Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet

Tradicijska i simbolička vrijednost voćnih

vrsta u mojem kraju
Modul: VOĆARSTVO

Iris Butković,
Biljne znanosti

Zagreb, 2018.
 1. UVOD
Što se tiče voćarstva u Istri, ali i u cijelo Hrvatskoj, mogu slobodno reći da je u lošem stanju
uzevši u obzir povoljne klimatske i pedološke uvijete. Istina je da se zadnjih nekoliko godina
stanje popravilo te da se u Isti sade trajni nasadi vinove loze i masline, ali bi razvoj voćarstva
mogao biti značajno bolji. Naime, u Istri imamo oko 55 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta i
još oko 80 tisuća hektara pašnjaka i livada, no bez obzira na to površine pod voćnim kulturama su
i dalje male. Problem dakako predstavlja neriješena politika, velika ulaganja koja su potrebna za
podizanje dugogodišnjih nasada, nepostojanje sustava za navodnjavanje, izrazito veliki uvoz,
nesređeno tržište itd. Razloga nedovoljne voćarske proizvodnje je mnogo, ali je važno naglasiti
da imamo ljude koju su spremni za rad i veoma povoljnu klimu što bi moglo dovesti do
poboljšanja voćarske proizvodnje.
Prvi po veličini uzgajivač voća u Istri je pulski Agroprodukt koji uzgaja vinovu lozu i masline, ali
i breskve i nektarine te je dobar dio njih i navodnjavanj što uvelike utječe na kvalitetu
proizvodnje. Nakon Agroprodukta dolazi porečka Agrolaguna, koja uz lozu i masline uspješno
uzgaja dinje i lubenice.
Osim Agroprodukta i Agrolagune spomenula bih i Kaldirske voćnjake. Naime, na području
Kaldira duga je tradicija uzgoja voća, blaga klima pogoduje voćarstvu s kojim se u okolici bavi
oko 50 obitelji te je zahvaljujući njima Kaldir postao najpoznatiji voćarski kraj u Istri. Gotovo
70% voćarske proizvodnje u Istri dolazi upravo iz tog kraja, a zastupljena je proizvodnja
kontinentalnih sorata jabuke, kruške, breskve i marelice te mediteranske sorte masline, smokve i
trešnje.
U teksu koji slijedi opisane su poznatije voćne kulture čija je proizvodnja prisutna u Istri, ali i one
koje možemo naći u okućnicama i čiji je uzgoj ograničen samo za vlastite potrebe. Na prvom
mjestu su maslina i vinova loza, ali i druge kulture kao što su mandarine, smokva, nar, kaki,
lijeska, kesten itd.
 2. BOBIČASTO VOĆE
2.1. GROŽE-VINOGRADARSTVO
U geografskom pogledu Istra zauzima izrazito povoljan položaj za uzgoj vinove loze, koja je u
antičko doma stigla na područje Istre iz Grčke. Snažan razvoj istarskog vinogradarstva započeo je
još u rimsko doma. Sredinom 19.stoljeća razvija se i komercijlna proizvodnja vina u Istri te je
osnovan u Poreču Istarski vinogradarski institut koji je potaknuo osuvremenjivanje uzgoja vinove
loze.
Sorte grožđa u Istri spominju se jos u 13.stoljeću, a danas se ponajprije uzgajaju malvazija,
muškat momjanski (istarski), teren, borgonja i refošk. Najbolja autohtona sorta grožđa u Istri je
dakako bijela malvazija dok je muškat momjanski zbog svoga položaja i klime jedinstvena sorta
u svijetu. U Istri se uzgaja i sorta čije se ime prvi put spominje još prije 600 godina, a to je teren.
Karakterizira ih izrazito dobra kvaliteta koja je razvijena prvenstveno ulaganjem u znanje i u
tehnologiju, a konkurentnost na tržištu se postiže dobro kreiranom ponudom i kvalitetom kojom
Istra zauzima jedan od vodećih položaja u Hrvatskoj u pogledu vinogradarstva i vinarstva.
Glavni nositelji razvoja vinogradarstva u Istri su porečki Institut za poljoprivredu i turizam u
kojem se odvija intenzivan znanstveno-stručni rad na, ali i mnogobrojna obiteljska gospodarstva
koja proizvode vrlo kvalitetna vina. Upravo zbog uspješne proizvodnje vina, nasadi po vinovom
lozom se povećavaju, no proizvodnja stolnog grožđa gotovo da i ne postoji.

3. SUBTROPSKO VOĆE (MEDITERANSKO)

3.1. MASLINA
Proizvodnja maslinovog ulja u Istri stara je nekoliko tisuća godina. Naime,maslina je u Istri
poznata vise od 2.500 godina, a smatra se da je ova kultura stara vise od 45.000 godina. Grci su
zaslužni za uzgoj raznih sorti maslina u Istri, a jedna od najpoznatijih je Orkula ili Oblica. Na
obalama Istre su se još u antici, posebno na Brijunima, u Barbarigi i Poreču, nalazile antičke
uljare i pogoni za proizvodnju amfora u kojima se prevozila vina.
U Istri se također nalazi i najstarija maslina cijeloga Sredozemlja, što je potvrdilo istraživanje
koje je potvrdilo da je maslina na Velikom Brijunu stara oko tisuću i šesto godina. (Slika 1.)
Zbog posebnosti tla i klime, istarska zemlja je vrlo pogodna za uzgoj masline pa se iz tog razloga
danas proizvode jedna od najboljih i najkvalitetnijih maslinovih ulja na svijetu. Posebne tehnike
proizvodnje i puno ljubavi koja je uložena u uzgoj maslina i u samu proizvodnju maslinovog ulja,
osigurala su savršenstvo okusa i mirisa istarskim uljima. Pa tako Istra danas broji 2000 maslinara
i 1,5 milijuna stabala masline, a proizvodnja doseže 2 milijuna litara maslinovog ulja godišnje.
No, bez obzira na pogodna klimatska obilježja istarskoga poluotoka, najzaslužnijij za visoku
kvalitetu istarkog maslinovog ulja su dakako istarski maslinari. Istarski maslinari prihvatili su
savjete da moderniziraju agrotehniku i tehnologiju proizvodnje te da se fokusiraju na vrhunska
maslinova ulja. Zdravi plodovi, ranija berba, hladan postupak prerade u kratkom roku te čuvanje
u najstrožim tehnološkim uvjetima, sve ovo uz klimatske preduvjete daje izrazito dobar proizvod.
Na međunarodnim smotrama maslinovog ulja, na kojima se natječu i prezentiraju maslinova ulja
iz gotovo 300 zemalja, istarska maslinova ulja odnose titule jednih od najboljih u cijelom svijetu.
Zadnjih godina se posebno ističu maslinova ulja Sandija Chiavalona, zatim ona obitelji Buršić,
obitelji Ipša, obitelji Balija te ona Antonia Pastrovicchia zbog svoje izražene voćnosti i kemijskog
sastava koja su ih odnijela u sam vrh najboljih svjetskih proizvođača maslinovog ulja.
Budući da ovdje posotji desetak autohtonih sorti maslina donosi nam dodatnu prepoznatljivost. U
Istri možemo naći oko tridesetak sorti maslina, a najraširenija domaća sorta je buža. Jedna od
najstarijih sorata i s najmanjim brojem stabala je žižolera, dok ona najrasprostranjenija je sigurno
crnica. Osim navedenih imamo još i istarsku bjelicu, rosinjolu i mnoge druge.
Ne treba zanemariti i turističku komponentu, budući da brojni posjetitelji ovoga podneblja
pokazuju veliko zanimanje za kušanje autohtonih proizvoda i educiranje o njihovoj proizvodnji i
primjeni. Osmišljene su tako u Istri ceste maslinova ulja, turistička ponuda vrlo slična onoj
vinskih cesta, s ciljem promicanja maslinarstva. Zadivljujuća je i činjenica da gotovo 6 tisuća (
uglavnom obiteljskih) gospodarstva Istre proizvodi masline. Mnogi od njih imaju opremljene
kušaonice i individualizirani pristup gostima.
Kada govorimo o budućnosti istarkog maslinovog ulja, smatram da imamo jako velike
mogućnosti da vrhunskom kvalitetom proizvoda i napornim radom dostignemo visoke rezultate
prodaje u Hrvatskoj i na izvoznim tržištima i da zaštitom izvornosti postanemo prepoznatljivi u
cijelom svijetu.

Slika 1. Maslina na Velikom Brijunu

 3.2. SMOKVA
Smokva je jedna od najstarijih kultiviraniih voćaka na svijetu. Prije petnaestak godinina u Istri
nije bilo niti jedne plantaže smokava, smokve su bile zasađene na rubovima parcela kao
pojedinačna stabla. Općenito govoreći o Hrvatskoj i o uzgoju smokava, mozemo reći da se stanje
popravlja, a danas u Istri imamo preko 20 ha intenzivnih nasada smokava. Potencijala za uzgoj
smokava i kvalitetnih proizvoda od smokava ima, kako u Isti tako i u cijeloj Hrvatskoj, ali za
razvijenje smokvarstva potrebno je poznavati različite sorte jer svaka sorta ima svoje zahtjeve, a o
sorti ovisi za koje će se proizvode koristiti.
1999. godine podignuta je eksmerimentalna plantaža smokava u Medulinu na površini od 2 ha
gdje je posađeno oko 600 stabala smokava sa 20 različitih sorata. Zanimljivo je to što svih 15
godina koliko je trajalo istraživanje uopće nisu korišteni pesticidi. Cilj samog istraživanja bio je
vidjeti razvoj smokve kao monokulture sa razlicitim sortama, različitim uzgojnim oblicima i
razmacima sadnje i na temelju toga odrediti koji je najbolji način uzgoja određene sorte. Iz
istraživanja je proizašla jedinstvena monografija svih tih sorata te knjiga o preradi gdje je
zatvoren cijeli ciklus od proizvodnje do prerade.
Interes za sadnjom smokava u Istri sve je veći, plantaže koje su do sada posađene već su u punom
rodu pa se tako u Istri mogu naći različiti proizvodi od smokava. Osim klasičnih džemova,
proizvode se različiti namazi u kombinaciji sa drugim voćem ili u kombinaciji sa začinima kao
što je čili paprika ili đumbir, a zanimljiva je dakako i prozvodnja octa od smokava.
3.3. KAKI
Kaki ili japanska jabuka (Slika 2.) porijeklom je iz Kine, a velike prednosti su njezina hranjiva i
ljekovita svojstva, dozrijevanje kada drugog voća ima malo o sviježem stanju te otpornost na
bolesti i štetnike. No, bez obzira na to kod nas ne postoji organizirana proizvodnja kakia, već ga
možemo naći samo na okućnicama. Kaki možemo uzgajati u svim dijelovima Istre, na svim tlima
i u svim mikroklimatima, no očito je problem taj što kaki ne poznajemo kao kulturu niti ju vidimo
na razini hrvatskog voćarstva kao potencijalnu voćnu vrstu s kojom bi se mogli pojaviti na tržištu.
Naime, od plodova kakia možemo dobiti niz različitih proizvoda koji imaju posebnu funkciju u
ishrani i to u vrijeme kada u ponudi imamo i drugih voćnih vrsta,ali koje nije zdravo i ekološki
prihvatljivo kao kaki.
Kaki u Istri možemo naći u Vodnjanu te u masliniku obitelji Flego gdje se konzumira
prvenstveno u svježem stanju, no isto tako od njega se mogu dobiti različiti proizvodi kao što je
marmelada, sokovi, alkoholna pića, ali i kaki u sušenom obliku koji je u Rovinju već postao
delicija. Pa je tako sušeni kaki, zajedno sa drugim sušenim voćem, postao jedan od interesantnijih
i traženih proizvoda.

Slika 2.
 3.4. NAR
U Istri se nar ili šipak uzgaja uz more i na mikroklimatima u unutrašnjosti gdje je sve
zastupljeniji. Nekada je nar krasio vinograde zajedno sa drugim voćnim vrstama dok se danas
jako rijetko može naći u vinogradima, tek tu i tamo ukrašava okućnice i vrtove.
Plod nara je izrazito bitan za zdravlje, a osim toga, još jedna važna prednost je ta što nije
zahtjevna kultura. Osim toga, za razliku od drugih voćaka, nar nije potrebno cijepiti već ga
možemo bez problema dobiti iz sjemena ili iz reznice. No, bez obzira na njegove prednosti u
pogledu prozvodnje, za intenziviniji uzgoj potreban je dobar sustav navodnjavanja kojeg je na
području Istre jako teško organizirati.
Šipak je zaštitno voće Rovinja gdje se uzgaja u vrtovima i parkovima, ali krasi i dva kružna toga
u ulazu u grad.

3.5. MANDARINA
Što se tiče mandarina u Istri, najpoznatija je plantaža toga voća na otoku Vangi (Slika 3.) gdje
imamo 60 stabala mandarina sorte Ushiu wase (kao ranozrela sorta) i Ushiu owari (kao
kasnozrela sorta). Veći dio nasada čini kasnozrela sorta za koje se smatra da su stare oko 40
godina. Kada govorimo o klimatskim uvjetima, najvažnije su temperatura, relativna vlažnost i
oborine, a najveći neprijatelji su suša i hladnoća. No, mikroklima otočja Brijuni omogućava
uspješan uzgoj onih voćnih vsrta koje nisu tipične za sjevernija područja pa osim mandarina,
ovdje uspjevaju kiviji, kruške, šljive, limun pa i egzotične sorte poput kumkvata i feijoa.
Na otoku Vangi, urod mandarina je zagarantiran, a nakon berbe mandarine se daruju različitim
domovima i bolnicama te sličnim institucijama koje vode brigu o dijeci i osobama lošijeg
zdravstvenog i socijalnog stanja.

Slika 3.
 4. JEZGRIČAVO VOĆE
4.1. LIJESKA
Lijeska predstavlja tradicionalnu voćnu kulturu koja se od davnina uzgajala u Istri. Prema
podacima iz arkoda iz 2015. godine u Istri je bilo zasađeno 7570 stabala, dok se prema podacima
državnog zavoda za statistiku voćnjaci lijeske u Hrvatskoj protežu na nešto više od 3000 ha.
Kontinentalna hrvatska godišnje proizvede oko 1460 tona, a obalna samo dvije tone što su
izrazito male količine u odnosu na 60-e godine prošloga stoljeća kada je samo u Istri proizvedeno
i otkupljeno više od 100 vagona lješnjaka.
Lijeska je jedna od najtipičnijih kultura za područje Istre čiji je uzgoj prije 30-ak godina bio
doista velik pa možemo reći da se lijeska upravo iz Istre proširila u ostale dijelove Hrvatske kao
što je Slavonija gdje je danas najraširenija. U Istri imamo dvije poznate sorte lijeske, a to su
Istarski okrugli i Istarski duguljasti. Istarski duguljasti je izrazito rodna sorta te se upravo ta sorta
preporuča za širenje na području Istre. Danas je potražnja za lijeskom i zainteresiranost za njezin
uzgoj sve veća što možemo povezati sa velikom potražnjom plodova lijeske na tržištu. Pa se tako
lijeska vratila i na područje Motovuna gdje možemo naći voćnjake koji su obogaćeni mladim
nasadima lijeske.
Samo održavanje lijeske nije zahtjevno, no važno je provoditi čiščenje korjenovih izdanaka kako
ne bi iscrpili biljku te kako bismo osigurali dobru rodnost onih grana koje smo predvidjeli kao
stablo na koje formiramo rodne grane. Pa je tako lijeska, kao izrazito zahvalna kultura, pogodna
za profesionalce, ali i za amatere. A da bi se proizvodnja lijeske proširila potrebno je prionuti
gradnji tržišne vrijednosti i marke istarskoga lješnjaka na čemu bi Istarska županija trebala
ustrajati jer su klimatski i drugi uvjeti u Istri idealni za uzgoj lješnjaka.

4.2. KESTEN
Pitomi kesten je voćna kultura koja je u Hrvatskoj prepoznata kao voćka zadnjih 10-ak godina, a
do tad se nalazila u šumskim populacijama u spontanom porastu u kombinacijama sa drugim
šumskim vrstama.
U Isti ima oko 15000 ha šuma s kestenima u većem postotku, a uglavnom se radi o sitnim
populacijama gdje u kilogramu ima od 120 do 180 plodova. Kada govorimo o plantažnom uzgoju
kestena, podizanje nasada pitomoga kestena je u porastu te takjođer raste i interes za njegovom
proizvodnjom. Naime, mi smo donedavno bili jedina mediteranska zemlja koja nije imala
plantažnog uzgoja pitomog kestena, a zadnjih par godina intenzivno se na tome radi pa tako i u
Istarskoj županiji počinje rast sadnje kestena. I Istri je tako pokrenuta proizvodnja sadnica
pitomog kestena, domaćih ekotipova krupnijeg ploda (maruni) i europsko-japanskih križanaca,
otpornijih na kestenovu osu šišaricu i na rak kore. Naime, prije nekoliko godina započeo je
projekt obnove starih i dotrajalih šuma pitomoga kestena, te je od osamnaest uzorkovanih
populacija dobiveno osam unikatnih genotipova na kojima se i dalje radi u svrhu dobivanja
međunarodnog priznanja asortimenata. Iz navedenog možemo zaključiti da uzgoj pitomoga
kestena ima budućnost zbog idealnih uvjeta Istre za njegov uzgoj u plantažnom obliku. Kesten
karakterizira izrazito visoka cijena ploda, ali predstavlja i dugovječnu kulturu koja može
dosegnuti starost veću od dva stoljeća te je tako njegova sadnja što se tiče ekonomske isplativosti
zagarantirana.
 5. ZAKLJUČAK
Iz svega navedenoga možemo zaključiti da naši proizvođači posjeduju tehnološko znanje i da
mogu biti konkurentni i na našem, ali i na stanom tržištu, no glavni problem je neorganiziranost
zbog čega se postižu niske otkupne cijene voća. Pa se tako npr. voće, koje je uzgojeno na
Kaldirskim voćnjacima, najćešće prodaje na vlastitim štandovima jer je tako najisplativije.
Nastoje što manje davati u skladište jer je cijena lošija i općenito je manje isplativije u odnosu na
prodaju voća na vlastitim štandovima. Obitelji uspjevaju prodati oko 70% svojih proizvoda,
uvijek se događa da jedan dio uroda propadne, a jedan od razloga je taj što nema zadruge kojim bi
mogli sav svoj urod plasirati na tržište, zbog čega trpe velike financijske gubitke. Onaj dio uroda
koja daju u skladište nije idealno riješenje jer, kako sam prethodno navela, otkupne cijene su
premale. Pa bi tako izgradnja nekoliko hladnjača uvelike pomogla u skladištenju voća.
Nedvojbeno je da je udruživanje budućnost svih poljoprivrednih proizvođača jer su na taj način
mogućnosti za uspjeh značajno veće, kako na domaćem tako i na EU tržištu. Naime, ono što bi
zadruga mogla osigurati je laka nabava sadnog i reprodukcijkog materijala, plasiranje robe i
dobra cijena same robe. Osim toga, potrebno je ulagati u preradu proizvedenog voća kao što su
marmelade i drugi proizvodi kako bi se postigla profitabilnija proizvodnja. Istina je da je uvoz
hrane veliki i da će biti sve veći, ali ozbiljnim radom i pristupom ovoj problematici, može se
konkurirati uvozu i postepeno zamijeniti uvoz domaćom proizvodnjom.