Professional Documents
Culture Documents
Gramatika 2
Gramatika 2
Povratni glagoli su oni koji uz sebe imaju povratnu zamenicu, npr. lavarsi – prati se. Za
razliku od srpskog jezika koji za sva lica koristi istu povratnu zamenicu – se (ja se perem,
on se pere, vi se perete...) u italijanskom jeziku svako lice ima poseban oblik povratne
zamenice (mi, ti, si, ci, vi, si) i na to treba obratiti posebnu pažnju. Njihova promena u
prezentu je ista kao i kod glagola koji nisu povratni s tim što uz sebe imaju povratnu
zamenicu, npr:
Povratni glagoli nastaju od prelaznih glagola, npr. lavare – prati / lavarsi – prati se; ili
postoje isključivo kao povratni glagoli i tada se zovu verbi pronominali, npr. pentirsi –
kajati se.
Složena vremena ovi glagoli grade uvek sa pomoćnim glagolom essere (obratite pažnju
na mesto povratne zamenice, ona stoji ispred pomoćnog glagola!):
U srpskom jeziku ima povratnih glagola koji u italijanskom nisu povratni i obrnuto, npr:
bojati se – temere, smejati se – ridere, igrati se – giocare, zakleti se – giurare, vratiti se –
tornare, zaspati – addormentarsi, leći – coricarsi, ustati – alzarsi itd.
Uz modalne glagole (potere, volere, dovere) povratni glagoli mogu da se koriste na dva
načina:
1. Povratna zamenica može da ostane uz infinitiv – Devo svegliarmi presto
u tom slučaju u prošlom vremenu se upotrebljava glagol avere kao pomoćni
glagol – Ho dovuto alzarmi presto.
2. Povratna zamenica može da prethodi modalnom glagolu – Mi devo alzare presto
tada će u prošlom vremenu pomoćni glagol biti essere – Mi sono dovuto/a alzare
presto.
U izrazima koji traže infinitiv zamenica ostaje obavezno uz infinitiv povratnog glagola i
uvek se slaže sa subjektom:
Neke imenice u italijanskom jeziku koje su u jednini muškog roda u množini menjaju
svoj rod:
Postoje i imenice koje na dva načina grade plural. Jedan je pravilan i tada imenice ostaju
muškog roda a drugi način je da promene rod tj. da pređu iz muškog u ženski. Obično
postoji promena u značenju u zavisnosti od oblika:
il sopracciglio – obrva
le sopracciglia – obrve
il ginocchio – koleno
le ginocchia – kolena
il dito – prst
le dita – prsti / i diti – kao jedinica mere
Pronomi Diretti – forme forti / toniche
Do sada smo se upoznali sa ličnim zamenicama koje imaju funkciju subjekta i to su:
io, tu, lui / lei, noi,voi, loro.
Pronomi diretti su akuzativne zamenice i imaju dva oblika naglašeni i nenaglašeni.
Naglašene akuzativne zamenice stoje iza glagola ili predloga, imaju sopstveni akcenat i
mogu stajati i samostalno kao odgovor na neko pitanje. Oblici ovih zamenica su:
Nenaglašene akuzativne zamenice mogu da stoje ispred pojednih glagolskih oblika ili se
pišu sastavljeno sa glagolskim oblicima kao što su infinitiv, particip prošli, gerund, prilog
ecco i sa nekim oblicima imperativa. Nemaju akcenat, ne mogu da stoje samostalno i ne
koriste se iza predloga.
Oblici ovih zamenica su:
Mi (me) Ci (nas)
Ti (te) Vi (vas)
Lo / La(ga/je) Li / Le (ih)
Akuzativna zamenica lo, pored toga što se odnosi na osobu ili stvar muškog roda u
jednini (Conosci Carlo? – Sì, lo conosco. / Quando compri il giornale? – Lo compro ogni
mattina.) može imati i neutralnu vrednost i tada može da se odnosi na čitav deo rečenice.
Vrlo često se ne prevodi na srpski:
Pronome Partitivo NE
Partitivna funkcija je osnovna odlika rečce ne. U ovoj, partitivnoj funkciji, rečca ne
upućuje na deo celine što se najbolje može videti iz primera:
U prvom primeru se može videti da osoba želi sve cigarete iz paklice, dok u drugom
primeru to nije slučaj i od cele paklice osoba želi samo jedan deo tj. jednu odnosno pet
cigareta.
Ukoliko uz imenicu stoji broj ili neki pridev onda taj pridev mora da se složi u rodu i
broju sa imenicom koju zamenjuje rečca ne:
Vi ci invitiamo volentieri.
(Rado ćemo vas pozvati (tamo).)
Prilikom spajanja priloške rečce CI sa nenaglašenim akuzativnim zamenicama lo, la, li, le
i rečce ne dolazi do promene njenog oblika i glasiće:
CE LO, CE LA, CE LI, CE LE, CE NE
Indicativo Imperfetto
Neki glagoli koriste svoje stare osnove (iz latinskog jezika) za građenje imperfekta:
I konjugacija – amare
II konjugacija – leggere
I konjugacija – andare
II konjugacija – crescere
Quando ho acceso il televisore il film era già cominciato. – Kad sam upalio televizor film
je već bio počeo.
Ero stanco perché avevo viaggiato da due giorni. – Bio sam umoran jer sam putovao dva
dana.
Quando ho cominciato a vedere il film l’assassino aveva già ucciso tre donne. – Kad sam
počeo da gledam film ubica je već ubio tri žene.
Ukoliko nenaglašene akuzativne zamenice Lo, La, Li, Le i partitivna rečca Ne prethode
glagolu u složenom vremenu particip mora da se složi u rodu i broju sa objektom.
Zamenice lo i la mogu da se skrate (elidiraju) pred pomoćnim glagolom a li i le se ne
skraćuju nikada.
Perché non mi hai salutato ieri? – Scusa, Maria, non ti avevo riconosciuto/a.
Mi ha visto/a e non mi ha salutato/a.
Ci hanno invitato/i tutti alla festa.
Perché non ci hai salutato/i? – Scusate, non vi avevo visto/i.
Ako je vreme u rečenici složeno onda se particip prošli slaže u rodu i broju sa pravim
objektom koji mu prethodi.
Condizionale
Kondicional (pogodbeni način) izražava radnju čije je ostvarenje neizvesno ili uslovljeno
određenim okolnostima.
I i II konjugacija
AMARE CREDERE
(io) AM-EREI ja bih voleo CRED-EREI ja bih verovao
(tu) AM-ERESTI ti bi voleo CRED-ERESTI ti bi verovao
(lui, lei)AM-EREBBE on bi voleo CRED-EREBBE on bi verovao
(noi) AM-EREMMO mi bismo voleli CRED-EREMMO mi bismo verovali
(voi) AM-ERESTE vi biste voleli CRED-ERESTE vi biste verovali
(loro) AM-EREBBERO oni bi voleli CRED-EREBBERO oni bi verovali
Glagoli koji su kontrahovani (skraćeni), inhoativni (sa –isc-) i oni koji čuvaju izgovor
pomoću H, ponašaju se kao u futuru:
Kondicional sadašnji izražava radnju koja u trenutku govora može biti ostvarena u
budućnosti ukoliko se ispuni neki uslov za njenu realizaciju. Ovaj kondicional odnosi se
na trenutak govorenja i nema dodirnih tačaka sa prošlošću.
Kondicional sadašnji izražava:
1. želju ili ublaženi zahtev:
Vorrei girare il mondo. – Hteo bih da putujem po svetu.
Avrei bisogno di un’informazione. – Trebala bi mi jedna informacija.
Vorrei fare una domanda. – Hteo bih da postavim jedno pitanje.
2. sumnju ili nesigurnost:
Cosa dovrei fare? – Šta bi trebalo da uradim?
Forse potrei finire il lavoro oggi. – Možda bih mogao da završim posao danas.
3. lično mišljenje:
Sarebbe giusto invitarlo. – Bilo ni uredu pozvati ga.
Direi che le cose cambieranno. – Rekao bih da će se stvari promeniti.
4. nepotvrđenu vest, nezvaničnu informaciju:
La polizia sarebbe sulle tracce dei malviventi. – Policija je navodno na tragu
kriminalaca.
Lo sciopero dei treni durerebbe tutta la settimana. – Štrajk vozova trajaće
navodno čitave nedelje.
LEGGERE
(io) avrei letto ja bih bio čitao
(tu) avresti letto ti bi bio čitao
(lui, lei) avrebbe letto on bi bio čitao
(noi) avremmo letto mi bismo bili čitali
(voi) avreste letto vi biste bili čitali
(loro) avrebbero letto oni bi bili čitali
ANDARE
(io) sarei andato ja bih bio otišao
(tu) saresti andato ti bi bio otišao
(lui, lei) sarebbe andato on bi bio otišao
(noi) saremmo andati mi bismo bili otišli
(voi) sareste andati vi biste bili otišli
(loro) sarebbero andati oni bi bili otišli
U srpskom danas postoje uglavnom samo oblici kondicionala sadašnjeg dok italijanski
kondicional zahteva razlikovanje kondicionala sadašnjeg i kondicionala prošlog.
Kaže da bi otišao na more. – Dice che andrebbe al mare. (otišao bi sada)
Dice che sarebbe andato al mare. (otišao bi ranije)
Imenice na –ISTA
Imenice sa sufiksom –ista imaju zajednički oblik za oba roda u jednini i posebne nastavke
za muški i ženski rod u množini:
* (i nazivi muškog roda drugih životinja koji se završavaju na –a nemaju poseban oblik
za množinu)
Naglašene dativne zamenice stoje uglavnom iza glagola, a ukoliko naglašavamo nepravi
objekat onda ove zamenice stoje ispred glagola:
A noi stanno bene. – Nama dobro stoje.
A me non va di uscire. – Nisam raspoložen za izlazak.
mi (meni) ci (nama)
ti (tebi) vi (vama)
gli (njemu) le (njoj) gli / loro(njima)
* Treba obratiti pažnju na položaj nenaglašene dativne zamenice loro, ona stoji uvek iza
glagola i piše se odvojeno, mada u savremenom italijanskom gotovo da se ne
upotrebljava, češće su varijante sa nenaglašenom dativnom zamenicom gli koja se piše
ispred glagola.
Ove zamenice (osim loro) stoje neposredno ispred glagola u indikativu, konjuktivu i
kondicionalu:
Ti voglio bene. – Volim te.
Gli chiederebbero dei soldi. – Tražili bi im pare.
È bene che ti diano l’aumento. – Dobro je da ti daju povišicu.
Ali stoje iza glagola u infinitivu, participu i gerundu kao i iza nekih oblika imperativa i
pišu se sastavljeno sa njima (isto važi i za prilog ecco):
Pronomi Accoppiati
Nenaglašene dativne zamenice i nenaglašene akuzativne zamenice (kao i rečca ne) mogu
da stoje jedne pored drugih. (Takvi oblici postoje i u našem jeziku – daju im je, donesi mi
ga...)
Kada iza nenaglašene dativne zamenice za 1. i 2. lice jednine ili množine (mi, ti, ci, vi)
stoji nenaglašena akuzativna zamenica za 3. lice jednine i množine (lo, la, li, le) ili rečca
ne dolazi do promene vokala i u vokal e u prvoj zamenici:
lo lo
mi me
la la
ti te
+ li = li
ci ce
le le
vi ve
ne ne
Regalano una bella casa a te. – Ti regalano una bella casa. – Te la regalano.
Poklanjaju lepu kuću tebi. – Poklanjaju ti lepu kuću. – Poklanjaju ti je.
Kada iza nenaglašene dativne zamenice za 3. lice jednine i množine (gli, le, gli) stoji
nenaglašena akuzativna zamenica za 3. lice jednine i množine (lo, la, li, le) ili rečca ne
situacija je malo drugačija jer dolazi do spajanja ovih zamenica i dativna zamenica ima u
tom slučaju samo jedan oblik i za jedninu i za množinu pa to može dovesti u nedoumicu
na koga se zamenica odnosi (ipak iz konteksta se shvata na koga se zamenica odnosi):
lo glielo
gli la gliela
le + li = glieli
gli (loro) le gliele
ne gliene
Fanno una proposta a Lei, signor Rossi. – Le fanno una proposta, signor Rossi. – Gliela
fanno, signor Rossi.
Daju predlog Vama, gospodine Rosi. – Daju Vam predlog, Gospodine Rosi. – Daju Vam
ga, gospodine Rosi.
Carlo compra i libri a loro. – Carlo gli compra i libri. – Carlo glieli compra.
Karlo kupuje knjige njima. – Karlo im kupuje knjige. – Karlo im ih kupuje.
Portano a lui un po’ di torta. – Gli portano un po’ di torta. – Gliene portano un po’.
Donose njemu malo torte. – Donose mu malo torte. – Donose mu malo (od nje/torte).