Kuća Rietveld Schröder

Jan Vržina

Nakon smrti svog muža gđa Schröder-Schräder odlučila je 1924. da bi bilo najbolje za nju i njeno troje
djece da promjene mjesto stanovanja. S određenim imutkom i ljubavi prema avangardnoj umjetnosti tog
doba zatražila je lokalnog kreatora namještaja te samoukog arhitekta Gerrita Rietvelda za pomoć u
projektiranju tog arhitektonskog izraza moderne1. Danas 93 godina kasnije kuća Rietveld Schröder ikona
je Nizozemske arhitekture, dio UNSESCOva popisa svjetske baštine te ima 12000 posjetitelja godišnje2.
Iako je bila mijenjana kroz godine nakon upada u vlasništvo Centraal muzeja renovirana je u 80im te je
sav namještaj rekonstruiran i stavljen natrag u kuću pomoću dokumentacije3. Velik je trud uložen u
renovaciju upravo zbog njene važnosti u modernoj arhitekturi i Nizozemskom dizajnu, inspirirajući
mnoge umjetnike diljem svijeta4. Rietvelda je ova građevina uistinu pretvorila u lice svog rodnog grada
Utrechta te diskutabilno jedinog istinskog De Stijl arhitekta5.

De Stijl bio je jedan od prvih pravih pokreta moderne umjetnosti u Europi, osnovan 1917. u Nizozemskoj,
kojem se Rietveld pridružio 1919. Pokret se bazirao oko časopisa De Stijl i glavne figure Thea van
Doesburga. Ideja je stila bila univerzalni umjetnički stil bez individualnosti i nacije6. Filozofiju ovog
pokreta artikulirao je slikar Mondrian govoreći da bi umjetnost trebala težiti prema apsolutnoj harmoniji
kozmosa koja je sadržana u svemu konstantno7. Ovu pozadinsku harmoniju jedinstva se predočavalo na
tri principa. Pravokutnicima kao jedinstvo suprotnosti između vertikale i horizontale u skladu s njegovim
vjerovanjem jedinstva suprotnosti u svemiru. Drugo korištenjem osnovnih boja kao bazu svih drugih boja
te na kraju nesimetričnom ravnotežom8. Mondrian je ovo slikao, no vjerovao je da se pravi magnum opus
čovječanstva može postići jedino kad se ovi principi primjene u 3 dimenzije, da je taj dinamični ekvilibrij
kako ga je zvao moguć jedino u pravom svijetu9. Iz ovoga možemo zaključiti da je upravo Rietveld jedini
koji je filozofiju De Stijla doveo do onog čemu je težila, prvo namještajem te poslije građevinama.

Piet Mondrian, Kompozicija C, 1935

Već iz prvog pogleda na kuću vidimo ideje i principe De Stijla aplicirane na stambenu arhitekturu. Prvo
što se ističe je činjenica da je Schröder kuća zadnja u redu kuća kojima se uopće ne pokušava
konformirati ni po obliku ni po boji te se umjesto toga hrabro drži svojih ideala. Jedina je poveznica ove
kuće s prijašnjim nizom fizička u sjeverozapadnom zidu na suprotnoj strani od pročelja koje samo po sebi
izgleda kao neka Mondrianova slika. Pročelje je kompleksno, sastavljeno od mnogih pravokutnika i više
različitih, ali osnovnih boja. Vertikalno se može podijeliti na tri uspravna pravokutnika. Središnji je
kontinuirana bijela fasada gdje monotoniju razbijaju jedan mali vertikalni otvor na lijevoj strani te bijela
cijev koja se spušta od krovišta sve do tla. Ova je zona najviša, istaknuta, ali i najuža što joj daje
svojevrsnu odjeljujuću funkciju između druge dvije u kojima očito vidimo da građevina ima dvije etaže.

Gerrit Rietveld, Kuća Rietveld Schröder, 1924

Prvu etažu lijeve zone možemo podijeliti na dvije zone gdje u lijevoj vidimo prozor, ujedno i vrata, u
obliku vertikalno postavljenog pravokutnika pored kojeg je kvadratasti prozor. Ispod njega vidimo plavu
klupicu koja se proteže od prvog otvora do tamno sive istake koja kontrastira bijelim zonama pored nje.
Ova istaka također ima nosivu funkciju za balkon iznad sebe te je i nastavak unutrašnjeg zida. Na desnoj
strani nalaze se crna, ulazna vrata te mali horizontalni, pravokutni otvor iznad njih. Na drugoj etaži desne
zone nalazi se balkon čiji je zid u obliku bijelog pravokutnika koji kao da lebdi te se širi i u prvu etažu u
kojoj nema nikakvu funkciju. Zid naime završava gdje i tamnosiva istaka u prvoj etaži gdje počinje ograda
u obliku dvije kontinuirane šipke, koje se pojavljuju i na krajnje lijevoj strani balkona. Ovaj je dio balkona
istaknut te ga šipke prate izlazeći iz zida balkona, skrećući te se opet uvlačeći u središnju zonu gdje su
povezane s crnom šipkom koja seže sve do tla. Iza balkona vidimo tri vertikalna pravokutna otvora
različitih širina priljubljena uz središnju zonu dok je zid oko njih tamnosive boje kontrastirajući balkonu te
središnjoj zoni. Jedina je zanimljivost na njemu mali kružni otvor iznad desnog otvora na balkonu.

Desna zona nastavlja tu igru boja i pravokutnika skladnijim, ali bržim tempom. Prvu etažu možemo
podijeliti na dvije horizontalne zone od kojih je prva istaknuti, kontinuirani i tamnosivi horizontalno
postavljeni pravokutnik koji svojom dužinom čak malo ulazi i u srednju zonu. Druga zona je serija prozora
gdje su periferna dva prozora vertikalno, a centralna dva prozora horizontalno postavljena pravokutnika.
Simetrija je ovdje razbijena možda najvećim Mondrianovim utjecajem s crvenom, okomitom šipkom koja
se pod pravim kutom križa s horizontalnom bijelom šipkom koja ide uzduž cijele zone. Ova crvena je
prostorno ispred zida te je povezana s ostatkom pročelja samo s bijelom šipkom koja odjeljuje donje
prozore od još jednog reda manjih, horizontalno postavljenim otvora, sveukupno šest. Druga etaža
počinje s velikim svijetlosivim horizontalno postavljenim blokom čiji sklad ubija jedino izvirivanje crvene
šipke iz prve etaže. S desne strane ovih prvih triju zona nalazi se bijeli dio zida pomalo istaknut na
pročelju, ali na desnoj strani kuće skladan pravokutni dio zida. Ovaj oblik prestaje gdje zadnja zona
počinje te je tako ostavljena bez zida na kutu koji je kontinuacija prozora. Na pročelju vidimo četiri
vodoravno postavljena prozorska otvora gdje su dva na dnu veće visine. Okviri su im crne boje te su po
sredini odijeljeni vertikalno plavom koja ima povišene rubove, a horizontalno crvenom istakom. Ove se
istake križaju pod pravim kutem poput šipki na prvoj etaži. Iznad prozora je situirana bijela nadstrešnica
istaknuta otprilike koliko i prva zona uokvirujući cijelu kompoziciju. Unatoč svojoj kompliciranosti i
nesimetričnosti ravnoteža je prisutna u bojama koliko i u obliku te je bjelodan utjecaj De Stijla.

Kuća Rietveld Schröder, tlocrt prve (lijevo) i druge etaže (desno)

Tlocrt se može opisati kao kvadratan oblik sa stepenicama u centru. Sobe su povezane vratima, kružno
postavljene oko stubišta. Na samom ulazu nalaze se funkcionalni dijelovi te tako iz hodnika se s lijeve
strane može doći do čitaonice, naprijed do studija te desno do wc-a i kuhinje koja je istovremeno
blagovaonica i dnevna soba. Time su sve sobe za goste od prvog trenutka pristupačne, dok su radna soba
i spavaća soba gurnute iza stepeništa. Važna je i napomena da svaka soba ima direktan pristup vanjskom
svijetu s vratima. U suprotnosti sa skladom prve etaže, teško je uopće govoriti o tlocrtu druge jer su
zidovi pomične panele. Izuzev kupaonice i wc-a cijela je etaža jedna velika prostorija s balkonima sa svake
strane osim sjeverozapadne s kojom dodiruje suprotnu kuću. Na pročelju je već spomenuti, a s lijeve
jedan uzak te s desne jedan širok balkon povezan također s prozorima koji počinju na desnoj zoni
pročelja. Sve u svemu može se reći da je ovom građevinom dinamični ekvilibrij uspješno postignut u
prostoru, Rietveldovo ime je zauvijek zabilježeno u povijest, a De Stijl je uspješno ostvario svoju ideju
inspirirajući brojne umjetnike sve do danas.

1. New York Times, http://www.nytimes.com/1989/08/06/travel/rietveld-s-little-house-looms-

large.html (pregledano 21. prosinca 2017.)
2. United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization,
http://whc.unesco.org/en/list/965 (pregledano 21. prosinca 2017.)
3. [Isto]
4. Robbert van Strien. »Rietveld’s Universe-and Beyond«, u: Design Issues Vol. 23, br. 3. (2011.) str.
103-104.
5. [Isto, str. 105-106.]
6. H.R. »De Stijl«, u: The Burlington Magazine Vol. 93, br. 582 (1951.), str. 300
7. H.W. Janson »De Stijl and Universal Order«, u: H.W. Janson Janson's History of Arts The Western
Tradition, 8th eidition, Upper Sadlle River, NJ: Pearson Education, Inc, 2011, str. 1005-1006.
8. Alfred H. Barr, Jr. »De Stijl«,, u: The Bulletin of the Museum of Modern Art Vol.20, br. 2 (1952-
1953), str. 7
9. [H.W. Janson, nav. dj., 2011., str. 1006-1007]

Popis literature:
New York Times, http://www.nytimes.com/1989/08/06/travel/rietveld-s-little-house-looms-large.html
United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization, http://whc.unesco.org/en/list/965
Robbert van Strien. »Rietveld’s Universe-and Beyond«, u: Design Issues Vol. 23, br. 3. (2011.)
H.R. »De Stijl«, u: The Burlington Magazine Vol. 93, br. 582 (1951.)
H.W. Janson Janson's History of Arts The Western Tradition, 8th eidition, Upper Sadlle River, NJ: Pearson
Education, Inc, 2011
Alfred H. Barr, Jr. »De Stijl«,, u: The Bulletin of the Museum of Modern Art Vol.20, br. 2 (1952-1953)