UNIVERZITET U BIHAĆU

ISLAMSKI PEDAGOŠKI FAKULTET

ODSJEK: SOCIJALNA PEDAGOGIJA I DUHOVNA SKRB

PREDMET: ŽIVOTOPIS POSLANIKA

ESEJ

Profesor: dr. Izet Terzić Student: Dolić Lejla

Bihać, januar , 2017.

 Uvod
U ovom esejskom radu govori se o Poslaniku s.a.w.s, o milosti svjetovima kako ga je Allah
Uzvišeni nazvao. Da će Poslanik s.a.w.s biti poseban bilo je naznaka već prije njegovog
rođenja, kao da se cijeli svemir pripremao za rođenje tog predivnog bića. Njegova majka
Amina je sanjala kako iz nje izlazi svjetlost koja će osvjetliti cijeli Šam, prije njegovog
rođenja. Dok je bio dijete već i odrastao, prišao mu je melek i izvadio njegovo srce iz grudi i
očistio ga od ono ljudskog zla. Poslanikovo srce nije nikom slično i nikad prije i poslije njega
neće biti ništa takvo stvoreno.Milost je bila suština njegovog života, Poslanik s.a.w.s je bio
milostiv prema svima i bio je jetim i sam imao iskušenja, zbog čega je njegovo srce uvijek
bilo mehko prema drugima. Zbog svog jetimstva oslanjao se samo na Allaha dž.š i Allah mu
je zamjenio sve što nije imao svojom blizinom. Poslanik s.a.w.s je bio lijep kako svojom
nutrinom tako i svojom vanjštinom. U mnogim predajama spominje se kako su ga Ashabi
opisivali da je njegova ljepota bila ljepša od mjeseca i da je njegovo lice bilo ljepše gledati
nego mjesec. Muhammed, s.a.v.s., nije bio blag i samilostan samo prema ljudima, već i prema
životinjama. Štaviše, u predajama dolazi da su mu se životinje žalile na svoje vlasnike koji ih
izgladnjuju i tovare više nego što mogu podnijeti.
Rođenje Poslanika s.a.w.s

''Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao,
da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj
zabludi.'' (Ali Imran, 164.)

Rođeno je dijete koje će pokazati ljudima vrijednost života, ljepotu robovanja samo Jednome
Bogu, ljepotu dogovora, ljepotu praštanja, ljepotu porodice u kojoj se rodi takvi dijete, ljepotu
vladavine koja je u ime Allaha Uzvišenog. Doista je nakon njegovog rođenja nastupilo novo
doba. Doba u kome Allah Uzvišeni odgaja i priprema čovjeka za misiju Poslaničku, za
objavu- riječ Allahovu, da je obznani i pojasni ljudima. Iz tog je odgoja stasao Muhammed
Aminin, onaj iza kojeg bi još dok je dijete bio, šaputale majke u Meki i govorile; Blago li i
mrtvoj Amini, šta je iza sebe ostavila.
I tačno, obznanila se najava koju je donio Isa as kada je kazao da je došao da najavi Poslanika
koji će doći poslije njega i čije će ime biti Ahmed. Pojavio se rezultat dove Ibrahima as
upućene nakon što je sa sinom Ismailom obnovio Kjabu i molio ;„Gospodaru naš, pošalji im
poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti
ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar.“(Bekara,129.)

"Viđen je Ebu-Leheb u snu poslije smrti, pa mu je rečeno: 'Kakvo ti je stanje?' Rekao je: 'U
vatri sam. Samo mi se olakšava u noći dana ponedjeljka i dozvoli mi se da popijem malo vode
između moja ova dva prsta, i to količine koliko je vrh kažiprsta, a to je zbog moga
oslobađanja robinje Suvejbe, kad me je obradovala radosnom viješću da se je rodio
Muhammed, sin moga umrloga brata, i što ga je Suvejba dojila'. Kazivanje o Ebu-Lehebu i
oslobađanju robinje Suvejbe su zabilježili Buhari, Ismaili i Abdurrezak.
U Buharijevom «Sahihu» je zabilježeno

Kad bi pročitali samo ovaj hadis ili hadise o tome kako je Poslanikova majka Amina prije
njegovo rođenja sanjala kako iz nje izlazi velika svjetlost i osvjetljava cijeli Šam, dovoljno je
da samo malo dobijemo osjećaj koliko je to biće, taj Poslanik s.a.w.s posebno i odabrano biće.

Rasijecanje i čišćenje Muhammedovih grudi.

Prenosi Muslim od Enesa r.a., da je Resulullahu s.a.w.s., došao Džibril, alejhi-selam, u

vrijeme dok se on igrao s djecom. Uzeo ga je, spustio na tlo, rasjekao mu grudi sve do srca,
izvadio srce vani, i iz srca izvadio ugrušak, pa rekao: “U ovome je šejtan mogao da ti naudi.”
Zatim je isprao srce u zlatnom ledjenu u kome je bila zem-zem voda, zatim ga zašio i ponovo
vratio na njegovo mjesto. Dječaci su trčeći došli njegovoj pomajci, vičući: “Muhammed je
ubijen!” Kada ga ugledaše, imao je drugačiju boju lica.

Po ovom događaju može se zaključiti da Muhammedovo srce nije bilo srce kao nijedno drugo
ikad stvoreno, Poslanikovo srce je očišćenjo od sve zlobe i to su bila najljepša prsa počašćena
najljepšim srcem. Srcem našeg Miljenika Poslanika, s.a.w.s

Milost je bila suština njegovog života.

Našeg Poslanika su krasile najljepše moralne osobine, izdvojit ćemo jednu od njih koja nam
najbolje oslikava ličnost našeg Poslanika i pojašnjava čime i kako je Poslanik a.s., osvajao
ljudska srca.

Našeg Poslanika je krasila pravednost, iskrenost, strpljivost, suosjećajnost, ljubav, blagost ali
prije svega milost.

Allah je dao da Muhammeda kolijevka zaljulja kao siroče. Dok su njegovi vršnjaci zaštitu
nalazili u svojim očevima on nikada nije rekao „oče", „babo", jer nije imao oca da ga tako
zove, ali je veoma često i gotovo stalno govorio: „Allahu moj", „Bože moj".

Iz ovog jetimluka se razvila neizmjerna ljubav prema Allahu, a iz te ljubavi proistekla je

milost prema svim živim i neživim bićima. Milost koja nije imala granica koja je obuhvatala i
ljude i džinne, i životinje i biljke, zato je Allah nazvao Poslanika milost svim svjetovima.

Njegovu milost će nam najbolje objasniti njegove riječi i djela.

Božijem Poslaniku s.a.v.s., dolazi jedan čovjek užurbanim koracima, radostan da mu da

prisegu da se bori na Allahovom putu pod njegovom zastavom. A Poslanik s.a.v.s., ga pita:
"Je li ti ko od roditelja živ?" „Jesu oba", odgovori. „Vrati se roditeljima, s njima budi i čini im
dobro", odgovori Poslanik.

Kada mu dođe jedan mladić govoreći:"Allahov Poslaniče, došao sam da ti dam vjernost na
hidžru, a roditelje sam ostavio plačući." Nato će Poslanik:"Njima se vrati pa ih nasmij kao što
si ih i rasplakao".Poslanik ne želi da ikoga rasplače, da bude tužan i nesretan, on želi da unese
radost u srca svih ljudi, želi da ih ta milost koju nosi u sebi prekrije kako bi i oni našli svoje
duše mir, zato vraća mladića njegovim roditeljima, jer zna kako su teške i bolne suze koji
roditelji liju za svojom djecom.

S druge strane, kada bi Alija, r.a. opisivao Allahovog Poslanika a.s. govorio bi: „Nije bio previsok ni
prenizak nego srednjeg rasta. Nije bio ni kovrdžave ni ravne kose, nego blago valovite. Nije bio debeo
ni okruglog lica, nego blago zaobljenog. Rumen, crnih očiju, dugih trepavica, krupnih ramena, širokih
pleća, dugih dlaka na prsima, krupnih šaka i stopala, kada bi išao išao bi žusto kao da silazi niz brdo,
kada bi se okretao okretao bi se čitavim tijelom. Među plećima je imao poslanički pečat a on sam je
bio bio pečat svih poslanika. Bijaše najvelikodušniji, najiskreniji, najblaže ćudi, najugodnijeg
druženja. Ko bi ga iznenada ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a kad bi ga dobro upoznao zavolio
bi ga. Kad bi ga neko opisivao rekao bi: Nikada, ni prije ni poslije nisam mu vidio nekog sličnog.“

Berra`b. Azib, r. a. prenosi: „Allahov Poslanik a.s. je bio srednjeg rasta, širokih pleća, kosa mu je
padala preko ušiju, u crvenom ogrtaču. Nikad nisam vidio nikog ljepšeg od njega.“
Ebu Džuhejfe kaže: “Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice. Bila je hladnija od snijega, a
mirsnija od miska.” .

Blagost je također svojstvo Allahovih poslanika, pa se tako o Ibrahimu, a.s., u Kur'anu veli:
”Ibrahim je doista bio sažaljiv i blag.” (Et-Tevba, 114.) Muhammed, s.a.v.s., bio je poznat po
svojoj blagoj naravi, a hvaleći tu moralnu vrjednotu, jednom od svojih ashaba, rekao je: ”Ti
posjeduješ dva svojstva koja Allah voli: dostojanstvenost i blagost.”

Blagost je spmenuta na mogim mjestima u Kur'anu, poput ajeta:

”Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj
postati.” (Fussilet, 34.)
”Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da
Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevba, 128.)
”Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz
tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.” (Ali Imran,
159.)
Muhammed, s.a.v.s., u mnogobrojnim svojim hadisima spomenuo je i pohvalio blagost.
Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Allah je Blagi i voli blagost u svakoj stvari.”

”Blagost se nije našla ni uz jednu stvar, a da je nije ukrasila, a nije falila ni u jednoj stvari, a
da je nije pokvarila.”
”Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je svako dobro.”
Naučio nas je Poslanik, s.a.v.s., da je blagost put ka Allahovom zadovoljstvu i nagradi,
rekavši: ”Ko se savlada u srdžbi onda kada je u stanju da je ispolji, Allah će ga pozvati na
Sudnjem danu pred svim ljudima i dat će mu priliku da sebi izabere džennetsku huriju koju
želi.” (Ebu Davud)
Musliman koji posjeduje blagost i smirenost, daleko je od džehennemske vatre, na šta aludira
hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Hoćete li da vas obavijestim ko je zabranjen
džehennemskoj vatri, ili kome je džehennemska vatra zabranjena? Vatra je zabranjena
svakom dobrostivom vjerniku, koji je blag i lahak u komunikaciji.”

Onaj ko bude blag prema ljudima, Allah će biti blag prema njemu na Sudnjem danu. Poslanik,
s.a.v.s., učio je ovu dovu: ”Moj Allahu, ko bude nadređen mom ummetu u bilo kojem poslu,
pa bude blag prema njima, budi i Ti blag prema njemu!”
Mnogobrojni su primjeri iz života Muhammeda, s.a.v.s., koji svjedoče o njegovoj blagosti,
toleranciji, razumijevanju i samilosti prema ljudima.
 Zaključak

Pored ljubavi čije plodove i koristi ubiremo na ovom svijetu, postoji i ona mnogo važnija
ljubav - ljubav koja će nam, pored dunjalučke, donijeti i ahiretsku, jedinu pravu i dugotrajnu
sreću. To je ljubav prema našem Gospodaru i Njegovom poslaniku Muhammedu, a.s.

Lahko zavolimo onoga ko nam želi dobro, a ne postoji ta osoba koja nam je željela i donijela
više dobra od našega Poslanika, s.a.w.s, i sve što više saznajemo o životu našega Poslanika,
a.s., o njegovoj borbi za nas i njegovoj brizi za ummet, naše je srce punije i duša nestrpljivo
čeka, mašta o susretu sa najvoljenijim bićem. Našu ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s.,
ćemo najbolje pokazati slijeđenjem njegovog sunneta, odnosno tako što ćemo živjeti na takav
način da budemo primjer svega onog dobrog u društvu, te da se i drugi ljudi ugledaju na nas,
dajući pravu sliku naše vjere islama svijetu.

Podsjetimo se sada na dovu poslije ezana. Poslanik, a.s., je rekao: ''Ko kaže kada čuje učenje
ezana: ‘Allahu moj, Gospodaru ovoga uzvišenog poziva i nastupajućeg namaza, molim Te,
dopusti našem Poslaniku Muhammedu da nam bude zagovornik na Sudnjem danu. Podari ga
el-vesil-om/visokim počastima, el-fadil-om/najvišim dobrom i proživi ga na el-mekamu’l-
mahmud-u/hvaljenom položaju, kako Si obećao.’ Ko ovo izgovori zaslužio je šefa‘at na
Sudnjem danu!'' (En-Nesa’i)

U jednom vjerodostojnom hadisu o šefa‘atu se prenosi da će Allah, dželle šanuhu, na

Sudnjem danu sakupiti sve generacije ljudi, od prve do posljednje, na jednom mjestu. Jedni će
drugima govoriti: – Šta mislite šta će biti s vama? Šta mislite šta će biti kad vam se da
saopćenje? Ko će se za vas zauzimati kod vašeg Gospodara? Ići će ljudi tada do Adema, pa do
Nuha, potom će se obratiti Ibrahimu, pa Musau i Isau i, na kraju, Muhamedu, alejhissalatu
vesselam. Svi će poslanici govoriti: – Idite drugom, a ne meni! I tako sve do Muhammeda,
alejhissalatu vesselam. On će biti na sedždi i moliti Allaha, dželle šanuhu, dok mu ne dozvoli
šefa‘at. Ovo je jedna od njegovih prednosti i vrijednosti nad svim stvorenjima. Ovo je
posebna odlika koju nema nijedan Allahov, dželle šanuhu, poslanik.

Na nama je da zaslužimo njegov šefa'at, da ga volimo kao što su ga voljeli njegovi ashabi, pa
se možemo nadati da ćemo biti u njegovom, odabranom, društvu u džennetu.

''Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih,
kojima je Allah milost Svoju darovao, a dobro li je to društvo! To je Allahova blagodat, a
dovoljno je to što Allah sve zna.'' (Sura An-Nisa', 69-70)