 ET-TEDŽVID

Jezičko značenje tedžvid, između ostalog, znači uljepšavanje, dotjerivanje.

Izvedena je od glagola ‫ خ ََّو َد – يُخ َِّو ُد‬koji znači dotjerati, uljepšati, poboljšati. Riječ
tedžvid je bila poznata i u vrijeme ashaba. 'Abdullaha ibn Mes'ud, radijallahu
'anhu, je rekao: „Poboljšajte kvalitet učenja Kur'ana َ‫“خ َِّو ُدا ْلقُ ْرآن‬.
Terminološko značenje tedžvida
Kur'anski glasovi (slova i vokali) imaju određene izlaze koje prilikom izgovora
trebamo znati, da bi pravilno izgovorili te glasove kako ne bi došlo do njihove
međusobne zamjene čime se mjenjaju i značenja kur'anskih riječi, a što je sa
islamskog stanovišta nedopustivo. Slova posjeduju stalna i nestalna svojstva
koja se manifestuju samo u slučajevima kada su glasovi u uzajamnoj vezi.
U toku učenja Kur'ana slova treba izgovoriti prirodno i jasno, precizno i
pažljivo, bez neprirodnog naprezanja, samoljubljivog isticanja i egoističkog
dokazivanja.
‫ف‬ ُ ‫ف َو َم ْع ِّرفَةُ ا ْل ُو‬
ِّ ‫قو‬ ُ ‫تضخ ِّوي ُد ْال ُح‬
ِّ ‫رو‬ ْ ‫اَلت َّ ْرتِّي ُل‬
Ovu definiciju izrekao je Alija, radijallahu 'anhu, tumačeći 32. ajet sure El-
Furkan:
ً ِّ‫ َو َرت َّ ْلنَاهُ ت َْرت‬...
‫يل‬
„... i Mi sve ajet po ajet objavljujemo“
Preciznije je mišljenje da je to ajet iz sure Muzemil, 4.
Podjela tedžvida
Tedžvid se dijeli na: a) teoretski dio ‫ِّع ْل ِّمي‬
b) praktični dio ‫ع َم ِّلي‬
َ
Teorijski dio obuhvata učenje osnovnih pravila potrebnih za učenje Kur'ana.
Teorijski dio je fard kifaje, odnosno kolektivna obaveza muslimana.
Praktični dio obuhvata učenje po pravilima i kriterijima tedžvidske znanosti, i
to je fard 'ajn, tj. Individualna obaveza i odgovornost, bilo da se uči Kur'an,
sura ili alet.
Argumenti o nastanku tedžvidske znanosti
Kur'an
ً ‫و َرتِّ ِّل ْالقُ ْرآنَ ت َْر ِّت‬...
Uzvišeni Allah naređuje: ‫يل‬ َ „Izgoravaj Kur'an pažljivo!“ El-
Muzemmil, 4.
To znači: uči Kur'an pravilno i precizno, pažljivo, smireno i skrušeno,
razmišljajući o kur'anskim poukama i porukama.
Sunnet
'Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu 'anhu, prenosi je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
selleme, rekao: „Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige ima jedno dobro djelo,
a jedno dobro djelo je kao deset takvih.“ Et-Tirmizi
Idžma
Svi islamski učenjaci su saglasni da se Kur'an mora učiti onako kako je
objavljen, tj. tertilom, što znači da je primjena tedžvidskih pravila obavezna.
Kur'an se može učiti brže i sporije. Tempo se određuje prema valstitim
sposobnostima. U tom smisliu tedžvid se dijeli na:
1. Tahkik – za početnike
2. Tertil – lagano učenje
3. Tedwir – odmjereno učenje
4. Hadr – brzo učenje
Besmela i isti'aza
ُ‫اَ ِّأل ْستعا َ َذة ُ َو ا ْلبَ ْس َملَة‬
Učenje isti'aze
Kur'anski dokaz za učenje isti'aze je u suri En-Nahl, 98.
‫الر ِّج ِّيم‬
َّ ‫ان‬
ِّ ‫ط‬ َّ ‫فَإ ِّ َذا قَ َرأْتَ ْالقُ ْرآنَ فَا ْست َ ِّع ْذ بِّاّللِّ ِّمنَ ال‬
َ ‫ش ْي‬
„Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog.“
U hadisima se spominje nekoliko verzija isti'aze:

‫الر ِّج ِّيم‬

َّ ‫ان‬
ِّ ‫ط‬ ُ َ‫أ‬
َّ ‫عوذُ باهللِّ ِّمنَ ال‬
َ ‫ش ْي‬
 ‫الر ِّج ِّيم‬
َّ ‫ان‬
ِّ ‫ط‬ َ ‫ش ْي‬ َّ ‫عوذُ باهللِّ ْال َع ِّظ ِّيم ألس ِّميعِّ ْألعَ ِّل ِّم ِّمنَ ال‬
ُ َ‫أ‬
‫الر ِّج ِّيم‬
َّ ‫ان‬ ِّ ‫ط‬ َّ ‫عوذُ باهللِّ الس ِّميعِّ ا ْل َع ِّل ِّم ِّمنَ ال‬
َ ‫ش ْي‬ ُ َ‫أ‬
Većina islamskih učenjaka smatra da je isti'azeh samo preporučena,
mustehab. Isti'azeh se iszgovara na početku učenja Kur'ana. Izgovara se
glasno kada učenju prisustvuju slušaoci, a tiho ukoliko učimo sami.
Učenje besmele

‫لر ِّح ِّيم‬ َّ ِّ‫َب ْس ِّم هللا‬

َّ ‫اللر ْح َم ِّن ا‬
Besmela se izgovara na početku učenja Kur'ana bilo da se uči od početka, u
sredini ili pri kraju sure.
Besmela je napisana na početku 113 sura, a kao dio ajeta nalazi se u suri En-
Neml, 30.
‫الر ِّح ِّيم‬ َّ ‫سلَ ْي َمانَ َوإِّنَّهُ بِّس ِّْم‬
َّ ِّ‫َّللا‬
َّ ‫الرحْ َم ِّن‬ ُ ‫إِّنَّهُ ِّمن‬
Besmela se ne nalazi prije sure Et-Tewbe pa se zbog toga ne uči.
Isti'azeh besmela i sura
Uobičajeno je da se pauzira poslije proučene isti'zeh i besmele, a potom da se
učenje nastavi. Međutim, učač može i da ne pauzira nego da odjednom prouči
isti'azu, besmelu i početni ajet neke sure. U tom pogledu postoje četiri
mogućnosti:

Istiazeh-besmela-sura ‫ف‬
ْ ِّ‫ف َو ق‬
ْ ِّ‫ق‬
Istiazeh-besmela-sura ‫ص ْل‬
ِّ ‫ف َو‬
ْ ‫ِّق‬
Istiazeh-besmela-sura ْ ِّ‫ص ْل َو ق‬
‫ف‬ ِّ
Istiazeh-besmela-sura ‫ص ْل‬
ِّ ‫ص ْل َو‬
ِّ
ْ ِّ‫ ق‬znači stani, a ‫ص ْل‬
‫ف‬ ِّ spoji.
Iygovaranje besmele na početku kur'anskih sura:

‫ف‬
ْ ِّ‫ف َو ق‬
ْ ِّ‫ق‬
 ‫ص ْل‬
ِّ ‫ف َو‬
ْ ِّ‫ق‬
Zabranjeno učiti ْ ‫ص ْل َو ِّق‬
‫ف‬ ِّ
‫ص ْل‬
ِّ ‫ص ْل َو‬
ِّ
Zabranjeno je spojiti zadnji ajet prve sure sa besmelom a zatim priučiti prvi ajet
sljedeće sure odvojeno, jer bi neko mogao pomisliti da je besmela zadnji ajet te
sure.
Suretu El-Enfal i suretu Et-Tewbe
U besmeli se spominje milost i samilost, dok se u suri Et-Tewbe, između ostalog,
govori o ratovanju i prolijevanju krvi, te se zbog toga ne mogu spojiti.
Zato se ispred sure Et-Tewbe ne uči besmela.
Između kraja sure El-Enfal i početka sure Et-Tewbe može se učiti:

‫ف‬ُ ‫اَ ْل َو ْق‬

stajanje

َ ‫اَ ْل‬
šutnja (kratka pauza pri stajanju) ُ‫س ْكتَه‬

stajanje ْ ‫اَ ْل َو‬

‫ص ُل‬
kraj sure El-Enfal ‫ع ِّليم‬
َ َ ‫َّللا بِّ ُك ِّل‬
ٍ‫ش ْيء‬ َ َّ ‫… ِّإ َّن‬
ْ ‫عا َه ْدت ُ ْم ِّمنَ ْال ُم‬
početak sure Et- َ‫ش ِّر ِّكين‬ َ َ‫سو ِّل ِّه إِّلَى الَّذِّين‬ ِّ َّ َ‫بَ َرا َءة ِّمن‬
ُ ‫َّللا َو َر‬
Tewbe

Isti’azeh i Allahovo lice ‫ا َ ِّل ْستعا َ َذة ُ َو ا ْس ُم ْال َخلَلَ ِّة‬

Strogo je zabranjeno spojiti isti'azeh i Allahovo ime. U ovom pravilu mora učiti
stajanje ‫َو ْقف‬

Ne smije se spojiti isti'azeh sa ajetul-kursijom ili riječima ُ‫إنَه‬ ،‫ هو‬،‫ اَلَذِّى‬koje

se odnose na Samilosnoga ‫ح ُم‬ َّ َ‫ ا‬npr:
ِّ ‫للر‬
 َ ‫عل َع ُك ِّل‬
ْ ‫ش ْيءٍ قَد‬
‫ِّير‬ َ ‫ملكُ َو ُه َو‬ ْ ‫ِّى ِّب ِّه ْال‬
ِّ ‫ اَلَّذ‬-‫لر ِّخ ِّيم‬
َّ ‫ا‬...
‫ئ‬ ِّ ‫ ُه َو هللاُ ْالخَا ِّل ُق ال َب‬-‫لر ِّخ ِّيم‬
ُ ‫ار‬ َّ ‫ا‬...
‫ع ِّلي ُم‬
َ ٍ‫ش ْىء‬ ِّ ‫ إِّنَّهُ بِّ ُك‬-‫لر ِّخ ِّيم‬
َ ‫لل‬ َّ ‫ا‬...
Ide tabela sa nazivima slova
ُ‫ اَ ْلقَ َم ِّريَة‬Mjesečevi harfovi su oni kod kojih se ‫ ل‬kao određeni član jasno
izgovara. Ima ih 14.
ُ‫ش ْم ِّسيَّة‬
َّ ‫ اَل‬Sunčevi harfovi su oni kod kojih se ‫ ل‬određeni član potpuno uklapa.
Ima ih 14.
ISHODIŠTA SLOVA

ِّ ‫َمخا َ ِّر ُج ْأل ُح ُر‬

‫وف‬
ْ ‫ َم‬množina ‫ َمخا َ ِّر ُج‬jeste ishodište, mjesto izlaska.
Jezičko značenje riječi ‫ح َرج‬
Terminološki ova riječ označava mjesto izlaska slova tokom njegovog
izgovaranja i isticanje razlike među slovima u njihovom izgovoru i ishodištu.

Jezičko značenje riječi ‫ َح ْرف‬množina ‫ ُح ُروف‬jeste ivica, rub.

Terminološki ova riječ označava las koji se čuje izlazeći iz tačno određenog ili
neodređenog ishodišta.
Po mišljenju Ibn Džezerija postoji 17 izlaza koji se svrstavaju u pet grupa.

1. ‫ف‬ ُ ‫ اَ ْل َج ْو‬praznina, šupljina grla i usna duplja

2. ‫ق‬ ُ ‫ اَ ْل َح ْل‬grlo
3. ‫ن‬ ُ َ ‫ اَ ِّللسا‬jezik
4. ‫ْن‬ َّ ‫ اَل‬usne
ِّ ‫شفَتَي‬
5. ‫شو ُم‬ ُ ‫ اَ ْل َخ ْي‬nosna šupljina
ُ ‫ ا َ ْل َج ْو‬iz ovog izlaza izlaze dugi vokali: ‫ ي‬، ‫ و‬، ‫ ا‬ova tri slova su slova za
1. ‫ف‬
dužinu. ‫ل‬ َ ‫قَا َل يَقُو ُل قِّي‬
 ُ ‫ ا َ ْل َح ْل‬grlo
2. ‫ق‬

-najdublji dio grla ‫ه‬ ،‫ء‬

-sredina grla ‫ح‬ ،‫ع‬
-prednji dio grla ‫ خ‬، ‫غ‬

3. ‫ ا َ ِّللسا َ ُن‬jezik
-kraj jezika, nasuprot mehkom nepcu i resici izlazi slovo ‫ق‬

-malo ispod ishodišta ‫ ق‬blizu sredine jezika i mehkog nepca izlazi slovo ‫ك‬
-od sredine jezika i mehkog nepca izlaze tri slova ‫ ي‬،‫ ش‬،‫ج‬
-jedna od dvije ivice desne ili lijeve strane jezika uz kontakt desne ili lijeve
strane gornjih kutnjaka izlazi slovo ‫ض‬. Njegov izlaz je lakši i više se koristi sa
njegove lijeve strane. Desna strana teža, dok je sa obje strane veoma teško
učiti. Uopće ‫ ض‬je težak i snažan za izgovor, i ovo slovo nema ni u jednom
jeziku sem u arapskom te se zato arapski jezik zove jezik dada ( ‫) ض‬.
-od kraja vrha jezika i prednjeg dijela tvrdog nepca izlazi slovo ‫ل‬
-malo ispod ishodišta ‫ ل‬od vrha jezika i prednjeg dijela tvrdog nepca izlazi
slovo ‫ر‬
-vrh jezika i korijen gornjih sjekutića ishodište je za slova ‫ ط‬،‫ د‬،‫ت‬
-vrh jezika između donjih i gornjih sjekutića, bliže donjih sjekutića, sa malim
razmakom između jezika i donjih sjekutića izlaze je za slova ‫ ص‬،‫ س‬،‫ز‬
-vrh jezika i vrh gornjih sjekutića izlaze slova ‫ ظ‬،‫ ذ‬،‫ث‬

َّ ‫ اَل‬usne
ِّ ‫شفَتَي‬
4. ‫ْن‬
-gornji sjekutići i unutrašnjost donje usne ishodište je za slovo ‫ف‬
-donja i gornja usna ishodište je za slova ‫ م‬،‫ب‬
-donja i gornaj usna blago zaokružene ishodište je za slovo ‫و‬
 ُ ‫ ا َ ْل َخ ْي‬nosna šupljina
5. ‫شو ُم‬
Nosna šupljina predstavlja ishodiste za gunneh ُ‫ا َ ْلغُنَّة‬
Vremenski period gunneta je dva pokreta (kao i obična dužina ili kada se
ponovi neko slovo dva puta ni brzo a ni sporo).
Jezički znači: glas koji ima svoje zvučanje u nosnoj šupljini.
I tedžvidski znači: lijep glas sastavljen od ‫ ن‬i ‫ م‬tokom izgovora, stim da jezik
nema nikakvog sudjelovanja u izgovoru gunneta.
Najviše izraženo gunneh je pod tešdidom.
Samo gunneh ne može se opisati ni kao tanko, ni kao krupno. Ako je iza
gunneta slovo krupno, onda će i gunneh biti krupno, a ako je slovo tanko, onda
je i gunneh tanko, npr.
َ‫َمن كاَن‬
‫َمن قا َ َل‬
‫صلَتِّ ِّه‬
َ ‫عن‬
َ
Načini spoznaje izlaza slova
Ukoliko se želi znati izlaz slova, slovo se mora izgovoriti sa sukunom, stim da
prethodno slovo (elif) vokalizira fethom, dammom ili kesrom, npr.: ْ‫ أَب‬،‫ث‬ ْ َ ‫أ‬.
ْ َ ‫ ا‬،‫ط‬
Gdje stane zvuk prilikom izgovora tu je ishodište tog slova.
Ide slika sa ishodistima 2x
SVOJSTVA SLOVA
ِّ ‫صفاَتُ ا ْل ُح ُر‬
‫وف‬ ِّ
ِّ - ‫صفاَت‬
Jezičko značenje: riječ ‫ص َفة‬ ِّ označava stalne i nestalne osobine slova, a
one se ispoljavaju u toku izgovora glasova.
Prema mišljenju Ibn Džezerija imamo sedamnaest svojstava.
Svojstva se dijele na:
1. Stalna svojstva
2. Nestalna svojstva
Stalna svojstva
Stalna svojstva su ona svojstva koja se stalno bez ikakve promjene ispoljavaju
u toku izgovora slova.
Svojsta koja imaju svoje parnjake:
Tabela ide
Definicija svojstava
ُ ‫ا َ ْل َه ْم‬
El-Hemsu ‫س‬
Jezičko značenje: šaputanje
Tedžvidsko značenje: izlazak vazduha pri izgovoru slova. Šaputanje je najviše
izraženo kad je slovo sa sukunom.
Slova koja imaju svojstvo šaputanja sadržana su u sljedećim riječima:
‫س‬
ُ ‫ت ال َه ْم‬ َ ‫فَ َحثَهُ ش َْخص‬
ْ ‫س َك‬

‫كسصخشهثحف‬

El-Džehru ‫ا َ ْل َج ْه ُر‬

Jezičko značenje: čujnost, glasnost, zvučnost.

Tedžvidsko značenje: zaustavljanje protoka vazduha tokom izgovora slova.

Svojstvo čujnosti je suprotno od šaputanja.

Slova koja imaju svojstvo čujnosti su sljedeća:

ٍ َ‫طل‬
‫ ب ج د ذ ر ز ض ط ظ ع غ ق ل م ن و ي‬-‫ب ِّج ٍد‬ َ ‫َض ذِّى‬ ُ ‫ع‬
ِّ َ‫ظ َم َو ْز ُن ق‬
ٍ ‫ارىءٍ غ‬ َ
Eš-Šiddetu ُ ‫ال ِّش َّدة‬

Jezičko značenje: snaga, jačina.

Tedžvidsko značenje: zatvaranje protoka glasa tokom izgovora slova. Sama

ova slova su različita po svojoj snažnosti.

Slova koja imaju ovo svojstvo sadržana su u sljedećim riječima:

ْ ‫ا َ ِّج ْد قَطٍ بَ َك‬
‫ت–ءجدقطبكت‬
Er-Rahavetu ‫َاوة‬
َ ‫الرخ‬
َّ
Jezičko značenje: mehkost, labavost.

Tedžvidsko značenje: protok glasa prilikom izgovora slova stoga što mu je

slabo izraženo ili ne izraženo ishodište.

Petnaest je slova koja imaju svojstvo mehkosti ili labavosti:

ُ ‫ض ْغ‬
‫ ح خ س ش ص ض ظ ف ه و ي‬-‫ث َيفَ ٍذ‬ َ ‫خَس َحظٍ شَص ه ٍَز َو‬
Et-Tevessutu ُ‫اَلت َّ َوست‬

Jezičko značenje: umjerenost.

Tedžvidsko značenje: umjerenost tona prilikom izgovara slova, jer se glas ne

prekida potpuno kao kod svojstva Eš-Šiddetu, ali također ne prolazi potpuno
kao kod svojstva er-rahavetu. Situacija slova koja pripadaju ovom svojstvu je
srednja jer se nalaze između svojstava eš-šiddetu i er-rahavetu

Umjerenost imaju sljedeća slova: ‫ِّل ْن ‘ُ َم ْر – ل ن ع م ر‬

El-Isti'lau ‫الِّ ْستِّ ْع َل ُء‬

Jezičko značenje: krupnost, povišenost.

Tedžvidsko značenje: podizanje nejvećeg dijela jezika prema nepcu tokom

izgovaranja slova, i time će se povisiti ili ukrupniti ton, te su ova slova i dobila
naziv krupna slova.

Slova koja imaju svojstvo krupnosti sadržana su u sljedećim riječima:

ْ ِّ‫ض ْغ ِّط ق‬
‫ظ–خصضغطقظ‬ َ ‫ص‬
َ ‫ُح‬
ِّ ‫اَل‬
El-Istifalu ‫آل ْستِّفَا ُل‬

Jezičko značenje: tankost.

Tedžvidsko značenje: spuštanje jezika do dna usne šupljine tokom izgovora

slova koja imaju ovo svojstvo.

Svojstvo tankosti ima 21 slovo:

 ‫ءبتثجحدذرزسشعفكلمنهوي‬
ْ
El-Itbaku ‫اإلطبا َ ُق‬

Jezičko značenje: poklapanje.

Tedžvidsko značenje: vrši se pritisak između najvećeg dijela jezika sa gornjim

nepcem I zatvaranje protoka glasa između njh.

Samo četiri slova imaju svojstvo krupnosti: ‫ط ظ ض ص‬

Postoji jedno tedžvidsko pravilo, a to je da se svako poklapanje može smatrati

krupnošću dok se svaka krupnost ne može smatrati poklapanjem.

El-Infitahu ‫ا َ ِّآل ْن ِّفت َا ُح‬

Jezičko značenje: otvaranje.

Tedžvidsko značenje: razdvajanje jezika od gornjeg nepca, što znači spuštanje

jezika prema dnu usne šupljine ali ne potpuno kao kod tankosti.

Razlika između tankosti i otvaranja je u tome što se kod tankosti jezik spušta
do dna usne šupljine, akod otvaranja jezik je malo odmaknut od dna usne
šupljine.

Svako utanjen slovo je otvoreno, dok svako otvoreno slovo nije i utanjeno.

Navedeno je da svojstvo poklapanja imaju samo četiri slova, a sve ostala, tj.
njih 24 imaju svojstvo otvaranja:

‫ب ت ث ج ح خ د ذ ر ز س ش ع غ ف ق ك ل ن ه وي‬

Ez-Zelekatu ُ‫اَلذَّلَقَة‬

Jezičko značenje: rječitost, govornost.

Tedžvidsko značenje: brzina, laganost jezika prilikom izgovora slova, znog

toga što slova koja pripadaju ovom svojstvu izlaze sa vrha jezika ili usana.

Ovo se svojstvo ne primjenjuje u praksi a ima šest slova sadržanih u riječima:

ٍ ُ‫فِّ ْر ِّم ْن ل‬
‫ب–فرمنلب‬
 ْ ‫ا َ ِّل‬
El-Ismatu ُ‫ص َمات‬
Jezičko značenje: zabrana, šutnja.
Tedžvidsko značenje: težina pri izgovoru slova jer su ova slova daleko od vrha
jezika usana.
Slova sa svojstvom ismatu ُ‫ص َمات‬ ْ ِّ‫ اَل‬ne mogu graditi riječi koje u korijenu imaju
četiri ili pet slova mora biti jedno od slova koje ima svojstvo rječitosti ُ‫اَلذَّلَقَة‬.
َ zlato u sebi nema ni jedno slovo rječitosti ُ‫ اَلذَّلَقَة‬i ova riječ nije
Npr.: riječ ‫ع ْس َجد‬
arapskog porijekla.
ْ ‫ ا َ ِّل‬su sljedeća:
Slova koja imaju svojstvo ُ‫ص َمات‬
‫ءتثجحخدذزسشصضطظعغقكهي‬
Es-Safiru ‫ير‬ َ ‫اَل‬
ُ ‫ص ِّف‬
Jezičko značenje: šištanje, zvižduk.
Tedžvidsko značenje: to je dodatni ili suvišni glas koji se izražava tokom
izgovaranja.
Osobina zviždanja najviše je izražena kad je na slovu sukun. Obično se ova
slova nađu na kraju ili u sredini riječi.
Slova zviždanja imaju sljedeća slova: ‫ز س ص‬
El-Kalkaletu ُ‫ا َ ْلقَلقَلَة‬
Jezičko značenje: odskakanje, praskanje, vibracija.
Tedžvidsko značenje: vibriranje tona tokom izgovora slova tako da se čuje
jedan poseban jak zvuk.
Razlozi kalkale: sva slova kalkale izgovaraju se glasno i snažno. Snažnost
zatvara protok tona. Tokom izgovora slova kalkale jezik se jako i kratko
vremenski pritisne uz nepce, a onda se spušta. Uslov kalkale jeste da slovo
bude sa sukunom ili tešdidom. Slova kalkale sadržana su u riječima:
‫ب َج ْد – ق ط ب ج د‬ ْ ُ‫ق‬
ُ ‫ط‬
El-Linu ‫ين‬
ُ ‫ا ِّلل‬
Jezičko značenje: mehkost, lahkost.
Tedžvidsko značenje: izlazak slova bezikakvih prepreka ili teškoća.
Slova koja imaju svojstvo el-linu su: ‫و ي‬
Ovaslova opisana su kao mehka jer se prilikom izgovora osjeti ovo njihovo
svojstvo.
Mehkost se ispoljava i u toku stajanja i u nastavljanja, npr.:
ْ ‫ بَي‬،‫ف‬
‫ْت‬ ْ ‫خ َْو‬
Et-Tefešši ‫اَلتَّفَ ِّشى‬
Jezičko značenje: proširivanje.
Tedžvidsko značenje: proširivanje zraka u ustima tokom izgovora slova.
Najviše se ističe kad je slovo sa sukunom bilo da je u sredini ili na kraju riječi:
Svojstvo et-tefeššitu ‫ اَلتَّفَ ِّشى‬ima samo slovo ‫ ش‬npr.:
‫ألشتا َ ِّء‬ ٍ ‫قُ َر‬
ِّ ،‫ اِّ ْشت ََرى‬،‫يش‬
ُ ‫اَلت َّ ْك َر‬
Et-Tekraru ‫ار‬
Jezičko značenje: ponavljanje neke stvari najmanje jedanput.
Tedžvidsko značenje: vibriranje jezika tokom izgovora slova ‫ر‬.
Ponavljanje je uvjek prisutno u slovu ‫ ر‬a mi moramo paziti da ne dođe do
pretjeranog ponavljanja. Najlakše je da se jezik pripoji za tvrdo nepce, znači
slovo ‫ ر‬ima svojstvo ponavljanja koje moramo izbjegavati.
El-Istitaletu ُ‫طالَة‬
َ ‫األِّ ْس ِّت‬
Jezičko značenje: produživanje, oduovlačenje.
Tedžvidsko značenje: produživanje ili odugovlačenje tona sa jednom od dvije
ivice jezika tokom izgovora slova.
Ovo svojstvo ima slovo ‫ض‬.
ُ ‫ا َ ِّآل ْن ِّح َر‬
El-inhirafu ‫اف‬
Jezičko značenje: skretanje.
Tedžvidsko značenje: skretanje slova prilikom izgovora tako da se učini da
pređe u drugo ishodište. Ovo svojstvo moramo izbjegavati
Svojstvo skretanja imaju slova ‫ل ر‬.
PRAVILA NUN SAKINA I TENVINA
ِ ‫سا ِكنَ ِة َو الت َّ ْن ِو‬
‫ين‬ ِ ُّ‫أَحْ كَا ُم الن‬
َّ ‫ون ال‬

Definicija nun sakina ‫ْن‬

To je nevokalizirina slovo ‫ ن‬koje je stabilno i u izgovoru i u pisanju obično
dolazi u imenicama glagolima i česticama. Nun se ne smatra kao originalno
slovo kao korjensko slovo riječi. Harf bez ikakvog vokala zove se sakin ‫سا ِّكن‬َ ,iu
tom slučaju iznad sebe ima znak u obliku kružića ْ- koji se zove sukun ‫س ُكون‬ُ .
Definicija tenvina -ٍ-ً-
Sam tenvin smatra se kao nultirano slovo nuna (nun sa sukunom) i dodatno
slovo koje se priključuje kraju riječi, kao što je primjer ‫ ُم َح َمد‬Muhammedun.
Tenvin u slučaju stajanja
Tenvin ً- (en), tj. Dvije fethe, pri stajanju, mjenjaju se elifom, npr.: َ ‫ أ َ َحدا‬- ً ‫أ َ َحدا‬.
Tenvin sa dammom i kesrom -ٍ- (un, in) mjenjaju se sa sukunom, npr.: – ‫َرحْ َمة‬
ْ ‫ َك‬.
َ Izuzetak je na jenom mjestu u Kur'anu: ‫أن‬
‫رحْ َم ْه‬.
ْ i tenvin -ٍ-ً- imaju četiri pravila:
Nun sakin (‫)ن‬
1. El-Izharu ‫ار‬ ْ ‫ا َ ْ ِّإل‬
ُ ‫ظ َه‬
2. El-Idgamu ‫ا َ ْ ِّإل ْدغَا ُم‬
3. El-Iklabu ‫ب‬ ُ َ‫ا َ ْ ِّإل ْقل‬
4. El-Ihvau ‫ا َ ْ ِّإل ْخفَا ُء‬

El-Izharu ‫ار‬ ْ ‫ا َ ْ ِّإل‬

ُ ‫ظ َه‬
ْ ‫ ِّإ‬-‫ُظ ِّه ُر‬
Riječ izhar je infinitiv glagola ‫ظ َهار‬ ْ ‫ ي‬-‫ظ َه ُر‬
ْ َ ‫ا‬.

U jezičkom smislu znači jasan, jasnoća.

U tedžvidskom smislu znači izlazak harfa iz ishodišta bez gunneta.
Harfovi izhara su: ‫غ خ ع ح ه ء‬
Definicija
Kada poslije nun sakina ili tenvina dođe jedno od izharovih slova tada će se
nun sakin ili tenvin izgovarati jasno. Vadžib je primjeniti izhar. Ovaj izhar se
zove i izhar halkijj ‫ار ْال َح ْل ِّقى‬ ْ ‫ ا َ ْ ِّإل‬čto znači grleni izhar, zato što sva izharova
ُ ‫ظ َه‬
slova izlaze iz grla.
Nun sakin može doći u jednoj ili u dvije riječi, a tenvin samo u dvije riječi.
Primjeri ‫أ َ ْمثِّلَة‬
‫ ْن‬u jednoj riječi:
ُ ( َ‫ن – ء يَ ْنأ َ ْون‬
)‫س َرة ُ األ َ ْنا َ ِّم‬
‫ن – ه ا َ ْأل َ ْن ْها َ ُر‬
َ‫ن – ع أ َ ْن َع ْمت‬
َ‫ن – ح ت َ ْن ِّحتُون‬
َ‫سيُ ْن ِّغضُون‬
َ َ‫ن – غ ف‬
ُ‫ن – خ ا َ ْل ُم ْن َخ ِّنقَت‬
‫ ْن‬u dvije riječi:
َ‫ن – ء َم ْن آ َمن‬
‫ن – ه ِّم ْن هَا ٍد‬
‫ع ِّل ْمت ُ ْم‬
َ ‫ن – ع إِّ ْن‬
َ‫ن – ح فَ َم ْن َحا َّخاك‬
)‫ورة ُ ْال َحاقض ِّة‬
َ ‫س‬ُ ( ‫ن – غ ِّم ْن ِّغ ْس ِّل ْن‬
)‫ورة ُ ق‬
َ ‫س‬ َ ‫ن – خ َم ْن َح ِّش‬
ُ (‫ي‬
Tenvin -ٍ-ً- u dvije riječi:
‫ – ء ُكفُوا ً ا َ َحد‬-ٍ-ً-
‫س َلم ا َ َحد‬
َ ‫ – ه‬-ٍ-ً-
َ ً ‫ – ع أَجْ را‬-ٍ-ً-
ً ‫ع ِّظيما‬
‫ع ِّزيز َح ِّكيم‬
َ ‫ – ح‬-ٍ-ً-
‫ – غ َو َرب‬-ٍ-ً-
 ‫ – خ لَ ِّطيف َخبِّير‬-ٍ-ً-
Napomena:
-nakon što se izgovori nun sakin ili tenvin ne smije se odvojiti jezik od nepca
sve dok glas potpuno ne utihne, a potom izgovoriti grleno slovo. Pri tome
treba paziti da se ne pauzira na nun ili tenvin a isto tako ne smije doći do
njihovog odskakanja.
Izhar se primjenjuje zbog udaljenosti grlenih slova od nun sakina i tenvina.
El-Idgamu ‫ا َ ْ ِّإل ْدغَا ُم‬
Riječ idgam je infinitiv glagola ‫ إِّ ْدغَام‬-‫ يَ ْد ِّغ ُم‬-‫ِّإ ْدغ ََم‬
Idgam se dijeli na:
1. Idgam sa gunnetom ‫ِّإ ْدغَا ُم بِّغُنَّ ٍة‬
2. Idgam bez gunneta ‫غنَّ ٍة‬
ُ ‫إِّ ْدغَا ُم ِّبغَي ِّْر‬
Idgam sa gunnetom ‫إِّ ْدغَا ُم بِّغُنَّ ٍة‬
Definicija
Idgam sa gunnetom ‫ إِّ ْدغَا ُم بِّغُنَّ ٍة‬će biti kada na kraju riječi dođe nun sakin ili
tenvin a na početku sljedeće riječi bude jedno od ovih slova: ‫ ي ن م و‬koja su
sadržana u riječi ‫يَ ْن ُمو‬. Tada će se nun sakin ili tenvin uklopiti u jedno od ovih
slova, ali ne potpuno i čut će se gunneh.
Ovaj idgam se zove nepotpuni idgam ‫ ِّإ ْدغَام نَا ِّقص‬jer se nun sakin ili tenvin ne
uklapaju potpuno i ne čuje se gunneh.
Prilikom uklapanja, slova idgama ‫ َي ْن ُمو‬moraju sačuvati svoja svojstva.
Idgam dolazi uvijek u dvije riječi.
Primjeri ‫أ َ ْمثِّلَة‬
‫ ْن‬u dvije riječi ‫إِّ ْدغَا ُم بِّغُنَّ ٍة‬
‫ن – ى َمن يَشَا ُء = َميَّشَا ُء‬
ٍ ‫ِّير = ِّمنَّذ‬
‫ِّير‬ ٍ ‫ن – ن ِّمن نَذ‬
‫س ٍد‬
َ ‫س ٍد = ِّم َّم‬
َ ‫ن – م ِّمن َّم‬
‫ق‬
ٍ ‫ق = ِّموا‬
ٍ ‫ن – و ِّمن َوا‬
Tenvin -ٍ-ً- u dvije riječi ‫إِّ ْدغَا ُم بِّغُنَّ ٍة‬
ُ‫ – ى َخيْرا ً يَراَه‬-ٍ-ً-
‫ – ن يَ ْو َم ِّئ ٍذ نَّا ِّع َمة‬-ٍ-ً-
)2 ‫ورة ُ ْالبَيِّنَ ِّة‬
َ ‫س‬ َ ‫صحْ فا ً م‬
ُ ( ‫ط َّه َرة‬ ُ ‫ – م‬-ٍ-ً-
)3 ‫ورة ُ ْال َبلَ ِّد‬
َ ‫س‬ُ ( ‫ – و َو َوا ِّل ٍد َما َولَ َد‬-ٍ-ً-
Izuzeci: ‫ص ْن َوان‬
ِّ ،‫ فِّ ْن َوان‬،‫ان‬
ً َ‫ بُ ْني‬،‫ ُد ْنيَا‬u ovim riječima uči se izhar, tj. ‫ ْن‬ili tenvin -ٍ-ً- tj.
radi njihovog lakšeg izgovora.
Idgam bez gunneta ‫غنَّ ٍة‬
ُ ‫إِّ ْدغَا ُم بِّغَي ِّْر‬
Definicija
Idgam bez gunneta ‫غنَّ ٍة‬
ُ ‫ إِّ ْدغَا ُم ِّبغَي ِّْر‬će biti kada na kraju jedne riječi dođe nun sakin
ili tenvin a na početku sljedeće riječi bude jedno od ova dva slova ‫ لَ ْر‬tada će
nun sakin ili tenvin potpuno uklopiti u slovo ‫ ل‬ili ‫ ر‬a ta potpunost pri
uklapanju izražena je tešdidom i nema gunneta.
Ovaj idgam znači potpuni idgam ‫امل‬
ِّ ‫ِّإ ْدغَا ُم َك‬
Izuzetak je riječ ‫ق‬ ٍ ‫ َم ْن َرا‬sura El-kijame, 27. gdje se primjenjuje pauzalna forma
sekteh ‫س ْكت َة‬
َّ ‫ ال‬a ne idgam.
Primjeri ‫أ َ ْم ِّثلَة‬
‫ ْن‬u dvije riječi ‫غنَّ ٍة‬
ُ ‫ ِّإ ْدغَا ُم بِّغَي ِّْر‬:
‫ن – ل ِّمن َّر ِّب ِّه ْم‬
ُ‫ن – ل ِّمن لَّ ُد ْنه‬
Tenvin -ٍ-ً- u dvije riječi ‫غنَّ ٍة‬
ُ ‫ ِّإ ْدغَا ُم بِّغَي ِّْر‬:
‫غفُور َّر ِّحيم‬
َ ‫ – ر‬-ٍ-ً-
ٍ‫ – ل ُه َمزَ ةٍ ل َمزَ ة‬-ٍ-ً-
ُ َ‫أ َ ِّإل ْقل‬
El-Iklab ‫ب‬
َ َ‫ا َ ْقل‬
ُ ‫ب – يَ ْق ِّل‬
Riječ iklab je infinitiv glagola ‫ب – إِّقلَب‬
U jezičkom smislu znači: pretvaranje stvari od njenog prvobitnog stanja.
U tedžvidskom smislu znači: pretvaranje nun sakina ili tenvina u skriveno ‫ م‬sa
gunnetom.
Definicija
Ako poslije nun sakina ili tenvina dođe iklabovo slovo ‫ب‬, onda se mora učiti
iklab, tj. nun sakin ili tenvin pretvaraju se u mim i čut će se gunneh, ali samo
pri izgovoru ne pri pisanju.
Iklab se može primjeniti na dva načina.
1. Donja i gornja usna unutarnjim se dijelom sasvim malo i blago dodirnu,
malo otvorene, a mičići usta su olabavljeni. Sa ovako namještenim
usnama učimo mim sa gunnetom koje traje jednu dužinu. Ovakav način
učenja ej precizniji jer se uočava razlika između iklaba, idgama i ihvaa.
2. Usne se središnjim djelom čvrsto pripoje, gunneh je jače izraženo i čuje
se prizvuk slova mim. Ovaj način učenja je manje precizan.
Iklab sa ‫ ْن‬može doći u jednoj ili u dvije riječi.
Primjer
‫ ْن‬u dvije riječi:
)‫ورة ُ اللَّ ْي ِّل‬
َ ‫س‬ُ ( ‫ن – ب َو أ َ َّما َمن بَ ِّخ َل‬
‫ ْن‬u jednoj riječi:
ْ ُ ‫ورة‬
)‫اللبَقَ َر ِّة‬ َ ‫س‬ُ ( ‫نى‬
ِّ ‫ئو‬
ُ ِّ‫ن – ب أنب‬
Tenvin -ٍ-ً- u dvije riječi:
)ِّ‫ورة ُ ْال َحج‬
َ ‫س‬ُ ( ‫ير‬
َ ‫ص‬ِّ َ‫س ِّميع ب‬
َ ‫ – ب‬-ٍ-ً-
U slučaju kada nun sakin ili tenvin dođu prije ‫ ب‬ne može se učiti izhar ili
idgam zbog težine izgovora, a i stoga što su im ishodišta potpuno različita.
El-Ihvau ‫ا َ ِّإلجْ فَا ُء‬
Riječ ihfa je infinitiv glagola ‫ إِّ ْخفَا ُء‬-‫فى‬
ِّ ‫ ي ُْخ‬-‫فى‬ ْ
َ ‫أخ‬
Jezički znči skrivanje.
Tedžvidski znači izgovaranje slova na način između izhara i idgama, bez
tešdida i sa čuvanjem gunneta (izgovaranjem gunneta). Ovakav ihfa naziva se
pravim ihfaom sa čuvanjem gunneta.
Ihfa ima 15 slova sabranih u jednom stihu:
َ ‫ض ْع‬
‫ظا ِّل ًما‬ َ ‫قى‬ َ ‫س َما ُد ْم‬
َ ُ ‫طيِّبًا ِّز ْدفِّى ت‬ َ ‫ف َذا ثَنَا َك ْم َجا َد ش َْخص قَ ْد‬
ْ ‫ص‬
ِّ
‫صذثكجقسدطزفتضظ‬
Definicija
Ako se neko od ovih 15 slova nađe u jednoj ili u dvije riječi poslije nun sakina
ili tenvina tada će se nun sakin ili tenvin (odnosno slovo ‫ ن‬iz tenvina) sakriti,
njihov glas, zvuk, propusti kroz nos i pri tom se zadrži jednu običnu dužinu, tj.
mora se primjeniti ihfa i čut će se gunneh.
Prilikom izgovaranja ihfaa jezik ne smije biti uz nepce, već što dalje od nepca.
Ihfa će se učiti tanko ako je slovo koje slijedi iza nun sakina ili tenvina tanko, a
ako je slovo krupno i ihfa će biti krupno.
Razlog zbog kojeg se uči ihfa jeste taj što je ishodište nun sakina ili tenvina i
ovih slova blizu jedni drugih, čak su bliža od idgamovih slova, i zbog toga su
slova ihfaa bolje izražena.
Primjeri
‫ ْن‬u jednoj riječi:
El-Bekara, 22. ‫ن – د أَن َدادًا‬
El-Enbija, 63. َ‫قون‬
ُ ‫نط‬
ِّ َ‫ن – ط ي‬
Ed-Duhan, 3 ُ‫ن – ز أَنزَ ْلنَه‬
En-Nisa, 71. ‫ن – ف فَان ِّف ُروا‬
El-Maideh, 91. َ‫ن – ت ُمنت َ ُهون‬
El-Vakia, 39. ‫ضود‬
ُ ‫ن – ض َمن‬
ُ ‫ن – ظ فَان‬
En-Neml, 14. ‫ظ ْر‬
Ali 'Imran, 16. ‫ص ْر ُك ْم‬
ُ ‫ن – ص يَن‬
Er-Rad, 7. ‫ن – ذ ُمنذِّر‬
ً ُ ‫ن – ث َمنث‬
El-Insan, 19. ‫ورا‬
El-E'araf, 135. َ‫ن – ك يَن ُكثُون‬
 ‫ن – ج أَن َخيْن ُك ْم ‪Taha, 80.‬‬
‫ن – ش أَنش ََرهُ ‪Abese, 22.‬‬
‫ن – ق يَنقَا ِّلبُنَ ‪Eš-šuara, 227‬‬
‫س ْخ ‪El-Bekara, 106.‬‬
‫ن – س َما نَن َ‬
‫‪ْ u dvije riječi:‬ن‬
‫ن – د َمن َد َخلَهُ ‪Ali 'Imran, 97.‬‬
‫ت ‪El-Bekara, 172.‬‬ ‫ن – ط ِّمن َ‬
‫ط ِّي َبا ِّ‬
‫ن – ز َمن زَ َك َها ‪Eš-Šems, 9.‬‬
‫ن – ف ِّمن فَض ِّْلهللِّ ‪Jusuf, 38.‬‬
‫ن – ت َوإِّن ت َصبِّ ُروا ‪Ali 'Imran, 120.‬‬
‫ض ِّريعٍ ‪El-Gašije, 6.‬‬
‫ن – ض ِّمن َ‬
‫ظلَ َم ‪El-Kehf, 87.‬‬
‫ن – ظ َمن َ‬

‫ص ْل َ‬
‫صل ‪El-Hadždž, 26.‬‬ ‫ن – ص ِّمن َ‬
‫ن – ذ َمن َذا الذِّى ‪El-Bekara, 255.‬‬
‫ن – ث فَأ َ َّما َمن ثَقُلَ ْ‬
‫ت ‪El-Kariah, 6.‬‬
‫ن – ك فَ َمن َكانَ ‪El-Bekara, 184.‬‬
‫ع ُك ْم ‪El-Hudžurat, 6.‬‬
‫ن – ج إِّن َجا َ‬
‫ن – ش ِّإن شَا هللا ‪Jusuf, 99.‬‬
‫ن – ق فَإِّن قَتَلُو ُك ْم ‪El-Bekara, 227.‬‬
‫سلَلَ ٍ‬
‫ت ‪El-Muminun, 12.‬‬ ‫ن – س ِّمن ُ‬
‫‪Tenvin -ٍ-ً- u dvije riječi:‬‬
‫‪ – ُ-ٍ-ً-‬د قِّ ْن َوان َدانِّيَة ‪El-Kamer, 19.‬‬
‫ورا ‪Kaf, 44.‬‬ ‫‪ – ُ-ٍ-ً-‬ط ش ََرابا ً َ‬
‫ط ُه ً‬
‫ص ِّعيدًا زَ لَقًا ‪Et-Tekvir, 21.‬‬
‫‪ – ُ-ٍ-ً-‬ز َ‬
‫شيْئا ً فَ ِّريًا ‪El-Infitar, 11.‬‬
‫‪ – ُ-ٍ-ً-‬ف َ‬
 ُ ِّ‫ُ – ت َح ْليَةً ت َْلب‬-ٍ-ً-
Jusuf, 18. َ ‫سونَها‬
El- Muminun, 106. ‫ُ – ض قَ ْو ًما ضآ ِّلين‬-ٍ-ً-

ً ‫ُ – ظ قُر‬-ٍ-ً-
َ ‫ى‬
Sebe, 18 ً ‫ظ ِّه َرة‬
El-Kamer, 19. ‫ص ًرا‬
َ ‫ص ْر‬
َ ‫ُ – ص ِّري ًحا‬-ٍ-ً-
Kaf, 44. َ‫عا َذلِّك‬
ً ‫س َرا‬
ُ ‫ُ – ذ‬-ٍ-ً-
َ ‫ُ – ث ُم‬-ٍ-ً-
Et-Tekvir, 21. ‫طاعٍ ث َ َّم ا َ ِّمين‬
El-Infitar, 11. َ‫ُ – ك ِّك َرا ًما َكتِّ ِّبين‬-ٍ-ً-
َ َ‫ُ – ج ف‬-ٍ-ً-
Jusuf, 18. ‫صبْر َج ِّميل‬
َ ً‫سل‬
El-Muzemil, 15. ‫ش ِّهدًا‬ ُ ‫ُ – ش َر‬-ٍ-ً-
El-Bejjine, 3. ‫ُ – ق ُكتُب قَيِّ َمة‬-ٍ-ً-
Et-Tahrim, 5. ‫ت‬
ٍ ‫سئِّ َح‬ ٍ ‫ع ِّب َدا‬
َ ‫ت‬ َ ‫ُ – س‬-ٍ-ً-
Opšti idgam
1. Idgam mutemasilejn ‫ِّإ ْدغَا ُم ُمت َ َماثِّلَي ِّْن‬
2. Idgam mutedžanisejn ‫سي ِّْن‬ َ ‫ِّإ ْدغَا ُم ُمت َ َجا ِّن‬
3. Idgam mutekaribejn ‫ار َبي ِّْن‬ِّ َ‫إِّ ْدغَا ُم ُمتَق‬
Idgam mutemasilejn ‫ِّإ ْدغَا ُم ُمت َ َماثِّلَي ِّْن‬
U ovu vrstu idgama spadaju slova koja su ista i po ishodištu i po svojstvima.
Definicija
Idgam mutemasilejn ‫ إِّ ْدغَا ُم ُمت َ َماثِّلَي ِّْن‬će biti kada jedno do drugog dođu slova koja
pripadaju istom ishodištu i svojstvima, stim da prvo slovo bude sakin a drugo
vokalizirano. U ovom slučaju, prvo slovo sa sukunom uklapa se u drugo
vokalizirano slovo.
Prvo slovo sakin drugo vokalizirano ‫ص ِّغير‬
َ ‫ِّإ ْدغَام‬
Primjer
‫ب – اِّ ْذهَبِّ ِّكت َابِّى‬
ِّ ‫اِّ ْذهَبْ بِّ ِّكت َا‬
‫قَ ْد َد َجا ُل – قَ َّدخَا ُل‬
َّ ‫َو قُل ِّللَّذِّينَ ت َ ْست َِّطع‬
‫علَ ْي ِّه يُد ِّْركك ْم‬
Da su oba slova vokalizirana ‫إِّ ْدغَام َكبِّير‬
Primjeri
َّ َ ‫لر ِّحيم َم ِّل ِّك – ا‬
‫لر ِّحي َّما ِّل ِّك‬ َّ َ ‫ا‬
‫ى‬ ً ‫فِّي ِّه ُه َد‬
ً ‫ى – فِّي ِّهد‬
Izgovara se samo onaj vokal koji je na drugom slovu. Ovi idgami mogu doći u
jednoj i u dvije riječi.
Ovaj idgam primjenjuje es-Susi, Ebu 'Amr i Ja'kub. U našem se kiraetu ‫ِّإ ْدغَام‬
‫ص ِّغير‬ َ ne primjenjuje.
‫طلَق‬ ْ ‫ ُم‬ako je prvo slovo vokalizirano a drugo sakin, uvjek se uči izhar, npr.: ،‫َر َد ْدنَا‬
‫شقَ ْقنَا‬
َ .
Idgam mutedžanisejn ‫سي ِّْن‬
َ ِّ‫إِّ ْدغَا ُم ُمت َ َجان‬
U ovu vrstu idgama spadaju slova koja imaju približna ishodišta, ali nemaju
drugih zajedničkih osobina.
Definicija
Idgam mutedžanisejn ‫سي ِّْن‬
َ ِّ‫ إِّ ْدغَا ُم ُمت َ َجان‬će biti kada jedno do drugog dođu slova
koja pripadaju istom ishodištu a imaju različita svojstva, stim da prvo bude
sakin a drugo vokalizirano slovo.
Slova koja pripadaju ovom idgamu svrstavaju se u tri skupine:
‫ ت – د – ط‬.1
‫ ث – ذ – ظ‬.2
‫ ب – م‬.3
Primjeri
َّ ِّ‫ إ‬- ‫ظلَ ُموا‬
‫ظلَ ُموا‬ َ ‫ذ – ظ = ظ إِّ ْذ‬
َ‫ قَتَّبَتَن‬- َ‫د – ت = ت قَ ْد تَبَتَن‬
َ ‫ أَثْقَلَ َّد‬- ‫ع ُوهللا‬
‫ع ُوهللا‬ ْ َ‫ت – د = د أَثْقَل‬
َ ‫ت َد‬
َّ ‫ فَآ َمن‬- ‫طائِّفَة‬
‫َطائِّفَة‬ َ ‫َت‬
ْ ‫ت – ط = ط فَآ َمن‬
َ‫ست‬ َ ‫ َب‬- َ‫طت‬ ْ ‫س‬َ ‫ط – ت = ت َب‬
َ‫ يَ ْل َهذَّلِّك‬- َ‫ث َذلِّك‬ُ ‫ث – ذ = ذ يَ ْل َه‬
 ‫ب – م = م ا ِّْر َكبْ َمعَنَا – ا ِّْر َك َّمعَنَا‬
U svim ovim situacijama primjenjuje se potpuni idgam, osim kada poslije ‫ط‬
dođe slovo ‫ت‬. S obzirom na to da je ‫ ط‬krupno a ‫ ت‬tanko u ovoj situaciji koristi
se ‫ ِّإ ْدغَام نَاقِّص‬nepotpuni idgam.
Kod ovog idgama pozicije vokala i sukuna mogu biti sljedeće:
1. Prvo slovo sakin a drugo vokalizirano: ‫ص ِّغير‬
َ
Primjer
‫قَد تَّبَيَّنَ فَ َرطت فَأ َ َردت أ َ ْن أ َ ِّعيبَ َها‬
2. Oba slova vokalizirana ‫ َكبِّير‬, npr.:
‫ص ِّل َحاطو َبى‬ ُ ‫ت‬
َّ ‫طو َبى – اَل‬ َّ ‫اَل‬
ِّ ‫ص ِّل َح‬
Ovaj idgam jedino primjenjuju es-Susi i Ebu 'Amr.
ْ ‫ ُم‬prvo slovo vokalizirano a drugo sakin. Ova vrsta idgama niej moguća,
3. ‫ط َل ُق‬
te prvo slovo i dalje ostaje vokaliziranoa drugo sakin, npr.: َ‫َم ْبعُوثُن‬
ِّ َ‫ِّإ ْدغَا ُم ُمتَق‬
Idgam mutekaribejn ‫اربَي ِّْن‬
Idgam je moguć i onda kada su slova bliska po ishodištima, a uz to imaju i
neke druge zajedničke osobine.
Definicija
ِّ َ‫ إِّ ْدغَا ُم ُمتَق‬će biti kada se jedan do drugog nađu slova
Idgam mutekaribejn ‫اربَي ِّْن‬
bliska po ishodištima i po svojstvima, stim da prvo slovo bude sakin a drugo
vokalizirano.
Slova koja pripadaju ovom idgamu su:
‫ن–ل‬
‫ل–ر‬
‫ق–ك‬

ُ‫ن – ل = ل ِّمنلَّ ُد ْنه‬

‫ب ِّز ْدنِّى ِّع ْل ًما‬
ِّ ‫ َو قُل َّر‬،‫ل – ر = ر َبل َّرفَ َعهُ هللاُ ِّإلَ ْي ِّه‬
Ovdje se uči potpuni idgam.
Izuzetak َ‫( َب ْل َران‬sura El-Mutaffifin, 14.) u ovom ajetu primjenjujemo sektu, a ne
idgam.
Ukoliko je na prvom mjestu ‫ ر‬a iza njega ‫ ل‬primjenjujemo izhar a ne idgam,
npr.: ‫يَ ْغ ِّف ْر لَ ُك ْم‬
U ovom se slučaju, po drugoj predaji, može učiti idgam.
‫ق – ك = ك أَلَ ْم نَ ْخلُ ْق ُك ْم = أَلَ ْم ن َْخلُك ْم‬
U ovom primjeru može se učiti i potpuni i nepotpuni idgam, i ovo je jedini
primjer u Kur'anu gdje se slovo ‫ ق‬uklapa ‫ ك‬i to u suri El-Murselat, 20. u
Kur'anu nema primjera gdje se slovo ‫ ك‬uklapa u ‫ق‬.
ِّ َ‫ ِّإ ْدغَا ُم ُمتَق‬pozicija vokala može biti sljedeća:
Kod Idgam mutekaribejn ‫اربَي ِّْن‬
1. ‫ص ِّغير‬ ِّ ‫َو قُل َّر‬
َ da je prvo slovo sakin a drugo vokalizirano, npr.: ‫ب‬
2. ‫ َك ِّبير‬da su oba slova vokalizirana, i ovo se uči samo po drugoj predaji,
npr.:
َ‫ع َّد ِّس ِّنين‬
َ = َ‫ع َد َد ِّسنِّين‬
َ ‫د–س=س‬
ْ ‫ ُم‬da je prvo slovo vokalizirano adrugo sakin, i tada se ne primjenjuje
3. ‫ط َلق‬
idgam, npr.: َ‫علَيْك‬َ ‫ل–ي‬
ْ ‫ ُم‬je u suštini izhar, i svi učenjacisu u tome saglasni.
‫طلَق‬
َ ‫ون ْال ُم‬
Pravila mima i nuna sa tešdidom ‫ش َد َدتَي ِّْن‬ ِّ ‫ُح ْك ُم ْال ِّم ِّيم َو الن‬
Kada su slova mim i nun sa tešdidom, njihov tešdid traje duže i obavezno je
učenje gunneta.
Primjer
‫ث ُ َم – إِّ َّن‬
‫لَ َّما – إِّنَّ َما‬
ُ َّ‫ْاليَم – اَلن‬
‫س‬
Kada se staje na mim i nun koji su sa tešdidom mora se učiti tešdid.
Pravila mim sakina ‫ت‬ َّ ‫أَحْ َكا ُم ْال ِّم ِّيم الل‬
ِّ َ‫سا ِّكن‬
Mim sakin ‫ ْم‬ima tri pravila:
 1. Izhar ‫ار‬ ْ ‫ا َ ْ ِّإل‬
ُ ‫ظ َه‬
2. Idgam ‫ِّإ ْدغَا ُم‬
3. Ihfa ‫ا َ ْ ِّإل ْخفَا ُء‬
Izhar ‫ار‬ ْ ‫ا َ ْ ِّإل‬
ُ ‫ظ َه‬
Definicija
Izhar ‫ار‬ ْ ‫ ا َ ْ ِّإل‬će biti kada poslije mim sakina budu svi glasovi osim ‫ ب‬i ‫م‬, bilo da
ُ ‫ظ َه‬
se nađu zajedno u jednoj riječi ili u dvije riječi.
Način primjene
Usne se trenatak spoje i ne smiju se odvajati dok slovo ‫ م‬potpuno nestane.
Treba se obratiti pažnja da se ‫ م‬pretjerano ne pretisne, i da ne dođe do
njegovog odskakanja.
Primjer
‫م – ء أ َ ْم أ َ ِّمنتُمء‬
‫م – ح أ َ ْم َح ِّس ْبت ُ ْم‬
‫م – خ أ َ ْم ُخ ِّلقُوا‬
ُ‫م – ز أَي ُك ْم زَ ا َدتْه‬
‫سلَّم‬
ُ ‫م – س لَ ُه ْم‬
ْ ‫م – ش ِّم ْن ُه ْم ش‬
‫َيء‬
َ ‫م – ص َو ُه ْم‬
َ‫صا ِّغ ُرون‬
َ‫م – ت َي ْمت َُرون‬
‫م – ث فِّى َد ِّار ُك ْم ثَلَثَة‬
‫م – ج لَ ُه ْم َجنَّات‬
‫م – د َو ْام َد ْدنَا ُه ْم‬
‫م – ذ ت َْر َهقُ ُه ْم ِّذنَّة‬
‫م – ر لَ ُه ْم ِّر ْزقُ ُه ْم‬
‫ضوا‬
ُ ‫م – ض َو آ ْم‬
‫يرا‬
ً ‫ط‬َ ‫علَ ْي ِّه ْم‬
َ ‫م–ط‬
 َ ‫م – ظ َو ُه ْم‬
َ‫ظا ِّل ُمون‬
‫م – ع أ َ ْم َعاء ُه ْم‬
‫م – غ َماؤُ ُك ْم غ َْو ًرا‬
َ‫م – ف َو ُه ْم فَ ِّر ُحون‬
‫م – ق أ َ ْم قَ ْو ُم‬
َ‫م – ك إِّنَّ ُه ْم َكان‬
‫م – ل أ َ ْم لَ ُه ْم‬
ِّ ‫م – ن َو ُه ْم ن‬
َ‫َاء ُمون‬
‫م – و أ َ ْم َوات‬
‫م – ه أ َ ْم ُه ْم‬
ِّ َ‫م – ي َو لَ ْم ي‬
‫صروا‬
Izhar ‫ار‬ ْ ‫ ا َ ْ ِّإل‬je naijizraženiji kada poslije slova ‫ م‬dođu glasovi ‫ ف‬i‫ و‬zato što su
ُ ‫ظ َه‬
usneni kao i ‫ م‬a kod ostalih slova izhar je slabo izražen zbog udaljenosti
njihovih ishodišta mima.
Idgam ‫إِّ ْدغَا ُم‬
Definicija
Kada poslije mim sakina ‫ ْم‬dođe vokalizirano ‫ م‬biće idgam mutemasilejn sagir
َ ‫ِّإ ْدغَا ُم ُمت َ َماثِّلَي ِّْن‬
‫ص ِّغير‬
Primjer
‫لَ ُه ْم تَش َْوا فِّي ِّه‬
ْ
ٍ‫أَط َع َم ُهم ِّمن ُخوع‬
Ihfa ‫ا َ ْ ِّإل ْخفَا ُء‬
Definicija
َّ ‫ ا َ ْ ِّإل ْخفَا ُء ال‬će biti kada kada poslije mim sakina ‫ ْم‬dođe
Ihva šefevijj ‫شفَ ِّوي‬
vokalizirano slovo ‫ب‬.
Način primjene
Pri izgovoru slova mim donja i gornja usna se unutarnjim djelom sasvim blago
dodirnu, malo otvorene, a mišići usta su olabavljeni. Sa ovako namještenim
usnama učimo mim sa gunnetom koje traje jednu dužinu.
Primjer
‫أ َ ْم ِّب ِّه ِّجنة‬
‫إِّ َّن َربَّ ُهم بِّ ِّه ْم‬
َ‫ار ُزون‬
ِّ َ‫يَ ْو َم ُهمب‬
َّ ‫ ا َ ْ ِّإل ْخفَا ُء ال‬jeste jeste taj što se mim ‫م‬
Razlog nazivanja usneno skrivanje ‫شفَ ِّوي‬
sakrije iza ba ‫ ب‬kada stoji ispred njega, i zato što je ishodište ‫ م‬i ‫ ب‬na usnama.
َّ ‫أَحْ َكا ُ ُم اللَّ ِّم ال‬
Pravila nultiranog lama (lama sa sukunom) ‫ساكشنَ ِّة‬
1. Lam za određeni član )‫يف (ال‬ ِّ ‫َل ُم الت َّ ْغ ِّر‬
2. Lam u glagolu )‫َل ُم ْال ِّف ْع ِّل (ل‬
3. ِّ ‫َل ُم ْال َح ْر‬
Lam u čestici ‫ف‬
4. Lam u imenici ‫َل ُم الِّ س ِّْم‬
5. Lam naredbe ‫َل ُم الَ ْم ِّر‬
ِّ ‫َل ُم الت َّ ْغ ِّر‬
Lam za određeni član )‫يف (ال‬
To je za lam sa poznatim određenim članom koji se dodaje imenicama, i uvjek
se smatra dodatkom imenici bez obzira da li je potreban ili suvišan.
Lam određenog člana ima dva pravila:
ُ ‫(أ َ ْرض – ا َ ْأل َ ْر‬
a) Izhar )‫ض‬
b) Idgam )‫(ا َ ْللَذِّى – الَّذِّى‬
َّ
Što se tče izhara, u ovom slučaju lam određivanja zove se mjesečev lam ‫الل ُم‬
ُ‫ ْالقَ َم ِّريَّة‬koji ima 14 slovasabranih u jednu rečenicu:

‫ع ِّق ْي َمهُ ء ب غ ح ج ك و خ ف ع ق ي م ه‬
َ ‫َف‬
ْ ‫ِّإبْغِّ َحجَّكَ َو خ‬
Ako se nađe jedno od ovih 14 slova poslije određenog člana mora se učiti izhar
lama, tj. izgovarat ćemo slovo lam sa sukunom, a druga osobina lama je
umjerenost ‫ت ََوسط‬. Izhar se uči zbog toa što je ishodište ovih slova daleko od
lama.
Ovaj izhar zove se mjesečev izhar, a lam je mjesečev lam. Znak mjesečevog
lama je sukun. Nazvan je mjesečevim lamom zbog toga što je sličan mjesecu.
Što se tiče idgama, u ovom slučaju lam određivanja naziva se sunčev lam ‫اللَّمث‬
ُ‫ش ْم ِّسيَّة‬
َّ ‫ ا ِّل‬a sadrži ostalih 14 slova:
‫طثصرتضزذندسظشل‬
Ako se nađe jedno od ovih 14 slova poslije određenog člana mora se učiti
idgam.
U ovom slučaju lam nema sukuna, ali ima tešdid koji se ne piše na lamu već na
slovu poslije njega, npr.: ‫ب‬ َّ َ ‫ا‬
ُ ‫لطا ِّل‬
Razlog učenja idgama je taj što su sunčeva slova blizu slova lama i zato se
moraju uklopiti u lam.
ِّ َ‫ ِّإ ْدغَا ُم ُمتَق‬osim za lam koji je ‫ِّإ ْدغَا ُم ُمت َ َما ِّثلَي ِّْن ت َ َماثُل‬
ُ َ‫اربَي ِّْن تَق‬
Za sva ova slova idgam je ‫ارب‬
Lam u glagolima )‫َل ُم ْال ِّف ْع ِّل (ل‬
To je lam sa sukunom koji se nalazi u jednom glagolu. Ovaj lam dolazi u
َ ‫ ُمت ََو ِّس‬ili na kraju glagola ‫ط ِّرفَة‬
sredini ‫طة‬ َ َ ‫ ُمت‬.
Lam u glagolima ima dva pravila:
1. Izhar
2. Idgam
Izhar
Uslučaju izhara lam sa sukunom se u potpunosti naglašava ako iza njega dođe
jedno od 26 slova. Na primjer u imenici ‫ النَّاس‬mora se činiti idgam, međutim
kod glagola idgam se nikad ne uči. Tako da kada poslije slova lam dođu slova
nun i ra u glagolu, ne smije se učiti idgam već izhar, jer su istog ishodišta.
Primjer nerazumljivo
Idgam
Idgam će se učiti kada poslije lama sa sukunom dođe drugo slovo lam ili slovo
ra, ali samo kada lam bude na kraju jedne riječi a ra na početku druge ‫إِّ ْدغَا ُم‬
ِّ َ‫ُمتَق‬
‫ار َبي ِّْن‬
Primjer
 ‫َو يَجْ عَل لَّ ُك ْم‬
ِّ ‫َو قُل َّر‬
‫ب‬
ِّ ‫َل ُم ْال َح ْر‬
Lam u česticama ‫ف‬
To je lam koji dolazi u česticama. Čestice se još nazivaju i partikule, a u njih, u
arapskom jeziku spadaju: prilozi, prijedlozi, veznici i uzvici.
Lam sa sukunom najčešće se susreće u dva primjera: ‫ ه َْل‬i ‫ بَ ْل‬kod ovih riječi
ُ َّ‫ ه َْل ت ََرب‬،‫َب ْل ُه ْم‬
mora se učiti izhar, npr.: َ‫صون‬
Izuzetak je َ‫ بَ ْل َران‬jer je u ovom primjeru vadžibučiti sektu, a sekta zabranjuje
idgam. Dakle, u riječima ‫ ه َْل‬i ‫ بَ ْل‬mora se naglasiti lam izuzev ako poslije njega
dođe drugo slovo lam ili slovo ra tada se mora učiti idgam, npr.:
‫بَ ْل لَّ َّما بَل َّرقَعَهُ هَل لَّ ُك ْم‬
Nema nijednog primjera da poslije ‫ ه َْل‬dođe slovo ‫ر‬
Lam u imenici ‫َل ُم الِّ س ِّْم‬
To je lam ‫ ل‬koji se nalazi u jednoj riječi koja ima jedan od znakova da je
imenica, i obično se nađe u sredini riječi ili kao korjenito slovo.
Kada lam ‫ ل‬dođe u imenici mora se učiti izhar.
Primjer
‫أ َ ْل َوانُ ُك ْم‬ ‫أ َ ْل ِّسنَتث ُك ْم‬
ً‫س ِّبيل‬َ ‫س ْل‬
َ ‫طان‬ َ ‫س ْل‬ُ
Lam naredbe ‫َل ُم الَ ْم ِّر‬
To je lam ‫ ل‬sa sukunom koji se dodaje glagolu u prezentu (sadašnje vrijeme) i
na taj način gradi imperativ (naredbu) za treće lice, i to pod uslovom da mu
َ ،‫ث ُ َم‬. Tada se mora učiti apsolutni izhar kao i u imenicama.
prethode veznici ‫ َو‬،‫ف‬
Primjer
El-Hadždž, 15. ‫ال فَ ْليَ ْم ُد ْد‬
ْ
El-Hadždž, 29. ‫ َو ْليُوفُوا‬،‫ضوا‬
ُ ‫ث ُ َّم ْليَ ْق‬
Izgovor riječi Allah ِّ‫ظةُ هللا‬
َ ‫لَ ْف‬
Korijen riječi ‫ اَهلل‬je od riječi ‫ إِّلَه‬kojoj je dodat određeni član ُ‫ ا َ ْ ِّإللَه‬- ُ‫ا َ ْل – أهللُ – ا َ ْل إِّلَه‬
oduzet je drugi elif, a prvo lam se uklopilo u drugo lam )‫(ت َ َماثُل‬.
Riječ ‫ اَهلل‬može se izgovarati krupno i tanko.
Krupno se izgovara kada je prije riječi ‫ اَهلل‬slovo sa fethom َ- ili dammom ُ- npr.:
ِّ‫ َرحْ َمةُ هللا‬،ِّ‫ ِّمنَ هللا‬،ِّ‫سولث هللا‬
ُ ‫ َر‬،ِّ‫سنَّةُ هللا‬
ُ ،ِّ‫َو هللا‬
Tanko se izgovara kada je prije riječi ‫ اَهلل‬slovo sa kesrom ِّ-, npr.:
ِّ‫ ِّبس ِّْم هللا‬،ِّ‫ ِّبا هلل‬،ِّ‫ِّ َّّلل‬
Pravila izgovora slova ‫اء – ر‬ َّ ‫أَحْ َكا ُم‬
ِّ ‫الر‬
Kada slovo ‫ ر‬okruže krupna ili tanka slova, dugi vokali, tada ra ‫ ر‬trpi određene
promjene.
Slovo ra ima tri stanja:
1. Krupnost ‫الت َّ ْف ِّخي ُم‬
ُ ِّ‫اَلت َّ ْرق‬
2. Tankost ‫يق‬
3. Dozvola dva prethodna stanja ‫از ْال َوجْ َهي ِّْن‬
ُ ‫َج َو‬
Pravilo krupnog slova ra ‫لرا ُء ْال ُمفَ َّخ َمةُ ر‬
َّ َ ‫ا‬
1. Kada je na slovu ra ‫ ر‬fetha ‫صبَ َر‬ َ َ ‫َر َر َج َع ش ََر‬
‫ط‬
2. Kada je na slovu ra ‫ ر‬damma ‫ب ا َ ْلقَ َم ُر‬ َ ‫ُر ُرفَ َع قَ ُر‬
3. Kada je na slovu ra ‫ ر‬damma i iza njega slovo ‫ُرو الرو ْم و‬
4. Kada je slovo ra ‫ ر‬sakin a prije njega dođe fetha ‫َ ْر قَ ْر َية َم ْريَ ُم‬-
5. Kada je slovo ra ‫ ر‬sakin a prije njega dođe damma ‫ُ ْر قُ ْربَة قُ ْرآن‬-
6. a. Kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju a prije njega fetha
(svejedno da li je na slovu ra fetha, damma ili kesra kada se spaja sa
sljedećom riječi). ‫َو َمن َكفَر َو ْالقَ َمر ْالبَشَر‬
b. kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju a prije njega damma
(svejedno da li je na slovu ra fetha, damma ili kesra kada se spaja sa
sljedećom riječi). ‫َو يُولُونَ الدبُر فَإِّنَّ َما َي ْش ُكر‬
7. Kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju a prije njega ‫ ا‬za dužinu,
tj. dugi vokal a ‫ا ْر فَأ ت َّقُوا النَّ ْر‬-َ
8. Kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju a prije njega ‫ و‬za dužinu
tj. dugi vokal u. ‫ُو ْر اَأل ُ ُمور ْالقُبُور‬-
 9. Kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju, prije njega sakin, a prije
sakina slovo sa fethom ili dammom ‫س ْند ٍُس ُخض ْْر ُك ْف ْر‬ ُ ‫ا َ ْألَس ْْر ا َ ْل َيس ْْر‬
10. Kada je na slovu ‫ ر‬stalni sukun a prije njega nestalna kesra
u jednoj riječi ‫عى ا ِّْر َكعُوا‬ ِّ ‫ا ِّْر ِّج‬
11. Kada je na slovu ra stalni sukun a prije njega stalna kesra, i
to kesra na kraju jedne riječi a ra na početku druge riječi ‫ضى َو قُل‬ ْ ‫اَلَّذِّى‬
َ َ ‫ارت‬
‫آر َح ْم ُه َما‬
ْ َّ‫َّرب‬
12. Kada je na slovu ra stalni sukun a prije njega kesra ‫أض ْم‬
‫ارت َبءت ُ ْم‬ ْ ‫ارت َابُوا ِّإ ِّن‬
ْ
13. Kada je na slovu ra sakin, prije njega stalna kesra a poslije
slova ra krupno slovo u iostoj riječi ali ne vokalizirano kesrom ‫طاس‬ َ ‫قِّ ْر‬
‫صاد‬ َ ‫ِّمر‬
Pravila tankog slova ra
1. Kada je na slovu ra kesra ‫ِّر َجال ِّريح‬
2. Kad je slovo ra sakin prije njega slovo sa kesrom ili dugi vokal i ‫ْص ْر‬ِّ ‫أَب‬
َ‫ع ْون‬ ْ ‫قَد‬
َ ‫ِّير فِّ ْر‬
3. Kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju, prije njega sakin, a prije
sakina slovo sa kesrom ‫سِّحْ ْر‬
4. Kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju, ispred njega slovo ‫ ي‬sa
stalnim sukunom a prije njega slovo sa fethom ‫سي ْْر‬ َ ‫َخي ْْر‬
5. Kada je na slovu ra nestalni sukun pri stajanju a ispred njega ‫ ي‬za
dužinu, tj. dugi vokal i ‫ير‬
ْ ِّ‫َخب‬
6. Slovo ra izgovara se umekšano i kada je poslije njega pravilo imala ‫إِّ َمالَة‬
ovakav primjer se nalazi samo u 41. ajet sure Hud u riječi ‫َمجْ َري َها‬
Mogućnost izgovora slova ra krupno i tanko
Ova mogućnost nalazi se na nekoliko mjesta u Kur'anu.
1. Kada je slovo ra sakin, prije njega krupno slovo također sakin a prije
njega slovo sa kesrom, npr.: ‫ص ْر‬ ْ ‫ ِّم‬Junus, 87., Jusuf, 21. i 99. Zuhruf, 51.
Razlog zašto u ovom slučaju učimo krupno ra je taj što se vrši spajanje i
zato što je ra sa fethom. Ako neko želi učiti ra tanko onda ne smije vršiti
spajanje nego mora stati, i tada će zanemariti slovo ra gledajući slovo
mim sa kesrom. Ipak nprioritet je učiti krupno.
ْ ِّ‫ ق‬Saba, 12. Prioritet je ovu riječ učiti tanko. Međutim, može se učiti i
2. ‫ط ِّر‬
krupno. Ko želi učiti tanko treba uzeti u obzir spajanje gledajući prvo
 slovo sa kesrom. Ko želi učiti krupno mora uzeti u obzir stajanje,
zanemarujući spajanje, i gledati na slovo ‫ ط‬kao na pregradu koja je
razlog što se slovo ‫ ر‬uči krupno.
3. ‫ق‬
ٍ ‫ فِّ ْر‬Eš-Šuara, 63. slovo ra je u sredini riječi, iza njega je krupno slovo sa
kesrom a prethodno slovo je također sa kesrom, ali tanko. Ko želi učiti
tanko treba uzeti u obzir korjenitu kesru koja se nalazi prije slova ra
zanemarujući krupno slovo sa kesrom. Ko želi učiti krupno uzet će u
obzir krupno slovo ‫ ق‬koje se nalazi iza slova ra.
4. ‫ َيس ِّْر‬El-Fedžr, 4. ‫ َو نُذُ ِّر‬El-Kamer, 52. nalazi se na šest mjesta. Ko želi obje
ove riječi učiti tanko treba uvažiti slovo ‫ ي‬zbog kojeg učač želi stati, i
kada stane učit će slovo ra tanko jer je kesra korjenita. Ko želi učiti
krupno treba zanemariti korjenitu kesru i spajanje, i uzeti u obzir
stajanje.
5. ‫ ان أَس ِّْر‬Hud, 81. Taha, 77. Eš-Šuara, 52. ‫ فأَس ِّْر‬Hidžr, 65. Ed-Duhan, 23. U
slučaju stajanja, stajemo kao da je ra sa sukunom.
Pravila dužina ‫أَحْ َكا ُم ْال ُمدُو ِّد‬
Dužina vokala ‫َمد‬
Medd jezički znači: višak, uvećavanje, slaganje nečega jedno uz drugo.
Terminološki, riječ medd ukazuje na postupak po kome se kratki vokal, pod
određenim uvjetima produžava.
Dužina slova dijeli se na:
ْ َ ‫َمد أ‬
1. Osnovnu dužinu ‫ص ِّلى‬
2. Izvedenu dužinu ‫َمد فَ ْر ِّعى‬
ْ َ ‫َمد أ‬
Osnovna dužina ‫ص ِّلى‬
Uslovi za osnovnu dužinu:
1. Da prije ‫ ا‬elifa, koji je bez vokala, bude fetha, i u ovom slučaju nestaje
dugi vokal a, npr.: َ‫ َكان‬،َ‫قَال‬
2. Da ispred slova ‫ و‬koji je bez vokala, dođe damma, i u ovom slučaju
nastaje dugi vokal u, npr.: ‫ون‬ ُ ‫ يَ ُك‬،ُ‫يَقُول‬
3. Da prije slova ‫ ي‬koji je bez vokala, bude kesra, i u ovom slučaju nastaje
dugi vokal i, npr.: َ‫عالَ ِّمين‬
َ ،َ‫قِّيل‬
Slova ‫ ي‬،‫ و‬،‫ ا‬su dužine ‫وف ْال َم ِّد‬
ُ ‫ُح ُر‬
Vrste osnovne dužine
Osnovana dužina vremenski traje dva pokreta, tj. kada bi izgovarali dvije
fethe, dvije damme ili dvije kesre.
َ ‫ َمد‬.
Osnovna dužina naziva se jos prirodna dužina ‫طبِّي ِّعى‬
U ovom meddu dovoljno je prisustvo jednog od ova tri slova ‫ ي‬،‫ و‬،‫ ا‬pod
uslovom da prethodno ilil sljedeće slovo ne bude vokalizirano sukunom.
ْ َ ‫ َمد أ‬dijeli se na nekoliko vrsta:
Osnovna dužina ‫ص ِّلى‬
ِّ ‫َمد ْال ِّع َو‬
1. Alternativna dužina ‫ض‬
Ova vrsta dužine pojavljuje se samo u pauzalnoj formi ‫ َو ْقف‬u onim riječima
koje se završavaju nunacijom tj. tenvinom en. U toku stajanja umjesto tenvina
izgovara se dugi vokal a.
Primjer
َ ‫ِّيرا – قَدِّيرا‬
ً ‫قَد‬
َ ‫ِّيرا – نَذِّيرا‬
ً ‫نَذ‬
‫ع ِّلي َما‬
َ – ‫ع ِّلي ًما‬
َ
2. Transformirana dužina ‫مد ْالبَ َد ِّل‬
Ova se dužina primjenjuje kada u osnovi jedne riječi budu dva hemzeta jedan
do drugog, tako da je prvo vokalizirano a drugo bez vokala (sakin).
‫ِّإي َمان‬ ‫ِّإاْ – اِّى‬ ِّ ُ ‫أُاْ – اُو ا‬
‫وتى‬ ‫آ َد ُم‬ ‫أَاْ – آ‬
Kod hafs predaje uči se dva pokreta, a kod Warš predaje dva, četiri i šest
pokreta.
3. Kontaktna dužina ‫الصلَ ِّة‬
ِّ ‫َمد‬
Ova se dužina primjenjuje poslije spojene lične zamjenice ‫ ه‬kada je
vokalizirana dammom ili kesrom.
ُ ‫الصلَةُ الص ِّغ‬
Nepromjenjiva dužina ‫ير‬ ِّ
To je kada prije lične zamjenice ‫ ه‬dođe bilo koje slovo sa kratkim vokalom
osim hemzeta. U ovom slučaju damma i kesra na ličnoj zamjenici ‫ ه‬iygovaraju
se kao vokali osnovne dužine, tj. dva pokreta, npr.: ‫ بِّ ِّه‬،ُ‫ِّإنَّه‬
Izuzetak: jedino će se kesra na ličnoj zamjenici ‫ ه‬izgovarati dugo u suri El-
Furkan, 69. ‫ َو َي ْخلُ ْد فِّي ِّه ُم َهانًا‬...Ovaj primjer je izuzetak jer se vokal na ličnoj
zamjenici ‫ ه‬izgovara kratko ukoliko je prije nje dugi vokal.
Izuzetak: lična zamjenica ‫ ه‬izgovarat će se kratko i u sljedećim primjerima:
Ez-Zummer – ُ‫ضه‬
َ ‫يَ ْر‬
Eš-Šuara, El-Earaf – ‫أ َ ْر ِّجه‬
En-Neml – ‫قَ ْال ِّق ْه‬

ِّ ‫َمد الت َّ ْم ِّك‬

4. Stabilna dužina ‫ين‬
Ova se dužina primjenjuje kada poslije slova ‫ ي‬dođe vokal i npr.: ‫ ُح ِّبت ُ ْم‬، َ‫التَّبِّ ِّيين‬
U ovu vrstu osnovne dužine spada i dužina od pet slova abecede koja se nalaze
َ ‫َحى‬
na počecima kur'anskih sura: ‫ ح ي ط ه ر‬- ‫ط ُه ْر‬
Primjer
‫ طه‬- ‫ ه‬،‫ ي – يس‬،‫ ا لر‬- ‫ ر‬،‫ ط – طه‬،‫ح – حم‬

Pozicija elifa pri stajanju i spajanju

U pojedinim kur'anskim riječima elif se u određenim slučajevima izgovara, a
nekada se, iako je napisan, izostavlja zavisno od toga da li se primjenjuje u
stajanju ili spajanju.
Ukoliko učač pauzira, elif se izgovara kao dugi vokal a, a ako nastavi učenje
bez pauze izgovara se kratki vokal e.
Primjer
Piše se ‫ أَنَا‬i tako će se učiti pri stajanju, ali pri spajanju uči se َ‫ أن‬El-Kafirun
El-Ahzab, 10. ‫الظنُونَا‬
َ ‫س‬
El-Ahzab, 66. ‫ول‬ ُ ‫الر‬
َّ
َ ِّ‫سب‬
El-Ahzab, 67. ‫يل‬ َّ ‫ال‬
Izvedena dužina ‫َمد فَ ْر ِّعى‬
Od osnovne dužine dobija se izvedeba dužina ‫ َمد فَ ْر ِّعى‬ona se primjenjuje samo
u toku učenja Kur'ana.
Da bi se dobila ova dužina potrebna su dva vjeta:
1. Da postoji osnovna dužina o kojoj je bilo govora
2. Da postoji jedan od uzročnika dužine.
Uzročnici izvedene dužine ‫اب ْال َم ِّد ْالفَ ْر ِّع ِّى‬
ُ َ‫أ َ ْسب‬
Postoje dvije vrste uzročnika:
1. Hemzeh ‫ء‬
2. Sukun ْ-
Stepenovanje izvedenih dužina:
1. Vadžib ‫( ُو ُخوب‬obavezno produživanje)
2. Džaiz ‫( خ ََواز‬dozvoljeno učiti i kraće od predviđenog)
3. Lazim ‫( لُ ُزوم‬obavezujuće produživanje vokala)
Zašto se primjenjuje izvedena dužina:
U toku izgovora slova i vokala javljaju se određene poteškoće jer su slova
različitih ishodišta i svojstava: kada posliej ovih poluvokala ‫ ي‬،‫ و‬،‫ ا‬do]e
hemzeh, koje je iz grupe jakih grlenih glasova, onda je neophodno produžiti
dugi vokal kako bi se navedeni glasovi ‫ ى‬،‫ و‬،‫ ا‬u ulozi vokala pojačali i postali
stabilniji, a izgovor dužina jasniji i precizniji.
Sdruge strane Allahov, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, preporučuje
melodiziranje učenja Kur'ana po pravilia tedžvida, ali ne smije biti
pretjerivanja pri učenju.
ِّ َّ ‫اجب ُمت‬
Spojena dužina ‫صل‬ ِّ ‫َمد َو‬
Definicija
Medd muttesil ‫َصل‬
ِّ ‫ َمد ُمت‬će biti kada u istoj riječi poslije osnovne dužine dođe
hemzeh kao uzročnik.
Primjer
‫ع ُك ْم‬
ُ ‫َجزَ ا‬
‫سوء‬
ُ
 ‫ِّجى َء‬
Kod Hafs predaje:
1. Ako je hemzeh uzročnik u sredini riječi, dužina pri stajanju ili spajanju
iznosi četiri ili pet pokreta, npr.:
‫ع ُك ْم‬ َ ‫ ِّن‬،‫ع ُك ْم‬
ُ ‫سا‬ ُ ‫خَزَ ا‬
2. Ako je hemzeh na kraju riječi, dužina prri stajanju iznosi šest pokreta,
npr.:
)‫(و ْقف‬ ُ ،‫س َمآ ْء‬
َ ‫ يَشَآ ْء‬،‫ش َه َدآ ْء‬ َ
ِّ َ‫َمد خَائِّز ُم ْنف‬
Rastavljena dužina ‫صل‬
Definicija
Medd munfesil ‫صل‬ ِّ َ‫ َمدق ُم ْنف‬će biti kada poslije osnovne dužine koja je na kraju
jedne riječi dođe hemzeh kao uzročnik na početku sljedeće riječi.
Primjer

Po našoj predajui ova dužina traje četiri ili pet pokreta , po Qalunu tri a po
Waršu šest pokreta.
Ova dužina je ‫ َخ ِّئز‬pa je dozvoljeno skratiti i na običnu dužinu.
Stalna dužina ‫َمد َل ِّزم‬
Ova dužina je luzum (nužno-obavezujuće produživanje) i vremenski mora
trajati šest pokreta, kod svih predaja.
Definicija
Medd lazim ‫ َمد َل ِّزم‬će biti kada poslije osnovne dužine kao uzročnik dođe
stalni sukun )ْ- ‫س ُكون َل ِّزم (ا و ى‬
ُ
1. ‫ ا َ ْل ُم َخ ِّق ُق ْال َك ِّل ِّمى‬sukun lahak u riječi
Sukun je vidljiv, označen je i nalazi se u jednoj riječi, npr.: َ‫ا َ ْآلن‬
2. ‫ ا َ ْل ُم َخ ِّق ُق ْال َح ْرفِّى‬sukun lahak u slovu
Sukun nije vidljiv, nije označen i nalazi se na slovu. Sukun u ovakvoj poziciji
nalazi se jedino u kur'anskim skraćenicama, npr.: ‫ق – قَاف‬
3. ‫ ْال ُمثَقَ ُل ْال َك ِّل ِّمى‬sukun težak u riječi
Sukun ej u jednoj riječi i nalazi se u tešdidu , npr.:

َ ‫الطا َ َّمةُ ْال ُكب ُْر‬

‫ى‬ َّ ‫ت‬ َ ‫فَإ ِّ َذا خَا‬
ِّ ‫ع‬
4. ‫ ْال ُمثَقَ ُل ْال َح ْرفِّى‬sukun težak u slovu
Sukun je na jednom sovu i skriven je u tešdidu, npr.:
‫آلمي ْم‬
ِّ ‫ف‬ْ ‫ الم – ا ِّل‬،‫يمي ْم‬ َ – ‫طسم‬
ِّ ‫طا ِّس‬
ِّ ‫َمد ْال ِّف َر‬
‫ق‬
Sukun je sadržan u tešdidu a nalazi se poslije hemzeta. Ova vrsta dužine
pojavljuje se kada prije imenice s određenim članom dođe hemzeh, odnosno
upitna čestica َ ‫أ‬, i ona se zajedno sa elifom određenog člana mijenja u dugi
vokal a (ee – a).
Primjer
‫أ َ اَلذَّ َك َري ِّْن – آلذَّ َك َري ِّْن‬
َ‫أ َ اَهللُ َخيْر أ َ َّما يُ ْش ِّر ُكونَ – اَلل ُه َخيْر ا َ َّما يُ ْش ِّر ُكون‬
Medd lazim ‫ َمد َل ِّزم‬je stalna izvedena dužina uzrokovana stalnim sukunom
‫س ُكون َل ِّزم‬
ُ i obavezno se primjenjuje i prilikom stajanja i prilikom spajanja, bez
obzira da li se uči brže ili sporije.
Nestalna dužina ‫ارض‬
ِّ ‫ع‬
َ ‫َمد‬
Definicija
Medd 'arid ‫ارض‬ َ ‫ َمد‬će biti kada poslije osnovne dužine kao uzročnik dođe
ِّ ‫ع‬
nestalni sukun ‫ارض‬ َ ‫س ُكون‬
ِّ ‫ع‬ ُ
Primjer
ْ ‫قَد‬
‫ِّير‬ ‫ع ِّلي ْم‬
َ
‫َح ِّكيم‬ ْ ‫يَ ْعلَ ُم‬
‫ون‬
Kod nestalne dužine ukun se kao uzročnik pojavljuje samo u pauzalnoj
formi, odnosno kratki vokal na posljednjem slovu se saustavlja. Ova dužina
traje od četiri do šest pokreta.
ْ ‫ َمد ال ِّل‬da bi nastala ova dužina potrebno je:
Pokluvokalna dužina ‫ين‬
1. Da slovo ‫ و‬ili ‫ ى‬budu sakin, a ispred njih dođe slovo vokalizirano fethom.
2. Da poslije spomenutih slova budu stalni ili nestalni sukun kao uzročnik
dužine.
Definicija
Medd lin ‫ين‬
ِّ ‫ َمد ال ِّل‬će biti kada slova ‫ و‬ili ‫ ى‬budu sakin, a poslije njih dođe sukun
kao uzročnik dužine.
Primjer
‫ْف‬
ْ ‫صي‬
َ ‫َي ْء‬
ْ ‫ش‬
‫ف‬
ْ ‫خ َْو‬ ‫قَ ْو ْم‬
Ova dužina je u kategoriji ‫وواز‬
َ ‫ َج‬i traje tri ili četiri pokreta.
El-Išmamu ‫ا َ ْ ِّإل ْش َما ُم‬
Definicija
El-Išmamu ‫ ا َ ْ ِّإل ْش َما ُم‬je namjera učača Kur'ana da specifičnim položajem usana
ukaže na dammu koja se nalazi na nekom slovu. Riječ išmam izvedena je od
glagola ‫ش َّم‬ َ َ ‫ أ‬što znači pomirisati, dati da pomiriše, npr.:
َ ili ‫ش َّم‬
Jusuf, 11. ‫َل ت َأ ْ َمنُنَا – َل ت َأ ْ َمنَّا‬
Na udvostručenom glasu ‫ ن‬treba napraviti išmam, tj. namjestiti usne za
izgovor kratkog vokala u, i to prije nego što izgovorimo dugi vokal a iza tog
udvostručenog glasa.
El-Imaletu ُ‫ا َ ْ ِّإل َمالَة‬
Definicija
El-Imaletu ُ‫ ا َ ْ ِّإل َمالَة‬je tedžvidsko pravilo prema kojem se dugi vokal a izgovara
između vokala a i e, npr.:
Hud, 41. ‫َمجْ ري َها‬
Et-Teshilu ‫اَلت َّ ْس ِّهي ُل‬
Definicija
Et-Teshilu ‫ اَلت َّ ْس ِّهي ُل‬je tedžvidsko pravilo u izrazu ‫ َءاْ ْع َج ِّمي‬Fussilet, 44. gdje drugo
hemze, koje bi trebalo stajati na elifu, treba izgovarati sa olakšanjem-teshil, tj.
tako da ga ne ističemo u njegovom ishodištu nego blago prelazimo preko
njega .
Napomena
َ ْ‫ بِّئ‬u suri El-Hudžurat, 11. treba izgovoriti kao da je napisano ‫س ِّل ْس ُم‬
Izraz ‫س ِّال ْس ُم‬ َ ْ‫بِّئ‬.
Specifična pauzalna forma ُ‫س ْكتَة‬
َ ‫اَل‬
Jezičko značenje je pauza, šutnja, tišina.
Tedžvidsko značenje: sekteh ‫س ْكت َة‬
َ je specifični oblik i način pauzalne forme.
Razlika između vakfa i sekteh je u tome što je vakf prirodno nužna pauza. Učač
pauzira zbog izgublejnog daha s ciljem da udahne zrak kako bi mogao
nastaviti učenje, i to vremenski duže traje od sekte. Dok je sekteh svjesno
prekidanje glasa, ali i trenutni prestanak disanja.
Definicija
Sekteh je trenutačni prekid glasa uz zadržavanje daha, a to vremnski traje
koliko dva krtka vokala (jedna obična dužina). Sekteh je prekodanje glasa ali
ne i daha.
Znak sekteh nalazi se na četiri mjesta u Kur'anu:
1. El-Kehf, 1. u riječima ‫س ْكت َة قَ ِّي ًما‬َ ‫ِّع َو ًجا‬
2. Jasin, 52. u riječima ‫س ْكت َة ه َذا‬ َ ‫ِّمن َّم ْرقَدِّينَا‬
3. El-Kijameh, 27. u riječima ‫ق‬ ٍ ‫س ْكت َة َرا‬ َ ‫َوقِّي َل َم ْن‬
4. El-Mutaffifin, 14. u riječima َ‫س ْكت َة َران‬ َ ‫َك َّل بَ ْل‬
U prva dva primjera na mjestu pravila sekteh nalazi se se znak za stajanje pa
ćemo to pravilo primjeniti samo ako pređemo preko znakova stajanja, a
ukoliko stanemo nećemo primjeniti sekteh.
Sedžda prilikom učenja Kur'ana ٍ‫سجْ َدتُ ِّت َل َوة‬
َ
U Kur'anu se na četrnaest mjesta nalazi znak sedžde. Kada proučimo ili kada
čujemo da je neko drugi proučio ajet na kojem ima znak sedžde sunnet je da
učinimo tu sedždu ٍ‫سجْ َدتُ تِّ َل َوة‬
َ se sastoji samo od jedne sedžde.
Ajeti poslije kojih trebamo učiniti sedždu označeni su u Kur'anu i nalaze se u
sljedećim surama:
1. El-E'araf, 206. džuz, 9.
2. Er-Ra'd, 15. džuz, 13.
3. En-Nah, 50. džuz, 14.
4. El-Isra, 109. džuz, 15.
5. Merjem, 58. džuz, 16.
6. El-Hadždž, 18. džuz, 17.
7. El-Furkan, 60. džuz, 19.
8. En-Neml, 26. džuz, 19.
9. Es-Sedžde, 15. džuz, 21.
10. Sad, 24. džuz, 23.
11. Fussilet, 38. džuz, 24.
12. En-Nedžm, 62. džuz, 27.
13. El-Inšikak, 21. džuz, 30.
14. El-'Alek, 19. džuz, 30
U nekim izdanjima Kur'ana znak sedžde se nalazi u suri El-Hadždž, 77. kraj
džuza, 17.
Skraćenice u Kur'anu
Na početku 29 nkur'anskih sura nalazi se 14 različitih skraćenica sastavljenih
od jednog do pet pojediniačnih slova bez vokala.
Skraćenice ‫ الم‬i ‫ حم‬ponavljaju se na šest mjesta, ‫ الر‬na pet, ‫ طسم‬na dva mjesta, a
ostalih deset skraćenica dolaze samo po jedanput.
Slova iznad koji stoji znak uspravne crte imaju običnu dužinu u izgovoru
odnosno dva pokreta, a slova na kojima stoji znak medda traju šest pokreta
(medd lazim).
ْ ‫ الم – ا َ ِّل‬se nalazi u:
1. ‫ف آلم ِّم ْم‬
a. El-Bekara, str. 2.
b. Ali 'Imran, str. 50.
c. El-Enkebut, str. 396.
 d. Er-Rum, str. 404.
e. Lukman, str. 411.
f. Es-Sedžde, str. 415.
2. ‫صا ْد‬َ ‫ف آلم ِّمي ْم‬ ْ ‫ أ َ ِّل‬- ‫ المص‬se nalazi u:
a. El-E'araf, str. 151.
3. ‫ف آل ْم را‬ ْ ‫ الر – أ َ ِّل‬se nalazi u:
a. Junus, str. 208.
b. Hud, str. 221
c. Jusuf, str. 235.
d. Ibrahim, str. 255.
e. El-Hidžr, str. 262.
4. ‫ف آلم ِّمي ْم را‬ ْ ‫ المر – أ َ ِّل‬se nalazi u:
a. Er-Rad, str. 249.
5. ‫عي ْْن صا ْد‬ َ ‫كاف ها يا‬ ْ – ‫ كهيعص‬se nalazi u:
a. Merjem, str. 305.
6. ‫ طه – طا ها‬se nalazi u:
a. Taha, str312.
7. ‫ طسم – طا ِّسين ِّمي ْم‬se nalazi u:
a. Eš-Šu'ara, str. 367.
b. El-Kasas, str. 385.
8. ‫ين‬ْ ‫ طس – طا ِّس‬se nalazi u:
a. En-Neml, str. 377.
9. ‫ين‬ ْ ‫ يس – يا ِّس‬se nalazi u:
a. Jasin, str. 440.
10. ‫ ص – صا ْد‬se nalazi u:
a. Sad, str. 453.
11. ‫ حم – حا ِّمي ْم‬se nalazi u:
a. El-Muminun, str. 467.
b. Fussilet, str. 477.
c. Ez-Zuhruf, str. 489.
d. Ed-Duhan, str. 496.
e. El-Džašije, str. 499.
f. El-Ahkaf, str. 502.
12. ‫قاف‬ْ ‫عي ْْن ِّسين‬
َ ‫ حم عسق – حا ِّمي ْم‬se nalazi u:
a. Eš-Šura, str. 483.
13. ‫قاف‬ ْ – ‫ ق‬se nalazi u:
 a. Kaf, str. 518.
14. ْ ُ‫ ن – ن‬se nalazi u:
‫ون‬
a. El-Kalem, str. 564.
Stajanje prilikom učenja Kur'ana
U Kur'anu, pored tačke, ima više znakova koji označavaju da se na nekoj riječi
može stati i predahnuti. Međutim, moramo znati da ne smijemo stati na
riječima na kojoj stoji znak َ‫ ل‬jer to znači ne.
Ukoliko bi nam učeći Kur'an ponestalo daha, možemo zastati i na riječima na
kojima nema nikakva znaka stim da se vratimo i tu riječ ili dio ajeta ponovo
proučimo.
U vezi sa stajanja prilikom učenja Kur'ana treba znati sljedeće:
1. Ako zastanemo na riječi koja se završava jednim od kratkih vokala ِّ-ُ-َ- ili
tenvinima ٍ-- onda umjesto tih znakova u izgovoru dolazi znak sukuna ْ-
npr.:
ْ ُ‫يَقُولُونَ – يَقُول‬
‫ون‬
‫َر ِّحيم – َر ِّحي ْم‬
2. Ako zastanemo na riječi koja se završava sa tenvinom ‫ًا‬- onda ovaj tenvin
pretvaramo u dugi vokal a npr.:
‫ع ِّظي َما‬
َ – ‫ع ِّظي ًما‬ َ ُ ‫غف‬
َ ،‫ورا‬ ً ُ‫غف‬
َ – ‫ورا‬ َ
Kada se tenvin ‫ًا‬- nalazi na hemzetu također se pretvara u dugi vokal a, npr.:
َ – ً ‫شيْئا‬
َ ‫شيْئا‬ َ ،َ‫ َهنِّيئا ً – َهنِّيئا‬،َ‫س َوائا‬ ُ ،َ‫بِّنَا ًء – بِّنَائا‬
َ – ‫س َوا ًء‬
Tenvin pretvaramo u dugi vokal a i kada stoji na slovu ‫ي‬, npr.: ‫دى‬
َ ‫ى – ُه‬
ً ‫ُهد‬
3. Ako zastanemo na riječi koja se završava slovom okruglo ‫ ة‬pretvaramo
ga u slovo ‫ ه‬bez obzira koji ej znak na njemu, npr.:
َ ‫ط َم ِّة – فِّى ْال ُح‬
‫ط َم ْه‬ َ ‫ فِّى ْال ُح‬،‫ ُم َم َّد َدةٍ – ُم َم َّد َد ْه‬،‫سنَ ْه‬
َ ‫سنَةً – َح‬
َ ‫َح‬
4. Ako se zastane na riječi koja se završava jednim od dugih vokala a ‫َا‬-, i ِّ-
‫ ي‬ili u ‫ُو‬- ili se završava slovom sa znakom sukuna ْ- onda u izgovoru
neće doći ni do kakvih promjena, npr.:
‫ لَ ْم َي ِّل ْد َولَ ْم يُولَ ْد‬،‫ َءا َمنُوا‬،‫ضى‬
َ ‫َير‬
 5. Ako se zastane na riječi koja se završava slovom ‫ و‬ili ‫ ي‬onda ‘e se slovo ‫و‬
pretvoriti u dugi vokal u, a slovo ‫ ي‬u dugi vokal i, npr.:
‫ضي‬
ِّ ‫ي – َر‬
َ ‫ض‬ ُ ‫ع َو – أ َ ْن يَ ْد‬
ِّ ‫ َر‬،‫عو‬ ُ ‫ أ َ ْن يَ ْد‬،‫ِّي – ما َ هِّي‬
َ ‫ َما ه‬،‫إِّلَّ ُه َو – إِّلَّ ُهو‬
6. Ako zastanemo na riječi َ ‫ أَنا‬koja se inače izgovara kao da piše َ‫ أَن‬onda
ćemo izgovoriti ‫( أَنَا‬ena), npr.:
َ‫َو بِّ َذلِّكَ أ ُ ِّم ْرتُ َو أَنا َ أ َ َّو ُل ْال ُمس ِّل ِّمين‬
Isti slučaj sa riječi ‫ ل ِّكنَّا‬koja se izgovara kao da piše ‫لَ ِّك َّن‬. Ako na ovoj riječi
zastanemo izgovorićemo ‫( ل ِّكنَّا‬lakina), npr.: ‫َر ُج ًل ل ِّكنَّا‬
Radi specifičnosti zastajanja i prelaženja possebno treba navesti bar ove
primjere:
1. El-Insan, 15. ajet završava sa ovim riječima:
َ ‫َت قَ َو ِّار‬
‫يرا‬ ٍ ‫ض ٍة َوأ َ ْك َوا‬
ْ ‫ب َكان‬ َّ ِّ‫ِّمن ف‬
Ako zastane na riječi ‫يرا‬ َ ‫ قَ َو ِّار‬izgovarat će se kavarira, a ako se prelazi
َ ‫قَ َو ِّار‬.
izgovaraće se ‫ير‬
2. El-Ahzab, 10. završava se riječima:
‫اّللِّ الظنُونَا‬ ُ َ ‫َوت‬
َّ ِّ‫ظنونَ ب‬
Ako zastane na riječi ‫ الظنُونَا‬izgovaraće se ez-zununa, a ako se prelazi
izgovaraće se َ‫( الظنُون‬ez-zunune).
3. El-Ahzab, 66. završava sa riječima:
َ ‫س‬
‫ول‬ ُ ‫الر‬ َ َ ‫َوأ‬
َّ ‫ط ْعنَا‬
Ako se zastane na riječi َ‫سول‬ َّ izgovaraće se er-rasula, a ako se prelazi
ُ ‫الر‬
izgovaraće se ‫سو َل‬ َّ (er-rasule).
ُ ‫الر‬
4. El-Ahzab, 67. završava se riječima:
َ ِّ‫سب‬
‫يل‬ َ َ ‫فَأ‬
َّ ‫ضلونَا ال‬
Ako se zastane na riječima َ‫سبِّيل‬ َّ ‫ ال‬izgovaraće se es-sebila, a ako se prelazi
izgovaraće se ‫سبِّي َل‬
َّ ‫( ال‬es-sebile).