Geotermalna energija

29 April 2016 09:22

Polagano prirodno raspadanje radioaktivnih elemenata koji se nalaze u stijenama proizvodi ogromnu
termičku energiju.
Budući da ovih elemenata(urana, torija i kalija) ima najviše u zemljinim stijenama, toplina se našto
više razvija u zemljinoj kori, nego pod morem i u stijenama mlađih geoloških formacija.
Difuzija unutrašnje topline je vrlo polagana i izaziva srednji temperaturni gradijent od 10 oC/kN i to u
prvih 100 kilometara od površine. Taj gradijent postepeno raste prema središtu Zemlje. U nekim
područjima temperaturni gradijent je znatno veći od srednjeg gradijenta, zbog vulkanskog djelovanja
ili je magma bliža površini.

Kada voda u unutrašnjosti zemlje dođe u dodir sa vrućim stijenama ona se brzo ugrije do nekoliko
stotina oC.
Ako je stijenje propusno ugrijana voda će se na površini pojaviti kao vruća ili ključala voda ili kao
para.
U nepropusnim stijenama zagrijana voda ostaje zatvorena i ona će se pojaviti na površini samo kroz
umjetno stvorenu bušotinu.
Svi izvori hidrogeotermalne energije su u tektonski aktivnim područijima u kojima postoje uvjeti za
pojavu i izvora vodene pare. Pošto je dubina bušenja uz današnju tehonologiju ograničena na
desetak kilometara ispod površine tla, samo geotermalna energija u stijenama do te dubine dolazi u
obzir za iskorištavanje.
Geotermalna energija se može upotrijebiti preko toplotnih pumpi, u postrojenjima za proizvodnju
električne energije i direktno za grijanje.

Prednosti geotermalne energije su:

• Upotrebom geotermalne energije smanjuje se potreba za potrošnjom fosilnih goriva.
• Geotermalni izvori su uvijek raspoloživi i praktično neiscrpni.
• Geotermalne elektrane se mogu graditi u širokom opsegu snaga od 200 kW do 1200 MW.
• Geotermalna energija se može koristiti kombinovano za dobivanje električne energije i za
direktno grijanje.
• Potrebna površina za smještanje geotermalnog postrojenja po jedinici instalisane snage je
nekoliko puta manja od površine potrebne u postrojenjima drugih tehnologija.
Nedostaci geotermalne energije su:
• Nema mnogo lokacija koje su pogodne za direktnu upotrebu geotermalne energije ili za
izgradnju geotermalnih elektrana.
• Geotermalnu energiju je nemoguće transportovati i zbog toga se može koristit samo za
snabdijevanje toplotom obližnjih mjesta, ili za proizvodnju električne energije.
• Problem korištenja je ispuštanje materijala i gasova iz dubine zemlji, koji mogu biti štetni kada
izađu na površinu.
• Statistika pokazuje povećan broj potresa u regionima gdje se iskorištava geotermalna energija.

Primjena geotermalne energije

Geotermalne elektrane

Geotermalni resursi se mogu predstaviti kao hidrotermalni, suhi geotermalni (vrele stijene), ili izvori
vode(pare) pod pritiskom.
Karakteristike hidrotermalnog resursa određuju koji termički ciklus će biti upotrebljen u
geotermalnoj elektrani.
Ako se raspolaže izvorom suhe pare, temperature približno 235 oC onda se ona koristi direktno za
pokretanje turbine(geotermalne elektrane na suhu paru).
U geotermalnim elektranama gdje je temperatura vrele vode iznad 165 oC primjenjuje se sistem
separacije pare (flash steam ciklus).
Ako je temperatura vode ispod 165 oC koristi se binarni ciklus.
Direktno korištenje suhe pare iz izvora eliminiše potrebu za grijačima, međupregrijačima, kao i

UES Page 1
Direktno korištenje suhe pare iz izvora eliminiše potrebu za grijačima, međupregrijačima, kao i
klasičnim termoelektranam, već se para direktno dovodi do turbine.
U ciklusu sa separacijom pare voda iz geotermalnih izvora je pod visokim pritiskom i na temperaturi
od 180 oC. Pumpanjem vode iz izvora snižava se pritisak pa se vrela voda pretvara u paru, koja služi
za pokretanje turbine.
U binarnom ciklusu, voda je hladnija u odnosu na na ostale principe proizvodnje električne energije
iz geotermalnih izvora. Binarni ciklus je zatvoreni sistem u kojem se vrela voda koja je niža od 165 oC
korisit za grijanje sekundarnog fluida koji je na nižem pritisku i ima nižu temperaturu ključanja od
100 oC (izopentan). Ta tečnost isparava i pokreće turbinu.
Toplotna pumpa je uređaj pomoću kojeg se toplotna energija iz jedne sredine prenosi u drugu. Za taj
proces se troši određena energija koja je nekoliko puta manja od prenesene. Za utrošeni 1kWh
električne energije ukupna dobivena toplotna energija je reda 3 do 4 kWh. Geotermalne pumpe su
uređaji za grijanje i hlađenje bilo kog zatvorenog prostora.
Njihov rad je baziran na činjenici da je temperatura zemlje na oko 5 metara dubine konstanta, bez
obzira na godišnje doba. Temperatura zemlje ljeti je manja od temperature vazduha, a zimi veća, pa
geotermalne pumpe mogu da prenesu toplotnu energiju geotermalnog izvora u zgradu ili iz zgrade u
gotermalni izvor.

UES Page 2
Hidroenergija
06 May 2016 09:44

Hidroenergija je jedan od najznačajnijih obnovljivih izvora energije koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i
nuklearnoj energiji. Međutim, korištenje hidroenergije ima svoja ograničenja, a to su, da se ne može koristiti posvuda ,
odnosno, njeno korištenje podrazumijeva obilje tekuće vode koja se može uskladištiti u akumulaciona jezera. Na taj
način se poništava uticaj oscilacija vodostaja.
Drugi problem je vezan za eventualne potrese, tako da se akumulaciona jezera moraju praviti vodeći računa o
opterećenjima takvog tipa.
Energija vodotokova (energija položaja vode - potencijalna i energija kretanja vode - kinetička) su posljedice dopiranja
Sunceve energije do Zemljine površine što izaziva isparavanje vode, tla i bilja, a što sve uzrokuje podizanje razine vode,
odnosno, energiju kretanja vode.
Oblici energije položaja vode su:
• Vodotoci
• Plima i oseka
• Morski valovi
Osnovni način upotrebe je pretvorba energije položaja vode i kinetičke energije kretanja vode u mehaničku energiju
protjecanjem kroz hidroturbine, a zatim putem generatora u električnu energiju.
Od oborina, samo dio vode stiže u vodotok, a ostalo preuzimaju biljke, ili neposredno isparava, a veliki dio odlazi u
unutrašnjost tla, pa sa većim ili manjim zakašnjenjem se ponovo javlja na površini u nekom vodotoku.
Za svaku tačku vodotoka na osnovu topografije zemljišta moguće je odrediti površinu zemljišta s kojeg se vrši otjecanje u
vodotok. Omjer količine vode koja se tokom godine javlja u vodotoku i količine padavina na oborinskom području
nazivamo faktor otjecanja. On se kreće od zanemarive vrijednosti pa do 0.95.
Ovisnost količine vode u vodotocima ovisi o :
• Količini oborina
• Sastavu i topografiji tla
• Vremenskom rasporedu oborina
Osnovno mjerenje razine vode u vodotoku, odnosno vodostaj, ili pad vode, vrši se pomoću vodokaza.
Raspored protoka za jedan vodotok u nekoj godini je varijabilnog karaktera.
Protok Q se mjeri za određeno mjesto i za sve očekivane vodostaje H.
Svakom profilu vodotoka odgovara određena kota H (u metrima, visina iznad mora) i određeni srednji višegodišnji protok
Q, pa se svaki vodotok može prikazati Q-H dijagramom vodotoka
H

Hizvor

dH
Q
Hušće

Q
Qizvor Qušće

Idući od izvora ka ušću prosječni višegodišnji protok sve više raste jer sve više raste i oborinsko područje
pa u i količine oborina koje gravitiraju vodotokom veće. Istodobno, razina vode, H postaje manja.
Ako se na padu dH koristi protok Q, dobija se snaga :

Mogućnost pretvorbe energije položaja u električnu energiju zavisi od poznavanja količine vode u
vodotoku i vremenu, H= f(Q) - konsumpciona kriva podrazumijeva istovremeno mjerenje protoka na
određenom mjestu vodotoka, odnosn ona određenom profilu. Krivulja je zavisna od oblika korita na
mjestu vodokaza.

Na osnovu srednjih dnevnih protoka crta se godišnji dijagram protoka, u kojem su hronološki poredani

UES Page 3
 Na osnovu srednjih dnevnih protoka crta se godišnji dijagram protoka, u kojem su hronološki poredani
protoci. Pomoću podataka o dnevnim protocima mogu se odrediti srednji desetodnevni protoci (dekadni
protoci) , srednji mjesečni protoci, i konačno, središnji godišnji protok.

H HB = f(Q)

HA = f(Q)

Q(m3/s)

Krivulja trajanja protoka je vjerovatnosna kriva - vjerovatnost pojave protoka u nekom trenutku t A, QtA je
jednaka odnosu vremena tA i ukupnog vremena promatranja, tj. p(QtA) = TA/T .

Krivulja trajanja protoka se dobija iz podataka krivulje protoka u vremenu, samo što podaci nisu
hronološki poredani, nego su poredani od maksimalnog protoka do minimalnog protoka, što je
predstavljeno na sljedećoj slici:

Q (m3/s)

QT - krivulja trajanja protoka

UES Page 4
 t(mjeseci)

Ukupna količina vode koja proteče kroz promatrani profil vodotoka:

Srednji godišnji protok vode :

Veličina izgradnje - Maksimalni protok Q koji može HE propustiti kroz pretvorbeni sistem :

Iskoristivi volumen vode Vi odgovara veličini izgradnje.

Tehnički iskoristiva energija vodotoka je smanjena zbog trenja u dovodima vode ( tunel, tlačni cjevovod),
te gubitaka protoka što se definiše kao neto pad (neto pad je jednak bruto padu - gubici) .
Srednja iskoristiva snaga koju hidroelektrana daje na priključcima generatora određuje se iz jednačine:

• Hn - rasploživi neto pad vode u metrima

• Qsi - srednji iskoristivi protok.

Hidroelektrane
Hidroelektrane su postrojenja u kojima se energija pložaja vode pretvara u električnu energiju.
Sastoje se od objekata i dijelova koji služe za skupljanje i odvođenje vode, pretvorbu energije položaja
vode u mehaničku, odnosno električnu energiju, te trasnformaciju i razvoj električne energije.
Karakteristični dijelovi hidroelektrane su:
• Brana
• Zahvat
• Dovod vode
• Vodna komora - vodostan
• Tlačni cjevovod
• Strojarnica (hidroturbine i generatori)
• Odvod vode
Hidroelektrane se dijele prema padu na :
• Niskotlačne - do 25 metara
• Srednjetlačne - od 25 do 200 metara
• Visokotlačne - >200 metara
Prema načinu korištenja vode:
• Protočne(voda se koristi kako dotječe)
• Akumulacijske(dio akumulirane vode koristi se prema potrebi)
• Dnevna akumulacija(punjenje po noći, pražnjenje po danu)
• Sezonska akumulacija(punjenje u kišnom, pražnjenje u sušnom periodu)
U posebne vrste hidroelektrana spadaju pumpno akumulacione hidroelektrane (mogu raditi u
turbinskom režimu - proizvode električnu energiju kada postoji potražnja, i mogu raditi u pumpnom
režimu - pumpa prebacuje vodu iz donjeg u gornje akumulaciono jezero, u periodima slabo opterećenog
sistema.
Hidroelektrane se mogu podijeliti i prema smještaju strojarnice na pribranske i derivacijske.
Kod pribranskih strojarnica se nalazi ispod same brane, a kod derivacijskih je smještane puno niže od
brane i cjevovodima je spojena na akumulaciju.
Hidroturbine koje se koriste su :
• Francisova
• Kaplanova
• Propelerna
• Peltonova
Hidrostistemi, odnosno hidroelektrane mogu biti različitih snaga, pa se u skladu s tim ovi sistemi

UES Page 5
Hidrostistemi, odnosno hidroelektrane mogu biti različitih snaga, pa se u skladu s tim ovi sistemi
klasificiraju kao:
• Veliki
• Mali
• Mikrosistemi
U energiju vodotokova spada i energija plime i oseke, koja je posljedica gravitacijskih sila između Sunca,
Mjeseca i Zemlje, koje utiču na razinu vode u moru.
Za ekonomičnu proizvodnju potrebna je minimalna visina vode od 7 metara. Za energetsko
iskorištavanje plime i oseke potrebno je odabrati pogodno mjesto na obali na kojoj je velika amplituda
plime uz mogućnost izgradnje pregrade, odnosno brane.
Najjednostavnije iskorištavanja je kada se ugradi turbina koja radi samo u jednom smjeru strujanja vode.
Ove elektrane koje se koriste na plimu i oseku mogu biti konvencionalne i nekonvencionalne.
Kod konvencionalnih se obično ugrađuju dvosmjerne turbine.
Nekonvencionalne elektrane rade slično kao vjetroelektrane, samo što umjesto zraka za pogon koriste
snagu vode.
Elektrane na valove koriste energiju koja je uzrokovana najvećim dijelom djelovanjem vjetra o površinu
okean. Ta snaga varira ovisno o zemljopisnom položaju. Ova energija je obnovljiv izvor, mijenja se tokom
vremena i ima slučajan karakter.

UES Page 6
Solarna energija
13 May 2016 08:39

Solarna energija je energija sunčevog zračenja koju primjećujemo u vidu svjetlosti i toplote.
Sunce se sastoji od oko 80% vodonika, 20 % helijuma i 0.9% ostalih elemenata.
U jezgru Sunca se odvija nuklearna fuzija, proces u kome se vodonik pretvara u helijum.
Poređenjem masa čestica prije i poslije reakcije zaključuje se da se ukupna masa smanjuje i da se
manifestuje kao energija. Procjenjuje se da se svake sekunde oko 3 tone mase pretvara u energiju
zračenja.
Intenzitet ovog zračenja opada sa kvadratom udaljenosti od Sunca.

Na prosječnoj udaljenost Zemlje od Sunca u zavisnosti od Sunčevih aktivnosti normalno na površinu

Zemlje u svakoj sekundi pada zračenje od oko 1370 W/m2. Ova vrijednost naziva se solarna
konstanta, i predstavlja prosječnu gustinu snage zračenja Sunca pri ulasku u Zemljinu atmosferu. Pri
prolasku kroz atmosferu dio energije se troši u složenim procesima a dio se reflektuje i reemituje u
Svemir.
Energija zračenja koja dopire do površine Zemlje zavisi od trajanja insolacije, odnosno od vremena
tokom kojeg se Sunce nalazi iznad horizonta. Trajanje insolacije zavisi od geografske širine i od
godišnjeg doba.
Razlika između vremena izlaska i vremena zalaska Sunca, daje vrijeme trajanja insolacije kojoj je
izložena horizontalna i nezaštićena površina. Stvarno trajanje a time i energija je znatno kraće zbog
pojave oblaka i magle, ali i zbog stanja atmosfere na posmatranom području.
Problemi pri iskorištavanju sunčevog zračenja su vezani za:
• Mala gustoća energetskog toka
• Oscilacija intenziteta (jakosti) zračenja tijekom dana.
• Ovisnost zračenja o klimatskim uvjetima
• Intenzitet zračenja ne poklapa se s intenzitetom potrošnje
• Problem skladištenja
• Isplativost - cijena (osobito za fotonaponske ili sunčeve ćelije -PV) u usporedbi s ostalim
izvorima energije.

Energija Sunca se može upotrijebiti za:

• Proizvodnju toplinske energije
○ Pasivno solarno grijanje (izravno grijanje zgrade kao kolektora)
○ Aktivno solarno grijanje (zagrijavanje vode pomoću solarnih kolektora)
○ Solarne toplinske elektrane
• Proizvodnju električne energije
○ Fotonaponske ili sunčeve ćelije (PV - Photovoltaic Cells)

Na današnjem nivou razvoja solarna energija se koristi za klimatizaciju prostora, za zagrijavanje

bazena, za dobijanje tople vode i pare, za industrijske procese, u procesima destilacije i za
proizvodnju električne energije

• Pasivno solarno grijanje je direktno grijanje zgrade kao kolektora. Osnovni zahtjevi koji trebaju
biti ispunjeni su :
○ Velika južna površina za prihvat sunčeva zračenja
○ Konstrukcija s velikom termalnom masom (npr. gust beton ili cigla). Time se sprema
toplinska energija za dana i zadržava preko noći i izbjegava se i ljetno pregrijavanje
○ Dobra izolacija na vanjskim strukturama za održavanje topline
○ Izbjegavanje zasjenjavanja objekta

Pri tome se koriste mehanizmi prenosa topline:

Vođenje(kondukcija)

UES Page 7
 ○ Vođenje(kondukcija)
 Toplina absorbirana u materijalu se dalje prenosi vođenjem među molekulama
○ Konvekcija (izmjenjivanje medija)
 Toplina se može prenijeti preko fluida, bilo plina ili tekućine, konvekcijom, Energija
je prenesena na molekule fluida koje se dalje fizički gibaju i prenose energiju.
○ Radijacija
 Toplinska energija se može prenosti zračenjem (elektromagnetski) kao i svjetlosna
energija Sunca. Količina zračenja i valna duljina ovise od temperaturi površine.

• Aktivno solarno grijanje - ovdje se vrši zagrijavanje vode pomoću solarnih kolektora gdje se ista
može koristiti u domaćinstvima za zagrijavanje bazena, pripreme procesne vode i
slično.Tehnološka rješenja za aktivno solarno grijanje su solarni toplinski kolektori.

Solarni kolektori su uređaji koji prikupljaju sunčevu energiju i pretvaraju je u toplotnu. Pošto se
toplota prenosi sa jednog medijuma na drugi, solarni kolektor predstavlja i izmjenjivač toplote. Dijele
se prema visini temperature radnog fluida.
Takođe se dijele na kolektore u obliku ravne ploče, kolektore u obliku vakuumiarane cijeve i
koncentrirajuće kolektore.
Mada između njih postoje značajne geometrijske razlike, namjena im je ista (konverzija solarnog
zračenja u toplotu, radi dobijanja željenog vida energije). Energija dobijena posredstvom solarnih
kolektora može se koristiti direktno ili akumulirati.
Korektna procjena količine energije koja se može dobiti na kolektoru je povezana sa osobinama
materijala od kojega je kolektor napravljen. Sunčevo zračenje, najčešće u opsegu kratkotalasnog
zračenja, prolazi kroz proziran poklopac i dolazi do termičkog prijemnika. Poklopac se obično pravi
od stakla, čime se obezbjeđuje visoka propustljivost i smanjuju toplotni gubici. Optičke karakteristike
prijemnika toplote moraju što više odgovarati osobinama crnog tijela, naročito u pogledu
mogućnosti apsorbovanja. Dobro projektovan kolektor sastoji se od:
• Poklopca koji propušta upadno sunčevo zračenje
• Prijemnika koji dobro apsorbuje toplotu

Pločasti kolektori
Kod pločastih kolektora ploče su izgrađene od metala visoke termičke provodnosti i premazuju se
specijalno napravljenom bojom koja apsorbuje i provodi toplotu bolje od obične crne boje.
Stakleno kućište smanjuje konvekcione i gubitke uslijed zračenja u okolini.

Efikasnost kolektora je data sa:

Efikasnost = Korisna toplina/Solarno zračenje

Korisna toplina = primljena energija - gubici

Slijedi:

G-globalno (izravno i difuzno) zračenje (W/m2)

A - površina kolektora (m2)
τ-vodljivost pokrova
α-apsorptivnost apsorbera
F-faktor prenosa topline
Qk-korisna toplinska energija
Tu-ulazna temperatura (K)
Tz - vanjska temperatura (K)

UES Page 8
Tz - vanjska temperatura (K)
k-koeficijent ukupnih toplinskih gubitaka

Solarni kolektori - preuzimaju energiju svjetlosnog zračenja i griju vodu

Solarni toplinski kolektori se mogu kategorizirati prema temperaturi na kojoj efikasno griju vodu:
• Niskotemperaturni kolektori
Bez pokrova za grijanje vode. Perforirane ploče za predgrijavanje zraka
• Srednjetemperaturni kolektori
Izolirani kolektori s pokrovom
• Visokotemperaturni kolektori
Vakumirane cijevi. Koncentrirajući kolektori

Vakuumski kolektori - koriste se za klimatizaciju prostora, grijanje,hlađenje, u industriji i kao

alternativa pločastim kolektorima u oblastima s visokim stepenom oblačnosti.
Solarni koncentratori se klasificiraju na osnovu stepena koncentracije :
• Pločasti kolektori sa stepenom koncentracije 1
• Koncentrirajući kolektori sa stepenom koncentracije većim od 1

Solarni termički sistemi

Mogu biti pasivni ili aktivni. Solarna energija se može koristiti za za zagrijavanje vode u
domaćinstvima u kojima je radni fluid najčešće voda kojoj se može dodati i glikol ukoliko nije
predviđeno isupuštanje vode iz sistema tokom zimskog perioda. Jedna od jednostavnih verzija za
zagrijavanje voda prikazana je na sljedećoj slici :

Za dobijanje električne energije korištenjem sunčevog zračenja, grade se solarne elektrane,

prvenstveno sa tri tipa solarnih koncentratora, i to :
• Paraboličnim tanjirastim koncentratorima
• Paraboličnim koritastim koncentratorima
• Heliostatima

UES Page 9
 • Heliostatima

Fotonaponski sistemi
Fotonaponski sistemi služe za konverziju sunčeve svjetlosti u električnu energiju. Fotonaponski
sistemi se u osnovi sastoje od fotonaponskih ćelija koje se izrađuju od poluvodičkih materijala.
Tipična fotonaponska ćelija proizvodi snagu od oko 3 W i jednosmjerni napon od oko 0.5 V.
Da bi se dobila uportebljiva vrijednost snage i napona ćelije se spajaju u redno-paralelne
konfiguracije.

Fotonaponska pretvorba
Direktna pretvorba sunčevog svjetla u električnu struju preko fotonaponske ćelije koja je poluvodički
element koji se pravi od legure silicija ili nekog drugog poluvodiča. Sunčevo svjetlo se sastoji od
fotona koji sadržavaju različite količine energije koje odgovaraju različitim talasnim dužinama
solarnog spektra. Kada fotoni pogode fotonaponsku ćeliju oni se mogu reflektirati od nje, proći
direktno ili biti apsorbovani. Samo apsorbovani fotoni daju energiju za proizvodnju električne struje.
Kada poluvodič apsorbuje dovoljno sunčevog svjetla (energije) iz atoma materijala istiskuju se
elektroni koji napuštaju svoju poziciju te se time oblikuju šupljine. Elektroni i šupljine su različitog
naboja. Neravnoteža naboja sa prednje i stražnje površine poluvodiča (ćelije) predstavlja naponski
potencijal koji omogućava da poteče struja ukoliko se priključi opterećenje.

Prednosti upotrebe fotonaponskih sistema su :

• Fotonaponska pretvorba je direktna (nisu potrebni veliki mehanički sistemi kao kod drugih
tehnologija)
• Modularna karakteristika (moguće postepeno povećanje snage)
• Korištenje i održavanje je jednostavno (nemaju pokretnih dijelova, nije potreba koncentracija
zracenja
Neki od nedostataka su:
• Poluvodiči od kojih su izrađene sadrže teške metale (npr. Ga,As) pa se tretiraju kao specijalni
otpad kod odstranjivanja.
• Pri izradi dijelova koriste se za okolinu vrlo neugodne kiseline
• Tijekom korištenja sunčanih ćelija je dolazilo do požara koji su prouzrokovali širenje toksičnih
sastojaka

Upotreba fotonaponskih sistema

Fotonaponski sistem može da napaja potrošače pojedinačno ili da bude priključen na distributivnu
mrežu. Mreža tada može da primi višak proizvedene energije i/ili da služi kao rezervno napajanje
kada fotonaponski sistem ne može da pokrije zahtjeve potrošača

UES Page 10
Energija vjetra
20 May 2016 10:03

Energija vjetra u energetici

Vjetroelektrane imaju sve veći doprinos u proizvodnji električne energije u elektroenergetskom
sistemu. Istovremeno sa razvojem dimenzija razvile su se i nove tehnologije koje omogućavaju uvid u
učinke vjetroelektrana na elektroenergetsku mrežu, vjetroagregati pružaju potporu mreži i imaju
pozitivan uticaj na stabilnost sistema, razvijeni su napredni prognostički modeli vjetra s visokom
tačnošću od nekoliko dana unaprijed, došlo je do pada cijene proizvedenog kWh.
Upotreba vjetroelektrana ima svoje prednosti i nedostatke.
Prednosti su:
• To je čist izvor energije
• Rasploživa je svuda za razliku od nafte i plina
• Najjeftiniji način za dobivanje električne energije
• Mogu se priključiti na mrežu bilo kog naponskog nivoa, pojedinačno ili kao farme
• Vjetroelektrane priključene na distributivnu mrežu omogućavaju autonomnost
• Veća sigurnost snabdijevanja potrošača i smanjuju se ukupni gubici aktivne snage i rasterećuje
prenos na mreži
Nedostaci su :
• Cijena proizvedene električne energije još uvijek nije konkurentna konvencionalnim izvorima
• Vjetar je intermitentna pojava i ne puše uvijek kad je potrebna električna energija
• Lokacije sa dobrom vjetrovitošću najčešće su udaljene od potrošačkih centara što zahtijeva
izgradnju dugih vodova
• Velike varijacije u generisanju snage mogu stvoriti niz tehničkih problema u pogledu planiranja
proizvodnje, stabilnosti rada kako vjetrogeneratora, tako i cjelokupnog sistema i varijacija
napona u mreži
• Problemi stabilnosti naponskih prilika se moraju analizirati pri projektovanju vjetroelektrane
• Posebno se analizira potreba ojačavanja mreže
• Potrebno predvidjeti i kompenzaciona postrojenja koja pomažu u generisanju reaktivne
energije

Vjetroelektrane se mogu graditi na kopnu i u priobalnom pojasu.

Vjetroturbine mogu biti sa horizontalnom ili vertikalnom osovinom.
Turbine sa horizontalnom osovinom mogu imati različit broj lopatica.
Danas su dominantne turbine sa horizontalnom osovinom jer su tiše tokom rada.
Turbine sa dvije lopatice zahtijevaju stubove manjih dimenzija i mase. Zbog bučnijeg rada pogodne
su za ugradnju u priobalnom području . Visine stuba i dimenzije propelera zavise od snage turbine .
Vjetroturbine mogu da rade sa stalnom i promjenjivom brzinom. Sve vrste turbina su opremljene
uređajima za kontrolu snage. Tu spada kontrola aerodinamičkih sila koje djeluju na rotor turbine da
bi se ograničila snaga pri ekstremno velikim brzinama vjetra radi izbjegavanja oštećenja turbine.
Turbine sa promjenivom brzinom obrtanja zahtjevaju upotrebu uređaja energetske elektronike radi
prilagođavanja frekvencije napona generatora vrijednostima u mreži.
Vrste korištenih generatora u vjetroelektranama su:
• Asinhroni generatori:
○ Asinhroni sa kaveznim rotorom
○ Asinhroni sa namotanim rotorom
○ Asinhroni sa namotanim rotorom i promjenjivim otporom rotora
○ Dvostrano napajani asinhroni generatori
• Sinhroni generatori
○ Sa namotanim rotorom
○ Sa stalnim magnetima
Tipično svaki generator ima svoj transformator za priključenje na mrežu.

Lokalni efekti vjetra

Kod izbora turbine treba uzeti u obzir smanjenu vjetrovitost na mjestu postavljanja elektrane.

UES Page 11
Kod izbora turbine treba uzeti u obzir smanjenu vjetrovitost na mjestu postavljanja elektrane.
Glavni efekti koje treba uzeti u obzir su:
• Hrapavost terena
• Promjenjivost brzine vjetra
• Turbulencije
• Prepreke ispred elektrane
• Efekat slabljenja vjetra
• Efekat parka
• Efekat tunela
• Efekat brda

Hrapavost terena u blizini vjetorelektrane.

U industriji vjetroturbina poznavanje hrapavosti terena, uticaja prepreka i konfiguracije terena se
označava terminom orografija. Što je hrapavost terena izraženija brzina vjetra će biti niža. Pri
projektovanju i izboru vjetroturbine hrapavost terena se obuhvata preko klase hrapavosti ili dužine
hrapavosti.

Promjenjivost brzine vjetra

Kako se brzina vjetra mijenja mijenja se i energetski sadržaj, a time i energija koju može da proizvede
vjetroelektrana.

Prepreke na putanju vjetra ispred elektrane

Prepreke gledano u smjeru duvanja vjetra, a koje se nalaze ispred turbine treba izbjeći. Brzina vjetra
iza prepreke je manja u odnosu na brzinu ispred. Smanjenje brzine zavisi od poroznosti prepreke,
odnosno od količnika otvorene površine prepreke i ukupne površine prepreke.

Turbulencije
Turbulentna kretanja smanjuju mogućnost korištenja vjetra u vjetroelektranama, a javljaju se u
oblastima sa neujednačenom konfiguracijom površine terena, iza prepreka gdje dolazi do pojave
vrtložnih strujanja.

Slabljenje vjetra i efekat parka

Efekat slabljenja vjetra iza turbine se ogleda u većem stepenu turbulentnosti u odnosu na vjetar
ispred turbine. Da bi se spriječile prevelike turbulencije vjetroturbina u parkovima moraju se
ispoštovati rastojanja između njih, gledano iz pravca najčešćeg duvanja vjetra i to u funkciji prečnika
propelera. Potrebno je ispoštovati minimalno rastojanje između dva reda i između dvije
vjetroelektrane u jednom redu.

Efekat tunela i efekat brda

Prilikom prolaska vjetra između zgrada ili kroz uske planinske prolaze uočava se veća brzina vjetra,
dolazi do kompresije vazduha na vjetrovitoj strani zgrade ili planine tako da je brzina vjetra veća. Taj
efekat je poznat kao efekat tunela.
Vjetroturbine se postavljaju na mjestima na kojima je izražen efekat povećavanja brzine vjetra. Zbog
toga je uobičajena praksa da se vjetroturbine postavljaju na uzvišenjima ili brdima na kojima je dobra
vidljivost.

Osnove konverzije energije vjetra

Energija vjetra je kinetička energija velike mase zraka koja se kreće iznad površine zemlje. Lopatice
propelera turbine primaju ovu kinetičku energiju koja se transformiše u mehaničku, odnosno
električnu energiju, zavisno od namjere.
Vjetar je masa zraka u pokretu, a uzrokuje ga razlika pritisaka koja je posljedica razlike temperatura
uslijed nejednakog zagrijavanja zemlje

Energija i snaga vjetra

Kinetička energija zraka mase m, koji se kreće brzinom iznosi:

UES Page 12
Kinetička energija zraka mase m, koji se kreće brzinom iznosi:

Neka je A površina koju opisuju lopatice propelera turbine, a t označeno vrijeme.

Zapremina vazdušnog valjka osnovice A iznosi:

Masa vazduha u zapremini valjka je:

Odakle je kinetička energija:

Snaga zračne mase je:

Gustina zraka je funkcija pritiska, temperature zraka, a oba parametra su funkcije nadmorske visine
z:

p0 - atmosferski pritisak na nivou mora

R - specifičn gasna konstanta za vazduh, R= 287 kj/kgK
g - gravitaciono ubrzanje
z(m) - nadmorska visina

Snaga vjetra se konvertuje u mehaničku energiju u turbini, što dovodi do smanjenja brzine vjetra
nakon prolaska kroz lopatice.
Snaga vjetra se ne može u potpunosti prevesti u mehaničku, jer bi to značilo da se vjetar pri prolasku
kroz površinu zahvaćenu lopaticama zaustavlja, što bi značilo da na lopaticama dolazi do
"nagomilavanja" vjetra, što je nemoguće.
Teorijski optimalnu snagu koja se može iskoristiti iz vjetra smanjenjem njegove brzine ustanovio je
Betz. Teorijski maksimum se izračunava iz izraza:

Ovo je snaga koja se može dobiti iz vjetra pod pretpostavkom da se konverzija obavlja bez ikakvih
gubitaka

UES Page 13
Komponente vjetroelektrana su:
• Turbina
• Reduktor
• Generator
• Uređaj energetske elektronike
• Stub
• Ostali elementi

Pri velikim naletima vjetra dolazi do dinamičkog opterećenja turbine. Svaka turbina (sklop) ima kočni
sistem koji održava brzinu vrtnje konstantnom.
Svrha prenosnika snage je prilagođenje sporookretne osovine vjetroturbine sa brzookretnom
osovinom generatora.
Stub može biti izveden kao cjevasti, konusni, teleskopski, rešetkasti.

Osnovni tipovi vjetroturbina(vjetroelektrana) u odnosu na snagu su:

• Male snage - 1 do 30 kW
• Srednje snage - 30 do 1500 kW
• Velike snage - >1500kW
Klasifikacija vjetroturbina:
• Sa vertikalnom osom
• Sa horizontalnom osom
• Jednim, dva ili tri kraka

Turbine sa horizonalnom osovinom mogu biti turbine koje se okreću uz vjetar i niz vjetar.
Takođe se rade sa stalnom i promjenjivom brzinom obrtanja.
Kod vjetroturbina sa stalnom brzinom, brzina je konstantna bez obzira na brzinu vjetra.
Prednosti su :
• Jednostavne, robusne i pouzdane
Nedostaci :
• Troše reaktivnu snagu
• Velika mehanička naprezanja
• Ograničen kvalitet proizvedene energije

Turbine sa promjenjivom brzinom rade sa maksimalnom efikasnošću u širokom opsegu brzina.

Prednosti su :
• Viši stepen iskorištenja
• Bolji kvalitet proizvedene energije
• Manja naprezanja
Nedostaci su :
• Gubici u energetskoj elektronici
• Korištenje većeg broja uređaja koji poskupljuju cjenu izvedbe

Načini izvedbe vjetroagregata

Najčešće primjenjene konfiguracije vjetroagregata se klasificiraju prema njihovoj sposobnosti
regulacije brzine i sposobnosti kontrole snage .
Prema načinu upravljanja snagom vjetroturbine mogu biti sa aerodinamičkim prigušenjem, sa
zakretom lopatica i sa aktivnim aerodinamičkim prigušenjem.

UES Page 14
UES Page 15