JŠTVO NR BOSNE I HERCEGOVINE

DJELA
K n jig a X IV
O D JE L JE N JE ISTO RISKO -FILOLO SKIH NAUKA
K n jig a 10

HAZIM ŠABANOVIC

BOSANSKI PAŠALUK

SARAJEVO
19 5 9
Škrilam a, Podesnik sa S uhovaram a, p a Kasić, K arinsko područje, te
O brovac s Podgorjem do S ta rig ra d a 14).
Te su granice ostale do poče-tika Kamidiskog ra ta 1645 g. Na jugu
od K nina do m ora, ovaj je sandžak o d v ajala od te rito rije K liskog sa n ­
džaka uglavnom rijek a K rk a. N a s j evero-istoku on je graničio sa H rv at-
skom i Bosanskim, odnosno B ihaćkim sandžakom .
Ovaj je sandžak zadržao istu te rito riju s n eznatnim izm jenam a u
Kiandiskom Taitiu do knaljia svoga postojanja. U X V II st. ponekad rje apaj-an
sa B ihaćkim ili K liskim sandžakom u jed an sandžak. Bilo je slučajeva
đa je dodjeljivan kao arp a lu k razn im bosanskim pašam a i d efteđarim a.
U tim slučaje vim a njim e su u p ra v lja li m uselim i bosanskih vezira, od­
nosno d efted ara. Z a čitavo vrijem e svoga p o sto jan ja pripadao je B o­
sanskom pašaluku. Službeno sjed ište sandžakbega ovoga sandžaka bilo
je u K ninu ili na U dbini.

Jolić u Narodnom kalendaru, Zadar 1898, 79—80,

76
 Glava XVIII
OSNIVANJE BOSANSKOG PAŠALUKA

Do osam desetih godina XVI st. sve maše zem lje bile su uključene u
jedan od tni ajaleta: Rumeli.siki, B udim ski Hi Tem išvarski. Dolk su se /
B udim ski i Temiilšvar-ski a ja let i d alje širila p rem a sredmjofj E vropi i E r-
delju, dotle se R um eliski beglefbegluk širio prek o h rv a tsk ih zem alja
M letačke republike i austrijske carevine. N a raitun tih zem alja Ibila su
osnovana dva nova sandžaka, čazm an sk o -P ak račk i (1557) i K rčko-L ički
(oko 1580).
Težnja za d aljim p roširenjem i učvršćivanjem vlasti n a velikom
osvojenom području, ukliještenom sa dvije stran e jak im i opasnim ne­
p rijateljsk im državam a, A ustrijo m i V enecijom, a u isto v rijem e početak
slabljenja cen traln e vlasti i pojačane potrebe za većom eksploatacijom
podanika, koja se m ogla sprovodi ti sa razvijenijim i pojačanim b iro ­
kratskim aparatom , nagnale su cen traln u v last da p rovede izvjesne
državne reform e, p a i refo rm u uprav n e podjele C arstva. To su bili
glavni razlozi koji su uplovili i izazvali p o trebu da se i u ovom dijelu
C arstva obrazuje jed n a velika tu rsk a ad m in istrativ n a jedinica, po­
seban ajialet. Tako je došlo do osnivanja Bosanskog begierbegluka, a ja ­
leta ili pašaluka.
Bosanski beglerbegluk osnovan je izdvajanjem Bosanskog, H erce­
govačkog, Kiliškog, PaikraČkog i K rčkog sandžaka iiz Rume'liiskog, te Zvor-
ničkog i Požeškog iz B udim skog beglerbegluka. S red išn ji sandžak ovoga
pašaluka postao je ra n iji B'osainski sandžak. On je od svoga p o sta n k a pa
do osnivanja Bosanskog pašalu k a im ao m atičn u ulogu p re m a susjednim
sandžacim a Hercegovačkom , Kliskom , P akračkom i K rčkom , k o ji su Iz
njega iznašli, kao i prem a Z vorničkom dok je i on bio u sasta v u R um e-
liskog beglerbegluka, prem da su svi ti sandžaci stv arn o i p rav n o bili
nezavisni jedan od drugoga i jednako podčinjeni svom e b eglerbegluku.
Sandžakbeg Bosanskog sandžaka im ao je Tukovodeću fu n k c iju u osva­
jačkim akcijam a tu rsk ih nam jesnika u Bosni i susjednim oblastim a.
Iz njegovog sandžaka izrasli su skoro sv i su sjed n i sandžaci. O svajajući
susjedne zem lje i gradove u XV i X V I st. T urci su ih p rip a ja li najbližim
sandžacima. O svojeni dijelovi H ercegovine p rip ajan i su B osanskom san ­
džaku sve do osnivanja H ercegovačkog sandžaka koji se d alje širio na
račun ostalih gospodara u zelmlji H ercegovoj, a izatim p rem a M a­
karsko j K rajini. M eđutim , dalm atinski g radovi Sinj, K nin i druge osvo­
jene u tv rd e u D alm aciji, L id i K rb av i p rip a ja n e su B osanskom sandžaku
sve do osnivanja K liskog sandžaka 1537 g. Isti slučaj bio je u zapadnoj
Slavoniji sve do 1557 g., k ad a je osnovan čazm an sk i sandžak.

77
 Do sad a nije bilo u tv rđ en o kada je tačno osnovan B osanski pašaluk,
n iti je o 'tome postojalo neko jedinstveno m išljen je u nauci. Razni n a ­
učnici zastu p ali su razn a m išljen ja i uzima'li različite datum e, koji su
v arirali izm eđu 1578 i 1584 g. Tako je L. Jelić tvrdio da je Bosanski
pašaluk osnovan 1584, Bašagić i Skarić 1583, K laić i K reševljaković 1580,
Ćoirović 1582 a O. Sokolović 1578, dok se P relo g kolebao izm eđu 1582
i 1583 godine1). S avrem era tu rsk i h istoričar U zunoaršili kaže da je
B osanski pašaluk: osnovan u drugoj polovini XVI st.2) M eđutim , nijedan
ne navodi dokaze za svoju tv rd n ju , osim Sokolovića. N jegov datum ,
opet, proizlazi iz om aške u čitan ju d atu m a u jednom tu rsk o m doku­
m entu, koji je stv a rn o m lađi deset godina. Ne znam na čem u svoje
tv rd n je zasnivaju Jelić, K laić i K reševljaković, a ostali se oslan jaju
direktn o i l i ,indirektno n a M uvekita, koji je je d a n p u t ..pisao da je B osan­
ski ip'aišaluk osnovan 987 ■ —- 1579/803), ali je nešto kasnijem u svojoj »Histo­
riji Bosne«, odustao od toga d atu m a i tvrdio' da je to bilo 991/1583 g.4)
'Ovaj druigi njegov d a tu m 'p o n av lj ali su-kasiniij e većina historičara'. P re m a
dokum entim a >kojima; sada raspolažem o može se k azati da je B osanski
pašaluk osnovan negdje poslije 25 ap rila 1580 g.-, k a d a se zadnji p u t u
pristu p ačn im izvorim a spom inje B osanski sandžak,5) a p rije 23 sep­
tem bra .1580 g., kad,a se u p oznatim izvorim a p rvi p u t spom inje B osanski
beglerb eg lu k .6) U D ubrovniku se već početkom o k to b ra 15,80 g. znalo
da je ta j p ašalu k osnovan. N a sjednici dubrovačke vlade od 6 .oktobra
1580 g- vijećalo se m eđ u ostalim o darivanju bosanskog sandžakbega,
koji je postao beglerbeg nad sedam sandžaka. Z aključak, k oji je tad a
donesen, glasi: »Prvi je predlog da se pošalje poslanik poštovanom go­
spodinu sandžaku Bosne koji je postao beglenbeg nad sedam sandžaka.
Za ta j predlog (glasalo je) 18, a p ro tiv (da se n e šalje) 16 glasova.7)
P rem a tome, sta v lja n je toga događaja u ran ije ili 'kasnije v rijem e je
pogrešno. Iz toga se vidi da su n ajta č n iji p rv i M uvekitov i K laieev da­
tum . »Klaić je šta'viiše znao da je ovaj p ašalu k osnovan p rije 17 sep tem b ra
1580 g. N jegova tv rd n ja zasniva se sigurno na nekom zvaničnom doku­
m entu, je r je dosta precizna i m alo je Čudno da n ije bila općenito
usvojena. ■ J- i : i ; j >■'j
KlaK , dalje, kaže da je novom pašalu k u prik lju čeno osim sandžaka
B asne još osam sandžaka, i to: H ercegovački, K liski, Lički, Ža'ces'anski
(Cernički), Požeški, Zvornički, V u čitm sk i i P rižren sk i tak o da se pašaluk
ili v ila je t Bosna tad a sastojao od devet sadžaka.8) Aid se ta tv rd n ja ne
slaže sa drugim izvorim a kojim a raspolažem o.

J) I. Jelić, Narodni kalendar, Z adar 1898, 80; Bašagić, K ratka uputa str.
84; Skarić, Sarajevo, str. 83; Klaić, Povjest H rvata III, 6, 5; KreŠevljaković-
Kapidžić, A dm inistrativna podjela, str. 253; ćorović, Istorija Jugoslavije, s tr ....;
O. Sokolović, Sarajevski prekom orski trgovci za turske vlade, H rvat, narod..
Zagreb, 24.; Prelog, ri. d. I, 165.
2) Uzunpar^ill, Osmanii Tarihi II, 8.
3) Bosanski V ijestnik 1866, br. 4.
4) M uvekit, T arih-i Bosna, rukopis u O rijentalnom institutu.
°) M uhim m e defter, 46, g. 989, 108; Up. U zuncarsili Merkez teskilati
105, 5.
8) M uhimme, 42, 104.
7) Dubr. arhiv, Cons. Rog. 65, 240.
8) Klaić, Povjest Hrvata III, 5.

78
 Prem a dubrovačkom izvoru sandžakbeg Bosne »postao je begler'beg
n ad sedam sandžaka«, p'a se p rem a tom e Bosanska b eg lerb eg lu k u
početku sastojao samo od. sedam sandžaka. Ukoliko je taj p o d atak tačan
u svim pojedinostim a, onda sandžaci V učitrnski i P rizren sk i nisu ušli u
sastav B >sanskog pašaluka kao što kaže Klaić.
U sva'kom slu čaju ti su .sandžaci, ako su uopće bili /priključeni
Bosanskom pašaluku, ostali u sastav u toga p ašalu k a vrlo1k ra tk o vrijem e,
najkasnije do 1593 g. T i sandžaci n isu učestvovali u bici pod Siskom, a
da su bili u sastav u toga beglerbegluka, m islim da nik ak o n e bi izostali
od te vojne, pogotovo k a d se zna koliko je H asan-paša tražio pomoć iz
Rumelije. Osim toga oba ova sandžaka već na početku X VII st. -rialazimo
u jednom izvoru opet u sastav u R um elijskog ajaleta.9) Zbog svega toga
mislim d a .je dubrovački izvor tačan i u pogledu b ro ja sandžaka k o ji su
ušli u p rv o tn i sastav ovoga ajaleta, te da spom enuta d v a san d žak a nisu
uoipće ulazila u sastav Bosanskog ajaleta, nego da je. pcilifkiOttn đsinifvanja
ovog ajaleta u njegov siastav ušlo pored Bosanskog još šest sandžaika
koji su dotle bili u sastavu R um elijskog odnosno B udim skog ajaleta.
Uz Bosanski sandžak koji je sada postao cen traln a ob'last Bosanskog
pašaluka i koja se od ta d a zvao Paša-sandžak, je r je u njetmu bilo
sjedište beglerbeg-a ili paše, ovome su aj>ailetu odm ah p rip o je n i sandžaci:
Hercegovački, K liski, P a k račk i i K rčki, koji su 'bili izdvojeni iz R um e­
lijskog, te Z vornički i Požeški, k o ji su bili izdvojeni iz B udim skog a ja ­
leta, Tako se Bosanski beglerbegluk, ajalet ili p ašalu k sastojao od sedam
sandžaka. M išljenje, da su sandžaci V učitrn sk i i P riz re n sk i (bili stvarno
u ključeni u Bos'anski beglerbegluk, moglo je maštati stoga š to su ti san­
džaci često učestvovali u ra tn im pohodim a sa bosanskim beglerfoegom.
Samo se tu ne ra d i o nekoij redovnoj podloženos'.i ovih san d žak a bosan­
skom baglerbegu nego sam o u slučajevim a, k ad su po k o n k retn o m mare-
đenj u centralne vlasti im ali da se stave pod kom andu bosanskog ibegler-
bega, kao šito su m ogli b iti stav ljen i pod kom andu sv-aikog drugog,
seraskera.
Do osnivanja Bosanskog pašalu k a sve naše zem lje pod tursk o m
vlašću bile su raskom adane n a tr i a jaleta kojim a su sre d išta b ila izvan
naše državne te rito rije (Sofija, Budim , Temišvar). O snivanjem ovoga,
pašaluka došao je jed an z n atan dio jugoslovenskog etničkog i sad ašn jeg
državnog područja pod v last bosanskog paše, je r je u ta j p ašalu k u k lju ­
čena ne sam o te rito rija nekadašnjeg bosanskog k raljev stv a, nego i mnoge,
druge naše oblasti.
Bosanski paša držao je pod svojom vlašću p odručje veće negp
ijedan bosanski k ralj. U to m p ro stran o m sklopu, koji je h v atao od Sapca
do m ora i od Zvečana do V irovitice, B osna je kao sre d išn ja oblast p re t-
stavljala n ek u v rstu m atice k o ja je sada dobila veći značaj. T aj značaj
Bosne porastao je još više k asn ije kada je ona poatala p o g ran ičn i i p e ri­
ferijski pašaluk. O smanskog carstv a skoro na svim tačkam a.
Jed n a osobenost Bosanskog pašalu k a jeste i to što je to bio u
. označenom periodu jed in i p ašalu k čije je sjed ište i sva te rito rija Ibila n a
jugoslavenskom području, a m atica u srcu jed n e naše ra n ije d ržav e. - -

9) Ayni Ali 17.

79
 K ako je B osanski a ja le t obuhvatio mnogo šire područje od po­
dručja nekadašnjeg kraljev stv a, tako je sad a i pojam Bosne postao mnogo
Širi.
P rem a tom e opseg Bosne, kao tu rskog pašaluka, n ije nikada, a n a ­
ročito u XVI i X VII st. bio 'identičan ni sa opsegom Bosne, kao k ra lje ­
vine, niti sa opsegom Bosne poslije K arlovačkog m ira (1699), a pogotovu
ne sa terito rijo m Bosne i H ercegovine n akon okupacije 1878 godine.
Ali obim Bosanskog p ašalu k a nije bi-o isti, čak ni u prvom periodu
svoga 'postojanja, do k ra ja X VII st. Već k raje m X V I i n a početku X VII
st. izvršene su u pogledu ad m in istrativ n e podjele znatne prom jene koje
su im ale u ticaj i na p rom jenu opsega B osne kao tu rsk e provincije. Još
potkraj XVI st., obrazovan je n a novoosnovanom pod ru čju Bosanske
K rajine novi, B ihaćki sandžak k o ji je p rik lju čen B osanskom pašalu k u pa
se tako sad a B osanski p a ša lu k sastojao od osam sandžak;/;. M eđutim ,
već na početku X VII st., tačno 1600 g. izdvojen je iz ovoga pašaluka
Požeški sandžak i p rik lju čen novoosnovanom K anjiškom a js le tu u čijem
je sastavu ostao sve do k ra ja tu rsk e vlaisti10).
Ako izuzmemo p itan je sandžaka P etrin je , koji će biti identičan sa
B ihaćkim sandžakom , p itan je sandžaka V alpova i O rahovice Čije je
postojanje još problem atično, i p itan je K onavskog san d žak a koji je po­
stojao k ra tk o vrijem e, i to sam o n a pap iru , možemo k azati d a se Bo­
sanski p ašalu k tokom X VII st. sastojao od ovih sed am igandžaka: Bo­
sanskog, H ercegovačkog, Zvorničkog, K liškog, Pakračko-C erničkog, K rč-
ko-Ličkog i Bihaćkog, s tim što su p o sljed n ja dva p o nekad sp ajan i u
jed an sandžak i što je B ihaćki sandžak sredinom X VII st. bio neko
vrijem e sasvim ukinut.
K akve je granice im ao Bosanski p ašalu k u času svoga o snivanja
i u prvom deceniju opstanka v idjeli smo već prilikom izlaganja terito ­
rijalnog sastava pojedinih sandžaka koji su u šli u njegov sastav. Njegove
granice n a početku X VII st., tačno poslije .sklapanja rmr.a n a ušću
Zitve l l novem bra 1606, bile su uglavnom ove:
Na sjev eru između D rave i Save te k la je granica izm eđu tu rsk ih i
austro-ugaar&kih zem alja skoro ravnom crtom povučenom od D rave na
istiok preima Đ urđevcu, K loštru i Pitom aži, n a jugozapad prema' Savi
istočno od Siska, tako da su Rača, G arićgrad i M oslavina bili izvan tu rsk e
vlasti i Bosanskog p ašalu k a11).
Na jugu Save i K upe tek la je granica n a jp rije istim sm jerom sve
do Bilinje i Vinodola, a ta su -mjesta p rip a d a la P ašaltiku. D alje je granica
išla rav n o u zapadnom sm jeru p rem a K orani, p resijecaju ći p rito k e ŠPe-
trišnjicu, G linu i TrepČu, tako da su P e trin ja , H rastovica, G ore i S te-
ničnjak bili izvan tu rsk e vlasti. D alje na z a p ad u gran icu je p retstav ljala
rijek a K orana od B arilovića do Slunja, a zatim suha m eđa oko n ek a­
dašnje G atsn sk e župe. Tako su Otočac, Prozor, Brlog, B rin je i Jesenica
bili izvan tu rsk e vlasti, i napokon sljem e V elebita, talko da je P odgorje s
prim orskim m jestim a: Senj, Jablanac, K arlobag, S tarig rad i Dračevac, do

10) Sravn i ovdje str. 61.

“ ) Klaić, n . 4 TTT b

80
ušća Z rm anje, bilo izvan tu rsk e vlasti. N a Z rm an ji izm eđu m o ra i tu r­
skog O brovca bila je ta d a trom eđa hrvatska, tu rsk a i m letačka.12)
U Jad ran sk o m p rim o rju Bosanski pašaluk graničio je sa m letačkom
D alm acijom n a lin iji od Z ad ra do D ubrovnika tak o da je Bosanskom
pašalu ku pripadalo područje uz V elebit p rem a Senju, B rin ju i Otočcu,
dok je M letačka R epublika im ala samo -uzan prim orski pojas sa g ra ­
dovim a: N ovigrad, Nin, B iograd n a m oru, Šibenik, Omiš, S plit i čitavo
prim orje od Omiša do ušća Z rm an je i dalje sve do p odručja D ubrovnika,
izuzev tu rsk i S k rad in i M akarsku k rajin u .
Za v rijem e Kamidijskag ra ta prom ijen ila se n a ovoj stra n i granica,
tako 'da su T urci definitivno izgubili Solin i K lis, a p riv rem e n o i Ma­
k arsk u k rajin u .
D alje n a jugu B osanski pašaluk se protezao od te rito rije D ubrovnika
do U lcinja i B ara koji su p rip ad ali R um eliji, te K otora k o ji je p ripadao
M letačkoj A lbaniji.
P ogranična m jesta Bosanskog p ašaluka p rem a R um eliji b ila su
odatle dalje n a sjeveroistok: Nikšić, K oiašin, Kosovska M itro vica, Novi
P azar, N ova V aroš, P rib o j, ViŠegrad, S rebrenica, Z vom ik, Loznica, Šabac.
Z atim je g ranica išla Savom do Rače g dje se spajala sa sjevernom g ra-
nioom ,p rem a B udim skom pašaluku. P ogranična m jesta u R um eliji i
Simederevsikom sandžaku n a istoj s tra n i bila su, p rem a K olašinu: B erane
i V uoitm , zatim p lan in a K opaonik, Ivanjica, Č ajetina, Požega, Uzice, B a-
jin a B ašta i V aljevo. Tako je granica izlazila pravo- n a S av u k ra j Šapca,
odakl-e je te k la d alje istom rijek o m do u laza u Slavoniju.
P rv im 'beglerbegom B osanskog p ašaluka bio je im enovan d otadanji
sandžakbeg Bosanskog san d žak a (1574— 1580) F erh ad -beg Sokolović koji
je tim e autom atski dobio ra n g paše. On je ostao n a tom e položaju nepre­
kidno do 1588 godine.

I2) Isto.

81
 Glava XXI
PIT A N JE SJE D IŠT A BOSA N SK IH N AM JESN IK A
U XVII, X V III I X IX STOLJEĆU

K ao što su p o stojala različita m išljen ja <o p ita n ju sjed išta bosanskih

sanđžakbegova i datu m u osnivanja Bosanskog- pašaluka, isto su tak o
vladala različita m išljen ja i o p ita n ju zvaničnog sjed išta bosanskih b e-
glerbegova odnosno paša i vezira.
D a je sjedište bosanskih 'beglerbegova tokom XVI st. Mio u B an ja­
luci, o toime nem a nikakvog nesporazum a u nauci. O pitanju kasnijeg
pom jeran ja toga sjedišta K laić i Ćoro vic se ne izjašn jav aju , dok P relog
p rih v ata Bašagićevo m išljen je da je Šahin-paŠa prenio sjedište bosanskog
beglerbega iz B anjaluke u T ra v n ik 1639 g.1) Sam o dodaje da se B an ja­
luka k atk ad a i k asn ije spom inje k ao sjed ište bosanskog beglerbega, po­
zivajući se prti tome, sasvim n eopravdano, na E v liju Č elebiju2). Skarić,
m eđutim , .kaže da B an jalu k a »čini ini se nije za dugo o stala vezirska
rezidencija ili je moglo h iti i to da su veziri sjedili i u B an jalu ci i u
Sarajevu«3). On tv rd i da p oslije 1627 g. »'nijedan vezir na ‘bujUTuldi’jama
ne spom inje Barijailuku kao mjesto svoga stalnog stanovanja«4). Skarić,
dakle, iako prećutno, odibacuje B ašagićevo m išljenje u cjelini. K rešev-
ljaković, kao i Skarić, tv rd i da je nam jesnička stolica p renesena iz B a­
njalu k e 'direktno u Sarajevo, samo, su pro tn o S kariću, u sv aja m išljenje
B ašagića da je to bilo 1639 g., dok je T rav n ik , po n jem u, mogao postati
sjedište bosanskih vezira tek oko 1700 g., nak o n velikog požara u S a­
ra je v u (1697)5).
Z aista nem a nijednog dokum enta n iti kakvog d ru g o g dokaza d a je
T ravnik bio z v a n i č n o sjedište bosanskog sand žak b eg a ili ‘b eglerbega p rije
1697 g., .a im a čitav niz razlo g a k o ji govore p ro tiv toga. T rav n ik je i
šezdesetih godina XVII st. sam o vojvođalusk i h as bosanskog beglerbega,
kako to iizri'Sito kaže E v lija Č elebija8). U T ra v n ik u sve do X V III st. nem a
nikakvih značajnijih vezirskih g rađ ev in a; one su tam o n astale tek u
X V III st., pa je tačno da je T ra v n ik postao vezirski g rad tek nak o n
provale E ugena Savoijskdg u B osnu i sp a ljiv a n ja S arajev a 1697 godine.

J) Up. Bašagić, U puta 35, 43, 71.

2) M. Prelog, P ovijest Bosne I, 168.
3) Skarić, Sarajevo 83.
4) Klaić, Povijest H rvata III, 6, 5.
5) Vidi H. Kreševljaković, B anje 91—92; Up. i K reševlj aković-Kapidžić,
u Zstorislco-praunom zborniku sv. 3—4, 1950, 253 i 255.
“) E vlija Celebi V, 442 i dalje.

83
 Malo im a dokaza n a osnovu k o jih -bi se moglo sa sigurnošću doka­
zivati kada je rezidencija bosanskih nam jesnika pren esen a iz B anjaluke
u Sarajevo. Sačuvao se, istina, čitav niz o rig in aln ih pisam a razni/h bo­
sanskih nam jesnika iz druge polovine XVI, X VII i X V III st. U n jim a je
redovno označeno m jesto gdje su napisana, ali se iz toga n e može uvijek
znati gdje im je b ila zvanična rezidencija. K ao oznaka m jesta stalnog
boravka pojedinih tu rsk ih nam jesnika služila je u XV i XVI st. riječ
maTcam »mljesto, rezidencija, sjedište«, ikoij'a se u p o tre b lja v a la za oznaku
carske prestonice. Ali već u početku X V II ,sit. ta rije č n e označava više
ni iu farm anim a p rav u carslku prestonicu, a još m anje sjedište, re z id e n ­
ciju pojedinih 'turskih nam jesnika u n jihovim pism im a. O na tada dobiva
šire značenje i označuje p rvo zvaničnu tu rsk u prestonicu i sve ra n ije p re­
stonice tu rsk ih sultana. Isto tako na ak tim a pojedinih nam jesn ik a ona
označava ne sam o zvamičnu rezidenciju pojedinih na'mj esnikia nego i ra ­
nija njihova zvanična sjedišta, a zatiim se stav lja i za svako značajnije
m jesto u kome su ltan odnosno n am jesnik slučajno boravi. Zato se na
osnovu te riječi n a ak tim a X VII i X V III st. ,ne može sa sigurnošću rje ša ­
v ati p ita n je zvanione rezidencije pojed in ih nam jesnika kao ranije, do
k raja X VI st., kada je riječ m a k a m zaista. lOizumćavala redovno prestonicu
odnosno službenu rezidenciju nam jesnika.
Skarić je, m eđutim , očito na tom e arg u m en tu zasnivao svoje m išlje­
nje o zvaničnoj rezidenciji bosanskih nam jesnika kad je tvrdio da
poslije 1627 g. »nijedan vezir na b u ju ru lđ ijam a ne spom inje B anju L uku
kao m jesto svoga staln-og stanovanja«7).
Ali ta tv rd n ja n ije ni inače tačna. Im a čitav niz o rig in aln ih pisam a
raznih tu rsk ih n am jesn ik a od početka do sredine X VII stoljeća u kojim a
je B anjaluka označena kao m jesto izdavanja tih pisam a sa izrazom
be m a k a m -i B a n ja lu k a . K ada bi itaj iizraz značio službeno sjediš e, mo­
rali bi zaključiti da je B an jalu k a za cijelo to vrijem e b ila zvanična
rezidencija bosanskih nam jesnika. Mi, m eđutim , n a osnovu d ru g ih izvora
pouzdano aruamo d a nije tako, pa se već stoga rije č m a k a m ne može
uzim ati kao oznaka zvaničnog sjedišta tih nam jesnika.
Da s u b o sa n ski nam jesnici 1626 g. im a li slu žb e n o s je d iš te u B a n ja ­
luci, znamo iz jednog navoda u relaciji A tanasija D orđića ih G eorgije-
vića. On kaže da je B anjaluka sjed ište bosanskog paše, kadije, d efterd ara,
ali da paša neko vrijem e provodi u S arajevu, a da ga u B anjaluci
zam jenjuje ćehaja8). D a je B an jalu k a b ila službeno sjed ište bosanskih
vezira i 1638 g., upućuje na to b a r donekle činjenica što je k rajem te
godine novi sandžakbeg Krčkog ili Ličkog sandžaka A hm ed-beg išao
na poklonjenje novom bosanskom paši u B anjaluku, a ne u S arajev o ”).
Da je B anjaluka bila zvanično sjedište bosanskih vezira i 1639 g., oba­
vještava nas sasvim jasno i pouzdano poznati bosanski pisac toga v re ­
m ena S arajlija M uham ed Nergisi. On je tad a im enovan kadijom u B a n ja ­
luci i napisao biografiju ondašnjeg bosanskog nam jesnika M urteza-paše
pod naslovom A l- v a s f al-kd-mil f l a h v a l-i v e z ir al-adil. U uvodu toga

f) Skarić, Sarajevo 88.

6) Upoređi Rački, Starine XIV, 1882, str. 189; Batinić, Starine XVII, 1885,
str. 149.
9) D ržavni a rhiv u Zadru, Carte Turche V.

89
 d je la N e rg isi kaže d a je 011 lje ta 1639 g. došao u B a n ja lu k u »koja je
sjedište bosanskih n am jesnika«1").
S toga se Skarićeva tv rd n ja da bosanski nam jesnici poslije 1627 g.
nisu rezid irali u B anjaluci ne može održati. A sam a činjenica da je on
našao da p oslije 1627 g. »nijedan vezir n a b u ju rld ija m a n e spom inje
B anju L u k u kao m jesto svoga stalnog stanovanja« govori jasno d a je
on im ao u rukam a više b u ju rlđ ija izđ atih p rije 1627 g. u k o jim a su
označena d ru g a m jesta »stalnog stanovanja« (mekam) bosanskih vezira.
Iz go rn jih izlaganja vidi se da n ije tako, .nego da izraz m a kd m ne znači
više rezidenciju kao ra n ije i kako je očito m islio Skarić.
N a osnovu svega toga v id i se da n ije tačna tv rd n ja da B anjaluka
nije bila vezirska rezidencija poslije 1627 g., ali je S karić dobro slutio
kada je kazao da je »moglo b iti i to' da su veziri sjedili i u B a n ja Luci
i u Sarajevu«, je r su se zaista m nogi bosanski (beglerbegovi odmah
poslije p otpisivanja m irovnog ugovora n a uto k u Ž itve 1606 g. Često
i relativ n o duže v rem en a zad ržav ali u S arajev u dok su ih u njihovoj
zvaničnoj rezidenciji B anjaluci, u tim slučajevim a, zastupali njihove
ćehaje ili m uselim i11). Sačuvan je z n ata n 'broj pisam a razn ih bosanskih
vezira iz p rv e polovine X VII st. .pisanih u S arajev u (b-e m eka m i Šaraj)
sa oznakom S arajeva kao m je sta njihovog stanovanja. A li kako izraz
m eka m u XVII st. prak tičn o ne znači više isključivo službenu reziden­
ciju, kako je ran ije bilo i k ak o je m islio Skarić, nego svako veće m jesto,
a osobito ra n iju rezidenciju i glavni grad provincije, to se ovo p itan je
ne m ože rje ša v a ti na osnovu toga, nego tre b a potražiti dokaze slične
onim a koje smo n ap rijed naveli. N a osnovu tih dokaza sa d a je sasvim
sigurno da je B an jalu k a bila rezidencija bosanskih nam jesnika do 1639 g.}
ali da li je. iste godine prenesena u Sarajevo i k a d a je tačno ono ponovo
postalo zvanična rezidencija bosanskih vezira, sada se ne z n a n išta
više nego da je to bilo p rije sred in e X V II st. Godine 1655 piše M aravić
da vezir najčešće ireziđim u S a ra je v u 12), a to znači, rajslirn, d a je S ara­
jevo ta d a bila staln a rezidencija, a da eu n am jesnici u to ra'ino doba
(Kanđijsflđ ra t) Često boravili .i izvan S arajeva.
N eposredno nakon M aravića imam© izvještaj dubrovačkog poklisara
M arka P u tić a koji je k ra jem 1657 g. bio u p u ćen bosanskom nam jesniku
i serask eru Sejdi A hm eđ-paši u Sarajevo. .Njegov izvještaj od 8 m arta
1657 g. o p rijem u kod paše u S ara jev u sadrži zanim ljive p odatke o diplo­
m atskom cerem onijalu ma d v o ru 'bosanskog paše13).
Iz sljedeće, 1658 godine im am o dva fran cu sk a putopisa od P u le-a
i K ikle-a koji, opisujući svoj b o rav ak u .Sarajevu, tak o đ e posvjedočuju
da je tu rezi dirao beglerbeg. P u le kaže za pašu da svakoga popodneva.
izlazi u p ra tn ji od p e tn ae st do šesnaest sto tin a konjanika, isto tako
lijepih lju d i kao i čilih konjia14). O pisujući polazak bosanskog .paše iz

10) R ukopis u O rijent. inst. br, 73 dio II, str. 5.

u) P rim je r vidi u Skarić, n. d. 88 i Tadić, Jevreji u D ubrovniku, S ara­
jevo 1937, str. 208 i 210.
12) E. F erm enđžin, 476.
13> R. Sam ardžić, Jedan p rije m kod bosanskog paše u Sarajevu 1657 go­
dine. »Oslobođenje«, Sarajevo 22. II. 53.
u) V j. Jelavić, D oživljaji Francuza Poulleta na p utu kroz D ubrovnik u
Bosnu (godine 1658). GZM 1908.

90
S arajeva na vojnu iste godine, K ikle kaže za pašu da -ga m eđ u ostalim
»otpratiše svečano sva gospođa, časnici d v o ra i svi građani, svaka zanat
sa svojim bajrakom , svom družinom i svojim oružjem «15). E v lija Čelebi,
koji je 1660 g. boravio u S arajevu, izričito kaže da je »Šarajevo. sjedište
ajaileta«, a B an jalu k u .spominje kao sjedište vezirovo-g kaijm alkama. Tu
E vlija još kaže da je u sarajevskoj d e fte rh a n i B an jalu k a ulbilježena vi
obliku duala kao B a n ja lu ka tejn po njenim dvjem a tv rđ av am a, iz čega
proizlazi da se i đefterh an a, koja je sastav n i dio bosanskog divana,
nalazila u S ara je v u 16). Godine 1673 S arajevo se još spom inje kao rezi­
dencija paše, a isto tako i godine 1680. T ek poslije 1687, a p rije 1700 g.,
preneseno je sjedište iz S a rajev a u T rav n ik . To se desilo nak o n velike
sarajevske k a ta s'ro fe 1697 g., dakle negdje oko 1700 g., kako je to
tvrdio K reševljaković. Doduše im a jed an pod atak k o ji 'bi upućivao da
je nam jesnička rezidencija prenesena u T rav n ik nešto p rije k a tastro fe
koju je Sarajevo doživjelo provalom p rin ca Eugena Savojskog (koncem
oktobra 1697). Naiime, zna 'se d a je onovrem eni bosanski nam jesnik
M ehm ed-paša K orča, kad je čuo da je E ugen porazio su ltan a kod S ente
na Tisi (1 septem bra 1697), u m ro p rijekom sm rću u T rav n ik u g dje je
i pokopan. Iz toga proizlazi da se vezir nalazio u T rav n ik u p rije Euge-
nove provale u Bosnu, d v a m jeseca n akon Sente. Ali to još ne znači
da m u je tada zvanična rezidencija b ila u T ravniku.
Zbog svega toga m ože se reći da je zvanično sjedište bosanskih
nam jesnika ostalo u S arajev u do k ra ja X V II st., a d a je onda preneseno
u T ravnik u kom e su bosanski nam jesnici reziđirali do 19 ju n a 1850 god.
kada je S arajevo ponovo postalo adm inistrativno središte p ašaluka. Samo
su boisansiki nam jesnici i u tom e m eđuvrem enu dva pio/ta (od (kralja m a rta
1827 do 29 jjiuaia 1828 g. i od 4 ju n a 1832 do ju la 1836 g.) reziđ irali u
Sarajevu.

13) Ć. T rubelka, Opis D ubrovnika i Bosne iz g. 1568. GZM. 1905, str. 431.
ie) E vlija Celebi, H. Šabanović, Putopis I, 233.
 G la v a X X I I
BOSANSKI PA ŠA LU K U X V III STOLJEĆU

Od K andiskog do Bečkog ra ta 1683 g. u Bosanskom pašalu k u n ije

bilo nikakvih značajnih pro m jen a ni u pogledu njegovog terito rijaln o g
opsega n iti u pogledu u n u tra šn je a d m in istrativ n e stru k tu re .
T urski poraz pod Bečom bio je povod općeg ustanka i v ojevanja nti
T urke k oje S'e profteglo od D unava do O m e G ore, a tnasjalo je od 1683
do 1699 g. Do 1687 g. Turci su izgubili najveći dio U garske, Slavoniju
i H rvatsku. Već 2 septem bra 1686 g. izgubili ,su Budim, a zatim Požegu,
Osijek, U dbinu i K nin. A u strisk a vojska je provalila u S rb iju sve do
Kosova, ali se m orala brzo povući. P orazi kod Slankam ena (9 V III 1691)
i Sente (11 IX 1697) prisilili su T u rk e n a m ir, k oji je sklopljen u K a r­
lovcim a 26 I 1699 g. izm eđu A u strije i V enecije s jedne, i T urske s
druge strane,
Tim mirom Turci su izgubili svu U garsku osim B anata, zatim
Slavoniju i H rvatsku do U ne i južno od V elebita, te sve gradove i oblasti,
koje je u tom ratu osvojila V enecija (Hercegnovi, K nin, Sinj, V rgorac
i Gabelu).
Tako je Bosanski pašaluk izgubio svu S lavoniju i Lički sandžak,
te dijelove Kliskog i H ercegovačkog sandžaka. G ranica izm eđu T urske
i A ustrije išla je od ušća Tise u D unav, na] ušće Boisuta u Savu, zatim
Savom do uš)6a Une, a d a lje Unom; a li u B osanskom sjaleI u sju ii dalje
ostali gradovi: Cetingrad, F u rja n , D režnik, Lapac i Boričevac.
Tursko-cmletačka granica n D alm aciji p rotezala se sa trom eđe na
B ijelom B rd u kod K nina p rem a V rlici, a odatle prem a Siniju, Z ađvarju,
V rgorcu i G abeli koja je sa okolinom p rip a la Mlečanima, dok su Turci
zadržali Im otski s kotarom . Svakom od tih m jesta označeno je područje
s prom jerom od jednog sata h o d a1).
Tako je Bosanski pašaluk bio sveden, uglavnom na granice Bosne
iz XV stoljeća i podijeljen n a p reo stalih p e ; sandžaka: Bosanski, H erce­
govački, Zvornički, K liski i B ihaćki koji je odm ah na početku X V III st.
bio ukin u t, a njegova te rito rija p rik lju č en a Bosanskom sandžaku, pa se
tako Bosanski pašaluk do p re tk ra j X V III st. sastojao od četiri preostala
sandžaka.
Taj opseg imao je Bosanski p ašalu k do novog rata, k o ji je završen
Požarevačkim mirom 1718 g. U tom raCu T urska je izgubila ne samo
sav B anat, Srijem i Sm ederevski sandžak, odnosno B eogradski p ašalu k

J) S rav n i M. Prelog, Poujest Bosne u doba osm anlijske vlade I, 115 i tam o
navedene izvore; L. Fekete, Tiirkische S ch riften aus dem Archive Palatins N.
Esterhazy. Budapest 1932 br. 1.

32
(osim Užičkog kadiluka), nego i znatne dijelove Bosanskog pašaluka,
Tada je od Bosanskog pašaluka, odnosno Z vorničkog i Bosanskog san­
džaka otpao pojas zem ljišta od ušća D rine u Savu i Utnom do Novog,
širok 6 do 10 km, s tim, što je taj pojas obuhvatao još Brčko, B ijeljinu
i svu terito riju Zvorničkog sandžaka na desnoj s tra n i D rin e tj. kađiluke
Šabac. Loznicu (Jad ar i P tičar) .i K rupanj. Od Bosanskog sandžaka otpali
su Dubica, G radiška, Kobaš, B rod i g rad F u rja n na zapadnoj g ran ici tog
sandžaka, a priključeno m u je Uzice s okolinom koje je dotle pripadalo
Sm ederevskom sandžaku3).
Istim m irom T urci su izgubili Im otski s kotarom i g rad Čačvinu,
a dobili su G abelu. Samo se povlačenje granice na toj s tra n i (Linea
Moćenigoj oteglo od 1721 do 1733 g. Dio te rito rije Im otskog kadiluka,
koji je ostao u turskoj vlasti, nazivan je otad a Im otska B ekija (Bekiye-i
Im otski = o statak od Imotskog). S jedište tog k ad ilu k a preneseno je u
Ljubuški (1717). G abela je bila p rik lju čen a Stolačkom k a d ilu k u 3).
Ne želeći da im M lečani budu susjedi, D ubrovčani su tad a dobro­
voljno ustupili T urskoj K le k ili N eum n a sje v e ru i Su to rin u na jugu.
Tako je T urska dobila u H ercegovini dva izlaza na more.
T akvo stan je ostalo je do novog rata , k oji je zav ršen B eogradskim
mirom (18 IX 1739) kojim je T urska dobila u Bosni i S rb iji sve što je
bila izgubila P ožarevaokim m irom 1718 g. osim g rad a F u rjan a, dok je
u H ercegovini ostalo ra n ije stanje.
Samo tad a te rito rija Zvorničkog sandžaka na desnoj stran i D rine
nije p rik lju čen a Z vorničkom već S m ederevskom sandžaku, u kome je
izgleda ostala sve do S v išLovskog m ira (1791) kada je ponovno p rik lju ­
čena B osanskom pašalu k u i Z vorničkom sandžaku. Poslije 1739 Užice
je vraćeno Sm ederevskom sandžaku.
Poslije toga nem a n ik ak v ih zn ačajnih prom jena u pogledu te rito ri­
jalnog opsega Bosanskog pašaluka sve do 1170 godine (počinje 26 IX
1756). T ada su kadiluci Podgorica i C rna G ora (K ara Dag) izdvojeni iz
Skadarskog san d žak a i R um eliskog pašalu k a i p rik lju čen i H ercegovač­
kom sandžaku i B osanskom pašaluku. Ta je p ro m jen a izvršena carskim
fermancKm n a predlog bosanskog beglerbega A hm ed K am il-p aše4), pa se
utoliko bio povećao te rito rija ln i opseg ovog pašalu k a.
K rajem iste, ili početkom sljedeće godine, izradio je skadarski
sandžakbeg M ehm ed-paša da se Podgorica ponovo p rik lju či S kadarskom
sandžaku, alli je ta odluka ma tražen je iz Bosne i H ercegovine ipovučena5),
pa je otada ovaj k ad ilu k ostao u sastavu H ercegovačkog san d žak a i Bo­
sanskog .pašaluka sve do X IX stoljeća.
Takvo sta n je u pogledu te rito rijaln o g sastava Bosanskog pašaluka
ostalo je sve do p re tk ra j X V III stoljeća.
Za vrijem e novog ra ta koji je završen m irom u SviŠtovu (9 VIII
1791), T urska je izgubila Cetin, Lapac, S rb i pojas zem ljišta ispod P lje -

-) Spom enik SAN XCV1, 1948, 10—12; Bodenstein, Povijest naselja u

Posavini od godine 1718—1739. GZM, 1907, 575 i d,; Bašagić, B ošnjaci i Herce­
govci u islam skoj književnosti, Sarajevo 1912, 104, 127.
») H. Šabanović u GZM 1942, 327, 348.
4) Hadžibegić u PO F III—IV," 1952-53, 491.
5) Isto.

93
?ivice i P litv ič k ih Jezera, pa je utoliko o p et sm an jen a te rito rija B osan­
skog pašaluka. G radove Dubicu, Novi i G radišku k oje je A u strija b ila
osvojila u tom e ra tu m orala je po u govoru v ra titi T urskoj. To je izvršeno
tek 1797 godine.
N ovopazarska oblasrt, k oja je od početka turske vlasti p retsta v lja la
n eki rorpus sep aratu m u B osanskom sandžaku odnosno p ašalu k u izdvo-
jen a je negdje poslije 1790 g. iz Bosanskog sandžaka i .pretvorena u
zaseban N ovopazarski sandžak.
K ad a je tačno osnovan ovaj san d žak zasada još nije .poznato. On
se ne spom inje u p rv o razred n im izvorim a već sam o 'kiod n ek ih sta rijih
pisaca0).
Novopazairski sandžak obuhvatio je k a d ilu k Novi [Bazar, S ta ri
V lah ili Novu V aroš sa Sjenicom , K osovsku M itrovicu i Trgovište. P o sto ­
jao je do 1817 g. kada je u k in u t7), a njegova te rito rija opet p rik lju čen a
B osanskom sandžaku.
P o slije toga nem a n ik ak v ih pro m jen a u terito rijaln o m sastavu
i u ređ en ju Bosanskog p ašalu k a sve do početka Srpskog u sta n k a 1804
godine.

6) SI. B ošnjak (— I, Jukić), Z em ljopis i poviestnica Bosne 45.

7) Isto.

94
1

Glava X X III
BOSANSKI PA ŠA LU K U X IX STOLJEĆU — PRETV A RA N JE
BOSANSKOG A JALETA U BOSANSKI V ILA JET — K RA J
BOSANSKOG V ILA JETA

U spjesim a -ustaničke S rbije Bosanski pašaluk je izgubio nekoliko

nahija N ovopazarske oblas'.i i Zvonile kog sandžaka, i to sav kadiluk
B rvenik, dio .kadiluka S tarog V laha, i pođrinsike n ah ije J a d a r i P tičar,
K rupanj i R ađevinu, dakle, sve na desnoj stran i D rine. T i su p redjeli
ostali u sastavu K arađorđeve S rb ije do privrem enog slom a S rpskog
u stan k a 1813 g. k ad a su ponovo p rik lju čen i Bosanskom pašaluku, i ostali
u njegovom sastavu do 1833 g. kada su definitivno p rik lju čen i knez-M ilo-
ševoj S rb iji1). Godine 1826 u k in u t je Kliski, a 1832 i Z vornički sandžak.
N jihova te rito rija p rik lju čen a je Bosanskom sandžaku, pa je tako Bo­
sanski p ašaluk u posljednjem deceniju svog postojanja 'bio sveden na
dva sandžaka, B osanski i Hercegovački. K ako su o p et u ovo doba bosan­
ski nam jesnici uz B osanski ajalet redovno dobivali i H ercegovački san­
džak kao arpaluk, to je već tada praktično postojala sam o jed n a jed in ­
stvena jedinica — Pašalu'k bosanski.
U vezi sa provođenjem općih refo ram a u O sm anskom carstvu
im ale su biti provedene izvjesne reform e i u pogledu adm inistrativnog
u ređ en ja i uprave provincija. O tpor bosanskih jan ičara i feudalaca pro­
tiv reforam a prouzrokovao je da su se one ovdje počele provoditi tek
kada je ugušena buna H usein-kapetana G radaščevića (1831-1832).
D a bi što više razbili snage o tp o ra p rotiv cen traln e vlasti i zado­
voljili svoga p riv ržen ik a A li-pašu Rizvanbegovića T urci su Hercegovački
sandžak 1833 g. izdvojili iz Bosanskog pašaluka, i p retv o rili u poseban
ajalet koji je bio nezavisan od Bosne, i povjerili ga A li-paši RLzvan-
begoviću.
Tako su preo stala dva sandžaka Bosanskog p ašalu k a p retvorena
u dva zasebna 'ajaleta: Bosanski i H ercegovački. H ercegovački ipašaluk
je obuhvatio te rito riju ran ije g Hercegovačkog sandžaka i postojao je sve
do 1866 godine.
U vođenje ad m in istrativ n ih refo ram a u Turskoj, proklam ovano h ati-
š e rifo m o đ G ulhane (1839), provedeno je u Bosni i H ercegovini postepeno.
Još 1835 g. u k in u te su k ap etan ije i njihovi vojn i redovi tzv. jerli-k u li,
a provedena je i nova ad m in istrativ n a podjela zem lje na m uselim luke,
koji su odgovarali sr ez ovima, i te rito rija ln o se p o d u d arali sa k ad ilu -
cima. N>a čelo ipojedliniih m uselim luka došli su m uselim i ili m uteselim i,

J) S. K em ura, P rvi Srpski ustanak pod Karađorđem od godine 1219— 1804

do godine 1279— 2862, 387—392.

95
koje je postavljao i o tp u štao v a lija po svojoj nadležnosti. Oni nisu imali
nikakve vojne nego sam o civilnu v last u svojim srezovim a2}. Tako je
ostalo sve do Latasovih v rem en a (1850-1852). K ad je skršio i posljednje
snage b o sanskih feudalaca (1851), O m ernpaša je izvršio tem eljitu reo rg a­
nizaciju političke u p rav e u Bosni i H ercegovini3). On je izm ijenio sve
a d m in istrativ n e mazive, k o ji su potsjećali na klasično doba tu rsk o g
feudalizm a, i zam ijenio iiih novim term in im a. O ba aja le ta ili v ilajeta,
Bosanski i H ercegovački, b ili su p o d ijeljen i n a k a jm a k a m lu k e . Po toj
reorganizaciji [Bosanski v ila je t se d ijelio n a šest kajm ak am lu k a: S a ra ­
jevski, T ravnički, B anjalučki, B ihaćki, Z v o m ičk i 1 N ovopazarski, a H er­
cegovački n a tri: M ostarski, T re b in jsk i i P ljev aljsk i. K ajm ak aimluci su
nazvani ipo im enim a svojih sjed išta odnosno 'glavnih mjesna u tim k aj-
makiamlucima. Jedino su k ajm ak am lu ci Z vom ički i N ovopazarski dobili
nazive po im enim a s ta rih istoim enih sandžaka, prem da su im sjed išta
bila u d ru g im m jestim a. N ovi P a z a r je b io glavno m jesto istoim enog
kajm akam luka, a sjed ište m u je bilo u Sjenici. S jed ište Zvom ičkog
kajm alkam lu'ka ibffilo je tu D onjoj T u zli4).
Takvo u ređ en je nek ad ašn jeg B osanskog p ašalu k a ostalo je sve do
ju?a 1865 g. kada je donesena u re d b a o u re đ e n ju Bosanskog v ila jeta tzv.
Bosna vila y e t nizam nam esi5). .Nešto nainijie donesena je lakvia u stav n a
uredba za D unavski v ilajet, a sljedeće, 18:66 g,, donesena je opća u red b a
za u ređ e n je svih p o k rajin a onovrem enog tu rsk o g carstv a 6). Te u red b e soj
djelo onovrem enskog velikog v ezira F u ad -p aše (1861-1866), n a jn a p re d n i­
jeg tursk o g državnika svoga v rem ena, -a u B osni ih je provodio Topal
Serdf O sm an-paša, po sljed n ji tu rsk i n am jesn ik u Bosni od značaja. On
je im enovan bosanskim valijo m 23 jianuanra 1861 g. U S arajevo je došao
18 fe b ru a ra iste godine, i tu ostao do 25 m a ja 1869 g. Bio je obrazovan
i relativ n o n a p re d an čovjek7).

2) H. K reševljaković, K apetanije u Bosni i Hercegovini 69.

3) O djelovanju O m er-paše L atasa u Bosni v. K oetschetovu stu d iju o
O m er-paši L atasu, Sarajevo 1885 i n ovija djela Dr. F. Šišića, Bosna i H erce­
govina za vezir ovan ja Om er paše Latasa, Subotica 1938; A. M uradbegović,
Omer paša Latas u Bosni 1850— 1852, Zagreb, 1940.
4) Slavoljub B ošnjak (= I. Jukić), Zem ljopis i povjesnica Bosne, Zagreb
1851.
5) Ova je uredba publikovana 7 džum ada II 1281 = 7 novem bra 1864 god.,
a u Bosni je provedena 1865, a ne 1866 kako piše Prelog (Povjest Bosne II, 98);
Vidi Roskievicz, Studien iiber Bosnien tm đ Hercegovina, Leipzig, 1368, 417;
H erkalović, Vorgeschichte der O ccupation B osniens und Hercegovina, Beograd
1906, 13; G. Thommel, G eschichtliche politische und topographisch. statistische
Beschreibung der V ilajet B osniens 'Wien, 1867, s t r . . . Svi ovi pisci bili su
2865 g. u službi austriskog generalnog konzulata u Sarajevu.
9) Ova uredba objavljena je u više izdanja D estura, zbornika turskih
zakona i propisa. R evidirano izdanje uredbe o v ilajetim a nalazi se u drugoj
knjizi D estura. U redba za Bosanski v ila je t objavljena je u jednoj posebnoj
zbirci zakona i drugih propisa k oji su v rije d ili sam o za Bosnu i Hercegovinu.
Taj zbornik štam pan je u vilajetskoj šta m p a riji u S arajevu bez oznake godine
izdanja. P rv o b itn i tek st uredbe za B osanski v ila jet izdat je ra n ije u toj knjizi
i odatle je preveden u »Bosanskom V jestniku« (Sarajevo, 1866, br. 4-—10,
ćirilicom).
7) O njegovom d jelovanju u Bosni v. K oetschet-G rassl, Osman Pascha,
S arajevo 1909; S. A. Delić, T opal Š e rif O sm an paša, V ečernja pošta, 1923“ g.
br. 724—725; K reševljaković, D ževdet-pašina pism a o Bosni iz 1865 g., S a ra ­
jevo 1932.

96
 D rugim članom U redbe o u ređ e n ju Bosanskog v ilajeta osnovan je
o'd ran ije dva ajaleta, Bosanskog i H ercegovačkog, jed an B osanski vila ­
je t kao jedinstvena adm inistratiivna pokrajina. Na čelu tog v ila je ta n ala­
zio se jed an valija ili valipaša (guverner) koga je im enovala cenitr'alna
vlast, ali on više n ije m ogao da sasvim sam ovoljno u p ra v lja zemljom.
Njegova prava i dužnost bila su tak sativ n o u tv rđ en a vilajetskom u re d ­
bom. O tada u up rav i zem lje im a nekog u d je la i građ an stv o preko
zastupnika koje je samo biralo, ali je izb o rn o pravo bilo ograničeno vrlo
visokim cenzusom, tako d a je čitava provincija mogla da izabere svega
28 poslanika u V ilajetsko vijeće koje se sa/stajalo je d a n p u t godišnje.
Sudstvo n ije više bilo isključivo u ru k a m a kad ija, je r su pored šerijat-
sskiih uvedeni i građanski sudovi. Ova je u red b a izdana 7 džuimada
II 1281/7 novem!bra 1864 g., a provedena je u Bosni 1865 i 1866 godine.
Tom uredbom su kajm aikam luci u B osanskom v ila jetu p retv o ren i u isto­
imene live ili sandžake. T rebinjski i M ostarski kajimiakamluk ran ijeg
Hercegovačkog p ašalu k a sjed in jen i su u jedan, H ercegovački sandžak ili
livu sa sjedištem u M ostaru, dok je P lje v aljsk i k ajm ak am lu k tadia izdvo­
jen iz H ercegovine i p rik lju čen N ovopazarskom sandžaku, kom e je
sjedište d dalje bilo u Sjenici.
Tako je sav Bosanski v ila je t bio sa stav ljen od sedam sandžaka ili
liva, kojim a su n a čelu' i dalje bili k ajm ak am i k o ji su im ali zvanična
sjedišta u sjedištim a ra n ijih k ajm akam luka. Tako je ova vilajeteka
uredba, donekle, ponovo re s ta u rira la B osanski pašaluk itz vrem ena prije
reforam a "bar u pogledu njegovog terito rijaln o g opsega i nižih lađmini-
stratavnih jedinica.
Iako je v ilajetsk a u red b a Bosanskog v ila je ta o stala n a sn azi sve do
1878 g., ipak su u toku p osljednjih dvanaest godina tu rsk e u p rav e u
Bosni vršene m noge m an je prom jene u pogledu njegovog uređenja, pa
t u pogledu terito rijaln o g sastava.
S arajevskim k ajm akam lukom u pravljao je sam v a lija Bosanskog
vilajeta, kao što je i bosanski .beglerbeg u p rav ljao B osanskim sandžakom .
Kao što se u B osanskom pašalu k u B osanski sandžak zvao Paša-sandžak,
tako se sada S arajevski sandžak zvao C entralnim sandžakom (m erkez
saneagi). On .je u početku im ao posebnog kajm ak am a odnosno m utesarifa.
U ju n u 1867 g. donesena je odluka da se k ajm ak am i pojedinih
sandžaka, odnosno liva zovu m u tesa rifis) — k ak o su se nezvami'čnio cesto
nazivali i sandžakbezi pojedinih san d žak a još od X V II stoljeća. U fe b ru ­
aru iste godine uk inuto je zvanje kajm akam a, odnosno m u te sa rifa S a ra ­
jevskog ili C entralnog sandžaka, a on je p o d v rg n u t pod d ire k tn u u p ra v u
v>alijesi), kao što je bilo do 1865 g., «aili je u ju lu 1869 g. to zv an je ponovo
uvedeno10), ii u nov em b ru 1871 g. o pet uikinuto11), a godinu d an a k asn ije
ponovo uveden o12).

8) Bosna br. 55 od 24 VI 1867 g.

») Bosna br. 41 od 4 III 1867 g.
10) Bosna br. 161 od 12 I I I 1869 g.
n) Bosna br. 283 od 21 X I 1871 g.
’2) Bosno vila yet Salnam esi godište VII, za g. 1289 (1872/73),

97
 Mnogo značajnija p ro m jen a izvršena je u ju lu 1872 g. kada je iz
Bosanskog v ilajeta izdvojen N ovopazarski sandžak, kome je prik lju čen
NiŠki sandžak -i od toga obrazovan poseban N ovopazarski vilajet. Valijom
toga v ilajeta im enovan je n ek i R ašiđ-paša, ali je to brzo izm ijenjeno
i1 'povraćeno rami-je s ta n je 13). M eđutim , 2 fe b ru a ra 1877 g. Novopaizairski
sandžak je definitivno izdvojen iz Bosanskog i p rik lju čen novoosnova­
nom Kosovskom v ila je tu 14).
U novem bru 1875 g., za v rijem e H ercegovačkog u stan k a, p retv o ren
je G atački k ađ ilu k u istoim eni sandžak. M utesarifom to g a sandžaka
iimeruoivan je Koštam efenđijia15). Od toga san d žak a i lastiaJtiafea nekaidašnj eg
Hercegovačkog sandžaka obrazovan je u decem bru iste godine poseban
H ercegovački v ila jet16), 'ali je 2 fe b ru a ra 1877 g. aikiimit i uspostavi]eno
je stalnije iz pradustaniS kih v rem en a17). S ve 'te i druge promijene v ršene
su po nalogu Porte. T ako s'e B osanski v ila je t p red okupaciju 1878 g.
sastojao od šest okružja sa zn atn ijim izm jen am a granica, naziva i b ro ja
srezova.

13) Bosna br. 318 od 30 V II 1372 g.

Bosna br. 554 od 4 II 1877 g.
15) Bosna br. 492 od 29 X I 1875 g.
>8) Bosna br. 497 od 3 I 1876 g.
J7) JSosna br. 554 od 4 II 1877 g.
 DIO DRUGI
UPRAVNA PODJELA BOSANSKOG PAŠALUKA