RASPRAVE ZJ, SV. 13(1983), ZAGREB 191—201 YU ISSN 0351—4342 UDK ; 801.73 = 127 : £08.62 Tevorni ananstvemi lana ‘Piljeno: 12/1986 ‘Marija Znika Zavod 2a jecik IFF, Zagreb JEDAN POGLED NA »SROCNE« I »NESROCNE« ATRIBUTE (Prilog kao atribut) Dredmet je ovoga rada status prilogau funkcii atributa, Govori se i o Kongruenei to jednom obliks ‘alihost morfoloiih Kategori, 1.0, Sto je atribut i kakvo mu je gramatigko znatenje i sintakticki polozaj’, 0 tome se vee pisalo s razliitih aspekata. Po tradicionalno} gramatici sroditnji su dijelovi redenice subjekt i predikar, a stribut je retenigni dio od drugotne vanosti. Stoga ga je i izdvajala medu recenié- ‘ne dodatke®. U novije se vrijeme i u nas uzima da je predikat sim sredisnji dio revenice?, ‘ono po éemt regenica jest retenicom, Svim ostalim sintaktickim kategorijama, subjektu, objekmu i adverbnoj oznaci®, mjesto u retenici otvara predikat, pa one auzno moraju s njime stajati u nekakvim odnosima, Ostale su sintakti¢ke kate- gorije pretkazive dakle po predikata jer on omoguéuje njihovo uvrStavanje, Prema tome, ako postoji predikat, naéelno je moguée da on otvara mjesto drugim sintaktié- kim ketexorijama. Jamedu prediksta i ih kategorija postoji odnos pretkazivosti, tj, zalihosti jer su sintaltigke kategorije zbog svoje apriome pretkazivosti zalihosne W odnosu prema predikatu. Tu vestu zalihosti koja postoji izmedu predikata, s jedne strane, i subjekta, objekta i priloine omake, $ druge strane, nazivamo sin- taktiékom valihotéu’. Predikat, subjekt, objekt i prilozna oznaka (simbolima: P, S, 0, AO) zapravo su metajezitne jedinice za koje w jeziku stoje razltite rijet Tamedu sijedi koja stoji za predikat i rijeti koja se uvritava u regenicu u nek od ddrugih sintaltiekih funkeija uspostavija se odnos zalihosti gramatickih kate- gorija®: roda, broja i padeza, Svaka od tih kategorija ima svoje gramaticke oznake: rod (muski, Zenski, srednji), broj (singular, plural, dual), paded (N, G, D, A, V, T Gramaticko se mnatenje i sintkeGki plots) atibutaieerpno analzia u mojoj monografji pod paslovom Odhor atric #predihacion, Zagred 1983. Usp. i bij. 17. Tradicionalna definiija ariouta kao reéenienos dodaisa, kako se pokazatl neprikiadna je { ‘ig fae ch sie hap alo ne dodajc rdcnie ne vedo uy retenicuy Ved je ‘eko}slntaktko}haregoiji ak taj epunjave odvedene mocfoloske zahjeve: da je imenics, {menidka zamjenis i poimenitena nek 2'Uspe Re Katie, Unrate ustrojteo reece, w Kaji: Jexiostoni oped, Skok jen, Zagie> 1911, sz. 8893. ‘ Atnbut i epozicju ovale” raxlogom izostssamo, v.| dale - 19at, ZNIKEA, JRDAN POOLED NA sSROCNE: T sNESROCNES ATRIBUTE L, 1), Tim omakama odgovara odredeni izraz (npr. 8) i sadr2aj (npr. nominativ singulara muskog roda). 1.1, Ré&eno je vet da sve sintaktitke kategorije (S, Q, AO) neke redenice stoje u neKakvim odnosima s predikatomn, Promotri lise stoje li sve sintaktitke kntegorie u istovrsnim odnosima s predikatom, pokazuje se tako da svaka od triju sintakci¢kih Keategorija (S, O, AO) uspostavija izravan odnos s predikatom. ‘Una svaki se predikat nagelno moze wvrstiti adverbna oznaka. Ona moze biti semantitki neadekvatna, neistinite uz neki predikat (primjer prof. Katia: Sava tee usbrdo kod Ogulina)ali to ne dokida njezin status adverbne oznake, Subjektu je po predikatu pretkaziv broj i lice, @ po nekim rijetima u predikatu pretkaziv je subjektn i rod. Objekt je po leksitkom entiteru glagola u predikata pretkaziv samo paded Atribut, za radliku od S, O, AO (adverbne, prilodne oznake), ne mode usposta- viti izravan odnos s predikatom, Da bi neka rijeé mogla postati atribut w neko} reéenici, mora u to} resenici veé postojati imenica, ili rijeé u funkeiji imenice ili imenitka zamjenica Koja omoguéuje uvrétavanje drugih rijedi w funkeiji atribuca, ‘Te imenice veé jesu uspostavile izravan odnos s predikatom jer stoje zi neku sin takticku kategoriju. Atribut kao sintaktitka kategorija ne uspostavija, dakle, izravant ‘oxinos s predikatom, vee uspostavlje posredan odnos s predikatom preko nomena* Koji omogucuje nekom obliku da se uvrsti u funkeiju atributa, pri €emu taj nomen ‘mora biti naveden, izreéen. Nije dovoljno da se samo podrazumijeva (v. die) [Neki se dakle oblik pridruzuje kno atribut nomenu u nekoj sintaktickoj kateyorij, a ne sintaktizko} kategorii izravno. Zbog neizravno uspostavijenog odnosa etri- bbuta s predikatom bilo je i mogués izostaviti atribut (1 apoziciju kao specifigan ‘oblik atribuctje) iz osnovnoga reteniénog ustrojstva (¥. dalje). 1.2, Suvremena sintakticka literatura uzima da se sve retenice daju svesti na osnov- 10 reteniéno ustrojetvo koje tvori razlikosni skup od éctiri elementa: P, $, 0, AO. Takvo, Konstruirano osnovno ustrojetvo, tav. dubinska® struktura retenice, 30 sale Setiri invarijantna elementa, mode se, dréi se danas, uzeti kao mjera kojom ‘se mogu mjeriti sve stvame i razolike reéenice povrsinske strukture koje su jedino ‘empirijski utvrdive. Od tih éetiriju elemenata dubinske strukture mogu se priklad~ rnim postupcima proizvesti stvarne revenice nekoga jezike, pa i one s atributom, ‘apozicijom i predikatnim prosirkom. Buduci da se atribut i apozicija prikladnim postupcima mogu proizvesti od detiriju osnovaih elemenata dubinske strukture, oni su s raziogom iskjuéeni iz toga osnovnog ustrojstva. Time je, na drugi natin, potvrdena tradicionalna twrdnja © atributa kao sintaltickoj kategorji od drugotne vadnosti *Odnos valihostiizmedu padeta objekta i leksitkoga enttta pojedinoga glagola ne potire se sl onda Kada tj plagol nije preitat, vee npr. subjekt: Opamo je vst aur, Drier je, tir otal, Shasta on predavauju prot, Re Kaucia pod suslovuss Semanathe taj retnice, Ps. ‘auje Je odszano w Zagrebatkon, lngvisdtkom Krug, 7. sibnja 1974 ‘sTeeminom nomen oznatuju se u radu imenice, imenitke zamjenice il) poimenigene jet ® Sluzim se nekim idcjama generate transformuciske gramatixe Noams Chomskoga,jediom ‘aptiranom vacijantom generativaoga modele i nekim idejama transformacjake thnke pela fodenin sntasi hreaskoga kajiZevnogfevka, kako th je prilagodio R. Katte Jeriosoonin ‘apldina, Skolska Knjiga, Zagreb 1971. Onada preuzimam {termine?ishadiinaredeica, obaverna ‘ranformaciia de. 192[RASPRAVE 25, SV. 18 G80, 1-21. ‘Atribut se w ovome radu promatra kao rezultat preoblike predikata Kojermu je predikatno ime rijeé podobna da se uvrsti kao atribut uz neki nomen. Kao pamoéno Eredstvo u tom prijelam moguée je promatrati odnosne revenice » predikatnim fmenom podobnim da bude uvriteno w neki nomen u funkeji etributa. Tako Gemo od ovih dviju ishodigni resenice 1, Ruka: mirite. 2. Ruka je crvena. primjenom transformacije atribucije dobiti odnosnu redenicu: 18) Ruka haja je croona mivise. te dokidanjem zalihosnih dijelova koji se uvijek mogu uspostaviti (Rot i je) i primje- hom obaveznih transformacija s pravilima o namjestenju pridjeva Kao atributo, obit Gemo retenicu: 'b) Croena ruéa mire 1u Kojoj je crvena wvsiteno kno atribut uz imenicu ruéa, 1.3, Neka se sijeé uvrstava w funkeiji atributa na osnovi odnosa zalihosti gramat Kategorija koji se uspostavijaju izmedu nomena u nekoj sintakti¢koj kategoriji i jd u funkeijtatributa, Taj je odnos jednosmjeran i ireverzibilan: ide od nomena prema rijedi u funkeiji atsibuta i pokazuje se kao kongruencija, tj. kao slaganje Drodin, broju i padeZu, Svaki je atribut po tome nuzno Kongruentan s rijegju wz Koju se uvrstava, Tnade ne bi mogzo biti wvriten kao atribut ‘Tradicionalni gramatigari, drdeéi se strozo morfologije (da gramati¢ki nastavale rijedi u funkedjiateibuta mora odgovarati gramati¢kom nastavku nomena wz Koji se Uniitava, tj da gramaticki morfem mora odgovarati gramatiékom morfemu), dru- gadije poimija kongruenciju. Po njihovu shvaéanju kongruentai su samo oni atri- {Susi koji svoje slaganje (u rodu, broju i paded) s nadzedenim im nomenom mogu izraziti morfemima, kao npr. devena kugla novo listo njegovo pero i sh ‘Svi ostali atsibuti bli bi nesrotni, npr. ua od. cigle pas podvita repa auto slijeva pai primjeri kao: naa Dagmar, mala Ines. Podemo Hi od tvrdnje da je bita karukteristike atributa njegovo slaganje s jmenicom u rodu, broju i padeau i prihvatimo Ii tvrdnju da prijedlo’ni, padezni inrazi i prilozi tipa od cigle, podvita repa i slijeva MOGU BITI UVRSTENT kao atributi, pokazije se nemot- definicije kongraencije koja podrazumijeva o¥igledno jnorfolosko slaganje atributa i imenice, pri emu morfem mora odgovarati morfemu. Ti prijedloznim i padeznim izrazime i prilozima moramo nijekati status atributa ili ongruenciju moramo mniaditi tako da ona obuhvati i one atribute koji zbog svofih, morfoloskih karakteristika takve moguénosti nemaju. Ako smo prijedlogne 1 pa- eine izraze i priloge prihvatili kao atribute, znati da moramo definicifu Kongru- tencije drugaéije shvatiti, ito asobito ona) njezin dio koji obiéno i nije bio eksplicitno, hhaveden, ali se prakti¢no tako provodio, naime dz slaganje postoji onda kad morfem Odgovara morfemu, Tako je shvaéena kongruencija oéevidina i lijepo se moze pot~ Faijepiti primjerima. Drugaéije shvacena kongruencija obuhvaéa i one primjere u 198©. ZNDKA, JEDAN POGLED NA /SROCHE: I -NESROCNE: ATRIBUTE kkojih takvo otigledno slaganje ne postoji, tj. i one gdje se ne mode iskazati priklad~ nim morfemima jer neke kategorije rijeti ili skupovi sijei jednostavno takve mor- feme nemaju i ne mogu imati. U tako shvacenoj Rongruenciji se sw atributt srotat 8 nadredenim.nomenom i nema nesroénih atributa, Usp. primjere poput mate Dagmar, mala Ines i s1.°°. 1.4. © tome to se sve moze uvrstiti kao atribut (Kongruentan atvibut) uz neki, nomen misljenja su se mijenjala, Uzimalo se da se samo tav. pridjevske rijeci mom uvrstiti u funkeiji Kongruentnog atributa jer te rijeéi posjeduju podobne morfeme kojima se moze pokazati kako se atributi slazu u rodu, broju i padefu ¢ imenicom ue koju stoje Pokazalo se da se i neke druge vrste sijeti i kombinacije vrsta rijesi mogu Uupotrijebiti Kao atributi. U nafoj se sintaktitkoj literaturi vee ustalilo misljenje da prijedlozni i padedni izrazi mogu biti atributi, Twrdaja da sei prilozi mogu uvssta~ ati u retenicu w funkciji stributa donedavna je izazivala Eudenje, iako je bilo radova'? u kojima se uzgredno spominjala i ta moguénost. Tek je drugatije poima- _je srotnosti u kojemu se kao srogno ne shyvaéa samo ono &to je morfoloski evidentno ‘kno sroino, veé i ono gdje slaganje iz odredenih razloga nije moglo biti otigledno provedeno, odnosno morfoloski izvedeno'?, omoguéilo da se objasne iskustveno zmani primjeri w Kojima se wsjeCalor da se atribut slaze s imenicom, ali se nije jeloe Kako se slave. ‘Mi polazimo od toga da je sve Sto se uvritava’? kao atribut nuéno kongruentno 5 nomenom wz Koji se uvrStava, Inage ne bi ni moglo biti uvréteno kao atribut. ‘To mati da izmedu rijedi ito se uvrétava u funkeiji atributa i nomena Koji mu cotvara mjesto ut reveniénom ustrojstvu postoji odnos zalihosti: svaki nomen naéelno omoguéuje nekoj rijeti da se uvrsti w funkciji atributa, To) su rijeti po nomenu naéeino pretkazive kategorije roda, broja i padeda, Gramatigke Kategorije rod, broja i padeda iaridu se, vidjeli smo, gramatickim morfemima, pa se slaganje izmed 18 Tako shvaéena kongrusncia mata jesvoja primjemn iu Printing) eramatic eats Bjiec= ‘ng jeaiha, Skolska knjga, Zagreb 1979, xt. 4271 dlje fw radu i ij ie ‘ Pregled vagnijh radova 0 oj ten daje Milos Kovabeview respravi Atibucika upotrebepriloga x spskohroathom jesitu, Zpornik za hlolgij i ngestiks, god. XVI, br, 1, Nov. Sad 1985, Se, 130146, Medu tim radovinia posebno item ranpraia I, Stevovicay Pils? eo erte reli, Judnoslovenshi flolog XXX, svezak 1-2, Beogtad 1973, st, 613-693 1 J. Fe AX, Beograd 1974/3, sr. 79-109. +918, Stnkovi u radu posi usrpshohroatekom i rshom jel (I. Fs kaj. 42, Beograd 1986, Ste, 63), defed se sovjenk autora (Grozdeva | dr), drugatje defaizanaformalne odhase & aibutskim i apozicskim sintagmama, pu vell ova »..poriojusavisne, Komponente © ate ‘butsko}sintagmi: moze zauzimatt pridevska re, lmenicaw eaisnomn palety ber predio Predlogom i nepromenijva ret. Sincagmatha vera fe aasniva na staginjo jip: nova Rigel. Supstantvno) Ek mtr mice Bonarake ceak pred hao rate omals "9 Gramaticko znatenje prijeva namjenjujemo nepridjevskim oblicima, pa i prilrina kad {clin meretci w fen atibutn us imsenioa, Onis tade weetaval bao de ae peated fenkcii iseanje osobine predmeta. Usp. neke od mojih radora ut kojima se prion! urinajt ‘no asvibuti: O jednom pu medusobuikdvosa nominaluih fanasa, Priloet 20 VIII. kongses Jugoslavenskinslavisa, Zagreb 1975, str, 191-198, trad ig bil. 1,0 vist prlgs Koi e sal eice uveftaraju kao atribut, usp. Mol Kovalev, rua sa mjenim mater W srahes ‘roatshom standardnom esi, Kojiievni jek, bt. 2, Sarajevo 1981, st. 1-241 sjczor rad Lipoot nekongruennihtriuaa uz deverbatione imenie u djeina Andee Valaréa, Keizerat Jeaik br. 2, Sarajevo 1989, sm. S192. 194[RASPRAVE 25, SV. 18 sm, 11-201 rijedi u funkciji atributa i nomena koji joj je otvorio mjesto pokazuje kao uskladiva- inje gramatickih morfema iamedu rijeti koja se uvrStava kao atribut s rijetju. koja joj u ustrojstvu reenice otvara mjesto. Po tome, drugome modelu nema, dake, Inesroénihe atributa, Ima samo oblika u funkeiji atributa koji — zbog pripadnosti Grugatijem morfologkom razredu nego Sto je razred pridjeva — nemaju adekvatne ieramaticke morfeme da to slaganje bude i eksplicitno provedeno. Primjer su za takvt meodiglednuy vest slaganja i srotnosti padedni i prijedlozni izrazi i prilozi** ‘kao atributi, Samo po pridrwenom gramati¢kom zaéenju pridjeva mogu prilozi i prijedioani izvazi biti uvriteni kao atributi i biti Kongruentni s rijedju koja im ftvara mjesto, ali to nije i ne mode biti morfoloski izrazeno. Rijeci ili grupe rijeti Kojima smo pridruzili gramati¢ko znaéenje pridieva ao najpogodnije vrste rijeéi za funkeiju atributa nisu time promijenite i ne mogu promijeniti pripadnost morfoloskom sazredu. A da im je pridruzeno gramatitko nacenje pridjeva, vidi se po tome So im se mogu poetavitiista pitanja Koja se ‘postavljaja pridjevima kao atributima, 1. pitanja hori, Aakav. ‘Tako se retenica Zoao (je) susjed desma. mote ramumjeti na dva naéina, odnosno na tu se revenicu mogu primijeniti dva ‘odvojena ditanja: u jednom titanju prilog 2demna zadr2ao je svoje gramatitko zna~ Eenje, sto omoguéuje da mu bude namijenjena funkeija adverbne oznake, i on je ‘uvriten po predikaty kao AO, Tu funkeiju priloga zdema otkrivamo pitanjem: ‘Odakle (je soao). Pretpostavka je drugom Gitanju to da je prilogu zdesna pridruzeno sgramaticko znavenje pridjeva pa je tako i stvorena moguénost da se uvrsti kao atri- But. To drugotno gramaticko znacenje priloga sdema otkrivamo pitanjima hj, kakav: Koji (Rakao'*) susjed je svao. Drugo titanje, po Kojemu se prilog shvaca krao atribut, éini mi sé dak obiénijim'™ 1.5. Jedan od razloga zbog kojega se teze prihvacala moguénost da i prilog bude ‘uvriten kao atribut leZi u Zinjenici da se na sintaksu pretezno gledalo s morfoloskog aspekta. ‘Tako se smatralo da je pojedina vrstarijeti Koja je kao vrsta rijedi odredena pripadnoséu svojem razredu i svojim gramatickim znatenjem, predodredena da uw Pesenicl preuzme neku sintakti¢ku funkciju. Tz toga izlazi da se izmedu vrste rijeti i neke sintakticke funkeije pretpostavijao uzajamno jednomacan odnos: prilog je kkao vista rijeti prvenstveno bio predodreden da bude uvriten kao AO, glagol kao predikas, a imenica kao $ ili 0. Prilog pri tome moze stajati u pozitiva, kompara- ‘ivu ili superlativu. TTT, Srevovésanaicraji status piloga kao veste ee, kad ».pridev i druge areibutske ret (Gridevake zamenice,redni brojer) uopste ne maga stvarno imathgramaiéke Kategorie roda, {Moja | pateta, Ono ito mi pod time kod njth podrazumevamo, to je samo stvar nove morfo- Iutke hamgruoncj 8 ona je tas 1 obeled}c njovog redovnog povezivanja sa imenicama w Stagme A te sistagme at aenovane na imeni¢ko)funkejt predmetost | pridevsko} fonkii Srobine peedinets. Lamitin Steuneit Brilnt han mata rel, Fubnosiovensk fiolog, kaj. XXX, Gr 1a Beopead 1073, sx. 618 1 621. 140 odredenowt usp. Egon Fekete, Obly 2nabinj #upotrba odredonog i necdradenog pridecshor Sida w srpstohreashom jek, Juinoslovens olog, knj. 28, se. 12, Beograd 1969, str. SaI—386 1 Jutnoslovendks Holog, kaj. 29, sv. 3h Beograd 1973, sr, 6719. Usp. moj ad Tovedonsraferenii, Raspeave Zavoda 2a jek, kx. 10-11, Zagreb 1985, st. 251-280, {Bile se lserpije obraduje ta) problem | navodi relevantna fiteratura. se Eetsitko anabenje (po Stevovien stoaro sanj rijetiadeina oxtae iato's desne stan’, {Sie ako jo) pridrudimo gramaticko anatenje pridjeva 1951M, ZNIKGA, SEDAN POGLED NA sSROCNE: 1 sNESROCNE: ATRIRUTE, Po drugatijem shvaéanju odnosa sintakse i morfologije wzima se da je sintaksa nadredena morfologiji. Otuda proizlazi zakijuéak da se sekoj vrsti rijeéi namjenjuju sintaktiéke fankeije, vodedi raéuna o tome Koja je vrsta rijeti pogodna za Koju sintaktidhu funkeiju, Ali prikladnost neke sijeti za uvritavanje w neku sintakticl funkciju nije ograniéavajui faktor. Tz toga izlaai da izmedu morfologije-i sintakse ne postoji uzajamno jednoznagan odnos. 1.6, I tradicionalno shvaéeni srotni i nesrotni atributi uvrStavaju se uz neki nomen preko relativne revenice'’, Tako se, vidjeli smo, od dvije ishodiéne revenice: 1. Rufa raste. 2. Ruka je croena. Primjenom trinsformacije atribucije mo%e dobiti prvo retenica 8) Ruéa hoja je creena vaste. pa zatim izostavijanjem zalihosnih dijelova koji se uvijek mogu uspostaviti (kaj, e), dakle ukidanjem relativama i provedbom obaveme preoblike 0 namjestanju pri djevskog atributa uz imenicu dobivamo konaéno retenicu: b) Croena ruéa rastet®, Odnosna je revenica bila medustupenj u postupku proizvodnje atributa. Prijediodni i padeZni izraci uvrStavaju se u funkeifiatributa na isti nadin kao i pridjev, samo u neobiljedenu redu rijefi stoje, kao i prilozi, iza imenice. Tako emo od ishodifaih refenica: 1. mam Teuigu. 2. Knjiga je bes horica provedbom préoblike atribucije dobiti a) Imam Rnjigu hoja je bez orica. i mapokon: ') Imam inyjigu bez horica Padezai izraz u funkeiji atributa takoder stoji iza imenice, Od ishodisnih re- eenica: 1. Gledam kucu. 2. Ruéa je mojega brava*®, atribucijom dobivamo: ©) Gledam ice Roja je mojega braca. 4) Gledam kuéu majega brava, 17. U literamuri?® o atributu postoji milienje da se mijenja status priloga ovisno © tome da lise uvrStava kao imenski dio predikata ili kao atribut. Prema tome stavat prilog dospijeve iz akzione uloge kad je uvréten kao imenski dio predikata u pasion 170 ansformaciatebucjepilagodeno sists hrvatsoga tnjzevog jezik usp. Kai esihston’ oped, Sklskaknliga, Zagied 1971, a. 113 1 dalle + Pridjevu neodcedenu oli i eens Crocna re rare mogao bi ew jednom Eten sheath {ko prodikatniprotirak, ‘ali 10, pretposaijaprimjent drugatje transforma Pe ‘ico Uansounuae hoordiouctie, © eassormactt Koordinatje usp. Magis sea"K Beals, Pruitcin prorat, Zaansvena bbiowin HED, Zag 1979, {red Tve Pranic, Koondinasja u hroatshom hyjteonom ieika, Zoansteoa ibhotcea HD, zaps 1986, + AScibut moje snake je neiontavjiv ws posvaj geaity (bara). O sia seman baveznim sributima usp. mo) magisan rad Odor arbuce &pradihajen Zagreb 1983, Sr, 1240, ponebno ste 133217 20 Stetoar Gtoeiie. atria sintagme u nal jes, Jetnosloven 14) Beograd 195554, st. 300, flolog, kr. XX, sv 196[RASPRAVE 25, SV. 18 (9, ath ‘ulogu atributa, zadréavajuéi prodikatsiur narav. Ta nam se tvrdnja tini Kontradiktor~ nom, Prilog sam po sebi nema u svojem gremati¢kom znagenju (u svojem znacenju igramaticke kategorije) ukdjuéenu aktivmost, premda se kao imenski dio predikata moze uvrstiti prilog dije leksigko znatenje implicira aktivnost. Privid aktivnosti Uaje im predikat s adekvatnim predikatnim glagolom. Bolje reti: moze se wzeti dda se aktivnost glagola w predikatu »proteglae i na prilog u funkciji dijela imenskoga predikata, 'S druge strane, pasivnost atributa samo je relativna. Zna se da atribut ne moze uspostaviti izravan odnos $ prediketom reenice u Kojo} se nalazi. On taj ‘ocnos uspostavija posredno preko nomena u kojoj od sintaktickih kategorija, pa ‘ako iu predikatu. Zbog toga se dinamika predikata ne moze »protegnutiv na atribut fnako kako se eventualno proteze na AO, Medutim, wamemo li da je svaki atribut postao preoblikom od pogodna predikata i da se naelno svaki atribut dade svesti ha (imenski) predikat, onda bi se tak moglo twrditi suprotno: dinamika predikata Gjelomigno je saéuvana w atributu time Sto atribut zadréava moguénsot zamjene dredikatom?#. 1.7.1, Sintaktidke su kategorije postulirane kao razlisite. Po svojem odnosu prema predikatu definirane su kao razlucene kategorije koje ne mogu medusobno uspostav- Jjati izravan odnos, nego samo posredan odnos preko predikata. Buduéi da su sin- takti¢ke Katezorije pretpostavijene i definirane kao razligite, samim time otpada fnogucnost da neito bude malo AO pa malo atribut uz rijeé uw funkeiji objekta**, 4j, otpada moguénost da prilog koji je bio uvrten kao AO, zadr#i to mavenje AO, ada bude uvréten kao atribut npr. uz objekt?®. Sintaktitke su kategorije pretpostavijenc kao konstante, a ne kao promjenfivice: rneito ili jest AO ili nije, Gramatitko je, dakle, zagenje sintaci¢kih kategorija Eonstantno. Jedino atribut i apozicija kao sekundame sintakitéke kategorije, th kao kategorije koje su rezaltat preoblike, pa im stoga nije predvideno mjesto u ‘osnovnom revenignom ustrojstvu, mogu da, uviStavejuéi se wz neki nomen Koji: Se iskazuje neka sintalcizke kategorfja, funkcioniraju kao ta sintaktigka kategorija, Evo primjera atributa uz imeniou w funkciji objekta: Gledam zeleno liste. Po | At, 0 7 Rao mgodan primjer za lustrdlju vpoedikatskeynaravlatibuta moze poslut eSeniea Joan j@ poste tale dobar vapih u thls gale jo pllog tao upotijeben kan elitr odredba wz prt Bier dakar oft je wersten kao steibut Pilg to io fe wersten wz prea dobar jw ishodino} {eleniel 6) Uopjeh je taho dobar. Uvistavanjem te retence uz imenica wsiek @ tshodisno} t= Esai 2) fean Je perigao wan hol | dokidanjom reecniénih cznak w reéenicl b) osaje {alo kao bliza odcedba uz dobar (4 funk aibuta) i ako Guva ypredikaska naravs, Sv, Geoe- ieee vada clnbuske sinagme. Fade na ses 300 ovo. sOcakay atibut uvsk osteo pre Gate pride, jer urck tepucuje a pelrotea fankaiju od koje je postan.- 22 Qortnomevalostiemeda padeda objekta {Tekstkoga entieta pojedinogsslagola it oplagolient ‘eam (ipa biti duzan kom fo) govorlo jena predavanju u Zagrebadkoms lingvisttkom kragu Tesaionje 1974, Re Katie: Somanitko Hawone rfence, Usp. 1 N. Chomsky, Aspects of the Tutor) of Sontan, The M, I,'T. Press, Massuchusets Institute of Technology, Cambridge 1965, TF. iad. 1970, se. 30, 2 PYSaitko se znatenje ried Kola mijenja sintakstiu fonkeiju ne mora pri tome ment 1971M, ZNDKA, JEDAN POGLED NA sSROCNE« 1 sNESROCNR: AURIBUTE 1.7.2, Valja nam razmotriti i status leksitke semantike priloga keo atributa. Pro- ‘motrimo li primjere poput ovil 1. To je susied adesna, 2. Kuéa je edema. 3. Dofao je 2dema. 1 Kojima je prilog zdesna uvréten na tri razlitita natina: kao atribut, kao imenski dio predikata i kao prilozna omaka — vidimo da u nagim primjerima nema pro- mene w letsitkoj semantici rijeti. Zdesna uvijek mati isto: 's desne strane’. Isto sce tako ponataju i priloai odande, odavde, sijeva i dt. U iteraturi** se kao jedan od primjera priloga prenesena znatenja navode prilozi gore, dolje w frazeologiziranima izrazima: oni gore — sa znatenjem ‘oni na viasti’ oni dolje — sa znagenjem "oni koji nisu na viast 1.8. Novija su istrazivanja®® iznijela na svjetlo dana zanimljive podatke. Pokazuje se tako da je frekvencija sintagmi s nekongruentnim atributima veéa u 20. nego w 19. st, Njihova Cestora u standardnom jeziku ovisi o vesti stla: najbrojnije su a ‘wy. administrativnom stilu. gdje previadava imenski natin izradavanja, Rezultat je th istraZivanja i vrlo dobra i iscepna semantidke klasifikacija priloga u funkeiji atribura. Ta se podjela daljim istraZivanjima moze eventualno dopuniti, ali joj se ‘uw maGelu nema Sto prigovoriti. 1.9, Polazeéi od tradicionalne definicije atributa, u ovom smo radu ukratko pokuéali proanalizirati prednosti i nedostatke takve definicje atributa i pokuzati wu Germ se “ona podudara s novijim pristupom revenici. Pokazalo se tako da je u tradicionalno} gramatici dobro uogena sintakti¢ka nebitnost atributa i da je on s razlogorn svrstant ‘medu retenigne dodatke. Suvremena analiza revenice formalno je izrazila ta taktigku nebimost atributa njegovim izostavljanjem iz osnovnoga ustrojstva. U takvoj se analizi predikat uzima kao sredinji dio re8enice, s kojim 8, O, AO stoje odnosu sintaktitke zalihosti, a sintaktidka se zalihost manifestira kao zalihost mor- foloskih kategorija. Takay je pristup omoguéio da se preciznije odredi status atri- buta u reéenici, i to na osnovi odnosa koji atribut uspostavija s P, S, 0, AO. Ne- bitnost atributa naéla je, dakle, svoju potvrdu u modelu recenice Koji atribut (i aporiciju kao specifican oblik atribucije) ikijuduje iz osnovnoga resenitnog ustrojetva i promatra ga kao rezultat preoblike atribucije primijenjene na adekvatne imenske predikate, Po tome modelu rijedi koje se uvritavaju u funkeiji atributa ne stoje u izravnu odnosi s predikatom. One mogu s predikatom, subjektom, objektom i ‘udverbnom oznakom uspostavljati samo posredan, neizravan odnos, koji se reali- zira kao odnos zalihosti gramatickin kategorija roda, broja i padeda, tj. kao odnos ongruencije izmedu rijeti u funkeiji atributa i sijeti Koja mu u reteniénom ustrojstva otvara mjesto. Naveina je tvrdnja da je svaka rijeé koja se uveitava kao atribut zalihosna w odnosu na nomen uz koji se uvrétava. Rijetima koje se uvrStavaju kao atributi pretkazive su po tome nomenu gramatitke kategorije roda, broja i padeza ‘Taj je odnos pretkazivosti jednosmjeran i izeveraibilan. Ide od imenice 1 Kojo} od sintaktiékih funkefja prema rijeci u funkeiji atributa. Svaki je atribut stoga u. 2a Vr tadove M. Kovadevi w bili. 13. 198RASPRAVE 25, SV. 18 G9, 18th nnuino kongruentan s nomenom wz Koji se uvrStava kao atribut, samo se to slaganje uu nekih vista rijti ili u nekoj Korbinaciji vrstarijeti ne moze pokazati jer neke ste rijodi nemaju prikladne morfeme Kojima bi se to slaganje moglo iskazati Za raza od tadicionalnog tumatenja definicije srotnosti po Kojo} se atribut Slade s imenicom u rodu, broju i padezu, i koja zatim predvide srotne i nesrodne tribute, ovdje nema mjesta terminu nesroéan otribut, Svi se etributi promatraju kkao doista sroéni s imenicom, Razlikujemo samo rijei koje imaju moguénost da to slaganje sa svojom imenicom izraze adekvatnim gramatigkim morfemima (pri Gjevske rijeti, npr.), od onih koje tu moguénost nemaju (prilozi, padetni izrazi, prijedloznt izmazi). Tako mi promatramo kao srotne i tradiconslno srotne i t: icionalno nesrocne atribute 8) To je moja rufa To je ervena rua, b) Zoao (j8) suxjed sdesna. To je huda mojega brata. To je bnjiga bes Rorica Pokzje se tako neodedivim stay (implictan ili eksplicitn) o uzajamno jednoznat- snom odnosu iamedu pojedine vrste rijei i neke sintaktibke kategorie, po kojemtt bu ncke viste rijeti predodredene za ncke sintakticke funkcije. Polazimo od pret~ postavice da nckim rijetima pridrusujemo neko gramaticko zagenje i namje~ hjujemo sintabtigke funkeije. Pri uvrStavanju acke rijedi w neka sintaktigku funk= {Ghu vod se, naravno, raéuna o prikladnosti neke rijeti za uvrStavanje uw meku sin- takticies funkeiju, Pridrufujudi prilogu, prijedlodnom izraau i padeinom i2cw fgramaticko zmatenje pridjeva®®, moze se objasniti iskustveno potvrdiva Ginjenica Git a, Ho pio mogi bi west! fao abut vo palogs dene ao ateibuta: Zeno (je)aujied edesna, Sintaktitki status priloga dena utvrdujemo pitanjem koje i inaée postavjamo rijefima u funkeiji aubuta: Kaji (kakao) susied je S000? ‘MoguénoSéu afirmatimnog odgovora na to pitanje, potvrduje se da prilog sdema jest uvrsten w funkeiju atibuta, ico isto onako Kako Se i drugerijeéis pridrudenim iprametickim znacenjem pridjeva uvrStavajt u fumkciju atributa, TeTablcw clemenata gramatickoga znagenja pdjevn dajem w citiranom radu Qdnos aribueie # bradihaci, st. B7, kag i tad Tavedova referencia, Raspeave Zavous 2a jezik, kn}. 101], Zagreb 1985, na Se. 257. 1991M, ZNIICA, JEDAN POGLED NA sSROONE« I -NESROCNB« AZRIBUTE TZHOR 12 LITERATURE 1, Noam Chom Aspects of the ‘Theory of Syntax, The MT. T, Pres, Massachusetts Tasti- tute of Technology, Cambridge 1968, TI. ind. 197. 2. Noam Chomsly, Syntactic Structures, Mouton, ‘The Hague—Pars 1957, IX, ind, Mouton, ‘The Hague—Pacis 1971 3. Lslo Duss, Tipolotka rexmateaja, Kontrastivaa gramatka srpskohevatshog i madarskog jezita, be. 1, Lingvisti¢radovi Insceuta 2a hungatologiju, Novi Sad 1973, 4 gon Fekete, Obl znatenje{ upotteba odredenog i neodvedenog pridevskog vida x srpsko- Ineatskom jes, fuznostovensk flolog, kn. 28, sv. 1-2, Beograd 1969, at, 321386 i TutneslovensidHloog, Ka). 29, wv. 3-4, Beograd 1973, att, 6-319, 5, Soetosar Georgijui, Atibutske stage u nasem jez, jalnoslovensk flolog, kai. XX, (In, Beograd 1983/84, st 289303, 6. 4, N. Geondee, Sovremennyi russki Inereturny)janyk, 1, dio sintkss, ProsvedEenie, Moskva 1 8 157. 1. ik, Joé, Tz problematike padednih vremenskih Konsteukeis, Judnoslovensk Slolng, ni. XXI, Beograd 1955/56, str. 168214, ‘ia Iie, O pojavana sinalsitke chavemnost, Godigajak Filozofskog fakuleta u Novo Sad, is. VE, 1961, sr. 180190, 9. Mite Itt, Sistem predioSkih konstrukcijau srpskohryatskom eziks, Juénoslovenski Solog, ij, XXIT, Beograd 195718, te, 41-166. 10. Milka Jig, Srpskohrvatski padetni obic obaveang praéeni adcedbom kao pomotaina monfa- Jotkim znakom, Goditnjak Pilozoikog falteta y Novom Sad, kn}. 1V, 1959, st. 131-164. 11, Viadinir Ter, Merodoloti prstup pojm ovjerenosti u proizvodtno} gramatii, Suvremend Aingvistka, br. 3, Zagreb 1964, st. 83—88, 12, Zeoninirjuhovie, Neito 0 srotnost, Jee 1, Zagreb 1957/58, str. 6—10, 12, Radodao Katité, Jezikosiovni opted, Skolska knjia, Zagreb 1971. M4, Raderlas Kavvié, Ognovni pojmovi suvremene lngvisicke ceorje, Sveutilite w Zagreby, 1967. 15, Radodao Karis, Transformaciska geamatika, Saytemena lingvistika, br, 95 Zagreb. 1974, sez, 29-37; br 10, Zagreb 1974, str. 25-325 br. 11, Zagted 1975 ta. iL-—18% be. 12, Zagred 1975, str. 2732, 16, Mito! Kooatois, Atsibuti mjesnim anatenjem w sepskohevatskom jeiku. Kaiidevai jek, br, 2 Sarajevo 108, se. 728. 7, Milot Kovazecs, Atributska upotreba priloga u srpskohrvatskom jeiku, Zork za flologi { Nfngvistke, god. XXVE, br. fy Novi Sad 1983, str 130146, 18, Mile! Kocateie, Tipovi nekongruentnih atcbuta uz deverbativne imenice u djelima Andelka Vuletitay Kajizva! jeaik br. 2, Sarajevo 1989, st. 8192. 19. Mirko Pets Predikatni profrak, Hevatsko folodko druftvo, Zagreb 1979. 20, Howat Sal, Reluiata, Asbut and Appostion, Otto Harrow Vets, Witt ‘eden 1960, 21. Bogoliud Siankooié, Aporiciia u arpakohevatskom i ruskom jeiku, Jutnoslovensi fotos, Jen 42, Beograd 1986, st 45-~66, 22, Ieritin Stoo, Prilosi kao vata reti (Gaal priloga), Juznoslovenstt Actos snjeXXX, sro, Boogthd 1973, st. 615-625, 1] -E. XXXL, Beostad 1974/75, sz, T9105, 23, Dubravko Shiljan, Transformaciski opis na primjeru »Sume Steiborove:(Qiplomska radnjay 2) 24, VV. Vingeradoo, Osnovnye voptosy sintaksisapredlodenia, Voprony grammatitesknge stro, ‘Mose 1955, st. 380-435, 25, Marija Znika,O jednom tip meduscbaih odnosa nominalnih raza Prilri za VIIK, kongres jugoslsvenskh slvists, Zagreb 1975, str 191198. 26. Marja Zviha, Odnos acousje predic, monogrfi Zagreb 1983s. 1245, primljeno 2 Mavis Zuihay Tovelem reference, Rasprate Zavods zt Jeti, kj. 10—L1, Zagreb 1985, 200[RASPRAVE 25, SV. 19 QOH, 181—an ZUSAMMENEASSUNG EINE ANSICHT OBER DIE *KONGRUENTE« UND +NICHTKONGRUENTE: AT- TRIBUTE ma Artikel wird ber das Adverb als Atri gesprochen, Ha wird auch die Uereintimmung ince Attribute und eines Nomens im Gens, Namerus und Casus analyser. Diese Oberein~ ‘Sdmnmung mid im welteren Sinne Degrifen. Man nimmt an, dass sic auch im Fall wie ‘nate Dagmar Innjed adeoes W. . best. tm Atte sige man auch, dass cin Atrbut in keine drekte Beviehung mit dem Priditat sowie smit anderen syntksiscsen. Kategorien trten Kann, ie Voraussetzang, dass cin Wort in der Funktion des Arwibutsergcheint, ity das vorhr in einem Sate sin Nomtén far tine synakesehe Kategorie (S, O, AO, P) steht, Dieses Nomen Srrndpicht, dest eine indcekte Bevichung zviachon dem Areibut nd einem Pridikatstattindet 201