Iz arkiva u Körmendu.

Dvadeset i šest k i l . jugo-zapadno željezničkoj čvor-postaji Szom-

bathely (njem. Steinamanger), a na pruzi što spaja Budimpeštu sa šta­
jerskim Gracom, nalazi se na lievoj obali Rabe trgovište Könnend. U
mjestu, koje broji oko 6000 stanovnika, nalazi se krasno sagradjen
dvor stare i odlične magjarske porodice hercega Batthyâny, čiji se naj­
stariji praotac spornije u XIII. vieku. Od toga vremena porodica pozna
neprekidni niz historičkim sigurnim izvorima zajamčenih članova. Ime
samo, naime Batthyâny, nosi porodica po najstarijem posjedu svom
Batthyânu, selu u veszpremskoj županiji. Mnogi članovi ove porodice
obnašali su kod nas visoka dostojanstva, naročito bansko ; tako bijahu
Jajački banovi Baltazar B. i istoimeni mu sin, prije toga podban sla­
vonski, dok mu drugi sin Franjo obnašaše bansku čast hrvatsku kroz
više godina. Vladanje ovih banova pada izmedju god. 1496. i 1533.
Nadalje poznat je ban Adam B. (1693.—1703.) za ratovanja s Tur­
cima u doba karlovačkoga mira i istoimeni namjestnik banske časti i
žena mu Terezija Illéshâzy za prve polovine vladanja Marije Terezije.
Vrlo krasno izradjeni portreti ovih dostojanstvenika naših, i to u na­
ravnoj veličini, nalaze se u jednoj ogromnoj dvorani za ples i zabavu
u körmendskom dvoru.
Z a nas Hrvate najvažnije od svega što ima u Körmendu jeste
herceški porodični arkiv, koji se nalazi u mezaninu dvora u pet soba.
U l a z i se na gvozdena vrata, a tako su i prozori gvozdeni. Kako su
B a t t h y â n y od vajkada imali u Hrvatskoj posjeda, pa kako su ženidbe-
nim svezama baštinili opet mnoge hrvatske gradove i mjesta, pa na­
pokon kako su često kod nas obnašali prva dostojanstva, samo je po
sebi jasno, da arkiv te porodice mora imati mnogo toga što se na
nas odnosi. Prvi je hrvatskim povjestničarima otvorio neke spise iz
körmendskoga arkiva čuveni ugarski pravnik (inače podrietlom Hrvat)
Martin Gjuro Kovačić. On je, kako svjedoči jedna bilješka u kör­
mendskom arkivu, godine 1814. na želju ugarskoga sabora prepisao
svojom rukom do trista izprava iz skupine „Acta memorabilia", a taj
se rukopis j o š i danas nalazi u Körmendu. Priepis toga rukopisa ima
biblioteka kaptolska u Zagrebu (Sigu. 44—1).
Ovim se rukopisom zagrebačkim prvi poslužio n a š Matija Mesić
za svoje studije iz hrvatske poviesti od god. 1516.—1526. (Rad jugosl.
akad. XVIII. i XXII.), a onda i neke od njih objelodanio u petoj knjizi
„Starina" pod naslovom: Gradja mojih razprava u „Radu". T o je sve
što je' dosada s hrvatske strane učinjeno. U arkivu samom prije mene
nije bilo nikoga od Hrvata, a da mi je to bilo moguće (i to tri puta
15
210

do sada), imam da se zahvalim u prvom redu Njegovoj prejasnosti

hercegu Ödönu Batthyânyju, današnjem vlastniku, koji mi to rado do­
zvoli, i visokoj kr. zem. vladi, koja me je u tom poslu svaki puta
materijalno poduprla.
Arkiv sam razdieljen je na četiri skupine ; prve su tri uredjene, te od
njih imade izvrstnih i točnih popisa, dok četvrtu čine neuredjeni spisi.
Uredjeni spisi diele se n a :
I. Acta antiqua,
II. Acta memorabilia i
III. Acta miscellanea.
Acta antiqua odnose se na pojedina imanja porodice Batthyâny,
kako ih je kroz stoljeća posjedovala. Acta memorabilia odnose se po­
glavito na članove same porodice, dok su Acta miscellanea spisi ste­
čeni budi baštinom, budi kupnjom dobivenih imanja, dakle izumrlih
porodica većim dielom. Medju neuredjenim spisima osobito se odlikuje
privatna korespondencija izmedju braće banova Baltazara i Franje B
u doba oko mohačke katastrofe.
Spisi su porazmješteni u ormarima, u kojima ima množtvo ladica.
Prema tome i jest signatura pojedinih spisa; najprije skupina, primje­
rice Acta antiqua, onda Almarium, pa Ladula i napokon broj. ( N . pr.
Acta antiqua A l m . I. Lad. I. Nr. 1.).
Od osobitoga su interesa spisi bosanskih banova Stjepana Kotro-
manića (1322.—1353.) i nasljednika mu Tvrtka (1353.—1377.). Oni se
nalaze medju „Acta miscellanea" i to odsjeka „Heimiana" br. 750. U
popisu označeni su ovako : „Litterae priuilegiales frusta nro 9. (za­
pravo 7 s jednim dodatkom na papiru) graeco et rasciano idiomate
scriptae, a potior i in pergamena sub pendentibus sigillis". Dašto, re­
gistrator nije ni pojma imao o njihovom sadržaju. A l i kako dospješe ti
spisi u Körmend? N a to je lako odgovoriti. Ona grana bosanskih Hr-
vatinića na koje se odnose, preselila se donacijom kralja Ludovika I.
u Bršljanicu kraj Kutine, a kad je izumrla, baštiniše njezine posjede i
čivo obiteljski arkiv B a t t h y â n y (god. 1484.).
Iz sviju ovih skupina objelodanit ću sada naše spise, dakako izklju-
čivo one, koji j o š nisu štampani.
Smatram za nuždno, da izdanje ovih listina prve grupe, koje se odnose
na bosansku porodicu Hrvatinića Ključkih, popratim s nekoliko rieči na
ovom mjestu, dok ću neke bilježke nanizati kod izprava samih pod crtom.
Izprave br. 1. i 2. što ih izdaje hrvatski ban Pavao od plemena
Šubić, bile su u kratkom izvadku poznate gosp. prof. Vj. Klaicu
(Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. Zagreb 1897. pg.
173., 174.), jer ih mu je saobćio dvorski savjetnik dr. Lj. Thalloczy
u Beču, no podpuno objelodanjene j o š nisu bile.
Izprava br. 3. sasvim je nova. Iz tona njezina jasno izlazi, da su
i Ključki Hrvatinići u neku ruku upleteni bili u ubojstvo bosanskoga
 211

bana Mladena, brata hrv. bana Pavla (gl. o tom Klaić o. c. pg.
81-82).
A l i najdragocjenija stečevina ove grupe körmendskih izprava jesu
bezuvjetno listine iz vremena bosanskih banova Stjepana Kotromanića
i Tvrtka, i to pisane onovremenim hrvatskim jezikom. U originalu
samom napisane su vrlo čitljivo i jasno, tako da ne prave nikakih pa-
leografskih potežkoća ; jedina je smutnja što su pisari više riječi zajedno
pisali i pogdjekada iste rieči izlišno opetovali. Dakako poznavanjem
jezika i njegovih glasovnih pravila, lako je i to svladati. Ja sam išao
za tim, da historicima podam razumljiv i jasan tekst, pa sam po­
grješke izpravio. K u d i kamo je veća neprilika što sve izprave nisu
datirane po godinama. K o d toga ne preostaje drugo nego prema sadr­
žim njihovoj kombinirati, ako inače nije možno odrediti točan datum.
T o sam j a učinio, a razloge kod svake izprave naveo.
Izprave ove sve su osim dviju Tvrtkovih od god. 1354. (br. 9.)
i 1357. (br. 12.) nove i neobjelodanjene, a s tim su važnije i vred­
nije, što nam se i onako vrlo malo, (nešto desetak), izprava bosanskih
sačuvalo, koje su izdane u bosanskoj kancelariji, a ne od dubrovačkih
pisara i za Dubrovnik. Kako sam već rekao, u registru je ubilježeno
da ih ima devet komada, a de facto ima ih danas samo sedam (ona
mala listina na papiru očito nije kao posebna brojena, jer je svezana
zajedno s onom od god. 1351. (br. 8.). Pošto su one dvije izprave što
ih je objelodanio Wenzel u Torténelmijâr za god. 1879. sadržinom i
po vremenu sasvim identične T sukladne s onih ostalih sedam, uvjeren
sam, da su one dvije izprave nekoć bile u körmendskom arkivu; ta iz
registra i onako bjelodano izlazi, da ih je prije bilo devet komada!
A l i nije to jedini razlog s kojega sam ih ponovno ovdje objelodanio,
nego još i s toga što su u „Törtenelmi târu" bile priobćene s nekim
krupnim pogrješkama koje sam ja podpuno izpravio, a onda nije ni to
neznatan razlog, što tiju listina niti je preštampao Surmin u
„Hrvatskim
spomenicima", niti Fermendžin u „Acta Bosnae", dapače ni u jednoj
od zagrebačkih javnih biblioteka nije možno naći one knjige „Törte­
nelmi târ-a".
Preostale izprave odnose se na Vlatka Vukoslavića i njegovo pre­
seljenje iz Ključa u slavonsku Bršljanicu, te nam pokazuju kako su
ugarsko-hrvatski kraljevi voljeli u srednjem vieku naše plemstvo pre­
seljavati iz djedovine njihove sve većma na sjever, a naročito u sredo­
vječnu Slavoniju. Radi lakšega razumievanja ovih izprava, dodajem još
i genealogiju prvih Stjepanića, kasnije zvanih Hrvatinića, u X I V . vieku.
Stoga i nema u bilježkama napose govora o članovima te porodice.
Ovom se genealogijom dopunjuje ona što sam je objelodanio u svojoj
knjizi: „Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Zagreb 1902." pg. 22.
 Rodoslovje prvih Stjepanića kasnije zvanih Hrvatinića.

Stjepan
1244., 1299.

Hrvatin Stjepanić (?) G r g u r Stj.

1299. f oko 1314. c. 1340.

V u k o s l a v Hrvatinić Pavao H . Vukac H .

1315., 1340. 1323., 1332. c. 1330. f 1379.

V l a t k o Vukoslavić Vuk V. Pavao V . G r g u r Pavlović Vladislav P .

1325. 1325., 1351. 1351., 1357. 1357. 1357.
1367.

V u k o s l a v Vlatković Hrvoje Vukčić Vuk V . Vojslav V . Vučica Resa

Dragiša V .
1357. * c. 1350. f 1416. 1392., 1401 . 1392., 1401. 1399., 1401. 1400. 1393
I •
V l a t k o Vukoslavić
1356. f c. 1398.

Grgur
1378.

Petar Nikola Mihajlo

1399. 1399. 1399.
 213

I.

Nekoliko još neobjelodanjenih listina porodice Hrvatiniea.

i.
U Skradinu 2. febr. 1301.
Ban Pavao obećaje s braćom i sinovima svaku zaštitu knezu Hrvatinu za
vjernu službu.
Nos Paulus banus Croatorum vnacum karissimis fratribus Georgio et
Mladino comitibus ciuitatum Dalmacie, filiisque nostris predilectis Mladino,
Georgio, Paulo et Gregorio trium camporum, Hliune et de Cetina comitibus,
significamus omnibus quibus expedit tenore presencium vniuersis, quod dili-
genti consideracione pensantes et diligencia assueta attendentes, tam exigen-
ciam fidelium meritorum, quam sinceritatem fidei ac magna servicia ac fidelia,
que et qualia vir nobilis Horuatinus lilius condam Stephani, de inferioribus
Bosne confinibus comes, vnacum suis fratribus nobis inpendit studiose et fi­
deliter, et intendit in futurum per se et suos posteros, nobis et nostris here­
dibus, heredumque successoribus perpetuo et inseparabiliter impendere "studi-
osius, promisimus fide ducti et promittimus, quod eundem Horuatinum co­
mitem et ipsius fratres, heredes heredumque successores, in predictis eorum
possessionibus nominatis, illese conseruabimus et in nullo ipsas possessiones
ab eisdem minuemus, ymo si alii aliqui in occupacionem castrorum uel de-
structionem aut dissipacionem possessionum ipsius Horuatini comitis et suorum
fratrum, filiorum siue successorum aspirabunt, uel procedere attemptabunt, eosdem
contra omnes in eorum contrarium procedentes, per nos et nostros heredes
heredumque successores consilio et auxilio adiuuabimus, manutenebimus atque
defendemus, dante domino iuxta posse, nec aliqualiter ob alicuius voluntatem
ad fidem nostram deseramus, donec prefatus comes Horuatinus et sui fratres,
heredes, heredumque successores nobis et nostris heredibus heredumque succes­
soribus integraliter fidem inceptam obseruabunt et seruire de predictis posses­
sionibus fidelissime et inseparabiliter non postponendo, nec non omni tempore
inpermutabiliter aduersus quoslibet astabunt nobis prompte fideliter totis v i ­
ribus atque posse, sic data fide nobis e conuerso promiserunt et gratanti animo
assumpserunt. In cuius rei memoriam et maiorem firmitatem, presentibus literis
cum nexu permissions huiusmodi sigilla nostra duximus apponenda, quod si
quis nostrum uel nostrorum heredum, heredumque successorum secus pacem
attemptaret, quod absit, in predictas uel contrarium experte nostra uel nostro­
rum posterorum eueniret, ut non credimus, quod nostris prouenientibus
accionibus hoc contingat, domino concedcnte aput deum et homines cognos-
catur violator fidei habeatur manifestus. Datum Scardone in festo purifica­
tionis virginis gloriose. A n n o domini millesimo C C C . primo.
Izvornik na pergameni, na kojoj ima još trag crvene svilene vrvce, na kojoj
je visio pečat.
Acta antiqua A. V. L. VIL Nro 191.
214

2.
30. marta 1304. U Spljetu.
Ban Pavao obećaje svaku sjegurnost knezu Hrvatinu.
Nos Paulus banus Croatorum et Mladinus banus Bosnensis, ac Mladinus
trium camporum et tocius terre H l i m , Georgius Spalatensis, Paulus et Gre-
gorius comités, filii dicti domini P(auli) bani significamus quibus expedit te­
nore presencium vniuersis, quod prestito corporali iuramento super corpore do­
mini nostri Jhesu Christi et viuifice crucis ligno, permittimus ad fidem nostram
nobilem virum Horuatinum comitem de inferioribus confiniis Bosne, conpatrem
nostrum dilectum et fidelem, ac eius filios débita, sincera ac assueta dileccione
prosequi, confouere, diligere et amare, ac quod castra ipsius, bona ac posses­
siones non recipiemus ab eodem, nec ab eius filiis, neque minuemus, immo
non dubitando de sua persona et suorum filiorum atque bonis, omnimoda se-
curitatis aput nos gaudeant libertate, nisi, quod absit, infidelitatem lacèrent
nobis manifestam. Et ut supradicta fides, nostra promissio et assecuracio in
sua semper permaneat firmitate, nos Paulus banus Croatorum praedictis tam-
quam maior et senior atque pater, tam prefato Mladino bano Bosnensi fratri
nostro karissimo, quam filiis nostris nominatis, sub pena benediccionis nostre
iungimus, quod prenotata omnia nominato Horuatino comiti,- ac eius fratribus
et filiis ad plenum debeant illese obseruare, et si aliquid de promissis inmu-
tare attemptarent, omnipotentis dei et omnium sanctorum atque nostram in-
currant malediccionem ipso facto. In cuius rei memoriam et maiorem firmi-
tatem présentes litteras concessimus sigillorum nostrorum munimine roboratas.
Datum Spalati in loco fratrum predicatorum in crastino resureccionis domini,
anno domini millesimo trecentesimo quarto.
Original na pergameni, s kojega vise na žuto-ljubičastim svilenim vrvcama
četiri pečata, nesumnjivo bana Pavla, bana Mladena, kneza Mladena i Jurja.
A. Mise. Heimiana Nro 19.

U Skradinu 21. februara 1305.

Ban Pavao ponovno obećaje svaku zaštitu knezu Hrvatinu.
Nos Paulus banus Croatorum et tocius Bosne dominus, vnacum karis-
simis filiis nostris Mladino bano Bosnensi, Georgio Spalatensi, Paulo Tragu-
riensi et Gregorio Sibenicensi comitibus, significamus quibus expedit tenore
presencium vniuersis, quod prestito corporali iuramento super corpore Christi
in ecclesia sanete Marie de Scardona, promisimus et promittimus veri amici
comitis Horuatini cognatis nostri dilecti et fidelis, ac suorum filiorum esse
semper et perpetuo, ac eosdem puro corde diligemus, ac de suo dominio et
toto comitatu inferiorum parcium Bosne i n castris, terris uel in alia sua terra
hereditaria, nichil ab ipso Horuatino comité et suis filiis minuemus, uel reci­
piemus modo, et quod ipse Horuatinus comes cum suis filiis, aput nos et
nostros i n eundo, stando et redeundo semper sit liber et securus et non possit
de nobis et nostris in aliquo dubitare, et eciam per nos et nostros ex aliqua
causa, arte uel ingenio non debent captiuari. Cui si aliqua quoquomodo per
 215

aliquos imponeretur infidelitas siue culpa, non teneatur coram nobis alicui
respondere, nisi propria ductus uoluntate responderet, et nichilominus ad sua
castra sanus et illesus redire possit, sine nostro et nostrorum impedimento con­
trario aut dolo. Insuper promittimus sub flde et iuramento suprascriptis, pre-
dictum Horuatinum comitem et eius filios contra quemlibet ipsum uel ipsos
offendere uolentem, manutenere, defi'endere et adiuuare, et quod eum et eius
filios pro alicuius amicicia, amore, preče, precio, timore uel odio nullo unquam
tempore dimittemus, siue deseremus. Verum si ipse comes Horuatinus aliquam
nobis manifestam (quod absit) infidelitatem faceret et ipsam non posset uel
nollet emmendare, extunc quatuor mensium spacio sibi prius iudicare et ma-
nifestare litteris nostris debeamus, ut a nobis et nostris sibi et suis precaueat;
interim autem contra ipsum et suos, ac bona ipsius procedere, uel eum, aut eius
filios, si eciam ad nostram uenirent presenciam, captiuare, uel offendere non
possumus, sed omnino erunt liberi et securi. Quoquidem omnia et singula ad
fidem nostram deo debitam illese et ad plenum obseruare et conseruare pro­
mittimus, et quod eciam per predictos filios nostros Semper et perpetuo pre-
dicta obseruentur, nos dictus P(aulus) banus sub obtemptu paterne benedicti-
onis iniungimus eisdem et mandamus, volentes, quod si aliquid immutaremus
de predictis, quod non erit, deo dante, ex tunc aput deum et homines pro
infidelibus et periuriis habeamur. In cuius rei memoriam et maiorem firmi-
tatem presentes litteras concessimus sigillorum nostrorum munimine roboratas.
Datum Scardone die octauo exeunte mense februaru, anno domini M°CCC . tf

quinto.

Original na pergameni, na kojoj vise na crvenim svilenim vrvcama dva

pečata porodice knezova Bribirskih (bana Pavla i možda Mladena). Nadpis oko
njih nečitljiv, tek se jasno razabire orlovo krilo.
Acta antiqua. А. 5. L. 6. Nro 111.

4.

с. 1325. U Mo jutri.
Ban Stjepan Kotromanić zajamčuje knezu Vukoslavu Hrvatiniću slobodu
i daje mu župe Banicu i Vrbanju s gradovima Ključem i Kotorom.

1
Sv. Grgur Nazianski bio je zaštitnik bosanski. Kasnije i to 7. nov. 1461. do­
zvoli papa Pio II. posljednjemu kralju bosanskomu Stjepanu Tomaševiću, da mjesto
sv. Grgura Nazianskoga bude zaštitnik sv. Grgur čudotvorac. (T h e i n e r : Mon. Hung.
II. 371.).
2
Otac bana, a kasnije kralja Stjepana Tvrtka, koji je Stjepana Kotromanića
preživio. Iz ovoga (kao i daljih izprava) izlazi, da je bio u neku ruku suvladar
svoga brata.
3
Stjepan Kotroman, koji je umr'o oko 1314.
216

Original na pergameni, na zelenoj vrvci visi pečat.

1
Knez Hrvatin Stjepanić umr'o oko 1315. Gl. о nje m S i š i ć : Vojvoda Hrvoje
Zagreb 1902. pg. 6—9.
2 3 4
Iz toga se vidi, da je ban Stjepan (a i Hrvatinići) bio u to doba bogomil.
5
Čitaj ako.
6
Мо Шга se spominje još u izpravi kralja Stje pana Tvrtka od 12. marta 1380.
(„Кк ДКОр'к КраЛШСТКЛ МИ НА МоИфри"), et je po mnie nju dra. Lj. Thal-
löczy-ja „današnje Mošire donje u kotaru visočkom". (Glasnik bosansko-hercegovačkog
muzeja 1897.,189.).
7
Banice (dosele nepoznata župa) su ondje gdje je grad Ključ. Dosada se dr­
žalo, da je grad Ključ bio u Mrenskoj župi.
8
Vrbanjska župa sterala se oko obiju obala rieke Vrbanje sa sielom u gradu
Kotoru.
9
Prvi put se Ključ spominje god. 1325. kao vlastničtvo Vukoslava Hrvatinića.
(„in nostro Castro Cluc" ; T h a l l 6 с z y-B a r a b a s : Cod. dipl. Blagaj pg. 96—97).
Prema tome ima se ova izpravu datirati izmedju 1322. do 1325. Ali iz izraza u istoj
izpravi, da je kne z Vukoslav sin „Hrvatina ključkog", mora se zaključiti, da je po­
rodica već od prije imala taj grad, a da je oko 1325. ban samo potvrdio stari posjed,
odnosno zar diobu medju braćom Hrvatinićima.
10
To je prvi puta šta se Kotor poimence spominje prije 1412.
 217

5.
c. 1330. novembra 25. U Ribičih.
Banica Jelisaveta zajamčuje svaku sigurnost knezu Vukcu.

Original na papiru s kojega visi na crvenoj svilenoj vrvci sitan pečat.

Ova je izprava zajedno svezana s onom od god. 1351. (Nro 8).

6.
c. 1340. Na Mijeh.
Ban Stjepan Kotromanić nagradjuje kneza Vukoslava Hrvatinića radi
vjerne službe.

Jelisaveta kći srpskoga kralja Stjepana Dragutina, a žena bana Stjepana Ko-
1

tromana (f oko 1314.).

Jelisaveta kći kujavskoga hercega Kazimira, od 1329. žena bana Stjepana Ko-
2

tromanića. Stoga i stavljam ovu izpravu oko god. 1330.

3
To je vojvoda Nelipić od plemena Svačić, a misli se na vojnu izmedju bana i
njega kroz god. 1337. do 1340. (Gl. K l a i ć : Povjest Bosne pg. 120—122.). Stoga i
stavljam ovu listinu oko god. 1340.
4
Tako je izvan svake sumnje u originalu. Značenje nije mi poznato. Da nije
pogrješno mjesto RdHtlliE, a to bi bili knezovi Bribirski, tako zvani u to doba.
218

Original na pergameni s koje visi na zeleno-crveno-ljubičastoj vrvci pečat

bana Stjepana Kotromanića.

7.
c. 1345.
Ban Stjepan Kotromanić nagradjuje Grgura Stjepanića za vjernu službu.

1
Iz toga se ima zaključiti, da se ban Stjepan Kotromanić dva puta ženio. Prva
mu je žena bila Jelisaveta kći kujavskoga hercega Kazimira (od 1329. dalje), a druga
inače nepoznata nam bugarska princesa. T h a 11 б с z у (Glas. bos. he rc. ze m. muz.
1893.) iznosi god. 1335. kao vrie me druge banove že nidbe . U to je doba u Bugarskoj
vladao najvažniji vladar iz kuće Asenida Joan Asen II. Radi svega toga stavio sam
ovu izpravu oko god. 1345.
 219

Izvornik na pergameni s kojega je nekoć visio pečat, ali sada ga više nema.

Ova je listina vrlo rgjavo i nemarno napisana nejednako velikim

pismenima, naročito na početku i kraju. Osim toga začudno je zamje­
njivanje glasa л sa poluglasom ь i obratno (n. pr. крьть mje sto крдтк
i кнсзд mje sto кнезк), onda у sa о (n. pr. дроге» mje sto дрого), te т
sa д (n. pr. TpSrh mje sto др8гк).

8.
1351.
Ban Stjepan Kotromanić nagradjuje knezove Vuka i Pavla Vukoslavića
za vjernu službu.
220

1
Ovim nam je jasno rečeno, kud su provaljivale bosanske vojske za ratovanja
sa srpskim carem Dušanom. О tom gl. M а г к о v i ć, Odnošaji izmedju Srbije i Ugarske
(1331.—1355.). (Let. Mat. srp. za 1904.) pg. 50—63.
2
o. c.
3
Vojvoda Nelipić. Tu se ima na umu rat izmedju bana Stjepana i vojvode Neli-
pića od 1337, —1340.
4
Visuć na Cetini.
5
Trilj na Cetini; Pons Tiluri u rimsko doba.
 221

Original na pergameni, s koje visi na crvenoj svili pečat bana Stjepana

oklopljeni konjanik.

9.
1354. U Miljeh.
Vjera knezu Vlatku Vukoslavic'u.
222

10.
1356. Na Suhoj na Prozračcu.
Ban Tvrtko daje vjeru knezu Vlatku Vukoslaviću.

Original na pergameni s kojega visi na crveno-ljabičastoj svilenoj vrvci

dobro sačuvan pečat: oklopljen konjanik sa zastavom, a naokolo teško čitljiv natpis.

U. .
1356. Na Suhoj na Prozračcu.
Ban Tvrtko potvrdjuje privilegija i posjede knezu Vlatku Vukoslaviću.

1
To je bilo 1356. kako se vidi iz izprava ap. L j u b i ć : 'Listine III. pg. 312.
koja je datirana „Data in curia nostra in Nerethva".
223
 224

Original na pergameni s koje visi na crvenoljubičastoj vrvci pečat bana

Tvrtka: oklopljeni konjanik sa zastavom.

12.
1357.
Vjera knezu Vlatku Vukoslaviću.

Magyar törtenelmi tär 1879. pg. 16.

13.
5. maja 1364.
Kralj Ludovik I. zamjenjuje s knezom Vlatkom Vukoslavićem grad Ključ
u Bosni za grad Bruljanicu u križevačkoj županiji.
Ludovicus dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame, Servie, Gal-
licie, Lodomerie, Comanie, Bulgarieque rex, princeps Sallernitanus et Honoris
montis Sancti Angeli dominus, omnibus Christi fidelibus presentibus pariter et
futuris, presencium noticiam habituris, salutem in omni um saluatore. Cum bene-
meritis fauor debitus et sinus dilectionis panditur, ac sub.l'tis digna merces red-
ditur, deus placari creditur, ipsique subiecti regio adiuti ; residio, ad fidelitatis
opera sacro regio dyademati impendenda ardencius inmitantur. Proinde ad vni-
 225

uersorum noticiam harum série uolumus peruenire, quod quia Latk filius W l -
kozlow, fidelis noster, Castrum Cluch nuncupatum, intra metas regni Boznensis
habitum, cum suis pertineneüs omnibus nobis tempore nimium placito et opor-
tuno manibus nostris regiis dedit, obtulit et liberaliter resignauit, per hoeque
homagium sumpme fidelitatis nostre maiestati et sacre nostre corone ostendens,
exhibuit et impendit, ideo nos beniuolentiam et bonam uoluntatem eiusdem
gratuita regia pietate recommendatam habentes, licet dictum Castrum Cluch
nostrum fuerit et fit regium proprium, in concambium tarnen permutacionis
eiusdem castri Cluch vocati, quoddam Castrum nostrum Borsonowch appellatum,
in regno nostro Sclauonie situm, tum villis Zenthamas in qua ecclesia in ho-
nore sancti Thame apostoli construeta existit, item Zobochyna in qua etiam
in honore sancti Johannis ewangeliste existit edificata, nec non Kotonya iuxta
fluuium Kotonya nominatum existente, in qua ecclesia in honore omnium
Sanctorum construeta existit et fundata, cum omnibus dicti castri et villarum
predictarum vtilitatibus, videlicet tributis, prouentibus, piscinis, aquis, siluis Say
vocatis, pratis, fenilibus, molendinis et locis molendinorum, terris arabilibus,
fimatis et campestribus ceterisque fruetuositatibus et vtilitatum quarumlibet in-
tegritatibus, ac pertinencys ipsarum vniuersis, sub omnibus eiusdem metis, limi-
tibus et terminis quibus dictum Castrum hactenus nostro nomine conseruatum
extitit et possessum, eidem Latk filio et heredibus suis heredumque suorum succes-
soribus et posteritatibus vniuersis, damus, donamus et confirmamus iure perpetuo et
irreuocabiliter possidendum, tenendum pariter et habendum. Insuper collectam
seu exaecionem marturinarum, quibus homines ad prefatum Castrum pertinentes
régie extitcrunt celsitudini debitores, eisdem Latk eiusque heredibus de libera-
litate regia et gracia speciali in perpetuum presentibus relaxamus, manus
nostras regias banorum et quorumlibet officialium nostrorum pro tempore
constitutorum, de exaecione ampliori ipsarum marturinarum prorsus et per
omnia retrahendo assumpsimus, nichilominus nostro et successorum nostrorum
regum nominibus firmiter promittentes, prefatos Latk et suos heredes ab om-
nibus pretextu dicti castri et suarum pertinenciarum ipso.; successu temporum
inpeterc et inquietare volentibus, defensare et expedirc, ac contra quoslibet
homines in paeifico dominio sepefati castri et possessionum ad ipsum spec-
tantium, eosdem Semper illesos, paeificos et indempnes conseruare presentis
priuilegy nostri patrocinio mediante. In cuius rei memoriam firmitatemque per-
petuam, présentes concessimus litteras nostras priuilegiales, pendentis et auten-
tici sigilli nostri noui dupplicis munimine roboratas. Datum per manus vene-
rabilis in Christo patris domini Nicolai archyepiscopi strigoniensis locique
eiusdem comitis perpetui, aule nostre cancellary, dilecti M"CCC°LXmo quarto,
tercio nonas maiy(!), regni autem nostri anno vigesimo tercio. Venerabiiibus
in Christo patribus et dominis: eodem Nicolao Strigoniensi, Thoma Colocensi,
Wgulino Spalatensi, Nicolao Iadrensi et E l y a Ragusiensi archiepiscopis, De-
metrio Waradiensis, Dominico Transsiluano, Colomano Iauriensis, Ladislao Wes-
primiensis, Stephano Zagrabiensis regnique Sclavonie vicario generalis, M y c h
Agriensis, Dominico Chanadiensis, Wilhelmo Quinqueecclesiensis, Iohanne W a -
chiensis, Petro Boznensis, fratribus Stephano Nitriensis, Thoma Syrmiensis, Io-
hanne Tyniniensis, Nicolao Traguriensis, Demetrio Nonensis, Stephano Pharensis,
Valentino Macariensis, Matheo Sibinicensis. M y c h Scardonensis, Portina Seniensis
16
226

ecclesiarum episcopis ecclesias dei féliciter gubernantibus. Magnificis viris N i ­

colao Kont palatino, Dyonisio woyuoda Transsiluano, comité Stephano Bubek
iudice curie nostre, Iohanne magistro tauarnicorum nostrorum, Nicolao de
Machow banis, Petro Zudor pincernarum, Paulo dapiferorum, Emirico aga-
sonum, Iohanne ianitorum nostrorum magistris, ac magistro Benedicto comité
Posoniensi, alysque quam pluribus comitatus regni nostri tenentibus et honores.
Original na pergameni ; na crvenoj svilenoj vrvci visi dupli kraljevski pečat.
Acta antiqua. A. IV. L. 8. Nro 246.

Potvrda kaptola zagrebačkoga god. 1364. „die dominico proximo post

festum deposicionis beati Ladizlai regis et confessoris" što ju traži „comes Lack
filius Wlkozlou de Borsonowch". Na crvenoj svilenoj vrvci visi pečat kaptola za­
grebačkoga.
Acta antiqua. A. IV. L. 8. Nro 247.

14.
10. augusta 1364.
Kaptol zagrebački uvadja u posjed grada Bršljanice Vlatka Vukoslavića,
Nos capitulum ecclesie zagrabiensis tenore presencium significamus quibus
expedit vniuersis, quod cum nos receptis literis serenissimi principis domini
Lodouici, dei gracia incliti regis Hungarie, domini nostri, eius sigillo secreto
consignatis, ad reambulandas possessiones et tenuta ad Castrum Berschanouch
nuncupatum in comitatu Crisiensi habitum spectantes, quod Castrum idem do-
minus noster rex, ut in literis eiusdem continebatur, Lack filio W l k o z l a i quon­
dam de Kluch, pro eodem K l u c h castro suo in terra Boznensi sito, in con-
cambium perpetuo et hereditarie donauerat possidendum, pro parte eiusdem
Lack vnacum nobili viro magistro Nicolao, filio Paulo de Pukur, pincernarum
reginalium magistro et nomine ipsius domini regis ad hoc specialiter trans-
misso, nostrum hominem fidedignum honorabilem virum dominum Nicolaum
archidiaconum Chazmensem socium et concanonicum nostrum transmisissemus.
Tandem idem magister Nicolaus filius Pauli homo regius et predictus do-
minus Nicolaus archidiaconus Chazmensis ad nos exinde redeuntes, nobis
contradictum retulerunt, quod dum ipsi conuocatis vniuersis viciniš et comme-
taneis dicti castri Borsonouch vocati et possessionum ad idem pertinencium,
easdem possessiones regni consuetudine obseruata reambularent, venissenfque
ad quandam possessionem ipsius castri Zentthomas vocatam, que possessio
conuicinatur possessioni Iohannis filii Petri de Gersencha, Pribynhigy vocata,
directe in fluuio Pribyn. Idem Iohannes filius Petri eosdem in ea parte vbi
preiudicium ipsi Iohanni in facto metarum ipsius possessionis grauari potu-
isset, perhibere voluisset, sed ipse Lack filius W l k o z l a i metas dicte possessionis
Pribynhigy vocate eidem Iohanni filio Petri prout hactenus per eundem habite
fuissent et possesse, libère et absque omni impedimento dimisisset perpetuo
tenendas et possidendas, eoque, in pacifica eiusdem possessione accipere cuius
non extat memoria perstitisset et in nullo preiudicaret metis possessionis castri
prenotati. In cuius rei testimonium présentes duximus concedendas. Datum
 227

sabbato proximo ante festum asumptionis béate Marie virginis. A n n o domini

M CCC° sexagesimo tercio.
n

Original na pergameni, na crvenoj svilenoj vrvci visi pečat kaptola zagre­

bačkoga.
Acta antiqua. A. IV. L. VIII. Nro. 245.

15.

12. augusta 1366. U Višegradu.

Kralj Ludovik I. izuzima Vlatka Vukoslaviča od svakog suda izim kra­
ljevskoga.

Nos Lodovicus dei gracia rex Hungarie, memorie comendantes tenore

presencium significamus quibus expedit vniuersis, quod quia comes Lack filius
Bulkuzlo de Barsanouch fidelis noster in restitucione castri sui Cluch vocati in
confinio constituti, tempore nimium placito et opportuno nostre maiestati facta,
et in aliis plerisque seruieiis suis fldelibus, placibiles nobis et acceptabiles ex-
hibuit famulatus, ideo ipsum et suos heredes in sinum colligentes régie dilec­
cionis, inter certa fauoris nostri signa eosdem cum castro eorum Borsanouch
vocato et possessionibus ad ipsum pertinentibus, per nos sibi in concambium
dicti castri Cluch datis et donatis, a iurisdiccione, iudicio et iudicatu quorum-
libet iudicum et iusticiariorum regni nostri presencium et futurorum, de gracia
speciali duximus eximendos, nostro solummodo iudicio et iudicatu speciali in
causis quibuslibet ipsos reseruantes. Quare vobis palatino iudice curie nostre,
bano tocius Sclauonie, nec non comitibus et iudieibus nobilium quorumlibet
comitatuum, ceterisque cunctis iudieibus et iusticiariis regni nostri presentibus
et futuris, regiis sub edictis preeipientes mandamus, quatenus predictum co­
mitem Latk et suos heredes i n nullis causis et causarum articulis per quos­
cunque et quandocumque contra ipsos motis uel mouendis, iudicare uel vestro
iudicatu astare conpellere audeatis modo aliquali. Si qui enim quecunque
acciones uel questiones habent uel habuerint contra ipso.;, in curia in specia 1
presencia nostre maiestatis iuridice exsequantur. Présentes autem dum nobis
fuerint reportate, in forma nostri privilegii redigi faceremus. Datum in Wisse­
grad tercio die festi sancti Laurentii martiris, anno domini M m o CCCmo L X m o
sexto.
Original na pergameni, na ledjima vide se tragovi malog kraljevskog pe­
čata u crvenom vosku.
Acta antiqua A. IV. L. 8. Nro. 248.

Potvrda kaptola zagrebačkoga „feria tercia proxima post festum apari-

tionis beati Michaelis archangeli" god. 1318., što ju je tražio „ Gregorius filius
Latk de Bersenonch". (A. IV. L. 8. Nro 249.).
228

16.
1367.
Vjerodajno pismo knezu Pavlu Vukoslaviću.

Original na pergameni, pečata više nema, ali se još vide rupice.

Dr. Ferdo p l . šišić.