PRAVOSLAVNA EKLISIOLOGIJA PO SVETOM IGWATIJU BOGONOSCU*

Na samom po~etku ovog rada smatramo za potrebno da podsjetimo na temeqne

pretpostavke i osnove pravoslavne eklisiologije1. Ako sagledamo realnost svojevrsnog
nerazja{wenog (ne)poimawa Crkve, vidje}emo da se name}e potreba za jednim
bogoslovsko-eklisiolo{kim uvodom. Naime, mnogi Crkvu poistovje}uju sa jednom
organizovanom istorijskom zajednicom, ~ija se obiqe`ja ne razlikuju od
karakteristika ostalih zajednica. Iako najve}i crkveni autoriteti od po~etka ukazuju
na Crkvu kao centar `ivota Hri{}anâ, ipak je danas malo teologa (ovo va`i i za
pravoslavne) koji u eklisiologiji tra`e odgovore na egzistencijalna pitawa.
Da bi smo do{li do jasnog poimawa, a zatim i do potvrde tog poimawa u konkretnoj
realnosti `ivota (= postojawa), smatramo da je prethodno potrebno postaviti pitawe
identiteta Crkve.
Ima li Crkva, ili nema konkretan identitet? Ukoliko u odgovoru na pitawe {ta je
Crkva zakqu~imo da Crkva nema svoj konkretni identitet, mora}emo je upore|ivati sa
drugim zajednicama: sociolo{kim, ideolo{kim, humanitarnim i sl. Jednom rije~ju,
bi}e mogu}e pore}i weno stvarno postojawe i poistovijetiti je sa prolaznim, a to zna~i
smrtnim, stvarima ovoga svijeta. Me|utim, Crkva ima svoj poseban i nesravwiv
identitet i to vje~an, a ne prolazan. Ona nije prosto institucija, organizacija, nego,
prije svega, nov "na~in postojawa roda qudskog". Najboqi izraz (ikona) tog "na~ina
postojawa" jeste Sveta Evharistija Crkve.
Od samog po~etka svoga postojawa Crkva `ivi i pona{a se evharistijski. Na~in
`ivota Crkve oduvijek je, kao i sada, najpotpunije izra`en upravo u Evharistiji i kao
Evharistija. To kroz vijekove svjedo~e svetoota~ki spisi2, koji su uvijek dolazili kao
izraz saborno-evharistijskog na~ina `ivota Crkve. Ova pak liturgi~nost, sabornost
Crkve, nije obja{wavana sama sobom (per se), nego je uvijek sadr`avala u sebi
racionalni karakter. Ne postoji Crkva koja bi se mogla zamislisiti sama za sebe, nego
samo u odnosu sa nekim ili ne~im, prilikom Evharistijskog doga|aja sa Bogom ili Hristom
i sa izjvesnim mjestom, tj. sa svijetom oko sebe...3. Odnos sa Bogom ~ini Crkvu
nesvodivom na granice istorijske zajednice, a odnos sa Bogo~ovjekom Hristom i
svijetom ~ini je i istorijskom realno{}u.
U teologiji Novoga Zavjeta termin "Crkva" u poslanicama Svetog apostola Pavla
pra}en je relacionim genitivom (touv)v , npr. "Crkva Bo`ija" ili Crkva odre|enog mesta
(Efesa, Korinta). Ona ni u Starom, ni u Novom Zavjetu, ni kod Svetih Otaca nije nikad
bila bezli~na, "univerzalisti~ka", "socijalna", pa ni samo duhovna, jer je ona
Hristolo{ka, Pnevmatolo{ka, Bogocentri~na i Hristocentri~na4.
Sve ovo zna~i da mi Crkvu ne mo`emo shvatiti, niti odgovoriti na pitawe {ta je
Crkva bez wenog odnosa sa bi}em Bo`ijim i sa konkretnom lokalnom zajednicom5. Ta
zajednica je uvijek "sabrawe" (suvnaxiz) na "jedno mjesto" (eëpi; to; aujtVo). Crkva je, dakle,

*
Tekst objavqen u ~asopisu Ota~nik (Vrwa~ka Bawa) br.2/1998, 153-173.
1
Ovaj termin je novijeg datuma i ozna~ava nauku o Crkvi, crkvoslovqe, istinito bogoslovqe Crkve o
Crkvi, ali ne u vidu sistema kao u zapadnoj teologiji, prvenstveno rimokatoli~koj.
2
To je u spisima Svetog Igwatija Antiohijskog naro~ito upe~atqivo i jasno kazano.
3
Jovan Ziziulas, Crkva kao zajednica, Svetigora, Duhovski broj 1925, Podgorica 1995, str. 52.
4
Atanasije Jevti}, Tragawe za Hristom, Beograd 1993, str. 62.
5
Crkva je zajednica svih vjernih pod jednim episkopom i radwa (anafora) prinos darova Bogu i
wihovo osve}ewe Duhom Svetim (Vl. Igwatije, Predavawa, stud. B.F., Beograd).
aktivna i stvarala~ka komunikacija, dru`evnost, vertikalno prema Bogu i
horizontalno prema qudima. Isto to govore i dvije Hristove zapovijesti Novoga
Zavjeta, prva: Qubi Gospoda Boga Svojega svim srcem svojim, svom du{om svojom i svim
umom svojim, i druga: Qubi bli`wega svoga, kao samoga sebe (Mt. 22, 37-39).
Stvarnost ili "Tajna Crkve kao Tijela Hristovog", o kojoj govori apostol Pavle, u
najtje{woj je vezi sa Svetom Trojicom (trijadologija), ~ovjekom (antropologija) i
svijetom (kosmologija)6. To je, dakle, `ivot (poseban, nov, li~nosni na~in postojawa)
uzajamnog pro`imawa, koga Sveti apostol Pavle izra`ava rije~ima: @ivim – ne vi{e ja,
nego `ivi u meni Hristos (Gal. 2, 20)7. Jer je od wega i kroz wega i radi wega sve. Wemu
slava u vijekove. Amin (Rim. 11, 36).
U Crkvi na tajanstven, ali realan, na~in postoji i funkcioni{e Svetotroji~na
tajna uzajamnog pro`imawa li~nosti8, jer Hristos postoji za Hri{}ane svih vremena
"sve u svemu – i tjelesno i duhovno" (Sveti Igwatije Bogonosac). Crkva, tako|e,
predstavqa spasonosno produ`ewe spasonosne tajne ipostasnog sjediwewa dvaju priroda
u Bogo~ovjeku Hristu9, konkretno – u Sv. Evharistiji, u Svetom Pri~e{}u. Stoga je
sasvim umjesno re}i da je eklisiologija (bogoslovqe o Crkvi) od odlu~uju}eg zna~aja ne
samo za teologiju, nego i za egzistencijalni status ~ovjeka svake epohe.
Crkva svjedo~i novi na~in postojawa, kao vjerna slika Bo`ijeg Troji~nog li~nog
na~ina postojawa10. Zato je Sveti Maksim u svojoj Mistagogiji Crkvu nazvao upravo
ikonom Boga, svijeta, ~oveka.
Crkvu su svojim na~inom ispovijedawa vjere proslavili prvi Hri{}ani, koji su
imali odgovornost da sa~uvaju i prenesu Hristovu nauku. Svijet, koji ih je do~ekao
neblagonaklono, oni su pobje|ivali i obra}ali mu~eni~kim stradawem, pobje|ivali su
carstvo smrti i paradoksalno svjedo~ili pobjedu @ivota nad wim. Li~nost iz tog
perioda rane, mu~eni~ke Crkve, koja je svojim na~inom `ivota i stradawem
posvjedo~ila tu novu Istinu @ivota i Vaskrsewa, Episkopski-svetiteqski je lik
Svetog Igwatija Antiohijskog. Iz perspektive wegovog `ivota i stradawa bi}e mogu}e
razumjeti pravoslavnu eklisiologiju o kojoj govorimo i u ~ije temeqe je on sebe ugradio.

Sveti Igwatije u svom vremenu

Zemaqski `ivot Svetog Igwatija obuhvata dva nara{taja, i to od 40. do 110. godine
(Â107). Sveti Igwatije je apostolski u~enik. [ta to zna~i? Po ~emu je neko uistinu

6
Osnovna istina Hri{}anstva je `ivi i istiniti Bog - Trojica, tj. ve~na zajednica Triju Lica
(Ipostasi) Li~nosti. Tako|e, i svaka komunikacija, op{tewe, odnos, na{ sa sobom, sa drugim, bez koga
nema realne li~nosti, i tre}ega, kao otvarawa u {iroku zajednicu.
7
Atanasije Jevti}, Tragawe za Hristom, Beograd, 1993, str. 189-190.
8
Rije~ Svetog apostola Pavla (Gal. 2, 20) koji je `ivio Evharistijom i u~inio nas Evharistijskoj
Eklisiologiji Pravoslavne Crkve, mo`e da postane i postala je rije~ svih Hri{}ana do danas, me|u
kojima veliku i dostoslavnu po~ast ima ime Svetog Igwatija Bogonosca.
9
Atanasije Jevti}, Tragawe za Hristom, Beograd, 1993, str. 189-190.
10
O zna~aju i mjestu Sv. Trojice u eklisiologiji vidi: V. Loski, Misti~no Bogoslovqe Isto~ne
Crkve, Beograd, 1994; J. Ziziulas, Dogmat o Bogu Trojici danas, Logos, 4/92, 53-64. "Crkva je prvenstveno
zajednica, tj. skup odnosa koji sa~iwavaju obrazac `ivqewa, upravo kao u slu~aju Troji~nog Boga. Ne
mo`emo od Crkve o~ekivati ni{ta mawe nega da bude znak i odbqesak (aënatakladh) Bo`ijeg na~ina
postojawa u tvorevini. Isto tako, ne mo`emo dogmat o Sv. Trojici u~initi `ivotno va`nim ako nemamo
odgovaraju}u eklisiologiju, koja bi pokazala na~in na koji je ovaj dogmat primjewiv u `ivotu. ^ovjek ne
mo`e da ostvari svoju li~nost van Crkve, ili bi Crkva bila krajwe irelevantna i postala bi izli{na"
(str. 60-61).
apostolski u~enik, osim {to je direktno slu{ao apostole ili nekog od apostola? Da li
je dovoqno re}i samo da su Igwatije i, recimo, Polikarp slu{ali Svetog Jovana
Bogoslova? Neko bi nas mogao upitati nisu li i mnogi drugi slu{ali Svetog Jovana, a
ne nazivaju se svi oni apostolskim u~enicima? Po ~emu je neko istinski primalac i
prenosilac apostolskog predawa? Na ovo pitawe direktno odgovara Ipolit Rimski
isti~u}i da apostolsko predawe nije ni{ta drugo nego na~in na koji se svr{ava Sv.
Liturgija. Kako se ono daqe prenosi i ~uva ~itamo u Liturgiji Sv. Vasilija Velikog:
Kao {to si od Svetih Tvojih Apostola primio ovo istinsko ispovijedawe, tako primi i
ovo istinsko Bogoslu`ewe iz ruku nas gre{nih, po blagosti svojoj, Gospode, primi Dare
ove... (Slu`ebnik-Molitva prino{ewa, posle postavqawa bo`anstvenih Darova na
Sveti Presto).
Vrijeme u kojem `ivi Sveti Igwatije nazvano je doba "Apostolskih u~enika" ili
"Apostolskih mu`eva", a moglo bi se nazvati i vremenom istinskog Bogoslu`ewa i
vremenom istinskog mu~eni{tva, ili druga~ije – Krsno-Vaskrsnim vremenom, koje je
uvijek Put kojim hode Hri{}ani. Ono {to je, svakako, najve}a karakteristika
Hri{}anstva ovoga postapostolskog vremena jesu upravo wihova ~esta Bogoslu`ewa i
"pjevawe pjesama o Hristu" sa Episkopom kao na~alnikom evharistijske Zajednice. Tome
je na kraju, kao vrhunac, dolazilo svjedo~ewe Episkopa i vjernog naroda, ni~im mawe,
nego prino{ewem cijeloga sebe Hristu kao "`rtve `ive". Stradawe Sv. Igwatija
vezano je za cara Trajana, koji je pomu}en gordo{}u nakon niza vojnih pobjeda nad
Skitima i Da~anima, svu svoju silu okrenuo protiv "Bogopobo`nog sabora". Ali, sav
Bogozvani Sabor Antiohijaca bio je sjediwen "jednim ustima i jednim srcem", a ta usta
i to srce bio je wihov Episkop Igwatije, "mu` u svemu apostolski". Tako je, u stvari,
sukob Igwatija i Trajana bio Trajanov sukob sa svim Hri{}anima Antiohije.
Cara je u`asavalo samo ime Bogonosac, koje je po predawu Igwatije dobio jo{ u
djetiwstvu11. Na carevo pitawe kako je on Bogonosac, a i svi Hri{}ani, Igwatije
odgovara da je napisano: Useli}u se u wih i `ivje}u u wima (3 Mojs. 26, 12; 2 Kor. 6, 16),
~ime je jasno ukazao na Svetu Evharistiju, a time i na Crkvu. Tada Trajan odlu~i:
Nare|ujemo da Igwatije, koji govori da u sebi nosi Raspetoga, bude okovan od strane
vojnika i odveden u veliki Rim, da bude pojeden od zvjerova na uveseqavawe demosa
(=naroda)! (VEPES 2, 338- 341).
Tako Igwatije zbog svoga na~ina `ivota koji je bio sav Evharistija – Pri~e{}e, i
sav `arka `eqa za Carstvom Hristovim, bi u poznoj starosti udostojen i mu~eni{tva za
Hrista.
Ali, ni wegovo mu~eni{tvo (martuvrion) nikako ne mo`e biti gledano van konteksta
wegove crkvenosti, a to zna~i wegovog slu`ewa pred sabranim narodom Antiohije i
pred `rtvenikom na kome i sa koga je uznosio beskrvnu `rtvu Ocu Nebeskome. Wegovo
Hri{}anstvo (=crkvenost), zaista se mo`e nazvati jednom rije~ju "`ivot u Hristu".
Okovan u lance i rastrgnut od zvjerova, on je pokazao da je sli~an apostolima prije wega
postradalim za Hrista. On je na savr{en na~in pokazao da je primio i izvr{io ono
{to su mu oni, apostoli predali. A apostolsko Predawe nije bilo ni{ta drugo do
"na~in na koji se vr{i Bogoslu`ewe". Kad, dakle, istinsko Bogoslu`ewe postane `ivot
i na~in `ivota, onda ono po~iwe da `ivi i poziva, kao {to }e re}i Sv. Igwatije, kao
voda `iva, `ubore}a, koja nam govori: Hajde ka Ocu. @ivot kao Bogoslu`ewe, i

11
Sa~uvano je predawe da je ono dete iz Jevan|eqa, koje je Hristos uzeo u naru~je i rekao: "Ako se ne
povratite i budete kao deca, ne}ete u}i u Carstvo Bo`ije" (Mt. 18, 3), bio Sv. Igwatije Bogonosac.
obrnuto, Bogoslu`ewe kao `ivot, istinski je znak "Apostolskog prejemstva", a ne samo
formalna veza u nizu polagawa ruku12.

Sveti Igwatije kao Episkop – u~iteq Crkve

Sveti Igwatije Antiohijski je Episkop Antiohijski, koga je istinsko

predstojavawe pred prestolom Bo`ijim u~inilo i predstateqem Hri{}anâ Antiohije.
On je svojim djelom i u~ewem postao uistinu Episkop-u~iteq Crkve, ~ije }e u~ewe
imati veliki uticaj u utvr|ivawu Pravoslavqa, Hri{}anstva, Crkve. Wegovo u~ewe je,
u stvari, u~ewe apostolâ, te prema tome istinsko i nepokolebqivo Predawe Crkve
predano od apostolâ, u~enika Gospodwih. To Predawe ne bi bilo `ivo ni sa~uvano do
danas da ga, po rije~i Sv. Irineja Lionskog, apostoli nisu polo`ili u Crkvu kao neko
dragocjeno blago i skupocjeni sasud.
Igwatije, Episkop Aleksandrijski, postao je bogati sasud Predawa koji se docnije
pokazao kao izvor iz koga su se napajali potowi prejemnici Svetih Apostola u borbi sa
raznim jeresima i izvitoperewima. Ono {to je ~inilo Sv. Igwatija osve{tanim
sasudom punim blagodati Sv. Predawa jeste Crkva, koja je nezamisliva bez Svete
Evharistije. Evharistija, opet, podrazumijeva Sabor ( x z= Crkveni
bogoslu`beni, bogozvani zbor), koji govori kroz usta svoga Episkopa: Gospod dolazi (1
Kor. 16, 22). To je eshatolo{ka dimenzija Crkve ( ; # c ).
U na{em radu poku{a}emo da, pa`qivo ~itaju}i Poslanice Sv. Igwatija, makar
nagovijestimo kako je on u~io i govorio o Crkvi, o Evharistiji i unutar we o
Sabornosti Crkve i Eshatologiji. Tako|e }emo poku{ati da naglasimo neodvojivost
ovih elemenata, kao {to su oni neodvojivo i nepodijeqeno bili u srcu i bi}u ovog
istinskog Bogonosca. To }e, u stvari, biti poku{aj da poka`emo koliko je na{a
(Crkvena) savjest daleko, ili pak blizu Sv. Igwatija, koliko je na{a bogoslu`bena
svijest bliska Igwatijevoj i da li je ona nastavak na gra|evinu Svetih apostola i
wihovih Svetih u~enika. Sveti Igwatije Antiohijski je bio prvi koji je jasno izrazio
taj odnos razgovijetnim ukazivawem na ustrojstvo i slu`ewe Crkve.
Igwatija mo`emo uzeti za vodi~a. Izgleda da je slika Crkve kakvu nam je Igwatije
predao bila verna slika prve Crkve. Barem u prva ~etiri veka nije bilo udaqavawa od
tog obrazca. Igwatijev obrazac je ono {to je za Pravoslavne odlu~uju}e.

O Crkvi
Crkva po Sv. Igwatiju samim svojim imenom uvijek ozna~ava zajednicu "utvr|enu u
slozi (jednomislenosti) Bo`ijoj" (Pozdrav Crkvi Filadelfijskoj). Jo{ u Starom
Zavjetu Crkva je ozna~avala mjesto u kome i na kome se sastaju, sjediwuju vjerni (Ps. 88,
7). U Novom Zavjetu na vi{e mjesta Crkva se ozna~ava kao posebno mjesto za skupqawe
vjernih (Del. Ap. 11, 32; 13, 1; 14, 27; 15, 4; 1 Kor. 1, 2; 14, 33; 16, 19; Petr. 5, 13; Otkr. 1, 4,
11; 22, 16).
Centar `ivota i cjelokupnog u~ewa o Crkvi za Sv. Igwatija je Hristos-Bogo~ovjek.
Skoro da nema ni jedan redak u wegovim Poslanicama, a da se ne pomiwe ili
nagovje{tava pomen o Hristu. On Crkvu naziva wegovim imenom "Hristoimenita" i

12
Mnogi danas nerijetko koriste priliku da istaknu kako su Apostolski prejemnici po
rukopolo`ewu. Pitamo - da li je to dovoqno? Nisu li Arije i Nestorije bili po tome apostolski
prejemnici?
svima Crkvama {aqe pozdrav u ime Isusa Hrista, Sina O~evog13. Sveti Igwatije jasno
nagla{ava da je Hristos svojim dolaskom u svijet, svojom smr}u i Vaskrsewem donio
`ivot vje~ni.
Otuda se razdrje{iva{e svaka magija, i raskida{e se svaka sveza zla, neznawe prestaja{e,
stara carstva propado{e, jer se Bog qudski pojavio, za novinu (eijz kainoVthta) `ivota
vje~noga; i po~etak (ostvarewa) dobijawe ono {to je Bog pripremio. Zato se odasvud sve
potresalo, jer se pripremalo uni{tewe smrti (Ef. 19, 3).
Hrista Sv. Igwatije ne vidi mimo, niti van Crkve. Š...¹ Crkvi Blagoslovenoj
izobilno u puno}i Boga Oca, predodre|enoj prije vijekova da bude zauvijek na slavu trajnu,
neizmjewivo sjediwena, i izabrana istinskom stradawu (Hristovom), po voqi Oca i Isusa
Hrista Boga na{eg (Ef. 1, 1-7; 3, 19).
Crkva je po wemu predodre|ena da bude "neizmjewivo sjediwena" sa Hristom, a to
zna~i primqena u zajednicu vje~noga Sabora Svete Trojice, jer je Hristos neizmjewivo,
nepromjewivo, nesliveno, nerazdjeqivo jednosu{tan Ocu i Duhu. Stoga Sveti Igwatije
u~i:
I vi svi budite jedan hor da tako, saglasni u jednomislenosti i dobiv{i ton Bo`iji u
jedinstvu, pjevate jednim glasom Ocu kroz Isusa Hrista, da vas On ~uje i prepozna, po
onome {to dobro ~inite, da ste ~lanovi (meVlh=udovi) Sina Wegovog (Rim. 12, 4-5; Kor.
12, 12-27). Stoga je korisno za vas da budete u besprijekornom jedinstvu, da biste i u Bogu
svagda zajedni~arili (Ef. 4, 2)14. Jer znamo da sva tvar zajedno uzdi{e i tuguje do sada
(Rim. 8, 22-23).
Hristos, Bog i ~ovjek, nosi sobom qubav, `ivot i svako dobro, koje dijele}i sa nama
~ini vje~nim, jer je osobina qubavi da kad se dijeli, umno`ava se. Svaka
individualizacija, osamqivawe, izdvajawe, suprotni su sabornom Pravoslavqu, na {ta
jasno ukazuje Sv. Igwatije:
Neka se niko ne vara (Gal. 6, 7): ako ko nije unutar `rtvenika, li{en je hqeba Bo`ijega
(Posl. str. 12, ta~ka 5, 2; Jn. 6, 33). Za one koji su unutar `rtvenika govori: Svi ste vi,
dakle, saputnici, bogonosci i hramonosci, svetonosci.
Sveti Igwatije jasno primiv{i od Svetih Apostola pravilno u~ewe o Sv. Trojici
i sabornosti, duboko pro`iviv{i i opitno potvrdiv{i sebe kao sabornu li~nost,
pi{e u Poslanici Efescima: da se svi vi blagoda}u zajedno okupqate u Ime (Hristovo), u
jednoj vjeri i u Isusu Hristu (Posl. Ef. 20, 2).
Da bi neko, dakle, bio Hri{}anin nezamislivo je da bude van sabrawa i sabornosti.
Me|utim, samo je jedan sabor punova`an i punopravan. Sabor mo`e biti sazvan od
onoga koji ima pravo da ga sazove, a to je u Crkvi - Episkop. Tom pozivu, kao i svakom,
slijedi odziv, ali da se odazovu imaju pravo samo oni koji su punopravni, a to su
Hri{}ani. Evo kako taj odnos izra`ava Sv. Igwatije:
Potrebno je ne samo da se nazivate Hri{}ani, nego i da budete; kao {to neki (~ine
suprotno): iako nazivaju (pozivaju) Episkopa, u stvari, sve ~ine bez wega. A takvi mi se ne

13
Vidi o tome re~i na po~etku svake Poslanice koje Sv. Igwatije upu}uje Crkvama kroz koje prolazi
idu}i na stradawe.
14
Na Pravoslavnoj ikoni vidimo svetiteqa ili vi{e svetiteqa, a iza wih ako se slika priroda, ona
je nagnuta prema wima; ili cvijet koji gaji svetiteq, on mu se priklawa. Imamo svi iskustvo sa
`ivotiwama – recimo, kada umre neki dobar, ~estiti doma}in sva wegova stoka tuguje, ri~e i biva
uzbuwena, jer svoje spasewe vidi u ~ovjeku.
~ine da su dobrosavjesni, zato {to ne bezbedno, po zapovesti (Bo`ijoj) dr`e sabrawa
(sunaqroizesqai=okupqaju se na skupove).

Pnevmatologija
Crkva za Svetog Igwatija jeste pomilovana "svakim blagodatnim darom"
(carivsmati) (Poslanica Soluwanima), i nije li{ena nikakve harizme. [ta to zna~i? To
zna~i da je Duh Sveti taj koji od Crkve ~ini iznad svega doga|aj bogo~ovje~anske
zajednice. To nam poma`e da jasno vidimo dogmat o Svetoj Trojici u djelima Svetog
Igwatija, jer ka`e on pi{u}i Crkvi u Smirni:
da je Crkva Boga Oca i qubqenoga Isusa Hrista pomilovana svakim blagodatnim darom
(carivsmati)... nije li{ena ni jednog blagodatnog dara".
Potvrdu ovome nalazimo u rije~ima Sv. Irineja Lionskog: Tamo gdje je Crkva, tamo
je Duh Bo`iji, i gdje je Duh Bo`iji tamo je Crkva i svaka blagodat. Duh Sveti ima
konstitutivnu ulogu u strukturi Crkve. Potvrda su Hristove re~i: Duh je ono {to
o`ivqava, a tijelo ne koristi. Prevedeno na jezik eklisiologije to bi zna~ilo da
hri{}ansko okupqawe u ime Hristovo sa~iwava vrstu zajednice `ive i `ivonosne, ali
tek Duhom Svetim, koja, pored saborne, ima i svoju eshatolo{ku, konstitutivnu
dimenziju15.
Poqe u kojem djeluje Duh Sveti jeste sabor naroda oko Episkopa – Crkva. Svako
vancrkveno okupqawe nosi u sebi opasnost jer je li{eno Duha Svetoga. Zato Sv.
Igwatije upozorava:
Bje`ite od zlovje{tina (kakotecnivas - magijskih radwi) i zamki kneza ovoga vijeka da
ne biste, pridavqeni wegovim shvatawem (gnwvmh), oslabili u qubavi, nego svi budite
zajedno (eëpi to; auëtov= na istom sabrawu) nepodjeqenoga srca".
Ne sakupqati se sa Crkvom na istom mjestu (eëpi to; auëtov) za Sv. Igwatija zna~i
~initi bezakowe i ne biti dobre savjesti. On iskqu~uje mogu}nost dvoji~ewa jer: Duh
Sveti se ne vara budu}i da je od Boga (Del. Ap. 5, 3-5), jer Duh zna odakle dolazi i kuda ide
i skriveno iznosi na vidjelo (Jn. 3, 8; 8, 14).

Evharistija
Spasewe svijeta le`i u zajedni~arewu ~ovjeka sa Bogom. Prema tome, za Hri{}ane je
centralni doga|aj Evharistija kao Tijelo Hristovo. Evharistija je `iva realnost,
vidqiva radwa, pokret kome prethodi borba, raspe}e:
Qubav se moja razape (...) ne u`ivam u hrani propadqivoj (...) hqeba Bo`ijega `elim koji je
Tijelo Isusa Hrista (...) i pi}a `elim Krvi Wegove (Gal. 5, 24; 6, 14; Rim. 7, 2)".
U cjelokupnom evharistijskom doga|aju kao vrhunac daruje nam se Tijelo i Krv
Hristova, ali ne kao objekti, nego kao @ivot. Evharistija kao centralni doga|aj u sebi
koncentri{e i sobom osmi{qava ~itav `ivot Crkve. Nemogu}e je zamisliti Crkvu bez
Evharistije. Ona je srce Crkve ili, drugim rije~ima, epicentar Crkve. Govore}i o
Svetoj Evharistiji, Sveti Igwatije upotrebqava rije~i kojima izra`ava
najegzistencijalniji vapaj svijeta, otkrivaju}i pri tome tajnu koju ~uva i poznaje samo

15
Danas u svijetu postoje multinacionalne organizacije poput UN, EEZ i drugih, i one zaista jesu
tijelo koje `ivi, hrani se, mu~i se. Ali na svakom koraku to tijelo, taj ogromni kip, biva zastra{en
opasno{}u koja se zove smrt i kraj. Ono je, dakle, privremeno, stvoreno mimo Duha @ivotvornoga.
@ivot toga tijela postaje ve{ta~ki i nema drugu perspektivu osim smrti. Zato naj~e{}e kao plod svoga
djelawa donosi smrt, i to smrt drugima kao lijek za (produ`ewe) odlagawe sopstvene smrti.
Crkva. Evharistija je lijek besmrtnosti (favrmakon aëqanasivas), predohrana da ne}emo
umreti, nego svagda `ivjeti u Hristu Isusu (Posl. Ef. 20, 2).
Hri{}anstvo nije, kako mu se ~esto name}e ili pripisuje, samo patwa i stradawe,
krst i agonija. Mi smo Hri{}ani ako smo osloweni i utemeqeni na Hristu i Wegovom
Vaskrsewu. Ali to ne zna~i da Crkva ne obuhvata istoriju i smrt.
Ona (Crkva) je jevan|eqski kvasac i prvina prave budu}e istorije svijeta: ona je
istovremeno i oslobo|ewe istorije od wene ograni~enosti, tvarnosti, propadqivosti,
smrtnosti16.
Od svoga po~etka Hri{}anstvo je radost17. U }orsokak tuge i o~ajawa padaju oni
koji previ|aju ~iwenicu i svjetlost Vaskrsewa.
Vaskrsewe je temeq Crkve. Ne bojte se, jer, gle, javqam vam veliku radost – tako
po~iwe Jevan|eqe, a zavr{ava se: I oni mu se pokloni{e i vrati{e se u Jerusalim s
velikom rado{}u (Lk. 2, 10; 24, 52). Ulazak i `ivot u Crkvi kao u~e{}e u Svetoj
Evharistiji jeste prelazak iz nebi}a u bi}e. Zato Hri{}ani uvijek nose krst, ali ga
nose Vaskrsewem – krst kao na{u zaslugu, a Vaskrsewe kao Wegov dar. Zato Sveta
Evharistija obuhvata i anamnezu i epiklezu, jasno pokazuju}i prevazila`ewe svake
podjele i mu~ewa koje sobom nosi razdvajawe i rastojawe izme|u pro{losti,
sada{wosti i budu}nosti, jer stvarno do`ivqava wihovo organsko jedinstvo u Hristu.
Tako da pro{lost u sada{wosti dobija novu realnost, a u toj istoj liturgijskoj
sada{wosti i sama budu}nost postaje ve} prisutna realnost18.
Put Svetog Igwatija na gubili{te nije put razo~aranog o~ajnika, koji nema ~emu da
se raduje. On "iako o~i{}en od strasti", jeste radosni pokajnik, a ne nikako razo~arani
o~ajnik19. Apostol Pavle iznosi shvatawe qudi svih vremena prije Hrista i onih
poslije Hrista, koji nisu povjerovali u Wegovo Vaskrsewe, u bolnoj misli koja ka`e da
su qudi: zbog straha od smrti cijeloga `ivota (bili) pot~iweni ropstvu. Zato Sveti
Igwatije u tome utvr|uje Hri{}ane govore}i:
Ostanite u me|usobnoj slozi (oëmovnoia= jedno) i u zajedni~koj molitvi (Poslanica
Tralijancima, str. 22, 12-2).
Na zajedni~ku molitvu vjerni ne dolaze sami. Oni prinose cjelokupnu tvorevinu,
donose}i darove: hqeb, vino, uqe...20 Liturgija je afirmacija, prije svega za ~ovjeka i
kroz ~ovjeka za cjelokupnu tvar. Prolazni, smrtni i propadqivi svijet jedino tu, u
Svetoj Evharistiji, mo`e da se iscjeli i izbavi od smrti, jer:
Jedan je Qekar, tjelesni i duhovni, ro|eni i nero|eni, Bog Javqeni u tijelu, u smrti
`ivot istiniti i od Marije i od Boga najprije stradalan, pa onda nestradalan Isus
Hrstos Gospod na{ (Jn. 14, 1; Tim. 3, 1; Poslanica Efescima, str. 12, 7-2).
Hristos je Spasiteq, a spasewe je u doga|aju Crkve, koji doga|ajem zajednice ~ini
Duh Sveti. Crkva u na{oj savremenoj stvarnosti jeste mjesto spasewa zbog toga {to
nudi ~ovjeku mogu}nost da pre|e od stawa individue do stawa li~nosti. To je jedinstvo u
"Jednome Svetome", ~ije Tijelo se na Sv. Liturgiji lomi, a ne razdjequje, uvijek se jede, a
nikad ne nestaje, no osve}uje one koji se wim pri~e{}uju (na Liturgiji Sv. Jovana
Zlatoustog, prilikom lomqewa Sv. Agneca).

16
Atanasije Jevti}, Tragawe za Hristom, Beograd, 1993, str. 203.
17
Aleksandar [meman, Za `ivot sveta, Beograd-Nik{i}, 1994, str. 32.
18
Atanasije Jevti}, Tragawe za Hristom, Beograd, 1993, str. 209-210.
19
Upor. Vasilije Svetog., Mona{ko tkawe na ~unku `ivota, ISUCIA, 1995, str. 32.
20
J. Ziziulas, Evharistijsko vi|ewe sveta, Vidoslov br. 1, Trebiwe, 1994, str. 17.
 Samo na taj na~in nudi nam se ontolo{ka puno}a i postojanost, odsustvo smrti i
istinski `ivot21. Crkva nudi novi `ivot, ne onim {to govori, nego onim {to jeste.
Sveti Igwatije stoga kao pastir i pi{e:
Starajte se da (svi) u~estvujete u jednoj Evharistiji (Liturgiji), jer je jedno Tijelo
Gospoda na{eg Isusa Hrista i jedna ~a{a sjediwewa krvi Wegove, jedan (je) `rtvenik, kao
{to je i jedan Episkop zajedno s sve{tenstvom i |akonima, mojim saslu`iteqima, da bi
ste sve {to ~inite ~inili po Bogu" (1 Kor. 10, 16-17).

Episkop - ikona Hristova

Episkopa koji predstojava pred prestolom Bo`ijim Sveti Igwatije nedvosmisleno
naziva ikonom Hrista:
Jasno je da na Episkopa treba gledati kao na samoga Gospoda (Ef. 6, 1). I sve mno{tvo
naroda u Crkvi vidi u Jednome:
Po{to, dakle, u ime Bo`ije primih sve va{e mno{tvo (poluplhqivan) u licu u qubavi
neizrecivoga, a va{ega u tijelu Episkopa, `elim da ga qubite po Isusu Hristu i da mu
svi budete sli~ni. Jer je blagosloven Onaj koji je vama, kao dostojnima, darovao da imate
takvog Episkopa" (Ef. 1, 3).
Svakako da sabor treba da ima saglasnost Episkopa i vjernih:
U ~ast, dakle, Wega (Boga Oca), koji nas je zavolio, dolikuje da slu{amo (Episkopa) bez
ikakvog licemjerja; jer (ina~e), ne kao da neko obmawuje ovoga vidqivoga Episkopa, nego
misli da prevari onoga Nevidqivoga. Jer u ovom slu~aju nije re~ o tijelu, nego o Bogu koji i
sve sakriveno vidi (Magne`. 3, 2).
Episkop je "dobro uskla|en (suneuriqmivstai) sa zapovijestima (Gospodwim) kao
gitara sa strunama" (Filadelf. 1, 2). Slu`ewe Svete Evharistije je pokret, dvig,
putovawe, vhod. To je putovawe Crkve ka Carstvu Nebeskome. Putovawe po~iwe kad se
Hri{}ani odreknu satane i prirodnog na~ina `ivota i u|u u zajednicu @ivota22, ili,
boqe re}i, kad u|u u Crkvu, kad se krste, a zatim slijedi do`ivqaj Crkve i unutar We
Jedinstva u Episkopu:
Crkva je radost vje~na i postojana, osobito ako (svi) budu u jedno (eën e3ni; fsin) sa
Episkopima i onima sa wima prezviterima i |akonima, koji su osvjedo~eni u vjeri (misli)
Isusa Hrista, koje je On po svojoj voqi u~vrstio u krvi Isusa Hrista (Filadelf. 1).
Ko je taj koji uvodi u @ivot? U samom ~inu Liturgije pjevamo jednu upe~atqivu
pjesmu: Jedan je svet, Jedan je Gospod Isus Hristos. Zaista u Liturgiji Hristos jeste taj
Jedan, Sin Bo`iji i Sin ~ovje~iji, Prvi me|u nama, u sredini nas. Hristos je taj koji
nas vodi i uzvodi Ocu. Svakako da je ovo paradoks, kad imamo u vidu ~iwenicu
Hristovog Vaznesewa na nebo i sjedewa s desne strane Oca. Sveti Igwatije Bogonosac
jasno ukazuje na Episkopa kad pi{e Magne`anima:
^inite sve pod predsjedni{tvom Episkopa (koji je) na mjestu Bo`ijem (eij" tovpon Qeou')"
(Magne`anima 6, 1).
Episkop je, dakle, ikona Hristova na mjestu Bo`ijem, tj. na Liturgiji, kao ikoni
Carstva Bo`ijega, a Hri{}ane sam Sveti Igwatije naziva Duhonoscima i Bogonoscima.
Sve blagodatne darove Hri{}anin prima iz ruke Episkopa, naravno, ako se povinuje
Episkopu kao blagodati Bo`ijoj i sve{tenstvu kao zakonu Isusa Hrista (Magne`. 2).
Va`no je napomenuti da nijedan blagodatni dar (kr{tewe, miropomazawe,

21
Ibid. str. 30.
22
Aleksandar [meman, Za `ivot sveta, Beograd-Nik{i}, 1994, str. 34.
rukopolo`ewe, pri~e{}e) nije davan ili razdavan van doga|aja Svete Liturgije23. Duh
Sveti djeluje preko Episkopa. Sveti Igwatije zato Hri{}ane vidi uvijek u licu
wihovog Episkopa: Udostojih se da vas vidim u licu Damasa, va{eg Bogodostojnog
Episkopa. I zato im savjetuje da }e ostati nerazdjeqeni u qubavi ako se sjedine sa
Episkopom. To jedinstvo u Episkopu i me|usobnoj qubavi Antiohijski Episkop vidi
kao obrazac i nauk besmrtnosti (Magne`anima 6, 2).
Svoje u~ewe o Episkopu u Crkvi Sveti Igwatije crpi iz Svetotroji~nog na~ina
postojawa:
Kao {to, dakle, Gospod (Hristos), budu}i (sa Ocem) sjediwen (Jn. 5, 30; 10, 30), ne u~ini
ni{ta bez Oca niti sam sobom (...) tako ni vi ne ~inite ni{ta bez Episkopa i prezvitera
(sve{tenika), niti poku{avajte (Magne`anima 7, 1). Jednom rije~ju, ni{ta ne ~inite bez
Episkopa, ni molitve, ni moqewa, naro~ito skupove, sabrawa.
Kako to Hristos ni{ta ne u~ini bez Oca? Duhom Svetim, to je odgovor. Evo,
nave{}emo samo jedan primjer iz Svetog Pisma Novoga Zavjeta u rije~ima koje
propovijeda Jovan poslije kr{tewa: Isusa iz Nazareta, koga pomaza Bog Duhom Svetim i
silom (...) jer Bog bje{e sa Wim (Del. Ap. 11, 38).
Episkop je zakoniti i punopravni na~alnik, pomazan Duhom Svetim
rukopolo`ewem, obdaren blagodatnim darovima da ih razdaje punopravnim ~lanovima
Hri{}anima, koji su tako|e pomazani Duhom Svetim od Episkopa. Kr{tewem
blagodatni dar prima se i razdaje samo na sabrawu koje sazove Episkop. To jasno kazuje
Sv. Igwatije: Dr`ite se Episkopa da i Bog vas dr`i (Polikarpu 6, 11) ili: Ko po{tuje
Episkopa, toga Bog po{tuje: ko tajno od Episkopa ne{to (u Crkvi) radi, slu`i |avolu".
Zato svaka pomjesna (=lokalna) Crkva na svom ~elu ima kanonskog Episkopa.
Pravoslavna eklisiologija samo takvu (lokalnu) pomjesnu Crkvu priznaje i daje joj punu
crkvenost. Episkop je eklisiastis=crkvewak, onaj koji ocrkovquje, okupqa sabor. On je
sabira~, sabirateq, sabornik koji sabira narod jednoga mesta. Osim toga, odatle je
proizi{ao jedan od temeqnih i neizmjewivih kanona drevne Crkve, koji je formulisao
I Vaseqenski Sabor (u 8. pravilu): U jednom gradu ne mogu biti dva Episkopa, nego samo
jedan. Jedan Episkop u jednom gradu bio je Episkop svih vjernika toga grada, bez obzira
na etni~ki i drugi sastav (otuda se Episkop prvobitno zvao ne po gra|anima, nego po
gradu).

a) Jedinstvo Crkve
Jedinstvo Crkve je episkopocentri~no, iz osnovnih razloga {to Episkop
predstavqa prisustvo Hrista u sred naroda i {to narod, okupqaju}i se oko Episkopa,
biva sabran oko samog Hrista. Ovo je najranije poimawe Crkve. Zato ka`e Sveti
Igwatije:
Svi sledujte Episkopu kao Isusu Hristos Ocu, i sve{tenstvu kao Apostolima, a |akone
po{tujte kao Bo`iju zapovijest. Neka niko bez Episkopa ne radi bilo {ta {to se
odnosi na Crkvu. Ona Evharistija (Liturgija) neka se smatra sigurnom koja je pod
Episkopom (tj. koju vr{i Episkop) ili ako kome on dozvoli. Tamo gdje se pojavi Episkop,
tamo neka bude i mno{tvo naroda (to; plh‚qo"=svi vjerni), kao {to tamo gdje je Isus
Hristos, tamo je i saborna (h@ kaqolikhv=katoli~anska) Crkva. Nije dozvoqeno bez
Episkopa ni kr{tavati, ni agape (ve~ere qubavi, Juda 12) savr{avati, nego ono {to on

23
Danas u na{oj pomjesnoj Crkvi, na `alost, nije ba{ u potpunosti tako.
odobri, to je i Bogu ugodno – da (vam) sve {to ~inite bude sigurno i pouzdano (Poslanica
Smirwanima 8, 1).
Prije svega, Episkop je Episkop svojim slu`ewem i time ukazivawem na Hrista, jer
kroz wega sve{tenodejstvuje Hristos Duhom Svetim. Sveti Igwatije to oslikava na
vrlo realisti~an na~in: Krv Hristova struji kroz nas, Wegova Blagodat, Spasewe,
Wegovo Zdravqe struji kroz nas. Otuda je toliko va`na Tajna Crkve. Duh Sveti je
Tvoriteq zajednice i time svakog jedinstva. Sve{tenona~alnik je taj koji Ga priziva
"da do|e i da se useli u nas" (Molitva na po~etku, Care Nebesni), i daqe u Svetoj
Liturgiji molimo se Bogu Ocu da: "nispo{qe Duha Svetoga na nas i na predlo`ene
darove" (vidi Liturgija Sv. Jovana Zlatoustog). Tako se izvor svetosti svakog
Hri{}anina nalazi u wegovom pomjesnom, lokalnom Episkopu, koji priziva Duha
Svetoga na saboru vjernih, a ne u bilo kome drugom. Naro~ito ne u wegovim prirodnim
silama, koje su pune smrti, bolesti i trule`i24.
U pravoslavnoj praksi sa~uvana je do dana dana{weg drevna praksa: nijedna slu`ba,
nijedna ordinacija (osve}ewe, hirotonija) ne biva van Evharistije, nego samo u sklopu
we. Nijedan Episkop (sve{tenik ili |akon) ne rukopola`e se in absoluto, nego samo za
konkretnu crkvenu zajednicu.
Svaki Episkop je apsolutno ravan po svemu sa ostalim Episkopima, budu}i da je
predstojateq potpune, a ne djelimi~ne Crkve. Sve Crkve pak sa~iwavaju jednu Crkvu.
Puna Crkva, svakako, biva u zajednici qubavi i vjere sa ostalim pomjesnim Crkvama25.
Do odstupawa od pravoslavnosti do{lo je kada su pravnici, kanoni~ari, kanonolozi
zanemarili eklisiolo{ke osnove, prihvataju}i zapadno juridi~ko shvatawe spasewa,
{to je daqe svodilo Crkvu na puku istorijsku instituciju ("zemaqsku crkvu"), u kojoj se
ispuwavaju zakoni. Samo sa eklisiolo{kim iskustvom mogu se rasvjetliti svi
relevantni momenti za pitawe kanonskog ure|ewa i poretka u Crkvi, koji imaju za ciq
da poboq{aju, olak{aju i pospje{e misiju Crkve u svijetu.
U Crkvi Bo`ijoj uvijek na prvom mjestu stoji wena liturgijsko-eklisiolo{ka
priroda. Liturgijsko-blagodatne strukture uvijek imaju prednost nad
administrativnom organizacijom, blagodat nad zakonom, sloboda nad nu`no{}u.
Zato, starajte se da (svi) u~estvujete u jednoj Evharistiji (Liturgiji), jer je jedno
tijelo Gospoda na{eg Isusa Hrista i jedna ~a{a za sjediwewe Krvi Wegove (1 Kor. 10, 16-
17; Poslanica Filadelfijcima 4).
Stoga je pravilno re~eno da `ivo bi}e Crkve ne mo`e se ni smjestiti ni ograni~iti
pravnim sistemom (svejedno koliko je usavr{avan), jer Crkva nije entitet pravnog
poretka, nego blagodatnog". Ovim ne relativizujemo, niti potpuno pori~emo pravni
poredak u Crkvi i u crkvenom ustrojstvu i u crkvenoj upravi, nego isti~emo da ikonomija
(srpskoslovenski: domostroj) Crkve, odnosno crkveno rukovo|ewe qudi ka spasewu, ne sme

24
Neki se iz "pobo`nosti" sabla`wavaju kad ~uju da Hri{}ani prilikom oslovqavawa episkopa na
Liturgiji i posle we govore slede}e izraze: "Preosve}eni", "Va{e Preosve{tenstvo", par exellance,
"Va{a Svetosti"?! To je stoga {to se ova oslovqavawa nikako ne mogu shvatiti u "slu`benom"
(oficijelnom) smislu, osim ako se ne razuieju ontolo{ki, u smislu evharistijske slu`be, Liturgije kao
"slu`ewa".
25
Nije puna crkva ona prisutna na parohijskom sabrawu, jer svoju punova`nost dobija tek sa slawem
antiminsa od episkopa i sa wegovim potpisom na wemu. Tako|e je du`na pomiwati wegovo (episkopa)
ime. Danas su mnogi parohijski sve{tenici skloni da to zaborave i ka`u da su oni vladike u svojoj
parohiji, {to ra|a mnoge {tetne posqedice u Crkvi, naro~ito u pogledu jedinstva.
biti svedeno na pravni nivo i juridi~ki mentalitet26. Sveti Igwatije proslavqaju}i
Crkvu, predupre|uje znaju}i svu opasnost koju nosi u sebi neblagodatno ustrojstvo i
pi{e da:
Crkvama `eli sjediwewe sa tijelom i duhom Isusa Hrista, koji je na{ svagda{wi `ivot,
(sjediwewe) vjere i qubavi, od koje nema ni{ta boqe, i {to je najglavnije (sjediwewe) sa
Isusom i Ocem (Jn. 17, 21), u ~emu, ako izdr`imo svaki uticaj kneza ovoga vijeka (1 Kor. 2,
6) i izbjegnemo ga, zadobi}emo Boga".
Iz ovoga mo`emo zakqu~iti da etika Crkve nije neki puki i apstraktni idealizam
ili misticizam, dakle jedno subjektivno iskustvo, koje nije u odnosu sa neposrednim
iskustvom. Ako pa`qivo pratimo {ta nam govori Sv. Igwatije, vidje}emo da kanonsko
ustrojstvo Crkve nikako ne mo`e prethoditi Svetoj Liturgiji. Ono mo`e samo
izvirati iz Liturgije, stavqaju}i se u slu`bu odbrane i ~uvawa Liturgijske zajednice27.
U Crkvi je sve dar – bilo slu`ba ili svetiwa ili druge forme i strukture. Svaki
dar podrazumijeva blagodarewe – Evharistiju. Da bi bila ono {to jeste, Sveta
Evharistija ima stalnu potrebu prizivawa Duha Svetoga, koje ~ini Episkop. Jer ni{ta
ne postoji po sebi, ni u sebi, ve} kao rezultat slobodne zajednice. Slobodna zajednica,
kako smo ve} rekli, mogu}a je samo ako je Duh Sveti neprestano konstitui{e. To je
Pnevmatolo{ki ustanovqena Eklisiologija, koja, da bi bila ontolo{kog karaktera,
jeste prije svega epiklekti~ka.
Odakle to sabrawe (Crkva-suvnaxi"), koje ima potresno egzistencijalne posledice za
`ivot svijeta, crpi svoje `ivotne sokove, ~ime se hrani i ~emu se nada? To je, svakako,
eshatolo{ka dimenzija Crkve, koju sobom donosi Duh Sveti kao odgovor na vapaj
Bogozvanog sabora za Carstvom Bo`ijim.

Eshatologija
Hristos je rekao svojim u~enicima da }e do}i uskoro, ta~nije propovijedao je skori
dolazak Carstva Bo`ijega. Sveti Igwatije }e to ~esto izra`avati:
Ne u`ivam u hrani propadqivoj, niti slastima ovoga `ivota...; Ne `elim vi{e da
`ivim po ~oveku...; @elite to, da i vi budete `eqeni (od Boga) (Rimq. 7, 8).
Evharistija pak od po~etka do kraja ukazuje na jedan paradoks, a to je da je wen
korijen i izvor u vje~nosti, u Budu}em Carstvu. Ako pa`qivo i pravilno pratimo, ona
je sva u prizivawu Carstva Bo`ijega. Ni{ta u Crkvi ne mo`emo objasniti mimo wene
eshatolo{ke stvarnosti, jer u Crkvi sve postoji po ugledu na ono kako }e postojati.
Evharistija je jo{ u Jevan|equ zauzela centralno mesto i Hri{}anstvo se javqa, prije

26
Ove istinite re~i (iz jo{ neobjavqene studije o Ameri~kom raskolu) na{eg teologa dr Atanasija
Jevti}a, na najboqi na~in oslikavaju jednu drugu stranu problema, a to je postanak i apsolutizovawe tzv.
"kanonskog prava", umesto jednog jedinstvenog crkvenog Predawa, koje je bilo sastavni dio neprekinutog
`ivotvornog crkvenog iskustva. No, kada je to predawe po~elo da prima primjese takvih juridi~kih
pojmova (iz svjetovnog zakonodavstva) – ~emu je po~etak u ~etvrtom vijeku, kada je na neki na~in dr`ava
do{la sa Crkvom u saglasnost – juridi~ki pojmovi, kakvi su funkcija vlasti, autoriteta, spoqa{we
organizacije, postali su "kanonsko pravo". A u takvom pravu nema mjesta za pojam "Zajednica Tijela
Hristovog i Duha Svetoga", jer ova Zajednica nije obuhvativa ni istorijom, a kamoli "pravom". Istina,
postoji "zakon novoga `ivota u Hristu" ili "zakon Duha @ivota" (kod apostola Pavla, Rim. 8, 2), ali
nemaju funkciju pravnih normi, nego je u wima uvijek prednost blagodati nad zakonom. Nikad nije
dovoqno nagla{avati da je prava kanonska struktura u Crkvi prvenstveno liturgijsko-eklisiolo{ke
prirode i funkcionalnosti.
27
Sabori Crkve sa kanonima u krajwoj analizi ne odlu~uju ni o ~emu drugome nego o u~e{}u ili
neu~e{}u u liturgijskoj zajednici, ili odjeqavawu od we.
svega, kao eshatolo{ka realnost. U Svetoj Liturgiji, pravoslavni ispoqavaju puno}u
svoje vjere i pripadnost Hristu Bogo~ovjeku, Raspetome i Vaskrslome za nas, na{u vjeru i
pripadnost Svetoj Trojici i Carstvu Nebeskom28.
Eshatologija se temeqi na Liturgiji kao saboru Hri{}anâ. Biti Hri{}anin
zna~ilo je pripadati zajednici sa "bra}om". Unus christianus nullus christianus
(jedan Hri{}anin, jednako nijedan Hri{}anin). Evharistija je, prije svega, dar Bo`iji i
zato se poistovje}uje sa Hristom, ~ije je Tijelo i utjelovqewe Istine. Na taj na~in
vidimo da su zajednica (koinwniva) i eshatologija (ta; e#scata) dvije osnovne i
nerazdvojive konstituante Crkve. Eshatologija je pnevmatolo{ka, jer u strukturi Crkve
konstitutivna uloga pripada Duhu Svetome.
"Posledwa su vremena" (1 Jov. 2, 18; Efes. 11, 1), nagla{ava Sveti Igwatije. On zna
da centar gravitacije Crkve le`i u budu}nosti. Crkva je sva okrenuta ka dolaze}em
Carstvu.
Ni{ta vam od ovoga nije nepoznato, ako savr{eno imate vjeru i qubav u Isusa Hrista,
koje su po~etak i svr{etak (tevlo"=ciq) `ivota: vjera-po~etak, a svr{etak qubav (1
Tim. 1, 5; Jevr. 12, 2; Efes. 14, 1).
Za Svetog Igwatija Episkop je "ikona Hrista", a Episkopa ne mo`emo izdvojiti iz
Evharistijske zajednice, koja je ikona Carstva Bo`ijega. Ako je sve to ikona, a Sveti
Maksim nas u~i "stvarnost je budu}e stawe", onda je sveukupni `ivot Crkve vezan za
doga|aj budu}nosti, za drugi dolazak Gospoda Isusa Hrista. Evo kako to nagla{ava
Sveti Igwatije:
Jevan|eqe ima ne{to izuzetno: dolazak (th;n parousivan) Spasiteqa, Gospoda na{eg
Isusa Hrista (2 Petr. 1, 16; Filadelf. 9, 2).
Eshatolo{ka realnost je za Svetog Igwatija "sada{wi do`ivqaj u evharistiji".
Pi{u}i Episkopu Polikarpu, napomiwe da je "ciq (i nagrada) – besmrtnost i `ivot
vje~ni, za koji si ti uvjeren" (Polikarpu 2, 3). Kao na~alnik evharistijske zajednice,
Polikarp je, po Svetom Igwatiju, svakako uvjeren u `ivot vje~ni, jer u evharistijskoj
prisutnosti Gospoda Wegov predstoje}i dolazak je ve} ostvaren29.
Za Svetog Igwatija istorijska realnost je sva pro`eta Eshatologijom. I istorijski
doga|aj stradawa Hristovog neodvojivo je vezan za vje~nost. Hristos je: istinski u
vrijeme Pontija Pilata i Iroda ~etvorovlasnika prikovan na krst za nas tijelom, od
kojega smo ploda mi, od Bogobla`enog stradawa Wegovog; da bi Vaskrsewem uzdigao znak
(sushmon-znamewe, Is. 5, 26) u vijekove za svoje svete i vjerne, bilo da su me|u Judejima,
bilo me|u neznabo{cima u jednom tijelu Crkve svoje (Efes. 2, 16; 1, 22; Kol. 1, 18; 3, 15;
Smirwanima 1, 2).
To je Hristos istorije, ali itekako Hristos Eshatologije. Hristos je "nada na{a,
od koje niko od vas da ne otpadne" (Magne`anima 11, 1). Crkva je zajednica koja slijedi
za Hristom, ali istovremeno je ona eshatolo{ki narod Bo`iji, ne koji ide za Hristom,
nego koji je ve} oko Hrista, po rije~i Bogoslova, "Sabor Boga me|u bogovima"30.

28
Sveti Otac Justin ]elijski (Popovi}), Vidoslov br. 1, Trebiwe, 1994, str. 23.
29
Jovan Majendorf, Vizantijsko bogoslovqe, Kragujevac, 1985, str. 268.
30
Atanasije Jevti}, Sveta evharistija kao duhovski doga|aj, Simpozium teolo{kih fakulteta,
\akovo, septembar 1988.
 Zakqu~ak
Sveti Igwatije kao izraziti jerarh i arhipastir Crkve Hrista Bogo~ovjeka
izraziti je zastupnik pravoslavne Eklisiologije, a mo`emo slobodno re}i da su takvu
Eklisiologiju zastupali svi pravoslavni Episkopi Crkve. Na{e istra`ivawe nije se
dotaklo svih aspekata o kojima pi{e Sveti Igwatije, a on prije svega pi{e o Liturgiji.
Istra`ivawe svih aspekata Liturgije prevazi{lo bi ne samo okvire ove na{e studije,
nego i mnogo, mnogo vi{e. Temeqno istra`ivawe wegovog stvarala~kog odnosa u
odre|ivawu zna~ewa i zna~aja Episkopa i crkvene zajednice, sigurno zahtijeva dubqe
studirawe pravoslavne Eklisiologije uop{te.
Zna~aj Svetog Igwatija Antiohijskog jeste u tome da je on ponudio jasne i
nedvosmislene odgovore na konkretna pitawa liturgijskog ustrojstva Crkve, odnosno
smjernice za nesmetano rukovo|ewe qudi ka spasewu u Hristu. Ako u Crkvi i postoji
ne{to {to unaprijed "kanonizuje", "normira" ustrojstvo wenog organizma, onda je to
sigurno Liturgija (Evharistija). Kao {to primje}uju pravoslavni teolozi, kad qudi
`ive `rtvenim etosom Evharistije, on na jedan misti~an, svetotajinski na~in
preplavquje ekonomiju, politiku, profesionalni `ivot, porodicu itd... Istinsko bi}e
Crkve nas samih nalazi se u Carstvu Nebeskom. Evharistija je ikona budu}ega Carstva,
a Episkop kao na~alnik Evharistije ili sabrawa nosilac je odgovornosti da, kao
predsjedateq u liturgijskom sabrawu, sabrani narod vodi i uzvodi, da tako do|e do
na{eg kona~nog i potpunog ukqu~ewa u Carstvo Bo`ije. U svakoj wegovoj Poslanici
odi{e duh Liturgije.
Va`no je napomenuti da Sveti Igwatije, kao Episkop, ni{ta ne ~ini bez vjernih, pa
ni na putu ka dobrovoqnom svjedo~ewu smr}u, on i tada tra`i wihovo “amin”. Ja
dobrovoqno umirem za Hrista, ako me vi ne sprije~ite (Rimq. 4, 1). Episkop Igwatije
zna da i takva `rtva i smrt ne nosi spasewe sama sobom, nego Crkvom i u Crkvi . Zato
pi{e Crkvama:
Molite usrdno Hrista za mene, da se preko ovih organa (zvjerova) na|em `rtva Bogu
(Rimq. 4, 2).
Wegova slu`ba i rije~ zaista mogu biti obrazac u rje{avawu problema koji su
nastali tokom istorije. Me|utim, nagla{avamo da je potrebno temeqnije obraditi
wegovo pravoslavno u~ewe o Crkvi, a ciq na{eg rada bio bi nagovje{taj tog velikog
doprinosa Svetog Igwatija pravoslavnom Bogoslovqu o Crkvi. Znamo da su na wegove
temeqe u borbi sa raznim jeresima svoje u~ewe polagali veliki Oci Crkve, od Svetog
Irineja Lionskog, preko velikih kapadokijskih otaca 4. vijeka i Svetog Maksima do
Svetog Grigorija Palame i do Svetih Otaca na{ega vremena. Ukoliko ho}emo da
iza|emo kao pobjednici sa jeresima na{eg vremena, smatramo neophodnim nastaviti
putem Svetog Igwatija, pogotovu zato {to mi danas `ivimo u dobu mislenoga haosa i
umnoga rastakawa. Moderni ~ovjek ne mo`e da se odlu~i stoje}i pred mete`nim
mno{tvom modernosti koja ne pru`a nikakvu nadu31.
Iako je svijet jo{ uvijek pod dubokim uticajem Hri{}anstva, on je kao te{ki
rawenik, koji je do ju~e mislio da je sna`an i mo}an, jeste nemo}an i rawen i treba mu
pomo}i. Ponovno obra}awe u Hri{}anstvo to je ono {to danas moramo da propovedamo32.
Prenebjegnuta je osnovna ~iwenica Hri{}anstva da je Spasiteq Bo`anska Li~nost
i da su Otac, Sin i Sveti Duh, Sveta Trojica – na{ Bog. Hristos je pretvoren u mit, u

31
Georgije Florovski, Pravoslavna teologija (zbornik ~lanaka i studija), Beograd, 1995, str. 288.
32
Ibid. str, 289.
legendu, u glavama onih koji ga nisu zavoqeli. Svaki mit prolazi, pa kad ga se sjete,
onda ga tra`e po arhivama. Iako prije dvadeset vijekova izre~ene rije~i Svetog
Igwatija tada{wim nehri{}anima, one ni danas ne potrebuju nikakvu izmjenu da budu
potpun hri{}anski odgovor. Evo tih uistinu sadr`ajnih rije~i:
A vas molim da ni{ta ne ~inite po svadqivosti, nego po hristonauci
(kata; cristomaqivan). Jer sam ~uo da neki govore: Ako ne na|em potvrde u arhivima
(eën toi'" aërceivoi"=u starim spisima, tj. Starom Zavetu) ne}u vjerovati u Jevan|eqe. I
kad im ja rekoh: Napisano je! - oni mi reko{e: Tek predstoji! (prokeitai- treba dokazati).
A meni su arhivi – Isus Hristos; neprikosnoveni arhiv – Krst Wegov i smrt i Vaskrsewe
Wegovo i vjera kroz Wega, ~ime `elim, po va{oj molitvi da se opravdam (Fil. 2, 3;
Filadelf. 8, 2).
Mi nikad nismo imali ni{ta drugo da ponudimo svijetu osim Novi Svijet, koji je
Crkva kao Tijelo Hristovo. Svijet koji `eli i ho}e da zavoli Hrista treba otkriti da
je On tu sa nama, u sred nas u Svetoj Liturgiji. Samo tako rasto~eni i raslabqeni
svijet mo`e se podi}i i pokrenuti "iz ropstva smrti ove".
Savremeni hri{}anski bogoslovi u 20. vijeku (me|u kojima za prvoga stavqamo o. G.
Florovskog), vide istinsko rje{ewe svih dru{tvenih problema u ponovnom
vaspostavqawu Crkve. Na`alost, u savremenom svijetu kao da je dugo vremena i od
Crkve zaboravqen brat, ~ovjek, svijet koji nas okru`uje, a onda i Bog. Zavladala je
opaka protivcrkvena bolest, koja se zove egoizam. Tako mi danas imamo "molitvenike"
koji nisu sposobni da shvate savremenog umornog ~oveka, da utje{e o`alo{}enoga, da
podare mir bratu i da probude u wemu qubav za `ivot, da ga nau~e da se raduje i
blagodari Bogu33. Zaboravilo se da Hristos nije do{ao u svijet samo da nas nau~i {ta je
`ivot, ili samo da ga popravi, nego da postane i bude na{ @ivot34. Ta pojava Hrista u
istoriji projavquje se u Crkvi i Crkvom. A Crkva je Svetajna, u kojoj su Svete tajne
svojevrsni bo`anski prizori kroz koje se onaj svijet i vijek, tj. vje~ni `ivot, uliva u
ovaj na{ svijet i `ivot, ~ime je nagla{ena i ostvarena Crkvena realnost Svetih Tajni i
wihov eshatolo{ki karakter:
Onaj vijek i `ivot (vje~ni `ivot) nekako se ve} ulio u ovaj i pomije{ao se sa sada{wim; i
vje~no Sunce pravde ~ovjekoqubivo nam je zasijalo; i nadnebesko Miro ve} se izlilo u ove
na{e “smradne” prostore; i hqeb nebeski qudima je ve} darovan... (Nikolaj Kavasila).
Zato je u Svetim Tajnama ve} mogu}e `ivjeti onaj `ivot, i djelati po wemu i
saglasno wemu, kao {to to vidimo kod svetih. Svakako, tu je potrebno istinsko
pokajawe na na~in kako obja{wava Sveti Igwatije:
Odbacite, stoga, stari kvasac, koji je ostario i uskisao, i promijenite se u novi kvasac,
koji je Isus Hristos (...) Osolite se Wime da se ne pokvari neko od vas, jer }e te po mirisu
biti isprobani (provereni)" (1 Kor. 5, 6-8; Posl. Magne`. 10, 2).
Savremeni u~iteq Crkve, o. Georgije Florovski, zasigurno imaju}i u vidu i
Svetoga Igwatija, izjavquje: Rad sam da rizikujem tvrde}i da su Sveti Oci prvih
vijekova savremeniji od ve}ine na{ih bogoslovskih savremenika. Ovo je, svakako, zato {to
oni nisu bili obuzeti sobom i svojim idejama, nego Bogom i Wegovim odnosom prema
svijetu.
Apostolska Crkva nije ni za trenutak prihvatila mistifikaciju svijeta, tvorevine.
Ona je glatko odbila dugo propovjedane ideje da Bog obitava u vodi, izvorima, zvjezdama,

33
Vasilije Svetog., Mona{ko tkawe na ~unku `ivota, ISUCIA, 1995, str. 28.
34
Sv. Vl. Nikolaj, Molitve na jezeru, Vrwa~ka Bawa 1994, str. 96.
u imperatoru35. Naravno, bila je gowena, primala je te{ke udarce, ali je znala rije~
Episkopa Antiohijaca: Podvig je velikog borca da prima udarce i pobe|uje (Polikarpu
Igwatije 3, 1). I u na{em vremenu mnogo je toga mistifikovano, dok se, sa druge strane,
konstantno te`i kao po nekoj nu`nosti sekularizaciji Crkve.
Sveti Igwatije jasno i nedvosmisleno svjedo~i da Bog nije filosofski pojam, niti
su{tina sa svojstvima. Bog je za wega Li~nost. Mi danas, ako ho}emo da se ugledamo na
wega kao Svetog Oca, ne mo`emo prihvatiti da smo onakvi kako nas vide oni koji su
"van `rtvenika", bezbo`nici, tj. nevjeruju}i, za koje i ne postojimo realno, nego
prividno (to; dovkein=doketski). I kada nas vide, pquju kao da su videli utvaru. Na
savremenim Ocima i bogoslovima je da im odgovore kao Sveti Igwatije: da su oni
prividni (to; dovkei), te kao {to misle tako }e im i biti, wima koji su bestjelesni i
demonski (Posl. Smirwanima 2).
Jedna od kqu~nih preokupacija novije pravoslavne bogoslovske misli jeste svakako
misterija i realnost Crkve, dakle, Eklisiologija=Crkvoslovqe, koje je u Pravoslavqu
shva}eno personalisti~ki tj. Evharistijski. ^itava prva dva vijeka identitet Crkve se
utemequje u slu`ewu Evharistije. Crkva, dakle, postoji kao ovaplo}eni Hristos i
Wegova djeca, kao liturgijski sabor gdje Bog-Otac daje svoju bo`ansku Blagodat – Duha
Svetoga kroz Svete tajne, u Crkvenoj zajednici okupqenoj oko Episkopa i sve{tenstva,
tj. oko jerarhije. Dejstvo blagodati i qubavi Duha Svetoga presudno je za istorijsku i
eshatolo{ku dimenziju Crkve. Zato Crkva jeste `ivi Bogo~ovje~anski organizam, nije
prvenstveno organizacija, nego (G.Florovski, J.Popovi}, J.Ziziulas), zajedni{tvo -
"kinonia" Hrista i Wegove bra}e36.
Iz pravilnog = pravoslavnog shvatawa Crkve proizilazi i pravilno shvatawe wene
socijalne, istorijsko-dru{tvene dimenzije, wene hri{}anske ekologije, wene misije u
svijetu i istoriji. Savremena pravoslavna teologija jo{ uvijek je u podrobnoj razradi
svih ovih aspekata Eklisiologije (nauke o Crkvi), kao {to je i u toku preispitivawa
aktivnog svjedo~ewa o svemu tome u savremenom hri{}anskom ekumenizmu i pred
savremenim ~ovje~anstvom37. Nije li stoga re~ Svetog Igwatija upu}enika Sv.
Mu~eniku Polikasrpu, Episkopu Smirnskom – upu}ena u isto vrijeme i svakom
Pravoslavnom Pastiru Crkve Bo`ije, a time i Crkvi kao mjestu spasewa – i danas
apsolutno aktuelna:
Vrijeme (ovo) te tra`i (aëpaitei-potrebuje), kao krmano{i vjetrove i kao burom
vitlani pristani{te, da bi se Bog dostigao (...) Ciq (i nagrada) je besmrtnost i `ivot
vje~ni... (Posl. Polikarpu 2, 3).

35
Jovan Majendorf, Pravoslavna teologija (zbornik ~lanaka i studija), Beograd 1995, str. 230.
36
Atanasije Jevti}, Bog se javi u telu, Vrwa~ka Bawa, 1992, str. 144.
37
Ibid. str. 145.