AKarac ZRZ I OM

ZITET U Z
ER E N
V
IC
UN
I
UNIVER
SIS
AEN
IC
SI
A
N
T
S
ST ZE
UDIORUM
A. Karač
Univerzitet u Zenici
Mašinski fakultet
Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti materijala

Aleksandar Karač
Riješeni ispitni zadaci

iz Otpornosti materijala
ISBN Zenica, 2014.

dr. Aleksandar Karač, Mašinski Fakultet Univerziteta u Zenici
Prvo izdanje
Izdavač
Za izdavača
prof. dr. Dževad Zečić
Urednik
prof. dr. Dževad Zečić
Recenzenti
Prof. dr. Nermina Zaimović-Uzunović, Mašinski Fakultet, Univerzitet u Zenici
Prof. dr. Alojz Ivanković, University College Dublin
Lektor i korektor
Mirela Bašić
Izdavanje rukopisa je odobreno Odlukom Senata Univerziteta u Zenici Broj: 01-108-313-3115/14. od

29.10.2014. godine.
CIP -- Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
620.17(075.8)(076.2)
KARAČ, Aleksandar
Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti
materijala / Aleksandar Karač - Zenica :
Univerzitet, 2014. - 298, 21 str. : ilustr.
Bibliografija: str. [299]
ISBN 978-9958-639-64-7
COBISS.BH-ID 21715206
ZITET U Z
ER E N
V
IC
UN
I
UNIVER
SIS
AEN
IC
SI
N
A
T
S E
ST Z
UDIORUM
Mašinski fakultet
Aleksandar Karač
Riješeni ispitni zadaci iz

OTPORNOSTI MATERIJALA
Zenica, 2014.
Predgovor
Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti materijala predstavlja kolekciju svih ispitnih za-
dataka s rješenjima, koji su bili zadani na ispitnim rokovima na Mašinskom i Politehničkom
fakultetu Univerziteta u Zenici u akademskoj 2012/2013. i 2013/2014. godini. Kolekcija
broji ukupno 109 zadataka iz oblasti aksijalnih opterećenja, uvijanja, savijanja, složenih
opterećenja te hipoteza o razaranju materijala, na taj način pokrivajući osnovni kurs iz
područja otpornosti materijala koja se izučavaju na kursevima Otpornost materijala i Ot-
pornost materijala I na tehničkim fakultetima Univerziteta u Zenici.
Prilikom pripremanja ove kolekcije prvobitno sam imao dilemu da li da uz zadatke dam
rješenja u isključivo ’matematičkom jeziku’, koristeći samo formule uz minimalna objašn-
jenja, što je uobičajena praksa u većini zbirki, ili da rješenje svakog zadatka bude detaljno
urađeno. Meni je, naravno, više odgovarala prva varijanta, jer zahtijeva puno manje posla,
a i većina zadataka je već bila pripremljena kroz MathCAD dokumente, koji su na raspola-
ganju studentima preko web stranica kursa. S druge strane, smatram da je taj način puno
bolji i za studente, jer do znanja ne dolaze samo čitanjem, ’na gotovo’, nego se moraju malo
i potruditi da u potpunosti shvate rješenja pojedinih zadataka kroz pretraživanje i čitanje
dodatne literature.
Ipak, znajući da većina zbirki nema detaljno urađene zadatke, naročito na ’našim jezi-
cima’, te da je dodatna literatura uglavnom nepristupačna većini studenata, odlučio sam
se za drugu varijantu. Stoga su svi zadaci detaljno urađeni bez obzira što su neki tipovi
zadataka međusobno slični. Dakle, rješenja svih zadataka su originalna, odnosno napisana u
duhu ’kako bih ja to riješio kada bih trebao riješiti’. U rješenjima zadataka data su izvođenja
konačnih izraza te izrazi s brojčanim vrijednostima pojedinih veličina. U izrazima nisu uvrš-
tavane i jedinice, ali su sve vrijednosti veličina date u osnovnim jedinicama (prema Dodatku
B), osim ako to nije drugačije naglašeno u zadatku. Na taj način studenti mogu lakše pratiti
rješenja zadataka, ali se i izvještiti u korištenju jedinica (Nevjerovatno je koliko mnogo stu-
denata ima problema s pretvaranjem jedinica pa se nadam da će im ovo pomoći da barem
usvoje pristup u kojem će minimizirati svoje greške.). S obzirom da je ispit iz pomenutih
kurseva ’otvorenog’ tipa, odnosno dozvoljeno je koristiti Formule i tabele (vidi Dodatak C),
na početku svakog poglavlja date su osnovne formule iz Dodatka C vezane za tematiku
poglavlja, kako bi studenti lakše pratili primjenu izraza u konkretnim problemima. Onima
koji brzo ’kapiraju’ možda će biti dosadno iščitavati iste fraze, ista objašnjenja, možda će
im smetati previše teksta između formula. Kako god, mislim da će i oni, kao i oni ’drugi’,
moći naći nešto korisno u svemu ovome.
Na kraju, zahvalio bih se prof. Zaimović-Uzunović i prof. Ivanković, koji su prihvatili
da budu recenzenti, a zatim i uradili recenziju ove zbirke. Iako nisu imali previse primjedbi
na radni materijal, dali su mi niz sugestija koje su mi mnogo pomogle u pripremi konačne
verzije zbirke, ali i za neke slične buduće ’projekte’. Također bih se zahvalio Mireli, koja je
našla vremena i snage da lektoriše ovaj, za nju vjerovatno previše tehnički, vrlo dosadan,
materijal. Ipak, najveća zahvalnost ide mojim najbližim, Dani, Ladi i Maji, koji su strpljivo
(ponekad i ne baš, naročito mlađi naraštaj) opraštali moju ’mentalnu odsutnost’ za vrijeme
pripremanja ovog materijala.
A. Karač
Posve«ceno Smijehu ...
Poglavlje 1
Naponi i deformacije
1.1 Osnovne formule

Srednji normalni napon:
Fn
σnsr = < σdoz (1–1)
A
Srednji tangencijalni (smičući) napon:
Fs
τssr = < τdoz (1–2)
A
Dozvoljeni napon duktilnih materijala:

ReH (σ) ReH (τ )
σdoz = τdoz = (1–3)
S S
Dozvoljeni napon krtih materijala:

Rm (σ) Rm (τ )
σdoz = τdoz = (1–4)
S S
Poissonov koeficijent:
ǫpop
ν=− (1–5)
ǫuzd
Hookeov zakon (normalni naponi):
σ = ǫE (1–6)
Hookeov zakon (smičući napon):
τ = γG (1–7)
Normalna (uzdužna) deformacija:
∆L
ǫ= (1–8)
L
Poglavlje 2
Aksijalno naprezanje
2.1 Osnovne formule

Normalni napon:
F
σn = < σdoz (2–1)
A
Promjena dužine (izduženje/skraćenje):
FL
δ= < δmax (2–2)
EA
Promjena dužine elementa sastavljenog iz više segmenata:
X X Fi Li
δ= δi = < δmax (2–3)
i i
Ei Ai
Promjena dužine elementa s kontinuiranom promjenom karakteristika/opterećenja:

Z L
F (x)
δ= dx < δmax (2–4)
0 E(x)A(x)
Promjena dužine opruge krutosti k:
F EA
δ= < δmax k= (2–5)
k L
Promjena dužine usljed utjecaja temperature:
δT = α∆T L (2–6)
Normalni napon u ravni čija normala zaklapa ugao θ s pravcem djelovanja aksijalne sile:
σx
σθ = (1 + cos 2θ) (2–7)
2
Tangencijalni napon u ravni čija normala zaklapa ugao θ s pravcem djelovanja aksijalne sile:
σx
τθ = − sin 2θ (2–8)
2
4 2 Aksijalno naprezanje
2.2 Statički određeni problemi

2.2.1 Aksijalni problemi
Zadatak 2.1 Spoj na slici 2.1–1 sastoji se od čelične šipke CB (E = 200 GPa) i alumini-
jumske šipke BA (E = 70 GPa), pri čemu su obje kružnog poprečnog presjeka prečnika 12
mm. Ako je spoj izložen opterećenjima kao na slici, odrediti pomjeranje u tačkama A i B.
Veličinu spojnice B zanemariti.
3m 2m
C B FB=6 kN A FA=18 kN
Slika 2.1–1: Opis problema
R j e š e nj e
Tabela 2.1: Podaci uz zadatak 2.1

ECB = 200 GPa EBA = 70 GPa FB = 6 kN
LCB = 3 m LBA = 2 m FA = 18 kN
d = 12 mm
Na osnovu slike 2.1–1 se jasno vidi da je problem statički određen, pošto je jedina nepoz-
nata reakcija u osloncu C. Stoga možemo postaviti jednačinu ravnoteže uzduž ose šipke,
pri čemu pretpostavljamo da reakcija oslonca na šipku djeluje na lijevu stranu, odnosno
zateznom silom (vidi sliku 2.1–2).
X
F =0 FC + FB − FA = 0 (2.1–1)
Na osnovu izraza (2.1–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu C:
FC = FA − FB = 18 · 103 − 12 · 103 = 12kN

Kada znamo sve sile koje djeluju na šipku, možemo skicirati dijagram sila, kao što je to
prikazano na slici 2.1–2. Vidi se da je šipka CB čitavom dužinom opterećena silom FC , dok
je šipka BA opterećena silom (FC + FB ), odnosno silom FA , ako šipku posmatramo s desne
strane. Treba napomenuti da se kod ovakvih statički određenih problema nije ni morala
određivati reakcija oslonaca, nego se zadatak mogao uraditi skicirajući dijagram sila s desne
na lijevu stranu, od presjeka A do presjeka C, tako da je šipka BA opterećena silom FA , a
šipka CB silom F (FA − FB ) (kao što je dato u zagradama pojedinih polja dijagrama sila).
Na osnovu dijagrama sila, primjenjujući izraze za promjenu dužine aksijalno opterećenih
šipki, (2–2) i (2–3), može se doći do traženih pomjeranja, i to:
Statički određeni problemi 5
FC FB=6 kN FA=18 kN
C B A
+F 18 kN
12 kN
FC (= FA –FB) FC +FB (=FA)
Slika 2.1–2: Dijagram sila
a) pomjeranje tačke B
Pomjeranje tačke B jednako je izduženju šipke CB, odnosno
FC LCB 12 · 103 · 3
δB = δCB = = = 1.592mm
ECB ACB 200 · 109 · 1.131 · 10−4
pri čemu je
d2 π (12 · 10−3 )2 π
ACB = ABA = = = 113.097 · 10−6 m2
4 4
b) pomjeranje tačke A
Pomjeranje tačke A jednako je ukupnom izduženju šipke CBA, odnosno zbiru izduženja
pojedinačnih segmenata (ukupno dva segmenta) pa je:
FA · LBA
δA = δCB + δBA = δB +
EBA ABA
18 · 103 · 2
= 1.592 · 10−3 + = 6.139mm
70 · 109 · 1.131 · 10−4
Zadatak 2.2 Čelična šipka AD (E = 200 GPa) kružnog poprečnog presjeka, površine 0.4
cm2 , opterećena je kao na slici 2.2–1. Odrediti pomjeranje u tačkama C i D. Veličine
spojnica B i C zanemariti.
Ostali podaci: FB = 12 kN, FC = 8 kN, FD = 6 kN, a = 1.5 m, b = 0.5 m i c = 0.75 m.
a b c
A B FB C FC D FD

R j e š e nj e

E = 200 GPa FB = 12 kN a = 1.5 m
A= 0.4cm2 FC = 8 kN b = 0.5 m
FD = 6 kN c = 0.75 m
Na osnovu slike se jasno vidi da je problem statički određen, pošto je jedina nepoznata
reakcija u osloncu A. Stoga možemo postaviti jednačinu ravnoteže uzduž ose šipke, pri čemu
pretpostavljamo da reakcija oslonca na šipku djeluje na lijevu stranu, odnosno zateznom
silom (vidi sliku 2.2–2).
X
F =0 FA − FB − FC + FD = 0 (2.2–1)
Na osnovu izraza (2.2–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:
FA = FB + FC − FD = 12 · 103 + 8 · 103 − 6 · 103 = 14kN
FA A B FB C FC D FD
+F 14 kN
FA(= –FD +FB +FC)

2 kN
0
FA –FB (= –FD +FC) –6 kN
FA –FB –FC (= –FD )
Kada znamo sve sile koje djeluju na šipku, možemo skicirati dijagram sila, kao što je to
prikazano na slici 2.2–2 (u pojedinim poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje
sile; u zagradama su izrazi kada se sile postavljaju s desne strane). Sada se primjenjujući
izraze za promjenu dužine aksijalno opterećenih šipki, (2–2) i (2–3), može doći do traženih
pomjeranja. Pri tome, pomjeranje tačke C jednako je izduženju segmenta ABC, dok je
pomjeranje tačke D jednako ukupnom izduženju šipke AD. Tražena pomjeranja su:
a) pomjeranje tačke C – dio šipke AC sastoji se od dva segmenta pa je
FA a (FA − FB )b
δC = δAB + δBC = +
EA EA
14 · 103 · 1.5 (14 − 12) · 103 · 0.5
= + = 2.75mm
200 · 109 · 0.4 · 10−4 200 · 109 · 0.4 · 10−4
b) pomjeranje tačke D – ukupno izduženje šipke AD s tri segmenta, odnosno pomjeranje

tačke C uvećano za promjenu dužine dijela CD:
FD c
δD = δAC + δCD = δC +
EA
−6 · 103 · 0.75
= 2.75 · 10−3 + = 2.187mm
200 · 109 · 0.4 · 10−4
Zadatak 2.3 Dvije cilindrične šipke – šipka 1 izrađena od legure aluminijuma (E1 = 70
GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E2 = 200 GPa) – spojene su u presjeku C i uklještene u
osloncu A. Ako su šipke opterećene kao na slici 2.3–1, odrediti:
a) napone, izduženja i deformacije u šipkama,
b) pomjeranje presjeka C.
Ostali podaci: A1 = 2A2 = 2 cm2 , L1 = 1 m, L2 = 0.4 m, LAB = 0.5 m, FB = 80 kN,
FC = 10 kN, FD = 20 kN.
L1 L2
A B C D
1 2
FD
LAB FB FC
D1 D2
A B 2.3–1: Opis problema

Slika C D
R j e š e nj e

E1 = 70GPa LAC = L1 = 1 m FB = 80 kN
E2 = 200GPa LCD = L2 = 0.4 m FC = 10 kN
A1 = 2A2 = 2 cm2 LAB = 0.5 m FD = 20 kN
LBC = 0.5 m
Na osnovu slike je jasno da se radi o statički određenom problemu pa se slično prethodnom

zadatku prvo može odrediti reakcija oslonca A i skicirati dijagram sila za sistem šipki.
Pretpostavljajući da reakcija u osloncu A na šipku 1 djeluje zateznom silom (na lijevo),
jednačina ravnoteže je
X
F =0 FA − FB + FC + FD = 0 (2.3–1)

FA = FB − FC − FD = 80 · 103 − 10 · 103 − 20 · 103 = 50kN
Sada se može skicirati dijagram sila, kao što je dato na slici 2.3–2, te se može pristupiti
rješavanju podzadataka (u pojedinim poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje
sile; u zagradama su izrazi kada se sile postavljaju s desne strane).
A B C D
1 2
FA FD
FB FC
+F
50 kN
FA (=FD –FC +FB) FA –FB +FC (= –FD)
0 FA –FB (= –FD –FC)

–20 kN
–30 kN
a) Naponi, izduženja i deformacije u šipkama

Naponi u šipkama se određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati na umu da
se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona. Naponi u pojedinim
dijelovima su:
FA 50 · 103
σAB = = = 250MPa
A1 2 · 10−4
FA − FB (50 − 80) · 103
σBC = = = −150MPa
A1 2 · 10−4
FD −20 · 103
σCD = = = −200MPa
A2 1 · 10−4
Izduženja pojedinih šipki dobijaju se na osnovu izraza (2–2) i (2–3), pa je za šipku 1:
FA LAB (FA − FB )LBC
δ1 = δAB + δBC = +
E1 A1 E1 A1
3
50 · 10 · 0.5 (50 − 80) · 103 · 0.5
= + = 0.71mm
70 · 109 · 2 · 10−4 70 · 109 · 2 · 10−4
a za šipku 2:
FD LCD −20 · 103 · 0.4
δ2 = δCD = = = −0.4mm
E2 A2 200 · 109 · 1 · 10−4
Deformacije u pojedinim dijelovima sistema šipki dobivaju se na osnovu Hookeovog za-
kona (1–6) i izračunatih napona, pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema
šipki:
σAB 250 · 106
ǫAB = = = 3.57 · 10−3
E1 70 · 109
σBC −150 · 106

ǫBC = = = −2.14 · 10−3
E1 70 · 109
σCD −200 · 106
ǫCD = = = −1 · 10−3
E2 200 · 109
b) Pomjeranje presjeka C
Pomjeranje presjeka C jednako je izduženju šipke 1, s obzirom da se odnosi na nepokretni
referentni presjek A, odnosno
δC = δ1 = 0.7mm
S obzirom na predznak, presjek C se pomjera udesno, tj. šipka se izdužuje.
Zadatak 2.4 Dvije cilindrične šipke – šipka 1 izrađena od legure aluminijuma (E1 = 70
GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E2 = 200 GPa) – spojene su u presjeku C i uklještene u
osloncu D. Ako su šipke opterećene kao na slici 2.4–1, odrediti:
a) napone, izduženja i deformacije u šipkama,
b) pomjeranje presjeka B.
Ostali podaci: A1 = 2A2 = 2 cm2 , L1 = 1 m, L2 = 0.4 m, LAB = 0.5 m, FA = 80 kN,
FB = 10 kN, FC = 20 kN.
L1 L2
A B C D
1 2
FA
LAB FB FC
D1 D2
A Slika 2.4–1:
B Opis problema C D
R j e š e nj e

E1 = 70GPa LAC = 1 m FA = 80 kN
E2 = 200GPa LCD = 0.4 m FB = 10 kN
A1 = 2A2 = 2 cm2 LAB = 0.5 m FC = 20 kN
LBC = 0.5 m
Zadatak je sličan prethodnom pa se riješava na isti način. Dakle, radi se o statički

određenom problemu, pa se slično prethodnom zadatku prvo može odrediti reakcija oslonca
D i skicirati dijagram sila za sistem šipki. Pretpostavljajući da reakcija u osloncu D na
šipku 1 djeluje zateznom silom (nadesno), jednačina ravnoteže je
X
F =0 FA − FB − FC + FD = 0 (2.4–1)
Na osnovu izraza (2.4–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu D:

FD = −FA + FB + FC = −80 · 103 + 10 · 103 + 20 · 103 = −50kN
S obzirom da je dobivena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer djelovanja
reakcije u osloncu D, odnosno sila reakcije pritišće šipku. Sada se može skicirati dijagram
sila, kao što je dato na slici 2.4–2, te se može pristupiti rješavanju podzadataka (u pojedinim
poljima dijagrama sila dati su izrazi za izračunavanje sile; u zagradama su izrazi kada se sile
postavljaju s desne strane).
A B C D
1 2
FA FD
FB FC
–FD
+F (= –FA +FB +FC)
0 -FA –FA+FB
(= –FD –FC –FB) (= –FD –FC) –50 kN
–80 kN –70 kN
a) Naponi, izduženja i deformacije u šipkama

Naponi u šipkama se određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati na umu da
se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona. Naponi u pojedinim
dijelovima su:
FA −80 · 103
σAB = = = −400MPa
A1 2 · 10−4
FA − FB (−80 − (−10)) · 103
σBC = = = −350MPa
A1 2 · 10−4
FD −50 · 103
σCD = = = −500MPa
A2 1 · 10−4
Izduženja pojedinih šipki dobijaju se na osnovu izraza (2–2) i (2–3), pa je za šipku 1:

δ1 = δAB + δBC = +
E1 A1 E1 A1
3
−80 · 10 · 0.5 (−80 − (−10)) · 103 · 0.5
= + = 5.36mm
70 · 109 · 2 · 10−4 70 · 109 · 2 · 10−4
a za šipku 2:
FD LCD −50 · 103 · 0.4
δ2 = δCD = = = 1mm
E2 A2 200 · 109 · 1 · 10−4
Deformacije u pojedinim dijelovima šipke dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6)

i izračunatih napona pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema šipki:
σAB −400 · 106

ǫAB = = = −5.71 · 10−3
E1 70 · 109
σBC −350 · 106
ǫBC = = = −5 · 10−3
E1 70 · 109
σCD −500 · 106
ǫCD = = = −2.5 · 10−3
E2 200 · 109
b) Pomjeranje presjeka B
Pomjeranje presjeka B jednako je izduženju dijela BCD, s obzirom da se odnosi na
nepokretni referentni presjek D, odnosno
(−FA + FB )LBC −FD LCD
δB = δBC + δCD = +
E1 A1 E2 A2
(−80 + 10)) · 103 · 0.5 −50 · 103 · 0.4
= + = −3.5mm
70 · 109 · 2 · 10−4 200 · 109 · 1 · 10−4
S obzirom na predznak, presjek B se pomjera udesno, tj. šipka se skraćuje.
Zadatak 2.5 Dvije cilindrične šipke 1 i 2, izrađene od čelika (E1 = 210 GPa, α1 =
11.7 · 10−6 1/◦ C) i bronze (E2 = 110 GPa, α2 = 20.9 · 10−6 1/◦ C), opterećene su kao na
slici 2.5–1. Odrediti:
a) pomjeranje presjeka D,
b) napone i deformacije u šipkama AC i CD,
c) promjenu temperature kojom treba izložiti obje šipke da bi ukupno izduženje šipke
ABCD bilo jednako nuli.
Podaci: D1 = 30 mm, D2 = 25 mm, L1 = 1 m, L2 = 600 mm, LAB = 500 mm, FB = 100
kN, FD = 50 kN.
L1 L2
A B C D
1 2
FD
LAB FB
D1 D2

R j e š e nj e

E1 = 210 GPa E2 = 110 GPa FB = 100 kN
α1 = 11.7 · 10−6 1/◦ C α2 = 20.9 · 10−6 1/◦ C FD = 50 kN
D1 = 30 mm D2 = 25 mm LAB = 0.5 m
L1 = 1 m L2 = 600 mm LBC = 0.5 m
I u ovom slučaju se radi o statički određenom problemu, pa slično prethodnim zadacima

prvo treba odrediti reakciju oslonca A i skicirati dijagram sila za šipku. Pretpostavljajući
da reakcija u osloncu A na šipku 1 djeluje zateznom silom (nalijevo), jednačina ravnoteže je
X
F =0 FA − FB − FD = 0 (2.5–1)
FA = FB + FD = 100 · 103 + 50 · 103 = 150kN
A B C D
1 2
FA FD
FB
+F
150 kN
FA FA –FB (=FD)
(=FD +FB) 50 kN
0
a) Pomjeranje presjeka D
Pomjeranje presjeka D jednako je ukupnom izduženju sistema šipki na kojem možemo
razlikovati tri segmenta s konstantnim veličinama u izrazu za izduženje, pa se koristeći
izraze (2–2) i (2–3) dobija:
FA LAB FD LBC FD LCD
δD = δAB + δBC + δCD = + +
E1 A1 E1 A1 E2 A2
3 3
150 · 10 · 0.5 50 · 10 · 0.5
= +
210 · 109 · 706.858 · 10−6 210 · 109 · 706.858 · 10−6
50 · 103 · 0.6
+ = 1.229mm
110 · 109 · 490.874 · 10−6
gdje je
D12 π (30 · 10−3 )2 π
A1 = = = 706.858 · 10−6 m2
4 4
D22 π (25 · 10−3 )2 π
A2 = = 490.874 · 10−6 m2
4 4
S obzirom na pozitivan predznak, presjek D se pomjera udesno, tj. šipka se izdužuje.
b) Naponi i deformacije u šipkama
Naponi u šipkama se kao i ranije određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati
na umu da se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona. Naponi u
pojedinim dijelovima su:
FA 150 · 103
σAB = = = 212.207MPa
A1 706.858 · 10−6
FD 50 · 103
σBC = = = 70.736MPa
A1 706.858 · 10−6
FD 50 · 103
σCD = = = 101.859MPa
A2 490.874 · 10−6
kona (1–6) i izračunatih napona, pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema
šipki:
σAB 212.207 · 106
ǫAB = = = 1.01 · 10−3
E1 210 · 109
σBC 70.736 · 106
ǫBC = = = 3.37 · 10−3
E1 210 · 109
σCD 101.859 · 106
ǫCD = = = 0.93 · 10−3
E2 110 · 109
c) Promjena temperature kojom treba izložiti obje šipke da bi ukupno izduženje šipke
ABCD bilo jednako nuli
Da bi ukupno izduženje šipke AD bilo jednako nuli, potrebno je da zbir promjene dužine
šipke AD usljed promjene temperature δT (izraz (2–6)) i usljed djelovanja sila δD , kao
što je urađeno pod a), bude jednak nuli, odnosno
δT + δD = δTAC + δTCD + δD = α1 ∆T L1 + α2 ∆T L2 + δD = 0
Sada se dobija tražena promjena temperature kao
δD 1.229 · 10−3
∆T = − = = −50.7◦C
α1 L1 + α2 L2 11.7 · 10−6 · 1 + 20.9 · 10−6 · 0.6
Dakle, da bi nakon djelovanja sila i temperature šipka ostala iste dužine neophodno je
ohladiti za 50.7 ◦ C.
Zadatak 2.6 Dvije cilindrične šipke 1 i 2, izrađene od bronze (E1 = 110 GPa, α1 =
20.9 · 10−6 1/◦ C)) i čelika (E2 = 210 GPa, α2 = 11.7 · 10−6 1/◦ C)), respektivno, optere-
ćene su kao na slici 2.6–1. Odrediti:
a) pomjeranje tačke D,
b) napone i deformacije u šipkama AC i CD,
c) promjenu temperature kojom treba izložiti šipku 2 da bi ukupno izduženje šipke ABCD
bilo jednako nuli.
Ostali podaci: D1 = 30 mm, D2 = 25 mm, L1 = 1 m, L2 = 600 mm, FB = 50 kN,
FC = 20 kN, LAB = 500 mm.
L1 L2
A B C D
1 2
LAB FB FC
D1 D2
2.6–1: Opis problema C

Slika B D
A
R j e š e nj e

E1 = 110 GPa E2 = 210 GPa FB = 50 kN
α1 = 20.9 · 10−6 1/◦ C α2 = 11.7 · 10−6 1/◦ C FC = 20 kN
D1 = 30 mm D2 = 25 mm LAB = 500 mm
L1 = 1 m L2 = 600 mm
I u ovom slučaju se radi o statički određenom problemu, pa se slično prethodnim zadacima

prvo može odrediti reakcija oslonca A i skicirati dijagram sila za sistem šipki. Pretpostavlja-
jući da reakcija u osloncu A na šipku 1 djeluje zateznom silom (nalijevo), jednačina ravnoteže
je
X
F =0 FA − FB − FC = 0 (2.6–1)
FA = FB + FC = 50 · 103 + 20 · 103 = 70kN
a) Pomjeranje presjeka D
Pomjeranje presjeka D jednako je ukupnom izduženju šipke na kojem možemo razlikovati
tri segmenta s konstantnim veličinama u izrazu za izduženje (treba napomenuti da je dio
A B C D
1 2
FA
FB FC
+F
70 kN
FA 50 kN
FA –FB
(=FC +FB) (=FC) 0 kN
0
šipke CD nenapregnut, tako da je pomjeranje presjeka D jednako pomjeranju presjeka

C) pa se koristeći izraze (2–2) i (2–3) dobija:
δD = δAB + δBC + δCD = + +0
E1 A1 E1 A1
(2.6–2)
70 · 103 · 0.5 20 · 103 · 0.5
= 9
+ = 0.579mm
110 · 10 · 706.858 · 10 −6 110 · 109 · 706.858 · 10−6
gdje je
D12 π (30 · 10−3 )2 π
A1 = = = 706.858 · 10−6 m2
4 4
S obzirom na pozitivan predznak, presjek D se pomjera udesno, tj. šipka se isteže.
b) Naponi i deformacije u šipkama
Naponi u šipkama se kao i ranije određuju na osnovu izraza (1–1) pri čemu treba imati
na umu da se u šipki 1 u presjeku B mijenja vrijednost sile, a time i napona, a da je šipka
2 nenapregnuta. Naponi u pojedinim dijelovima su:
FA 70 · 103
σAB = = = 99.03MPa
A1 706.858 · 10−6
FC 20 · 103
σBC = = = 28.3MPa
A1 706.858 · 10−6
σCD =0

kona (1–6) i izračunatih napona pa se slično naponima posmatraju tri dijela sistema
šipki:
σAB 99.03 · 106
ǫAB = = = 9 · 10−4
E1 110 · 109
σBC 28.294 · 106
ǫBC = = = 2.572 · 10−4
E1 110 · 109
ǫCD =0
c) Promjena temperature kojom treba izložiti šipku 2 da bi ukupno izduženje šipke ABCD
bilo jednako nuli
Da bi ukupno izduženje šipke AD bilo jednako nuli, potrebno je da zbir promjene dužine
šipke CD usljed promjene temperature δT (izraz (2–6)) i šipke AD usljed djelovanja sila
δD , kao što je urađeno pod a), bude jednaka nuli, odnosno
δTCD + δD = α2 ∆T L2 + δD = 0
Sada se dobija tražena promjena temperature kao
δD 0.579 · 10−3
∆T = − = = −82.44◦C
α2 L2 11.7 · 10−6 · 0.6
Dakle, da bi nakon djelovanja sila i temperature šipka AD ostala iste dužine neophodno
je šipku 2 ohladiti za 82.44 ◦ C.
2.2.2 Ravanski problemi

Zadatak 2.7 Kruta poluga ABC se oslanja pomoću dvije šipke BD i CE, kao na slici 2.7–1.
Šipka BD, dužine 0.5 m, izrađena je od čelika (EBD = 210 GPa) i ima poprečni presjek od
500 mm2 . Šipka CE, dužine 0.4 m, izrađena je od legure aluminijuma (ECE = 72 GPa) i
ima poprečni presjek od 400 mm2 . Ako na polugu ABC u tački A djeluje sila F = 20 kN,
odrediti:
a) sile koje vladaju u šipkama BD i CE,
b) izduženje šipki BD i CE,
c) pomjeranje tačke A,
d) nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F .
Dodatni podaci: dužina dijela krute poluge AB je 400 mm, a dužina dijela krute poluge BC
je 200 mm.
R j e š e nj e

EBD = 210 GPa ECE = 72 GPa LAB = 400 mm
LBD = 0.5 m LCE = 0.4 m LBC = 200 mm
ABD = 500 mm2 ACE = 400 mm2 F = 20 kN
Da bismo riješili zadatak krutu polugu izdvojimo iz zadatog sistema i veze zamijenimo
vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.7–2 (reakcije u horizontalnom pravcu zane-
marujemo, pošto nema djelovanja opterećenja u tom pravcu). S obzirom da je broj nepoz-
natih dva, a problem ravanski pa možemo postaviti dvije jednačine ravnoteže (zanemaruje
se ona u horizontalnom pravcu), sistem je statički određen.
A B C
a) Sile koje vladaju u šipkama BD i CE

Pretpostavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore (slika 2.7–2), odnosno da su
obje šipke opterećene pritiskom i postavimo jednačine ravnoteže za krutu polugu:
X
Fy = 0 FBD + FCE − F = 0 (2.7–1)
X
MC = 0 FBD LBC − F · (LAB + LBC ) = 0 (2.7–2)
Sada se iz (2.7–2) dobija FBD , a uvrštavanjem u (2.7–1) sila FCE , odnosno
F · (LAB + LBC ) 20 · 103 · (0.4 + 0.2)

FBD = = = 60kN
LBC 0.2
FCE = F − FBD = 20 · 103 − 60 · 103 = −40kN
S obzirom da je za FCE dobijena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer
djelovanja sila pa sila FCE djeluje na dole na krutu polugu, odnosno isteže šipku CE.
b) Izduženje šipki BD i CE
Izduženja šipki se dobivaju korištenjem izraza (2–4) pa je:
−FBD LBD −60 · 103 · 0.5

δBD = = = −0.286mm
EBD ABD 210 · 109 · 500 · 10−6
−FCE LCE −(−40 · 103 ) · 0.4
δCE = = = 0.556mm
ECE ACE 72 · 109 · 400 · 10−6
S obzirom na pretpostavljeni smjer djelovanja sila na šipke (pritisak), dodaje se predznak
"−". Na osnovu dobivenih rezultata je jasno da se šipka BD skraćuje, a šipka CE
izdužuje.
A B C
FBD FCE
FCE
FBD
B C
E
FCE
D
FBD
Slika 2.7–2: Sile koje djeluju na polugu
C'
δCC'
A B C
γ δBB'
M
B'
δAA'
A'
Slika 2.7–3: Pomjeranje tačke A
c) Pomjeranje tačke A
Pomjeranje tačke A dobiva se na osnovu činjenice da je poluga kruta i da su poznate
promjene dužine šipki BD i CE. Na taj način, šipka ABC se pomjera u položaj A′ B ′ C ′ ,
kao što je dato na slici 2.7–3. Pri tome, tačka C se pomjera u tačku C ′ prema gore za
CC ′ = δCC ′ = |δCE |, a tačka B u tačku B ′ prema dole za BB ′ = δBB ′ = |δBD |. Na
osnovu sličnosti trouglova △CC ′ M , △BB ′ M i △AA′ M , može se izračunati dužina M B,
a preko nje i AA′ = δAA′ , tj. pomjeranje tačke A. Imamo:
CC ′ MC
=
BB ′ MB
M C + M B = LBC
pa se dobija:
LBC LBC 0.2
MB = = = = 67.925mm
CC ′ |δ CE | |0.556|
1+ 1+ 1+
BB ′ |δBD | | − 0.286|
Pomjeranje tačke A se dobija na osnovu proporcije:
δAA′ δAA′ M B + LAB
= =
δBB ′ δBD MB
pa je:
M B + LAB 67.925 + 400
δAA′ = δBD = · (−0.286 · 10−3 ) = −1.968mm
MB 67.925
d) Nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F
Nagib poluge, odnosno ugao rotacije poluge, može da se dobije na osnovu slike 2.7–3 kao:

BB ′ δBE | − 0.286|
γ = arctg = arctg = arctg = 0.241◦
BM BM 67.925
Zadatak 2.8 Kruta poluga ABC se oslanja pomoću dvije šipke BD i CE kao na slici 2.8–1.
Šipka BD je izrađena od bronze (EBD = 105 GPa) i ima poprečni presjek od 240 mm2 .
Šipka CE je izrađena od aluminijuma (ECE = 72 GPa) i ima poprečni presjek od 300 mm2 .
Ako na polugu ABC djeluje sila F = 10 kN, odrediti:
a) sile koje vladaju u šipkama BD i CE,
c) pomjeranje tačke A,
d) nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F .
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom zadatku, s tom razlikom da se šipka BD nalazi s gornje

strane krute poluge. Dakle, sistem je statički određen i postupak rješavanja je isti kao u
prethodnom zadatku.
2.8
D
225 mm
F
A B C
150 mm
E
125 mm 225 mm

EBD = 105 GPa ECE = 72 GPa LAB = 125 mm
LBD = 225 mm LCE = 150 mm LBC = 225 mm
ABD = 240 mm2 ACE = 300 mm2 F = 10 kN
a) Sile koje vladaju u šipkama BD i CE

Da bismo dobili sile koje vladaju u šipkama BD i CE krutu polugu izdvojimo iz zadatog
sistema i veze zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.8–2. Pret-
postavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore, odnosno šipka BD je opterećena
zatezanjem, a šipka CE pritiskom. Sada postavimo jednačine ravnoteže:
X
Fy = 0 FBD + FCE − F = 0 (2.8–1)
X
MC = 0 FBD LBC − F · (LAB + LBC ) = 0 (2.8–2)

F · (LAB + LBC ) 10 · 103 · (0.125 + 0.225)
FBD = = = 15.56kN
LBC 0.225
FCE = F − FBD = 10 · 103 − 15.56 · 103 = −5.56kN
djelovanja sila pa sila FCE djeluje nadolje na krutu polugu, odnosno zateže šipku CE.
FBD
B
F
A FBD FBD
B C
FCE
FCE
C
FCE

Izduženja šipki se dobivaju korištenjem izraza (2–4) pa je:
FBD LBD 15.56 · 103 · 0.225

δBD = = = 0.139mm
EBD ABD 105 · 109 · 240 · 10−6
−FCE LCE −(−5.56 · 103 ) · 0.150
δCE = = = 0.039mm
ECE ACE 72 · 109 · 300 · 10−6
S obzirom na sile koje vladaju na šipkama, obje šipke se izdužuju. Razlika u korištenju
predznaka "-" u gornjim izrazima posljedica je pretpostavke na početku zadatka; pret-
postavlja se da pozitivna vrijednost sila FCE skraćuje šipku CE, a pozitivna vrijednost
sile FBD izdužuje šipku BD.
Napomena: U prethodnim zadacima smjerovi sila su proizvoljno pretpostavljeni kako
bi se demonstrirale razlike u pristupu rješavanja i primjeni formula; sile mogu različito
da djeluju na šipke (zatezanje ili pritisak) pa se stoga javljaju razlike u prethodnim
izrazima. Međutim, može se usvojiti opšti pristup po kojem se sile djelovanja na šipke
uvijek postavljaju u smjeru zatezanja, tako da izračunate pozitivne vrijednosti upućuju
zatezanjem, a ukoliko se dobiju negativne vrijednosti onda se radi o pritisku.
c) Pomjeranje tačke A
C'
δCC'
A B
M C
γ
δBB'
δAA'
B'
A'
Slika 2.8–3: Pomjeranje tačke A
Pomjeranje tačke A dobiva se na osnovu činjenice da je poluga kruta i da su poznate

promjene dužine šipki BD i CE. Na taj način, šipka ABC se pomjera u položaj A′ B ′ C ′ ,
kao što je dato na slici 2.8–3. Pri tome, tačka C se pomjera u tačku C ′ prema gore za
CC ′ = |δCE | = δCC ′ , a tačka B u tačku B ′ prema dolje za BB ′ = |δBD | = δBB ′ . Na
osnovu sličnosti trouglova △CC ′ M , △BB ′ M i △AA′ M , može se izračunati dužina M B,
a preko nje i AA′ , tj. pomjeranje tačke A. Imamo:
CC ′ MC
=
BB ′ MB
M C + M B = LBC
pa se dobija:
LBC LBC 0.225
MB = = = = 176.09mm
CC ′ δ CC ′ |0.039|
1+ 1+ 1+
BB ′ δBB ′ |0.139|
Pomjeranje tačke A se dobija na osnovu proporcije:
AA′ δAA′ M B + LAB
= =
BB ′ δ BD MB
pa je:
M B + LAB 176.09 + 125
AA′ = δBD = · (−0.139 · 10−3 ) = −0.237mm
MB 176.09
d) Nagib krute poluge ABC usljed djelovanja sile F

Nagib poluge, odnosno ugao rotacije poluge, može da se dobije na osnovu slike 2.7–3 kao:

BB ′ |δBD | 0.139
γ = arctg = arctg = arctg = 0.045◦
BM BM 176.09
Zadatak 2.9 Kruta poluga AB oslonjena je na dva čelična štapa u A i B i opterećena

trouglastim opterećenjem, kao na slici 2.9–1. Ako su oba štapa iste dužine L, odrediti:
a) sile i napone u štapovima A i B,
b) deformacije štapova A i B,
c) nagib krute poluge.
Podaci: q0 = 100 kN/m; poluga AB – LAB = 1 m; štapovi – E = 200 GPa, AA = 2AB = 100
cm2 , L = 300 mm.
2.9
q0
A B
LAB

R j e š e nj e

AA = 2AB = 100 cm2 LAB = 1 m
L = 300 mm q0 = 100 kN/m
Da bismo riješili zadatak krutu polugu izdvojimo iz zadatog sistema i veze zamijenimo
vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.9–2 (i u ovom slučaju reakcije u horizontalnom
pravcu zanemarujemo, pošto nema djelovanja opterećenja u tom pravcu). S obzirom da je
broj nepoznatih dva, a problem ravanski pa možemo postaviti dvije jednačine ravnoteže
(zanemaruje se ona u horizontalnom pravcu), sistem je statički određen.
a) Sile i naponi u štapovima A i B
Pretpostavimo da oba štapa na polugu djeluju prema gore, odnosno da su oba štapa
opterećena pritiskom (slika 2.9–2). Sada postavimo jednačine ravnoteže:
X
Fy = 0 FA + FB − Q = 0 (2.9–1)
X LAB
MA = 0 FB LAB − Q · =0 (2.9–2)
3
pri čemu je ukupna težina trouglastog opterećenja Q = 21 q0 LAB s težištem na udaljenosti
LAB /3 od oslonca A. Sada se iz (2.9–2) dobija FB , a uvrštavanjem u (2.9–1) sila FA ,
odnosno
Q q0 LAB 100 · 103 · 1
FB = = = = 16.67kN
3 6 6
1 1
FA = Q − FB = q0 LAB − FB = 100 · 103 · 1 − 16.67 · 103 = 33.33kN
2 2
Sile koje djeluju na štapove imaju suprotan smjer djelovanja od onih koje djeluju na
krutu polugu, pa su oba štapa izložena sabijanju. Naponi se dobivaju na osnovu izraza
(2–1):
−FA −33.33 · 103
σA = = = −3.33MPa
AA 100 · 10−4
−FB −16.67 · 103
σB = = = −3.33MPa
AB 50 · 10−4
S obzirom na pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (pritisak), dodaje se predz-
nak "−".
b) Deformacije štapova A i B
Deformacije u štapovima dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6) i izračunatih
napona pa je:
σA −3.33 · 106
ǫA = = = −1.67 · 10−5
EA 200 · 109
σB −3.33 · 106
ǫB = = = −1.67 · 10−5
EB 200 · 109
q0
A LAB/3 B
Q
FA LAB FB
FA FB
A B
FA FB

S obzirom da su deformacije štapova jednake, a time i promjene dužine, poluga će ostati
u horizontalnom položaju.
Zadatak 2.10 Kruta poluga ABC se oslanja pomoću dvije šipke BD i CE, kao na slici
2.10–1. Šipka BD, dužine 0.4 m, izrađena je od aluminijuma (EBD = 72 GPa) i ima poprečni
presjek od 400 mm2 . Šipka CE, dužine 0.35 m, izrađena je od čelika (ECE = 210 GPa) i
ima poprečni presjek od 300 mm2 . Ako na polugu ABC djeluje kontinuirano opterećenje
q = 20 kN/m, odrediti:
a) sile i napone koje vladaju u šipkama BD i CE,
c) nagib krute poluge ABC usljed djelovanja opterećenja q,
d) promjenu temperature šipke BD (αBD = 22.2 · 10−6 1/C ◦ ) da bi poluga ABC ostala u
horizontalnom položaju.
Dodatni podaci: dužina krute poluge ABC je 700 mm, a dužina dijela BC krute poluge je
300 mm.
R j e š e nj e
Zadatak je varijanta zadatka 2.7 s razlikom u načinu opterećenja krute poluge; umjesto sile
u tački A, u ovom slučaju poluga je čitavom dužinom opterećena kontinuiranim opterećen-
jem. Dakle, zadati sistem je statički određen i postupak rješavanja je isti onom u zadatku
2.7.
2.10 q
A B C

EBD = 72 GPa ECE = 210 GPa LAC = 700 mm
LBD = 0.4 m LCE = 0.35 m LBC = 300 mm
ABD = 400 mm2 ACE = 300 mm2 q = 20 kN/m
αBD = 22.2 · 10−6 1/◦ C
a) Sile i naponi koji vladaju u šipkama BD i CE

Da bismo dobili sile koje vladaju u šipkama BD i CE krutu polugu izdvojimo iz zadatog
sistema i veze zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.10–2. Pret-
postavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore, odnosno da su obje šipke optere-
ćene pritiskom. Sada postavimo jednačine ravnoteže:
X
Fy = 0 FBD + FCE − Q = 0 (2.10–1)
X LAC
MC = 0 FBD LBC − Q =0 (2.10–2)
2
gdje je Q = qLAC .
qLAC · LAC 20 · 103 · 0.7 · 0.7

FBD = = = 16.33kN
2LBC 2 · 0.3
FCE = Q − FBD = 14 · 103 − 16.33 · 103 = −2.33kN
djelovanja sile FCE ; ona djeluje nadolje na krutu polugu, odnosno zateže šipku CE.
Naponi koji vladaju u šipkama dobivaju se na osnovu izraza (2–1) pa je:
−FBD −16.33 · 103

σBD = = = −40.333MPa
ABD 400 · 10−6
−FCE −(−2.33) · 103
σCE = = = 7.78MPa
ACE 300 · 10−6
A Q B C
LAC/2
FBD FCE
FBD FCE
E
B
D
FCE
FBD
U gornjim izrazima je stavljen predznak "−", jer se pretpostavilo da sile djeluju na šipke
pritiskajući ih.
Izduženje šipki se dobija korištenjem izraza (2–2) pa je:
−FBD LBD −16.33 · 103 · 0.4
δBD = = = −0.227mm
EBD ABD 72 · 109 · 400 · 10−6
−FCE LCE −(−2.33 · 103 ) · 0.35
δCE = = = 0.013mm
ECE ACE 210 · 109 · 300 · 10−6
Dakle, šipka BD se skraćuje, a šipka CE izdužuje.
c) Nagib krute poluge ABC usljed djelovanja opterećenja q
Nagib poluge, odnosno ugao rotacije poluge, može da se dobije na osnovu slike 2.10–3
kao:

BB ′ + CC ′ 0.227 + 0.013
γ = arctg = arctg = 0.046◦
BC 300
pri čemu je BB ′ = |δBD | i CC ′ = |δCE |.

C'
δCC'
A B C
δBB' M δBB'
γ
B' γ
A'
Slika 2.10–3: Nagib krute poluge
d) Promjena temperature šipke BD da bi poluga ABC ostala u horizontalnom položaju.

Da bi kruta poluga ABC ostala u horizontalnom položaju izduženja šipki BD i CE
moraju biti jednaka. To će se postići kada se dužina šipke BD pod utjecajem temperature
promijeni za razliku izduženja šipki CE i BD dobivenim pod b), odnosno zbir izduženja
šipke BD usljed utjecaja temperature, δBDT , i kontinuiranog opterećenja, δBDq , treba
biti jednak izduženju šipke CE usljed kontinuiranog opterećenja, δCEq :
δBDT + δBDq = δCEq

αBD · ∆T · LBD + δBDq = δCEq
pa je:
δCEq − δBDq [0.013 − (−0.227)] · 10−3
∆T = = = 27◦ C
LBD · αBD 0.4 · 22.2 · 10−6
Dakle, da bi poluga ostala u horizontalnom položaju neophodno je šipku BD zagrijati za
27◦ C.
Zadatak 2.11 Kruta horizontalna greda ABCD oslanja se na vertikalne čelične šipke BE
i CF te je opterećena silama F1 i F2 koje djeluju u tačkama A i D, respektivno (vidi sliku
2.11–1). Odrediti:
a) sile u šipkama BE i CF ,
b) napone i deformacije u šipkama BE i CF ,
c) promjenu dužine šipki BE i CF .
Dodatni podaci: ABE = 11000 mm2 , ACF = 9280 mm2 .
2.11
F1=400 N F2=360 N
1.5 m 1.5 m 2.1 m
A B C D
2.4 m
F
0.6 m
E
R j e š e nj e

LBE = 3 m LAB = 1.5 m F1 = 360 kN
ABE = 11000 mm2 LBC = 1.5 m F2 = 400 kN
LCF = 2.4 m LCD = 2.1 m
ACF = 9280 mm2
Slično zadacima 2.7 i 2.8, i ovaj problem je statički određen, a postupak rješavanja je
identičan onom u tim zadacima.
a) Sile i naponi u šipkama BE i CF
Da bismo dobili sile koje vladaju u šipkama BE i CF krutu polugu AD izdvojimo iz
zadatog sistema i veze zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.11–2.
Pretpostavimo da obje šipke na polugu djeluju prema gore, odnosno da su obje šipke
opterećene pritiskom. Sada postavimo jednačine ravnoteže:
X
Fy = 0 FBE + FCF − F1 − F2 = 0 (2.11–1)
X
MB = 0 F1 LAB + FCF LBC − F2 · (LBC + LCD ) = 0 (2.11–2)
Sada se iz (2.11–2) dobija FCF , a uvrštavanjem u (2.11–1) sila FBE , odnosno

F2 · (LBC + LCD ) − F1 LAB
FCF =
LBC
360 · (1.5 + 2.1) − 400 · 1.5
= = 464N
1.5
FBE = F1 + F2 − FCF = 400 + 360 − 464 = 296N
Kao što je ranije rečeno, sile koje djeluju na šipke imaju suprotan smjer djelovanja od
onih koje djeluju na krutu polugu pa su obje šipke izložene pritisku (vidi sliku 2.11–2).
F1=400 N F2=360 N
D
A B C
FBE FCF
FBD FCE
B C
F
E
FCE
FBD
b) Naponi i deformacije u šipkama BE i CF

Naponi se dobivaju na osnovu izraza (2–1):
−FBE −296
σBE = = = −26.91kPa
ABE 11000 · 10−6
−FCF −464
σCF = = = −50kPa
ACF 9280 · 10−6
pri čemu je u oba izraza uzet predznak "-", jer se pretpostavlja da sile FBE i FCF djeluju
pritiščući šipke.
Deformacije u šipkama dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6) i izračunatih
napona pa je:
σBE −26.91 · 103
ǫBE = = = −1.34 · 10−7
EBE 200 · 109
σCF −50 · 103
ǫCF = = = −2.5 · 10−7
ECF 200 · 109
gdje je usvojeno EBE = ECF = 200 GPa.
c) Promjena dužine šipki BE i CF
Promjena dužina šipki dobija se na osnovu izraza (1–8)
δBE = ǫBE LBE = −1.34 · 10−7 · 3 = −0.4µm
Statički neodređeni problemi 31
δCF = ǫCF LCF = −2.5 · 10−7 · 2.4 = −0.6µm
2.3 Statički neodređeni problemi
2.3.1 Aksijalni problemi

Zadatak 2.12 Kompozitna šipka na slici 2.12–1 sastoji se od čelične šipke AB (E = 200
GPa), prečnika 20 mm, i bronzanih šipki DA i BC (E = 100 GPa), prečnika 50 mm. Ako
je šipka izložena opterećenjima datim na slici, odrediti pomjeranje u tačkama A i B.
250 mm 500 mm 250 mm
75 kN 100 kN
A 75 kN 100 kN
B
D C
50 mm 20 mm 50 mm
R j e š e nj e

EDA = EBC = 100 GPa EAB = 200 GPa FA = 2 · 75 = 150 kN
LDA = LBC = 250 mm LAB = 500 mm FB = 2 · 100 = 200 kN
dDA = dBC = 50 mm dAB = 20 mm
Da bi se odredila pomjeranja tačaka A i B, neophodno je naći sile koje vladaju u šipkama.

Problem je statički neodređen, s obzirom da su nepoznate dvije reakcije oslonaca, a kako
je problem aksijalan može se postaviti samo jedna jednačina ravnoteže, odnosno jednačina
ravnoteže sila uzduž ose šipke. Zbog toga je neophodno uz jednačinu ravnoteže postaviti
i uslove kompatibilnosti, odnosno kinematske uslove – pomjeranje u presjecima, odnosno
osloncima D i C jednako je nuli. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipku djeluju
zateznom silom, odnosno da sila FD djeluje ulijevo, a sila FC udesno (vidi sliku 2.12–2a),
tražene jednačine su:
X
F =0 − FD − FA + FB + FC = 0 (2.12–1)
δD = δC = 0 (2.12–2)
Uslov kompatibilnosti (2.12–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.

Nepoznate reakcije oslonaca mogu se odrediti na dva načina i to pomoću: dijagrama sila
i metode superpozicije.
a)
75 kN 100 kN
FD FC
D A 75 kN 100 kN B C
b)
+F
FD+FA (=FC)
FD
FD+FA -FB
0
c)
+F
42.42 kN
-107.58 kN
-157.58 kN
Postupak I: Dijagram sila
Kod rješavanja ovakvih problema pomoću dijagrama sila, pretpostavljajući smjerove nepoz-
natih reakcija, skicira se dijagram sila za šipku, kao što je prikazano na slici 2.12–2b. Dakle,
pretpostavi se smjer djelovanja sile u D, a zatim se prema A skiciraju promjene vrijednosti
sile zavisno od opterećenja; naprimjer, od tačke D do tačke A nema promjene vrijednosti
sile, ona je jednaka FD (pozitivna, jer je zatežuća), a zatim se u tački A pojavljuje sila FA
pa je šipka AB čitavom dužinom opterećena silom (FD + FA ), pošto je pretpostavljeni smjer
djelovanja sile FD isti kao smjer sile FA , itd. Opterećenja u pojedinim dijelovima šipke jasno
se vide na slici. Treba napomenuti da skica dijagrama sila ovisi o pretpostavkama o smjeru
djelovanja reakcija i samim tim ne mora biti tačna.
Nakon što se skicira dijagram sila, primjeni se uslov kompatibilnosti po kojem je ukupno
izduženje šipke jednako nuli koristeći izraz (2–3):
δDC = δDA + δAB + δBC

FD LDA (FD + FA )LAB (FD + FA − FB )LBC (2.12–3)
= + + =0
EDA ADA EAB AAB EBC ABC
Iz izraza (2.12–3) se direktno dobija nepoznata sila FD u osloncu D:

+
EAB AAB EBC ABC
FD =−
LDA LAB LBC
+ +
150 · 103 · 0.5 (150 − 200) · 103 · 0.25 (2.12–4)
9 · 314.16 · 10−6
+ 9 · 1963 · 10−6
=− 200 · 10 100 · 10
0.25 0.5 0.25
+ +
100 · 109 · 1963 · 10−6 200 · 109 · 314.16 · 10−6 100 · 109 · 1963 · 10−6
FD = −107.58kN
gdje je
d2DA π d2 π (50 · 10−3 )2 π
ADA = ABC = = BC = = 1963 · 10−6 m2
4 4 4
d2AB π (20 · 10−3 )2 π
AAB = = = 314.6 · 10−6 m2
4 4
S obzirom da je dobivena negativna vrijednost, pogrešno je pretpostavljen smjer sile FD , pa
sila djeluje pritiščući šipku DA. Sada se na osnovu izraza (2.12–1) dobija reakcija FC :
FC = −FB + FA + FD = −200 + 150 + (−107.58) = −157.58kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno i šipka BC je pritisnuta. Na osnovu dobijenih
rezultata može se nacrtati stvarni dijagram sila, kao što je prikazano na slici 2.12–2c.
Treba napomenuti da se za pomjeranje δBC umjesto sile (FD + FA − FB ) mogla uzeti i
sila FC , ali bi u tom slučaju bilo neophodno riješiti sljedeći sistem jednačina, pošto bi se i u
jednačini (2.12–3) nalazile dvije nepoznate:
−FD − FA + FB + FC = 0
FD LDA (FD + FA )LAB FC LBC
+ + =0
Postupak II: Metoda superpozicije

Metoda superpozicije se sastoji u tome da se za statički neodređen sistem oslobodi jedna
od nepoznatih (obično se jedan od oslonaca oslobodi i zamijeni djelovanjem sile), a zatim se
problem svodi na rješavanje dva statički određena problema: (I) sistem na koji djeluju poz-
nata vanjska opterećenja i (II) sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena")
reakcija. Proračun vezan za ovako dobivena dva sistema se primjeni na jednačinu kompati-
bilnosti.
U ovom primjeru može se kao višak uzeti oslonac D pa se zadati statički neodređeni
sistem može predstaviti pomoću dva superponirana sistema, kao što je dato na slici 2.12–3.
Ukupno izduženje sistema (I) na koji djeluju poznate vanjske sile dobiva se na osnovu
izraza (2–3)∗ :
δI = δDAI + δABI + δBCI = 0 + + (2.12–5)
EAB AAB EBC ABC
∗
Pretpostavlja se da je student savladao statički određene probleme i skiciranje dijagrama sila za takve slučajeve, tako
da ovdje dodatni dijagrami nisu prikazani. Zadaci ovog tipa su u poglavlju 2.2.1.
75 kN 100 kN
D A 75 kN 100 kN B C
=
Sistem I
FA FB
D A FA + FB B C
Sistem II
FD
D A B C
Slika 2.12–3: Metoda superpozicije
Za sistem (II) na koji djeluje samo nepoznata FD ukupno izduženje je:

FD LDA FD LAB FD LBC
δII = δDAII + δABII + δBCII = + + (2.12–6)
Sada se izrazi (2.12–5) i (2.12–6) uvrste u uslov kompatibilnosti po kojem je zbir promjena
dužine sistema (I) i sistema (II) jednak nuli:
δI + δII = 0
pa se dobija:
FA LAB (FA − FB )LBC FD LDA FD LAB FD LBC
+ + + + =0 (2.12–7)
EAB AAB EBC ABC EDA ADA EAB AAB EBC ABC
Iz izraza (2.12–7) dobija se nepoznata FD :
+
EAB AAB EBC ABC
FD =− (2.12–8)
LDA LAB LBC
+ +
Izraz (2.12–8) identičan je izrazu (2.12–4) pa je FD = −107.58 kN, a FC = −57.58 kN.
Pomjeranja tačaka A i B
S obzirom da su određene sile koje vladaju u šipkama, mogu se izračunati izduženja poje-
dinih dijalova šipke, a time i pomjeranja pojedinih presjeka, koristeći izraze (2–2) i (2–3).
Pomjeranje tačke A jednako je izduženju šipke DA, dok je pomjeranje tačke B jednako
izduženju šipke DB ili šipke BC:
FD LDA −107.58 · 103 · 0.25
δA = = = −0.137mm
EDA ADA 100 · 109 · 1963 · 10−6
FC LCD −157.58 · 103 · 0.25
δB = = = −2.01mm
ECD ACD 100 · 109 · 1963 · 10−6
S obzirom da su dobivena negativna pomjeranja, oba dijela šipke se sabijaju, tako da se
presjek A pomjera ulijevo, a presjek B udesno.
Zadatak 2.13 Aksijalno opterećena čelična šipka AD (E = 200 GPa), uklještena na oba
kraja, izložena je sili P = 100 kN, koja djeluje u spojnici B, kao na slici. Odrediti pomjeranje
u tačkama B i C, ako je A1 = 50 mm2 i L = 1 m. Veličine spojnica B i C zanemariti.
2.13 L/4 L/4 L/2
A B C D
A1 2A1
R j e š e nj e

L=1m A1 = 50 mm2 P = 100 kN
EDE = EBC = 100 GPa
Slično prethodnom zadatku, da bi se odredila pomjeranja tačaka B i C, neophodno je

naći sile koje vladaju u šipkama. Problem je statički neodređen, s obzirom da su nepoznate
dvije reakcije oslonca, a kako je problem aksijalan može se postaviti samo jedna jednačina
ravnoteže, odnosno jednačina ravnoteže sila uzduž ose šipke. Zbog toga je neophodno uz
jednačinu ravnoteže postaviti i uslove kompatibilnosti, odnosno kinematske uslove – pom-
jeranje u presjecima, odnosno osloncima A i D jednako je nuli. Pretpostavljajući da reakcije
u osloncima na šipku djeluju zateznom silom, odnosno da sila FA djeluje ulijevo, a sila FD
udesno (vidi sliku 2.13–2a), tražene jednačine su:
X
F =0 − FA + P + FD = 0 (2.13–1)
δA = δD = 0 (2.13–2)
I ovaj put će se nepoznate reakcije oslonaca odrediti na dva načina i to pomoću: dijagrama
sila i metode superpozicije.

Pretpostavljajući smjerove nepoznatih reakcija, skicira se dijagram sila za šipku, kao što je
prikazano na slici 2.13–2. Jasno je da od tačke A do tačke B nema promjene vrijednosti sile,
ona je jednaka FA , a zatim se u tački B pojavljuje sile P pa je ostatak šipke BCD čitavom
dužinom opterećen silom (FA − P ) ili, ako posmatramo s desne strane, silom FD (sila je
zatežuća pa je pozitivna).
a)
FA P FD
A B C D
b)
+F
FA
FA –P (=FD)
0
c)
+F
66.67 kN
0 -33.33 kN
Sada se primjeni uslov kompatibilnosti po kojem je ukupno izduženje šipke jednako nuli
koristeći izraz (2–3):
δAD = δAB + δBC + δCD
FA LAB (FA − P )LBC (FA − P )LCD (2.13–3)
= + + =0
EA1 EA1 EA2
Iz izraza (2.13–3) se direktno dobija nepoznata sila FA u osloncu A:
P LBC P LCD 100 · 103 · 0.25 100 · 103 · 0.5
+ +
A1 A2 50 · 10−6 100 · 10−6
FA = =
LAB LBC LCD 0.25 0.25 0.5
+ + + +
A1 A1 A2 50 · 10−6 50 · 10−6 100 · 10−6
FA = 66.67kN
gdje je:
L 1
LAB = LBC = = = 250mm
4 4
L 1
LCD = = = 500mm
2 2
AAB = ABC = A1 = 50mm2
ACD = 2A1 = 2 · 50 · 10−6 = 100mm2
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer sile FA je ispravno pretpostavljen,
odnosno sila djeluje istežući šipku AB. Sada se na osnovu izraza (2.13–1) dobija reakcija
FD :
FD = FA − P = 66.67 − 100 = −33.33kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka CD je pritisnuta. Na osnovu dobijenih

rezultata može se nacrtati stvarni dijagram sila, kao što je prikazano na slici 2.13–2c.
Kao i u prethodnom zadatku, za silu u šipki BD umjesto sile (FA − P ) mogla se uzeti i
sila FD , ali bi u tom slučaju bilo neophodno riješiti sljedeći sistem jednačina, pošto bi se i
u jednačini (2.13–3) nalazile dvije nepoznate:
−FA + P + FD = 0
FA LAB FD LBC FD LCD
+ + =0
EA1 EA1 EA2

Za ovaj problem izaberimo silu FD kao suvišnu i oslobodimo oslonac D. Sada se zadati
statički neodređeni sistem može predstaviti pomoću dva superponirana sistema, kao što je
dato na slici 2.13–3.
Ukupno izduženje sistema (I) na koji djeluje sila P dobiva se na osnovu izraza (2–3):
P LAB
δI = δABI + δBCI + δCDI = +0+0 (2.13–4)
EA1
Za sistem (II), na koji djeluje samo nepoznata FD , ukupno izduženje je:
FD LAB FD LBC FD LCD

δII = δABII + δBCII + δCDII = + + (2.13–5)
EA1 EA1 EA2
δI + δII = 0
pa se dobija:
P LAB FD LAB FD LBC FD LCD
+ + + =0 (2.13–6)
EA1 EA1 EA1 EA2
A B C D
=
Sistem I
P
A B + C D
Sistem II
FD
A B C D
Iz izraza (2.13–6) dobija se nepoznata FD :
P LBC
A1
FD =−
LAB LBC LCD
+ +
A1 A1 A2
100 · 103 · 0.25 (2.13–7)
=− 50 · 10−6
0.25 0.25 0.5
+ +
50 · 10−6 50 · 10−6 100 · 10−6
FD = −33.33kN
što je identično rješenju korištenjem dijagrama sila, pa je FA = 66.67 kN.
Pomjeranja tačaka B i C
S obzirom da su određene sile koje vladaju u šipki, mogu se izračunati izduženja koristeći
izraze (2–2) i (2–3). Pomjeranje tačke B jednako je izduženju šipke AB, dok je pomjeranje
tačke C jednako promjeni dužine šipke AC ili šipke CD:
FA LAB 66.67 · 103 · 0.25

δB = = = 1.67mm
EA1 200 · 109 · 50 · 10−6
FD LCD −33.33) · 103 · 0.5

δC = = = −0.833mm
EA2 200 · 109 · 100 · 10−6
Na osnovu predznaka pomjeranja presjeka, odnosno izduženja pojedinih dijelova šipki te
pretpostavljenih zatežućih reakcija oslonaca, zaključuje se da su pomjeranja obje tačke
prema desnoj strani.
Zadatak 2.14 Dvije cilindrične šipke – AC, izrađene od čelika (EAC = 210 GPa), i CE,
izrađene od bronze (ECE = 110 GPa) – spojene se u tački C i uklještene u osloncima A i
E. Za opterećenje prikazano na slici 2.14–1 odrediti:
a) reakcije oslonaca A i E,
b) pomjeranje tačke C.
Šipke su kružnog poprečnog presjeka s prečnicima datim na slici.
180 120 100 100
60 kN 40 kN
A B C D E
40 mm 30 mm
R j e š e nj e

LAB = 180 mm LCD = 100 mm FB = 60 kN
LBC = 120 mm LDE = 100 mm FD = 40 kN
dAB = dBC = 40 mm dCD = dDE = 30 mm
EAB = EBC = 210 GPa ECD = EDE = 110 GPa
a) Reakcije oslonaca A i E
Ovo je varijanta prethodna dva zadatka. Problem je statički neodređen, tako da je za
određivanje reakcija neophodno uz jednačinu ravnoteže postaviti i uslove kompatibilno-
sti, odnosno kinematske uslove – pomjeranje u presjecima, odnosno osloncima A i E
jednako je nuli. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipku djeluju zateznom
silom, odnosno da sila FA djeluje ulijevo, a sila FE udesno (slika 2.14–2a), tražene jed-
načine su:
X
F =0 − FA + FB + FD + FE = 0 (2.14–1)
δA = δE = 0 (2.14–2)

Nepoznate reakcije oslonaca mogu se odrediti na dva načina i to pomoću: dijagrama sila
i metode superpozicije.
Pretpostavljajući da reakcije oslonaca na šipku djeluju zateznim silama, može se skicirati

dijagram sila, kao što je prikazano na slici 2.14–2b. Vidi se da postoje tri područja
u kojima vladaju konstantne sile, i to: i) dio AB u kojem djeluje (pretpostavljena)
zatežuća sila FA , ii) dio BD u kojem djeluje sila (FA − FB ) i iii) dio DE u kojem djeluje
sila (FA − FB − FD ) ili sila FE , ako se krene s desne strane prema lijevo. Nakon što
a)
FB FD
FA FE
A B C D E
b)
+F
FA FA –FB (=FE)
FA –FB-FD
0
c) +F
62.84 kN
2.84 kN
0
-37.16 kN
se skicira dijagram sila, primjeni se uslov kompatibilnosti po kojem je ukupno izduženje

šipke jednako nuli koristeći izraz (2–3):
δAE = δAB + δBC + δCD + δDE

= + +
EAB AAB EBC ABC (2.14–3)
(FA − FB )LCD (FA − FB − FD )LDE
+ + =0
ECD ACD EDE ADE

FB LBC FB LCD (FB + FD )LDE
+ +
EBC ABC ECD ACD EDE ADE
FA =
LAB LBC LCD LDE
+ + +
EAB AAB EBC ABC ECD ACD EDE ADE (2.14–4)
60 · 103 · 0.12 60 · 103 · 0.1 (60+40) · 103 · 0.1
210 · 109 · 1256.64 · 10−6 + 110 · 109 · 706.86 · 10−6 + 110 · 109 · 706.86 · 10−6
= 0.18+0.12 0.1+0.1
210 · 109 · 1256.64 · 10−6 + 110 · 109 · 706.86 · 10−6
FA = 62.84kN
gdje je
d2AB π d2 π (40 · 10−3 )2 π
AAB = ABC = = BCC = = 1256.6 · 10−6 m2
4 4 4
d2CD π d2 π (30 · 10−3 )2 π
ACD = ADE = = DE = = 706.86 · 10−6 m2
4 4 4
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer sile FA je pravilno pretpostavljen,
odnosno šipka AB je opterećena zatezanjem. Sada se na osnovu izraza (2.14–1) dobija
reakcija FE :
FE = FA − FB − FD = 62.84 · 103 − 60 · 103 − 40 · 103 = −37.16kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka DE je pritisnuta. Na osnovu do-
bijenih rezultata može se nacrtati stvarni dijagram sila, kao što je prikazano na slici
2.14–2c.
Kao i u prethodnim zadacima umjesto sile (FA − FB − FD ) mogla se uzeti i sila FE , ali bi
u tom slučaju bilo neophodno riješiti sljedeći sistem jednačina, pošto bi se i u jednačini
2.14–3 nalazile dvije nepoznate:
FA − FB − FD − FE = 0
FA LAB (FA − FB )LBC (FA − FB )LCD FE LDE
+ + + =0
EAB AAB EBC ABC ECD ACD EDE ADE
Prateći postupak rješavanja dat u zadatku 2.12, "oslobodimo" reakciju oslonca FA pa

ovaj statički neodređen sistem svedemo na rješavanje dva statički određena problema
data na slici 2.14–3: (I) sistem na koji djeluju poznata vanjska opterećenja FB i FA i (II)
sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena") reakcija FA , pri čemu je u
oba slučaja kraj A slobodan, a kraj E uklješten. Proračun vezan za ovako dobivena dva
sistema se primjeni na jednačinu kompatibilnosti.
Ukupno izduženje sistema (I) na koji djeluju poznate vanjske sile dobiva se na osnovu
izraza (2–3):
δI = δABI + δBCI + δCDI + δDEI
−FB LBC −FB LCD (−FB − FD )LDE (2.14–5)
=0+ + +
FB FD
A B C D E
=
Sistem I FB FD
A B C D E
+
Sistem II
FA
A B C D E
Predznak "−" je uzet jer sila FB skraćuje šipku. Za sistem (II) na koji djeluje samo
nepoznata FA ukupno izduženje je:
δII = δABII + δBCII + δCDII + δDEII
FA LAB FA LBC FA LCD FA LDE (2.14–6)
= + + +
δI + δII = 0
pa se dobija:
−FB LBC −FB LCD (−FB − FD )LDE FA LAB FA LBC
+ + + +
EBC ABC ECD ACD EDE ADE EAB AAB EBC ABC
(2.14–7)
FA LCD FA LDE
+ + =0
ECD ACD EDE ADE
Iz izraza (2.14–7) dobija se nepoznata FA :
FB LBC FB LCD (FB + FD )LDE
+ +
FA = (2.14–8)
LAB LBC LCD LDE
+ + +
Izraz (2.14–8) identičan je izrazu (2.14–4) pa je FA = 62.84 kN, a FE = −37.16 kN.
b) Pomjeranje tačke C
S obzirom da su određene sile koje vladaju u šipki, mogu se je izračunati izduženja,
odnosno pomjeranja pojedinih presjeka/tačaka, koristeći izraze (2–2) i (2–3). Pomjeranje
tačke C jednako je izduženju šipke AC ili šipke CE:

δC = δAB + δBC = +
EAB AAB EBC ABC
3
62.84 · 10 · 0.18 (62.84 − 60) · 103 · 0.18
= 9
+
210 · 10 · 1256.64 · 10 −6 210 · 109 · 1256.64 · 10−6
δC = 0.044mm
S obzirom na pozitivan rezultat, dio šipke AC se izdužuje pa je pomjeranje tačke C

udesno.
Zadatak 2.15 Dvije cilindrične šipke istog poprečnog presjeka – šipka 1 izrađena od legure
aluminijuma (E1 = 70 GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E2 = 200 GPa) – spojene se u
presjeku C i uklještene u osloncima A i D kao na slici 2.15–1. Ako u presjeku B djeluje sila
FB , odrediti:
a) reakcije u osloncima A i D,
b) napone i deformacije u šipkama 1 i 2,
c) pomjeranje presjeka C.
Podaci: A1 = A2 = 2 cm2 , LAC = 1 m, LCD = 0.4 m, LAB = 0.5 m, FB = 50 kN.
LAC LCD
A 1 B C 2 D
LAB FB
R j e š e nj e

LAB = 500 mm LCD = 400 mm FB = 50 kN
LBC = 500 mm ECD = 200 GPa
EAB = EBC = 70 GPa
A1 = A2 = A = 2 cm2
Zadatak je sličan zadatku 2.13, s tim da se u ovom zadatku još traže i naponi i deformacije
u šipkama.
a) Reakcije u osloncima A i D
Problem je statički neodređen pa se postavlja jednačina ravnoteže sila uzduž ose šipke
te uslov kompatibilnosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipke djeluju za-
teznom silom, odnosno da sila FA djeluje na lijevo, a sila FD na desno, tražene jednačine
su:
X
F =0 − FA + P + FD = 0 (2.15–1)
δA = δD = 0 (2.15–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (2.15–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.
a)
FA FD
1 B C 2 D
A
FB
b)
+F
FA FA –FB (=FD)
0
c)
+F
28.07 kN
0
-21.93 kN
Postupak dobivanja reakcija oslonaca je identičan onom u zadatku 2.13, tako da će se

ovdje pokazati samo metod dijagrama sila. Pretpostavljajući da nepoznate reakcije imaju
zatezni karakter, skicira se dijagram sila za šipku, kao što je prikazano na slici 2.15–2a.
Jasno je da od tačke A do tačke B nema promjene vrijednosti sile, ona je jednaka FA ,
a zatim se u tački B pojavljuje sile FB pa je ostatak šipke BCD čitavom dužinom
opterećen silom (FA − FB ) ili ako posmatramo s desne strane, silom FD (sila je zatežuća
pa je pozitivna).
FA LAB (FA − P )LBC (FA − P )LCD (2.15–3)
= + + =0
EAB A EBC A ECD A

P LBC P LCD P LBC P LCD
+ +
EBC A ECD A EBC ECD
FA = =
LAB LBC LCD LAB LBC LCD
+ + + +
EAB A EBC A ECD A EAB EBC ECD
50 · 103 · 0.5 50 · 103 · 0.4
+
= 70 · 109 200 · 109
0.5 0.5 0.4
+ +
70 · 109 70 · 109 200 · 109
FA = 28.07kN

odnosno sila djeluje istežući šipku AB. Sada se na osnovu izraza (2.15–1) dobija reakcija
FD :
FD = FA − FB = 28.07 · 103 − 50 · 103 = −21.93kN (2.15–4)
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka CD je pritisnuta.
b) Naponi i deformacije u šipkama 1 i 2

S obzirom na oblik dijagrama sila, razlikujemo tri područja s konstantom silom, modu-
lom elastičnosti i geometrijom, pa se koristeći izraze (2–1) i (1–8) izračunavaju naponi i
deformacije kako slijedi:
FA 28.07 · 103
σAB = = = 140.35MPa
A 2 · 10−4
FA − FB (28.07 − 50) · 103
σBC = = = −109.65MPa
A 2 · 10−4
FA − FB (28.07 − 50) · 103
σCD = = = −109.65MPa
A 2 · 10−4
σAB 140.35 · 106

ǫAB = = = 2.005 · 10−3
EAB 70 · 109
σBC −109.65 · 106
ǫBC = = = −1.566 · 10−3
EBC 70 · 109
σCD −109.65 · 106
ǫCD = = = −5.482 · 10−4
ECD 200 · 109
c) Pomjeranje presjeka C
Pomjeranje presjeka C jednako je promjeni dužine šipke AC ili šipke CD:
FD LCD −21.93 · 103 · 0.4

δC = = = −0.219mm (2.15–5)
ECD A 200 · 109 · 2 · 10−4
S obzirom na dobivenu negativnu vrijednost, dio šipke CD se sabija, tako da se presjek
C pomjera udesno.
Zadatak 2.16 Dvije cilindrične šipke istog poprečnog presjeka – šipka 1 izrađena od legure
aluminijuma (E1 = 70 GPa) i šipka 2 izrađena od čelika (E2 = 200 GPa) – spojene se u
presjeku B i uklještene u osloncima A i D kao na slici 2.16–1. Ako u presjeku C djeluje sila
FC , odrediti:
a) reakcije u osloncima A i D,
b) napone i deformacije u šipkama 1 i 2,
c) pomjeranje presjeka B.
Podaci: A1 = A2 = 2 cm2 , LAB = 1 m, LBC = 0.3 m, LCD = 0.3 m, FC = 50 kN.
LAB LBD
FC
A 1 B 2 C D
LCD
R j e š e nj e

LAB = 1 m LBC = LCD = 300 mm FC = 50 kN
EAB = 70 GPa EBC = ECD = 200 GPa
A1 = A2 = A = 2 cm2
Zadatak je sličan prethodnim zadacima pa se u potpunosti može pratiti postupak rješa-

vanja.
a) Reakcije u osloncima A i D
Problem je statički neodređen pa se postavlja jednačina ravnoteže sila uzduž ose šipke
te uslov kompatibilnosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na šipku djeluju
zatežuće, odnosno da sila FA djeluje ulijevo, a sila FD udesno (slika 2.16–2a), tražene
jednačine su:
X
F =0 − FA + FC + FD = 0 (2.16–1)
δA = δD = 0 (2.16–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (2.16–2) znači i da je ukupno izduženje šipke jednako nuli.
Reakcije oslonaca će se u ovom zadatku izračunati korištenjem i dijagrama sila i metodom
superpozicije.
Koristeći pretpostavljene smjerove reakcija oslonaca, skicira se dijagram sila za šipku,

kao što je prikazano na slici 2.16–2b. Jasno je da od tačke A do tačke C nema promjene
vrijednosti sile, ona je jednaka FA , a zatim se u tački C pojavljuje sile FC pa je ostatak
šipke BCD čitavom dužinom opterećen silom (FA − FC ) ili ako posmatramo s desne
strane, silom FD (sila je zatežuća pa je pozitivna).
a) FC FD
FA
1 B 2 C
A D
b) +F
(=FD)
FA FA -FC
0
c) +F
4.34 kN
0
-45.66 kN

FA LAB FA LBC (FA − FC )LCD (2.16–3)
= + + =0
EAB A EBC A ECD A

FC LCD FC LCD
ECD A ECD
FA = =
LAB LBC LCD LAB LBC LCD
+ + + +
EAB A EBC A ECD A EAB EBC ECD
50 · 103 · 0.3 (2.16–4)
= 200 · 109
1 0.3 0.3
+ +
70 · 109 200 · 109 200 · 109
FA = 4.34kN

odnosno sila djeluje istežući šipke AB. Sada se na osnovu izraza (2.16–1) dobija reakcija
FD :
FD = FA − FC = 4.34 − 50 = −45.66kN
pa je pretpostavljeni smjer pogrešan, odnosno šipka CD je pritisnuta. Na osnovu do-

bivenih rezultata sada se može nacrtati stvarni dijagram sila, kao na slici 2.16–2c.
Prateći postupak rješavanja, dat u zadatku 2.12, "oslobodimo" reakciju oslonca FA pa

ovaj statički neodređen sistem svedemo na rješavanje dva statički određena problema
data na slici 2.16–3: (I) sistem na koji djeluje poznato vanjsko opterećenje FC i (II)
sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena") reakcija FA , pri čemu je u
oba slučaja kraj A slobodan, a kraj D uklješten. Proračun vezan za ovako dobivena dva
sistema se primjeni na jednačinu kompatibilnosti. Ukupno izduženje sistema (I) na koji
djeluju poznate vanjske sile dobiva se na osnovu izraza (2–3) i dijagrama sila datog na
slici 2.16–3:
−FC LCD
δI = δABI + δBCI + δCDI = 0 + 0 + (2.16–5)
ECD A
Predznak "−" je uzet jer sila FC skraćuje šipku. Za sistem (II) na koji djeluje samo
nepoznata FA ukupno izduženje je:
FA LAB FA LBC FA LCD
δII = δABII + δBCII + δCDII = + + (2.16–6)
EAB A EBC A ECD A
δI + δII = 0
pa se dobija:
−FC LCD FA LAB FA LBC FA LCD
+ + + =0 (2.16–7)
ECD A EAB A EBC A ECD A
FC
A 1 B 2 C D
=
Sistem I FC
A 1 B 2 C D
+
Sistem II
FA
1 B 2 D
A

FC LCD
ECD A
FA = (2.16–8)
LAB LBC LCD
+ +
EAB A EBC A ECD A
Izraz (2.16–8) identičan je izrazu (2.16–4) pa je FA = 4.34 kN, a FE = −45.66 kN.
b) Naponi i deformacije u šipkama 1 i 2

S obzirom na oblik dijagrama sila, razlikujemo tri područja s konstantom silom, modu-
lom elastičnosti i geometrijom pa se koristeći izraze (2–1) i (1–8) izračunavaju naponi i
deformacije kako slijedi:
FA 4.34 · 103
σAB = = = 21.7MPa
A 2 · 10−4
FA 4.34 · 103
σBC = = = 21.7MPa
A 2 · 10−4
FA − FC (4.34 − 50) · 103
σCD = = = −228.3MPa
A 2 · 10−4
σAB 21.7 · 106

ǫAB = = = 3.1 · 10−4
EAB 70 · 109
σBC 21.7 · 106

ǫBC = = = 1.085 · 10−4
EBC 200 · 109
σCD −228.31 · 106
ǫCD = = = −1.142 · 10−3
ECD 200 · 109
c) Pomjeranje presjeka B
Pomjeranje presjeka B jednako je promjeni dužine šipke AB ili BD:
FA LAB 4.34 · 103 · 1
δB = = = 0.31mm
EAB A 70 · 109 · 2 · 10−4
S obzirom da je vrijednost pozitivna, presjek B će se pomjerati udesno (u dijelu šipke
AB vlada zatezna sila, što znači da se šipka izdužuje, a lijeva strana šipke je nepokretna!)
Zadatak 2.17 Dvije cilindrične šipke, AB, izrađene od čelika (EAB = 210 GPa, αAB =
11.7 · 10−6 1/◦ C), i BC, izrađene od bronze (EBC = 110 GPa, αBC = 20.9 · 10−6 1/◦ C),
spojene se u tački B i uklještene u osloncima A i C, kao na slici 2.17–1. Ukoliko je šipka u
početnom trenutku rasterećena i zagrije se za 50◦ C, odrediti
a) reakcije oslonaca A i C,
b) pomjeranje tačke B.
Šipke su kružnog poprečnog presjeka s prečnicima datim na slici.
2.17 250 mm 300 mm
A B C
30 mm 50 mm
R j e š e nj e

LAB = 250 mm LBC = 300 mm ∆T = 50 ◦ C
EAB = 210 GPa EBC = 110 GPa
dAB = 30 mm dBC = 50 mm
αAB = 11.7 · 10−6 1/◦ C αBC = 20.9 · 10−6 1/◦ C
Usljed promjene temperature javljaju se termičke deformacije, a ukoliko se takav dio

ograniči u širenju/skraćenju dolazi i do pojave termičkih napona. U ovom primjeru šipka
je uklještena na oba kraja tako da dolazi do pojave termičkih napona, tj. sile unutar šipke.
Problem je statički neodređen s obzirom da se može postaviti samo jedna jednačina ravnoteže
(zbir svih sila uzduž ose jednak je nuli), a imamo dvije nepoznate reakcije oslonaca, FA i
FC , odnosno
X
F =0 − FA + FC = 0 (2.17–1)
pri čemu se pretpostavlja da obje sile djeluju pritiskajući šipku.

a) Reakcije oslonaca A i C
Reakcije oslonaca se mogu riješiti na više načina, ali je najjednostavnija metoda super-
pozicije. Slično rješavanju prethodnih problema, i ovdje se jedan oslonac "oslobodi",
naprimjer oslonac A, a statički neodređen sistem na slici 2.17–1 se svodi na dva statički
određena sistema (vidi sliku 2.17–2): (I) sistem na koji djeluje promjena temperature i
(II) sistem na koji djeluje samo jedna nepoznata ("oslobođena") reakcija FA , pri čemu je
u oba slučaja kraj A slobodan, a kraj C uklješten.
A B C
=
I
T
Sistem I
A B C
+
II
FA Sistem II
A B C
Ukupno izduženje sistema (I) dobiva se na osnovu izraza (2–6):

δI = δABI + δBCI = αAB · ∆T · LAB + αBC · ∆T · LBC
Za sistem (II) na koji djeluje samo nepoznata FA ukupno izduženje je:
−FA LAB −FA LBC
δII = δABII + δBCII = +
EAB AAB EBC ABC
Analogno prethodnim zadacima, zbir promjena dužine sistema (I) i sistema (II) jednak
je nuli, to jest:
δI + δII = 0
pa se dobija:
FA LAB FA LBC
αAB · ∆T · LAB + αBC · ∆T · LBC − − =0 (2.17–2)
EAB AAB EBC ABC
αAB · ∆T · LAB + αBC · ∆T · LBC
FA =
LAB LBC
+
EAB A EBC A
11.7 · 10−6 · 50 · 0.25 + 20.9 · 10−6 · 50 · 0.3 (2.17–3)
=
0.25 0.3
+
210 · 109 · 706.86 · 10−6 110 · 109 · 1963 · 10−6
FA = 119.08kN
gdje je
d2AB π (30 · 10−3 )2 π
AAB = = = 706.86 · 10−6 m2
4 4
d2BC π (50 · 10−3 )2 π
ABC = = = 1963 · 10−6 m2
4 4
S obzirom na pozitivnu vrijednost sile, smjer reakcije FA je pravilno pretpostavljen pa je
šipka izložena pritisku.
b) Pomjeranje tačke B
Pomjeranje tačke B jednako je izduženju šipke AB usljed djelovanja sile FA i promjene
temperature, odnosno:
FA LAB
δB = δFA + δ∆T = + αAB · ∆T · LAB
EAB AAB
−119.08 · 103 · 0.25 (2.17–4)
= + 11.7 · 10−6 · 50 · 0.25
210 · 109 · 706.86 · 10−6
δB = −0.054mm
S obzirom da je vrijednost negativna, presjek B će se pomjerati ulijevo. Do istog rezultata
bi se došlo i preko promjene dužine šipke BC.
Zadatak 2.18 Dvije cilindrične šipke 1 i 2, izrađene od čelika (E1 = 210 GPa, α1 =
11.7 · 10−6 1/◦ C)) i bronze (E2 = 110 GPa, α2 = 20.9 · 10−6 1/◦ C)), uklještene su u
osloncima A i B, respektivno, i međusobno razdvojene zazorom δ, kao što je prikazano
na slici 2.18–1. Ukoliko se šipka 2 zagrije za 50 ◦ C odrediti:
a) reakcije oslonaca A i B,
b) napone i izduženja šipki 1 i 2,
2.18
L1 δ L2
A 1 2 B
D1 D2
c) graničnu temperaturu šipke 1 pri kojoj šipke nisu u kontaktu.

Podaci: D1 = 30 mm, D2 = 25 mm, L1 = 300 mm, L2 = 300 mm, δ = 0.1 mm.
R j e š e nj e

L1 = 300 mm L2 = 300 mm ∆T = 50 ◦ C
E1 = 210 GPa E2 = 110 GPa
D1 = 30 mm D2 = 25 mm
α1 = 11.7 · 10−6 1/◦ C α2 = 20.9 · 10−6 1/◦ C
Usljed zagrijavanja šipke 2 dolazi do njenog izduženja prema izrazu (2–6):

δ2T = α2 · L2 · ∆T = 11.7 · 10−6 · 0.3 · 50 = 0.313mm (2.18–1)
S obzirom da je δ2T > δ doći će do kontakta između šipki i pojave sile (pritiska) u njima.
a) Reakcije oslonaca A i B
Problem je statički neodređen, s obzirom da sila pritiska F , koja nastaje unutar šipki,
nije poznata. Ova sila je konstantna čitavom dužinom šipki, tako da su reakcije oslonaca
po intenzitetu jednake ovoj sili (FA = FB = F ), a suprotnog su smjera, odnosno imaju
isti (pritisni) karakter. Sila F dobiva se na osnovu uslova kompatibilnosti, po kojem
je ukupno izduženje šipki usljed djelovanja sile F i djelovanja temperature na šipku 2
jednako početnom zazoru δ. Drugim riječima, promjena dužine obje šipke 1 i 2 usljed
djelovanja sile F (δ1F i δ2F , respektivno) jednaka je razlici izduženja šipki 2 i početnog
zazora između šipki (vidi sliku 2.18–2), odnosno:
δ1F + δ2F = δ2T − δ
pa se korištenjem izraza (2–2) i (2–6) dobija
F L1 F L2
+ = α2 · L2 · ∆T − δ
E1 A1 E2 A2
Iz prethodnog izraza se dobija tražena vrijednost sile
α2 · L2 · ∆T − δ 11.7 · 10−6 · 0.3 · 50 − 0.1 · 10−3
F = =
L1 L2 0.3 0.3
+ +
E1 A1 E2 A2 210 · 109 · 706.86 · 10−6 110 · 109 · 490.87 · 10−6
F = 28.177kN
gdje je
D12 π (30 · 10−3 )2 π

A1 = = = 706.86 · 10−6 m2
4 4
D22 π (25 · 10−3 )2 π

A2 = = = 490.87 · 10−6 m2
4 4
Ovo su ujedno i reakcije oslonaca FA i FB . Treba napomenuti da bi u slučaju manjeg
izduženja šipke 2 od početnog zazora δ ova sila imala negativnu vrijednost, što bi ukazivalo
na činjenicu da nije došlo do dodira šipki.
δ2T
δ2F
1 2
δ1F δ
Položaj ravnoteže
Slika 2.18–2: Promjena dužine šipki
b) Naponi i izduženja šipki 1 i 2

Naponi u šipkama dobivaju se na osnovu izraza (2–1) kako slijedi:
−F −28.177 · 103
σ1 = = = −39.86MPa
A1 706.86 · 10−6
−F −28.177 · 103
σ2 = = = −57.4MPa
A2 490.87 · 10−6
pri čemu je predznak "−" stavljen zbog toga što je pretpostavljeno da sila F ima pritisni
karakter.
Izduženja šipki dobivaju se na osnovu djelovanja sile i utjecaja temperature† na sljedeći
način:
−F L1 −28.177 · 106
δ1 = = = −0.057mm
E1 A1 210 · 109 · 706.86 · 10−6
F L2
δ2 = α2 · L2 · ∆T −
E2 A2
28.177 · 106
= 11.7 · 10−6 · 0.3 · 50 − = 0.157mm
110 · 109 · 490.87 · 10−6
Na osnovu proračuna se vidi da je δ2 + δ1 = δ.
†
važi samo za šipku 2
c) Granična temperatura šipke 1 pri kojoj šipke nisu u kontaktu.

Da bismo dobili graničnu promjenu temperature šipke 1, pri kojoj ne dolazi do kontakta
šipki (sila F = 0), ukupna promjena dužina šipki usljed promjene temperature treba da
je jednaka početnom zazoru, odnosno:
δ1T + δ2T = δ
α1 · L1 · ∆T1 + α2 · L2 · ∆T = δ
pa se dobija tražena promjena temperature:
δ − α2 · L2 · ∆T 0.1 · 10−3 − 11.7 · 10−6 · 0.3 · 50
∆T1 = = = −60.83◦C
α1 · L1 11.7 · 10−6 · 0.3
Dakle, ukoliko se šipka 1 ohladi za više od -60.83 ◦ C, pri čemu je šipka 2 zagrijana za 50
◦
C, neće doći do kontakta između šipki.
2.3.2 Ravanski problemi

Zadatak 2.19 Kruta poluga ABC oslonjena je na tri stuba istih dužina u A, B i C, pri
čemu su stubovi u A i C identični, i opterećena trouglastim opterećenjima, kao na slici
2.19–1. Odrediti:
a) sile i napone u stubovima A, B i C,
b) deformacije i izduženje stubova A, B i C,
Dodatni podaci: q0 = 15 MN/m; poluga ABC: L = 2 m; stubovi A i C: EAC = 70 GPa,
AAC = 500 cm2 , LAC = 0.3 m; stub B: EB = 200 GPa, AB = 1400 cm2 , LB = 0.3 m.
Napomena: Uzeti da je dužina svakog trouglastog opterećenja jednaka L/2.
q0
A B C
"
R j e š e nj e
Kako nema djelovanja sila u horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti dvije jednačine
ravnoteže. S obzirom da imamo tri nepoznate vertikalne sile u stubovima, problem je statički
neodređen, pa se moraju koristiti i dodatni uslovi, odnosno uslovi kompatibilnosti.

EAC = 70 GPa EB = 200 GPa L=2m
AAC = 500 cm2 AB = 1400 cm2 q0 = 15 MN/m
LAC = 0.3 m LB = 0.3 m
a) Sile i naponi u stubovima A, B i C

Da bismo dobili sile koje vladaju u stubovima A, B i C, krutu polugu izdvojimo iz
Pretpostavimo da svi stubovi na polugu djeluju prema gore, odnosno da su stubovi
opterećeni pritiskom. Sada postavimo jednačine ravnoteže:
X
Fy = 0 FA + FB + FC − 2Q = 0 (2.19–1)
X L 1L 1L L
MB = 0 FA − Q +Q − FC = 0 (2.19–2)
2 32 32 2
Sada se iz (2.19–2) dobija da je FA = FC = FAC . Ovo je očekivan rezultat s obzirom da
je problem simetričan u odnosu na geometriju, materijal i opterećenje. Sada se jednačina
(2.19–1) svodi na:
X
Fy = 0 2FAC + FB − 2Q = 0 (2.19–3)
q0
A Q B Q C
" "
FA !# FB !# FC
" "
# #
FA FB FC
FA FB FC
Dodatna jednačina, odnosno uslov kompatibilnosti, dobiva se na osnovu simetrije sistema

u odnosu na geometriju, opterećenje i raspored materijala, prema kojoj poluga mora
ostati u horizontalnom položaju. Na taj način, promjene dužine stubova su jednake,
odnosno δA = δB = δC . Do ovog zaključka se može doći i ako se problem posmatra kao

nesimetričan, odnosno ako kruta poluga rotira uzrokujući različita izduženja štapova.
Ako pretpostavimo da se tačka A pomjera za dužinu δA , tačka B za dužinu δB , a tačka
C za dužinu δC onda se prema slici 2.19–3 i sličnosti trouglova △A′ B ′′ B ′ i △A′ C ′′ C ′ ,
može postaviti relacija
B ′′ B ′ BB ′ − AA′ A′ B ′′ AB
′′ ′
= ′ ′
= ′ ′′
=
C C CC − AA AC AC
odnosno,
δB − δA LAB
= (2.19–4)
δC − δA LAC
Kako je LAC = 2LAB , a δA = δC (jer su štapovi isti i FA = FC ), može se pokazati da
vrijedi δA = δB = δC .
A C E
A=
"""""! !C="""""!
E=
"""""!
C'' E''
A'
C'
E'
Slika 2.19–3: Dijagram pomjeranja
Označavajući promjene dužina štapova A i C sa δAC i koristeći vezu izduženja i sile (2–2)
dobija se:
δAC = δB (2.19–5)
FAC LAC FB LB
= (2.19–6)
EAC AAC EB AB
pa se za silu FAC dobija:
LB EAC AAC EAC AAC
FAC = · · FB = · FB (2.19–7)
LAC EB AB EB AB
a uvrštavanjem u izraz (2.19–3) dobija se nepoznata sila FB :
2Q
FB =
EAC AAC
2 · +1
EB AB
2 · 7.5 · 106
= = 12MN
70 · 109 500 · 10−4
2 · + 1
200 · 109 1400 · 10−4
gdje je
1 L 1 2
Q= q0 = 15 · 106 · = 7.5MN
2 2 2 2
Sada se iz (2.19–7) dobija sila FAC

EAC AAC
FAC = · FB
EB AB
70 · 109 500 · 10−4
= · 12 · 106 = 1.5MN
200 · 109 1400 · 10−4
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u stubovima su pravilno pretpostavljeni i stubovi su
izloženi pritisku. Naponi koji vladaju u štapovima dobivaju se na osnovu izraza (2–1), s
tim da se uzima predznak "−" zbog pritisnog karaktera sile pa je:
−FAC −1.5 · 106
σAC = = = −30MPa
AAC 500 · 10−4
−FB −12 · 106
σB = = = −85.71MPa
AB 1400 · 10−4
b) Deformacije i izduženje stubova A, B i C

Deformacije stubova dobivaju se iz Hookeovog zakona (1–6) pa je:
σAC −30 · 106
ǫAC = = = −4.29 · 10−4
EAC 70 · 109
σB −85.71 · 106
ǫB = = = −4.29 · 10−4
EB 200 · 109
a izduženja dobivamo na osnovu izraza (1–8):
δAC = ǫAC LAC = −4.29 · 10−4 · 0.3 = −1.29mm

δB = ǫB LB = −4.29 · 10−4 · 0.3 = −1.29mm
Dakle, oba stuba imaju ista skraćenja i deformacije što je u saglasnosti s prethodnim
uslovima.
Na osnovu prethodnih razmatranja poluga ostaje u horizontalnom položaju, odnosno
nagib je jednak nuli.
Zadatak 2.20 Kruta poluga ABC oslonjena je na tri stuba istih dužina u A, B i C, pri
čemu su stubovi u A i C identični, i opterećena trouglastim opterećenjima, kao na slici
2.20–1. Odrediti:
a) sile i napone u stubovima A, B i C,
b) deformacije i izduženje stubova A, B i C,
Dodatni podaci: q0 = 10 MN/m; poluga ABC: L = 2 m; stubovi A i C: EAC = 100
GPa, AAC = 500 cm2 , LAC = 0.2 m; stub B: EB = 150 GPa, AB = 1000 cm2 , LB = 0.2 m.
Napomena: Uzeti da je dužina svakog trouglastog opterećenja jednaka L/2.
q0 q0
A B C
q Slika 2.20–1: Opis problema q
R j e š e nj e

EAC = 100 GPa EB = 150 GPa L=2m
AAC = 500 cm2 AB = 1000 cm2 q0 = 10 MN/m
LAC = 0.2 m LB = 0.2 m
Zadatak je sličan prethodnom s jedinom razlikom u načinu postavljanja trouglastog opte-

rećenja. Kako je i ovaj zadatak simetričan u odnosu na materijal, geometriju i opterećenje,
postupak rješavanja je identičan prethodnom zadatku.
a) Sile i naponi u stubovima A, B i C
Da bismo dobili sile koje vladaju u stubovima A, B i C krutu polugu izdvojimo iz
Pretpostavimo da svi stubovi na polugu djeluju prema gore, odnosno da su stubovi
opterećeni pritiskom. Sada postavimo jednačine ravnoteže:
X
Fy = 0 FA + FB + FC − 2Q = 0 (2.20–1)
X L 2L 2L L
MB = 0 FA − Q +Q − FC = 0 (2.20–2)
2 32 32 2
Sada se iz (2.20–2) dobija da je FA = FC = FAC . Ovo je očekivan rezultat s obzirom da
je problem simetričan u odnosu na geometriju, materijal i opterećenje. Sada se jednačina
(2.20–1) svodi na:
X
Fy = 0 2FAC + FB − 2Q = 0 (2.20–3)
Dodatna jednačina, odnosno uslov kompatibilnosti, dobiva se na osnovu simetrije sistema,

prema kojoj poluga mora ostati u horizontalnom položaju, odnosno promjene dužine
stubova su jednake, ili δA = δB = δC (vidi zadatak 2.19 za više detalja). Označavajući
promjene dužina štapova A i C sa δAC i koristeći vezu izduženja i sile (2–2) dobija se:
δAC = δB (2.20–4)
!
q0 q0
A Q B Q C
" "
FA ! FB ! FC
! !
FA FB FC
FA FB FC
FAC LAC FB LB
= (2.20–5)
EAC AAC EB AB
pa se za silu FAC dobija:
LB EAC AAC EAC AAC
FAC = · · FB = · FB (2.20–6)
LAC EB AB EB AB
i uvrštavanjem u izraz (2.20–3) dobija nepoznata sila FB :
Q
FB =
EAC AAC
2 · +1
EB AB
5 · 106
= 9 = 3MN
100 · 10 500 · 10−4
2 · + 1
150 · 109 1000 · 10−4
gdje je
1 L 1 2
Q= q0 = 10 · 106 · = 5MN
2 2 2 2
Sada se iz (2.20–6) dobija sila FAC
EAC AAC
FAC = · FB
EB AB
100 · 109 500 · 10−4
= · 3 · 106 = 1MN
150 · 109 1000 · 10−4
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u stubovima su pravilno pretpostavljeni i stubovi su

izloženi pritisku. Naponi koji vladaju u štapovima dobivaju se na osnovu izraza (2–1), s
tim da se uzima predznak "−" zbog pritisnog karaktera sila pa je:
−FAC −1 · 106
σAC = = = −20MPa
AAC 500 · 10−4
−FB −3 · 106
σB = = = −30MPa
AB 1000 · 10−4
b) Deformacije i izduženje stubova A, B i C

Deformacije stubova dobivaju se iz Hookeovog zakona (1–6) pa je:
σAC −20 · 106

ǫAC = = = −2 · 10−4
EAC 100 · 109
σB −30 · 106
ǫB = = = −2 · 10−4
EB 150 · 109
a izduženja dobivamo na osnovu izraza (1–8):
δAC = ǫAC LAC = −2 · 10−4 · 0.2 = −0.04mm

δB = ǫB LB = −2 · 10−4 · 0.2 = −0.04mm
Dakle, oba stuba imaju ista skraćenja i deformacije što je i očekivano s obzirom na uslov
kompatibilnosti 2.20–4.
Na osnovu prethodnih razmatranja jasno je da poluga ostaje u horizontalnom položaju,
odnosno nagib je jednak nuli.
Zadatak 2.21 Horizontalna kruta greda ABC je izložena trouglastom opterećenju, kao na
slici 2.21–1. Odrediti reakcije oslonaca, ako su oslonci izrađeni od drveta (E = 12 GPa)
kružnog poprečnog presjeka od 120 mm i dužine 1.4 m u nenapregnutom stanju. Koliki je
nagib grede u stepenima?
2.21 zad:01-2012-07-03a
18 kN/m
A B C
1.4 m
2m 1m

R j e š e nj e

d = 120 mm E = 12 GPa q0 = 18 MN/m
LAB = 2 m L = 1.4 m
LBC = 1 m
Da bismo riješili zadatak, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze za-
mijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.21–2. Dakle, pretpostavljamo da
reakcije stubova djeluju na polugu prema gore, odnosno da su stubovi opterećeni pritiskom.
Vidi se da je sistem statički neodređen; zanemarujući horizontalni pravac u kojem nema
q0
A B C
FA "#$ % "#& FB FC
!
"#$
FA FB FC
FA FB FC
opterećenja, broj nepoznatih je tri, a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je
dva, odnosno
X
Fy = 0 FA + FB + FC − Q = 0 (2.21–1)
X 2
MA = 0 FB LAB + FC LAC − Q LAC = 0 (2.21–2)
3
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kompa-
tibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine stubova. Koristeći pretpostavku da se stubovi
sabijaju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je
dato na slici 2.21–3.
S obzirom da svi stubovi mogu promijeniti dužinu (nema nepokretnih oslonaca na polugi),
pretpostavimo pomjeranje prva dva stuba, a pomjeranje trećeg se dobiva na osnovu činjenice
da je poluga kruta. Sva pomjeranja su prema dolje s obzirom na pretpostavku sabijanja
A C E
A=
"""""! !C="""""!
E=
"""""!
C'' E''
A'
C' E'
stubova. Sada se sa slike mogu uočiti slični trouglovi △A′ B ′′ B ′ i △A′ C ′′ C ′ pa je:
B ′′ B ′ BB ′ − AA′ A′ B ′′ AB
= = =
C ′′ C ′ CC ′ − AA′ A′ C ′′ AC
odnosno,
δB − δA LAB
=
δC − δA LAC
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2), dobija
se:
FB L FA L
δB − δA −
= EA EA = LAB = 2
δC − δA FC L FA L LAC 3
−
EA EA
odnosno nakon sređivanja
FA − 3FB + 2FC = 0 (2.21–3)
Rješavajući sistem od tri jednačine (2.21–1), (2.21–2) i (2.21–3) s tri nepoznate, dobivaju se
sljedeće vrijednosti za nepoznate sile u stubovima:
6LAB − LAC 6·2 − 3
FA = Q= 27 · 103 = 5.79kN
3LAB + 12LAC 3 · 2 + 12 · 3
3Q − 4FA 3 · 27 · 103 − 4 · 5.79 · 103
FC = = = 11.57kN
5 5
FB = Q − FA − FC = 27 · 10 − 5.79 · 10 − 11.57 · 103 = 9.64kN
3 3
gdje je
1 1
Q= q0 LAC = 18 · 103 · 3 = 27kN
2 2
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u svim stubovima su pravilno pretpostavljeni i stubovi
su izloženi pritisku. Pomjeranja stubova data su izrazom (2–2) (uz predznak "−" zbog
pritisnog karaktera sila) i iznose:
−FA L −5.79 · 103 · 1.4
δA = = = −0.06mm
EA 12 · 109 · 11309.73 · 10−6
−FC L −11.571 · 103 · 1.4
δC = = = −0.119mm
EA 12 · 109 · 11309.73 · 10−6
gdje je
d2 π (120 · 10−3 )2 π
A= = = 11309.73 · −3 m2
4 4
pa se na osnovu slike 2.21–3 vidi da je nagib jednak:
0.119 · 10−3 − 0.06 · 10−3

δC − δA
γ = arctg = arctg = 1.14 · 10−3◦
LAC 3
a greda se okreće u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Zadatak 2.22 Tri identične čelične šipke (E = 200 GPa), poprečnog presjeka A pridržavaju
krutu gredu ABC, koja je opterećena silom P , kao na slici 2.22–1. Odredi napone u šipkama,
te nagib grede ABC u stepenima.
Dodatni podaci: d =1 m, L=2 m, A=200 mm2 i P =10 kN.
B D F
L
P
A C E
d/2 d/2 d
R j e š e nj e
F
L=2m d=1m P = 10 kN
A = 200 mm2
E = 210 GPa
Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama,
kao što je prikazano na slici 2.22–2. Dakle, pretpostavljamo da reakcije šipki djeluju na
polugu prema gore, odnosno pretpostavljamo da su šipke napregnute zatezanjem. Vidi se
da je sistem statički neodređen; zanemarujući horizontalni pravac u kojem nema opterećenja,
broj nepoznatih je tri, a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je dva, odnosno
X
Fy = 0 FA + FC + PFE − P = 0 (2.22–1)
/ /
FA FC FE
B D F
A C E
FA FC FE
FA P FC FE
A C E
d/2 d/2 d

X
MA = 0 FC LAC + FE LAE − P LAP = 0 (2.22–2)
S obzirom na geometriju problema, jednačina momenta (2.22–2) se svodi na:
d
FC · d + FE · 2d − P =0
2 (2.22–3)
2FC + 4FE − P = 0
tibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine stubova. Koristeći pretpostavku da se štapovi
izdužuju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je
dato na slici 2.22–3. S obzirom da svi štapovi mogu promijeniti dužinu (nema nepokretnih
A C E
A=
"""""! !C="""""!
E=
"""""!
C'' E''
A'
C'
E'
oslonaca na polugi), pretpostavimo pomjeranje prva dva štapa, a pomjeranje trećeg se do-
biva na osnovu činjenice da je poluga kruta. Sva pomjeranja su prema dolje s obzirom na
pretpostavku izduženja štapova. Sada se sa slike mogu uočiti slični trouglovi △A′ C ′′ C ′ i
△A′ E ′′ E ′ pa je:
C ′′ C ′ CC ′ − AA′ AC
= =
E ′′ E ′ EE ′ − AA′ AE
odnosno
δC − δA LAC
=
δE − δA LAE
se:
FC L FA L
δC − δA −
= EA EA = LAC = 1
δE − δA FE L FAL LAE 2
−
EA EA
odnosno nakon sređivanja
FA − 2FC + FE = 0 (2.22–4)
Rješavajući sistem od tri jednačine (2.22–1), (2.22–3) i (2.22–4) s tri nepoznate, dobivaju se
sljedeće vrijednosti za nepoznate sile u štapovima:
P 10 · 103
FC = = = 3.33kN
3 3
10FC − P 10 · 3.33 · 103 − 10 · 103
FA = = = 5.83kN
4 4
FE = P − FA − FC = 10 · 103 − 5.83 · 103 − 3.33 · 103 = 0.83kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u svim štapovima su pravilno pretpostavljeni i štapovi su
izloženi zatezanju.
Da bi se odredio nagib poluge, neophodno je naći promjenu dužina dva štapa, naprimjer
A i C, pomoću izraza (2–2):
FA L 5.83 · 103 · 2
δA = = = 0.292mm
EA 200 · 109 · 200 · 10−6
FC L 3.33 · 103 · 2
δC = = = 0.167mm
EA 200 · 109 · 200 · 10−6
gdje je za čelik usvojeno E = 200 GPa. Na osnovu slike 2.22–3 se vidi da je nagib jednak:
0.167 · 10−3 − 0.292 · 10−3

δC − δA
γ = arctg = arctg = −0.716 · 10−3◦
LAC 1
S obzirom da se dobila negativna vrijednost, pogrešno smo pretpostavili da je izduženje štapa

A manje od izduženja štapa C (vidi sliku 2.22–3), tako da se poluga okreće za dobijeni ugao
u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu.
dB dC
A B C D
2b 2b b
P
F
Slika 2.23–1: Opis problema F
Zadatak 2.23 Kruta šipka ABCD je zglobno vezana na kraju A i učvršćena pomoću dva
čelična užeta (E = 210 GPa) jednakih početnih dužina L = 1 m u tačkama B i C, kao što je
prikazano na slici 2.23–1. U tački D djeluje sila P = 2 kN. Odrediti pomjeranja u tačkama
B i C.
Dodatni podaci: db = 12 mm, dc = 20 mm.
R j e š e nj e
Tabela 2.23: Podaci uz zadatak 2.23 C

E = 210 GPa P = 2 kN
LB = LC = 1 m LAB = LBC = 2b
db = 12 mm LAC = 4b
dc = 20 mm LAD = 5b C
Da bi se odredila pomjeranja tačaka B i C neophodno je odrediti Psile koje vladaju u

užadima B i C. U tu svrhu, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze za-
mijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.23–2. Dakle, pretpostavljamo da
reakcije užadi djeluju na polugu prema gore, odnosno da su užadi opterećene zatezanjem
(poluga rotira prema dolje). Vidi se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih
četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije sile u užadima), a broj jednačina ravnoteže koje mo-
žemo postaviti je tri. No, kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u
horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu
momenta u odnosu na oslonac A:
X
MA = 0 FB LAB + FC LAC − P LAD = 0
FB 2b + FC 4b − P 5b = 0 (2.23–1)
2FB + 4FC − 5P = 0
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatni uslov – uslov kom-
patibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine užadi. Koristeći pretpostavku da se užad
P
FB FC
B C
FB FC
FA FB FC
A FAx=0 B C D
2b 2b b P
izdužuju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je
dato na slici 2.23–3. Iz slike se vidi da su trouglovi △ABB ′ i △ACC ′ slični pa je:
BB ′ AB
=
CC ′ AC
odnosno
δB LAB 2b 1
= = =
δC LAC 4b 2
se:
FB L
δB EB AB 1
= =
δC FC LC 2
EC AC
pa se za silu FB dobija:
AB
FB = · FC (2.23–2)
2AC
a uvrštavanjem u izraz (2.23–1) dobija se nepoznata sila FC :
5P 5 · 2 · 103
FC = = = 2.29kN
AB 113.1 · 10−6
+4 +4
AC 314.16 · 10−6
A=A' B C D
തതതതത
δB=‫ܤܤ‬Ԣ തതതതത
δC=‫ܥܥ‬Ԣ
B'
C'
gdje je
d2b π (12 · 10−3 )2 π
AB = = = 113.1 · 10−6 m2
4 4
d2c π (20 · 10−3 )2 π
AC = = = 314.16 · 10−6 m2
4 4
Sada se iz (2.23–1) dobija sila FB
5P − 4FC 5 · 2 · 103 − 4 · 2.29 · 103

FB = = = 0.413kN
2 2
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užadima su pravilno pretpostavljeni i užad su izložena
zatezanju. Izduženja užadi data su izrazom (2–2) i iznose:
FB LB 0.43 · 103 · 1
δB = = = 0.035mm
EB AB 210 · 109 · 113.1 · 10−6
(2.23–3)
FC LC 2.29 · 103 · 1
δC = = = 0.07mm
EC AC 210 · 109 · 314.16 · 10−6
a prema V illiotovom planu pomjeranja predstavljaju i pomjeranja tačaka B i C.
Zadatak 2.24 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva elastična štapa AD i CE i može da
se okreće u osloncu B, kao što je prikazano na slici 2.24–1. Ako je poluga opterećena silom
F = 10 kN, koja djeluje na polovini dijela poluge AB, odrediti:
a) sile i napone u štapovima AD i CE,
b) deformacije štapova AD i CE,
c) nagib krute poluge ABC.
A C
B
LAB
D LAC E
Podaci: poluga ABC – LAB = 1 m, LAC = 3 m; štap AD – EAD = 7 GPa, AAD = 1 cm2 ,
LAD = 300 mm; štap CE – ECE = 2 GPa, ACE = 1.5 cm2 , LCE = 400 mm.
A
R j e š e nj e

EAD = 7 GPa ECE = 2 GPa LAB = 1 m F = 10 kN
A
LAD = 0.3 m LCE = 0.4 m LAC = 3 m
AAD = 1 cm2 ACE = 1.5 cm2 LBC = 2 m
Kako bismo riješili zadatak, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze
zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.24–2. Dakle, pretpostavljamo
da sila FA djeluje na polugu prema dolje, tj. šipka AD je opterećena zatezanjem, a sila FC
na polugu djeluje prema gore, tj. šipka CE je opterećena pritiskom. Treba napomenuti da
je ovakva pretpostavka različitog predznaka napona/izduženja šipki posljedica činjenice da
kruta poluga rotira; ovdje je pretpostavljeno da rotira u smjeru kretanja kazaljke na satu.
F FB
FBx=0
A C
LAB B LBC
FA FC
FA FC
A C
D E
FA FC
Vidi se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije
oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje možemo posta-
viti je tri.
a) Sile i naponi u štapovima AD i CE

Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u horizontalnom pravcu,
dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu momenta u odnosu
na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:
X LAB
MA = 0 FA LAB − F + FC LBC = 0 (2.24–1)
2
patibilnosti, koji daje zavisnost promjena dužina štapova AD i CE. Uzimajući u obzir
pretpostavljena djelovanja sila na štapove te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može
se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici 2.24–3.
A'

δA= A C
γ
δC=
B
D C'
E
Iz slike se vidi da su trouglovi △A′ AB i △C ′ CB slični pa je:

AA′ AB
′
=
CC BC
odnosno
δA LAB
= (2.24–2)
δC LBC
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2),
dobija se:
FA LAD
δA EAD AAD LAB
= =
δC FC LCE LBC
ECE ACE
Treba napomenuti da je prethodna jednačina u potpunosti korektna s obzirom na predz-
nak sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su štapovi izloženi silama različitog predz-
naka, a razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije, a time i izduženja, usljed
djelovanja sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju‡ . Za silu FA se
dobija:
LCE EAD AAD LAB 400 · 10−3 7 · 109 1 · 10−4 1
FA = · · · · FC = · · · · FC
LAD ECE ACE LBC 300 · 10−3 2 · 109 1.5 · 10−4 2 (2.24–3)
14
FA = FC
9
‡
Ukoliko bi se pretpostavilo da obje sile FA i FC na polugu djeluju prema dolje postupak rješavanja bi bio isti uz sljedeće
razlike: i) u izrazu (2.24–1) ispred sile FC bio predznak "−", ii) u izrazu (a) ispred sile FC bi bio predznak "−", jer sila ima
suprotan (zatežući) smjer od pomjeranja tačke C, odnosno deformacije štapa CE (sabijanje). Krajnje rješenje bi, naravno,
bilo istovjetno.

9F LAB 9 · 10 · 103 · 1
FC = = = 1.41kN
28LAB + 18LBC 28 · 1 + 18 · 2
Sada se iz (2.24–3) dobija sila FA
14 14
FA = FC = 1.41 · 103 = 2.19kN
9 9
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u štapovima su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u štapovima se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" je stavljen zbog djelovanja
sile pritiska):
FA 2.19 · 103
σAD = = = 21.9MPa
AAD 1 · 10−4
−FC −1.41 · 103
σCE = = = −9.38MPa
ACE 1.5 · 10−4
b) Deformacije štapova AD i CE
Deformacije štapova dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
σAD 21.9 · 106
ǫAD = = = 3.1 · 10−3
EAD 7 · 109
σCE −9.38 · 106
ǫCE = = = −4.69 · 10−3
ECE 2 · 109
c) Nagib krute poluge ABC

Prema slici 2.24–3 nagib poluge se može odrediti preko izduženja štapa AD i/ili štapa
CE. Izduženje štapa AD dobija se na osnovu izraza (1–8):
δAD = δA = ǫAD LAD = 3.1 · 10−3 · 0.3 = 0.938mm

pa je nagib poluge:
0.938 · 10−3

δA
LAB 1
u smjeru kretanja kazaljke na satu.
Zadatak 2.25 Kruta šipka ABCD je zglobno vezana u tački B i oslonjena na opruge u
tačkama A i D, kao što je prikazano na slici 2.25–1. U tački C djeluje sila P = 2 kN.
Odrediti pomjeranja u tačkama A i D.
Napomena: Sila koja vlada u opruzi jednaka je proizvodu njene krutosti i izduženja,
Fo = k · ∆L.
500 mm
A B C D
250 mm 200 mm
P
R j e š e nj e A

k1 = 10 kN/m P 0.25 m
LAB =
k1 = 25 kN/m LBC = 0.2 m
LBD = 0.5 m
A
P = 2 kN
Zadatak je vrlo sličan prethodnom, s jedinom razlikom u mjestu djelovanja opterećenja i

načinu oslanjanja – u ovom slučaju kruta poluga je oslonjena na opruge, dok su u prethodnom
zadatku tu ulogu imali štapovi. Ipak, treba imati u vidu da štapovi predstavljaju opruge,
čija je krutost jednaka k = EA/L, tako da je postupak rješavanja identičan prethodnom
zadatku.
Kako bi se odredila pomjeranja tačaka A i D, neophodno je odrediti sile koje vladaju
u pojedinim oprugama. U tu svrhu prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a
veze zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.25–2. Slično prethodnom
zadatku, pretpostavljamo da sila FA djeluje na polugu prema dolje, tj. opruga A je optere-
ćena zatezanjem§ , a sila FD na polugu djeluje prema gore, tj. opruga D je izložena pritisku.
Treba napomenuti da je ovakva pretpostavka različitog predznaka napona/izduženja opruga
posljedica činjenice da kruta poluga rotira. U ovom slučaju pretpostavljeno je da rotira u
smjeru kretanja kazaljke na satu. Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih
četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja opruga), a broj jednačina ravnoteže
koje možemo postaviti je tri. Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja
sila u horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jed-
načinu momenta u odnosu na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u oprugama:
X
MB = 0 FA LAB − P LBC + FD LBD = 0 (2.25–1)
patibilnosti, koji daje vezu između promjena dužina opruga A i D. Uzimajući u obzir
pretpostavljena djelovanja sila na opruge te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može se
postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici 2.25–3. Iz slike se vidi da su trouglovi
△A′ AB i △D′ DB slični, pa je:
AA′ AB
=
DD′ BD
§
Ovdje se radi o torzionoj opruzi, tako da je ona napregnuta na uvijanje, ali se u kontekstu zadatka radi o opruzi koja
mijenja dužinu usljed aksijalne sile.
FB LBD
A B FBx=0 C D
LAB LBC
FA FD
P
FA FD
A D
FA FD
A' B
A=
"""""! A D
"""""!
D=
D'
E
odnosno
δA LAB
=
δD LBD
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećenu oprugu (2–5),
dobija se:
FA
δA k LAB
= 1 =
δD FD LBD
k2
Treba napomenuti da je prethodna jednačina u potpunosti korektna s obzirom na predznak

sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su opruge izložene naponima različitog predznaka, a
razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja sila
imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više detalja).
Za silu FA se dobija:
k1 LAB 10 · 103 0.25

FA = · · FD = · · FD
k2 LBD 25 · 103 0.5 (2.25–2)
FA = 0.2FD
a uvrštavanjem u izraz (2.25–1) dobija se nepoznata sila FD :

P LBC 2 · 103 · 0.2
FD = = = 727.27N
0.2 · LAB + LBD 0.2 · 0.25 + 0.5
FA = 0.2FD = 0.2 · 727.27 = 145.46N
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u oprugama su pravilno pretpostavljeni.
Pomjeranja tačaka A i D se izračunavaju koristeći izraze (2–5), pri čemu treba imati na
umu pretpostavke smjerova sila (predznak "−" za silu pritiska):
FA 145.46
δA = = = 14.55mm
k1 10 · 103
−FD −727.27
δD = = = 29.1mm
k2 25 · 103
Zadatak 2.26 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva čelična štapa u A i C i opterećena
trouglastim opterećenjem, kao na slici 2.26–1. Odrediti:
b) deformacije i izduženje štapova AD i CE,
Podaci: q0 = 1 MN/m; poluga ABC: LAB = 0.5 m, LAC = 1.5 m; štap AD: EAD = 70
GPa, AAD = 100 cm2 , LAD = 300 mm; štap CE: ECE = 200 GPa, ACE = 15 cm2 ,
LCE = 400 mm.
Napomena: Uzeti da je dužina trouglastog opterećenja jednaka LAC s početkom u tački
A i krajem u tački C.
q0
A C
B
LAB
D LAC
E
R j e š e nj e
Zadatak je sličan zadatku 2.24 s jedinom razlikom u načinu opterećenja – umjesto silom
kruta poluga opterećena je trouglastim opterećenjem. Stoga je postupak rješavanja sličan
onom u zadatku 2.24. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo
vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.26–2. Dakle, pretpostavljamo da sila FA

EAD = 70 GPa ECE = 200 GPa LAB = 0.5 m q0 = 1 MN/m
LAD = 0.3 m LCE = 0.4 m LAC = 1.5 m
AAD = 100 cm2 ACE = 15 cm2 LBC = 1 m
djeluje na polugu prema dolje, tj. šipka AD je opterećena zatezanjem, a sila FC na polugu
djeluje prema gore, tj. šipka CE je izložena pritisku. Treba napomenuti da je ovakva pret-
postavka različitog predznaka napona/izduženja šipki posljedica činjenice da kruta poluga
rotira; u ovom slučaju pretpostavljeno je da rotira u smjeru kretanja kazaljke na satu. Vidi
LBC
q0
FB
A C
LAB B FBx=0 Q
FA 2 FC

3 ஺஼
FA FC
A C
D
FA E
FC
se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i
dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri.

Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u horizontalnom pravcu,
dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu momenta u odnosu
na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:

X 2
MB = 0 FA LAB − Q LAC − LAB + FC LBC = 0 (2.26–1)
3

patibilnosti, koji se postavlja na osnovu promjena dužina štapova AD i CE. Uzimajući u
obzir pretpostavljena djelovanja sila na štapove te koristeći činjenicu da je poluga kruta,
može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici 2.26–3. Iz slike se vidi da
A'
തതതതത
δA=‫ܣܣ‬Ԣ A C
തതതതത
B γ δC=‫ܥܥ‬Ԣ
D C'
E
su trouglovi △A′ AB i △C ′ CB slični pa je:
AA′ AB
′
=
CC BC
odnosno
δA LAB
=
δC LBC
dobija se:
FA LAD
δA EAD AAD LAB
= =
δC FC LCE LBC
ECE ACE
nak sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su štapovi izloženi naponima različitog
predznaka, a razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije nastale djelovanjem sila,
a time i odgovarajuća izduženja, imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju
(vidi zadatak 2.24 za više detalja). Za silu FA se dobija:
LCE EAD AAD LAB
FA = · · · · FC
LAD ECE ACE LBC
400 · 10−3 70 · 109 100 · 10−4 0.5 (2.26–2)
= · · · · FC
300 · 10−3 200 · 109 15 · 10−4 1
14
FA = FC
9

2 2
Q LAC − LAB 750 · 103 · 1.5 − 0.5
3 3
FC = = = 210.9kN
14 14
LAB + LBC · 0.5 + 1
9 9
gdje je
1 1
Q= q0 LAC = 1 · 106 · 1.5 = 750kN
2 2

14 14
FA = FC = 210.9 · 103 = 328.12kN
9 9
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" za silu pritiska):
FA 328.12 · 103
σAD = = = 32.8MPa
AAD 100 · 10−4
−FC −210.9 · 103
σCE = = = −140.62MPa
ACE 15 · 10−4
σAD 32.8 · 106
ǫAD = = = 4.69 · 10−4
EAD 70 · 109
σCE −140.62 · 106
ǫCE = = = −7.03 · 10−4
ECE 200 · 109

δAD = δA = ǫAD LAD = 4.67 · 10−4 · 0.3 = 0.141mm

pa je nagib poluge:
0.141 · 10−3

δA
LAB 0.5
Zadatak 2.27 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva čelična štapa u A i C i opterećena
kontinuiranim opterećenjem, kao na slici 2.27–1. Odrediti:
b) deformacije i izduženje štapova AD i CE,
Podaci: q = 1 MN/m; poluga ABC: LAB = 0.75 m, LAC = 2.25 m; štap AD: EAD = 14
GPa, AAD = 300 cm2 , LAD = 450 mm; štap CE: ECE = 40 GPa, ACE = 45 cm2 ,
LCE = 600 mm.
Napomena: Uzeti da je dužina kontinuiranog opterećenja jednaka LBC s početkom u
tački B i krajem u tački C.
A C
B
LAB
D LAC
E
R j e š e nj e

EAD = 14 GPa ECE = 40 GPa LAB = 0.75 m q = 1 MN/m
LAD = 0.45 m LCE = 0.6 m LAC = 2.25 m
AAD = 300 cm2 ACE = 45 cm2 LBC = 1.5 m
Zadatak je sličan prethodnom zadatku s jedinom razlikom u načinu opterećenja – um-

jesto trouglastim opterećenjem kruta poluga je jednim dijelom opterećena kontinuiranim
opterećenjem pa je postupak rješavanja identičan. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog
sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.27–2. Dakle,
pretpostavljamo da sila FA djeluje na polugu prema dolje, tj. šipka AD je opterećena za-
tezanjem, a sila FC na polugu djeluje prema gore, tj. šipka CE je izložena pritisku. Treba
napomenuti da je ovakva pretpostavka različitog predznaka napona/izduženja šipki posljed-
ica činjenice da kruta poluga rotira; u ovom slučaju pretpostavljeno je da rotira u smjeru
kretanja kazaljke na satu.
Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i
dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je
tri. Kako nam nisu potrebne reakcije oslonca, a nema djelovanja sila u horizontalnom
pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu momenta u
odnosu na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:
X LBC
MB = 0 FA LAB − Q + FC LBC = 0 (2.27–1)
2
patibilnosti, koji se odnosi na promjenu dužina štapova AD i CE. Uzimajući u obzir
pretpostavljena djelovanja sila na štapove te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može
se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici 2.27–3. Iz slike se vidi da su
trouglovi △A′ AB i △C ′ CB slični pa je:
AA′ AB
=
CC ′ BC
odnosno
δA LAB
=
δC LBC
q
FB
A C
B FBx=0 ஻஼ Q
FA LAB 2 LBC FC
FA FC
A C
D
FA E
FC
A'
തതതതത
തതതതത
B γ δC=‫ܥܥ‬Ԣ
D C'
E
dobija se:
FA LAD
δA EAD AAD LAB
= = (2.27–2)
δC FC LCE LBC
ECE ACE
nak sila i izduženja, iako se pretpostavlja da su štapovi izloženi naponima različitog
predznaka, a razlog je upravo takva pretpostavka – deformacije, a time i izduženja, usljed
djelovanja sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24
za više detalja). Za silu FA se dobija:
LCE EAD AAD LAB
FA = · · · · FC
LAD ECE ACE LBC
600 · 10−3 14 · 109 300 · 10−4 0.75 (2.27–3)
= · · · · FC
450 · 10−3 40 · 109 45 · 10−4 1.5
14
FA = FC
9
i uvrštavanjem u izraz (2.27–1) dobija nepoznata sila FC :

QLBC 1.5 · 106 · 1.5
FC = = = 421.88kN
14 14
2 LAB + LBC 2 · 0.75 + 1
9 9
gdje je
Q = qLBC = 1 · 106 · 1.5 = 1.5MN
14 14
FA = FC = 421.88 · 103 = 656.25kN
9 9
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" za silu pritiska):
FA 656.25 · 103
σAD = = = 21.88MPa
AAD 300 · 10−4
−FC −421.88 · 103
σCE = = = −93.8MPa
ACE 45 · 10−4
σAD 21.88 · 106
ǫAD = = = 1.56 · 10−3
EAD 14 · 109
σCE −93.75 · 106
ǫCE = = = −2.34 · 10−3
ECE 40 · 109

δAD = δA = ǫAD LAD = 1.56 · 10−3 · 0.3 = 0.7mm
pa je nagib poluge:
0.7 · 10−3

δA
LAB 0.75
Zadatak 2.28 Kruta poluga ABC oslonjena je na dva elastična štapa AD i CE i može
da se okreće u osloncu B, kao što je prikazano na slici 2.28–1. Ako se štap AD zagrije za
∆T = 40 ◦ C, odrediti sile i napone u štapovima AD i CE.
Podaci: poluga ABC – LAB = 1 m, LAC = 3 m; štap AD – EAD = 7 GPa, AAD = 1
cm2 , LAD = 300 mm, αAD = 22.2 × 10−6 1/◦ C ; štap CE – ECE = 2 GPa, ACE = 1.5 cm2 ,
LCE = 400 mm.
A C
B
LAB
D LAC
E
R j e š e nj e

EAD = 7 GPa ECE = 2 GPa LAB = 1 m
LAD = 0.3 m LCE = 0.4 m LAC = 3 m
AAD = 1 cm2 ACE = 1.5 cm2 ∆T = 40 ◦ C
αAD = 22.2 × 10−6 1/◦ C
Ovaj zadatak je varijanta prethodnih zadataka, s tim da je uključen utjecaj promjene tem-
perature. Postupak rješavanja ovakvih zadataka je sličan rješavanju prethodnih zadataka,
pri čemu treba voditi računa da se pomjeranja štapova uzrokovana vanjskim opterećenjima
i promjenama temperature superponiraju. Na taj način, u jednačinama ravnoteže ne jav-
ljaju se izrazi koji su vezani za promjene temperature, nego se oni javljaju samo u izrazima
vezanim za promjene dužine pojedinih elemenata.
No, prije nego se zadatak počne rješavati, razmotrimo problem. Usljed porasta tempera-
ture u štapu AD dolazi do izduženja štapa, što uzrokuje pomjeranje kraja poluge AB prema
gore, a dijela poluge BC prema dolje, na taj način pritiščući štap CE. S obzirom da se štap
CE opire djelovanju kretanja poluge prema dolje, štap AD se ne može izdužiti za dužinu
za koju bi se izdužio kada bi bio slobodan, tj. δADT = αAD ∆T LAD , pa se u njemu javlja
sila pritiska, koja štap vraća za dužinu δADF , kao što je prikazano na slici 2.28–2. Usljed
pomjeranja poluge štap CE je izložen sili pritiska, tako da je promjena izduženja štapa CE,
δCE , uzrokovana samo djelovanjem sile u štapu.
ߜ஺஽೅
ߜ஺஽ಷ
A' Položaj ravnoteže
തതതതത
B തതതതത
ߜ஼ாಷ =δC=‫ܥܥ‬Ԣ
LAB
D LAC C'
E
Slika 2.28–2: Pomjeranja poluge AC
Dakle, usljed promjene temperature, u štapu se javljaju sile, za koje pretpostavljamo

da djeluju na sljedeći način: u štapu AD javlja se sila pritiska, odnosno sila FA djeluje
na polugu prema gore, a u štapu CE se također javlja sila pritiska, odnosno sila FC koja
djeluje na štap prema gore (slika 2.28–3). Treba napomenuti da se kod sličnih zadataka s
djelovanjem temperature sile koje djeluju na štapove mogu proizvoljno pretpostaviti, bez
obzira na gornje objašnjenje, ali treba imati na umu smjer pomjeranja usljed djelovanja sila
i promjene temperature, kao što će biti objašnjeno kasnije u zadatku.
FB
A C
B FBx=0
FA LAB LBC FC
FA FC
A C
D
FA E
FC
Slika 2.28–3: Sile koje djeluju na polugu AC
Sada polugu možemo izdvojiti iz zadatog sistema, a veze zamijeniti vanjskim silama, kao
što je prikazano na slici 2.28–3. Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri
(dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapova), a broj jednačina ravnoteže koje
možemo postaviti je tri. Kako nam nisu potrebne reakcije oslonaca, a nema djelovanja sila u
horizontalnom pravcu, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže, i to jednačinu
momenta u odnosu na oslonac B kako bismo direktno dobili ovisnost sila u štapovima:
X
MB = 0 FA LAB − FC LBC = 0 (2.28–1)
odnosno
LBC
FA = FC (2.28–2)
LAB
tibilnosti, koji se odnosi na promjenu dužina štapova AD i CE. Uzimajući u obzir pret-
postavljena djelovanja sila na štapove, utjecaj temperature na štap AD te koristeći činjenicu
da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici 2.28–2.
Iz slike se vidi da su trouglovi △A′ AB i △C ′ CB slični pa se može postaviti relacija:
AA′ AB
= (2.28–3)
CC ′ BC
Međutim, za razliku od prethodnih zadataka, ovdje je pomjeranje AA′ nastalo usljed djelo-
vanja sile koja vlada u štapu AD, ali i usljed promjene temperature. S obzirom da je
pretpostavljeno da sila FA na štap djeluje pritiskajući ga, tj. skraćuje ga, a povećanje tem-
perature izdužuje štap, onda je pomjeranje AA′ jednako razlici pomjeranja usljed porasta
temperature i djelovanja sile FA . Stoga, pomjeranje usljed sile ima suprotan predznak od
ukupnog pomjeranja (pozitivno prema gore). Izraz (2.28–3) sada postaje:
δA δADT − δADF LAB
= = (2.28–4)
δC δC LBC
S druge strane, promjena dužine štapa CE uzrokovana je samo djelovanjem sile FC i jednaka
je δC . U gornjem izrazu δC nije s predznakom "−", iako se radi o pritisnoj sili, jer je
pomjeranje usljed sile istog smjera kao ukupno pomjeranje (pozitivno prema dolje).
Koristeći se izrazom za vezu između izduženja i sile za aksijalno opterećeni štap (2–2) te
izraza za izduženje usljed promjene temperature (2–6), dobija se¶ :
FA LAD
α∆T · LAD −
δADT − δADF EAD AAD LAB
= = (2.28–5)
δC FC LCE LBC
ECE ACE
Iz (2.28–5) se sila FA može predstaviti kao:
LCE EAD AAD LAB
FA = EAD AAD α∆T − · · · · FC
LAD ECE ACE LBC
AAD EAD α∆T
FC =
LBC LCE EAD AAD LAB
+ · · ·
LAC LAD ECE ACE LBC
1 · 10−4 · 7 · 109 · 22.2 · 10−6 · 40
=
2 400 · 10−3 7 · 109 1 · 10−4 1
+ · · ·
3 300 · 10−3 2 · 109 1.5 · 10−4 2
FC = 175N

LBC 2
FA = FC = 175 = 350kN
LAB 1
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na štapove (predznak "−" za pritisne sile):
−FA −350
σAD = = = −3.5MPa (2.28–6)
AAD 1 · 10−4
−FC −175 · 103
σCE = = = −1.165MPa (2.28–7)
ACE 1.5 · 10−4
Zadatak 2.29 Kruta poluga BCD, oslonjena na elastični štap DE i okačena o uže AC nosi
kontinuirano opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.29–1. Odrediti:
¶
Ovdje još jednom treba napomenuti da su se sile djelovanja na polugu mogle proizvoljno pretpostaviti, naprimjer kao u
prethodnim zadacima da sila u tački A djeluje na polugu prema dolje, a sile u C da djeluje na polugu prema gore. U tom
slučaju bi izduženja δAD i δAD imala isti predznak u izrazu (2.28–4).
T F
a) sile i napone u štapu DE i užetu AC,

b) deformaciju užeta AC i štapa DE.
Podaci: poluga BCD – LBC = 2 m, LBD = 3 m; uže AC – EAC = 200 GPa, AAC = 3 cm2 ,
LAC = 2 m, α = 30 ◦ ; štap DE – EDE = 10 GPa, ADE = 10 cm2 , LDE = 200 mm; q = 50
kN/m.
A
LAC
B C D
LBC
E
LBD
R j e š e nj e

EAC = 200 GPa EDE = 10 GPa LBC = 2 m
LAC = 2 m LDE = 0.2 m LBD = 3 m
AAC = 3 cm2 ADE = 10 cm2 α = 30◦
q = 50 kN/m
Kao i u prethodnim zadacima, prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze
zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.29–2. Dakle, pretpostavljamo da
sila FC djeluje na polugu prema gore, tj. uže je opterećenoC zatezanjem, a sila FD također
djeluje na polugu prema gore, tj. štap je izložen pritisku.
Vidi se da je sistem statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije
oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapa i užeta), a broj jednačina ravnoteže koje možemo
postaviti je tri. S obzirom da imamo djelovanje štapa pod uglom, u osloncu B će se javiti i
horizontalna komponenta sile, tako da je za potpuno rješavanje zadatka neophodno postaviti
sve tri jednačine. Ipak, s obzirom da se ne traži reakcija oslonca B, i u ovom primjeru
dovoljno je postaviti samo jednačinu momenta u odnosu na oslonac B, u kojoj su jedine
nepoznate sile u užetu i štapu.
FC
FC
FB
q
FC
B FBx=0 LBD/2 Q C D
LBC FD
LBD
FD
FD
a) Sile i naponi u štapu DE i užetu AC

Prema slici 2.29–2 jednačina momenta u odnosu na oslonac B glasi:
X LBD
MB = 0 FC sin α · LBC + FD LBD − Q =0 (2.29–1)
2
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatnu jednačinu – uslov
kompatibilnosti, koji dovodi u vezu promjenu dužina užeta AC i štapa DE. Uzimajući u
obzir pretpostavljena djelovanja sila na uže i štap te koristeći činjenicu da je poluga kruta,
može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici 2.29–3. Pri tome treba
imati na umu da se pomjeranja tačaka C i D u položaje C ′ i D′ , respektivno, izvode
prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu polugu. S obzirom
da štap DE zaklapa ugao od 90◦ , pomjeranje tačke D je ujedno i skraćenje štapa DE
(uzimajući u obzir pretpostavljenu silu pritiska). S druge strane, uže AC zaklapa ugao
α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke C ′ mora nalaziti u presjecištu
okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja se primjeni i na uže). Uzimajući
da je izduženje užeta δC = CC ′′ na osnovu trougla △CC ′′ C ′ imamo da je
δC
∆C = CC ′ =
sin α
Sada se može postaviti uslov kompatibilnosti na osnovu sličnosti trouglova △BCC ′ i
△BDD′ pa je:
CC ′ BC
′
=
DD BD
A C=
"""""
!!
C
C''
!C="""""!
C'
B C C'' D
D=
"""""!
D'
C'
!C="""""! E
odnosno
∆C δC LBC
= =
δD δD · sin α LBD
dobija se:
FC LAC
δC EAC AAC LBC
= =
δD · sin α FD LDE LBD
· sin α
EDE ADE
nak sila i izduženja – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja sila imaju isti
smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više detalja). Za silu
FC se sada dobija:
LDE EAC AAC LBC
FC = · · · · sin α · FD
LAC EDE ADE LBD
0.2 200 · 109 3 · 10−4 2 (2.29–2)
= · · · · sin(30◦ )FD
2 10 · 109 10 · 10−4 3
FC = 0.2FD
pa se uvrštavanjem u izraz (2.29–1) dobija nepoznata sila FD :
QLBD 150 · 103 · 3
FD = = = 70.31kN
2 (0.2 · sin α · LBC + LBD ) 2 (0.2 · sin 30◦ · 2 + 3)
gdje je
Q = qLBD = 50 · 103 · 3 = 150kN
Sada se iz (2.29–2) dobija sila FC
FC = 0.2FD = 0.2 · 70.31 · 103 = 14.1kN
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užetu i štapu su pravilno pretpostavljeni.
Naponi u užetu i štapu se dobivaju na osnovu izraza (2–1), pri čemu treba uzeti u obzir
pretpostavljeni smjer djelovanja sila na uže (zatezanje) i štap (pritisak; predznak "−"):
FC 14.1 · 103
σAC = = = 47MPa
AAC 3 · 10−4
−FD −70.31 · 103
σDE = = = −70.3MPa
ADE 10 · 10−4
b) Deformacije užeta AC i štapa DE

Deformacije se mogu dobiti na osnovu Hookeovog zakona (1–6):
σAC 47 · 106
ǫAC = = = 2.35 · 10−4
EAC 200 · 109
σDE −70.3 · 106
ǫDE = = = −7.03 · 10−3
EDE 10 · 109
Zadatak 2.30 Kruta poluga ABC, okačena o uže CD i oslonjena na elastični štap BE,
nosi kontinuirano opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.30–1. Odrediti:
a) sile i napone u štapu BE i užetu CD,
b) deformaciju užeta CD i štapa BE,
c) vertikalno pomjeranje tačke C.
Podaci: poluga ABC – LAB = 1.5 m, LAC = 2 m; uže CD – ECD = 200 GPa, ACD = 3
cm2 , LCD = 2.5 m, α = 30◦ ; štap BE – EBE = 20 GPa, ABE = 20 cm2 , LBE = 200 mm;
q = 20 kN/m.
D LCD
A B C
LAB
E
LAC

R j e š e nj e

ECD = 200 GPa EBE = 10 GPa LAB = 1.5 m
LCD = 2.5 m LBE = 0.2 m LAC = 2 m
ACD = 3 cm2 ABE = 10 cm2 α = 30◦
q = 20 kN/m
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka u kojoj su zamijenjena mjesta hvatišta užeta

i štapa. Stoga je postupak rješavanja identičan. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog
sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.30–2. Dakle,
pretpostavljamo da sila FC djeluje na polugu prema gore, tj. uže je opterećeno zatezanjem,
a sila FB također djeluje na polugu prema gore, tj. štap je izložen pritisku. Sistem je statički
FC
FC
FA
q
FC
A FAx=0 LAC/2 Q B C
LAB FB
LAC
FB
FB
neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja
štapa i užeta), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. S obzirom da imamo
djelovanje štapa pod uglom, u osloncu A će se javiti i horizontalna komponenta sile, tako
da je za potpuno rješavanje zadatka neophodno postaviti sve tri jednačine. Ipak, s obzirom
da se ne traži reakcija oslonca A, i u ovom primjeru dovoljno je postaviti samo jednačinu
momenta u odnosu na oslonac A u kojoj su jedine nepoznate sile u užetu i štapu.
a) Sile i naponi u štapu BE i užetu CD

Prema slici 2.30–2 jednačina momenta u odnosu na oslonac A glasi:
X LAC
MA = 0 FC sin α · LAC + FB LAB − Q =0 (2.30–1)
2
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatnu jednačinu, koja se
dobija na osnovu uslova kompatibilnosti, odnosno promjena dužina užeta CD i štapa
BE. Uzimajući u obzir pretpostavljena djelovanja sila na uže i štap te koristeći činjenicu
da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici
2.30–3. Pri tome treba imati na umu da se pomjeranja tačaka B i C u položaje B ′ i
C ′ , respektivno, izvode prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu
polugu. S obzirom da štap BE zaklapa ugao od 90◦ , pomjeranje tačke B je ujedno i
skraćenje štapa BE (uzimajući u obzir pretpostavljenu silu pritiska). S druge strane,
uže CD zaklapa ugao α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke C ′ mora
nalaziti u presjecištu okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja se primjeni
i na uže). Uzimajući da je izduženje užeta δC = CC ′′ na osnovu trougla △CC ′′ C ′ imamo
da je
δC
∆C = CC ′ = (2.30–2)
sin α
Sada se može postaviti uslov kompatibilnosti na osnovu sličnosti trouglova △ABB ′ i
C=
"""""
!!
D C
C''
!C="""""!
C'
B=
"""""!
A B C
C''
B' C'
E
!C="""""!
△ACC ′ pa je:
CC ′ AC
=
BB ′ AB
odnosno
∆C δC LAC
= =
δB δB · sin α LAB
dobija se:
FC LCD
δC ECD ACD LAC
= =
δB · sin α F L
B BE LAB
· sin α
EBE ABE
Treba napomenuti da je prethodna jednačina i u ovom slučaju u potpunosti korektna s
obzirom na predznak sila i izduženja – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja
sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više
detalja). Za silu FC se dobija:
LBE ECD ACD LAC
FC = · · · · sin α · FB
LCD EBE ABE LAB
200 · 10−3 200 · 109 3 · 10−4 2 (2.30–3)
= · 9
· −4
· · sin(30◦ )FB
2.5 10 · 10 20 · 10 1.5
FC = 0.16FB
pa se uvrštavanjem u izraz (2.30–1) dobija nepoznata sila FB :
QLAC 40 · 103 · 2
FB = = = 24.1kN
2 (0.16 · sin α · LAC + LAB ) 2 (0.16 · sin 30◦ · 2 + 1.5)
gdje je
Q = qLAC = 20 · 103 · 2 = 40kN
FC = 0.16FB = 0.16 · 24.1 · 103 = 3.86kN

pretpostavljeni smjer djelovanja sila na uže (zatezanje) i štap (pritisak; predznak "−"):
FC 3.86 · 103
σCD = = = 12.8MPa
ACD 3 · 10−4
−FB −24.1 · 103
σBE = = = −12.05MPa
ABE 20 · 10−4
b) Deformacije užeta CD i štapa DE

σCD 12.8 · 106

ǫCD = = = 6.4 · 10−5
ECD 200 · 109
σBE −12.05 · 106
ǫBE = = = −1.2 · 10−3
EBE 10 · 109
c) Vertikalno pomjeranje tačke C

Vertikalno pomjeranje tačke C dobiva se na osnovu V illotovog plana pomjeranja datog
na slici 2.30–3 te izraza (2.30–2) i (1–8):
δC ǫCD · LCD 6.4 · 10−5 · 2.5
∆C = = = = 0.32mm
sin α sin α sin 30◦
Zadatak 2.31 Kruta poluga ABC, okačena o uže CD i oslonjena na elastični štap BE,
nosi trouglasto opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.31–1. Odrediti:
a) sile i napone u štapu BE i užetu CD,
b) deformaciju užeta CD i štapa BE,
Podaci: poluga ABC – LAB = 1 m, LAC = 1.5 m; uže CD – ECD = 200 GPa, ACD = 3
cm2 , LCD = 1 m, α = 60◦ ; štap BE – EBE = 10 GPa, ABE = 30 cm2 , LBE = 100 mm;
q0 = 150 kN/m.
LCD
q0
A B C
LAB
E
LAC
R j e š e nj e
Tip problema je identičan onom iz prethodnog zadatka, s jedinom razlikom u mjestu

učvršćenja užeta CD te vrsti opterećenja (trouglasto umjesto kontinuiranog opterećenja),
tako da je postupak rješavanja isti. Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze
zamijenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.31–2. Dakle, pretpostavljamo da
sila FC djeluje na polugu prema gore, tj. uže je opterećeno zatezanjem, a sila FB također
djeluje na polugu prema gore, tj. štap je izložen pritisku. Sistem je statičkiCneodređen, pošto

ECD = 200 GPa EBE = 10 GPa LAB = 1 m
LCD = 1 m LBE = 0.1 m LAC = 1.5 m
ACD = 3 cm2 ABE = 30 mm2 α = 60◦
q0 = 150 kN/m
FC
C
q0 FC
FA
FC
A FAx=0 LAC/3 Q B C
LAB FB
LAC
FB
FB
je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapa i užeta),
a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. S obzirom da imamo djelovanje
štapa pod uglom, u osloncu A će se javiti i horizontalna komponenta sile, tako da je za
potpuno rješavanje zadatka neophodno postaviti sve tri jednačine. Ipak, s obzirom da se ne
traži reakcija oslonca A, i u ovom primjeru dovoljno je postaviti samo jednačinu momenta
u odnosu na oslonac A, u kojoj su jedine nepoznate sile u užetu i štapu.
a) Sile i naponi u štapu DE i užetu CD

Prema slici 2.31–2 jednačina momenta u odnosu na oslonac A glasi:
X LAC
MA = 0 FC sin α · LAC + FB LAB − Q =0 (2.31–1)
3
S obzirom na statičku neodređenost, neophodno je postaviti dodatnu jednačinu – uslov
kompatibilnosti, koji daje vezu između promjena dužina užeta CD i štapa DE. Uzimajući
u obzir pretpostavljena djelovanja sila na uže i štap te koristeći činjenicu da je poluga
kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što je dato na slici 2.31–3. Pri tome
treba imati na umu da se pomjeranja tačaka B i C u položaje B ′ i C ′ , respektivno, izvode
prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu polugu. S obzirom da
štap DE zaklapa ugao od 90◦ , pomjeranje tačke D je ujedno i skraćenje štapa DE
(uzimajući u obzir pretpostavljenu silu pritiska). S druge strane, uže CD zaklapa ugao
α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke C ′ mora nalaziti u presjecištu
okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja se primjeni i na uže). Uzimajući
da je izduženje užeta δC = CC ′′ na osnovu trougla △CC ′′ C ′ imamo da je
δC
∆C = CC ′ = (2.31–2)
sin α
Sada se može postaviti uslov kompatibilnosti na osnovu sličnosti trouglova △ABB ′ i
C=
"""""
!!
!C="""""!
C''
B=
"""""!
A B C
C'' !C="""""!
B' C'
E
△ACC ′ pa je:
CC ′ AC
′
=
BB AB
odnosno
∆C δC LAC
= =
δB δB · sin α LAB
dobija se:
FC LCD
δC ECD ACD LAC
= =
δB · sin α FB LBE LAB
· sin α
EBE ABE
Treba napomenuti da je prethodna jednačina i u ovom slučaju u potpunosti korektna s
obzirom na predznak sila i izduženja – deformacije, a time i izduženja, usljed djelovanja
sila imaju isti smjer djelovanja kao i sile usljed kojih nastaju (vidi zadatak 2.24 za više
detalja). Za silu FC se dobija:
LBE ECD ACD LAC
FC = · · · · sin α · FB
LCD EBE ABE LAB
0.1 200 · 109 3 · 10−4 1.5 (2.31–3)
= · · · · sin(60◦ )FB
1 10 · 109 30 · 10−4 1
FC ≈ 0.26FB
pa se uvrštavanjem u izraz (2.31–1) dobija nepoznata sila FB :
QLAC 112.5 · 103 · 1.5

FB = = = 42.06kN
3 (0.26 · sin α · LAC + LAB ) 3 (0.26 · sin 60◦ · 1.5 + 1)
gdje je
1 1
Q= q0 LAC = 150 · 103 · 1.5 = 112.5kN
2 2
FC = 0.26FB = 0.26 · 42.06 · 103 = 10.93kN

pretpostavljeni smjer djelovanja sila na uže (zatezanje) i štap (pritisak, predznak "−"):
FC 10.93 · 103
σCD = = = 36.42MPa
ACD 3 · 10−4
−FB −42.06 · 103
σBE = = = −14.02MPa
ABE 30 · 10−4
b) Deformacije užeta CD i štapa DE

σCD 36.42 · 106

ǫCD = = = 1.821 · 10−4
ECD 200 · 109
σBE −14.02 · 106
ǫBE = = = −1.402 · 10−3
EBE 10 · 109

δC ǫCD · LCD 1.821 · 10−4 · 1
∆C = = = = 0.21mm
Zadatak 2.32 Kruta poluga BCD, okačena o uže AC, nosi trouglasto opterećenje, kao
što je prikazano na slici 2.32–1. Ispod poluge na kraju D nalazi se elastični štap DE na
udaljenosti δ od poluge. Odrediti:
a) sile i napone u štapu DE i užetu AC,
b) deformaciju užeta AC i štapa DE.
Podaci: poluga BCD – LBC = 1.5 m, LBD = 3 m; uže AC – EAC = 200 GPa, AAC = 3
cm2 , LAC = 2 m, α = 60◦ ; štap DE – EDE = 10 GPa, ADE = 10 cm2 , LDE = 200 mm;
q0 = 10 kN/m.
LAC
q0
!
B C D
LBC
E
LBD
R j e š e nj e

EAC = 200 GPa EDE = 10 GPa LBC = 1.5 m
LAC = 2 m LDE = 0.2 m LBD = 3 m
AAC = 3 cm2 ADE = 10 cm2 α = 60◦
q0 = 10 kN/m
Ovaj problem je varijanta zadatka 2.29 s tim da štap DE nije u kontaktu s krutom
polugom nego je između njih zazor δ. Usljed djelovanja opterećenja kruta poluga rotira u
smjeru kretanja kazaljke na satu sve dok ne dodirne štap DE. Pri tome se tom kretanju
opire uže AC. Nakon toga, poluga nastavlja rotirati, ali ovaj put uz djelovanje i sile štapa
DE. Na taj način, sistem je statički određen sve dok ne nastupi dodir između poluge i
štapa DE, a nakon što dodir nastupi, sistem postaje statički neodređen. Ipak, rješavanju
problema može se pristupiti općenito, i to s pretpostavkom da je sistem statički neodređen,
s tim da se do kontakta između poluge i štapa CE smatra da je sila koja nastaje njihovim
kontaktom jednaka nuli.
FC
C
FC
q0
FB
FC
B FBx=0 LBC C Q D
FD
LBD
!
LBD
FD
FD
Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama, kao
što je prikazano na slici 2.32–2. Dakle, pretpostavljamo da sila FC djeluje na polugu prema
gore, tj. uže je opterećeno zatezanjem, a sila FD također djeluje na polugu prema gore, tj.
štap je izložen pritisku. Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije
reakcije oslonca, i dvije sile usljed utjecaja štapa i užeta), a broj jednačina ravnoteže koje
možemo postaviti je tri. S obzirom da imamo djelovanje štapa pod uglom, u osloncu B će se
javiti i horizontalna komponenta sile, tako da je za potpuno rješavanje zadatka neophodno
postaviti sve tri jednačine. Ipak, s obzirom da se ne traže reakcije oslonca B, i u ovom
primjeru dovoljno je postaviti samo jednačinu momenta u odnosu na oslonac B, u kojoj su

jedine nepoznate sile u užetu i štapu:
X 2
MB = 0 FC sin α · LBC − Q LBD + FD LBD = 0 (2.32–1)
3
a) Sile i naponi u štapu DE i užetu AC
Da bismo izračunali sile i napone u užetu i štapu, zadatak možemo riješiti slijedeći po-
stupak rješavanja kao u prethodnim zadacima. No, s obzirom da između poluge i štapa
DE postoji zazor, možemo prvo provjeriti da li će uopće doći do kontakta između poluge
i štapa AD. U tom slučaju, sila FD = 0 i problem se svodi na statički određen, odnosno
jednačina momenta (2.32–1) se svodi na:
X 2
MB = 0 FC sin α · LBC − Q LBD = 0
3
pa je sila u užetu AC jednaka:
2 2
Q LBD 15 · 103 · · 3
FC = 3 = 3 = 23.1kN
sin αLBC sin 60◦ · 1.5
gdje je
1 1
Q= q0 LBD = 10 · 103 · 3 = 15kN
2 2
Izduženje užeta možemo dobiti na osnovu izraza (2–2):
FC LAC 23.1 · 103 · 2

δC = = = 0.77mm
EAC AAC 200 · 109 · 3 · 10−4
Kako bismo provjerili da li će doći do dodira između poluge i štapa DE neophodno
je odrediti pomjeranje tačke D za ovaj statički određeni sistem. Pri tome treba imati
na umu da se pomjeranja tačaka C i D u položaje C ′ i D′ , respektivno, izvode prema
V illiotovom planu pomjeranja, odnosno okomito na krutu polugu (vidi sliku 2.32–3).
Također, uže AC zaklapa ugao α s krutom polugom, tako da se pomjereni položaj tačke
C ′ mora nalaziti u presjecištu okomica na polugu i na uže (V illiotov plan pomjeranja
se primjeni i na uže). Uzimajući da je izduženje užeta δC = CC ′′ na osnovu trougla
△CC ′′ C ′ imamo da je
δC
∆C = CC ′ =
sin α
Pomjeranje δD se može izračunati na osnovu sličnosti trouglova △BCC ′ i △BDD′ pa je:
CC ′ BC
=
DD′ BD
odnosno
∆C δC LBC
= =
δD δD · sin α LBD
C=
"""""
!!
!C="""""!
C''
B C D
D=
"""""!
C'' C'
!C="""""! D'
pa je
δC LBD 0.77 · 10−3 3
δD = = = 1.778mm
sin α LBC sin 60◦ 1.5
S obzirom da je pomjeranje tačke D manje od zazora δ, do kontakta neće doći pa je

napon u štapu DE jednak nuli. Napon u užetu se dobiva na osnovu izraza (2–1):
FC 23.1 · 103
σAC = = = 77MPa
AAC 3 · 10−4
b) Deformacije užeta AC i štapa DE

Deformacija u štapu DE jednaka je nuli, dok se u užetu računa na osnovu izraza (1–6):
σAC 77 · 106
ǫAC = = = 3.85 · 10−4
EAC 200 · 109
Zadatak 2.33 Kruta poluga ABC, okačena o dva užeta iste dužine BD i CD, nosi kon-
tinuirano opterećenje, kao što je prikazano na slici 2.33. Odrediti:
a) sile i napone u užadima BD i CD,
b) deformaciju užadi BD i CD,
Podaci: poluga ABC – LAB = 2 m, LAC = 3 m; uže BD – EBD = 200 GPa, ABD = 3 cm2 ;
uže CD – ECD = 200 GPa, ACD = 4 cm2 ; H = 0.6 m; q = 10 kN/m.
H
q
A B C
LAB
LAC
R j e š e nj e

ECD = 200 GPa EBD = 200 GPa LAB = 2 m q = 10 kN/m
ACD = 4 cm2 ABD = 3 cm2 LAC = 3 m
H = 0.6 m LBC = 1 m
Da bismo riješili zadatak prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zami-
jenimo vanjskim silama, kao što je prikazano na slici 2.33–2. Dakle, pretpostavljamo
C da
reakcije užadi djeluju na polugu prema gore, odnosno da !su užadi opterećene
" zatezanjem
(poluga rotira prema dolje).
FB FC
D D
B C
FB FC
FA q FB FC
A FAx=0 LAC/2 Q B C
! "!
LAB
LAC

a) Sile i naponi u užadima BD i CD

Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije
sile u užadima), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. No, kako nam
nisu potrebne reakcije oslonca A, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže,
i to jednačinu momenta u odnosu na oslonac A:
X LAC
MA = 0 FB sin α · LAB + FC sin β · LAC − Q · =0 (2.33–1)
2
pri čemu su uglovi α i β jednaki i iznose:
   
 H   0.6 
α = β = arctg  = arctg  = 50.19◦
LBC  1 
2 2

patibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine užadi. Koristeći pretpostavku da se užad
izdužuju te činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pomjeranja, kao što
je dato na slici 2.33–3. Pri tome treba imati na umu da se pomjeranja tačaka B i C
u položaje B ′ i C ′ , respektivno, izvode prema V illiotovom planu pomjeranja, odnosno
okomito na krutu polugu. S obzirom da užad BD i CD zaklapaju ugao α = β s krutom
polugom, pomjereni položaj tačaka B ′ i C ′ mora se nalaziti u presjecištu okomica na
polugu i na užad (V illiotov plan pomjeranja se primjeni i na užad). Uzimajući da je
izduženje užadi δB = BB ′′ i δC = CC ′′ na osnovu trouglova △BB ′′ B ′ i △CC ′′ C ′ imamo
da je
δB
∆B = BB ′ = (2.33–2)
sin α
δC
∆C = CC ′ = (2.33–3)
sin β
B
B=
""""""
!!
B'' "B="""""! D
!
B'
B=
"""""!
A B ! "! C C=
"""""!
C''
B'' B' C'
C
#C="""""!!
"C="""""!
! C''
C'

Iz slike se također vidi da su trouglovi △ABB ′ i △ACC ′ slični pa je:

BB ′ AB
′
=
CC AC
odnosno
δB
∆B sin α = LAB
= (2.33–4)
∆C δC LAC
sin β
dobija se:
FB LBD
∆B EBD ABD sin α LAB
= =
∆C F L
C CD LAC
ECD ACD sin β
pa se za silu FC dobija:
LBD ECD ACD LAC sin β
FC = · · · · · FB
LCD EBD ABD LAB sin α
0.781 200 · 109 4 · 10−4 3 sin 50.19◦ (2.33–5)
= · · · · · FB
0.781 200 · 109 3 · 10−4 2 sin 50.19◦
FC = 2FB
gdje su dužine štapova:
s 2 s 2
LBC 1
LBD = LCD = H2 + = 0.62 + = 0.781m
2 2
Sada se uvrštavanjem u izraz (2.33–1) dobija nepoznata sila FB :
QLAC 30 · 103 · 3
FB = =
2 (2 sin β · LAC + LAB · sin α) 2 (2 sin 50.19◦ · 3 + 2 · sin 50.19)
FB = 7.322kN
gdje je:
Q = qLAC = 10 · 103 · 3 = 30kN
FC = 2FB = 2 · 7.322 · 103 = 14.644kN (2.33–6)
Dakle, smjerovi sila koje vladaju u užadima su pravilno pretpostavljeni i užad su opte-
rećena zatezanjem. Naponi u užadima se dobivaju na osnovu izraza (2–1):
FB 7.322 · 103
σBD = = = 24.407MPa
ABD 3 · 10−4
FC 14.644 · 103
σCD = = = 36.611MPa
ACD 4 · 10−4
b) Deformacije užadi BD i CD
σBD 24.207 · 106
ǫBD = = = 1.22 · 10−4
EBD 200 · 109
σCD 36.611 · 106
ǫCD = = = 1.831 · 10−4
ECD 200 · 109

δC ǫCD · LCD 1.831 · 10−4 · 0.781
∆C = = = = 0.186mm
Zadatak 2.34 Kruta poluga ABC, okačena o dva užeta BD i CD, nosi trouglasto optere-
ćenje, kao što je prikazano na slici 2.34–1. Odrediti:
a) sile i napone u užadima BD i CD,
b) deformaciju užadi BD i CD,
Podaci: poluga ABC – LAB = 2 m, LAC = 3 m; uže BD – EBD = 200 GPa, ABD = 3 cm2 ;
uže CD – ECD = 200 GPa, ACD = 3 cm2 ; H = 1 m; q0 = 10 kN/m.
H q0
"!
!
A B C
LAB
LAC
FC
D
C
R j e š e nj e

ECD = 200 GPa EBD = 200 GPa LAB = 2 m
ACD = 3 cm2 ABD = 3 cm2 LAC = 3 m
H =1m q0 = 10 kN/m
Ovaj problem je varijanta prethodnog problema s drugačijim načinom vješanja i drugim

tipom kontinuiranog opterećenja. Stoga se može primjeniti identičan redoslijed rješavanja.
Prvo izdvojimo krutu polugu iz zadatog sistema, a veze zamijenimo vanjskim silama, kao
što je prikazano na slici 2.34–2. Dakle, pretpostavljamo da reakcije užadi djeluju na polugu
prema gore, odnosno da su užadi opterećene zatezanjem (poluga rotira prema dolje).
FC
D
FB
D
C F
C
q0 B
FB
FA FB
FC
A FAx=0 L /3 Q B C
AC ! "!
LAB
LAC
a) Sile i naponi u užadima BD i CD

Sistem je statički neodređen, pošto je broj nepoznatih četiri (dvije reakcije oslonca, i dvije
sile u užadima), a broj jednačina ravnoteže koje možemo postaviti je tri. No, kako nam
nisu potrebne reakcije oslonca A, dovoljno je postaviti samo jednu jednačinu ravnoteže,
i to jednačinu momenta u odnosu na oslonac A:
X LAC
MA = 0 FB sin α · LAB + FC sin β · LAC − Q · =0 (2.34–1)
3
pri čemu su uglovi α i β dati sa:

H 1
α = arctg = arctg = 26.56◦
LAB 2

H 1
β = arctg = arctg = 18.435◦
LAC 3

patibilnosti, koji se odnosi na promjene dužine užadi BD i CD. Pretpostavljajući da se
užad izdužuju te koristeći činjenicu da je poluga kruta, može se postaviti dijagram pom-
jeranja, kao što je dato na slici 2.34–3. Pri tome treba imati na umu da se pomjeranja
tačaka B i C u položaje B ′ i C ′ , respektivno, izvode prema V illiotovom planu pomjer-
anja, odnosno okomito na krutu polugu. S obzirom da užad BD i CD zaklapaju ugao s
krutom polugom, pomjereni položaj tačaka B ′ i C ′ mora se nalaziti u presjecištu okomica
na polugu i na užad (V illiotov plan pomjeranja se primjeni i na užad). Uzimajući da je
izduženje užadi δB = BB ′′ i δC = CC ′′ na osnovu trouglova △BB ′′ B ′ i △CC ′′ C ′ imamo
da je
δB
∆B = BB ′ = (2.34–2)
sin α
δC
∆C = CC ′ = (2.34–3)
sin β
"""""
C= !!
C
D C''
"C="""""! !
C'
A ! B "! C
C''
B'' """""!
C=
"""""!
B= B' C'
D=
""""""
!!
B
B''
"B="""""! !
B'
Iz slike se također vidi da su trouglovi △ABB ′ i △ACC ′ slični, pa je:
BB ′ AB
′
=
CC AC
odnosno
δB
∆B sin α = LAB
= (2.34–4)
∆C δC LAC
sin β
dobija se:
FB LBD
∆B EBD ABD sin α LAB
= = (2.34–5)
∆C FC LCD LAC
ECD ACD sin β
pa se za silu FC dobija:
LBD ECD ACD LAC sin β
FC = · · · · · FB
LCD EBD ABD LAB sin α
2.236 200 · 109 3 · 10−4 3 sin 18.435◦ (2.34–6)
= · · · · · FB
3.162 200 · 109 3 · 10−4 2 sin 26.565◦
FC = 0.75FB
gdje su dužine štapova:
q p
LBD = H 2 + L2AB = 12 + 22 = 2.236m
q p
LCD = H 2 + L2AC = 12 + 32 = 3.162m
Sada se uvrštavanjem u izraz (2.34–1) dobija nepoznata sila FB :

QLAC
FB =
3 (0.75 sin β · LAC + LAB · sin α)
15 · 103 · 3
= = 9.34kN
3 (0.75 sin 18.435◦ · 3 + 2 · sin 26.565)
gdje je
1 1
Q= q0 LAC = 10 · 103 · 3 = 15kN
2 2
FC = 0.75FB = 0.75 · 9.34 = 7kN
Dakle, smjerovi sila, koje vladaju u užadima, su pravilno pretpostavljeni i užad su opte-
rećena zatezanjem. Naponi u užadima izraza (2–1):
FB 9.34 · 103
σBD = = = 31.13MPa
ABD 3 · 10−4
FC 7 · 103
σCD = = = 23.33MPa
ACD 3 · 10−4
b) Deformacije užadi BD i CD
σBD 31.13 · 106
ǫBD = = = 1.56 · 10−4
EBD 200 · 109
σCD 23.33 · 106
ǫCD = = = 1.16 · 10−4
ECD 200 · 109

na slici 2.34–4 te izraza (2.34–3) (1–8):
δC ǫCD · LCD 1.16 · 10−4 · 3.16
∆C = = = = 1.16mm
sin α sin α sin 18.43◦
Poglavlje 3
Uvijanje
3.1 Osnovne formule

Sve formule se odnose na kružni poprečni presjek. Formule za odgovarajuće momente inercije
nalaze se u Dodatku C.
Maksimalan tangencijalni napon:

T rmax T
τu max = = < τdoz (3–1)
Io Wo
Napon na udaljenosti ρ od ose uvijanja:
T
τu = ρ (3–2)
Io
Polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka (veza s polarnim momentom inercije):
Io
Wo = (3–3)
dmax /2
Ugao uvijanja:
TL
φ= < φmax (3–4)
GIo
Ugao uvijanja elementa sastavljenog iz više segmenata:
X X Ti Li
φ= φi = < φmax (3–5)
i i
Gi Ioi
Ugao uvijanja elementa s kontinuiranom promjenom karakteristika/opterećenja:

Z α
T (x)
φ= dx < φmax (3–6)
0 G(x)I o (x)
Uzdužni (relativni) ugao uvijanja:

φ
θ= < θmax (3–7)
L
110 3 Uvijanje
Modul klizanja (veza s modulom elastičnosti)

E
G= (3–8)
2(1 + ν)
3.2 Statički određeni problemi

Zadatak 3.1 Pri bušenju rupe u nogari stola, koristi se ručna bušilica s burgijom, prečnika
d = 4mm (vidi sliku 3.1–1). Odrediti:
a) maksimalan tangencijalni napon, ako je momenat uvijanja jednak 0.3 Nm.
b) (uzdužni) ugao uvijanja, ako je materijal burgije čelik (E = 210 GPa, ν =0.33), a moment
uvijanja kao pod a).
R j e š e nj e

d = 4 mm E = 210 GPa T = 0.3 Nm
ν = 0.33
a) Maksimalan tangencijalni napon

Maksimalan tangencijalni napon se određuje na osnovu izraza (3–1) pa je:
T 0.3
τmax = = = 23.87MPa
Wo 12.566 · 10−9
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za puni poprečni presjek,
Wo , jednak:
d3 π (4 · 10−3 )3 π
Wo = = = 12.566 · 10−9 m3
16 16
b) Uzdužni ugao uvijanja

S obzirom da nije data dužina burgije, može se izračunati samo uzdužni ugao uvijanja,
θ, koristeći izraze (3–4) i (3–7):
T 0.3
θ= = = 0.151rad/m = 8.67◦ /m
GIo 78.95 · 109 · 25.133 · 10−12
112 3 Uvijanje
gdje je polarni moment inercije:

d4 π (4 · 10−3 )4 π
Io = = = 25.133 · 10−12 m4
32 32
i modul klizanja:
E 210 · 109
G= = = 78.95GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
Zadatak 3.2 Šuplje čelično vratilo, koje je dio sistema za bušenje rupa u zemlji, kao na
slici 3.2–1, ima vanjski prečnik d2 = 150 mm i unutrašnji prečnik od d1 =125 mm. Za
primjenjeni moment uvijanja od 15 kNm odrediti:
a) maksimalan tangencijalni napon,
b) (uzdužni) ugao uvijanja (E = 210 GPa, ν =0.33).
d1
d2
R j e š e nj e

d2 = 150 mm E = 210 GPa T = 15 kNm
d1 = 125 mm ν = 0.33
a) Maksimalan tangencijalni napon

Maksimalan tangencijalni napon se određuje na osnovu izraza (3–1) pa je:
T 15 · 103
τmax = = = 43.72MPa
Wo 3.431 · 10−4
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za prstenasti poprečni
presjek, Wo
d32 π (150 · 10−3 )3 π
Wo = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.8334 ) = 3.341 · 10−4 m3
16 32
uz
d1 125
ψ= = = 0.833
d2 150
b) Uzdužni ugao uvijanja

S obzirom da nije data dužina vratila, može se izračunati samo uzdužni ugao uvijanja, θ,
koristeći izraze (3–4) i (3–7):
T 15 · 103
θ= = = 0.0074rad/m = 0.423◦/m
GIo 78.95 · 109 · 2.573 · 10−5
pri čemu je polarni moment inercije za prstenasti poprečni presjek, Io , jednak:
d42 π (150 · 10−3 )4 π
Io = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.8334) = 2.573 · 10−5 m4
32 32
a modul klizanja:
E 210 · 109
G= = = 78.95GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
Zadatak 3.3 Šuplje čelično vratilo vanjskog prečnika 20 mm i debljine zida 5 mm, optere-
ćeno je momentima uvijanja, kao na slici 3.3–1. Odredi ugao uvijanja, te raspored napona
po poprečnom presjeku na kraju B.
A
D
C
30 Nm 200 mm
B 600 mm
20 Nm
800 mm
80 Nm

114 3 Uvijanje
R j e š e nj e

d2 = 20 mm LBC = 0.8 m TB = 80 Nm
t = 5 mm LCD = 0.6 m TC = 20 Nm
LDA = 0.2 m TD = 30 Nm
Da bismo riješili zadatak neophodno je prvo skicirati dijagram momenata uvijanja vratila.
S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu A, problem je statički određen
pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skici-
rao dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti od B prema osloncu A i redom
nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti izrade riješimo i
nepoznatu reakciju TA . Na slici 3.3–2 dat je prikaz opterećenja vratila koristeći vektore s
dvije strelice (kako bi se razlikovali od vektora sila). Pri tome je usvojena analogija s aksi-
jalno opterećenim elementima po kojoj vektor momenta uvijanja, koji ima smjer suprotan
smjeru vekora normale na površinu, ima negativan karakter (moment uvijanja TB ; u sm-
jeru kazaljke na satu), a onaj u smjeru vektora normale na površinu ima pozitivan karakter
(pretpostavljeni smjer momenta uvijanja TA ). Postavimo sada jednačinu ravnoteže:
X
T =0 − TB + TC − TD − TA = 0
Odavde se dobiva da je:

TA = −TB + TC − TD = −80 + 20 − 30 = −90Nm
Kako je dobijen negativan rezultat, smjer djelovanja momenta TA je pogrešno pretpostavljen.
Dijagram momenta uvijanja ima oblik, kao na slici 3.3–2. Dakle, dio vratila BC izložen je
momentu uvijanja TBC = −TB = −80 Nm, dio CD momentu uvijanja TCD = −TB + TC =
−80 + 20 = −60 Nm, i dio DA momentu uvijanja TDA = TCD − TD = TA = −60 − 30 = −90
Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
Ugao uvijanja na kraju B u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se može
podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
TBC LBC TCD LCD TDA LDA
φBA = φBC + φCD + φDA = + +
GBC IoBC GCD IoCD GDA IoDA
−80 · 0.8 −60 · 0.6
= 9
+
78.95 · 10 · 1.473 · 10 −8 78.95 · 109 · 1.473 · 10−8
−90 · 0.2
+
78.95 · 109 · 1.473 · 10−8
φBA = −0.101 = −5.82◦
gdje je
d42 π (20 · 10−3 )4 π
IoBC = IoCD = IoDA = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.54 ) = 1.473 · 10−8 m4
32 32
d1 d2 − 2t 20 − 2 · 5
ψ= = = = 0.5
d2 d2 20
B C D A
TB TC TD FA
0 –TB +TC
–TB (TA)
-60 kNm
-90 kNm
-80 kNm
–TB +TC –TD
τmax
τmin
τmin
τmax
Slika 3.3–2: Dijagram momenata uvijanja i raspodjela napona
E 210 · 109
G= = = 78.95GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
pri čemu se za čelik usvaja E = 210 GPa i ν = 0.33. Negativna vrijednost ugla nam govori
da se presjek B uvija u odnosu na presjek A u smjeru kretanja kazaljke na satu, odnosno u
istom smjeru u kojem djeluje moment uvijanja TB .
Iz teorije je poznato da se napon mijenja linearno od ose uvijanja, gdje je nula, do
maksimalne vrijednosti na površini. S obzirom da se radi o cijevi, imamo maksimalnu
vrijednost napona na površini presjeka B, koju dobivamo na osnovu izraza (3–1):
TBC 80
τmax = = = 54.33MPa
Wo 1.473 · 10−6
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za prstenasti poprečni presjek,
Wo , jednak:
d32 π (20 · 10−3 )3 π
Wo = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.54 ) = 1.473 · 10−6 m3
16 32
a minimalan napon je na unutrašnjoj površini cijevi i računa se prema obrascu (3–2) za
ρ = d1 (mada vrijedi i τmax : τmin = d2 : d1 pa se napon može izračunati i iz ove proporcije):
TBC d1 TBC d2 − 2t 80 20 · 10−3 − 2 · 5 · 10−3
τmax = = · = ·
Io 2 Io 2 1.473 · 10−8 2
τmax = 27.162MPa
Raspodjela napona po poprečnom presjeku data je na slici 3.3–2.
116 3 Uvijanje
Zadatak 3.4 Šuplje čelično vratilo vanjskog prečnika 40 mm i debljine zida 10 mm, op-
terećeno je momentima uvijanja, kao na slici 3.4–1. Odredi ugao uvijanja u presjeku B u
odnosu na presjek A, te raspored napona po poprečnom presjeku na kraju B.
300 Nm 500 Nm
A
200 Nm
C
D
400 Nm
300 mm
400 mm B
500 mm
R j e š e nj e

d2 = 40 mm LAC = 0.3 m TA = 300 Nm
t = 10 mm LCD = 0.4 m TC = 500 Nm
LDB = 0.5 m TD = 200 Nm
TB = 400 Nm
No, prije toga, s obzirom da nema nepoznatih opterećenja koja djeluju na vratilo, provjerimo
da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu opterećenja, kao na
slici 3.4–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije strelice um-
jesto uobičajenog označavanja zakrivljenim strelicama (smjer djelovanja momenta uvijanja
određuje se pravilom desne ruke, a predznak momenta uvijanja se usvaja prema analogiji s
aksijalno opterećenim elementima; negativan karakter ima onaj moment uvijanja kod kojeg
vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan vektoru normale na površinu, odnosno smjer
kretanja kazaljke na satu.). Izračunajmo zbir momenata uvijanja za kraj A:
X
T = −TA + TC + TD − TA = −300 + 500 + 200 − 400 = 0
S obzirom da je zbir momenata uvijanja jednak nuli, vratilo se nalazi u statičkoj ravnoteži
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja, kao što je dato na slici 3.4–2. Pri tome,
usvajamo da je smjer momenta uvijanja TA negativan, odnosno u smjeru kretanja kazaljke
na satu kada se gleda prema presjeku B (smjer vektora momenta uvijanja je suprotan
smjeru vektora normale na površinu A). Dakle, dio vratila AC izložen je momentu uvijanja
TAC = −TA = −300 Nm, dio CD momentu uvijanja TCD = TAC − TC = −300 + 500 = 200
Nm, i dio DB momentu uvijanja TDB = TCD + TD = TA = 200 + 200 = 400 Nm. Sada
A C D B
TA TC TC TD TD TB
T
400 kNm
-TA +TC+TD
200 kNm
-TA +TC (TB)
0
-TA
200 kNm τmax
τmin
τmin
τmax
Slika 3.4–2: Dijagram momenata uvijanja i raspodjela napona
možemo riješiti sve tražene veličine.

Ugao uvijanja na kraju B u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se može
podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
TAC LAC TCD LCD TDB LDB
φBA = φAC + φCD + φDB = + +
GAC IoAC GCD IoCD GDB IoDB
−300 · 0.3 200 · 0.4
= 9
+
78.95 · 10 · 2.356 · 10 −7 78.95 · 109 · 2.356 · 10−7
400 · 0.5
+
78.95 · 109 · 2.356 · 10−7
φBA = 0.01 = 0.585◦
gdje je
d42 π (40 · 10−3 )4 π
IoAC = IoCD = IoDB = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.54 ) = 2.356 · 10−7 m4
32 32
d1 d2 − 2t 40 − 2 · 10
ψ= = = = 0.5
d2 d2 40
E 210 · 109
G= = = 78.95GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
118 3 Uvijanje
pri čemu se za čelik usvaja E = 210 GPa i ν = 0.33. Pozitivna vrijednost ugla nam govori
da se presjek B uvija u odnosu na presjek A u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu, odnosno u smjeru suprotnom od smjera momenta uvijanja TA .
Iz teorije je poznato da se napon mijenja linearno od ose uvijanja, gdje je nula, do
maksimalne vrijednosti na površini. S obzirom da se radi o cijevi, imamo maksimalnu
vrijednost napona na površini presjeka B, koju dobivamo na osnovu izraza (3–1):
TDB 400
τmax = = = 33.95MPa
Wo 1.178 · 10−5
pri čemu je polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka za prstenasti poprečni presjek,
Wo , jednak:
d32 π (40 · 10−3 )3 π
Wo = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.54 ) = 1.178 · 10−5 m3
16 32
a minimalan napon je na unutrašnjoj površini cijevi i računa se prema obrascu (3–2) za
ρ = d1 (mada vrijedi i τmax : τmin = d2 : d1 pa se napon može izračunati i iz ove proporcije):
TDB d1 TDB d2 − 2t 400 40 · 10−3 − 2 · 10 · 10−3
τmax = = · = ·
Io 2 Io 2 2.356 · 10−7 2
τmax = 16.98MPa
Raspodjela napona po poprečnom presjeku data je na slici 3.4–2.
Zadatak 3.5 Puno čelično vratilo sastavljeno iz dva dijela 1 i 2 opterećeno je momentima
uvijanja, kao na slici 3.5–1. Odrediti:
a) ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A,
b) maksimalan napon u presjeku C.
Podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, D1 = 1.25D2 = 125 mm, L1 = 2L2 = 2LAB = 500 mm,
TB = TD = 20 kNm.
A B C D
1 2
TA FD
TB
T
40 kNm
TD +TB (=TA) 20 kNm
TD
0

R j e š e nj e

D1 = 125 mm E = 200 GPa TB = 20 kNm
D1 = 1.25D2 ν = 0.3 TD = 20 kNm
L1 = 500 mm
L1 = 2L2 = 2LAB
Slično prethodnim zadacima, neophodno je prvo skicirati dijagram momenata uvijanja

vratila. S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu A problem je statički
određen pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija
i skicirao dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s desne, poznate, strane
prema osloncu A i redom nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi komplet-
nosti izrade riješimo i nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta
TA pozitivan (u smjeru vektora normale na površinu A, suprotno kretanju kazaljke na satu)
možemo postaviti jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.5–2):
X
T =0 TA − TB − TD = 0
TA = TB + TD = 20 + 20 = 40kNm
pa je smjer djelovanja momenta TA pravilno pretpostavljen. Dijagram momenta uvijanja ima

oblik kao na slici 3.5–2. Dakle, dio vratila AB izložen je momentu uvijanja TAB = TA = 20
kNm, a dio BD (i BC i CD) momentu uvijanja TBC = TCD = TAB − TB = 40 − 20 = 20
kNm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
A B C D
1 2
TA FD
TB
T
40 kNm
TA (TD +TB) 20 kNm
TD
0
Slika 3.5–2: Dijagram momenata uvijanja
a) Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A

Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na oslonac A dobija se kao zbir uglova uvijanja
pojedinačnih segmenata. S obzirom na geometriju, opterećenja i materijal, vratilo se
120 3 Uvijanje
može podijeliti na tri segmenta pa se ugao uvijanja dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
TAB LAB TBC LBC TCD LCD
φDA = φAB + φBC + φCD = + +
GAB IoAB GBC IoBC GCD IoCD
40 · 103 · 0.25 20 · 103 · 0.25
= +
76.92 · 109 · 2.397 · 10−5 76.92 · 109 · 2.397 · 10−5
3
20 · 10 · 0.25
+
76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
φDA = 0.015 = 0.845◦
gdje je
L1 500 · 10−3
LAB = L2 = = = 0.25m
2 2
D14 π (125 · 10−3 )4 π
IoAC = IoAB = IoBC = = = 2.397 · 10−5 m4
32 32
D24 π 0.14 π
IoCD = = = 9.817 · 10−6 m4
32 32
D1 125 · 10−3
D2 = = = 0.1m
1.25 1.25
E 200 · 109
GAB = GBC = GCD = = = 76.923GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.3)
Pozitivna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalan napon u presjeku C
Na osnovu izraza za maksimalan napon usljed uvijanja (3–1) vidi se da je napon obrnuto
proporcionalan polarnom momentu (otpora) poprečnog presjeka. Kako je u presjeku C
moment uvijanja kontinuiran (jednak TD ), onda je maksimalna vrijednost napona, uz
zanemarivanje koncentracije napona, na strani manjeg poprečnog presjeka pa je:
TCD D2 20 · 103 100 · 10−3
τmax = = · = 101.86MPa
IoCD 2 9.817 · 10−6 2
Zadatak 3.6 Za puno čelično vratilo AD sastavljeno iz dva dijela 1 i 2 te opterećeno mo-
mentima uvijanja, kao na slici 3.6–1, treba :
a) skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD,
b) izračunati ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A,
c) izračunati maksimalan napon uvijanja u presjeku C.
Podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, D1 = 1.2D2 = 120 mm, L1 = 1.5L2 = 2LAB = 300 mm,
2TB = 3TC = TD = 60 kNm.
L1 L2
A B C D
1 2
TC TD
LAB TB
D1 D2
R j e š e nj e

D1 = 120 mm E = 200 GPa TD = 60 kNm
D1 = 1.2D2 ν = 0.3 2TB = 3TC = TD
L1 = 300 mm
L1 = 1.5L2 = 2LAB
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka pa je postupak rješavanja isti. S obzirom da je

jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu A problem je statički određen pa se ne mora
ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skicirao dijagram mo-
menata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s desne, poznate, strane prema osloncu A i redom
nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta TA pozitivan (u sm-
jeru vektora normale na površinu A, suprotno kretanju kazaljke na satu) možemo postaviti
jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.6–2):
X
T =0 TA − TB + TC + TD = 0
TA = TB − TC − TD = 30 − 20 − 60 = −50kNm
pa je smjer djelovanja momenta TA pogrešno pretpostavljen.
a) Dijagram momenata uvijanja vratila AD

Dijagram momenta uvijanja ima oblik kao na slici 3.6–2. Dakle, dio vratila AB izložen je
momentu uvijanja TAB = TA = −50 kNm, dio BC momentu uvijanja TBC = TAB −TB =
−50−30 = −80 kNm, a dio CD momentu uvijanja TCD = −TD = TBC +TC = −80+20 =
−60 kNm.
b) Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A

122 3 Uvijanje
A B C D
TA
1 2
TD
TB TC
T
0 -TD -TC+TB (=TA)
-TD -TC -TD
-50 kNm -60 kNm
-80 kN
−50 · 103 · 0.15 −80 · 103 · 0.15
= 9
+
76.92 · 10 · 2.036 · 10 −5 76.92 · 109 · 2.036 · 10−5
3
−60 · 10 · 0.2
+
76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
φDA = −0.028rad = −1.624◦
gdje je
L1 300 · 10−3
LAB = = = 0.15m
2 2
L1 300 · 10−3
L2 = = = 0.2m
1.5 1.5
D4 π (120 · 10−3 )4 π
IoAC = IoAB = IoBC = 1 = = 2.036 · 10−5 m4
32 32
D4 π 0.14 π
IoCD = 2 = = 9.817 · 10−6 m4
32 32
D1 120 · 10−3
D2 = = = 0.1m
1.2 1.2
E 200 · 109
GAB = GBC = GCD = = = 76.923GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
Negativna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru kretanja kazaljke na satu.
c) Maksimalan napon uvijanja u presjeku C
Na osnovu izraza za maksimalan napon usljed uvijanja (3–1) vidi se da je napon obr-
nuto proporcionalan polarnom momentu (otpora) poprečnog presjeka i direktno propor-
cionalan momentu uvijanja. Kako se u presjeku C mijenja i moment uvijanja i poprečni
presjek, neophodno je izračunati maksimalne napone s lijeve (l) i s desne (d) strane
presjeka C pa imamo
TBC D1 80 · 103 120 · 10−3
τmaxCl = = · = 235.8MPa
IoBC 2 2.036 · 10−5 2
TCD D2 60 · 103 100 · 10−3

τmaxCd = = −6
· = 305.58MPa
IoCD 2 9.817 · 10 2
Maksimalna vrijednost tangencijalnog napona u presjeku C je veća od dvije izračunate
vrijednosti (s desne strane), odnosno τmax = 305.58 MPa.
Zadatak 3.7 Za puno vratilo od legure aluminijuma, sastavljeno iz dva dijela 1 i 2, te

opterećeno momentima uvijanja, kao na slici 3.7–1, treba :
b) izračunati ugao uvijanja u presjeku A u odnosu na presjek D,
c) izračunati maksimalan napon uvijanja u presjeku C.
2TA = 3TB = TC = 3 kNm.
L1 L2
A B C D
1 2
TA TB TC
LAB
D1 D2
R j e š e nj e

D1 = 60 mm E = 70 GPa TD = 3 kNm
D1 = 1.2D2 ν = 0.35 2TA = 3TB = TC
L1 = 240 mm
L1 = 1.5L2 = 2LAB
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka pa je postupak rješavanja isti. S obzirom da je

jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu D problem je statički određen pa se ne mora
ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skicirao dijagram mo-
menata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s lijeve, poznate, strane prema osloncu D i redom
124 3 Uvijanje
nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta TD pozitivan (u sm-

jeru vektora normale na površinu D, suprotno kretanju kazaljke na satu) možemo postaviti
jednačinu ravnoteže (vidi sliku 3.7–2):
X
T =0 − TA + TB + TC − TD = 0

TD = −TA + TB + TC = −1.5 + 1 + 3 = 2.5kNm
pa je smjer djelovanja momenta TD pravilno pretpostavljen.
a) Dijagram momenata uvijanja vratila AD
Dijagram momenta uvijanja ima oblik kao na slici 3.7–2. Dakle, dio vratila AB izložen
je momentu uvijanja TAB = −TA = −1.5 kNm, dio BC momentu uvijanja TBC =
TAB +TB = −1.5+1 = −0.5 kNm, i dio CD momentu uvijanja TCD = −TD = TBC +TC =
−0.5 + 3 = 2.5 kNm.
A B C D
1 2
FA TD
FB FC
2.5 kNm
T -TA +TB +TC
(=TD)
0 -TA -0.5 kNm
-TA+TB
-1.5 kNm
b) Ugao uvijanja presjeka A u odnosu na presjek D

Ugao uvijanja presjeka A u odnosu na oslonac D dobija se kao zbir uglova uvijanja
φAD = φAB + φBC + φCD = + +
−1.5 · 103 · 0.12 −0.5 · 103 · 0.12
= +
25.93 · 109 · 1.272 · 10−6 25.93 · 109 · 1.272 · 10−6
2.5 · 103 · 0.16
+
25.93 · 109 · 6.136 · 10−7
φAD = 0.018rad = 1.024◦
gdje je
L1 240 · 10−3
LAB = = = 0.12m
2 2
LBC = L1 − LAB = 240 · 10−3 − 120 · 10−3 = 0.12m

L1 240
L2 = = = 160mm
1.5 1.5
D4 π (60 · 10−3 )4 π
IoAC = IoAB = IoBC = 1 = = 1.272 · 10−6 m4
32 32
D4 π (50 · 10−3 )4 π
IoCD = 2 = = 6.136 · 10−7 m4
32 32
D1 60 · 10−3
D2 = = = 50mm
1.2 1.2
E 70 · 109
GAB = GBC = GCD = = = 25.926GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.35)
Pozitivna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu (suprotna je smjeru momenta TA ).
c) Maksimalan napon uvijanja u presjeku C.
cionalan momentu uvijanja. Kako se u presjeku C mijenja i moment uvijanja i poprečni
presjek, neophodno je izračunati maksimalne napone s lijeve (l) i s desne (d) strane
presjeka C pa imamo
TBC D1 0.5 · 103 60 · 10−3
τmaxCl = = −6
· = 11.8MPa
IoBC 2 1.272 · 10 2
TCD D2 2.5 · 103 50 · 10−3
τmaxCd = = · = 101.86MPa
IoCD 2 6.136 · 10−7 2
Maksimalna vrijednost tangencijalnog napona u presjeku C je veća od dvije izračunate
vrijednosti (s desne strane), odnosno τmax = 101.86 MPa.
Zadatak 3.8 Vratilo sastavljeno iz dva dijela od različitih materijala 1 i 2, opterećeno je

momentima uvijanja, kao na slici 3.8–1. Odrediti:
a) ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A,
b) maksimalan napon u presjeku C.
Podaci: E1 = 200 GPa, ν1 = 0.3, E2 = 150 GPa, ν2 = 0.35, D1 = D2 = 125 mm,
L1 = L2 = 2LAB = 500 mm, 3TA = TB = 1.5TD = 120 Nm.
R j e š e nj e
da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu opterećenja, kao
na slici 3.8–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije strelice
(smjer djelovanja momenta uvijanja određuje se pravilom desne ruke, a predznak momenta
uvijanja se usvaja prema analogiji s aksijalno opterećenim elementima; negativan karakter
ima onaj moment uvijanja kod kojeg vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan vektoru
126 3 Uvijanje
L1 L2
TA TD
1 TB 2
A B C D
LAB
D1 D2

D1 = 125 mm E1 = 200 GPa TD = 120 kNm
D1 = D2 = D ν1 = 0.3 3TA = TB = 1.5TD
L1 = 500 mm E2 = 150 GPa
L1 = L2 = 2LAB ν2 = 0.35
normale na površinu, odnosno smjer kretanja kazaljke na satu.). Izračunajmo zbir momenata
uvijanja za kraj A:
X
T = TA − TB + TD = 40 − 120 + 80 = 0
gdje je:
120 120
TA = = 40Nm TB = = 80Nm
3 1.5
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja, kao što je dato na slici 3.8–2. Pri tome,
usvajamo da je smjer momenta uvijanja TA pozitivan. Dakle, dio vratila AB izložen je
momentu uvijanja TAB = TA = 40 Nm, a dio BD (i BC i CD) momentu uvijanja TBC =
TCD = TAB − TB = 40 − 120 = −80 Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
TA TD
1 TB 2
A B C D
TA
0
TA -TB
(=TD)

a) Ugao uvijanja presjeka D u odnosu na presjek A

40 · 0.25 −80 · 0.25
= +
76.92 · 109 · 2.397 · 10−5 76.92 · 109 · 2.397 · 10−5
−80 · 0.5
+
55.56 · 109 · 2.397 · 10−5
φDA = −0.035 = −2.032◦
gdje je
L1 500
LAB = = = 250mm
2 2
D14 π (125 · 10−3 )4 π
IoAC = IoCD = IoAB = IoBC = = = 2.397 · 10−5 m4
32 32
E1 200 · 109
GAB = GBC = G1 = = = 76.923GPa
2(1 + ν1 ) 2(1 + 0.3)
E2 150 · 109
GCD = G2 = = = 55.56GPa
2(1 + ν2 ) 2(1 + 0.35)
Negativna vrijednost ugla nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u
smjeru kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalan napon u presjeku C
cionalan momentu uvijanja. S obzirom da su moment uvijanja i prečnik vratila jednaki s
obje strane presjeka C maksimalna vrijednost napona jednaka je s lijeve i s desne strane
presjeka C, nalazi se na vanjskoj površini vratila i iznosi:
TBC D 80 · 103 125 · 10−3
τmax = = −5
· = 208.61MPa
Io 2 2.397 · 10 2
Zadatak 3.9 Čelično vratilo, sastavljeno iz dva dijela – punog dijela AB prečnika dAB = 60
mm i cijevi CD, vanjskog prečnika dCD = 90 mm i debljine stijenke tCD = 6 mm,
opterećeno je momentom uvijanja, kao na slici 3.9–1. Odrediti maksimalan moment uvijanja
koji se može primjeniti, ako je dozvoljeni napon usljed uvijanja τ = 100 MPa.
Ostali podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, LAB = LCD = 200 mm.
128 3 Uvijanje
C
B
90 mm
A
dAB
T
Slika 3.9–1: Opis problema uz zadatke 3.9 i 3.10
R j e š e nj e

dAB = 60 mm E = 200 GPa τdoz = 100 MPa
dCD = 90 mm ν = 0.3
tCD = 6 mm
LAB = LCD = 200 mm
Na osnovu slike 3.9–1 je jasno da se radi o statički određenom problemu, pri čemu je čitavo
vratilo opterećeno konstantnim momentom uvijanja T . Vrijednost momenta uvijanja, koji
svaki dio vratila može izdržati, dobija se iz izraza (3–1):
2Io
Tmax = τdoz
d
pa ćemo imati dvije vrijednosti za dva dijela vratila:
2IoAB 2 · 1.272 · 10−6
TmaxAB = τdoz = 100 · 106 = 4.24kNm
dAB 60 · 10−3
gdje je:
d4AB π (60 · 10−3 )4 π
IoAB = = = 1.272 · 10−6 m4
32 32
i
2IoCD 2 · 2.807 · 10−6
TmaxCD = τdoz = 100 · 106 = 6.238kNm
dCD 90 · 10−3
gdje je:
d4CD π (90 · 10−3 )4 π
IoCD = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.8674 ) = 2.807 · 10−6 m4
32 32
dCD − 2tCD 90 − 2 · 6
ψ= = = 0.867
dCD 90
Sada se može zaključiti da je maksimalan momenat uvijanja, koji se može primjeniti na

zadato vratilo, jednak minimalnoj vrijednosti dva izračunata momenta uvijanja, odnosno
Tmax = 4.24 kNm.
Zadatak 3.10 Vratilo, sastavljeno iz dva dijela – punog čeličnog dijela AB prečnika dAB =
50 mm i aluminijumske cijevi CD, vanjskog prečnika dCD = 90 mm i debljine stijenke
tCD = 10 mm, opterećeno je momentom uvijanja, kao na slici 3.9–1. Odrediti maksimalan
moment uvijanja koji se može primjeniti, ako je dozvoljeni napon uvijanja za čelik τdozAB =
100 MPa, a aluminijum τdozCD = 60 MPa. Ostali podaci: EAB = 200 GPa, νAB = 0.3,
ECD = 70 GPa, νCD = 0.35, LAB = LCD = 300 mm.
R j e š e nj e

dAB = 50 mm EAB = 200 GPa τdozAB = 100 MPa
dCD = 90 mm νAB = 0.3 τdozCD = 70 MPa
tCD = 10 mm ECD = 70 GPa
LAB = LCD = 300 mm νAB = 0.35
Problem je identičan onom u prethodnom zadatku, s razlikama u vrsti materijala i di-

menzijama. Na osnovu slike 3.9–1 je jasno da se radi o statički određenom problemu, pri
čemu je čitavo vratilo opterećeno konstantnim momentom uvijanja T . Vrijednost momenta
uvijanja, koji svaki dio vratila može izdržati, dobija se iz izraza (3–1):
2Io
Tmax = τdoz
d
pa ćemo imati dvije vrijednosti za dva dijela vratila:
2IoAB 2 · 6.136 · 10−7
TmaxAB = τdozAB = 100 · 106 = 2.45kNm
dAB 50 · 10−3
gdje je:
d4AB π (50 · 10−3 )4 π
IoAB = = = 6.136 · 10−7 m4
32 32
i
2IoCD 2 · 4.084 · 10−6
TmaxCD = τdozCD = 60 · 106 = 5.45kNm
dCD 90 · 10−3
gdje je:
d4CD π (90 · 10−3 )4 π
IoCD = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.7784) = 4.084 · 10−6 m4
32 32
dCD − 2tCD 90 − 2 · 10
ψ= = = 0.778
dCD 90
Sada se može zaključiti da je maksimalan momenat uvijanja, koji se može primjeniti na
zadato vratilo, jednak minimalnoj vrijednosti dva izračunata momenta uvijanja, odnosno
Tmax = 2.45 kNm.
130 3 Uvijanje
Zadatak 3.11 Momenti uvijanja djeluju na puno čelično vratilo, kao što je prikazano na
slici 3.11–1 (u osloncima A i E nalaze se ležajevi). Odrediti:
a) ugao uvijanja diska C u odnosu na disk B i oslonac A,
b) maksimalni napon u vratilu BC,
c) dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma kojim bi trebalo zamijeniti dio CD, ako se zna
da je odnos vanjskog i unutrašnjeg prečnika 1.2. Proračun uraditi prema kriterijumu
čvrstoće. Uzeti da je dozvoljeni tangencijalni napon τdoz = 75 MPa.
Ostali podaci: DBC = 30 mm.
400 Nm
A 900 Nm
B 500 Nm
0.6 m
0.8 m C
1m D
E
0.5 m
R j e š e nj e

DAB = DBC = 30 mm LAB = 0.6 m TB = 400 Nm
DCD = DDE = 36 mm LBC = 0.8 m TC = 900 Nm
LCD = 1 m TD = 500 Nm
LDE = 0.5 m τdoz = 75 MPa
da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu opterećenja, kao
na slici 3.11–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije strelice
(smjer djelovanja momenta uvijanja određuje se pravilom desne ruke, a predznak momenta
uvijanja se usvaja prema analogiji s aksijalno opterećenim elementima; negativan karakter
ima onaj moment uvijanja kod kojeg vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan vektoru
normale na površinu, odnosno smjer kretanja kazaljke na satu.). Izračunajmo zbir momenata
uvijanja za kraj A:
X
T = TB − TC + TD = −400 + 900 − 500 = 0
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja, kao što je dato na slici 3.11–2. Pri
tome, usvajamo da je smjer momenta uvijanja TB pozitivan. Dakle, dijelovi vratila AB
i DE nisu izloženi nikakvim momentima uvijanja (u osloncima A i E nalaze se ležajevi),
dio BC je izložen momentu uvijanja TBC = TB = 400 Nm i dio CD momentu uvijanja
TCD = TD = TBC − TB = 400 − 900 = −500 Nm. Sada možemo riješiti sve tražene veličine.
A B C D E
TC TD
TB TC TD
T
400 kNm
TB
0 TB -TC
(=TD)
-500 kNm
a) Ugao uvijanja diska C u odnosu na disk B i oslonac A

Ugao uvijanja diska C u odnosu na disk B ostaje konstantan do oslonca A s obzirom da
je između oslonca A i diska B moment uvijanja jednak nuli. Traženi ugao uvijanja se
dobija na osnovu izraza (3–4) kao:
TBC LBC 400 · 0.8
φCB = φCA = = = 0.051rad = 2.92◦
GBC IoBC 78.95 · 109 · 7.952 · 10−8
gdje je
4
DBC π (30 · 10−3 )4 π
IoBC = = = 7.952 · 10−8 m4
32 32
E 210 · 109
GBC = = = 78.947GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
te usvojene vrijednosti E = 210 GPa i ν = 0.33 za čelik. Pozitivna vrijednost ugla
nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u smjeru obrnutom od kretanja
kazaljke na satu.
b) Maksimalni napon u vratilu BC
Maksimalan napon u dijelu vratila BC dobija se na osnovu izraza za (3–1)
TBC DBC 400 30 · 10−3
τmax = = −8
· = 75.45MPa
IoBC 2 7.952 · 10 2
132 3 Uvijanje
c) Dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma

Dimenzionisanje na osnovu kriterija čvrstoće radi se na osnovu izraza (3–1):
TCD
τmax = < τdoz (3.11–1)
WoCD
pri čemu je za prstenasti poprečni presjek polarni moment inercije otpora poprečnog
presjeka jednak:
3
DCD1 π
WoCD = (1 − ψ 4 ) (3.11–2)
16
uz ψ = DCD2 /DCD1 = 1/1.2 = 0.833 prema uslovima zadatka, za DCD1 i DCD2 kao
vanjski i unutrašnji prečnik zamjenskog vratila, respektivno.
Uvrštavajući izraz (3.11–2) u (3.11–1) dobija se traženi vanjski prečnik zamjenskog vratila
kao:
s s
16|T CD | 16| − 500|
DCD1 = 3 = 3 = 40.33mm
τdoz (1 − ψ 4 )π 75 · 106 (1 − 0.8334)π
pa je unutrašnji prečnik jednak

DCD1 40.33 · 10−3
DCD2 = = = 33.6mm
ψ 1.2
a) ugao uvijanja diskova A i B u odnosu na disk C,
b) maksimalni napon u vratilu BC,
c) dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma kojim bi trebalo zamijeniti dio CD, ako se zna
čvrstoće. Uzeti da je dozvoljeni tangencijalni napon τdoz = 75 MPa.
Podaci: TA = 200 Nm, TB = 400 Nm, TC = 100 Nm, dAB = 20 mm, dBC = 30 mm,
dCD = 25 mm, LAB = 200 mm, LBC = 300 mm, LCD = 250 mm.
TCD
D
TBC
dCD
C
TAB
dBC
B
A dAB
Slika 3.12–1: Opis problema uz zadatke (3.12) i (3.13)

R j e š e nj e

dAB = 20 mm LAB = 0.2 m TA = 200 Nm
dBC = 30 mm LBC = 0.3 m TB = 400 Nm
dCD = 25 mm LCD = 0.25 m TC = 100 Nm
τdoz = 75 MPa
S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu D problem je statički

određen pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i
skicirao dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s lijeve, poznate, strane prema
osloncu D i redom nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti
izrade riješimo i nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta TD
pozitivan (u smjeru vektora normale na površinu D, suprotno kretanju kazaljke na satu)
X
T =0 − TA + TB + TC − TD = 0

TD = −TA + TB + TC = −200 + 400 + 100 = 300Nm
pa je smjer djelovanja momenta TD pravilno pretpostavljen i može se nacrtati dijagram
momenata uvijanja, kao što je dato na slici 3.12–2. Dakle, dio vratila AB je izložen momentu
uvijanja TAB = TA = −200 Nm, dio BC je izložen momentu uvijanja TBC = TAB + TB =
−200+400 = 200 Nm i dio CD momentu uvijanja TCD = TD = TBC +TB = 200+100 = 300
A B C D
TA TB TC TD
T 300 kNm
200 kNm -TA+TB+TC
-TA+TB (=TD)
0
-TA
-200 kNm

134 3 Uvijanje
a) Ugao uvijanja diskova A i B u odnosu na disk C

Ugao uvijanja diska B u odnosu na disk C dobija na osnovu izraza (3–4) kao:
TBC LBC 200 · 0.3
φBC = = = 9.557 · 10−3 rad = 0.548◦
GBC IoBC 78.95 · 109 · 7.952 · 10−8
gdje je
4
DBC π (30 · 10−3 )4 π
IoBC = = = 7.952 · 10−8 m4
32 32
E 210 · 109
GBC = = = 78.947GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
te usvojene vrijednosti E = 210 GPa i ν = 0.33 za čelik.
Ugao uvijanja diska A u odnosu na disk C dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
TAB LAB
φAC = φAB + φBC = + φBC
GAB IoAB
−200 · 0.2
= + 9.557 · 10−3 = −0.023rad = −1.301◦
78.95 · 109 · 1.571 · 10−8
gdje je
4
DAB π (20 · 10−3 )4 π
IoAB = = = 1.571 · 104 mm4
32 32
Pozitivna vrijednost ugla φBC nam govori da se presjek B uvija u odnosu na presjek C
u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na satu, a negativna vrijednost ugla φAC da se
presjek A uvija u odnosu na presjek C u smjeru kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalni napon u vratilu BC
Maksimalan napon u dijelu vratila BC dobija se na osnovu izraza za (3–1)
TBC dBC 200 30 · 10−3

τmax = = · = 37.73MPa
IoBC 2 7.952 · 10−8 2

TCD
τmax = < τdoz (3.12–1)
WoCD
pri čemu je za prstenasti poprečni presjek polarni moment inercije otpora poprečnog
presjeka jednak:
d3CD1 π
WoCD = (1 − ψ 4 ) (3.12–2)
16
uz ψ = DCD2 /DCD1 = 1/1.2 = 0.833 prema uslovima zadatka, za DCD1 i DCD2 kao
Uvrštavajući izraz (3.12–2) u (3.12–1), uzimajući da je τdoz = 75 MPa, dobija se traženi

vanjski prečnik zamjenskog vratila:
s s
3 16|TCD | 16|200|
DCD1 = = 3 = 34mm
τdoz (1 − ψ 4 )π 75 · 106 (1 − 0.8334)π
DCD1 34 · 10−3
DCD2 = = = 28.3mm
ψ 1.2
a) ugao uvijanja u tački B u odnosu na tačku D,
b) maksimalni napon u vratilu CD,
c) dimenzije šupljeg vratila od aluminijuma koje bi trebalo zamijeniti dio BC, ako se zna
krutosti (ugao uvijanja je jednak u oba slučaja!).
Podaci: TA = 300 Nm, TB = 600 Nm, TC = 200 Nm, dAB = 25 mm, dBC = 25 mm,
dCD = 35 mm, LAB = 0.3 m, LBC = 0.4 m, LCD = 0.3 m.
R j e š e nj e

dAB = 25 mm LAB = 0.3 m TA = 300 Nm
dBC = 25 mm LBC = 0.4 m TB = 600 Nm
dCD = 35 mm LCD = 0.3 m TC = 200 Nm
Problem je identičan onom u prethodnom zadatku, pa je i postupak rješavanja identičan.

S obzirom da je jedina nepoznata moment uvijanja u osloncu D problem je statički određen
pa se ne mora ni rješavati jednačina ravnoteže da bi se dobila nepoznata reakcija i skici-
rao dijagram momenata uvijanja, nego je dovoljno krenuti s lijeve, poznate, strane prema
osloncu D i redom nanositi momente uvijanja kako se primjenjuju. Ipak, radi kompletnosti
izrade riješimo i nepoznatu reakciju. Pretpostavljajući da je smjer djelovanja momenta TD
pozitivan (u smjeru vektora normale na površinu D, suprotno kretanju kazaljke na satu)
X
T =0 − TA + TB + TC − TD = 0
TD = −TA + TB + TC = −300 + 600 + 200 = 500Nm
pa je smjer djelovanja momenta TD pravilno pretpostavljen i možemo nacrtati dijagram
momenata uvijanja, kao što je dato na slici 3.13–1. Dakle, dio vratila AB je izložen momentu
uvijanja TAB = TA = −300 Nm, dio BC je izložen momentu uvijanja TBC = TAB + TB =
−300+600 = 300 Nm i dio CD momentu uvijanja TCD = TD = TBC +TB = 300+200 = 500
136 3 Uvijanje
A B C D
TA TB TC TD
T 500 kNm
300 kNm –TA+TB+TC
–TA+TB (=TD)
0
–TA
–300 kNm
a) Ugao uvijanja u tački B u odnosu na tačku D

Ugao uvijanja diska B u odnosu na oslonac D dobija na osnovu izraza (3–5) kao:
TBC LBC TCD LCD
φBD = φBC + φCD = +
GBC IoBC GCD IoCD
300 · 0.4 500 · 0.3
= 9
+ = 0.053rad = 3.01◦
78.95 · 10 · 3.835 · 10 −8 78.95 · 109 · 1.473 · 10−7
gdje je
d4BC π (25 · 10−3 )4 π
IoBC = = = 3.835 · 10−8 m4
32 32
d4 π (35 · 10−3 )4 π
IoCD = CD = = 1.473 · 10−7 m4
32 32
E 210 · 109
GBC = GCD = = = 78.947GPa
2(1 + ν) 2(1 + 0.33)
a vrijednosti E = 210 GPa i ν = 0.33 su usvojene za čelični materijal. Pozitivna
vrijednost ugla φBD nam govori da se presjek D uvija u odnosu na presjek A u smjeru
obrnutom od kretanja kazaljke na satu.
b) Maksimalni napon u vratilu CD
Maksimalan napon u dijelu vratila CD dobija se na osnovu izraza za (3–1)
TCD dCD 500 35 · 10−3
τmax = = −7
· = 59.39MPa
IoCD 2 1.473 · 10 2

Dimenzionisanje na osnovu kriterija krutosti radi se na osnovu izraza (3–4) pa se korište-
njem uslova zadatka o jednakosti uglova uvijanja dobija:
TBC LBC TBC LBC
φ= ′ ′
< φmax = (3.13–1)
GBC IoBC GBC IoBC
pri čemu se G′BC i Io′ BC odnose na zamjensko vratilo od aluminijuma prstenastog popreč-
nog presjeka, i iznose:
′ 4
DBC π
Io′ BC = (1 − ψ 4 ) (3.13–2)
32
E′ 70 · 109
G′BC = ′
= = 25.93GPa (3.13–3)
2(1 + ν ) 2(1 + 0.35)
uz ψ = DBC2′ ′
/DBC1 = 1/1.25 = 0.8 prema uslovima zadatka, za DBC1 ′
i DBC2
′
kao
Uvrštavajući izraze (3.13–2) u (3.13–1), dobija se traženi vanjski prečnik zamjenskog
vratila:
s s
′ 32GBC IoBC 32 · 78.95 · 109 · 3.835 · 10−8
DBC1 = 4
4 ′ = 4 = 52.75mm
(1 − ψ )πGBC (1 − 0.84 )π · 25.93 · 109

′
′ DCD1 52.75 · 10−3
DCD2 = = = 42.2mm
ψ 1.25
Zadatak 3.14 Na slici 3.14–1 vratilo BC je šuplje s prečnicima 90 i 120 mm, a vratila AB
i CD su puna s prečnikom d. Za opterećenja data na slici 3.14–1, treba:
b) naći maksimalan i minimalan tangencijalni napon u vratilu BC,
c) odrediti potreban prečnik vratila CD, ako je dozvoljeni tangencijalni napon 65 MPa.
d
6 kNm 14 kNm 120/90 mm
26 kNm
B
0.9 m C 6 kNm
0.7 m
0.5 m
d
R j e š e nj e
S obzirom da nema nepoznatih opterećenja koja djeluju na vratilo (nema oslonaca), prov-
jerimo da li se vratilo nalazi u statičkoj ravnoteži. Za tu svrhu koristićemo skicu optereće-
nja, kao na slici 3.14–2, gdje su pojedini momenti uvijanja prikazani pomoću vektora s dvije
138 3 Uvijanje

dBC1 = 120 mm LAB = 0.9 m TA = 6 kNm
dBC2 = 90 mm LBC = 0.7 m TB = 14 kNm
LCD = 0.5 m TC = 26 kNm
TD = 6 kNm
strelice (smjer djelovanja momenta uvijanja određuje se pravilom desne ruke, a predznak
momenta uvijanja se usvaja prema analogiji s aksijalno opterećenim elementima; negativan
karakter ima onaj moment uvijanja kod kojeg vektor momenta uvijanja ima smjer suprotan
vektoru normale na površinu, odnosno smjer kretanja kazaljke na satu.). Izračunajmo zbir
momenata uvijanja za kraj A:
X
T = −TA − TB + TC − TD = −6 − 14 + 26 − 6 = 0
a) Skicirati dijagram momenata uvijanja vratila AD
pa možemo nacrtati dijagram momenata uvijanja, kao što je dato na slici 3.14–2. Pri
tome, usvajamo da je smjer momenta uvijanja TA negativan, odnosno u smjeru kretanja
kazaljke na satu kada se gleda s vanjske strane poprečnog presjeka A. Dakle, dio vratila
AB je izložen momentu uvijanja TAB = −TA = −6 kNm, dio BC je izložen momentu
uvijanja TBC = TAB − TB = −6 − 14 = −20 kNm i dio CD momentu uvijanja TCD =
−TD = TBC + TC = −20 + 26 = 6 kNm.
A B C D
TC TD
TA TB TC TD
T
6 kNm
–TA–TB+TC
0 –TA (=TD)
–6 kNm –TA–TB
–20 kNm
b) Maksimalan i minimalan tangencijalni napon u vratilu BC

Maksimalan napon u dijelu vratila BC dobija se na osnovu izraza (3–1) pa je
TBC 20 · 103
τmax = = = 86.23MPa
WoBC 2.319 · 10−4
gdje je
d4BC1 π (120 · 10−3 )3 π
WoBC = (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.754 ) = 2.319 · 10−4 m3
16 16
dBC2 90
ψ= = = 0.75
dBC1 120
Minimalan napon u dijelu vratila BC može se dobiti na osnovu proporcionalnosti:
dBC2 90 · 10−3
τmin = τmax · = 86.23 · 106 · = 64.67MPa
dBC1 120 · 10−3
c) Potreban prečnik vratila CD

TCD
τmax = < τ doz (3.14–1)
WoCD
pri čemu je zakružni poprečni presjek polarni moment inercije otpora poprečnog presjeka
jednak:
d3 π
WoCD = (3.14–2)
16
Uvrštavajući izraz (3.14–2) u (3.14–1) dobija se traženi prečnik zamjenskog vratila kao:
s r
3
3 16|TCD | 3 16|6 · 10 |
d= = = 77.76mm
τdoz π 65 · 106 π
3.3 Statički neodređeni problemi

Zadatak 3.15 Za puno čelično vratilo AD sastavljeno iz dva dijela 1 i 2, uklješteno na oba
kraja te opterećeno momentom uvijanja TB , kao na slici 3.15–1, treba :
b) izračunati reakcije u osloncima,
c) izračunati ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
TB = 60 kNm.
LAC LCD
A 1 B C 2 D
LAB TB

140 3 Uvijanje
R j e š e nj e

LAC = L1 = 300 mm TB = 60 kNm
1.5LCD = 2LAB = L1 EAB = EBC = ECD = 200 GPa
DAB = DBC = D1 = 120 mm νAB = νBC = νCD = 0.3
1.2DCD = D1
Zadatak je sličan zadatku 2.15, s tom razlikom što se ovdje radi o problemu uvijanja
umjesto aksijalno opterećenog elementa. S obzirom na analogiju između ove dvije vrste
opterećenja, postupak rješavanja je isti, s tim da se sile zamjenjuju momentima uvijanja,
pomjeranja uglovima uvijanja, moduli elastičnosti modulom klizanja, a površina se zamjen-
juje polarnim momentom inercije.
a) Dijagram momenata uvijanja
S obzirom da se ne znaju dvije reakcije oslonaca, problem je statički neodređen pa se
postavljaju jednačina ravnoteže momenta uvijanja uzduž ose vratila te uslov kompatibil-
nosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na vratilo djeluju u smjeru suprotnom
kretanju kazaljke na satu, odnosno da vektor momenta uvijanja TA djeluje ulijevo, a
moment TD udesno (vidi sliku 3.15–2a), tražene jednačine su:
X
T =0 − TA + TB + TD = 0 (3.15–1)
φA = φD = 0 (3.15–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (3.15–2) znači i da je ugao uvijanja presjeka D u odnosu
na presjek A vratila jednak nuli.
Koristeći pretpostavljene smjerove nepoznatih momenata, može se skicirati dijagram mo-
menata uvijanja za vratilo, kao što je prikazano na slici 3.15–2b. Jasno je da od tačke A
do tačke B nema promjene vrijednosti momenta, on je jednak TA , a zatim se u tački B
pojavljuje moment TB pa je ostatak vratila BCD čitavom dužinom opterećen momentom
(TA − TB ) ili ako posmatramo s desne strane, momentom TD .
b) Reakcije u osloncima
Da bismo odredili reakcije u osloncima, primjenimo uslov kompatibilnosti po kojem je
ukupni ugao uvijanja vratila jednak nuli koristeći izraz (3–5):
φAD = φAB + φBC + φCD
TA LAB (TA − TB )LBC (TA − TB )LCD (3.15–3)
= + + =0
Iz izraza 3.15–3 se direktno dobija nepoznati moment uvijanja TA u osloncu A:
TB LBC TB LCD
+
GBC IoBC GCD IoCD
TA =
LAB LBC LCD
+ +
60 · 103 · 0.15 60 · 103 · 0.2
76.92 · 109 · 2.036 · 10−5 + 76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
= 0.15 0.15 0.2
76.92 · 109 · 2.036 · 10−5 + 76.92 · 109 · 2.036 · 10−5 + 76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
TA = 47.41kNm
a)
TB
TA TD
1 B C 2 D
A
LAB LBC LCD
b)
T
TA TA –TB (= TA)
0
c)
T
47.41 kNm
0
–12.59 kNm
gdje je:
4
DAB π (120 · 10−3 )4 π
IoAB = IoBC = = = 2.036 · 10−5 m4
32 32
D4 π 0.14 π
IoCD = CD = = 9.817 · 10−6 m4
32 32
D1 120 · 10−3
DCD = = = 0.1m
1.2 1.2
E 200 · 109
GAB = GBC = GCD = = = 76.923GPa
2(1 + ν) 2 · (1 + 0.3)
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer momenta TA je ispravno pretpostavl-
jen, odnosno vratilo se uvija u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. Sada se na
osnovu izraza (3.15–2) dobija reakcija TD :
TD = TB − TA = 47.41 · 103 − 60 · 103 = −12.59kNm
pa je pogrešno pretpostavljen smjer momenta TD . Stvarni dijagram momenata dat je na
slici 3.15–2c.
c) Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A jednak je uglovima uvijanja dijela vratila
AC ili CD:
TD LCD 12.59 · 103 · 0.2
φC = = = 3.335 · 10−3 = 0.191◦
GCD IoCD 76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
142 3 Uvijanje
s obrnutim smjerom kretanju kazaljke na satu.
Zadatak 3.16 Za puno čelično vratilo AD sastavljeno iz dva dijela 1 i 2, uklješteno na oba
kraja te opterećeno momentom uvijanja TC , kao na slici 3.16–1, treba :
b) izračunati reakcije u osloncima,
c) izračunati ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
Podaci: E = 200 GPa, ν = 0.3, D1 = 1.2D2 = 120 mm, L1 = 1.5L2 = 2LCD = 300 mm,
TC = 60 kNm.
LAB LBD
TC
A 1 B 2 C D
LCD
R j e š e nj e

LAB = 300 mm TB = 60 kNm
3LCD = 1.5L2 = L1 EAB = EBC = ECD = 200 GPa
DAB = D1 = 120 mm νAB = νBC = νCD = 0.3
1.2D2 = D1
Zadatak je sličan prethodnom zadatku, ali i zadatku 2.16, s tom razlikom što se ovdje
radi o problemu uvijanja umjesto aksijalno opterećenog elementa. Primjenimo postupak
rješavanja kao u prethodnom zadatku.
a) Dijagram momenata uvijanja
S obzirom da se ne znaju dvije reakcije oslonaca, problem je statički neodređen pa se
postavljaju jednačina ravnoteže momenta uvijanja uzduž ose vratila te uslov kompatibil-
nosti. Pretpostavljajući da reakcije u osloncima na vratilo djeluju u smjeru suprotnom
kretanju kazaljke na satu, odnosno da vektor momenta uvijanja TA djeluje ulijevo, a
moment TD udesno (vidi sliku 3.16–2a), tražene jednačine su:
X
T =0 − TA + TC + TD = 0 (3.16–1)
φA = φD = 0 (3.16–2)
pri čemu uslov kompatibilnosti (3.16–2) znači i da je ugao uvijanja presjeka D u odnosu
na presjek A vratila jednak nuli.
Koristeći pretpostavljene smjerove nepoznatih momenata, može se skicirati dijagram mo-

menata uvijanja za vratilo, kao što je prikazano na slici 3.16–2b. Jasno je da od tačke A
do tačke C nema promjene vrijednosti momenta, on je jednak TA , a zatim se u tački C
pojavljuje moment TC pa je ostatak vratila CD opterećen momentom (TA − TC ) ili ako
posmatramo s desne strane, momentom TD .
b) Reakcije u osloncima
Da bismo odredili reakcije u osloncima, primjenimo uslov kompatibilnosti po kojem je
ukupni ugao uvijanja vratila jednak nuli koristeći izraz (3–5):
φAD = φAB + φBC + φCD

TA LAB TA LBC (TA − TC )LCD (3.16–3)
= + + =0
Iz izraza 3.16–3 se direktno dobija nepoznati moment uvijanja TA u osloncu A:
TC LCD
GCD IoCD
TA =
LAB LBC LCD
+ +
60 · 103 · 0.2
76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
= 0.3 0.1 0.1
76.92 · 109 · 2.036 · 10−5 + 76.92 · 109 · 9.817 · 10−6 + 76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
TA = 17.41kNm
a) TC
TA TD
1 B 2 C
A
D
LAB LBC LCD
b) T
TA TA –TC
(= TD)
0
c)
T
17.41 kNm
0
–42.59 kNm

144 3 Uvijanje
gdje je:
4
DAB π (120 · 10−3 )4 π
IoAB = = = 2.036 · 10−5 m4
32 32
D24 π 0.14 π
IoBC = IoCD = = = 9.817 · 10−6 m4
32 32
D1 120 · 10−3
D2 = = = 0.1m
1.2 1.2
E 200 · 109
GAB = GBC = GCD = = = 76.923GPa
2(1 + ν) 2 · (1 + 0.3)
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, smjer momenta TA je ispravno pretpostavl-
jen, odnosno vratilo se uvija u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. Sada se na
osnovu izraza (3.16–1) dobija reakcija TD :
TD = TC − TA = 17.41 − 60 = −42.59kNm
pa je smjer momenta TD pogrešno pretpostavljen. Na slici 3.16–2 dat je stvarni dijagram
momenta uvijanja.
c) Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A.
Ugao uvijanja presjeka C u odnosu na presjek A jednak je uglovima uvijanja dijela vratila
AC ili CD:
TD LCD 42.59 · 103 · 0.2
φC = = = 5.64 · 10−3 rad = 0.323◦
GCD IoCD 76.92 · 109 · 9.817 · 10−6
sa smjerom kretanja kazaljke na satu.
Poglavlje 4
Savijanje
4.1 Osnovne formule

Normalni napon:
M
σ= y < σdoz (4–1)
I
Smičući napon:
VQ
τs = < τdoz (4–2)
Ib
Maksimalan smičući napon za pravougaoni poprečni presjek:
b h2

Q= − y12 (4–3)
2 4
3V
τmax = (4–4)
2A
Maksimalan smičući napon za kružni poprečni presjek:
4V
τmax = (4–5)
3A
Maksimalan smičući napon za kružni prsten:
4V r22 + r1 r2 + r12 4V 1 + ψ + ψ 2

d1
τmax = = ψ= (4–6)
3A r12 + r22 3A 1 + ψ2 d2
146 4 Savijanje
4.2 Provjera napona

Zadatak 4.1 Za gredu s prepustom pravougaonog poprečnog presjeka, b × h, opterećenu
kao na slici 4.1–1, provjeri da li su normalni i tangencijalni naponi u dozvoljenim granicama.
Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 15 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 2
MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.3 m, LAC = 0.6 m, LAD = 0.8 m, M = 1 kNm, q = 10 kN/m,
dimenzije grede b × h = 40 × 80 mm2 .
LAB
M q
A B C D
LAC
LAD
R j e š e nj e
A C

LAB = 0.3 m q = 10 kN/m σdoz = 15 MPa
LAC = 0.6 m M = 1 kNm τdoz = 2 MPa
LAD = 0.8 m b × h = 40 × 80 mm2
U ovom zadatku neophodno je naći najveće napone usljed momenata savijanja i usljed
transferzalnih –sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona. Stoga je neophodno
prvo naći reakcije oslonaca A i C, FA i FC , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.1–2 (zbir sila u hor-
izontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom
pravcu pa je rješenje trivijalno):
X
Fy = 0 FA − Q + FC = 0 (4.1–1)
X LAC + LAD
MA = 0 − M + FC · LAC − Q · =0 (4.1–2)
2
Sada se iz (4.1–2) dobija FC , a uvrštavanjem u (4.1–1) sila FA , odnosno
LAC + LAD 0.6 + 0.8
M +Q· 1 · 103 + 2 · 103 ·
FC = 2 = 2 = 4kN
LAC 0.6
FA = Q − FC = 2 · 103 − 4 · 103 = −2kN
gdje je
Q = q · (LAD − LAC ) = 10 · 103 · (0.8 − 0.6) = 2kN
Provjera napona 147
pa je smjer sile FA pogrešno pretpostavljen.

Kada smo dobili reakcije oslonaca možemo nacrtati dijagram sila i dijagram momenata
savijanja, kao što je dato na slici 4.1–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib krive
dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opterećenja
q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje promjena
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Imajući u vidu dijagram
transferzalnih sila (mjesta gdje sila mijenja predznak), jasno je da se ekstremne vrijednosti
momenta savijanja nalaze u karakterističnim tačkama, a ne negdje ispod kontinuiranog op-
terećenja. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih
sila/momenata (uključujući oslonce).
M q
A B C D
Q
FA FC
+F 2 kN
0
–2 kN
–0.6 kNm
–0.2 kNm
0
0.4 kNm
+M
A Bl Bd Cl Cd D
F, kN -2 -2 -2 -2 2 0
M, kNm 0 -0.6 0.4 -0.2 -0.2 0
Slika 4.1–2: Dijagrami sila i momenata savijanja
Na osnovu slike 4.1–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u dijelu grede
AC, a momenta savijanja na mjestu djelovanja vanjskog momenta savijanja M s lijeve strane
i iznose:
Fmax = −2kN
Mmax = −0.6kNm
S obzirom da je momenat savijanja negativan, gornja vlakna su napregnuta zatezanjem, a

donja pritiskom. Treba još napomenuti i da se ekstremna vrijednost suprotnog predznaka
može zanemariti, s obzirom da je poprečni presjek simetričan u odnosu na osu savijanja
(neutralnu osu), odnosno gornja i donja vlakna su jednako udaljena od neutralne linije, a
148 4 Savijanje
čvrstoća na pritisak i zatezanje se smatraju jednakim∗

Sada se koristeći izraz (4–1) mogu provjeriti normalni naponi (uzima se intenzitet mo-
menta):
h 80 · 10−3
Mmax 600
σdoz = 2 = 2 = 14.1MPa < 15MPa = σdoz
I 1.707 · 10−6
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek
b · h3 40 · 10−3 · (80 · 10−3 )3
I= = = 1.707 · 10−6 m4
12 12
Dakle, normalni naponi su u granicama dozvoljenih.
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–4) (uzima se intenzitet sile)
3Fmax 3 · 2 · 103
τdoz = = = 0.94MPa < 2MPa = τdoz
2A 2 · 3.2 · 10−3
A = bh = 40 · 10−3 · 80 · 10−3 = 3.2 · 10−3 m2
pa i tangencijalni naponi zadovoljavaju dozvoljene vrijednosti napona.
Zadatak 4.2 Za konzolu kružnog poprečnog presjeka, opterećenu kao na slici 4.2–1, provjeri
da li su normalni i tangencijalni naponi u dozvoljenim granicama. Dozvoljeni napon na
savijanje je σdoz = 150 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 100 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.6 m, LAC = 0.9 m, M = 1 kNm, F = 1 kN, prečnik konzole d = 50
mm.
M
LAB
A B C
LAC F
R j e š e nj e
A C
LAB = 0.6 m F = 1 kN σdoz = 150 MPa
d = 50 mm
Slično prethodnom, i u ovom zadatku neophodno je naći najveće napone usljed momenata
savijanja i usljed transferzalnih sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona. Prvo
∗
U slučaju da se neutralna linija ne nalazi na polovini poprečnog presjeka, te da dozvoljeni naponi na zatezanje i pritisak
nisu jednaki, neophodno je izvršiti provjeru napona za obje ekstremne vrijednosti momenta savijanja (negativnu i pozitivnu).
Provjera napona 149
treba naći reakcije u osloncu C, FC i MC , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri

čemu pretpostavljamo smjer reakcija dat na slici 4.2–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu
nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 F + FC = 0 (4.2–1)
X
MC = 0 M + F · (LAC − LAB ) − MC = 0 (4.2–2)
Sada se iz (4.2–1) dobija FC , a iz (4.2–2) momenat MC , odnosno

FC = −F = −1kN
MC = M + F · (LAC − LAB ) = 1 · 103 + 1 · 103 · (0.9 − 0.6) = 1.3kNm
pa je smjer sile FC pogrešno pretpostavljen.
savijanja, kao što je dato na slici 4.2–2, uz podatke o vrijednosti sila i momenata u karakteris-
tičnim tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti trans-
ferzalne sile i momenata savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata
(uključujući i oslonce).
M
MC
A B C
F FC
+F
1 kN
0
1 kNm
+M 1.3 kNm
A Bl Bd Cl
F, kN 0 0 1 1
M, kNm 1 1 1 1.3
Na osnovu slike 4.2–2 se zaključuje da su najveće vrijednosti transferzalne sile u dijelu

konzole BC, a momenta savijanja u osloncu C i iznose:
Fmax = 1kN
150 4 Savijanje
Mmax = 1.3kNm
S obzirom da je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna poprečnog presjeka izložena
pritisku, a donja zatezanju.
Sada se koristeći izraz (4–1) mogu provjeriti normalni naponi:
d 50 · 10−3
Mmax 1000
σdoz = 2 = 2 = 105.9MPa < 150MPa = σdoz
I 3.068 · 10−7
pri čemu je za puni kružni poprečni presjek
d4 π (50 · 10−3 )4 π
I= = = 3.068 · 10−7 m4
64 64
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–5)
4Fmax 4 · 1 · 103
3A 3 · 1.963 · 10−3
gdje je
d2 π (50 · 10−3 )2 π
A= = = 1.963 · 10−3 m2
4 4
Zadatak 4.3 Za konzolu kvadratnog poprečnog presjeka, opterećenu kao na slici 4.3–1,
provjeri da li su normalni i tangencijalni naponi u dozvoljenim granicama. Dozvoljeni napon
na savijanje je σdoz = 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 50 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.6 m, LAC = 0.9 m, FA = 4 kN, FB = 1 kN, stranica poprečnog
presjeka konzole b = 60 mm.
FA
LAB
A B C
LAC FB
R j e š e nj e
Slično prethodnim,A i u ovom zadatku neophodno je naći najveće napone C usljed momenata
savijanja i usljed transferzalnih sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona. Prvo
treba naći reakcije u osloncu C, FC i MC , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo smjer reakcija dat na slici 4.3–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu
X
Fy = 0 − FA + FB + FC = 0 (4.3–1)
–
–
Provjera napona 151

LAB = 0.6 m FA = 4 kN σdoz = 100 MPa
LAC = 0.9 m FB = 1 kNm τdoz = 50 MPa
b = 60 mm
X
MC = 0 − FA · LAC + FB · (LAC − LAB ) − MC = 0 (4.3–2)
Sada se iz (4.3–1) dobija FC , a iz (4.3–2) momenat MC , odnosno
FC = FA − FB = 4 · 103 − 1 · 103 = 3kN

MC = −FA · LAC + FB · (LAC − LAB )
= −4 · 103 · 0.9 + 1 · 103 · (0.9 − 0.6) = −3.3kNm
pa je smjer momenta MC pogrešno pretpostavljen.

savijanja, kao što je dato na slici 4.3–2 uz vrijednosti sila i momenata u karakterističnim
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti transfer-
zalne sile i momenata savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata
MC
FA
A B C
F FC
+F
0
–3 kN
–4 kN
–2.4 kNm –3.3 kNm
+M
A Bl Bd Cl
F, kN -4 -4 -3 -3
M, kNm 0 -2.4 -2.4 -3.3
Na osnovu slike 4.3–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u dijelu

152 4 Savijanje
konzole AB, a momenta savijanja u uklještenju C i iznose:

Fmax = −4kN
Mmax = −3.3kNm
S obzirom da je moment savijanja negativan, gornja vlakna poprečnog presjeka izložena su
zatezanju, a donja pritisku, a u daljem proračunu se uzima intenzitet momenta i sile.
b 60 · 10−3
Mmax 3.3 · 103
σdoz = 2 = 2 = 91.67MPa < 100MPa = σdoz
I 1.08 · 10−6
pri čemu je za kvadratni poprečni presjek
b4 (60 · 10−3 )4
I= = = 1.08 · 10−6 m4
12 12
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–4) (uzima se apsolutna vrijednost
sile)
3Fmax 3 · 4 · 103
2A 2 · 3.6 · 10−3
gdje je
A = b2 = (60 · 10−3 )2 = 3.6 · 10−3 m2
Zadatak 4.4 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka vanjskog prečnika d = 50

mm, i odnosa unutrašnjeg i vanjskog prečnika 0.85, opterećenu kao na slici 4.4–1, provjeriti
da li su naponi u dozvoljenim granicama. Dozvoljeni napon na savijanje σdoz = 100 MPa, a
dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 50 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.2 m, LAC = 0.4 m, LAD = 0.7 m, FB = 10 kN, FC = 50 kN.
LAB FB FC
A B C D
LAC
LAD
A C
Provjera napona 153
R j e š e nj e

LAB = 0.2 m FB = 10 kN σdoz = 100 MPa
LAC = 0.4 m FC = 50 kN τdoz = 50 MPa
LAD = 0.7 m d = 50 mm
ψ = 0.85
Slično prethodnom, i u ovom zadatku neophodno je naći najveće napone usljed momenata
savijanja i usljed transferzalnih sila i uporediti ih s dozvoljenim vrijednostima napona, s tim
da je u ovom slučaju poprečni presjek kružni prsten. Prvo treba naći reakcije u osloncima A
i D, FA i FD , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje
reakcije djeluju prema gore, kao što je prikazano na slici 4.4–2 (zbir sila u horizontalnom
pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 FA − FB − FC + FD = 0 (4.4–1)
X
MA = 0 FD · LAD − FB · LAB − FC · LAC = 0 (4.4–2)
Sada se iz (4.4–2) dobija FD , a iz (4.4–1) sila FA , odnosno
FB · LAB + FC · LAC 10 · 103 · 0.2 + 50 · 103 · 0.4

FD = = = 31.43kN
LAD 0.7
FA = FB + FC − FD = 10 · 103 + 50 · 103 − 31.43 = 28.57kN
pa su smjerovi reakcija pravilno pretpostavljeni.
savijanja, kao što je dato na slici 4.4–2 s vrijednostima sila i momenata u karakterističnim
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti transfer-
zalne sile i momenata savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata
Na osnovu slike 4.4–2 se zaključuje da su najveće vrijednosti transferzalne sile u dijelu
grede CD, a momenta savijanja na mjestu djelovanja sile FC i iznose:
Fmax = −31.43kN
Mmax = 9.43kNm
S obzirom da je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna poprečnog presjeka izložena su
pritisku, a donja zatezanju.
d 50 · 10−3
Mmax 9.43 · 103
σdoz = 2 = 2 = 1607MPa > 100MPa = σdoz
I 1.466 · 10−7
pri čemu je za prstenasti kružni poprečni presjek
d4 π (50 · 10−3 )4 π
I= (1 − ψ 4 ) = (1 − 0.854 ) = 1.466 · 10−7 m4
64 64
154 4 Savijanje
FB FC
A B C D
FA FD
+F
28.6 kN 18.6 kN
0
–31.4 kN
5.7 kNm
9.43 kNm
+M
A Bl Bd Cl Cd D
F, kN 28.6 28.6 18.6 18.6 -31.4 -31.4
M, kNm 0 5.7 5.7 9.43 9.43 0
Dakle, normalni naponi su daleko iznad dozvoljene granice i neophodno je izvršiti promjenu
poprečnog presjeka.
Tangencijalni napon ćemo provjeriti koristeći izraz (4–6) pri čemu koristimo intenzitet
maksimalne sile:
4Fmax 1 + ψ + ψ 2

τdoz =
3A 1 + ψ2
4 · 31.43 · 103 1 + 0.85 + 0.852

= = 114.86MPa > 50MPa = τdoz
3 · 544.87 · 10−6 1 + 0.852
gdje je
d2 π (50 · 10−3 )2 π
A= (1 − ψ 2 ) = (1 − 0.852 ) = 544.87 · 10−3 m2
4 4
pa i tangencijalni naponi ne zadovoljavaju dozvoljene vrijednosti napona.
4.3 Dimenzionisanje greda

Zadatak 4.5 Odredi najmanji dozvoljeni prečnik punog vratila koje je opterećeno trans-
ferzalnim silama, kao na slici 4.5–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 150 MPa, a
Ostali podaci: L1A = 0.5 m, LA2 = 0.4 m, L2B = 0.6 m, F1 = 12 kN, F2 = 20 kN.
Dimenzionisanje greda 155
1 A 2 B
L1A LA2 L2B
F1 F2
R j e š e nj e A

L1A = 0.5 m F1 = 12 kN σdoz = 150 MPa
LA2 = 0.4 m F2 = 20 kN τdoz = 100 MPa
L2B = 0.6 m
Da bismo dimenzionisali vratilo, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata sav-

– prvo naći reakcije
ijanja i transferzalnih sila koji djeluju na vratilo. U tu svrhu neophodno je
oslonaca A –i B, FA i FB , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.5–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):
X
Fy = 0 − F1 + FA − F2 + FB = 0 (4.5–1)
X
MB = 0 F1 · (L1A + LA2 + L2B ) − FA · (LA2 + L2B ) + F2 · L2B = 0 (4.5–2)
Sada se iz (4.5–2) dobija FA , a uvrštavanjem u (4.5–1) sila FB , odnosno

F1 · (L1A + LA2 + L2B ) + F2 · L2B
FA =
LA2 + L2B
12 · 10 · (0.5 + 0.4 + 0.6) + 20 · 103 · 0.6
3
= = 30kN
0.4 + 0.6
FB = F1 + F2 − FA = 12 · 103 + 20 · 103 − 30 · 103 = 2kN
pa su smjerovi sila pravilno pretpostavljeni.
savijanja, kao što je dato na slici 4.5–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata
za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). Treba napomenuti da se, s
obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti sila i momenata nalaze
u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce).
Na osnovu slike 4.5–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u dijelu
A2 vratila, a momenta savijanja na mjestu oslonca A i iznose:
Fmax = 18kN
156 4 Savijanje
1 A 2 B
F1 FA F2 FB
+F 18 kN
0 –2 kN
–12 kN
–6 kNm
0
1.2 kNm
+M
1 Al Ad 2l 2d B
F, kN -12 -12 18 18 -2 -2
M, kNm 0 -6 -6 1.2 1.2 0
Mmax = −6kNm
Treba napomenuti da se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s
obzirom se radi o kružnom poprečnom presjeku vratila za koji su i gornja i donja vlakna
jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu se u daljem proračunu uzima njegov intenzitet
s naznakom da su gornja vlakna vratila izložena zatezanju, a donja pritisku† .
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati vratilo na osnovu izraza:
d d
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 32Mmax < σ
doz
I d4 π d3 π
64
pri čemu je za puni kružni presjek
d4 π
I=
64
iz kojeg se dobija
r r
3 32Mmax 3 32 · 6 · 103
d= = = 74.13mm
σdoz π 150 · 106 · π
†
Treba, ipak, naglasiti da se vratilo okreće te je opterećenje naizmjenično i vlakna u jednom okretu mijenjaju napone od
maksimalnih zateznih do maksimalnih pritisnih.
Nakon dimenzionisanja vratila koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-

gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5):
4Fmax 4 · 18 · 103
3A 3 · 4.316 · 10−3
gdje je
d2 π (74.13 · 10−3 )2 π
A= = = 4.316 · 10−3 m2
4 4
pa vrijednost prečnika od 74.13 mm, dobivena na osnovu normalnih napona, zadovoljava i
tangencijalne napone.
Zadatak 4.6 Odrediti najmanji dozvoljeni prečnik punog vratila koje je opterećeno kao na
slici 4.6–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 150 MPa, a dozvoljeni tangencijalni
napon je τdoz = 100 MPa.
Ostali podaci: L1A = 0.25 m, LAB = 0.8 m, F = 24 kN.
A B
L1A LAB
A
R j e š e nj e

L1A = 0.25 m F = 24 kN σdoz = 150 MPa
LAB = 0.8 m τdoz = 100 MPa
Zadatak je sličan prethodnom; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće. Da

bismo dimenzionisali vratilo, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja
i transferzalnih sila koji djeluju na vratilo. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije
oslonaca A i–B, FA i FB , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.6–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
X
Fy = 0 − F + FA + FB = 0 (4.6–1)
X
MB = 0 F · (L1 + L2 ) − FA · L2 = 0 (4.6–2)
158 4 Savijanje
Sada se iz (4.6–2) dobija FA , a uvrštavanjem u (4.6–1) sila FB , odnosno

F1 · (L1A + LAB ) 24 · 103 · (0.25 + 0.8)
FA = = = 31.5kN
LAB 0.8
FB = F − FA = 24 · 103 − 31.5 · 103 = −7.5kN
pa je smjer sile FB pogrešno pretpostavljen.
savijanja, kao što je dato na slici 4.6–2. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). Treba napomenuti da se i ovdje,
s obzirom da nema kontinuiranih opterećenja, ekstremne vrijednosti sila i momenata nalaze
1 A B
F1 FA FB
+F
7.5 kN
0
–24 kN
–6 kNm
+M
1 Al Ad B
F, kN -24 -24 7.5 7.5
M, kNm 0 -6 -6 0

1A vratila, a momenta savijanja na mjestu oslonca A i iznose:
Fmax = −24kN
Mmax = −6kNm
I ovdje se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s obzirom da se radi
o kružnom poprečnom presjeku vratila za koji su i gornja i donja vlakna jednako udaljena
od neutralne linije, pri čemu se u daljem proračunu uzima njegov intenzitet s naznakom da
su gornja vlakna vratila izložena zatezanju, a donja pritisku‡ .
‡
Slično prethodnom zadatku, i ovdje se vratilo okreće te je opterećenje naizmjenično i vlakna u jednom okretu mijenjaju
napone od maksimalnih zateznih do maksimalnih pritisnih.

d d
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 32Mmax < σ
doz
I d4 π d3 π
64
d4 π
I=
64
iz kojeg se dobija
r r
3 32Mmax 3 32 · 6 · 103
d= = = 74.13mm
σdoz π 150 · 106 · π
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5) (i ovdje se
koristi intenzitet sile)
4Fmax 4 · 24 · 103
3A 3 · 4.316 · 10−3
gdje je
d2 π (74.13 · 103 )2 π
A= = = 4.316 · 10−3 m2
4 4
pa vrijednost prečnika od 74.13 mm dobivena na osnovu normalnih napona, zadovoljava i
Zadatak 4.7 Odredi najmanju dimenziju d čelične grede kružnog poprečnog presjeka, op-
terećenu kao na slici 4.7–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 300 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τdoz = 100 MPa. U analizi uzeti samo dio grede ABC.
Ostali podaci: LAP1 = 1 m, LAB = 4 m, LBC = 1 m, P1 = 4 kN, P2 = 8 kN.
P1
!"# P2
A B C
LAB
LAC
! "#$%
A
160 4 Savijanje
R j e š e nj e

LAB = 4 m P1 = 4 kN σdoz = 300 MPa
LBC = 1 m P2 = 8 kN τdoz = 100 MPa
LAP1 = 1 m
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija

čvrstoće. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti mome-
nata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo
naći reakcije oslonaca A i B, FA i FB , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu
pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.7–2 (zbir sila u horizon-
talnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da ne utječu na raspodjelu transferzalnih
sila i momenata; silu P1 preuzima oslonac A):
X
Fy = 0 − P2 + FA + FB = 0 (4.7–1)
X
MA = 0 P1 · LAP1 + FB · LAB − P2 · (LAB + LBC ) = 0 (4.7–2)
gdje je LAP1 krak djelovanja sile P1 . Sada se iz (4.7–2) dobija FB , a uvrštavanjem u (4.7–1)
sila FA , odnosno
P2 · (LAB + LBC ) − P1 · LAP1
FB =
LAB
8 · 10 · (4 + 1) − 4 · 103 · 1
3
= = 9kN
4
FA = P2 − FB = 8 · 103 − 9 · 103 = −1kN
BC grede, a momenta savijanja na mjestu oslonca B i iznose:
Fmax = 8kN
Mmax = −8kNm
I u ovom zadatku uzima se samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s obzirom
da se radi o kružnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja vlakna jednako
udaljena od neutralne linije, pri čemu se u daljem proračunu uzima njegov intenzitet s
naznakom da su gornja vlakna grede izložena zatezanju, a donja na pritisku.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu izraza:
d d
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 32Mmax < σ
doz
I d4 π d3 π
64
! "#$%
P2
A B C
FA FB
+F 8 kN
0
–1 kN
–8 kNm
–4 kNm
+M
A Bl Bd C
F, kN -1 -1 8 8
M, kNm -4 -8 -8 0

d4 π
I=
64
iz kojeg se dobija
r r
3 32Mmax 3 32 · 8 · 103
d= = = 64.76mm
σdoz π 300 · 106 · π
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5)
4Fmax 4 · 8 · 103
3A 3 · 3.294 · 10−3
gdje je
d2 π (64.76 · 10−3 )2 π
A= = = 3.294 · 10−3 m2
4 4
162 4 Savijanje
Zadatak 4.8 Odredi najmanju dimenziju b drvene grede kvadratnog poprečnog presjeka,
opterećenu kao na slici 4.8–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 10 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τdoz = 0.8 MPa.
2 kNm 4 kN
A C D B
2m 2m 2m
R j e š e nj e
A C
LAC = 2 m M = 2 kNm σdoz = 10 MPa
LAD = 4 m F = 4 kN τdoz = 0.8 MPa
LAB = 6 m

čvrstoće, s tim da u ovom slučaju imamo kvadratni poprečni presjek. Da bismo dimenzion-
isali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila
koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je –prvo naći reakcije oslonaca A i B, FA i FB ,
pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
prema gore, kao na slici 4.8–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s
obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 − F + FA + FB = 0 (4.8–1)
X
MA = 0 M + F · LAD − FB · LAB = 0 (4.8–2)
Sada se iz (4.8–2) dobija FB , a uvrštavanjem u (4.8–1) sila FA , odnosno
M + F · LAD 2 · 103 + 4 · 103 · 4
FB = = = 3kN
LAB 6
FA = F − FB = 4 · 103 − 3 · 103 = 1kN
pa su smjerovi sila FA i FB pravilno pretpostavljeni.
DB grede, a momenta savijanja na mjestu djelovanja sile F (tačka D) i iznose:
Fmax = −3kN
M
F
A C D B
FA FB
+F
1 kN
0
–3 kN
0
2 kNm
4 kNm
6 kNm
+M
A Cl Cd Dl Dd B
F, kN 1 1 1 1 -3 -3
M, kNm 0 2 4 6 6 0
Mmax = 6kNm
S obzirom da je moment savijanja pozitivan gornja vlakna grede izložena pritisku, a donja
zatezanju.
b b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 6Mmax < σ
doz
I b4 b3
12
b4
I=
12
iz kojeg se dobija
r r
3
3 6Mmax 3 6 · 6 · 10
b= = 6
= 153.26mm
σdoz 10 · 10
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se intenzitet
164 4 Savijanje
sile)
3Fmax 3 · 3 · 103
τdoz = = = 0.19MPa < 0.8MPa = τdoz
2A 2 · 2.349 · 10−2
gdje je
A = b2 = (153.26 · 10−3 )2 = 2.349 · 10−8 m2
pa vrijednost stranice od 153.26 mm, dobivena na osnovu normalnih napona, zadovoljava i
Zadatak 4.9 Odredi najmanju dozvoljenu stranicu grede kvadratnog poprečnog presjeka,
opterećenu kao na slici 4.9–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 150 MPa, a dozvoljeni
tangencijalni napon je τdoz = 100 MPa.
12 kN/m 2.4 kN
A E B C
1.6 m 1.6 m 1.6 m
R j e š e nj e

LAE = 1.6 m q = 12 kN/m σdoz = 150 MPa
LAB = 3.2 m F = 2.4 kN τdoz = 100 MPa
LAC = 4.8 m
Zadatak je sličan prethodnom zadacima; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija

čvrstoće s kvadratnim poprečnim presjekom. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je
naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu.
U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i B, FA i FB , pa postavljamo dvije
jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na
slici 4.9–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema
opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 FA − Q + FB − F = 0 (4.9–1)
X LAE
MA = 0 −Q· + FB · LAB − F · LAC = 0 (4.9–2)
2
Q · LAE 19.2 · 103 · 1.6
+ F · LAC + 2.4 · 103 · 4.8
FB = 2 = 2 = 8.4kN
LAB 3.2
FA = F + Q − FB = 2.4 · 103 + 19.2 · 103 − 8.4 = 13.2kN
gdje je
Q = q · LAE = 12 · 103 · 1.6 = 19.2kN

savijanja, kao što je dato na slici 4.9–2. Pri tome treba voditi računa o sljedećem: i) vri-
jednost sile u dijagramu sila ima konstantnu vrijednost ispod dijelova grede EB i BC, ii)
nagib krive dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak je vrijednosti kontinuira-
nog opterećenja q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke
(položaje djelovanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Za ra-
zliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijednosti momenata savijanja se osim u tačkama
djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuira-
nog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli§ . Ekstremne vrijednosti
transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
q F
A E B C
FA Q FB
+F
13.2 kN
2.4 kN
0
–6 kN
1.1 m –3.84 kNm
5.76 kNm
7.26 kNm
+M
A E Bl Bd C
F, kN 13.2 -6 -6 2.4 2.4
M, kNm 0 5.76 -3.84 -3.84 0
Na osnovu slike 4.9–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u osloncu

A i iznosi:
Fmax = 13.2kN
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački u
kojoj je transferzalna sila jednaka nuli, odnosno gdje transferzalna sila mijenja znak. Prema
§
Podsjećanja radi, za gredu vrijedi da je F = dM
dx
, odnosno funkcija momenta savijanja M ima ekstrem tamo gdje dM
dx
mijenja predznak.
166 4 Savijanje
dijagramu sila, transferzalna sila ima vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja
pa se položaj tačke dobiva na osnovu jednakosti Fx = 0:
Fx = FA − q · xmax = 0
gdje je x tražena udaljenost, odnosno
FA 13.2 · 103
xmax = = = 1.1m
q 12 · 103
pa je
xmax 1.1
Mmax = FA · xmax − q · xmax = 13.2 · 103 · 1.1 − 12 · 103 · 1.1 · = 7.26kNm
2 2
Sada je jasno da je ovo zaista po intenzitetu najveća vrijednost momenta savijanja. Treba
napomenuti da se uzima samo jedna ekstremna vrijednost momenta savijanja, s obzirom da
se radi o kvadratnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja vlakna jednako
udaljena od neutralne linije, pri čemu su u ovom slučaju (pozitivan moment savijanja) gornja
vlakna grede izložena pritisku, a donja zatezanju.
b b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 6Mmax < σ
doz
I b4 b3
12
b4
I=
12
iz kojeg se dobija
r r
3
3 6Mmax 3 6 · 7.26 · 10
b= = = 66.22mm
σdoz 150 · 106
3Fmax 3 · 13.2 · 103
2A 2 · 4.385 · 10−3
gdje je
A = b2 = (66.22 · 10−3 )2 = 4.385 · 10−3 m2
Zadatak 4.10 Odredi najmanji dozvoljeni prečnik konzole kružnog poprečnog presjeka, op-
terećenu kao na slici 4.10–1. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 150 MPa, a dozvoljeni
3 kN 1 kN/m
A C D B
0.8 m 0.8 m 1.6 m
q
R j e š e nj e
A C

LAC = 0.8 m q = 1 kN/m σdoz = 150 MPa
LAD = 1.6 m F = 3 kN τdoz = 100 MPa
LAB = 3.2 m
LDB = 1.6 m
Da bismo dimenzionisali konzolu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata

savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na nju. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije
u osloncu A pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da sila
FA djeluje prema gore, a momenat MA u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
(negativan moment savijanja), kao na slici 4.10–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
X
Fy = 0 FA − F − Q = 0 (4.10–1)
X LAD + LAB
MA = 0 − MA + F · LAC + Q · =0 (4.10–2)
2
Sada se iz (4.10–2) dobija MA , a iz (4.10–1) FA , odnosno
LAD + LAB 1.6 + 3.2
MA = F · LAC + Q · = 3 · 103 · 0.8 + 1.6 · = 6.24kNm
2 2
FA = F + Q = 3 · 103 + 1.6 · 103 = 4.6kN
gdje je
Q = q · LDB = 1 · 103 · 1.6 = 1.6kN
pa su smjerovi sile i momenta pravilno pretpostavljeni (momenat je negativan, a sila pozi-
tivna).
Kada smo dobili reakcije oslonca možemo nacrtati dijagram sila i dijagram momenata
za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata i krajnjih tačaka kontinuiranog
opterećenja). Treba napomenuti da u ovom slučaju nije bilo potrebno crtati dijagrame mo-
menata savijanja i transferzalnih sila kako bi se dobile ekstremne vrijednosti transferzalnih
sila i momenata savijanja, s obzirom da su sva opterećenja sile koje djeluju u istom sm-
jeru (prema dolje). Stoga su najveće vrijednosti transferzalne sile i momenta savijanja u
uklještenju (osloncu) A.
168 4 Savijanje
MA F q
A C D B
Q
FA
+F
4.6 kN
1.6 kN
0
–6.24 kNm
–2.56 kNm
–1.28 kNm
0
+M
A Cl Cd D B
F, kN 4.6 4.6 1.6 1.6 0
M, kNm -6.24 -2.56 -2.56 -1.28 0
Na osnovu slike 4.10–2 se zaključuje da ekstremne vrijednosti transferzalne i momenta

savijanja na mjestu oslonca A i iznose:
Fmax = FA = 4.6kN
Mmax = MA = −6.24kNm
U daljem proračunu se uzima intenzitet momenta savijanja s tim da su gornja vlakna vratila
izložena zatezanju, a donja pritisku.
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati konzola na osnovu izraza:
d d
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 32Mmax < σ
4 doz
I d π d3 π
64
d4 π
I=
64
iz kojeg se dobija
r r
3
3 32Mmax 3 32 · 6.24 · 10
d= = 6
= 75.11mm
σdoz π 150 · 10 · π
Nakon dimenzionisanja konzole koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-

gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–5)
4Fmax 4 · 4.6 · 103

3A 3 · 4.431 · 10−3
gdje je
d2 π (75.11 · 10−3 )2 π
A= = = 4.431 · 10−3 m2
4 4
pa vrijednost prečnika od 75.11 mm dobivena na osnovu normalnih napona, zadovoljava i
Zadatak 4.11 Šuplje čelično vratilo vanjskog prečnika dv opterećeno je na savijanje kao na
slici 4.11–1. Odredi dimenzije vratila, ako se zna da je unutrašnji prečnik jednak du = 0.75dv .
Uzeti da je dozvoljeni normalni napon σdoz =200 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon
σdoz =150 MPa.
15 kN/m 60 kNm
A B C
3m 1m
q M
R j e š e nj eA
C

LAB = 3 m q0 = 15 kN σdoz = 200 MPa
LAC = 4 m M = 60 kNm τdoz = 150 MPa
du = 0.75dv m
I u ovom zadatku možemo slijediti postupak rješavanja kao u prethodnim zadacima, s

tim da moramo imati na umu da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku. Da
bismo našli dimenzije poprečnog presjeka vratila, neophodno je naći ekstremne vrijednosti
momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na vratilo. U tu svrhu neophodno je
prvo naći reakcije oslonaca A i B, FA i FB , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri
čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.11–2 (zbir sila u
horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih optereće-
nja):
X
Fy = 0 FA − Q + FB = 0 (4.11–1)
170 4 Savijanje
X
MA = 0 Q · LAQ − FB · LAB + M = 0 (4.11–2)
gdje je
1 1
Q= q0 LAB = 15 · 103 · 3 = 22.5kN
2 2
2 2
LAQ = LAB = 3 = 2m
3 3
s obzirom da se težište trouglastog opterećenja nalazi na udaljenosti 2/3 njegove dužine od
početka opterećenja.
Q · LAQ + M 22.5 · 103 · 2 + 60 · 103

FB = = = 35kN
LAB 3
FA = Q − FB = 22.5 · 103 − 35 · 103 = −12.5kN

savijanja, kao što je dato na slici 4.11–2. Pri tome treba voditi računa o sljedećem: i)
vrijednost sile u dijagramu sila ima konstantnu vrijednost u dijelu grede BC (jednaka je nuli,
jer s desne strane oslonca nema opterećenja silama), ii) kriva dijagrama sila ispod trouglastog
opterećenja je polinom drugog reda s nagibom koji se mijenja od 0 do q0 od početka do
kraja opterećenja (kriva je konveksna). Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog
opterećenja). Za razliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijednosti momenata savijanja
se osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce), mogu nalaziti i
ispod trouglastog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli, odnosno
gdje mijenja predznak (vidi § na strani 165). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i
ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
Na osnovu slike 4.11–2 se zaključuje da su ekstremne vrijednosti transferzalne sile u
osloncu B vratila, a momenta savijanja u dijelu vratila BC i iznose:
Fmax = −35kN
Mmax = −60kNm
Treba napomenuti da se u daljem proračunu uzimaju intenziteti sile i momenta, s naz-

nakom da su na mjestu maksimalnog momenta savijanja gornja vlakna vratila izložena
zatezanju, a donja pritisku (moment savijanja je negativan!).
dv dv
Mmax Mmax 32Mmax
σdoz = 2 = 2 = < σdoz
I d4v π d3v π(1
− ψ4 )
(1 − ψ 4 )
64
pri čemu je za kružni prstenasti presjek
d4v π du
I= (1 − ψ 4 ) ψ= = 0.75
64 dv
q0 M
A B C
Q
FA "#$ FB
!
+F
0
–12.5 kN
–35 kN
60 kNm
+M
A Bl Bd C
F, kN -13.5 -35 0 0
M, kNm 0 60 60 60
iz kojeg se dobija
s s
32M max 32 · 60 · 103
dv = 3 4
= 3 = 164.73mm
σdoz π(1 − ψ ) 200 · 106 · π(1 − 0.754 )
i
du = 0.75dv = 0.75 · 164.73 = 123.55mm
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–6)
4Fmax d2v + dv · du + d2u

τmax =
3A d2v + d2u
3
164.732 + 164.73 · 123.55 + 123.552

4 · 35 · 10
=
3 · 9.324 · 10−3 164.732 + 123.552
τmax = 7.41MPa < 150MPa = τdoz
gdje je
(164.73 · 10−3 )2 − (123.55 · 10−3 )2 π

(d2v − d2u )π
A= = = 9.324 · 10−3 mm2
4 4
172 4 Savijanje
pa vrijednost dimenzija dobivena na osnovu normalnih napona zadovoljava i tangencijalne

napone.
Zadatak 4.12 Drvena greda pravougaonog poprečnog presjeka, širine b i visine h = 1.2b,
opterećena je kao na slici 4.12–1. Odrediti dimenzije grede, ako je dozvoljeni normalni napon
σdoz =10 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon σdoz =0.8 MPa.
8 kN/m
A B C
4m 2m
R j e š e nj e

LAB = 4 m q = 8 kN/m σdoz = 10 MPa
LAC = 6 m τdoz = 0.8 MPa

čvrstoće, s tim da u ovom slučaju imamo pravougaoni poprečni presjek s poznatim odnosom
stranica. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata
savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći
reakcije oslonaca A i B pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.12–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu
X
Fy = 0 FA − Q + FB = 0 (4.12–1)
X LAC
MA = 0 Q· − FB · LAB = 0 (4.12–2)
2
LAC 6
Q· 48 · 103 ·
FB = 2 = 2 = 36kN
LAB 4
FA = Q − FB = 48 · 103 − 36 · 103 = 12kN
gdje je
Q = qLAC = 8 · 103 · 6 = 48kN
savijanja, kao što je dato na slici 4.12–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib krive dija-
grama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak je vrijednosti kontinuiranog opterećenja
q; s obzirom da je greda čitavom dužinom opterećena kontinuiranim opterećenjem, dijagram
sila ima konstantan nagib. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične
tačke (položaje djelovanja sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja).
Za razliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijednosti momenata savijanja se osim u
tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući oslonce), mogu nalaziti i ispod kon-
tinuiranog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli (vidi § na strani
165). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja
vanjskih sila/momenata.
q
A B C
FA Q FB
+F
12 kN 16 kNm
0
1.5 m –20 kN
–16 kNm
9 kNm
+M
A Bl Bd C
F, kN 12 -20 16 0
M, kNm 0 -16 -16 0
Na osnovu slike 4.12–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u osloncu

B grede (s lijeve strane) i iznosi:
Fmax = −20kN
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, transfer-
zalna sila ima vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja te mijenja predznak
u osloncu B. Položaj maksimalnog momenta savijanja ispod kontinuiranog opterećenja se
dobiva na osnovu jednakosti Fx = 0, tj.
Fx = FA − q · xmax = 0
174 4 Savijanje

FA 12 · 103
xmax = = = 1.5m
q 8 · 103
pa je
xmax 1.5
Mmax = FA · xmax − q · xmax = 12 · 103 · 1.5 − 8 · 103 · 1.5 · = 9kNm
2 2
S obzirom da je ovo po intenzitetu najveći moment savijanja mjerodavan je za dalji proračun,
tj.
Mmax = −16kNm
Treba napomenuti da se ekstremna vrijednost suprotnog predznaka može zanemariti, s ob-
zirom da je poprečni presjek simetričan oko ose savijanja, odnosno gornja i donja vlakna su
jednako udaljena od neutralne linije, a čvrstoća na pritisak i zatezanje se smatraju jednakim.
h h
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 6Mmax < σ
doz
I b · h3 1.44 · b3
12
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1.2
b · h3 h · 1.44b3
I= =
12 12
iz kojeg se dobija
r r
3 6Mmax 3 6 · 16 · 103
b= = = 188.2mm
1.44σdoz 1.44 · 10 · 106
pa je h = 1.2b = 1.2 · 188.207 = 225.85 mm.
cijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se intenzitet
sile)
3Fmax 3 · 20 · 103
2A 2 · 4.251 · 10−2
gdje je
A = bh = 188.207 · 10−3 · 225.849 · 10−3 = 4.251 · 10−2 m2
pa vrijednosti dimenzija (188.21 × 225.85 mm), dobivenih na osnovu normalnih napona,
zadovoljavaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.13 Za gredu, opterećenu kao na slici 4.13–1, odrediti dimenzije poprečnog pres-
jeka grede ako je poprečni presjek pravougaonik s odnosom visine i širine h : b = 1 : 2.
Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 150 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je
τdoz = 100 MPa.
18 kNm 40 kN/m 27 kNm

A B C
1.2 m 2.4 m

LBC = 2.4 m MA = 18 kNm τdoz = 100 MPa
LAC = 3.6 m MC = 27kNm
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom zadatku. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je

naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu.
U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i B, FA i FB , pa postavljamo dvije
jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na
slici 4.13–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema
opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 FA − Q + FC = 0 (4.13–1)
X LAB + LAC
MA = 0 MA − Q · − MC + FC LAC = 0 (4.13–2)
2
LAB + LAC
MC − MA + Q ·
FC = 2
LAC
1.2 + 3.6
27 · 103 − 18 · 103 + 96 · 103 ·
= 2 = 66.5kN
3.6
FA = Q − FC = 96 · 103 − 66.5 · 103 = 29.5kN
gdje je
Q = qLBC = 40 · 103 · 2.4 = 96kN
pa su smjerovi sila FA i FC pravilno pretpostavljeni.
q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). I u ovom problemu se ek-
stremne vrijednosti momenata savijanja, osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata
(uključujući oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je
176 4 Savijanje
q
MA MC
A B C
Q
FA FC
+F
29.5 kN
0
1.94 m
–66.5 kN
–27 kNm
–18 kNm
0
17.4 kNm
+M
28.3 kNm
A B C
F, kN 29.5 29.5 -66.5
M, kNm -18 17.4 -27
transferzalna sila jednaka nuli (vidi § na strani 165). Ekstremne vrijednosti transferzalne
sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
Na osnovu slike 4.13–2 se zaključuje da je najveća vrijednost transferzalne sile po apso-
lutnoj vrijednosti u osloncu C grede i iznosi:
Fmax = −66.5kN
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli. Prema dijagramu sila, transferzalna sila ima
vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja. Položaj maksimalnog momenta
savijanja ispod kontinuiranog opterećenja se dobiva na osnovu jednakosti Fx = 0, tj.
Fx = FA − q · (xmax − LAB ) = 0
FA 29.5 · 103
xmax = + LAB = + 1.2 = 1.9375m
q 40 · 103
pa je
xmax − LAB
Mmax = −MA + FA · xmax − q · (xmax − LAB )
2
1.9375 − 1.2
= −18 · 103 + 29.5 · 103 · 1.9375 − 40 · 103 · (1.9375 − 1.2) ·
2
Mmax = 28.28kNm
S obzirom da je ovo po intenzitetu najveći moment savijanja mjerodavan je za dalji proračun,

tj.
Mmax = 28.28kNm
Treba napomenuti da se ekstremna vrijednost suprotnog predznaka može zanemariti, s ob-
zirom da je poprečni presjek simetričan oko ose savijanja, odnosno gornja i donja vlakna su
jednako udaljena od neutralne linije, a čvrstoća na pritisak i zatezanje se smatraju jednakim.
h h
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 3Mmax < σ
doz
I h4 h3
6
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1 : 2
b · h3 2h · h3 h4
I= = =
12 12 6
iz kojeg se dobija
r r
3
3 3Mmax 3 3 · 28.28 · 10
h= = 6
= 82.7mm
σdoz 150 · 10
pa je b = 2h = 2 · 82.7 = 165.395 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se
apsolutna vrijednost sile)
3Fmax 3 · 66.5 · 103

2A 2 · 1.368 · 10−2
gdje je
A = bh = 165.395 · 10−3 · 82.7 · 10−3 = 1.368 · 10−2 m2
pa vrijednosti dimenzija (165.4 × 82.7 mm), dobivenih na osnovu normalnih napona, zado-
voljavaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.14 Za gredu, opterećenu kao na slici 4.14–1, odrediti dimenzije kvadratnog po-
prečnog presjeka grede. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 150 MPa, a dozvoljeni
R j e š e nj e

LAC = 2 m M = 30 kNm σdoz = 150 MPa
LAD = 4 m q = 9 kN/m τdoz = 100 MPa
LAB = 6 m
178 4 Savijanje
9 kN/m 30 kNm
A C D B
2m 2m 2m

isali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih
A gredu. U tu svrhu
sila koji djeluju na C neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i B pa
postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
prema gore, kao na slici 4.14–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati
s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 − Q + FA + FB = 0 (4.14–1)
X LAC
MA = 0 −Q· + M + FB · LAB = 0 (4.14–2)
2
LAC 2
Q· −M 18 · 103 · − 30 · 103
FB = 2 = 2 = −2kN
LAB 6
FA = Q − FB = 18 · 103 − (−2 · 103 ) = 20kN
gdje je
Q = q · LAC = 9 · 103 · 2 = 18kN
pa je smjer sile FB pogrešno pretpostavljen.

karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). S obzirom da na oblik dijagrama
transferzalnih sila (ni na jednom mjestu transferzalna sila nije jednaka nuli), ekstremne
vrijednosti momenata se nalaze u karakterističnim tačkama.
osloncu A, a momenta savijanja na mjestu djelovanja momenta M s lijeve strane i iznose:
Fmax = 20kN
Mmax = 26kNm

obzirom da se radi o kvadratnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja
vlakna jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu su u ovom slučaju (pozitivan moment
savijanja) gornja vlakna grede izložena pritisku, a donja zatezanju.
9 kN/m M
A C D B
Q
FA FB
+F
20 kN
2 kN
0
–4 kNm
0
+M 22 kNm 26 kNm
A C Dl Dd B
F, kN 20 2 2 2 2
M, kNm 0 22 26 -4 0

b b
Mmax Mmax 6Mmax
σdoz = 2 = 2 = < σdoz
I b4 b3
12
b4
I=
12
iz kojeg se dobija
r r
3
3 6Mmax 3 6 · 26 · 10
b= = = 101.32mm
σdoz 150 · 106
3Fmax 3 · 20 · 103
2A 2 · 1.026 · 10−2
gdje je
A = b2 = (101.32 · 10−3 )2 = 1.026 · 10−2 m2
180 4 Savijanje

Zadatak 4.15 Za gredu kružnog poprečnog presjeka, opterećenu kao na slici 4.15–1 odrediti
dimenzije poprečnog presjeka grede. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 250 MPa, a
2 kN 3 kN/m
A C B
1m 4m
R j e š e nj e
q
A C
LAC = 1 m F = 2 kN σdoz = 250 MPa
LCB = 4 m q = 3 kN/m τdoz = 100 MPa
Zadatak je sličan prethodnom; radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće. Da

bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i
transferzalnih sila koji na nju djeluju. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca
C i B, FC i –FB , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da
–
obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.15–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije
X
Fy = 0 − F + FB + FC − Q = 0 (4.15–1)
X LCB
MC = 0 F · LAC − Q · + FB · LCB = 0 (4.15–2)
2
Sada se iz (4.15–2) dobija FB , a uvrštavanjem u (4.15–1) sila FC , odnosno
LCB
F · LAC − Q ·
FB = − 2
LCB
4
2 · 103 · 1 − 12 · 103 ·
=− 2 = 5.5kN
4
FC = F + Q − FB = 2 · 103 + 12 · 103 − 5.5 · 103 = 8.5kN
gdje je
Q = q · LCB = 3 · 103 · 4 = 12kN
pa su smjerovi reakcija pravilno pretpostavljeni.
savijanja, kao što je dato na slici 4.15–2. Pri tome treba voditi računa o tome da je nagib
krive dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opte-
rećenja q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje
djelovanja sila/momenata). Ekstremne vrijednosti momenata savijanja mogu se nalaziti i
ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna sila jednaka nuli (vidi §
na strani 165). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima
djelovanja vanjskih sila/momenata.
F q
A C B
FC Q FB
+F 6.5 kN
0
–2 kN 3.17 m
–5.5 kN
5.04 kNm
0
–2 kNm
+M
A Cl Cd B
F, kN -2 -2 6.5 -5.5
M, kNm 0 -2 -2 -6

C vratila i iznosi:
Fmax = 6.5kN
Što se tiče ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, treba provjeriti vrijednost u tački u
kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, transfer-
zalna sila ima vrijednost jednaku nuli ispod kontinuiranog opterećenja te mijenja predznak
u osloncu C. Položaj maksimalnog momenta savijanja ispod kontinuiranog opterećenja se
dobiva na osnovu jednakosti Fx = 0, tj.
Fx = −F + FC − q · (xmax − LAC ) = 0
gdje je x tražena udaljenost od tačke A, odnosno
−F + FC −2 · 103 + 8.5 · 103
xmax = + LAC = + 1 = 3.167m
q 3 · 103
182 4 Savijanje
pa je
xmax − LAC
Mmax = −F · xmax + FC · (xmax − LAC ) − q · (xmax − LAC )
2
= −2 · 103 · 3.167 + 8.5 · 103 · (3.167 − 1)
3.167 − 1
− 3 · 103 · (3.167 − 1) ·
2
Mmax = 5.04kNm
S obzirom da je ovo po intenzitetu najveći moment savijanja, mjerodavan je za dalji proračun,
tj.
Mmax = 5.04kNm
obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja vlakna
jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu su gornja vlakna grede izložena pritisku, a
donja zatezanju.
d d
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 32Mmax < σ
4 doz
I d π d3 π
64
d4 π
I=
64
iz kojeg se dobija
r r
3
3 32Mmax 3 32 · 5.042 · 10
d= = 6
= 59mm
σdoz π 250 · 10 · π
4Fmax 4 · 6.5 · 103
3A 3 · 2.734 · 10−3
gdje je
d2 π (59 · 10−3 )2 π
A= = = 2.734 · 10−3 m2
4 4
pa vrijednost prečnika od 59 mm, dobivena na osnovu normalnih napona, zadovoljava i
Zadatak 4.16 Za gredu kvadratnog poprečnog presjeka, opterećenu kao na slici 4.16–1
odrediti dimenzije poprečnog presjeka grede. Dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 250
MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 100 MPa.
3 kN/m 8 kN
A C B
1.5 m 2.2 m
R j e š e nj e

LAC = 1.5 m F = 8 kN σdoz = 250 MPa
LCB = 2.2 m q = 3 kN/m τdoz = 100 MPa
Zadatak je sličan prethodnim zadacima; radi se o dimenzionisanju grede kvadratnog po-

prečnog presjeka na osnovu kriterija čvrstoće. U tu svrhu neophodno je naći ekstremne
vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. Prvo treba naći
reakcije oslonaca A i C, FA i FC , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže, pri čemu pret-
postavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.16–2 (zbir sila u horizontalnom
X
Fy = 0 FA + FC − Q − F = 0 (4.16–1)
X LCB
MC = 0 FA · LAC + Q · + F · LCB = 0 (4.16–2)
2
Sada se iz (4.16–2) dobija FA , a uvrštavanjem u (4.16–1) sila FC , odnosno
LCB 2.2
Q· + F · LCB 6.6 · 103 · + 8 · 103 · 2.2
FA = − 2 =− 2 = −16.57kN
LAC 1.5
FC = Q + F − FA = 6.6 · 103 + 8 · 103 − (−16.57 · 103 ) = 31.17kN
gdje je
Q = q · LCB = 3 · 103 · 2.2 = 6.6kN
karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). S obzirom da na oblik dijagrama
transferzalnih sila (transferzalna sila mijenja znak samo u osloncu C), ekstremne vrijednosti
momenata se nalaze u karakterističnim tačkama.
grede AC, a momenta savijanja u osloncu C:
Fmax = −16.57kN
Mmax = −24.86kNm
184 4 Savijanje
q F
A C B
஼஻ Q
FA FC
2
+F
14.6 kN
8 kN
0
–16.6 kN
-24.86 kNm
0
+M
A Cl Cd B
F, kN -16.6 -16.6 14.6 8
M, kNm 0 -24.9 -24.9 0
pri čemu su u ovom slučaju (negativan moment savijanja) gornja vlakna grede izložena
zatezanju, a donja pritisku.
b b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 6Mmax < σ
doz
I b4 b3
12
b4
I=
12
iz kojeg se dobija
r r
3
3 6Mmax 3 6 · 24.86 · 10
b= = = 90.69mm
σdoz 250 · 106
3Fmax 3 · 16.57 · 103
τdoz = = = 3MPa < 100MPa = τdoz
2A 2 · 8.224 · 10−3
gdje je
A = b2 = (90.686 · 10−3 )2 = 8.224 · 10−3 m2
Zadatak 4.17 Za prostu gredu pravougaonog poprečnog presjeka, b × h, opterećenu kao na

slici 4.17–1, odredi dimenzije presjeka, ako je odnos visine i dužine h : b = 2 : 1. Dozvoljeni
napon na savijanje je σdoz = 200 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 100 MPa.
Ostali podaci: LAB = LCD = 0.1 m, LAD = 0.4 m, q1 = 5 kN/m, q2 = 5 kN/m.
q1 q2
A B C D
LAB LCD
LAD
R j e š e nj e

LAB = 0.1 m q1 = 5 kN/m σdoz = 200 MPa
LCD = 0.1 m q2 = 5 kN/m τdoz = 100 MPa
LAD = 0.4 m h = 2b
Ovaj zadatak pripada grupi zadataka iz dimenzionisanja greda, pa je postupak rješa-

vanja identičan onom objašnjenom u ranijim zadacima. Prvo je potrebno naći ekstremne
vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu ne-
ophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i D, FA i FD , pa postavljamo dvije jednačine
ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.17–2
(zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja
u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 FA − Q1 − Q2 + FD = 0 (4.17–1)
X LAB LAC + LAD
MA = 0 − Q1 · − Q2 · + FD LAD = 0 (4.17–2)
2 2
Sada se iz (4.17–2) dobija FD , a uvrštavanjem u (4.17–1) sila FA , odnosno
LAB LAC + LAD
Q1 · + Q2 ·
FD = 2 2
LAD
0.1 0.4 + 0.3
500 · + 500 ·
= 2 2 = 500N
0.4
FA = Q1 + Q2 − FD = 500 + 500 − 500 = 500N
186 4 Savijanje
gdje je
Q1 = q1 LAB = 5 · 103 · 0.1 = 500N
Q2 = q2 (LAD − LAC ) = 5 · 103 · (0.4 − 0.3) = 500N
pa su smjerovi sila FA i FD pravilno pretpostavljeni.
savijanja, kao što je dato na slici 4.17–2. Pri tome treba voditi računa da je nagib krive dija-
grama sila ispod kontinuiranog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opterećenja q1 i
q2 . Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Ekstremne vrijednosti
transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
q1 q2
A B C D
Q1 Q2
FA FD
+F
500 N
0
–500 N
25 Nm
+M
A B C D
F, N 500 0 0 -500
M, Nm 0 25 25 0
Na osnovu slike 4.17–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u osloncima

grede i za oslonac A iznosi:
Fmax = 500N
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, transfer-
zalna sila ima vrijednost jednaku nuli u području BC, gdje je vrijednost momenta savijanja
jednaka vrijednostima u tačkama B i C
Mmax = 25Nm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, gornja vlakna grede su napregnuta pritiskom,
a donja zatezanjem. Treba istaći (anti)simetričnost dobivenih dijagrama sila i momenta
savijanja, što se i moglo očekivati s obzirom da su i opterećenje i materijal i poprečni presjek

simetrični u odnosu na sredinu grede.
h 2b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 3Mmax < σ
doz
I 2 2b3
b4
3
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h = 2b
b · h3 b · (2b)3 2
I= = = b4
12 12 3
iz kojeg se dobija
r r
3 3Mmax 3 3 · 25
b= = = 5.7mm
2σdoz 2 · 200 · 106
pa je h = 2b = 2 · 5.7 = 11.4 mm.
3Fmax 3 · 500
2A 2 · 65.52 · 10−6
gdje je
A = bh = 5.7 · 10−3 · 11.4 · 10−3 = 65.52 · 10−6 m2
pa vrijednosti dimenzija (5.7 × 11.4 mm), dobivenih na osnovu normalnih napona, zadovol-
javaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.18 Za prostu gredu kružnog presjeka, opterećenu kao na slici 4.18–1, odredi
dimenzije presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 200 MPa, a dozvoljeni
Ostali podaci: LAB = LCD = 0.1 m, LAD = 0.4 m, q = 5 kN/m.
q
A B C D
LAB LCD
LAD

188 4 Savijanje
R j e š e nj e

LCD = 0.1 m τdoz = 100 MPa
LAD = 0.4 m
LBC = 0.2 m
Zadatak je sličan prethodnom, pa je i postupak rješavanja identičan, s tim da je poprečni

presjek u ovom slučaju krug. Dakle, prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti mome-
naći reakcije oslonaca A i D, FA i FD , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu
pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.18–2 (zbir sila u hori-
zontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom
pravcu):
X
Fy = 0 FA − Q + FD = 0 (4.18–1)

X LBC
MA = 0 − Q · LAB + + FD LAD = 0 (4.18–2)
2
pri čemu je napadna sila kontinuiranog opterećenja na sredini grede, s obzirom na simetri-
čnost opterećenja grede. Sada se iz (4.18–2) dobija FD , a uvrštavanjem u (4.18–1) sila FA ,
odnosno

LBC
Q · LAB +
2
FD =
LAD

3 0.2
1 · 10 · 0.1 +
2
= = 500N
0.4
FA = Q − FD = 1 · 103 − 500 = 500N
gdje je
Q = q · LBC = 5 · 103 · 0.2 = 1kN

q. Na slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). I u ovom problemu se ek-
stremne vrijednosti momenata savijanja osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata
(uključujući oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je
transferzalna sila jednaka nuli. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile nalaze se na mjes-
tima djelovanja vanjskih sila/momenata.
q
A B C D
Q
FA FD
+F
500 N
0
–500 N
50 Nm 50 Nm
75 Nm
+M
A B C D
F, N 500 500 -500 -500
M, Nm 0 50 50 0
Na osnovu slike 4.18–2 se zaključuje da su najveći intenziteti transferzalne sile u osloncima

grede i za oslonac A iznosi:
Fmax = 500N
u kojoj je transferzalna sila jednaka nuli ili mijenja predznak. Prema dijagramu sila, trans-
ferzalna sila ima vrijednost jednaku nuli u području BC, na sredini grede, gdje je vrijednost
momenta savijanja jednaka
Mmax = 75Nm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost, gornja vlakna grede su napregnuta pritiskom,
a donja zatezanjem. Treba istaći (anti)simetričnost dobivenih dijagrama sila i momenta
savijanja, što se i moglo očekivati s obzirom da su i opterećenje i materijal i poprečni presjek
simetrični u odnosu na sredinu grede.
Sada se koristeći izraz (4–1) greda može dimenzionisati na osnovu izraza:
d d
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 32Mmax < σ
4 doz
I d π d3 π
64
d4 π
I=
64
190 4 Savijanje
iz kojeg se dobija
r r
3 32Mmax 3 32 · 75
d= = = 15.63mm
σdoz π 200 · 106 · π
4Fmax 4 · 500
3A 3 · 191.92 · 10−6
gdje je
d2 π (15.63 · 10−3 )2 π
A= = = 191.92 · 10−6 m2
4 4
Zadatak 4.19 Za konzolu kvadratnog poprečnog presjeka stranice b, opterećenu kao na

slici 4.19–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje je
σdoz = 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 1.2 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.1 m, LAC = 0.2 m, LAD = 0.3 m, MC = 0.5 kNm, q = 30 kN/m.
q MC
A B C D
LAB
LAC
LAD
R j e š e nj e

LAB = 0.1 m MC = 0.5 kNm σdoz = 12 MPa
LAC = 0.2 m q = 30 kN/m τdoz = 1.2 MPa
LAD = 0.3 m
I u ovom zadatku se radi se o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće, s tim da u

ovom slučaju imamo kvadratni poprečni presjek i konzolu. Da bismo dimenzionisali kon-
zolu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji
na nju djeluju. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije u osloncu D, MD i FD , pa
postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo smjerove sile i momenta
kao na slici 4.19–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da
nema opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 − Q + FD = 0 (4.19–1)

X LAB
MD = 0 − Q · LAD − + M − MD = 0 (4.19–2)
2
Sada se iz (4.19–1) dobija FD , a iz (4.19–2) moment MD , odnosno
FD = Q = 3kN

LAB 3 0.1
MD = −Q · LAD − + M = −3 · 10 0.3 − + 500 = −250Nm
2 2
gdje je
Q = q · LAB = 30 · 103 · 0.1 = 3kN
pa je smjer momenta MD pogrešno pretpostavljen.

za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata te oslonaca). Imajući u vidu
dijagram transferzalnih sila (nema nula) jasno je da se ekstremne vrijednosti momenata
savijanja nalaze u karakterističnim tačkama.
konzole AD, a momenta savijanja na mjestu djelovanja momenta M s lijeve strane i iznose:
Fmax = −3kN
Mmax = −450Nm

obzirom da se radi o kvadratnom poprečnom presjeku grede za koji su i gornja i donja
vlakna jednako udaljena od neutralne linije, pri čemu su u ovom slučaju (negativan moment
savijanja) gornja vlakna grede izložena zatezanju, a donja pritisku. U daljem proračunu
uzimaju se intenziteti momenta i sile.
b b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 6Mmax < σ
4 doz
I b b3
12
b4
I=
12
iz kojeg se dobija
r r
6Mmax 3 6 · 450
b= 3 = = 60.82mm
σdoz 12 · 106
192 4 Savijanje
q MC MD
A B C D
FD
+F
0
-3 kNm
–450 Nm
150 Nm –250 Nm
0 50 Nm
+M
A Bl Cl Cd D
F, kN 0 -3 -3 -3 -3
M, Nm 0 -150 -450 50 -250

3Fmax 3 · 3 · 103
τdoz = = = 1.216MPa > 1.2MPa = τdoz
2A 2 · 3.699 · 10−3
gdje je
A = b2 = (60.82 · 10−3 )2 = 3.699 · 10−3 m2
pa vrijednost stranice od 60.82 mm, dobivena na osnovu normalnih napona, ne zadovol-
java tangencijalne napona. Dakle, dimenzionisanje se mora uraditi prema tangencijalnim
naponima koristeći izraz (4–4)
3Fmax 3Fmax
τdoz = = < τdoz
2A 2b2
na osnovu kojeg je
r r
3Fmax 3 · 3 · 103
b= = = 61.24mm
2τdoz 2 · 1.2 · 106
pa je najmanja dimenzija grede, koja zadovoljava i normalne i tangencijalne napone, 61.24
mm.
Zadatak 4.20 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 1.5, opte-
rećenu kao na slici 4.20–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σdoz = 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 2 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.5 m, LAC = 1 m, q0 = 10 kN/m.
q0
A B C
LAB
LAC
R j e š e nj e

LAB = 0.5 m q0 = 10 kN/m σdoz = 12 MPa
LAC = 1 m h = 1.5b τdoz = 2 MPa
I ovdje se radi o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće, s tim da u ovom slučaju

imamo pravougaoni poprečni presjek s poznatim odnosom stranica. Da bismo dimenzionisali
gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji
djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i C, FA i FC , pa
postavljamo dvije jednačine ravnoteže, pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
X
Fy = 0 FA − Q1 − Q2 + FC = 0 (4.20–1)

X 2 1
MA = 0 − Q1 · LAB − Q2 · LAB + LBC + FC · LAC = 0 (4.20–2)
3 3

2 1
Q1 · LAB + Q2 · LAB + LBC
3 3
FC =
LAC

2 1
2.5 · 103 · · 0.5 + 2.5 · 103 · 0.5 + 0.5
3 3
= = 2.5kN
1
FA = Q1 + Q2 − FC = 2.5 · 10 + 2.5 · 10 − 2.5 · 103 = 2.5kN
3 3
gdje je
1 1 1
Q1 = Q2 = q0 LAB = q0 LBC = 10 · 103 · 0.5 = 2.5kN
2 2 2
194 4 Savijanje
LBC = LAC − LAB = 1 − 0.5 = 0.5m

dijagrama sila ispod trouglastog opterećenja jednak vrijednosti opterećenja za posmatrani
položaj, odnosno da se linearno mijenja, pa je transferzalna sila polinom drugog reda. Na
slici su date i vrijednosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja
sila/momenata te krajeve djelovanja kontinuiranog opterećenja). Ekstremne vrijednosti
transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila i/ili mome-
nata. U slučaju ekstremnih vrijednosti momenata savijanja, potrebno je provjeriti mjesta
na kojima je tranferzalna sila jednaka nuli, a to je na sredini grede. Inače, dobiveni dija-
grami transferzalnih sila i momenata savijanja [vidi se da su (anti)simetrični] su očekivani s
obzirom na simetričnost opterećenja, raspodjele materijala i geometrije grede u odnosu na
sredinu grede.
q0
A B C
2 Q ஻஼ Q
FA FC
3 ஺஻ 3
+F
2.5 kN
0
–2.5 kN
833 Nm
+M
A B C
F, kN 2.5 0 -2.5
M, Nm 0 833 0
Na osnovu slike 4.20–2 se zaključuje da su najveći intenziteti transferzalne sile u osloncima

grede, a momenta savijanja u sredini grede, i iznose:
Fmax = 2.5kN
Mmax = 0.833Nm
Pošto je moment savijanja pozitivan, gornja vlakna grede su napregnuta pritiskom, a donja
zatezanjem.

h h
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 8Mmax < σ
doz
I 3 3 3 · b3
b ·h
16
b · h3 b · h2 · h b · (1.5b)2 · h 3 3
I= = = = b ·h
12 12 12 16
iz kojeg se dobija
r r
3
3 8Mmax 3 8 · 0.833 · 10
b= = 6
= 57mm
3σdoz 3 · 12 · 10
pa je h = 1.5b = 1.5 · 57 = 85.5 mm.
3Fmax 3 · 2.5 · 103

2A 2 · 4.873 · 10−3
gdje je
A = bh = 57 · 10−3 · 85.5 · 10−3 = 4.873 · 10−3 m2
pa vrijednosti dimenzija (57 × 85.5 mm), dobivenih na osnovu normalnih napona, zadovol-
javaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.21 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 2, optere-
ćenu kao na slici 4.21–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σdoz = 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 2.5 MPa.
Ostali podaci: LAB = 1 m, LAC = 2 m, q0 = 10 kN/m.
q0 q0
A B C
LAB
LAC
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom (razlika je u postavci trouglastog opterećenja) pa je postu-

pak rješavanja identičan. I ovdje se radi o dimenzionisanju na osnovu kriterija čvrstoće pri
196 4 Savijanje

LAB = 1 m q0 = 10 kN/m σdoz = 12 MPa
LAC = 2 m h = 2b τdoz = 2.5 MPa
čemu je poprečni presjek pravougaonik s poznatim odnosom stranica. Da bismo dimenzion-

koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i C, FA i FC ,
pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže, pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
X
Fy = 0 FA − Q1 − Q2 + FC = 0 (4.21–1)

X 1 2
MA = 0 − Q1 · LAB − Q2 · LAB + LBC + FC · LAC = 0 (4.21–2)
3 3

1 2
Q1 · LAB + Q2 · LAB + LBC
3 3
FC =
LAC

1 2
5 · 103 · · 1 + 5 · 103 · 1 + 1
3 3
= = 5kN
2
FA = Q1 + Q2 − FC = 5 · 10 + 5 · 10 − 5 · 103 = 5kN
3 3
gdje je
1 1 1
Q1 = Q2 = q0 LAB = q0 LBC = 10 · 103 · 1 = 5kN
2 2 2
LBC = LAC − LAB = 2 − 1 = 1m
dijagrama sila ispod trouglastog opterećenja jednak vrijednosti kontinuiranog opterećenja
q, odnosno da se linearno mijenja za posmatrani presjek, pa je transferzalna sila polinom
drugog reda (vidjeti razliku s dijagramima iz prethodnog zadatka). Na slici su date i vrijed-
nosti sila i momenata za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata te krajeve
djelovanja kontinuiranog opterećenja). Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije,
nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata (oslonci). U slučaju ekstremnih
vrijednosti momenata savijanja, potrebno je provjeriti mjesta na kojima je tranferzalna sila
jednaka nuli ili gdje mijenja predznak, a to je na sredini grede. Inače, dobiveni dijagrami
transferzalnih sila i momenata savijanja [vidi se da su (anti)simetrični] su očekivani s obzi-
rom na simetričnost opterećenja, raspodjele materijala i geometrije grede u odnosu na njenu
sredinu.
osloncima grede, a momenta savijanja u sredini grede, i iznose:
Fmax = 5kN
q0 q0
A B C
஺஻ Q 2 Q
FA FC

3 3 ஻஼
+F
5 kN
0 –5 kN
+M 1.67 kNm
A B C
F, kN 5 0 -5
M, kNm 0 1.67 0
Mmax = 1.677Nm
zatezanjem.
h h
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 3Mmax < σ
doz
I 1 3 2 · b3
b ·h
3
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 2
b · h3 b · h2 · h b · (2b)2 · h 1
I= = = = b3 · h
12 12 12 3
iz kojeg se dobija
r r
3
3 3Mmax 3 3 · 1.667 · 10
b= = 6
= 59.28mm
2σdoz 2 · 12 · 10
pa je h = 2b = 2 · 59.28 = 118.56 mm.
3Fmax 3 · 5 · 103
2A 2 · 7.029 · 10−3
198 4 Savijanje
gdje je
A = bh = 59.28 · 10−3 · 118.56 · 10−3 = 7.029 · 10−3 m2
Zadatak 4.22 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka odnosa vanjskog i un-
utrašnjeg prečnika 1.2, opterećenu kao na slici 4.22–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka,
ako je dozvoljeni napon na savijanje je σdoz = 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je
τdoz = 50 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.1 m, LAC = 0.4 m, q = 30 kN/m, M = 1 kNm.
M q
A B C
LAB LBC
R j e š e nj e

LBC = 0.3m dv = 1.2du
I u ovom zadatku možemo slijediti postupak rješavanja kao u prethodnim zadacima, s tim
da moramo imati na umu da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku. Da bismo
našli dimenzije poprečnog presjeka grede, neophodno je naći ekstremne vrijednosti mome-
nata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći
reakcije oslonaca B i C pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo
da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.22–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu
nije potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):
X
Fy = 0 FB − Q + FC = 0 (4.22–1)
X LBC
MB = 0 − M +Q· − FC · LBC = 0 (4.22–2)
2
gdje je
Q = qLBD = 30 · 103 · 0.3 = 9kN
Sada se iz (4.22–2) dobija FC , a uvrštavanjem u (4.22–1) sila FB , odnosno
LBC 0.3
−M + Q · −1 · 103 + 9 · 103 ·
FC = 2 = 2 = 1.167kN
LBC 0.3
FB = Q − FC = 9 · 103 − 1.167 · 103 = 7.833kN
pa su smjerovi reakcija oslonca pravilno pretpostavljeni.

savijanja, kao što je dato na slici 4.22–2. Pri tome treba voditi računa o sljedećem: i)
vrijednost sile u dijagramu jednaka je nuli u dijelu grede AB, jer s lijeve strane oslonca
B nema opterećenja silama, ii) kriva dijagrama sila ispod kontinuiranog opterećenja ima
konstantan nagib q od početka do kraja opterećenja. Na slici su date i vrijednosti sila i mo-
menata za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata, s osloncima, te krajeve
djelovanja kontinuiranog opterećenja). Za razliku od prethodnih zadataka, ekstremne vrijed-
nosti momenata savijanja se osim u tačkama djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući
oslonce), mogu nalaziti i ispod kontinuiranog opterećenja na mjestima gdje je transferzalna
sila jednaka nuli. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile, kao i ranije, nalaze se na mjestima
djelovanja vanjskih sila/momenata.
M q
A B C
Q
FA LBC/2 FC
+F
7.83 kN
0 –1.17 kN
0.039 m
–1 kNm
0
22.7 Nm
+M
A Bl Bd C
F, kN 0 0 7.83 -1.17
M, kNm -1 -1 -1 0

B grede i iznosi:
Fmax = 7.833kN
Što se tiče momenta savijanja, treba samo provjeriti da li je ispod kontinuiranog opterećenja
vrijednost momenta po apsolutnoj vrijednosti veća od vrijednosti u dijelu AB ili ne. U
tu svrhu treba provjeriti vrijednost momenta savijanja na mjestu gdje je transferzalna sila
jednaka nuli, a to je u presjeku na daljini x od oslonca D u kojoj je Fx = 0, tj.
Fx = −FC + q · x = 0
200 4 Savijanje
odnosno
FC 1.167 · 103
x= = = 0.0389m
q 30 · 103
u kojoj je vrijednost momenta jednaka
x2 0.03892
M (x) = FC · x − q · = 1.167 · 103 · 0.0389 − 30 · 103 · = 22.7Nm
2 2
Dakle, ekstremna vrijednost momenta savijanja je u dijelu grede AB i iznosi
Mmax = −1kNm
Treba napomenuti da se u daljem proračunu uzima apsolutna vrijednost momenta, s naz-
nakom da su gornja vlakna vratila izložena zatezanju, a donja pritisku (moment savijanja
je negativan).
Sada se koristeći izraz (4–1) može dimenzionisati greda na osnovu:
dv dv
Mmax Mmax 32Mmax
σdoz = 2 = 2 = 3 < σdoz
I d4v π d 4
v π(1 − ψ )
(1 − ψ 4 )
64
d4v π du 1
I= (1 − ψ 4 ) ψ= = = 0.8333
64 dv 1.2
iz kojeg se dobija
s s
32M max 3
32 · 1 · 103
dv = 3 = = 58.16mm
σdoz π(1 − ψ 4 ) 100 · 106 · π(1 − 0.83334)
i
dv 58.16 · 103
du = = = 48.5mm
1.2 1.2
4Fmax d2v + dv · du + d2u

τmax =
3A d2v + d2u
4 · 7.833 · 103 58.162 + 58.16 · 48.47 + 48.472

=
3 · 811.77 · 10−6 58.162 + 48.472
gdje je
(58.16 · 10−3 )2 − (48.467 · 10−3 )2 π

(d2v − d2u )π
A= = = 811.774 · 10−6 m2
4 4
pa vrijednost dimenzija, dobivena na osnovu normalnih napona, zadovoljava i tangencijalne
napone.
Zadatak 4.23 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka odnosa vanjskog i un-
utrašnjeg prečnika 1.25, opterećenu kao na slici 4.23–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka,
ako je dozvoljeni napon na savijanje σdoz = 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je
τdoz = 50 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.3 m, LAC = 0.6 m, LAD = 0.8 m, q = 10 kN/m, F =5 kN.
LAB F q
A B C D
LAC
LAD
R j e š e nj e

LAC = 0.6 m F = 5 kN τdoz = 50 MPa
LAD = 0.8m dv = 1.25du
LCD = 0.2m
S obzirom da je poprečni presjek isti kao u prethodnom zadatku (kružni prstenasti)

možemo slijediti isti postupak rješavanja. Neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i C,
FA i FC , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije
djeluju prema gore, kao na slici 4.23–2 (zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno
postavljati s obzirom da nema horizontalnih opterećenja):
X
Fy = 0 FA − F + FC − Q = 0 (4.23–1)
X LAC + LAD
MA = 0 − F · LAB + FC · LAC − Q · =0 (4.23–2)
2
gdje je
Q = qLCD = 10 · 103 · 0.2 = 2kN
LAC + LAD 0.6 + 0.8
F · LAB + Q · 5 · 103 · 0.3 + 2 · 103 ·
FC = 2 = 2 = 4.833kN
LAC 0.6
FA = Q − FC + F = 2 · 103 − 4.833 · 103 + 5 · 103 = 2.167kN
202 4 Savijanje
za karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata, s osloncima, te krajeve djelo-

vanja kontinuiranog opterećenja). S obzirom da je kontinuirano opterećenje na prepustu kao
jedino opterećenje, ekstremne vrijednosti momenta savijanja nalaze se u karakterističnim
tačkama. Ekstremne vrijednosti transferzalne sile nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih
sila/momenata.
F
q
A B C D
Q
FA FC
+F
2.17 kN 2 kN
0
–2.83 kN
–200 Nm
+M 650 Nm
A Bl Bd Cl Cd D
F, kN 2.17 2.17 -2.83 -2.83 2 0
M, Nm 0 650 650 -200 -200 0
Na osnovu slike 4.23–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile u dijelu

grede BC, dok je ekstremna vrijednost momenta savijanja na mjestu djelovanja sile F , a
iznose:
Fmax = 7.833kN
Mmax = 650Nm
S obzirom na pozitivan predznak maksimalnog momenta savijanja gornja vlakna grede
izložena pritisku, a donja zatezanju.
dv dv
Mmax Mmax 32Mmax
σdoz = 2 = 2 = < σdoz
I d4v π d3v π(1 − ψ 4 )
(1 − ψ 4 )
64
d4v π du 1
I= (1 − ψ 4 ) ψ= = = 0.8
64 dv 1.25
iz kojeg se dobija
s s
32M max 32 · 650
dv = 3 = 3 = 48.22mm
σdoz π(1 − ψ 4 ) 100 · 106 · π(1 − 0.84 )
i
dv 48.22 · 103
du = = = 38.58mm
1.25 1.25
4Fmax ψ 2 + ψ + 1

τmax =
3A ψ2 + 1
4 · 2.833 · 103
2
0.8 + 0.8 + 1
=
3 · 657.512 · 10−6 0.82 + 1
gdje je
(48.22 · 10−3 )2 − (38.58 · 10−3 )2 π

(d2v − d2u )π
A= = = 657.512 · 10−6 m2
4 4
napone.
Zadatak 4.24 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka vanjskog prečnika d1 =

50 mm, opterećenu kao na slici 4.24–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka (unutrašnji
prečnik), ako je dozvoljeni napon na savijanje σdoz = 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni
Ostali podaci: LAB = 0.4 m, LAC = 1 m, LAC = 1.2 m, FB = 5 kN, MD =1 kNm.
LAB FB MD
A B C D
LAC
LAD
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom, s tim da je umjesto odnosa unutrašnjeg i vanjskog prečnika

grede, poznat vanjski prečnik pa je neophodno naći unutrašnji (naprimjer, preko izračunatog
odnosa). Da bismo našli dimenzije poprečnog presjeka grede, neophodno je naći ekstremne
204 4 Savijanje

LAC = 1 m MD = 1 kNm τdoz = 50 MPa
LAD = 1.2 m d1 = 50 mm
vrijednosti momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu ne-
ophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i C, FA i FC , pa postavljamo dvije jednačine
ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.24–2
(zbir sila u horizontalnom pravcu nije potrebno postavljati s obzirom da nema horizontalnih
opterećenja):
X
Fy = 0 FA − FB + FC = 0 (4.24–1)
X
MA = 0 − FB · LAB + FC · LAC − MD = 0 (4.24–2)

MD + FB · LAB 1 · 103 + 5 · 103 · 0.4
FC = = = 3kN
LAC 1
FA = FB − FC = 5 · 103 − 3 · 103 = 2kN
savijanja, kao što je dato na slici 4.24–2, na kojoj su date i vrijednosti transferzalnih sila i
momenata savijanja u karakterističnim tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih optere-
ćenja, ekstremne vrijednosti transferzalne sile i momenata nalaze se na mjestima djelovanja
BC grede, a momenta savijanja na prepustu CD, i iznose:
Fmax = 3kN
Mmax = −1kNm
Treba napomenuti da se u daljem proračunu uzima intenzitet momenta, s naznakom da su
gornja vlakna vratila izložena zatezanju, a donja pritisku (moment savijanja je negativan).
d1 d1
Mmax Mmax 32Mmax
σdoz = 1 = 2 = < σdoz
I d41 π d31 π(1 − ψ 4 )
(1 − ψ 4 )
64
d41 π
I= (1 − ψ 4 )
64
iz kojeg se dobija
s s
32M max 32 · 1 · 103
ψ = 4 1− 3 = 4 1− = 0.822
σdoz · d1 π 150 · 106 · (50 · 10−3 )3 π
MD
FB
A B C D
FA FC
+F
2 kN
0
–3 kN
–1 kNm
0
0.8 kNm
+M
A Bl Bd Cl Cd D
F, kN 2 2 -3 -3 0 0
M, kNm 0 0.8 0.8 -1 -1 0
pa je
d2 = d1 · ψ = 50 · 10−3 · 0.822 = 41.105mm
4Fmax d21 + d1 · d2 + d22

τmax =
3A d21 + d22
3
2
50 + 50 · 41.105 + 41.1052

4 · 3 · 10
=
3 · 636.5 · 10−6 502 + 41.1052
gdje je
(50 · 10−3 )2 − (41.105 · 10−3 )2 π

(d21 − d22 )π
A= = = 636.5 · 10−6 m2
4 4
napone.
Zadatak 4.25 Za gredu kružnog prstenastog poprečnog presjeka vanjskog prečnika d1 =

45 mm, opterećenu kao na slici 4.25–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka (unutrašnji
206 4 Savijanje
prečnik), ako je dozvoljeni napon na savijanje σdoz = 100 MPa, a dozvoljeni tangencijalni
Ostali podaci: LAB = 0.4 m, LAC = 1 m, LAD = 1.2 m, FB = 5 kN, MC =1 kNm.
LAB
FB MC
A B C D
LAC
LAD
R j e š e nj e

LAC = 0.5 m MD = 1 kNm τdoz = 50 MPa
LAD = 1.2 m d1 = 45 mm
Tip zadatka je identičan prethodnom pa je i način rješavanja isti. Da bismo našli dimenzije
poprečnog presjeka grede, neophodno je naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i
transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca
A i D, FA i FD , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da
X
Fy = 0 FA − FB + FD = 0 (4.25–1)
X
MA = 0 − FB · LAB − MC + FD · LAD = 0 (4.25–2)
MC + FB · LAB 1 · 103 + 5 · 103 · 0.4
FD = = = 2.5kN
LAD 1.2
FA = FB − FD = 5 · 103 − 2.5 · 103 = 2.5kN
savijanja, kao što je dato na slici 4.25–2, na kojoj su date i vrijednosti transferzalnih sila i
momenata savijanja u karakterističnim tačkama. S obzirom da nema kontinuiranih optere-
ćenja, ekstremne vrijednosti transferzalne sile i momenata nalaze se na mjestima djelovanja
Na osnovu slike 4.25–2 se zaključuje da je intenzitet transferzalne sile konstantan čitavom
dužinom grede (mijenja predznak u presjeku B), a momenta savijanja na mjestu djelovanja
sile FB , i iznose:
Fmax = 2.5kN
MC
FB
A B C D
FA FD
+F
2.5 kN
0
–2.5 kN
–0.5 kNm
0
0.5 kNm
1 kNm
+M
A Bl Bd Cl Cd D
F, kN 2.5 2.5 -2.5 -2.5 -2.5 -2.5
M, kNm 0 1 1 -0.5 0.5 0
Mmax = 1kNm
Treba napomenuti da su na mjesto najvećeg momenta savijanja gornja vlakna vratila izlo-
žena pritisku, a donja zatezanju (moment savijanja je pozitivan).
d1 d1
Mmax Mmax 32Mmax
σdoz = 2 = 2 = < σdoz
I d41 π d31 π(1
− ψ4 )
(1 − ψ 4 )
64
d41 π
I= (1 − ψ 4 )
64
iz kojeg se dobija
s s
32Mmax 32 · 1 · 103
ψ = 1−4
3 = 4 1− = 0.815
σdoz · d1 π 200 · 106 · (50 · 10−3 )3 π
pa je
d2 = d1 · ψ = 45 · 10−3 · 0.815 = 36.67mm
208 4 Savijanje

4Fmax d21 + d1 · d2 + d22

τmax =
3A d21 + d22
4 · 2.5 · 103
2
45 + 45 · 36.67 + 36.672

=
3 · 534.14 · 10−6 452 + 36.672
gdje je
(45 · 10−3 )2 − (36.67 · 10−3 )2 π

(d21 − d22 )π
A= = = 534.14 · 10−6 m2
4 4
napone.
Zadatak 4.26 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 2, optere-
ćenu kao na slici 4.26–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σdoz = 10 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 0.8 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.3 m, LAC = 0.5 m, LAD = 0.6 m, FB = 1 kN, FD =1 kN.
LAB
FB
A B C D
LAC
FD
LAD
R j e š e nj e

LAC = 0.5 m FD = 1 kN τdoz = 0.8 MPa
LAD = 0.6 m h = 2b
Ovaj zadatak pripada grupi zadataka iz dimenzionisanja greda s pravougaonim poprečnim

presjekom poznatog odnosa visine i širine, pa je postupak rješavanja identičan onom objašn-
jenom u zadatku 4.17. Prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja
i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije
oslonaca A i C, FA i FC , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavl-
jamo da obje reakcije djeluju prema gore, kao na slici 4.26–2 (zbir sila u horizontalnom
X
Fy = 0 FA − FB + FC + FD = 0 (4.26–1)
X
MA = 0 − FB · LAB + FC · LAC + FD LAD = 0 (4.26–2)
FB · LAB − FD · LAD 1 · 103 · 0.3 − 1 · 103 · 0.6
FC = = = −600N
LAC 0.5
FA = FB − FC − FD = 1000 − (−600) − 1000 = 600N
pa je smjer sile FC pogrešno pretpostavljen.
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranog opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne
sile i momenta savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
FB
A B C D
FA FC FD
+F
600 N
0 –400 Nm
–1 kN
0
100 Nm
180 Nm
+M
A Bl Bd Cl Cd D
F, kN 0.6 0.6 -0.4 -0.4 -1 -1
M, Nm 0 180 180 100 100 0
Na osnovu slike 4.26–2 se zaključuje da je ekstremna vrijednost transferzalne sile duž

prepusta CD, a momenta na mjestu djelovanja sile FB , i iznose:
Fmax = −1kN
Mmax = 180Nm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost momenta, gornja vlakna grede su napregnuta
pritiskom, a donja zatezanjem.
h 2b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 3Mmax < σ
doz
I 2 2b3
b4
3
210 4 Savijanje
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h = 2b

b · h3 b · (2b)3 2
I= = = b4
12 12 3
iz kojeg se dobija
r r
3Mmax 3 3 · 180
b= 3 = = 30mm
2σdoz 2 · 10 · 106
pa je h = 2b = 2 · 30 = 60 mm.
Nakon dimenzionisanja grede koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tan-
gencijalne napone na osnovu maksimalne vrijednosti sile koristeći izraz (4–4) (uzima se
apsolutna vrijednost sile)
3Fmax 3 · 1000
τdoz = = = 0.833MPa > 0.8MPa = τdoz
2A 2 · 1800 · 10−6
gdje je
A = bh = 30 · 10−3 · 60 · 10−3 = 1800 · 10−6 m2
pa vrijednosti dimenzija, dobivenih na osnovu normalnih napona, ne zadovoljavaju tangen-
cijalne napone. Zbog toga se dimenzionisanje mora uraditi koristeći izraz
3Fmax 3Fmax 3Fmax
τdoz = = = =< τdoz
2A 2 · b · 2b 4b2
po kojem je
r r
3Fmax 3 · 1000
b= = = 30.62mm
4τdoz 4 · 0.8 · 106
odnosno h = 2b = 2 · 30.62 = 61.2 mm. Dakle, potrebne dimenzije poprečnog presjeka grede
su 30.6 × 61.2 mm2 .
Zadatak 4.27 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine 0.5, opte-
rećenu kao na slici 4.27–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na
savijanje σdoz = 15 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 2 MPa.
Ostali podaci: LAB = 0.15 m, LAC = 0.35 m, LAD = 0.6 m, FB = 5 kN, FC =3 kN.
LAB
FB
A B C D
LAC
LAD FC

R j e š e nj e

LAC = 0.35 m FC = 3 kN τdoz = 2 MPa
LAD = 0.6 m b = 2h
Ovaj zadatak pripada grupi zadataka iz dimenzionisanja greda s pravougaonim poprečnim

presjekom poznatog odnosa visine i širine, pa je postupak rješavanja identičan rješavanju
prethodnog zadatka. Prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti momenata savijanja i
transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca
A i D, FA i FD , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da
potrebno postavljati s obzirom da nema opterećenja u horizontalnom pravcu):
X
Fy = 0 FA − FB + FC + FD = 0 (4.27–1)
X
MA = 0 − FB · LAB + FC · LAC + FD LAD = 0 (4.27–2)
FB · LAB − FC · LAC 5 · 103 · 0.15 − 3 · 103 · 0.35

FD = = = −500N
LAD 0.6
FA = FB − FC − FD = 5000 − 3000 − (−500) = 2.5kN
pa je smjer sile FD pogrešno pretpostavljen.

tačkama. S obzirom da nema kontinuiranog opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne
sile i momenta savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata.
AC (mijenja predznak u B), a momenta na mjestu djelovanja sile FB , i iznose:
Fmax = 2.5kN
Mmax = 375Nm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost momenta, gornja vlakna grede su napregnuta
pritiskom, a donja zatezanjem.
h h
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 3Mmax < σ
doz
I 1 4 h3
h
6
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom širine i visine b = 2h
b · h3 2h · (h)3 1
I= = = h4
12 12 6
212 4 Savijanje
FB
A B C D
FA FC FD
+F
2.5 kN
0.5 kN
0
–2.5 kN
125 Nm
0
100 Nm
375 Nm
+M
A Bl Bd Cl Cd D
F, kN 2.5 2.5 -2.5 -2.5 0.5 0.5
M, Nm 0 375 375 125 125 0
iz kojeg se dobija
r r
3 3Mmax 3 3 · 375
b= = = 42.17mm
σdoz 15 · 106
pa je b = 2h = 2 · 41.17 = 84.34 mm.
3Fmax 3 · 2.5 · 103

2A 2 · 3.557 · 10−3
gdje je
A = bh = 84.34 · 10−3 · 42.17 · 10−3 = 3.557 · 10−3 m2
pa vrijednosti dimenzija, dobivenih na osnovu normalnih napona, zadovoljavaju i tangenci-

jalne napone.
Zadatak 4.28 Za gredu kružnog poprečnog presjeka prečnika d, opterećenu kao na slici
4.28–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje σdoz = 100
Ostali podaci: LAB = 0.4 m, LAC = 1 m, LAD = 1.2 m, LAE = 1.5 m, FB = 10 kN, FC = 2
kN, ME =1 kNm.
LAB FB ME
A B C D E
LAC
FC
LAD
LAE
R j e š e nj e

LAC = 1 m FC = 2 kN τdoz = 50 MPa
LAD = 1.2 m ME = 1 kNm
LAE = 1.5 m
Zadatak je sličan prethodnom, pa je i postupak rješavanja identičan, s tim da je poprečni

presjek u ovom slučaju krug. Dakle, prvo je potrebno naći ekstremne vrijednosti mome-
naći reakcije oslonaca A i D, FA i FD , pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu
pravcu):
X
Fy = 0 FA − FB + FC + FD = 0 (4.28–1)
X
MA = 0 − FB · LAB + FC · LAC + FD LAD − ME = 0 (4.28–2)
FB · LAB − FC · LAC + ME 10 · 103 · 0.4 − 2 · 103 · 1 + 1 · 103

FD = = = 2.5kN
LAD 1.2
FA = FB − FC − FD = 10 · 103 − 2 · 103 − 2.5 · 103 = 5.5kN
tačkama. S obzirom da nema kontinuiranog opterećenja, ekstremne vrijednosti transfer-
zalne sile i momenta savijanja nalaze se na mjestima djelovanja vanjskih sila/momenata
(uključujući i reakcije oslonaca).
Na osnovu slike 4.28–2 se zaključuje da je najveći intenzitet transferzalne sile u dijelu
grede AB, a momenta ispod djelovanja sile FB , i iznose:
Fmax = 5.5kN
214 4 Savijanje
ME
FB
A B C D E
FA
FC FD
+F
5.5 kN
0
–2.5 kN
–4.5 kN
–500 Nm –1 kNm
0
+M
2.2 kNm
A Bl Bd Cl Cd Dl Dd E
F, kN 5.5 5.5 -4.5 -4.5 -2.5 -2.5 0 0
M, kNm 0 2.2 2.2 -0.5 -0.5 -1 -1 -1
Mmax = 2.2kNm
S obzirom da je dobivena pozitivna vrijednost momenta savijanja, gornja vlakna grede
su napregnuta pritiskom, a donja zatezanjem.
d d
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 32Mmax < σ
doz
I d4 π d3 π
64
d4 π
I=
64
iz kojeg se dobija
r r
3
3 32Mmax 3 32 · 2.2 · 10
d= = 6
= 60.74mm
σdoz π 100 · 10 · π
Nakon dimenzionisanja greda koristeći normalne napone, neophodno je provjeriti tangen-
4Fmax 4 · 5.5 · 103

3A 3 · 2.898 · 10−3
gdje je
d2 π (60.74 · 10−3 )2 π
A= = = 2.898 · 10−3 m2
4 4

Zadatak 4.29 Za gredu kvadratnog poprečnog presjeka stranice b, opterećenu kao na slici
4.29–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni napon na savijanje σdoz = 100
Ostali podaci: LAB = 0.4 m, LAC = 1 m, LAD = 1.2 m, LAE = 1.5 m, FB = 10 kN,
MC = 1 kNm, FE =2 kN.
LAB FB MC
A B C D E
LAC
FE
LAD
LAE
R j e š e nj e

LAC = 1 m MC = 1 kN/m τdoz = 70 MPa
LAD = 1.2 m FE = 2 kN
LAE = 1.5 m

koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo naći reakcije oslonaca A i D, FA i FD ,
pa postavljamo dvije jednačine ravnoteže pri čemu pretpostavljamo da obje reakcije djeluju
X
Fy = 0 FA − FB + FD + FE = 0 (4.29–1)
X
MA = 0 − FB · LAB − MC + FD · LAD + FE · LAE = 0 (4.29–2)
216 4 Savijanje
FB · LAB + MC − FE · LAE
FD =
LAD
10 · 10 · 0.4 + 1 · 103 − 2 · 103 · 1.5
3
= = 1.667kN
1.2
FA = FB − FD − FE = 10 · 10 − 1.667 · 103 − 2 · 103 = 6.333kN
3

karakteristične tačke (položaje djelovanja sila/momenata). S obzirom da nema kontinuira-
nog opterećenja, ekstremne vrijednosti transferzalne sile i momenta nalaze se na mjestima
djelovanja vanjskih sila/momenata (uključujući i reakcije oslonaca).
MC
FB
A B C D E
FA
FD FE
+F
6.3 kN
0 –1.3 kN
–3.7 kN
0.33 kNm
0 0.6 kNm
1.33 kNm
+M
2.5 kNm
A Bl Bd Cl Cd Dl Dd E
F, kN 6.3 6.3 -3.7 -3.7 -3.7 -3.7 -1.3 -1.3
M, kNm 0 2.5 2.5 0.33 1.33 0.6 0.6 0

grede AB, a momenta savijanja na mjestu djelovanja sile FB i iznose:
Fmax = 6.333kN
Mmax = 2.533kNm
Treba napomenuti da su u ovom slučaju na mjestu maksimalnog momenta savijanja

(pozitivna vrijednost) gornja vlakna grede izložena zatezanju, a donja pritisku.

b b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 6Mmax < σ
doz
I b4 b3
12
b4
I=
12
iz kojeg se dobija
r r
3
3 6Mmax 3 6 · 2.533 · 10
b= = 6
= 53.37mm
σdoz 100 · 10
3Fmax 3 · 6.333 · 103

2A 2 · 2.848 · 10−3
gdje je
A = b2 = (53.37 · 10−3 )2 = 2.848 · 10−3 m2
Zadatak 4.30 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine h : b =

1.5 : 1, opterećenu kao na slici 4.30–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni
napon na savijanje σdoz = 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 1.2 MPa.
Ostali podaci: a = 0.6 m, b = 0.4 m, F = 10 kN.
F
A C B
a b
R j e š e nj e
Zadatak je sličan zadatku 4.20 pa je postupak rješavanja identičan; radi se o dimenzion-

isanju na osnovu kriterija čvrstoće pri čemu je poprečni presjek pravougaonik s poznatim
odnosom stranica. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti
momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo
218 4 Savijanje

a = 0.6 m F = 10 kN σdoz = 12 MPa
b = 0.4 m h = 1.5b τdoz = 1.2 MPa
LAB = 1 m
pravcu):
X
Fy = 0 FA + FB − F = 0 (4.30–1)
X
MA = 0 FB · LAB − F · a = 0 (4.30–2)

a 0.6
FB = F · = 10 · 103 · = 6kN
LAB 1
FA = F − FB = 10 · 103 − 6 · 103 = 4kN
tačkama; radi se o jednom od osnovnih oblika opterećenih greda.
F
A C B
FA FB
+F
4 kN
0
–6 kN
2.4 kNm
+M
A Cl Cd B
F, kN 4 4 -6 -6
M, kNm 0 2.4 2.4 0

Na osnovu slike 4.30–2 se zaključuje da su najveći intenziteti transferzalne sile u dijelu

CB, a momenta savijanja ispod djelovanja sile F , i iznose:
Fmax = 6kN
Mmax = 2.4Nm
zatezanjem.
h h
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 2 = 8Mmax < σ
doz
I 3 3 3 · b3
b ·h
16
b · h3 b · h2 · h b · (1.5b)2 · h 3 3
I= = = = b ·h
12 12 12 16
iz kojeg se dobija
r r
3
3 8Mmax 3 8 · 2.4 · 10
b= = 6
= 81.1mm
3σdoz 3 · 12 · 10
pa je h = 1.5b = 1.5 · 81.1 = 121.64 mm.
3Fmax 3 · 6 · 103
2A 2 · 9.865 · 10−3
gdje je
A = bh = 81.1 · 10−3 · 121.64 · 10−3 = 9.865 · 10−3 m2
pa vrijednosti dimenzija (81.1 × 121.64 mm), dobivenih na osnovu normalnih napona, zado-
voljavaju i tangencijalne napone.
Zadatak 4.31 Za gredu pravougaonog poprečnog presjeka odnosa visine i širine h : b = 1 :

1.5, opterećenu kao na slici 4.31–1, odredi dimenzije poprečnog presjeka, ako je dozvoljeni
napon na savijanje σdoz = 12 MPa, a dozvoljeni tangencijalni napon je τdoz = 1.2 MPa.
Ostali podaci: a = 0.6 m, b = 0.4 m, M = 10 kNm.
M
A C B
a b

220 4 Savijanje

a = 0.6 m M = 10 kNm σdoz = 12 MPa
b = 0.4 m b = 1.5h τdoz = 1.2 MPa
LAB = 1 m
R j e š e nj e
Zadatak je sličan prethodnom pa je postupak rješavanja identičan; radi se o dimenzion-

isanju na osnovu kriterija čvrstoće, pri čemu je poprečni presjek pravougaonik s poznatim
odnosom stranica. Da bismo dimenzionisali gredu, neophodno je naći ekstremne vrijednosti
momenata savijanja i transferzalnih sila koji djeluju na gredu. U tu svrhu neophodno je prvo
pravcu):
X
Fy = 0 FA + FB = 0 (4.31–1)
X
MA = 0 FB · LAB − M = 0 (4.31–2)
M 10 · 103
FB = = = 10kN
LAB 1
FA = −FB = −10kN
savijanja, kao što je dato na slici 4.31–2, pri čemu su date i vrijednosti sila i momenata u
karakterističnim tačkama; i u ovom slučaju radi se o jednom od najjednostavnijih tipova
opterećenja prostih greda.
Na osnovu slike 4.31–2 se zaključuje da je transferzalna sila konstantna čitavom dužinom
grede, a moment savijanja najveći ispod djelovanja vanjskog momenta s lijeve strane, i
iznose:
Fmax = −10kN
Mmax = −6kNm
pri čemu se u daljem proračunu uzimaju njihovi intenziteti. Pošto je moment savijanja
negativan, gornja vlakna grede su napregnuta zatezanjem, a donja pritiskom.
h 2b
Mmax Mmax
σdoz = 2 = 3 · 2 = 27Mmax < σ
doz
I 2 2 · b3
b4
81
pri čemu je za pravougaoni poprečni presjek s odnosom visine i širine h : b = 1 : 1.5
3
2b
b ·
b · h3 3 2 4
I= = = b
12 12 81
M
A C B
FA FB
+F
0
–10 kN
–6 kNm
0
+M 4 kNm
A Cl Cd B
F, kN -10 -10 -10 -10
M, kNm 0 -6 -4 0
iz kojeg se dobija
r r
3
3 27Mmax 3 27 · 6 · 10
b= = = 188.99mm
2σdoz 2 · 12 · 106
pa je h = 2b/3 = 2 · 188.99/3 = 125.99 mm.
3Fmax 3 · 10 · 103
2A 2 · 2.381 · 10−2
gdje je
A = bh = 188.99 · 10−3 · 125.99 · 10−3 = 2.381 · 10−2 m2
Poglavlje 5
Složena naprezanja
5.1 Osnovne formule

Normalni i tangencijalni naponi za element napona zarotiran za ugao θ:
σx + σy σx − σy
σx1 = + cos 2θ + τxy sin 2θ (5–1)
2 2
σx − σy
τxy = − sin 2θ + τxy cos 2θ (5–2)
2
Glavni normalni naponi i pravac djelovanja:
s 2
σ1,2 = ± 2
+ τxy (5–3)
2 2
2τxy
tg2θp = (5–4)
σx − σy
Maksimalni tangencijalni naponi i pravac djelovanja:
s 2
σx − σy 2 = ± 1
σ − σ2
τmax = ± + τxy (5–5)
2 2
σx − σy
tg2θs = − (5–6)
2τxy
224 5 Složena naprezanja
5.2 Zadaci
Zadatak 5.1 Horizontalni nosač ABC na slici 5.1–1, napravljen od šipke kružnog poprečnog
presjeka prečnika 60 mm, izložen je silama P1 = 2 kN koja djeluje vertikalno, i P2 = 3
kN, koja djeluje horizontalno s dijelom AB, dužine 0.8 m. Izračunati glavne normalne i
maksimalne tangencijalne napone u tački p (vidi sliku) uzrokovane djelovanjem sile P2 .
1.1 zad:05-2012-02-14a y0
A
p x0
B
z0 y0
C
0.4 m P2 p
P1 x0
60 mm
R j e š e nj e

LBC = 0.4 m d = 60 mm P1 = 2 kN
LAB = 0.8 m P2 = 3 kN
Ovakav tip zadataka – prostorna složena opterećenja – mogu se (šablonski) rješavati na

dva načina: (i) redukcijom vanjskih opterećenja na površinu poprečnog presjeka u kojem tre-
bamo naći napone∗ i(ii) postavljanjem nepoznatih reakcija u poprečnom presjeku u kojem
se traže naponi i njihovim određivanjem preko jednačina ravnoteže. U oba slučaja dobivaju
se opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek pomoću kojih se određuju nor-
malni i tangencijalni naponi, koji se odnose na pojedinačna opterećenja. Ovaj zadatak će se
riješiti korištenjem oba pristupa. Treba napomenuti da se zadatkom traži samo određivanje
napona usljed djelovanja sile P2 , dok studentu ostaje za vježbu da nađe napone koji nastaju
usljed djelovanja sile P1 .
Postupak I: Redukcija vanjskih opterećenja

Redukcija vanjskih opterećenja (sila, pošto se momenti prenose) na posmatranu površinu
može se uraditi postepeno, kao što je prikazano na slikama 4.5–2a-c. Prvo se sila P2 reducira
∗
Striktno govoreći, redukcija sile se vrši u tačku u prostoru, a ne na površinu. U kontekstu ove zbirke pojam ’redukcija
na površinu’ predstavlja redukciju na težište posmatrane površine.
Zadaci 225
na presjek B (slika 4.5–2b), pri čemu je moment savijanja My0 prikazan plavom strelicom† .
Nakon toga se opterećenja u presjeku B, P2 i My0 , reduciraju na presjek A, kao što je
prikazano na slici 4.5–2c.
Dakle, sila P2 se može redukovati na površinu u uklještenju A, koja sadrži tačku p,
tako što se njen utjecaj u presjeku C redukuje na pritisnu silu P2 i moment savijanja,
My0 = P2 · LBC oko ose y0 u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Iz teorije je
poznato da pritisna sila izaziva (pritisne) normalne napone, a moment savijanja normalne
napone, tako da pojedinačno imamo:
a) Normalni naponi usljed pritisne sile P2
Normalni naponi usljed aksijalne sile se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i vrijede za sve
tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačku p, kao što je prikazano na slici 5.1–2d
P2 3 · 103
σp = − =− = −1.1MPa
A 2.827 · 10−3
gdje je
d2 π (60 · 10−3 )2 π
A= = = 2.827 · 10−3 m2
4 4
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja My0 = P2 · LBC

Kao što je ranije rečeno, moment savijanja My0 djeluje oko ose y0 u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu, tako da su vlakna u pozitivnom dijelu ose x0 napregnuta
pritiskom, a ona u negativnom dijelu ose x0 zatezanjem, pri čemu je raspodjela napona
linearna, kao što je prikazano na slici 5.1–2d. S obzirom na položaj tačke p, jasno je da
se radi o najudaljenijim vlaknima, izloženim pritisku (predznak "−"), pa se korištenjem
izraza (4–1) dobiva traženi napon
M y0 P2 · LBC d 3 · 103 · 0.4 60 · 10−3

σs = − x0 = − =− = −56.6MPa
Iy0 Iy0 2 6.362 · 10−7 2
gdje je
d4 π (60 · 10−3 )4 π
Iy0 = = = 6.362 · 10−7 m4
64 64
c) S obzirom da u poprečnom presjeku nema nikakvih opterećenja koja su posljedica djelo-

vanja sile P2 , a koja izazivaju tangencijalne napone (smičuća sila ili uvijanje), u tački p
ne računamo tangencijalne napone‡
Kada su identificirane i izračunate vrijednosti pojedinačnih tangencijalnih i normalnih
komponenti napona, istovrsni naponi se saberu pa možemo izračunati maksimalne tangen-
cijalne i glavne normalne napone. Za tačku p, gdje vladaju samo normalni naponi, može se
nacrtati element napona , kao što je prikazano na slici 5.1–2e. Dakle, jasno je da se radi o
aksijalno opterećenom elementu s najvećim normalnim naponom jednakim
σmax = −1.1 · 106 + (−56.6 · 106 ) = −57.7MPa
†
Općenito, vektor momenta sile predstavlja vektorski proizvod odstojanja posmatrane tačke od mjesta djelovanja sile i te
−
→ →
− −
−→ −
→
sile, M = →−r × F . Dakle, smjer se određuje pravilom desne ruke, krečući se od vektora odstojanja (BC) do vektora sile(P2 ).
‡
Treba napomenuti da to ne znači da u presjeku nema tangencijalnih napona, nego samo da nama opterećenja koja su
direktno vezana za njihovo računanje.
a) b)
y0
A y0
A
p x0
p x0
My0=LBC⋅P2
B
z0 B
C
LBC P2 z0
P2
c) d) e)
y0
y0
My0=LBC⋅P2 p
A
x0 –57.7 MPa –57.7 MPa
P2 x0
p 56.6 MPa
σs
σp –56.6 MPa
–1.1 MPa
Slika 5.1–2: Postupak I: Redukcija vanjskih opterećenja - redukcija sile (a-c), rapodjela normalnih
napona (d), element napona (e)
Iz teorije je poznato (M ohrov krug za aksijalno opterećeni element) da je u ovom slučaju

maksimalan tangencijalni napon jednak polovini glavnog normalnog napona, odnosno
σmax −57.7 · 106

τmax = ± =± = ∓57.7MPa
2 2
Treba napomenuti da se do istih vrijednosti moglo doći i korištenjem izraza (5–3) i (5–5),
ali s obzirom da se radilo o jednostavnom naponskom stanju za koji su poznate veze glavnih
normalnih i maksimalnih tangencijalnih napona postupak je skraćen.
Postupak II: Postavljanje i određivanje nepoznatih reakcija

Ovaj postupak rješavanja je više sistematičan nego prethodni i može se uvijek primjeniti
na isti način. Poprečni presjek u kojem se traže naponi se oslobodi veza s jedne strane
i utjecaj tog odvojenog dijela se zamijeni reakcijama. U tom smislu, utjecaj uklještenja
na nosač se zamijeni sa 6 reakcija, i to 3 sile u pravcu svake od osa, Fx0 , Fy0 i Fz0 , te 3
momenta oko osa, Mx0 , My0 i Mz0 , kao što je prikazano na slici 5.1–3. Treba napomenuti
da ove reakcije djeluju na površinu poprečnog presjeka s normalom prema negativnoj osi
z0 za razliku od prethodnog postupka rješavanja, gdje se sile reduciraju na površinu čija je
normala usmjerena u pozitivnom pravcu ose z0. Pri tome, svaka od ovih reakcija predstavlja
Zadaci 227
određeno opterećenje, koje uzrokuje određenu vrstu napona, kako slijedi (predznak napona
je prema pretpostavki smjera djelovanja):
a) Sila Fx0 – smicanje: tangencijalni napon u smjeru djelovanja sile,
b) Sila Fy0 – smicanje: tangencijalni napon u smjeru djelovanja sile,
c) Sila Fz0 – aksijalno opterećenje: normalni napon; zatežući u negativnom smjeru ose z0 ,
d) Momenat Mx0 – savijanje oko ose x0 : normalni naponi; pritisni u pozitivnom dijelu ose
y0 , a zatezni u negativnom,
e) Momenat My0 – savijanje oko ose y0 : normalni naponi; pritisni u negativnom dijelu ose
x0 , a zatezni u pozitivnom,
f) Momenat Mz0 – uvijanje: tangencijalni naponi u smjeru okretanja kazaljke na satu.
Nakon što se pretpostave reakcije koje vladaju u poprečnom presjeku, postavljaju se
jednačine ravnoteže (ukupno 6 jednačina, jer se radi o prostornom problemu), pri čemu i
ovdje posmatrano samo silu P2 :
X
Fx = 0 Fx0 = 0
X
Fy = 0 Fy0 = 0
X
Fz = 0 Fz0 + P2 = 0
X
Mx = 0 Mx0 = 0
X
My = 0 My0 + P2 · LBC = 0
X
Mz = 0 M z0 = 0
Na osnovu prethodnog sistema jednačina ravnoteže jasno da su jedine reakcije različite od

nule Fz0 = −P2 i My0 = −P2 · LBC pa se dalji tok rješavanja svodi na rješavanje prema
prvom postupku. Pri tome treba imati u vidu pretpostavljene smjerove djelovanja reakcija
na posmatrani poprečni presjek.
y0
My0
Fy0 Mz0
A Fz0
p Mx0
Fx0 x0
B
z0
C
LBC P2
Slika 5.1–3: Postupak II: postavljanje reakcija na posmatrani presjek

Koji od predstavljena dva postupka koristiti potpuno je svejedno. Prvi postupak zahtijeva
manje pisanja i više vještine u prepoznavanju opterećenja. S druge strane, drugi postupak
je općeniti pristup rješavanju ovog tipa problema tako da se uvijek mogu pratiti isti koraci
u rješavanju, ali se zbog toga u nekim slučajevima pojedini koraci bezrazložno razmatraju.
Zadatak 5.2 Koljenasto vratilo opterećeno je silom P = 1 kN kao na slici 5.2–1. Ako je
prečnik gornjeg (fiksiranog) dijela vratila 20 mm, izračunaj glavne normalne i maksimalni
tangencijalni napon u tački B, koja leži na vanjskoj površini vratila na osi y0 .
y0
b1=80 mm
B
x0
z0 A y0
B
A
z0
b2=120 mm
20 mm
b3=40 mm
P=1 kN
R j e š e nj e

b1 = 80 mm d = 20 mm P = 1 kN
b2 = 120 mm
b3 = 40 mm
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački poprečnog presjeka kojem pripada
tačka B (površina u uklještenju), neophodno je silu P redukovati na poprečni presjek u ukl-
ještenju. To se može uraditi postepeno , kao što je prikazano na slikama 5.2–2a-d. Konačno
(slika 5.2–2d) sila P se redukuje na:
i) silu P , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose z0 – izaziva
smicanje (tangencijalni naponi)
ii) moment uvijanja T = Mx0 P · b2 oko ose x0 u smjeru kretanja kazaljke na satu, koji
nastaje usljed djelovanja sile P na kraku b2 – izaziva uvijanje (tangencijalni naponi),

Zadaci 229
iii) moment savijanja oko ose y0 , My0 = P · (b1 + b3 ), u smjeru kretanja kazaljke na satu –
izaziva savijanje (normalni naponi).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati i
napone, kako slijedi:
a) b)
y0 y0
b1 b1
B B
x0 x0
z0 A z0 A
b2 b2
b3 P My01=P·b3
P
c) d)
y0 y0
b1
B T=Mx0=P·b2 B
T=Mx0=P·b2 x0
x0 z0
z0 A
A
P My01=P·b3
P My01=P·b3 My0=P·(b1 +b3)
My02=P·b1
Slika 5.2–2: Redukcija vanjskih opterećenja
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom P , koja djeluje u ravni posmatranog po-
prečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi y0 , kojoj upravo pripada tačka B, i usmjereni su u pozitivnom smjeru ose z0 (slika
5.2–3a). S obzirom da se radi o punom kružnom poprečnom presjeku, koristeći izraz
(4–5) dobija se
4P 4 1000
τs = = = 4.244MPa
3A 3 314.16 · 10−6
gdje je
d2 π (20 · 10−3 )2 π
A= = = 314.159 · 10−6 m2
4 4
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = Mx0 = P · b2 oko ose x0 djeluje u
smjeru kretanja kazaljke na satu pa ima smjer negativne ose z0 , kao što je prikazano
na slici 5.2–3a. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
T d P · b2 d 1000 · 120 · 10−3 20 · 10−3

τu = = = = 76.4MPa
Io 2 Io 2 1.571 · 10−8 2
gdje je
d4 π (20 · 10−3 )4 π
Io = = = 1.571 · 10−8 m4
32 32
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y0 linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.2–3b), a jednak je nuli u neutralnoj osi,
odnosno osi y0 oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka B nalazi na neutralnoj
osi, normalna komponenta napona je jednaka nuli.
Kada su identificirane i izračunate vrijednosti pojedinačnih tangencijalnih i normalnih
komponenti napona, istovrsni naponi se saberu pa možemo izračunati maksimalne tangen-
cijalne i glavne normalne napone. Na slikama 5.2–3a-b su prikazani pojedinačni naponi u
tački/presjeku B uz element napona (5.2–3c) i M ohrov krug (5.2–3d).
a) b)
y0
y0 B
τu
z0
T=Mx0=P·b2 B
τs x0
z0 A
P My0=P·(b1 +b3) σs
c) d)
τu − τs
τ u − τs
σ
τu − τs
Slika 5.2–3: Redukovana opterećenja (a), raspodjela normalnih napona (b), element napona (c) i M ohrov
krug napona
Zadaci 231
Jasno da je maksimalni tangencijalni napon

τmax = τu − τs = 76.4 · 106 − 4.24 · 106 = 72.16MPa
a maksimalni normalni napon
σmax = τmax = 72.16MPa
Treba napomenuti da se do istih vrijednosti moglo doći i korištenjem izraza (5–3) i (5–5),
ali s obzirom da se radilo o jednostavnom naponskom stanju (u tački B djeluju samo kom-
ponente tangencijalnih napona) to se moglo uraditi i pomoću skice M ohrovog kruga napona
za tačku B.
Zadatak 5.3 Šipka prečnika 40 mm izložena je sili od 800 N, kao na slici 5.3–1. Naći
napone koji djeluju u pojedinim tačkama i to:
a) Grupa A: u tački A,
b) Grupa B: u tački B § .
150 mm
200 mm z
A B y
x
800 N
30º
R j e š e nj e

L1 = 150 mm d = 40 mm F = 800 N
L2 = 200 mm α = 30◦
S obzirom da se obje tačke, A i B, nalaze na istom poprečnom presjeku, razmotrimo

prvo koja opterećenja vladaju na toj površini. Prvo razložimo silu F = 800 N na dvije
komponente: Fy , u pravcu ose y i Fz u pravcu ose z , kao što je prikazano na slici 5.3–2a.
Intenziteti komponenti su kako slijedi
Fy = F · sin α = 800 · sin 30◦ = 400N
Fz = F · cos α = 800 · cos 30◦ = 692.82N
§
Jedna grupa studenata radila je zadatak pod a), a druga pod b). Na sličan način biće urađeni i ostali zadaci koji su
zadati u više grupa.
Obje komponente sada redukujemo na poprečni presjek koji sadrži tačke A i B: komponenta
sile Fy ostaje kakva jeste (pošto je aksijalna), dok se komponenta sile Fz redukuje na smičuću
silu Fz i moment savijanja Mx = Fz · L2 oko ose x s negativnim predznakom (gornja vlakna
su izložena zatezanju, a donja na pritisku). Dakle, u presjeku koji sadrži tačke A u B usljed
djelovanja sile F javljaju se sljedeća opterećenja (vidi sliku 5.3–2b):
i) aksijalno (zatežuće) opterećenje usljed djelovanja komponente Fy – normalni naponi,
ii) smicanje usljed djelovanja komponente Fz prema dolje – tangencijalni napon,
iii) savijanje usljed djelovanja momenta savijanja Mx = Fz · L2 – normalni napon.
Sada možemo odrediti napone u pojedinim tačkama.
a)
L2 z
A B Fy y
x
α Fz F
b) c)
z 22 MPa
z
x σs σz
A
Fy y
Mx=L2⋅Fz B –22 MPa 0.3 MPa
A B
x τs Fz
Slika 5.3–2: Redukcija sila na posmatrani poprečni presjek (a-b) i raspodjela normalnih napona
1. Grupa A: napon u tački A

Tačka A nalazi se na osi x, koja ujedno predstavlja neutralnu liniju poprečnog presjeka
pri djelovanju momenta savijanja Mx . Stoga se u ovoj tački javljaju samo naponi
usljed djelovanja aksijalne sile Fy i smicajne sile Fz (maksimalni tangencijalni napon
za poprečni presjek), a naponi imaju sljedeće vrijednosti:
i) Normalni napon usljed aksijalne sile Fy dobiva se na osnovu izraza (1–1)(slika
5.3–2c)
Fy 400
σz = = = 318.31kPa
A 1.257 · 10−3
gdje je
d2 π (40 · 10−3 )2 π
A= = = 1.257 · 10−3 m2
4 4
Zadaci 233
ii) Tangencijalni napon usljed sile smicanja Fz dobiva se na osnovu izraza (4–5) i ima
smjer djelovanja sile Fz (slika 5.3–2b)
4 Fz 4 692.82
τs = = = 735.1kPa
3 A 3 1.257 · 10−3
2. Grupa B: napon u tački B
Tačka B nalazi se na osi z na vanjskoj površini, tako da se u ovoj tački javlja nor-
malni napon usljed aksijalnog opterećenja te normalni napon usljed savijanja, dok je
tangencijalni napon usljed smicajne sile jednak nuli. Naponi imaju sljedeće vrijednosti
i) Normalni napon usljed aksijalne sile Fy isti je kao za tačku A
Fy 400
σz = = = 318.31kPa
A 1.257 · 10−3
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.3–2), a u tački B ima pritisni karakter
(slika 5.3–2c). Vrijednost napona je prema izrazu (4–1)
Mx Fz · L2 d 692.82 · 0.2 40 · 10−3
σs = z=− =− = −22.05MPa
Ix Ix 2 1.257 · 10−7 2
gdje je za kružni poprečni presjek
d4 π (40 · 10−3 )4 π
Ix = = = 1.257 · 10−7 m4
64 64
Zadatak 5.4 Za dio na slici 5.4–1 u tački A odrediti:
a) tangencijalne napone,
b) normalne napone.
z a
300 mm
A
x y
a F=6 kN
300 mm
z
a-a
40 mm
x A
50 mm

R j e š e nj e

L1 = 300 mm d1 = 100 mm F = 6 kN
L2 = 300 mm d2 = 80 mm
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka a − a, kojem pripada tačka
A, neophodno je silu F redukovati na posmatrani poprečni presjek. To se može uraditi
postepeno, kao što je prikazano na slici 5.4–2a-c: prvo se sila F redukuje u presjeku B na
smičuću silu F i moment uvijanja T = My = L2 · F (slika 5.4–2b), a zatim se sila F redukuje
u presjek a − a na smičuću silu F i moment savijanja Mx = L1 · F , dok se moment uvijanja
T prenese na presjek a − a (slika 5.4–2c). Dakle, sila F se iz tačke/presjeka C redukuje u
presjek a − a na:
i) silu F , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose z – izaziva
smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = F · L2 oko ose y u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na
satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F na kraku L2 – izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, Mx = F · L1 , u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
savijanje (normalni napon).
napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom F , koja djeluje u ravni posmatranog po-
osi x, kojoj upravo pripada tačka A, i usmjereni su prema dolje, tj. u negativnom smjeru
ose z (slika 5.4–2c). S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku,
koristeći izraz (4–6) dobija se
4F d22 + d2 d1 + d21

τs =
3A d22 + d21
4 · 6 · 103 0.082 + 0.08 · 0.1 + 0.12

= τs = 4.21MPa
3 · 2.827 · 10−3 0.082 + 0.12
gdje je
(d21 − d22 )π (0.12 − 0.082 )π

A= = = 2.827 · 10−3 m2
4 4
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = F · L2 oko ose y djeluje u sm-
jeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer pozitivne ose z , kao što je
prikazano na slici 5.4–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja
(3–1)
T d1 F · L2 d1 6000 · 300 · 10−3 100 · 10−3

τu = = = = 15.53MPa
Io 2 Io 2 5.796 · 10−6 2
Zadaci 235
gdje je
(d41 − d42 )π (0.14 − 0.084 )π
Io = = = 5.796 · 10−6 m4
32 32
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.4–2d), a jednak je nuli u neutralnoj osi,
odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka A nalazi na neutralnoj
osi, normalna komponenta napona je jednaka nuli.
a) b)
z a z a
L1 L1
A A F
x B B
y x
y
a F a
L2 T=My=L2⋅F
C
c) d)
z
z τu
Mx=L1⋅F x
F σs
A y A
x T=My=L2⋅F
τs
Slika 5.4–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
Zadatak 5.5 Za dio na slici 5.5–1 u tački A odrediti:

b) normalne napone.
R j e š e nj e

H = 200 mm d = 40 mm F1 = 1500 N
L = 400 mm F2 = 1000 N
Zadatak je sličan prethodnom, s tim da u ovom slučaju kao vanjsko opterećenje imamo
dvije sile. Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka a − a kojem pripada
400 mm
1500 N
200 mm
a 1000 N
A y a-a
a
x
A 20 mm
tačka A, neophodno je obje sile, F1 = 1500 N i F2 = 1000 N, redukovati na posmatrani

poprečni presjek.
Kao što je naznačeno na slici 5.5–2, sila F1 se postupno redukuje prvo na moment uvijanja
T i silu F1 (5.5–2b), a zatim na silu F1 i moment savijanja My , tako da u presjeku a − a
imamo:
i) silu F1 , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose x – izaziva
ii) moment uvijanja T = Mz = F1 · L oko ose z u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na
satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F1 na kraku L – izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja My = F1 · H oko ose y u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F1 mo-
žemo izračunati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τs1 usljed smicanja silom F1 , koja djeluje u ravni posmatranog po-
osi y, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose y, a tu spada i tačka A. Dakle,
tangencijalni napon usljed smicanja silom F1 jednak je nuli u tački A.
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = F1 · L oko ose z djeluje u sm-
jeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer pozitivne ose y , kao što je
prikazano na slici 5.5–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja
(3–1)
T d F1 · L d 1500 · 400 · 10−3 40 · 10−3
τu = = = = 47.75MPa
Io 2 Io 2 2.513 · 10−7 2
gdje je
d4 π (40 · 10−3 )4 π
Io = = = 2.513 · 10−7 m4
32 32
Zadaci 237
T=Mz=F·L F1
z
a) b)
L
F1
H a H a
y A y
a A a
x x
c) d)
z
T=Mz=F1·L F1 –95.5 MPa
y
My=F1·H y
A σs
x τu
A x 95.5 MPa
Slika 5.5–2: Redukcija sile F1 (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, My = F1 · H linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.5–2d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi y oko koje se vrši savijanje. Tačka A se nalazi na mjestu gdje su najveći
zatezni naponi, a intenzitet se određuje pomoću izraza (4–1)
My F1 · H d 1500 · 0.2 40 · 10−3
σs = x= = = 95.5MPa
Iy Iy 2 1.257 · 10−7 2
d4 π (40 · 10−3 )4 π
Iy = = = 1.257 · 10−7 m4
64 64
Što se tiče sile F2 , ona se na površinu a − a redukuje na (vidi sliku 5.5–3a-c):
i) silu F2 , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose y – izaziva
ii) moment savijanja Mx = F2 · H oko ose x u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
Ova opterećenja izazivaju sljedeće napone:

osi x, na kojoj se nalazi tačka A. Koristeći se izrazom (4–5) dobija se intenzitet napona
4 F2 4 1000
τs2 = = = 1.06MPa
3 A 3 1.257 · 10−3
gdje je
d2 π (40 · 10−3 )2 π
A= = = 1.257 · 10−3 m2
4 4
a smjer je jednak smjeru djelovanja napona τu (slika 5.5–3c).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x, Mx = F2 · H linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.5–3d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje, a na kojoj se nalazi tačka A. Dakle, normalni
napon usljed momenta savijanja Mx u tački A jednak je nuli.
z z
a) b)
F2
F2
H a H a
y A y
a A a
x x
c) d)
z Mx=F2·H
y
F2
y
A τs
x A
σs

Zadaci 239
Zadatak 5.6 Za dio na slici 5.6–1 cilindričnog poprečnog presjeka prečnika 40 mm u tački
A odrediti:
b) normalne napone,
c) glavne normalne i maksimalne tangencijalne napone.
100 mm
x
150 mm
z
500 N
y A B
300 N
R j e š e nj e

L = 150 mm d = 40 mm F1 = 500 N
F2 = 300 N
Slično prethodnom i u ovom zadatku kao vanjsko opterećenje imamo dvije sile. Da bismo
odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka kojem pripada tačka A, neophodno je
obje sile, F1 i F2 , redukovati na posmatrani poprečni presjek.
Kao što je naznačeno na slici 5.6–2a-d, sila F1 se redukuje na:
i) silu F1 , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose z – izaziva
s
ii) moment savijanja My = F1 · L oko ose y u smjeru kretanja kazaljke na satu (posmatrano
iz pozitivnog smjera ose y) – izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F1 možemo
izračunati i napone, kako slijedi:
prečnog presjeka imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, odnosno
osi z, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose z, a tu spada i tačka A. Dakle,
tangencijalni napon usljed smicanja silom F1 u tački A jednak je nuli.
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, My = F1 · L, linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.6–2c), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi y oko koje se vrši savijanje. Tačka A se nalazi na mjestu gdje su najveći
zatezni naponi, a intenzitet se određuje pomoću izraza (4–1)
My F1 · L d 500 · 0.15 40 · 10−3

σs = z= = = 11.97MPa
Iy Iy 2 1.257 · 10−7 2
d4 π (40 · 10−3 )4 π
Iy = = = 1.257 · 10−7 m4
64 64
a)
x
L
z
F1
y A B
b) c)
z
My=L F1
x A
F1 11.97 MPa
s
A B
z –11.97 MPa
y
y
Slika 5.6–2: Redukcija sile F1 (a-b) i raspodjela normalnih napona (c)
Što se tiče sile F2 , ona se na posmatrani poprečni presjek redukuje na (vidi sliku 5.6–3):
ii) moment savijanja Mz = F2 · L oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
osi z, na kojoj se nalazi tačka A. Koristeći se izrazom (4–5) dobija se intenzitet napona
4 F2 4 300
τs2 = = = 0.32MPa
3 A 3 1.257 · 10−3
Zadaci 241
gdje je
d2 π (40 · 10−3 )2 π
A= = = 1.257 · 10−3 m2
4 4
a smjer je u pravcu djelovanja sile F2 .
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose z, Mz = F2 · L linearno se mijenja s
osi, odnosno osi z oko koje se vrši savijanje, a na kojoj se nalazi tačka A. Dakle, normalni
napon usljed momenta savijanja Mz u tački A jednak je nuli.
a)
x
L
z
y A B
F2
b) c)
Mz=L F2 z s
x
A
B B
A
F2 y
z s
y
Slika 5.6–3: Redukcija sile F2 (a-b) i raspodjela normalnih napona (c)
s=0.32
s MPa
s=11.97 MPa
s
s=11.97 MPa
s
Slika 5.6–4: Element napona za tačku A
Kada smo izračunali normalne i tangencijalne napone, istovrsni naponi se sabiraju pa se

može nacrtati element napona za tačku A, kao što je dato na slici 5.6–4. Tražene ekstremne
vrijednosti napona se izračunavaju koristeći izraze (5–3) i (5–5). Pri tome, uzima se da je
σx = σs , σy = 0 i τxy = τs2 . Dakle, imamo

r
σs σs 2
σ1 = + + τs22
2 2
s 2
11.94 · 106 11.94 · 106
= + + (0.32 · 106 )2 = 11.95MPa
2 2
r
σs σs 2
σ2 = − + τs22
2 2
s
2
11.94 · 106 11.94 · 106

= − + (0.32 · 106 )2 = −8.5kPa
2 2
r s 2
σs 2 11.94 · 106
τmax = ± + τs22 = ± + (0.32 · 106 )2 = ±5.98MPa
2 2
Zadatak 5.7 Za cijev na slici 5.7–1 u tačkama a i b odrediti:

b) normalne napone.
ako je unutrašnji prečnik cijevi d1 = 30 mm, a vanjski d2 = 25 mm, a dio je opterećen:
i) grupa A: samo silom F1 = 1200 N,
ii) grupa B: samo silom F2 = 1500 N.
y
45 mm
A 45 mm
1500 N
1200 N
a b
75 mm
B
z 20 mm
x

Zadaci 243
R j e š e nj e

L1 = 45 mm d1 = 30 mm F1 = 1200 N
L2 = 45 mm d2 = 25 mm F2 = 1500 N
H = 75 mm
i) Grupa A: djelovanje sile F1 = 1200 N

Zadatak je sličan zadatku 5.4, osim što u ovom zadatku treba izračunati napone u
dvije tačke. Kako se obje tačke nalaze u istom poprečnom presjeku, razmotrimo prvo
opterećenja koja vladaju usljed djelovanja vanjske sile F1 .
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka, kojem pripadaju tačke
a i b, neophodno je silu F1 redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je
naznačeno na slici 5.7–2a-c, sila se prvo redukuje na silu F1 i moment uvijanja T u
presjeku A, a zatim na silu F1 i moment savijanja Mx u presjeku koji sadrži tačke a i
b, tako da se u traženom poprečnom presjeku javljaju sljedeća opterećenja:
i) sila F1 , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose z – izaziva
ii) moment uvijanja T = My = F1 · (L1 +L2 ) oko ose y u smjeru obrnutom od kretanja
kazaljke na satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F1 na kraku (L1 + L2 ) – izaziva
uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja oko ose x, Mx = F1 · H, u smjeru kretanja kazaljke na satu –
izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izraču-
nati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom F1 , koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka,
odnosno osi x, kojoj pripada tačka b, i usmjereni su u negativnom smjeru ose z
(slika 5.7–2c). S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku,
4F1 d22 + d2 d1 + d21

τsb =
3A d22 + d21
0.0252 + 0.025 · 0.03 + 0.032

4 · 1200
= = 11.05MPa
3 · 215.984 · 10−6 0.0252 + 0.032
gdje je
(d21 − d22 )π (0.032 − 0.0252 )π

A= = = 215.984 · 10−6 m2
4 4
Što se tiče tačke a, ona se nalazi na vlaknima koja su najudaljenija od neutralne

ose i tangencijalni naponi su jednaki nula.
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = F1 · (L1 + L2 ), oko ose y

djeluje u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Smjer djelovanja zavisi
od tačke koja se posmatra, tako da za tačku a ima smjer pozitivne ose x, a za tačku
b ima smjer negativne ose z, kao što je prikazano na slici 5.7–2c. Intenzitet ovog
napona je isti za obje tačke, jer se obje nalaze na vanjskoj površini cijevi, odnosno
na istoj udaljenosti od ose uvijanja y, a dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
T d1 F1 · (L1 + L2 ) d1
τua = τub = τu = =
Io 2 Io 2
1200 · (45 + 45) · 10−3 30 · 10−3
= = 39.35MPa
4.117 · 10−8 2
gdje je
(d41 − d42 )π (0.034 − 0.0254)π

Io = = = 4.117 · 10−8 m4
32 32
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.7–2d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka b nalazi na
neutralnoj osi, normalna komponenta napona u ovoj tački jednaka je nuli.
Što se tiče tačke a, koja je najudaljenija tačka od neutralne ose, imamo maksimalan
zatežući napon, koji se određuje prema obrascu (4–1)
Mx F1 · H d1 1200 · 0.075 30 · 10−3

σsa = z= = = 65.58MPa
Ix Ix 2 2.059 · 10−8 2
gdje je za kružni prstenasti poprečni presjek
(d41 − d42 )π [(30 · 10−3 )4 − (30 · 10−3 )4 ]π

Ix = = = 2.059 · 10−8 m4
64 64
Na ovaj način su određeni svi naponi u tačkama a i b usljed djelovanja sile F1 .
ii) Grupa B: djelovanje sile F2 = 1500 N

Ovaj zadatak je sličan zadatku 5.1 u kojem djeluje sila P2 , s tim da ovdje imamo dvije
tačke za koje treba odrediti napone.
Sila F2 se može redukovati na površinu koja sadrži tačke a i b, tako što se njen utjecaj
redukuje na pritisnu silu P2 i moment savijanja, Mz = F2 · L1 oko ose z u smjeru kretanja
kazaljke na satu, kao što je postupno pokazano na slici 5.7–3a-c. Iz teorije je poznato da
pritisna sila izaziva (pritisne) normalne napone, a moment savijanja normalne napone,
tako da pojedinačno imamo:
a) Normalni naponi usljed pritisne sile F2

Normalni naponi usljed aksijalne sile se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i vrijede za
sve tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačke a i b
F2 1500
σa = σb = − =− = −6.95MPa
A 215.984 · 10−6
Zadaci 245
a) y b) y
L1
L2 T=My=(L1+L2) F1
A A
F1
F1
a b a b
B H H
B
z z
x x
c) d)
y z
T=My=(L1+L2) F1 a
F1
Mx=H F1 s b
u
65.58 MPa
s
B a b
x –65.58 MPa
z x
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja Mz

Kao što je ranije rečeno, moment savijanja Mz djeluje oko ose z u smjeru kretanja
kazaljke na satu, tako da su vlakna u pozitivnom dijelu ose x napregnuta pritisakom,
a ona u negativnom dijelu ose x zatezanjem, pri čemu je raspodjela napona lin-
earna, kao što je prikazano na slici 5.1–3d. Kako se tačka a nalazi na osi z, odnosno
neutralnoj osi, normalni naponi u tački a usljed savijanja jednaki su nuli.
Što se tiče tačke b, ona se nalazi na najudaljenijim vlaknima izloženim pritisku (predz-
nak "−"), pa se korištenjem izraza (4–1) dobiva traženi napon
Mz −F2 · L1 d1 −1500 · 0.045 30 · 10−3
σsb = x= = = −49.18MPa
Iz Iz 2 2.059 · 10−8 2
gdje je Iz = Ix za kružni prstenasti presjek.
Na ovaj način su određeni svi naponi u tačkama a i b usljed djelovanja sile F2 .
Zadatak 5.8 Za dio na slici 5.8–1 u tački H odrediti:

b) normalne napone.
u slučaju
y y
a) b)
L1
A F2
Mz=L1 F2
F2
a b a b
H
B B
z z
x x
c) d)
y 49.18 MPa
F2 z z
s
Mz=L1 F2
a
B a b b
-49.18 MPa -6.95 MPa
z x
x
i) grupa A: djelovanja sile F1 = 3 kN, ako je vanjski prečnik cijevi d1a = 40 mm, a
unutrašnji d2a = 30 mm,
ii) grupa B: djelovanja sile F2 = 9 kN, ako je vanjski prečnik cijevi d1b = 45 mm, a
unutrašnji d2b = 35 mm.
R j e š e nj e

L1 = 120 mm d1a = 40 mm F1 = 3 kN
L2 = 120 mm d2a = 30 mm F2 = 9 kN
H = 150 mm d1b = 45 mm
d2b = 35 mm
Tip zadatka za obje grupe je identičan prethodnom za silu F1 pa je i postupak rješavanja

identičan.
Zadaci 247
3 kN
C B
D H
x
120 mm 9 kN
A
z
120 mm 150 mm
E
i) Grupa A: djelovanje sile F1 = 1200 N

Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka, kojem pripada tačka H,
neophodno je silu F1 redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je naznačeno
na slici 5.8–2a-c, sila se postepeno preko presjeka D na traženi presjek, redukuje na:
ii) moment uvijanja T = Mz = F1 · L1 oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu,
koji nastaje usljed djelovanja sile F1 na kraku L1 – izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, Mx = F1 · H, u smjeru kretanja kazaljke na satu –
izaziva savijanje (normalni napon).
poprečnog presjeka imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka,
odnosno osi x, kojoj pripada tačka H, i usmjereni su u pozitivnom smjeru ose y
4F1 d22a + d2a d1a + d21a

τs =
3A d22a + d21a
0.032 + 0.03 · 0.04 + 0.042

4 · 3000
= = 10.77MPa
3 · 549.78 · 10−6 0.032 + 0.042
gdje je
(d21a − d22a )π (0.042 − 0.032 )π
A= = = 549.78 · 10−6 m2
4 4
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = Mz = F1 · L1 , oko ose z
djeluje u smjeru kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer negativne ose
y, kao što je prikazano na slici 5.8–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim
obrascem iz uvijanja (3–1)
T d1a F1 · L1 d1a 3000 · 0.12 40 · 10−3

τu = = = = 95.2MPa
Io 2 Io 2 1.718 · 10−7 2
gdje je
(d41a − d42a )π (0.044 − 0.034 )π

Io = = = 1.718 · 10−7 m4
32 32
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H nalazi na
Na ovaj način su određeni svi naponi u tački H usljed djelovanja sile F1 .
a) b)
y y
F1
C B B
x F1
D H D H
x
L1 T=Mz=L1 F1
H z
z H
c) d)
y y
F1 s
Mx=H F1 T=Mz=L1 F1 !s x
B H
z x
H
u
Slika 5.8–2: Redukcija sile F1 (a-c) i raspodjela normalnih napona (c)
ii) Grupa B: djelovanje sile F2 = 9000 N

Slično prethodnom proračunu prvo je neophodno silu F2 redukovati na posmatrani
poprečni presjek. Kao što je naznačeno na slici 5.8–3a-c, sila se postepeno preko presjeka
D na traženom presjeku redukuje na:
Zadaci 249
a) b)
y
y
B
D H
x B
F2 D H
A x
z T=Mz=L2 F2
L2 H z
E H
F2
c) d) y
y
Mx=H F2 T=Mz=L2 F2 s x
B H
z x
H
F2
u
Slika 5.8–3: Redukcija sile F2 (a-c) i raspodjela normalnih napona (c)
i) silu F2 , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
ii) moment uvijanja T = Mz = F2 · L2 oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu,
koji nastaje usljed djelovanja sile F2 na kraku L2 – izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, Mx = F2 · H, u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke
na satu – izaziva uvijanje (normalni napon).
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka,
odnosno osi x, kojoj pripada tačka H, i usmjereni su u negativnom smjeru ose y
4F2 d22b + d2b d1b + d21b

τs =
3A d22b + d21b
0.0352 + 0.035 · 0.045 + 0.0452

4 · 9000
= = 28.35MPa
3 · 628.32 · 10−6 0.0352 + 0.0452
gdje je
(d21b − d22b )π (0.0452 − 0.0352)π
A= = = 638.32 · 10−6 m2
4 4
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = F2 · L2 , oko ose z djeluje u
smjeru kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer negativne ose y, kao što
je prikazano na slici 5.8–3c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz
uvijanja (3–1)
T d1b F2 · L2 d1b 9000 · 0.12 45 · 10−3
τu = = = = 95.2MPa
Io 2 Io 2 2.553 · 10−7 2
gdje je
(d41b − d42b )π (0.0454 − 0.0354)π
Io = = = 2.553 · 10−7 m4
32 32
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H nalazi na
Na ovaj način su određeni svi naponi u tački H usljed djelovanja sile F2 .
Zadatak 5.9 Za dio na slici 5.9–1 na koji djeluje sila F = 5 kN (ugao koji sila F zaklapa s
horizontalnom osom je tg(φ) = 3 : 4), odrediti:
b) normalne napone.
za sljedeće slučajeve:
i) grupa A: u tački A, ako je prečnik dijela da = 50 mm,
ii) grupa B: u tački B, ako je prečnik dijela db = 25 mm.
200 mm
300 mm
y
B
z A
3 5
4 x
5 kN
x
y
Zadaci 251
R j e š e nj e

L1 = 300 mm da = 50 mm F = 5 kN
L2 = 200 mm db = 25 mm
S obzirom da se obje tačke, A i B, nalaze na istom poprečnom presjeku, prvo ćemo

posmatrati sva opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek. U tu svrhu, zgodno
je silu F razložiti na dvije komponente: jednu koja djeluje u horizontalnom pravcu, Fx , i
drugu koja djeluje vertikalno, Fy , kao što je prikazano na slici 5.9–2. Imajući u vidu ugao
koji sila zaklapa s horizontalnom osom, na osnovu slike je jasno da su vrijednosti komponenti
jednake:
Fx = 4kN (5.9–1)
Fy = 3kN (5.9–2)
Na ovaj način tip zadatka je identičan zadatku 5.6 pa je i postupak rješavanja isti, s tim da
će se proračun za obje grupe uraditi zajedno.
5 kN
L1
y
B
z A
3 Fx
5
Fy x
4
F
Slika 5.9–2: Komponente vanjskog opterećenja
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka, kojem pripadaju tačke A
i B, neophodno je obje sile, Fx i Fy , redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je
naznačeno na slici 5.9–3a-b, sila Fx se može redukovati na:
i) silu Fx , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose x – izaziva
ii) moment savijanja My = Fx · L1 oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu – izaziva savijanje (normalni napon).
x
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile Fx
možemo izračunati i napone, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom Fx , koja djeluje u ravni posmatranog po-
osi y, kojoj pripada tačka A, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose y, a tu
spada i tačka B. Dakle, tangencijalni napon usljed smicanja silom Fx postoji samo za
tačku A i računa se prema izrazu (4–5)
4 Fx 4 4000
τsA = = =x 2.72MPa
3 Aa 3 1.963 · 10−3
a)
L1
y
B
z A
Fx
x
y
b) y c)
x
My=L1⋅Fx B B
z A
782 MPa
Fx σs
A τs x
–782 MPa
Slika 5.9–3: Redukcija sile Fx (a-b) i raspodjela normalnih napona (c)
gdje je
d2a π (50 · 10−3 )2 π
Aa = = = 1.963 · 10−3 m2
4 4
a smjer je u pravcu djelovanja sile Fx (slika 5.9–3b).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, My = Fx · L1 linearno se mijenja s
osi, odnosno osi y oko koje se vrši savijanje. Tačka A se nalazi na neutralnoj osi, tako da
su normalni naponi u njoj jednaki nuli, dok se tačka B nalazi na mjestu gdje su najveći
pritisni naponi (predznak "−"), a intenzitet se određuje pomoću izraza (4–1)
My −Fx · L1 db −4000 · 0.3 25 · 10−3
σsB = x= = = −782.3MPa
Iyb Iyb 2 1.917 · 10−8 2
d4b π (25 · 10−3 )4 π
Iyb = = = 1.917 · 10−8 m4
64 64
Što se tiče sile Fy , ona se na posmatrani poprečni presjek može redukovati na (vidi sliku
5.9–4a-b):
i) silu Fy , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
ii) moment savijanja Mx = Fy · L1 oko ose x u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
Zadaci 253
a)
L1
y
B
z A
Fy x
y 73.3 MPa
b) c)
y σs x
B
B
z
Mx=L1⋅Fy A –73.3 MPa
A
Fy τs
x
Slika 5.9–4: Redukcija sile Fy (a-b) i raspodjela normalnih napona (c)

i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom Fy , koja djeluje u ravni posmatranog po-
osi x, na kojoj se nalazi tačka B, a vrijednost nula na najudaljenijim vlaknima od neu-
tralne ose, kojima pripada i tačka A. Dakle, tangencijalni napon usljed sile Fy u tački
A jednak je nuli, dok se vrijednost napona u tački B dobija preko izraza (4–5)
4 Fy 4 3000
τsB = = = 8.15MPa
3 Ab 3 490.874 · 10−6
gdje je
d2b π (25 · 10−3 )2 π
Ab = = = 490.874 · 10−6 m2
4 4
a smjer je u pravcu djelovanja sile Fy (slika 5.9–4b).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x, Mx = Fy · L1 linearno se mijenja s
osi, odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. Dakle, normalni naponi u tački B, koja
se nalazi na neutralnoj osi, jednaki su nuli, dok su u tački A najveći pritisni naponi i
računaju se prema izrazu (4–1)
Mx Fy · L1 da 3000 · 0.3 50 · 10−3
σsA = y=− =− = −73.3MPa
Ixa Ixa 2 3.068 · 10−7 2
d4a π (50 · 10−3 )4 π
Ixa = = = 3.068 · 10−7 m4
64 64
Na ovaj način izračunati su svi normalni i tangencijalni naponi u tačkama A i B.
Zadatak 5.10 Za dio na slici 5.10–1 u tački H odrediti:

b) normalne napone,
usljed djelovanja sile F = 150 N. Prečnik dijela je d = 15 mm.
z
a
150 mm
B y
x a
z
a-a H
150 N 250 mm
15 mm
A x
R j e š e nj e

LAB = 250 mm d = 15 mm F = 150 N
LBH = 150 mm
Zadatak je sličan zadatku 5.8, s tim da je položaj posmatrane tačke na poprečnom presjeku
drugačiji. Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka, kojem pripada tačka
H, neophodno je silu F redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je naznačeno
na slici 5.10–2a-c, sila se postepeno može redukovati na:
i) silu F , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u smjer negativne ose z – izaziva smicanje
(tangencijalni napon),
ii) moment uvijanja T = F · LAB oko ose z u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
satu, koji nastaje usljed djelovanja sile F na kraku LAB – izaziva uvijanje (tangencijalni
napon),
iii) moment savijanja oko ose x, Mx = F · LBH , u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i napone, kako slijedi:
Zadaci 255
a) b)
z a z a
H LBH LBH
H
F
x B y B
x y
a a
T=My=LAB F
F LAB
c) d)
z H 67.9 MPa
z
Mx=LLB F !s
F x
H y
!u
x T=My=LAB F -67.9 MPa
Slika 5.10–2: Redukcija sile F (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom F , koja djeluje u ravni posmatranog

poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka (osa
x), a jednak je nuli u vlaknima koja su najudaljenija od neutralne ose. S obzirom da
se tačka H nalazi na tom položaju, tangencijalni napon usljed sile smicanja F jednak
je nuli.
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = F · LAB , oko ose z djeluje u smjeru
suprotnom od kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer pozitivne ose x, kao
što je prikazano na slici 5.10–2c. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz
uvijanja (3–1)
T d F · LAB d 150 · 0.25 15 · 10−3
τu = = = = 56.59MPa
Io 2 Io 2 4.97 · 10−9 2
gdje je
d4 π 0.0154π
Io = = = 4.97 · 10−9 m4
32 32
odnosno osi x oko koje se vrši savijanje. Tačka H se nalazi na najvećoj udaljenosti od
ose x, s gornje strane, pa se radi o najvećim zatežućim naponima čiji intenzitet se dobija
izrazom (4–1)
Mx F · LBH d 150 · 0.15 15 · 10−3
σs = z= = = 67.9MPa
Ix Ix 2 2.485 · 10−9 2

d4 π (15 · 10−3 )4 π
Ix = = = 2.485 · 10−9 m4
64 64
Na ovaj način su određeni svi naponi u tački H usljed djelovanja sile F .
Zadatak 5.11 Za dio na slici 5.11–1 u tačkama a i b odrediti:

b) normalne napone,
usljed djelovanja sile F = 4 kN.
18 mm
b 40 mm
a b
60 a
100 mm
4 kN
R j e š e nj e

L = 100 mm h = 40 mm F = 4 kN
α = 60 ◦ b = 18 mm
S obzirom da se obje ! tačke, a i b, nalaze na istom poprečnom presjeku, prvo ćemo raz-
motriti sva opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek. U tu svrhu, zgodno
je silu F razložiti na dvije komponente: silu F1 koja djeluje okomito na poprečni presjek s
tačkama a i b (uzdužna osa x) i silu F2 koja djeluje u pravcu ravni posmatranog poprečnog
presjeka, F2 (osa y u ravni površine). Imajući u vidu ugao koji sila zaklapa s uzdužnom
osom dijela, na osnovu slike 5.11–2b je jasno da su vrijednosti komponenti jednake:
F1 = F · cos 60◦ = 2kN (5.11–1)
F2 = F · sin 60◦ = 3.46kN (5.11–2)
Na osnovu slike je jasno i da komponenta F1 djelujes pritiskom
!s na posmatrani poprečni
presjek, dok je silu F2 neophodno redukovati. Vrijednost normalnog (pritisnog) napona σp
s
Zadaci 257
a) b)
y
b
a F2
y ! F
!
L F2
F1 x
z F
F1
x
c) d)
y
72.17 MPa –2.8 MPa
s !s !z
y z b
F2
b M=L F2
a a
z –72.17 MPa
F1
s x 7.2 MPa
Slika 5.11–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-c) i raspodjela normalnih i tangencijalnih napona (d)
usljed sile F1 dobija se na osnovu izraza (2–1), jednaka je u svim tačkama poprečnog presjeka
i iznosi
F1 2000
σpa = σpb = σp = − =− = −2.78MPa
A 720 · 10−6
gdje je
A = b · h = 18 · 10−3 · 40 · 10−3 = 720 · 10−6 m2
Sila F2 se redukuje na (vidi sliku 5.11–2c):
i) silu F2 , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
ii) moment savijanja Mz = F2 · L oko ose z – izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile F2 mo-
žemo izračunati i napone, kako slijedi:
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, kojoj
pripada tačka b, a jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od neutralne ose, a tu spada
i tačka a (slika 5.11–2d). Dakle, tangencijalni napon usljed smicanja silom F2 postoji
samo za tačku b i računa se prema izrazu (4–4)
3 F2 3 3464
τsb = = = 7.2MPa
2 A 2 720 · 10−6
a smjer je u pravcu djelovanja sile F2 (slika 5.11–2c).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja, M = F2 · L linearno se mijenja s kraja na
kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.11–2d), a jednak je nuli u neutralnoj osi.
Tačka b se nalazi na neutralnoj osi, tako da su normalni naponi u njoj jednaki nuli, dok
se tačka a nalazi na mjestu gdje su najveći pritisni naponi (negativna osa y), a intenzitet
se određuje pomoću izraza (4–1)
M F2 · L −h 3464 · 0.1 −40 · 10−3
σsa = y= = = −72.17MPa
I I 2 9.6 · 10−8 2
gdje je za pravougaoni poprečni presjek
bh3 0.018 · 0.043
I= = = 9.6 · 10−8 m4
12 12
Zadatak 5.12 Za dio na slici 5.12–1 u tačkama H i K odrediti:
b) normalne napone,
usljed djelovanja sila P1 i P2 . Prečnik dijela je D = 50 mm.
60 mm50 mm
A
D H P1=15 kN
K
B P2=18 kN y
x H
K 50 mm
z
R j e š e nj e
Zadatak je sličan zadatku 5.1 pa je postupak rješavanja identičan, s tim da se u ovom

slučaju trebaju uzeti u obzir obje sile, a naponi izračunati za dvije tačke poprečnog presjeka.
Da bismo riješili zadatak, obje sile je neophodno redukovati na posmatrani poprečni presjek,
koji sadrži tačke K i H.
Sila P1 se može redukovati na posmatrani poprečni presjek tako što se njen utjecaj u tački
A može postepeno redukovati na posmatrani poprečni presjek kao što je pokazano na slici
5.12–2a-c. Dakle, sila se redukuje na:
Zadaci 259

b = 0.06 m d = 50 mm P1 = 15 kN
a = 0.05 m P2 = 18 kN
a) pritisnu silu P1 – izaziva aksijalno opterećenje (normalni napon),

b) moment savijanja M1 = P1 · a oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
– izaziva savijanje (normalni napon).
Kada znamo opterećenja u posmatranom poprečnom presjeku, možemo izračunati napone
kako slijedi:
a) Normalni naponi usljed pritisne sile P1
Normalni naponi usljed aksijalne sile se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i vrijede za sve
tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačke K i H
P1 15 · 103
σpH = σpK = σp = − =− = −7.64MPa
A 1.963 · 10−3
gdje je
d2 π (50 · 10−3 )2 π
A= = = 1.963 · 10−3 m2
4 4
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja M1
Kao što je ranije rečeno, moment savijanja M1 djeluje oko ose y poprečnog presjeka u
smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu, pri čemu je raspodjela napona linearna,
kao što je prikazano na slici 5.12–2d. S obzirom na položaj tačaka K i H, jasno je da je
napon u tački H jednak nuli, jer se tačka nalazi na neutralnoj osi, dok je tačka K izložena
zatezanju pa se korištenjem izraza (4–1) dobiva traženi napon
M1 P1 · a d 15 · 103 · 0.05 50 · 10−3
σsK = z= = = 61.11MPa
I I 2 3.068 · 10−7 2
gdje je
d4 π (50 · 10−3 )4 π
I= = = 3.068 · 10−7 m4
64 64
Na ovaj način određeni su svi naponi koji djeluju u posmatranim tačkama pod utjecajem
sile P1 .
Sila P2 se može redukovati na posmatrani poprečni presjek, tako što se njen utjecaj u tački
A postepeno redukuje na posmatrani poprečni presjek kako je naznačeno na slici 5.12–3a-c
pa imamo:
i) smicajnu silu P2 koja djeluje u smjeru pozitivne ose y – izaziva smicanje (tangencijalni
napon),
ii) moment uvijanja T = P2 · a oko ose x u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
– izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja, M2 = P2 · b oko ose z u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
a) b)
a
b b y
A M1=a P1
D H P1 D H
K K
B B P1
x
x
z
y
c) d)
H
y M =a P K
1 1
z
H
D
61.1 MPa
s
K P1 x
z –61.1 MPa
p
–7.6 MPa
Slika 5.12–2: Redukcija sile P1 (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
a) b)
a
b b
A y
D H D H
K K
B P2 T=a P2
B
x
P2 x
z
c) d)
y
–88 MPa
y
H H
s
z
D
K T=a P2 K s
u
M2=b P2 x
P2 88 MPa
z u
Slika 5.12–3: Redukcija sile P2 (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)

Zadaci 261
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom P2 , koja djeluje u ravni posmatranog
pripada tačka K, i usmjereni su prema gore, dok su naponi jednaki nuli na najudaljenijim
tačkama od neutralne ose, odnosno u tački H, kao što je prikazano na slici 5.12–3c. S
obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku, napon u tački K se dobija koristeći
izraz (4–5)
4P2 4 · 18 · 103
τsK = = = 12.22MPa
3A 3 · 1.963 · 10−3
gdje je
d2 π 0.052π
A= = = 1.963 · 10−3 m2
4 4
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = P2 · a, djeluje u smjeru suprotnom

od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.12–3c za dvije
posmatrane tačke. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
T d P2 · a d 18000 · 50 · 10−3 50 · 10−3
τuK = τuH = τu = = = = 36.67MPa
Io 2 Io 2 6.136 · 10−7 2
gdje je
d4 π 0.054 π
Io = = = 6.136 · 10−7 m4
32 32
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja M2 = P2 · b se mijenja s kraja na kraj popreč-
nog presjeka (skicirano na slici 5.12–3d), a jednak je nuli u neutralnoj osi, koja sadrži
tačku K. U tački H javljaju se najveći pritisni naponi usljed savijanja, a vrijednost
napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
M2 −P2 · b d −18000 · 0.06 50 · 10−3
σsH = y= = = −88MPa
I I 2 3.068 · 10−7 2
d4 π (50 · 10−3 )4 π
I= = = 3.068 · 10−7 m4
64 64
Na ovaj način izračunati su i svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile P2 .
Zadatak 5.13 Sila P djeluje na polugu AB u tački A, kao što je dato na slici 5.13–1.
Potrebno je odrediti napone koji djeluju u tački H, koja se nalazi na gornjoj strani vratila
BDE prečnika d.
Podaci: LA = 25 mm, LAB = 200 mm, LBD = 150 mm, LDH = 30 mm, α = 45◦ , d = 15
mm, P = 100 N.
y
H
K 15 mm
z LA
P
y A
LDH
!
D LAB
H
z K
x
LBD B

P
R j e š e nj e A

LAB = 200 mm d = 15 mm P = 100 N
LBD = 150 mm α = 45 ◦
x
LDH = 30 mm LHB = 120 mm
LA = 25 mm
Zadatak je sličan zadatku 5.2, s tim da u ovom slučaju imamo djelovanje sile P na ručicu
A pod uglom različitim od 90◦ na osu poluge. Da bismo odredili naponsko stanje u bilo
kojoj tački poprečnog presjeka, kojem pripada tačka H, neophodno je silu P redukovati na
! Pse postepeno redukuje na:
taj poprečni presjek. Kao što je naznačeno na slici 5.13–2a-d, sila
P poprečnog presjeka u negativnom smjeru ose y – izaziva
i) silu P , koja djeluje u ravni
x "s
ii) moment uvijanja T = P · L oko ose x u smjeru kretanja kazaljke na satu, koji nastaje
usljed djelovanja sile P na kraku L = LAB sin α – izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja oko ose z, Mz = M1 + M2 = P · (LHB + LA ), u smjeru kretanja
kazaljke na satu (normalni napon).
Kada znamo opterećenja koja vladaju na
s posmatrani poprečni presjek možemo izračunati
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom P , koja djeluje u ravni posmatranog po-
osi z, a jednaki nuli na najudaljenijim tačkama poprečnog presjeka (slika 5.13–2d). S
obzirom na položaj tačke H, tangencijalni naponi usljed sile smicanja jednaki su nuli.
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = P · L oko ose x djeluje u smjeru
kretanja kazaljke na satu pa za tačku H ima smjer negativne ose z , kao što je prikazano
Zadaci 263
a) LA b) M1=LAB P
P P
A A
y y
! !
D H LAB D H LAB
z K z K
x x
LBD B LHB B
c) LAB sin
d)
y y
T=LABsin !P M2=LHB P
T=LABsin !P !u P "u Mz=P·(LAB + LHB)
D H D H
P M1=LAB P M1=LAB P
z K z K
LHB x "s x
B
e) y
H 43.8 MPa
z s
–43.8 MPa
Slika 5.13–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-d) i raspodjela normalnih napona (e)
na slici 5.13–2d. Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
T d P · LAB sin α d 100 · 200 · 10−3 · sin 45◦ 15 · 10−3

τu = = = = 21.34MPa
Io 2 Io 2 4.97 · 10−9 2
gdje je
d4 π (15 · 10−3 )4 π
Io = = = 4.97 · 10−9 m4
32 32
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja Mz = P · (LHB + LA ) oko ose z linearno se
mijenja s kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.13–2e), a jednak je nuli
u neutralnoj osi, odnosno osi z oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H
nalazi na najudaljenijim vlaknima s gornje strane, normalni naponi usljed savijanja su
zateznog karaktera, a njihova vrijednost se izračunava prema obrascu (4–1)
Mz P · (LHB + LA ) d 100 · (0.12 + 0.025) 15

σs = y= = = 43.76MPa
Iz Iz 2 2.485 · 10−9 2

d4 π (15 · 10−3 )4 π
Iz = = = 2.485 · 10−9 m4
64 64
Na ovaj način izračunati su svi naponi u tački H kao posljedica djelovanja sile P .
Zadatak 5.14 Sila P djeluje na polugu AC u tački C, kao što je dato na slici 5.14–1. Za
podatke date na slici potrebno je odrediti napone koji djeluju na šupljem vratilu AB.
a) Grupa A: u tački H,
b) Grupa B: u tački K.
y
A
51 mm
200 mm z
D
H 6 mm
10 kN K
C x
H K 150 mm
B
z x
R j e š e nj e

L = 200 mm r1 = 51 mm F = 10 kN
H = 150 mm t = 6 mm
Tip zadatka je identičan zadatku 5.7, Grupa A, pa je postupak rješavanja isti. Kako se
obje tačke nalaze na istom poprečnom presjeku, razmotrimo prvo opterećenja koja vladaju
usljed djelovanja vanjske sile F .
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka, kojem pripadaju tačke H
i K, neophodno je silu F redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je naznačeno
na slici 5.14–2a-c, sila F se može postepeno redukovati na posmatrani poprečni presjek tako
da imamo sljedeća opterećenja:
i) silu F , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka u pozitivnom smjeru ose x – izaziva
s
!
!s
Zadaci 265
ii) moment uvijanja T = F · L oko ose y u smjeru obrnutom od kretanja kazaljke na satu,
koji nastaje usljed djelovanja sile F na kraku L – izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja oko ose z, Mz = F · H, u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
napone za obje tačke (grupe) odjednom, kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom F , koja djeluje u ravni posmatranog po-
osi z, kojoj pripada tačka H, i usmjereni su u pozitivnom smjeru ose x (slika 5.14–2c).
S obzirom da se radi o kružnom prstenastom poprečnom presjeku, koristeći izraz (4–6)
dobija se
4F r22 + r2 r1 + r12

τsH =
3A r22 + r12
4 · 10 · 103 0.0512 + 0.051 · 0.045 + 0.0452

= = 11.02MPa
3 · 1.81 · 10−3 0.0512 + 0.0452
gdje je
A = (r12 − r22 )π = (0.0512 − 0.0452 )π = 1.81 · 10−3 m2
r2 = r1 − t = 51 · 10−3 − 6 · 10−3 = 45mm

Što se tiče tačke K, ona se nalazi na vlaknima koja su najudaljenija od neutralne ose
gdje su tangencijalni naponi jednaki nuli.
ii) Tangencijalni napon τu usljed djelovanja momenta uvijanja T = F · L oko ose y djeluje
u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu. Smjer djelovanja zavisi od tačke koja
se posmatra, tako da za tačku H ima smjer pozitivne ose x, a za tačku K ima smjer
negativne ose z, kao što je prikazano na slici 5.14–2c. Intenzitet ovog napona je isti za
obje tačke, jer se obje nalaze na vanjskoj površini cijevi, odnosno na istoj udaljenosti
od ose uvijanja y, a dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
T F ·L 10 · 103 · 0.2
τuH = τuK = τu = · r1 = · r1 = · 51 · 10−3 = 24.37MPa
Io Io 4.186 · 10−6
gdje je
(r14 − r24 )π (0.0514 − 0.0454)π
Io = = = 4.186 · 10−6 m4
2 2
iii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose z linearno se mijenja s kraja na
odnosno osi z oko koje se vrši savijanje. S obzirom da se tačka H nalazi na neutralnoj
osi, normalna komponenta napona u ovoj tački jednaka je nuli.
Što se tiče tačke K, koja je najudaljenija tačka od neutralne ose, imamo maksimalan
pritisni napon (predznak "−"), koji se određuje prema obrascu (4–1)
Mz −F · H −10 · 103 · 0.15
σsK = x= · r1 = · 51 · 10−3 = −36.56MPa
Iz Iz 2.093 · 10−6
gdje je za kružni prstenasti poprečni presjek

(r14 − r24 )π (0.0514 − 0.0454 )π
Iz = = = 2.093 · 10−6 m4
4 4
Na ovaj način su određeni svi naponi u tačkama H i K usljed djelovanja sile F .
a) y b) y
A T=My=L F
D
L D F1
F
C
H K H H K
H
B B
z x
z
x
c) d)
y 36.6 MPa
T=My=L F
Mz=H F z s
!u H
BH K F1 K –36.6 MPa
u x
z x
!s
Slika 5.14–2: Redukcija sile F (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
Zadatak 5.15 Za dio prikazan na slici 5.15–1 prečnika d = 60 mm izračunati:

a) normalne napone,
b) tangencijalne napone.
i to
a) Grupa A: u tački K,
b) Grupa B: u tački H.
Zadaci 267
y
B
D
19.5 kN
300 mm
H K
E
100 mm A
125 mm
z 150 mm
x
R j e š e nj e

L = 0.15 m d = 60 mm F = 19.5 kN
H1 = 0.3 m a = 0.125 mm
H2 = 0.1 m
y
Tip zadatka je identičan zadatku 5.12 pa je postupak rješavanja isti, s tim da se sila F prvo
treba razložiti na dvije komponente, Fz i Fy , koje djeluju u pravcu osa z i y, respektivno,
kako je prikazano na slici 5.15–2. Na osnovu slike se vidi da su intenziteti komponenti
vanjskog opterećenja:
Fz = F · sin α = 19.5 · 103 · sin 22.62◦ = 7.5kN
Fy = F · cos α = 19.5 · 103 · cos 22.62◦ = 18kN
gdje je

a 0.125
α = arctg = arctg = 22.62◦
H1 0.3
Da bismo riješili zadatak, obje sile je neophodno redukovati na posmatrani poprečni
presjek, koji sadrži tačke K i H.
Sila Fy se može redukovati na posmatrani poprečni presjek tako što se postepeno redukuje,
kako je prikazano na slici 5.15–3a-c pa u posmatranom poprečnom presjeku imamo sljedeća
opterećenja:
a) pritisnu silu Fy – izaziva aksijalno opterećenje (normalni napon),
b) moment savijanja, Mz = Fy · L oko ose z u smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva
y
B
D
Fz
300 mm F H1
Fy
!
H K
E
H2 A
125 mm a
z L
x
Slika 5.15–2: Komponente vanjskog opterećenja Fy i Fz
Kada smo odredili opterećenja na koja se sila Fy redukuje na posmatrani poprečni presjek,
možemo izračunati napone kako slijedi:
a) Normalni naponi usljed pritisne aksijalne sile Fy se dobivaju na osnovu izraza (1–1) i
y
vrijede za sve tačke poprečnog presjeka pa tako i za tačke K i H
Fy 18 · 103
σpK = σpH = σp = − =− = −6.37MPa
A 2.827 · 10−3
gdje je
y
d2 π (60 · 10−3 )2 π
A= = = 2.827 · 10−3 m2
4 4
b) Normalni naponi usljed momenta savijanja Mz = L · Fy djeluju oko ose z poprečnog

presjeka u smjeru kretanja kazaljke na satu, pri čemu je raspodjela napona linearna,
kao što je prikazano na slici 5.15–3d. S obzirom na položaj tačaka K i H, jasno je da je
napon u tački H jednak nuli, jer se tačka nalazi na neutralnoj osi, dok je tačka K izložena
pritisku, pa se korištenjem izraza (4–1) dobiva traženi napon
Mz Fy · L d 18 · 103 · 0.15 60 · 10−3
σsK = x= = = 127.32MPa
Iz Iz 2 6.362 · 10−7 2
gdje je
d4 π (60 · 10−3 )4 π s
Iz = = = 6.362 · 10−7 m4
64 64
Na ovaj način određeni su svi naponi koji djeluju u posmatranim
– tačkama pod utjecajem
sile Fy .
Sila Fz se može redukovati na posmatrani poprečni presjek tako što se njen utjecaj poste-
peno redukuje, kako je pokazano na slici 5.15–4a-c na sljedeća opterećenja:
i) sila Fz u smjeru negativne ose z – izaziva smicanje (tangencijalni napon),
Zadaci 269
a) b)
y y
B Fy
B Mz=L Fy
D
Fy
H K H K
A A
z L z
x x
c) d)
y 127.3 MPa
Fy
Mz=L Fy z s z
H K H
K
–127.3 MPa –6.37 MPa
A
x
z x
Slika 5.15–3: Redukcija sile Fy (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
ii) moment uvijanja T = Fz · L oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu
– izaziva uvijanje (tangencijalni napon),
iii) moment savijanja Mx = Fz · (H1 − H2 ) oko ose x posmatranog poprečnog presjeka u

smjeru kretanja kazaljke na satu – izaziva savijanje (normalni napon).
i) Tangencijalni naponi τs usljed smicanja silom Fz , koja djeluje u ravni posmatranog
pripada tačka K, i usmjereni su u smjeru djelovanja sile, dok su naponi jednaki nuli na
najudaljenijim tačkama od neutralne ose, odnosno u tački H (slika 5.15–4c). S obzirom
da se radi o kružnom poprečnom presjeku, napon u tački K se dobija koristeći izraz
(4–5)
4Fz 4 · 7.5 · 103

τsK = = = 3.54MPa
3A 3 · 2.827 · 10−3
a) y b)
y
B
My=L Fz
D Fz
Fz B H1
H1
H K
H K
H2 A
L A
z
x z x
c) d)
y
My=L Fz H
Mx=(H1-H2) Fz Fz !s
z
!u
H K K
!u 70.7 MPa
A s
z x x –70.7 MPa
Slika 5.15–4: Redukcija sile Fz (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)
ii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T = Fz · L djeluje u smjeru suprotnom

od kretanja kazaljke na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.15–4c za dvije
T d Fz · L d 7500 · 150 · 10−3 60 · 10−3

τK = τH = τu = = = = 26.53MPa
Io 2 Io 2 1.272 · 10−6 2
gdje je
d4 π 0.064 π
Io = = = 1.272 · 10−6 m4
32 32
iii) Normalni napon σs usljed momenta savijanja Mx = Fz · (H1 − H2 ) se mijenja s kraja

na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.15–4d), a jednak je nuli u neutralnoj
osi, koja sadrži tačku K. U tački H javljaju se najveći zatezni naponi usljed savijanja,
a vrijednost napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
Mx Fz · (H1 − H2 ) d 7500 · (0.3 − 0.1) 60 · 10−3

σsH = z= = = 70.74MPa
Ix Ix 2 6.362 · 10−7 2
Zadaci 271
Ix = Iz = 6.362 · 10−7 m4
Na ovaj način izračunati su i svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile Fz .
Zadatak 5.16 Za dio prikazan na slici 5.16–1 treba izračunati:

a) normalne napone,
b) tangencijalne napone,
i) grupa A: u tački a, ako je β = 30◦ ,
ii) grupa B: u tački b, ako je β = 20◦ .
B
a
b
300 mm
40 mm
A 60 mm
β
600 kN
R j e š e nj e

L = 300 mm a = 40 mm F = 600 N
b = 60 mm βa = 30 ◦
βb = 20 ◦
Zadatak je sličan zadatku 5.9 pa je i postupak rješavanja isti, s tim da ovdje imamo
pravougaoni poprečni presjek.
S obzirom da se obje tačke, a i b, nalaze na istom poprečnom presjeku, prvo ćemo posma-
trati sva opterećenja koja djeluju na posmatrani poprečni presjek. U tu svrhu, zgodno je silu
F razložiti na dvije komponente koje djeluju uzduž osa simetrije pravougaonog poprečnog
presjeka. Imajući u vidu ugao koji sila F zaklapa s osom y, na osnovu slike 5.16–2a je jasno
da su vrijednosti komponenti jednake:
Fx = F sin β (5.16–1)
Fy = F cos β (5.16–2)
Dalji postupak rješavanja će se izvesti istovremeno za obje grupe.
a) b)
y
B
a B
b a My=L Fx
L
a A b
y Fx Mx=L Fy
A b
Fx Fy x
x
Fy
! F
y
a b
c) d)
x x
a b
!sy "s
x x
y !sx
"s
Slika 5.16–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-b) i raspodjela normalnih i tangencijalnih napona (c-d)
Da bismo odredili naponsko stanje u bilo kojoj tački presjeka, kojem pripadaju tačke a i
b, neophodno je obje sile, Fx i Fy , redukovati na posmatrani poprečni presjek. Kao što je
naznačeno na slici 5.16–2a-b, sila Fx se redukuje na:
i) silu Fx , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka – izaziva smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja My = Fx · L oko ose y u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
Kada znamo opterećenja koja vladaju na posmatrani poprečni presjek usljed sile Fx možemo
izračunati i napone kako slijedi:
i) Tangencijalni naponi τsx usljed smicanja silom Fx , koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, a
Zadaci 273
jednak je nuli na najudaljenijim tačkama od ose y, a tu spadaju obje tačke a i b. Dakle,

tangencijalni napon usljed smicanja silom Fx postoji samo za tačku A i računa se prema
izrazu (4–5), a jednak je nuli u obje tačke (slika 5.16–2c).
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose y, My = Fx · L linearno se mijenja s
kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.16–2c), a jednak je nuli u neutral-
noj osi, odnosno osi y. Tačka a se nalazi na mjestu gdje su najveći zatezni naponi, dok
se tačka b nalazi na mjestu gdje su najveći pritisni naponi (predznak "−"), a intenzitet
se određuje pomoću izraza (4–1) pa imamo za tačku a
My −Fxa · L −a −300 · 0.3 −40 · 10−3
σsa = x= = = 5.6MPa
Iy Iy 2 3.2 · 10−7 2
gdje je
Fxa = F · sin βa = 600 · sin 30◦ = 300N
ba3 60 · 10−3 · (40 · 10−3 )3
Iy = = = 3.2 · 10−7 m4
12 12
a za tačku b
My −Fxb · L a −205.2 · 0.3 40 · 10−3
σsb = x= = = −3.85MPa
Iy Iy 2 3.2 · 10−7 2
gdje je
Fxb = F · sin βb = 600 · sin 20◦ = 205.2N
Što se tiče sile Fy , ona se na posmatrani poprečni presjek redukuje na (vidi sliku 5.16–2b):
i) silu Fy , koja djeluje u ravni poprečnog presjeka – izaziva smicanje (tangencijalni napon),
ii) moment savijanja Mx = Fy · L oko ose x u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na
i) Tangencijalni naponi τsy usljed smicanja silom Fy , koja djeluje u ravni posmatranog
poprečnog presjeka, imaju najveću vrijednost u neutralnoj osi poprečnog presjeka, a
vrijednost nula na najudaljenijim vlaknima od neutralne ose, kojima pripadaju i tačke
a i b (slika 5.16–2d). Dakle, tangencijalni naponi usljed sile Fy u tačkama a i b jednaki
su nuli.
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja oko ose x, Mx = Fy · L linearno se mijenja
s kraja na kraj poprečnog presjeka (skicirano na slici 5.16–2d), a jednak je nuli u neu-
tralnoj osi, odnosno osi oko koje se vrši savijanje. Obje tačke, a i b, se nalaze na mjestu
gdje su najveći zatezni naponi, a intenzitet se određuje pomoću izraza (4–1) pa imamo
za tačku a
Mx Fy · L b 519.6 · 0.3 60 · 10−3
σsa = y= a = = 6.5MPa
Ix Ix 2 7.2 · 10−7 2
gdje je
Fya = F · cos βa = 600 · cos 30◦ = 519.6N
ab3 40 · 10−3 · (60 · 10−3 )3
Ix = = = 7.2 · 10−7 m4
12 12
a za tačku b
Mx Fy · L b 563.82 · 0.3 60 · 10−3
σsb = y= b = = 7.05MPa
Ix Ix 2 7.2 · 10−7 2
gdje je
Fyb = F · cos βb = 600 · cos 20◦ = 563.82N
Na ovaj način izračunati su svi normalni i tangencijalni naponi u tačkama a i b usljed
djelovanja sile F .
Zadatak 5.17 Za dio prikazan na slici 5.17–1 na koji djeluju tri sile u tačkama A, B i D
treba izračunati:
a) Grupa A: u tački E
i) normalne napone usljed sila u tačkama A i B,
ii) tangencijalne napone usljed sila u tačkama A i D.
b) Grupa B: u tački G
i) normalne napone usljed sila u tačkama B i D,
ii) tangencijalne napone usljed sila u tačkama A i B.
130 mm
y
50 kN
B
75 kN A
D
30 kN
100 mm
100 mm
E G x
z
40 mm 140 mm
R j e š e nj e
S obzirom da tačke u kojima treba odrediti napone iz obje grupe, E i G, pripadaju

istom poprečnom presjeku, prvo ćemo odrediti opterećenja u tom poprečnom koja dolaze od
vanjskih sila, a onda izračunati napone prema grupama. Na osnovu slike 5.17–2a-b se vidi
da pojedine vanjske sile kada se redukuju na posmatrani poprečni presjek djeluju sljedećim
opterećenjima:
Zadaci 275

zB = 130 mm h = 140 mm FA = 75 kN
yD = 100 mm b = 40 mm FB = 50 kN
yA = 200 mm FD = 30 kN
1. sila FA se redukuje na silu FA , koja djeluje smicanjem u smjeru negativne ose z (tan-
gencijalni naponi) i momentom savijanja MxA = yA · FA oko ose x u smjeru kretanja
kazaljke na satu (normalni naponi),
2. sila FB se redukuje na silu FB , koja djeluje zatezanjem u smjeru pozitivne ose y (nor-
malni napon) i momentom savijanja MxB = zB · FB oko ose x u smjeru suprotnom od
kretanja kazaljke na satu (normalni naponi),
3. sila FD se redukuje na silu FD , koja djeluje smicanjem u smjeru negativne ose x (tan-
gencijalni naponi) i momentom savijanja MzD = yD · FD oko ose z u smjeru suprotnom
od kretanja kazaljke na satu (normalni naponi).
a) Grupa A: naponi u tački E

i) Normalni naponi usljed sila u tačkama A i B
Sila FA u tački E izaziva normalne zatezne napone usljed momenta savijanja MxA =
FA · yA , koji se određuju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2d)
MxA FA · yA h 75 · 103 · 0.2 140 · 10−3
σsA = z= = = 114.8MPa
Ix Ix 2 9.147 · 10−6 2
gdje je
bh3 40 · 10−3 · (140 · 10−3 )3
Ix = = = 9.147 · 10−6 m4
12 12
Sila FB u tački E izaziva normalne pritisne napone usljed momenta savijanja MxB =
FB · zB , koji se računaju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2c-d)
MxB −FB · zB h 50 · 103 · 0.13 140 · 10−3
σsB = z= =− = −49.75MPa
Ix Ix 2 9.147 · 10−6 2
te normalne zatezne napone usljed sile zatezanja FB , koji se računaju prema izrazu
(2–1)
FB 50 · 103
σz = = = 8.93MPa
A 5.6 · 10−3
ii) Tangencijalni naponi usljed sila u tačkama A i D
Tačka E nalazi se na vanjskoj površini na vrhu poprečnog presjeka tako da su tan-
gencijalni naponi usljed svih vanjskih sila u zadatku koje djeluju smicanjem jednaki
nuli.
a) zB b)
y
FB
y
B
FB
FA A MxA=yA FA
G
D
FD E MxB=zB FB
yD z FA FD
yA x
MzD=yD FD
E G x
z
b h
c) G d)
G –114.8 MPa 49.8 MPa

x x
!s "sA "sB z
x x
E z
!s
E
80.4 MPa –114.8 MPa –49.8 MPa 8.9 MPa
"sD
–80.4 MPa
z
8.9 MPa
z
Slika 5.17–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-b) i raspodjela normalnih i tangencijalnih napona
Zadaci 277
b) Grupa B: naponi u tački G

i) Normalni naponi usljed sila u tačkama D i B
Sila FD u tački G izaziva normalne zatezne napone usljed momenta savijanja MzD =
FD · yD , koji se određuju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2c)
MzD FD · yD b 30 · 103 · 0.1 140 · 10−3
σsD = x= = = 80.36MPa
Iz Iz 2 7.467 · 10−7 2
gdje je
hb3 140 · 10−3 · (40 · 10−3 )3
Iz = = = 7.467 · 10−7 m4
12 12
Sila FB u tački G izaziva normalne zatezne napone usljed momenta savijanja MxB =
FB · zB , koji se računaju prema izrazu (4–1) (slika 5.17–2d)
MxB −FB · zB −h −50 · 103 · 0.13 −140 · 10−3
σsB = z= = = 49.75MPa
Ix Ix 2 9.147 · 10−6 2
te normalne zatezne napone usljed sile zatezanja FB , koji se računaju prema izrazu
(2–1) (slika 5.17–2c-d)
FB 50 · 103
σz = = = 8.93MPa
A 5.6 · 10−3
ii) Tangencijalni naponi usljed sila u tačkama A i D
Tačka G nalazi se na vanjskoj površini na vrhu poprečnog presjeka tako da su tan-
gencijalni naponi usljed svih vanjskih sila, koje u zadatku djeluju smicanjem, jednaki
nuli.
Zadatak 5.18 Za dio prikazan na slici 5.18–1 prečnika d = 65 mm treba izračunati:

a) normalne i tangencijalne napone,
b) glavne normalne napone i maksimalni tangencijalni napon,
i) grupa A: u tački K,
ii) grupa B: u tački H.
R j e š e nj e

d = 65 mm d = 65 mm F = 10 kN
H = 0.24 m T = 1.4 kNm
Zadatak je pojednostavljena varijanta nekoliko prethodnih zadataka, kao što je zadatak

5.18–1 pod djelovanjem sile P2 , tako da je postupak rješavanja identičan tom zadatku. Da
bismo riješili zadatak, silu F je neophodno redukovati na posmatrani poprečni presjek, koji
y
1.4 kNm
10 kN
240 mm
K
H x
z
sadrži tačke K i H, dok se primjenjeni moment uvijanja odnosi i na posmatrani poprečni

presjek.
Sila F se redukuje na posmatrani poprečni presjek tako što se njen utjecaj u tački C re-
dukuje na smicajnu silu F i moment savijanja Mz = F · H oko ose z posmatranog poprečnog
presjeka koji sadrži tačku H, kao što je naznačeno na slici 5.18–2a-b.
a) b) c)
y
T
y x
F
T Mz=H F K
!u H
H 89.2 MPa
K K "s
H H !u
x z F x
z z –89.2 MPa
!s
Slika 5.18–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-b) i raspodjela normalnih napona (c)

pripada tačka H (osa z), i usmjereni su u smjeru djelovanja sile F , dok su naponi jednaki
nuli na najudaljenijim tačkama od neutralne ose, odnosno u tački K (τsK = 0), kao što
je pokazano na slici 5.18–2b. S obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku,
napon u tački H se dobija koristeći izraz (4–5)
4F 4 · 10 · 103
τsH = = = 4.018MPa
3A 3 · 3.318 · 10−3
Zadaci 279
gdje je
d2 π 0.0652π
A= = = 3.318 · 10−3 m2
4 4
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja Mz = F · H se mijenja s kraja na kraj po-
prečnog presjeka (skicirano na slici 5.18–2c), a jednak je nuli u neutralnoj osi, koja
sadrži tačku H (σsH = 0). U tački K javljaju se najveći pritisni naponi usljed savijanja,
a vrijednost napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
Mz d −F · H d −10000 · 0.24 65 · 10−3
σsK = = = = −89.02MPa
I 2 I 2 8.762 · 10−7 2
d4 π (65 · 10−3 )4 π
I= = = 8.762 · 10−7 m4
64 64
iii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T , djeluje u smjeru suprotnom od

kretanja kazaljke na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.18–2b za dvije
T d 1400 65 · 10−3
τuK = τuH = = −6
= 25.96MPa
Io 2 1.752 · 10 2
gdje je
d4 π 0.0654π
Io = = = 1.752 · 10−6 m4
32 32
Na ovaj način izračunati su svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile F i momenta uvijanja T pa se može pristupiti određivanju glavnih normalnih i
maksimalnih tangencijalnih napona koristeći izraze (5–3) i (5–5), pri čemu je za sve slučajeve
σy = 0.
Za tačku K imamo:
r
σsK σsK 2
σ1 = + + τu2K
2 2
s 2
−89.02 · 106 −89.02 · 106
= + + (25.96 · 106 )2 = 7.02MPa
2 2
r
σsK σsK 2
σ2 = − + τu2K
2 2
s 2
−89.02 · 106 −89.02 · 106
= − + (25.96 · 106 )2 = −96.04MPa
2 2
r
σsK 2
τmax = ± + τu2K
2
s 2
−89.02 · 106
=± + (25.96 · 106 )2 = ±51.53MPa
2
Za tačku H nemamo normalnih napona, nego samo tangencijalne napone (čisto smicanje)
pri čemu obje komponente tangencijalnog napona (i od smicanja i od uvijanja) imaju isti
smjer djelovanja pa je ukupni intenzitet jednak (vidi sliku 5.18–2b)
τH = τuH + τsH = 25.96 · 106 + 4.02 · 106 = 29.98MPa

pa su, koristeći se činjenicom da su za čisto smicanje glavni normalni naponi i maksimalni
tangencijalni naponi po intenzitetu jednaki,
σ1,2 = τH = ±29.98MPa
τmax = ±τH = ±29.98MPa
Zadatak 5.19 Za dio prikazan na slici 5.19–1 treba izračunati:

a) normalne i tangencijalne napone,
b) glavne normalne napone i maksimalni tangencijalni napon,
u tačkama K i H usljed djelovanja sile F .
Podaci: F = 5 kN, l = 100 mm, c = 20 mm. Debljinu trake na kojoj djeluje sila F
zanemariti.
l
H
y K
c y
z x H
x
F K
R j e š e nj e

l = 0.1 m c = 20 mm F = 5 kN
d = 2c = 40 mm
Zadatak je varijanta prethodnog zadatka, tako što se sila F redukuje u centar poprečnog
presjeka na smicajnu silu F , koja djeluje prema dolje, i moment uvijanja T = F · c =
5000 · 0.02 = 100 Nm, koji djeluje u smjeru kretanja kazaljke na satu, kao što je naznačeno na
Zadaci 281
slici 5.19–1a-b. Sada je, slijedeći rješenje prethodnog zadatka, silu F neophodno redukovati
na posmatrani poprečni presjek, koji sadrži tačke K i H, dok se primjenjeni moment uvijanja
odnosi i na posmatrani poprečni presjek.
Sila F se može redukovati na posmatrani poprečni presjek, tako što se redukuje na smi-
cajnu silu F i moment savijanja M = F · l oko ose x posmatranog poprečnog presjeka koji
sadrži tačku K, kao što je naznačeno na slici 5.19–2.
a) b)
l
l y
H H
K K
y
T=F·c
c z x
z x
F
F
c) d)
y
y
79.6 MPa
H
u
H T=F·c s
K x K
z
F Mx=F·l –79.6 MPa
u
Slika 5.19–2: Redukcija vanjskih opterećenja (a-c) i raspodjela normalnih napona (d)

pripada tačka K, i usmjereni su u smjeru djelovanja sile F , dok su naponi jednaki nuli
na najudaljenijim tačkama od neutralne ose, odnosno u tački H (τsH = 0), kao što je
prikazano na slici 5.19–1c. S obzirom da se radi o kružnom poprečnom presjeku, napon
u tački K se dobija koristeći izraz (4–5)
4F 4 · 5 · 103
τsH = = = 5.31MPa
3A 3 · 1.527 · 10−3
gdje je
d2 π 0.042 π
A= = = 1.257 · 10−3 m2
4 4
ii) Normalni napon usljed momenta savijanja M = F · l se mijenja s kraja na kraj popreč-
nog presjeka (skicirano na slici 5.19–1d), a jednak je nuli u neutralnoj osi, koja sadrži
tačku K (σsK = 0). U tački H javljaju se najveći zatezni naponi usljed savijanja, a
vrijednost napona se dobija na osnovu izraza (4–1)
M F ·l 5000 · 0.1
σsH = c= c= · 20 · 10−3 = 79.58MPa
I I 1.257 · 10−7
d4 π (40 · 10−3 )4 π
I= = = 1.257 · 10−7 m4
64 64
iii) Tangencijalni napon τu usljed momenta uvijanja T , djeluje u smjeru kretanja kazaljke
na satu pa ima smjer kao što je prikazano na slici 5.19–1c za dvije posmatrane tačke.
Intenzitet ovog napona dat je osnovnim obrascem iz uvijanja (3–1)
T 100
τuK = τuH = c= · 20 · 10−3 = 7.958MPa
Io 2.513 · 10−7
gdje je
d4 π 0.044 π
Io = = = 2.513 · 10−7 m4
32 32
Na ovaj način izračunati su svi naponi koji se javljaju u posmatranim tačkama usljed
djelovanja sile F pa se može pristupiti određivanju glavnih normalnih i maksimalnih tan-
gencijalnih napona koristeći izraze (5–3) i (5–5), pri čemu je za sve slučajeve σy = 0.
Za tačku H imamo:
r
σsH σsH 2
σ1 = + + τu2H
2 2
s 2
79.58 · 106 79.58 · 106
= + + (7.958 · 106 )2 = 80.37MPa
2 2
r
σsH σsH 2
σ2 = − + τu2H
2 2
s 2
79.58 · 106 79.58 · 106
= − + (7.958 · 106 )2 = −0.8MPa
2 2
r
σsK 2
τmax = ± + τu2K
2
s 2
79.58 · 106
=± + (7.958 · 106 )2 = ±40.58MPa
2
Zadaci 283
Za tačku K nemamo normalnih napona, nego samo tangencijalne napone (čisto smicanje)
pri čemu obje komponente tangencijalnog napona (i od smicanja i od uvijanja) imaju isti
smjer djelovanja pa je ukupni intenzitet jednak (vidi sliku 5.19–1c)
τK = τuK + τsK = 7.958 · 106 + 5.3 · 106 = 13.26MPa

Koristeći se činjenicom da su za čisto smicanje glavni normalni naponi i maksimalni tangen-
cijalni naponi po intenzitetu jednaki, imamo
σ1,2 = τH = ±13.26MPa
τmax = ±τH = ±13.26MPa
Poglavlje 6
Hipoteze o razaranju materijala
6.1 Osnovne formule

Hipoteza najvećeg tangencijanog napona (Tresca kriterij):
max(|σ1 |, |σ2 |), σ1 i σ2 istog znaka

ReH
σekv = < (6–1)
|σ1 − σ2 |, σ1 i σ2 različitog znaka S
Hipoteza najvećeg specifičnog deformacionog rada (von Mises-Hencky-Huber kriterij):

ReH
q
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 < (6–2)
S
Hipoteza najvećeg normalnog napona (Rankinov kriterij):
Rm
σekv = max(|σ1 |, |σ2 |) < (6–3)
S
Mohrova hipoteza (kriterij):
σ1 , za σ1 , σ2 > 0

Rm z
σekv = < (6–4)
σ1 − ασ σ2 , σ1 i σ2 različitog znaka S
Rmp
σekv = |σ2 | < , za σ1 , σ2 < 0 (6–5)
S
Rm z
ασ = (6–6)
Rm p
286 6 Hipoteze o razaranju materijala
6.2 Zadaci
Zadatak 6.1 Komponente napona u kritičnoj tački čelične ploče date su na slici 6.1–1.
Odrediti da li će doći do otkaza (plastičnog tečenja) materijala prema teoriji maksimalnog
tangencijalnog napona i teoriji maksimalnog specifičnog deformacionog rada, ako je granica
tečenja materijala ReH = 220 MPa.
140 MPa
45 MPa
75 MPa
Slika 6.1–1: Uz zadatak 6.1
R j e š e nj e

σx = 75 MPa ReH = 220 MPa
σy = −140 MPa
τxy = 45 MPa
Kod ovog i narednih zadataka prvo je neophodno izračunati glavne normalne napone,
a onda preko njih koristeći odgovarajuće hipoteze o razaranju materijala riješiti zadane
probleme.
Glavni normalni naponi za zadati element napona su prema izrazu (5–3) (uvrštene vri-
jednosti su u MPa)
s 2
σx + σy σx − σy 2
σ1 = + + τxy
2 2
s 2
75 + (−140) 75 − (−140)
= + + 452 = 84.04MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s 2
75 + (−140) 75 − (−140)
= − + 452 = −149.04MPa
2 2
Zadaci 287
Sada se korištenjem izraza (6–1) za teoriju najvećeg tangencijalnog napona (T resca kriterij)
dolazi do ekvivalentnog napona, pri čemu su glavni naponi različitog predznaka:
σekv = |σ1 − σ2 | = |84.04 − (−149.04)| = 233.08MPa
S obzirom da je σekv > ReH doći će do otkaza materijala.

Za slučaj maksimalnog specifičnog deformacionog rada (von Mises, Henckey ili Huber
kriterij), koristi se izraz (6–2) pa je
q p
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 = 84.042 − 84.04 · (−140.04) + (−140.04)2
σekv = 204.45MPa
U ovom slučaju vrijedi σekv < ReH pa do otkaza ne bi došlo.
Zadatak 6.2 Komponente napona u kritičnoj tački čelične ploče date su na slici 6.2–1.
Odrediti stepen sigurnosti, ako se koristi teorija maksimalnog specifičnog deformacionog
rada. Granica tečenja materijala je ReH = 500 MPa.
340 MPa
65 MPa
55 MPa
R j e š e nj e

σx = −55 MPa ReH = 500 MPa
σy = 340 MPa
τxy = 65 MPa
jednosti su u MPa)
s 2
σ1 = + + τxy
2 2
s
2
−55 + 340 −55 − 340
= + + 652 = 350.42MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s 2
−55 + 340 −55 − 340
= − + 652 = −65.42MPa
2 2
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je stepen sigurnosti
ReH 500
S= = = 1.29
σekv 387.3
gdje je
q p
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 = 350.422 − 350.42 · (−65.42) + (−65.42)2
σekv = 387.3MPa
Zadatak 6.3 Za element napona na slici 6.3–1 odrediti stepen sigurnosti protiv razaranja
koristeći:
a) teoriju najvećeg tangencijalnog napona,
b) teoriju najvećeg specifičnog deformacionog rada.
Materijal ima granicu tečenja ReH = 200 MPa.
40 MPa
5 MPa
60 MPa

Zadaci 289
R j e š e nj e

σy = −40 MPa
τxy = 35 MPa
jednosti su u MPa)
s 2
σ1 = + + τxy
2 2
s 2
−60 + (−40) −60 − (−40)
= + + 352 = −13.6MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s
2
−60 + (−40) −60 − (−40)
= − + 352 = −86.4MPa
2 2
Za slučaj maksimalnog tangencijalnog napona (Tresca kriterij) koristi se izraz (6–1) pa

je stepen sigurnosti
ReH 200
S= = = 2.32
σekv 86.4
gdje je, koristeći se činjenicom da su glavni naponi istog predznaka,
σekv = max(|σ1 |, |σ2 |) = max(| − 13.6|, | − 86.4|) = 86.4MPa
ReH 200
S= = = 2.49
σekv 80.47
gdje je
q p
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 = (−13.6)2 − (−13.6) · (−86.4) + (−86.4)2
σekv = 80.47MPa
Zadatak 6.4 Za element napona na slici 6.4–1 odrediti stepen sigurnosti protiv razaranja
koristeći:
a) teoriju najvećeg tangencijalnog napona,
b) teoriju najvećeg specifičnog deformacionog rada.
30 MPa
9 MPa
6 MPa
Materijal ima granicu tečenja ReH = 100 MPa.
R j e š e nj e

σy = 30 MPa
τxy = −9 MPa
jednosti su u MPa)
s
2
σ1 = + + τxy
2 2
s 2
6 + 30 6 − 30
= + + (−9)2 = 33MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s 2
6 + 30 6 − 30
= − + 352 = 3MPa
2 2
ReH 100
S= = = 3.03
σekv 33
gdje je, koristeći se činjenicom da su glavni naponi istog predznaka
σekv = max(|σ1 |, |σ2 |) = max(|33|, |3|) = 33MPa
Zadaci 291
ReH 200
S= = = 3.16
σekv 31.6
gdje je
q p
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 = 332 − 33 · 3 + 32 = 31.6MPa
Zadatak 6.5 Za element napona nekog elementa od duktilnog čelika provjeriti da li će doći
do pucanja elementa, ako je ReH = 100 MPa.
50 MPa
25 MPa
90 MPa
R j e š e nj e

σy = 50 MPa
τxy = 25 MPa
S obzirom da se radi o duktilnom materijalu, možemo koristiti hipotezu najvećeg tan-

gencijalnog napona ili hipotezu najvećeg specifičnog deformacionog rada pa će se provjera
obaviti za obje hipoteze.
jednosti su u MPa)
s 2
σ1 = + + τxy
2 2
s 2
90 + 50 90 − 50
= + + (25)2 = 102.02MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s 2
90 + 50 90 − 50
= − + 252 = 37.98MPa
2 2
je ekvivalentni napon za slučaj kada su glavni naponi istog predznaka
σekv = max(|σ1 |, |σ2 |) = max(|102.02|, |37.98|) = 102.02MPa
pa je σekv > ReH i doći će do otkaza.
kriterij) koristi se izraz (6–2) pa je ekvivalentni napon
q p
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 = 102.022 − 102.02 · 37.98 + 37.982 = 89.3MPa
pa je σekv < ReH i tada ne bi došlo do otkaza.
Zadatak 6.6 Za element napona nekog duktilnog materijala, prikazan na slici desno, treba
izračunati:
a) najveće normalne i tangencijalne napone u elementu,
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći T resca hipotezu.
Ostali podaci: ReH = 200 MPa.
R j e š e nj e

σy = 25 MPa
τxy = 70 MPa
a) Najveći normalni i tangencijalni naponi u elementu

jednosti su u MPa)
s 2
σ1 = + + τxy
2 2
Zadaci 293
25 MPa
70 MPa
45 MPa
s 2
45 + 25 45 − 25
= + + 702 = 105.71MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s 2
45 + 25 45 − 25
= − + 702 = −35.71MPa
2 2
a maksimalni tangencijalni naponi prema izrazu (5–5)

s
2
σx − σy 2
τmax = ± + τxy
2
s 2
45 − 25
=± + 702 = 70.71MPa
2
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći T resca hipotezu

ReH 200
S= = = 1.41
σekv 141.42
gdje je, koristeći se činjenicom da su glavni naponi različitog predznaka,
σekv = |σ1 − σ2 | = |102.71 − (−35.71)| = 141.42MPa
Zadatak 6.7 Za element napona nekog duktilnog materijala, prikazan na slici 6.7–1, treba
izračunati:
25 MPa
70 MPa
45 MPa
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći T resca hipotezu.
R j e š e nj e

σy = −25 MPa
τxy = −70 MPa

jednosti su u MPa)
s 2
σ1 = + + τxy
2 2
s 2
45 + (−25) 45 − (−25)
= + + (−70)2 = 88.26MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s 2
45 + (−25) 45 − (−25)
= − + (−70)2 = −68.26MPa
2 2
Zadaci 295

s 2
σx − σy 2
τmax = ± + τxy
2
s
2
45 − (−25)
=± + (−70)2 = 78.26MPa
2
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći T resca hipotezu

ReH 200
S= = = 1.28
σekv 156.52
gdje je, koristeći se činjenicom da su glavni naponi različitog predznaka
σekv = |σ1 − σ2 | = |88.26 − (−68.26)| = 156.52MPa
izračunati:
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu.
30 MPa
50 MPa
70 MPa

R j e š e nj e

σy = −30 MPa
τxy = −50 MPa

jednosti su u MPa)
s
2
σ1 = + + τxy
2 2
s 2
70 + (−30) 70 − (−30)
= + + (−50)2 = 90.71MPa
2 2
s 2
σ2 = − + τxy
2 2
s 2
70 + (−30) 70 − (−30)
= − + (−50)2 = −50.71MPa
2 2

s 2
σx − σy 2
τmax = ± + τxy
2
s 2
70 − (−30)
=± + (−50)2 = 70.71MPa
2
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu

ReH 200
S= = = 1.61
σekv 124.1
gdje je
q p
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 = 90.712 − 90.71 · (−50.71) + (−50.71)2
σekv = 124.1MPa
izračunati:
Zadaci 297
30 MPa
50 MPa
70 MPa
b) stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu.

R j e š e nj e

σy = 30 MPa
τxy = 50 MPa

jednosti su u MPa)
s 2
σ1 = + 2
+ τxy (6.9–1)
2 2
s 2
−70 + 30 −70 − 30
= + + 502 = 50.71MPa (6.9–2)
2 2
s 2
σ2 = − 2
+ τxy (6.9–3)
2 2
s
2
−70 + 30 −70 − 30
= − + 502 = −90.71MPa (6.9–4)
2 2
(6.9–5)

s 2
σx − σy 2
τmax = ± + τxy
2
s
2
−70 − 30
=± + 502 = 70.71MPa
2
b) Stepen sigurnosti protiv plastičnih deformacija koristeći von Mises hipotezu

ReH 200
S= = = 1.61
σekv 124.1
gdje je
q p
σekv = σ12 − σ1 σ2 + σ22 = 50.712 − 50.71 · (−90.71) + (−90.71)2
σekv = 124.1MPa
LITERATURA
Zadaci koji su dati u ovoj kolekciji uglavnom su preuzeti iz zbirki zadataka stranih autora,
koje se koriste na mnogim svjetskim fakultetima, a koji su vezani za osnovni kurs iz oblasti
otpornosti materijala. Ipak, veći broj zadataka je modificiran, odnosno u manjoj ili većoj
mjeri promijenjen, tako da se ne može naći u drugoj literaturi.
Literatura koja je korištena kako u izboru zadataka, tako i u traženju ideja i najpriklad-
nijih objašnjenja i termina, data je u sljedećoj listi. Naravno, postoji i veliki broj drugih
izvora kako na stranim tako i ’našim jezicima’ koji se s uspjehom mogu koristiti za pripremu
za ispit i proširivanje znanja iz oblasti otpornosti materijala.∗
[1] Hibbeler, R.C. Mechanics of Materials. Prentice Hall, Eighth Edition, 2011.
[2] Gere, J.M. i Goodno, B.J. Mechanics of Materials. Cengage Learning, Seventh Edition,
2009.
[3] Beer, F.P., Johnston, E.R. Jr., DeWolf J.T. i Mazurek D.F Mechanics of Materials.
McGraw-Hill, New York, Sixth Edition, 2012.
[4] Timoshenko S. Strength of Materials: Part I, Elementary theory and problems. D. van
Nostrand Company, Inc., Second Edition, 1940.
[5] Grupa autora Elastostatika I. Tehnički fakultet, Bihać, 2003.
[6] Grupa autora Elastostatika II. Tehnički fakultet, Bihać, 2003.
∗
Za pripremu Formula i tabela za ispit iz Otpornosti materijala korištena je dodatna literatura (vidi Dodatak C)
Dodatak A
Prefiksi jedinica SI sistema
Faktor množenja Prefiks Simbol

1 000 000 000 000 = 10 12
tera T
1 000 000 000 = 10 9
giga G
1 000 000 = 106 mega M
1 000 = 10 3
kilo k
100 = 10 2
hekto* h
10 = 10 1
deka* da
0.1 = 10 −1
deci* d
0.01 = 10 −2
centi* c
0.001 = 10 −3
mili m
0.000 001 = 10−6 mikro µ
0.000 000 001 = 10 −9
nano n
0.000 000 000 001 = 10 −12
piko p
0.000 000 000 000 001 = 10 −15
femto f
0.000 000 000 000 000 001 = 10 −18
ato a
*Prefiksi koji se općenito rijetko koriste osim u mjerenjima dužine, površine i zapremine.
Dodatak B
Korištene veličine s jedinicama SI sistema
Simbol Izvedena
Veličina Jedinica
jedinica
deformacija − − m/m
dužina metar m *
koeficijent
− − 1/K(1/◦C)
toplotnog širenja
moment površine
kubni metar − m3
(1. reda)
moment površine
metar na četvrtu − m4
(2. reda)
moment sile njutn metar − N · m=kg · m2 /s2
napon paskal Pa N/m2 =kg/m · s2
površina kvadratni metar − m2
pritisak paskal Pa N/m2 =kg/m · s2
sila njutn N kg · m/s2
temperatura kelvin K * (1 K=1◦ C)
ugao radijan rad m/m (2πrad = 360◦)
*Osnovna jedinica u SI sistemu
Dodatak C
Formule i tabele
Polaganje završnog (pismenog) ispita je ’otvorenog’ tipa, odnosno student na ispitu može,
pored kalkulatora, koristiti i dokument Formule i tabele za ispit iz Otpornosti materijala.
Ovaj dokument je pripremljen kako za studente koji slušaju osnovni kurs, tako i za one
koji slušaju napredni kurs iz oblasti otpornosti materijala. Za pripremu ovog dokumenta je,
pored literaturnih izvora korištenih za pripremu zadataka, korištena i sljedeća literatura:
[1] Norton R.L., Machine Design - An Integrated Approach, Third Edition, Pearson, Pre-
tence Hall, 2006.
Ovaj izvor je korišten za pripremanje Tabele III: Koncentracija napona. Svi dijagrami
su pripremljeni koristeći Grace (Xmgr) sofvter.
[2] CES Selector Version 5.1.0, Copyright Granta Design Limited, 2009.
Tabela I je pripremljena koristeći nekoliko već pomenutih literaturnih izvora, pri čemu
je određeni broj podataka preuzet i iz ove vrlo bogate baze materijala.
[3] Standardi: DIN 1025, DIN EN 10056-1, DIN 1026-1
Tabela II je pripremljena koristeći ove standarde, pri čemu nisu date sve karakteristike
profila nego su izdvojene one veličine koje su dovoljne za rješavanje zadataka iz kurseva
Otpornost materijala I i II.
U nastavku je dat kompletan dokument.
VI
FORMULE I TABELE ZA ISPIT IZ
OTPORNOSTI MATERIJALA
C Formule i tabele
v.prof. dr. Aleksandar KaraÄ
Formule i tabele za ispit iz Otpornosti materijala
MF/PTF-UNZE 1
VII
VIII
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 2
MF/PTF-UNZE 3
IX
X
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 4
MF/PTF-UNZE 5
XI
XII
T b l IP
Tabela Približne
ibliž karakteristike
k k i ik nekih
kih inženjerskih
i ž j kih materijala
ij l
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 6
T b l II K
Tabela Karakteristike þ ih presjeka
k i ik popreþnih j k
MF/PTF-UNZE 7
XIII
XIV
T b l II K
Tabela Karakteristike þ ih presjeka
k i ik popreþnih j k – nastavak
k
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 8
T b l II K
Tabela Karakteristike kih þeliþnih
k i ik nekih þ liþ ih profila
fil
MF/PTF-UNZE 9
XV
XVI
T b l II K
fil – nastavak
k
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 10
T b l II K
fil – nastavak
k
MF/PTF-UNZE 11
XVII
XVIII
T b l II K
fil – nastavak
k
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 12
T b l III
Tabela IIIa K
Koncentracija
ij napona – aksijalno ü j elemenata
k ij l optereüenje l s otvorom
MF/PTF-UNZE 13
XIX
XX
T b l IIIb K
Tabela Koncentracija
k ij l optereüenje l s prelazom
l
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 14
T b l III
Tabela IIIc K
Koncentracija
k ij l optereüenje l sa žlijebom
žlij b
MF/PTF-UNZE 15
XXI
XXII
T b l IIId K
ij napona – savijanje
ij j elemenata
l s prelazom
l
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 16
T b l III
Tabela IIIe K
Koncentracija
ij napona – savijanje
ij j elemenata
l sa žlijebom
žlij b
MF/PTF-UNZE 17
XXIII
XXIV
T b l IIIf K
ij napona – uvijanje
ij j elemenata
l s prelazom/žlijebom
l /žlij b
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 18
T b l IV El
Tabela Elastiþne
iþ lilinije
ij osnovnih
ih grednih þ
d ih nosaþa
MF/PTF-UNZE 19
XXV
XXVI
T b l IV El
Tabela Elastiþne
iþ lilinije
ij osnovnih
ih grednih þ - nastavak
d ih nosaþa k
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 20
T b l IV El
Tabela Elastiþne
iþ lilinije
ij osnovnih
ih grednih þ - nastavak
d ih nosaþa k
MF/PTF-UNZE 21
XXVII
XXVIII
D d
Dodatne fformule
l
C Formule i tabele
MF/PTF-UNZE 22
Sadržaj
Predgovor
1 Naponi i deformacije 1
1.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
2 Aksijalno naprezanje 3
2.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
2.2 Statički određeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
2.2.1 Aksijalni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
2.2.2 Ravanski problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.3 Statički neodređeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.3.1 Aksijalni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
2.3.2 Ravanski problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
3 Uvijanje 109
3.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
3.2 Statički određeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
3.3 Statički neodređeni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
4 Savijanje 145
4.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
4.2 Provjera napona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
4.3 Dimenzionisanje greda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
5 Složena naprezanja 223

5.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
5.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
6 Hipoteze o razaranju materijala 285

6.1 Osnovne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
6.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
Literatura 299
A Prefiksi jedinica SI sistema I
B Korištene veličine s jedinicama SI sistema III
C Formule i tabele V
XXX Sadržaj
Sadržaj XXIX
Izdavač
Fakultetska 3
72000 Zenica
Bosna i Hercegovina
www.unze.ba
Prijelom
Aleksandar Karač via LATEX
Dizajn naslovne stranice

Aleksandar Karač
Tiraž
e-knjiga
ZITET U Z
ER E N
V
IC
UN
I
UNIVER
SIS
AEN
IC
SI
A
N
T
S
ST ZE
UDIORUM
A. Karač
Mašinski fakultet

Aleksandar Karač
Riješeni ispitni zadaci

iz Otpornosti materijala
ISBN 978-9958-639-64-7 Zenica, 2014.

AKarac ZRZ I OM

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

AKarac ZRZ I OM

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZITET U Z

Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti materijala

Riješeni ispitni zadaci

ISBN Zenica, 2014.

Riješeni ispitni zadaci iz Otpornosti materijala

Izdavanje rukopisa je odobreno Odlukom Senata Univerziteta u Zenici Broj: 01-108-313-3115/14. od

CIP -- Katalogizacija u publikaciji

Bibliografija: str. [299]

Riješeni ispitni zadaci iz

1.1 Osnovne formule

2.1 Osnovne formule

Promjena dužine elementa s kontinuiranom promjenom karakteristika/opterećenja:

2.2 Statički određeni problemi

Slika 2.1–1: Opis problema

Tabela 2.1: Podaci uz zadatak 2.1

Na osnovu izraza (2.1–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu C:

FC = FA − FB = 18 · 103 − 12 · 103 = 12kN

Slika 2.1–2: Dijagram sila

Slika 2.2–1: Opis problema

Tabela 2.2: Podaci uz zadatak 2.2

Na osnovu izraza (2.2–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:

FA = FB + FC − FD = 12 · 103 + 8 · 103 − 6 · 103 = 14kN

FA(= –FD +FB +FC)

Slika 2.2–2: Dijagram sila

b) pomjeranje tačke D – ukupno izduženje šipke AD s tri segmenta, odnosno pomjeranje

A B 2.3–1: Opis problema

Tabela 2.3: Podaci uz zadatak 2.3

Na osnovu slike je jasno da se radi o statički određenom problemu pa se slično prethodnom

Na osnovu izraza (2.3–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:

0 FA –FB (= –FD –FC)

a) Naponi, izduženja i deformacije u šipkama

σBC −150 · 106

Tabela 2.4: Podaci uz zadatak 2.4

Zadatak je sličan prethodnom pa se riješava na isti način. Dakle, radi se o statički

Na osnovu izraza (2.4–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu D:

Slika 2.4–2: Dijagram sila

a) Naponi, izduženja i deformacije u šipkama

Izduženja pojedinih šipki dobijaju se na osnovu izraza (2–2) i (2–3), pa je za šipku 1:

Deformacije u pojedinim dijelovima šipke dobivaju se na osnovu Hookeovog zakona (1–6)

σAB −400 · 106

Slika 2.5–1: Opis problema

Tabela 2.5: Podaci uz zadatak 2.5

I u ovom slučaju se radi o statički određenom problemu, pa slično prethodnim zadacima

Slika 2.5–2: Dijagram sila

b) napone i deformacije u šipkama AC i CD,

2.6–1: Opis problema C

Tabela 2.6: Podaci uz zadatak 2.6

I u ovom slučaju se radi o statički određenom problemu, pa se slično prethodnim zadacima

Na osnovu izraza (2.6–1) dobija se nepoznata reakcija u osloncu A:

FA = FB + FC = 50 · 103 + 20 · 103 = 70kN

šipke CD nenapregnut, tako da je pomjeranje presjeka D jednako pomjeranju presjeka

Deformacije u pojedinim dijelovima sistema šipki dobivaju se na osnovu Hookeovog za-

2.2.2 Ravanski problemi

Tabela 2.7: Podaci uz zadatak 2.7

Slika 2.7–1: Opis problema

a) Sile koje vladaju u šipkama BD i CE

Sada se iz (2.7–2) dobija FBD , a uvrštavanjem u (2.7–1) sila FCE , odnosno

F · (LAB + LBC ) 20 · 103 · (0.4 + 0.2)

−FBD LBD −60 · 103 · 0.5

Slika 2.7–2: Sile koje djeluju na polugu

Zadatak je sličan prethodnom zadatku, s tom razlikom da se šipka BD nalazi s gornje

Slika 2.8–1: Opis problema

Tabela 2.8: Podaci uz zadatak 2.8