SADRŽAJ

U ovom seminarskom radu analizira se pojam dobavnog lanca, njegovo upravljanje te

cijeli proces proizvodnje materijala i usluga potrošačima. Nakon toga prelazi se na koordiniranost
te ulogu i tehnike koje ima menadžer u dobavnom lancu. Kasnije se objašnjavaju menadžment
trgovine na veliko i malo, te rad završava zaključkom koji daje osvrt o značenju dobavnog lanca
u proizvodnji.

Ključne riječi: logistika, dobavni lanac, koordiniranost, menadžment

SUMMARY

This paper analyzes the concept of the supply chain, its management and the whole
process of production of materials and services to consumers. After that, it analyzes the
coordination and the role and technique of the supply chain manager. Later it explains the
management of wholesale and retail trade, and the paper ends with a conclusion that gives an
overview of the meaning of the supply chain in production.

Key words: logistics, supply chain, coordination, management

PREDMET, PROBLEM I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Napretkom tehnologije transporta i proizvodnog procesa razmjena dobara u svijetu nikad

nije bila jednostavnija i brža. Zahvaljujući tome danas imamo jedno veliko globalizirano tržište, u
kojem su dobavni lanci međusobno isprepleteni i zavisni. Pojavom nove znanosti (logistike), koja
je počela izučavati zakonitosti tih dobavnih lanaca, učinkovitost i efektivnost su se naglo povećali
uz značajno smanjenje troškova. U početnim stadijima razvitka logistike kao aktivnosti,
dominirali su vještina i iskustvo, koji su u kasnijim stadijima svoje mjesto morali prepustiti
znanosti, znanstvanim činjenicama, zakonima te teorijama. To znači da logističke znanosti
predhode logističkim aktivnostima te da one u interakcijskoj spregi omogućuju optimalna
rješenja teorijskih i praktičnih zadataka u svim sferama ljudskih aktivnosti, ali s ciljem da se uz
minimalne uložene resurse i potencijale maksimalno zadovolje zahtjevi kupaca, korisnika i
potrošača.

Problem istraživanja ovog seminarskog rada je upravljanje dobavnim lancem. Potrebno je

ostvarivanje izuzetne brzine kod potreba i želja potrošača. Usklađivanje onoga što stvarno
potrošač želi s onim što trgovac na malo stvarno može isporučiti nije jednostavno te zahtijeva
sustavni pristup i definiranje organizacije kvalitetnog logističkog koncepta.

Temeljni predmet istraživanja je složeni proces upravljanja dobavnim lancem, njegova

koordiniranost, te uloga menadženta u dobavnom lancu.
Objekti istraživanja jesu dobavni lanci te upravljanje dobavnim lancima.

 RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Problem, predmet i objekt istraživanja determinirali su paradigmu za postavljanje radne

hipoteze: znanstvenom spoznajom javlja se pretpostavka kako je upravljanje dobavnim lancem
kompleksan i složen proces toka materijala od dobavljača do kupaca. Osoba koja upravlja
dobavnim lancem zapravo upravlja logistikom kako bi se neprestano održavao tijek proizvoda ili
usluga. Radi toga je potrebna velika logistička koordinacija za stvaranje što veće kvalitete za
kupce.

Tako postavljena radna hipoteza implicira više postavljenih pomoćnih hipoteza:

 P.H. 1.: Analiziranjem važnijih odrednica dobavnog lanca, može se uvidjeti njegova
značajna uloga u proizvodnji materijala i usluga krajnjim korisnicima ili kupcima.

 - P.H. 2.: Istraživanje, poznavanje i utvrđivanje temeljnih spoznaja o dobavnim lancima,

utvrđeno je da je od velike važnosti koordinaranost. Ključno je, da se aktivnosti izvršavaju u
isto vrijeme kako bi omogućile što veću produktivnost uz što niže troškove.

 SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istraživanja ovoga rada su temeljito objasniti i istražiti pojam dobavnog
lanca, njegovo upravljanje te ulogu na tržištu.

Da bi se primjereno riješio postavljeni problem istraživanja, ostvario predmet istraživanja,

dokazala postavljena hipoteza i postigli svrha i ciljevi istraživanja, u ovom je radu primjenom
znanstvenih metoda potrebno dati odgovore na brojna pitanja od kojih su najvažnija slijedeća:
 Koje su osnovne značajke dobavnog lanca?
 Kako dobavni lanac utječe na proizvodnju?
 Zašto je važna koordiniranost dobavnih lanaca?
 Koja je uloga menadžmenta u dobavnom lancu?

 ZNANSTVENE METODE

U istraživanju teme ovoga rada korištene su metoda deskripcije, metoda analize i sinteze te
metoda kompilacije, a radi usporedbe pojedinih pokazatelja metoda komparacije.

 STRUKTURA RADA

Ovaj rad je podijeljen u 7 međusobno povezanih dijelova.

U prvom dijelu, UVODU, navedeni su problem, predmet i objekt istraživanja, radna
hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode te je obrazložena struktura rada.
Drugo poglavlje sa naslovom LOGISTIČKO-DOBAVNI LANAC obuhvaća osnovne
značajke, funkcije te specifičnosti dobavnog lanca.
UPRAVLJANJE DOBAVNIM LANCEM naslov je trećeg dijela rada. U tom dijelu
obrađen je cijeli proces upravljanja odnosno planiranja, organiziranja i kontroliranja tijeka
materijala.
Četvrto poglavlje, s naslovom KOORDINACIJA U DOBAVNOM LANCU objašnjava
važnost koordinacije te međuodnos logističkoopskrbnih i logističkodistribucijskih lanaca.
Peto poglavlje, ULOGA MENADŽMENTA U DOBAVNOM LANCU, obuhvaća
menadžerske tehnike te uvjete pod kojima menadžment ima najveći efekt u dobavnom lancu.
Šesto poglavlavlje s naslovom MENADŽMENT TRGOVINA NA VELIKO I MALO
obuhvaća poslovanje u trgovinama na veliko i malo.
Sedmo poglavlje, ZAKLJUČAK obuhvaća sažetke svakog pojedinog dijela ovoga rada.

https://hrcak.srce.hr/file/15992 - 5. uloga menadžementa u dobavnom lancu, 5.2. isto

5.2.1. Menadžment za višestruke potrošačke dijelove

Na slobodnom tržištu svaki proizvođač nastoji pobijediti konkurenciju, ili barem spriječiti
vlastitu propast, a za to je potrebno ostvariti što veći profit. To može postići ili povećanjem
proizvodnje i prodaje, ili povećanjem profitne stope. Povećanje proizvodnje može se postići
boljom upotrebom kapaciteta, ili izgradnjom novih kapaciteta. Povećanje profitne stope (profit
podijeljen sa troškovima proizvodnje) postiže se ili sniženjem troškova po jedinici proizvoda tj.
racionalizacijom proizvodnje, ili povećanjem funkcionalnosti proizvoda. Cijene moraju biti
postavljene u granicama tako da ako poduzeće nije u mogućnosti platiti trenutnu cijenu, da plati
neku nižu. Količina robe rezervirana za višu cijenu segmenta je takva da je očekivani granični
prihod od skupljeg dijela jednak cijeni od jeftinijeg djela.
 5.2.2. Menadžment za kratkotrajnu robu

Kada je riječ o vrijednosti kratkotrajne imovine, tada se misli na imovinu evidentiranu

kao: zalihe sirovina i materijala, zalihe rezervnih dijelova, zalihe proizvodnje (npr. moda), voće i
povrće i dr. Razlikujemo dva osnovna prihoda: varijacija cijena preko vremena da se maksimizira
očekivani prihod i prebukiranje prodaje na račune za otkazivanje. Razina prebukiranja je bazirana
na razmjeni između cijene gubljenja imovine ako previše otkazivanja odvede do neiskorištene
robe, i cijene organiziranja “backup - a” ako previše otkazivanja dovede do obveznih narudžbi
koje nadmašuju kapacitet. Uzmimo za primjer zrakoplovne letove. Glavni razlog prebukiranja
zrakoplovnih letova je spriječiti kapacitet sjedala na određenom letu da budu neiskorištena.
Svako prazno sjedalo košta zrakoplovnu kompaniju određenu količinu novca. Prebukiranje je
način za poboljšanje šanse da će se ta prazna mjesta popuniti.