SVEUČILIŠE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Ilija Cikač

Japodska i kolapijanska božanstva

Proseminarski rad

Mentor: Dr. sc. Iva Kaić

Zagreb, 2014.

1
2
Sadržaj

UVOD ................................................................................................................................................... 4
POVIJEST ISTRAŽIVANJA ...................................................................................................................... 5
JAPODSKA BOŽANSTVA ....................................................................................................................... 6
KOLAPIJANSKA BOŽANSTVA ................................................................................................................ 9
ZAKLJUČAK......................................................................................................................................... 10
Prilozi: ................................................................................................................................................ 12
Popis slika i tabela ............................................................................................................................. 15
Popis literature .................................................................................................................................. 16

3
 U ovom radu promotrit će se poznati materijalni nalazi iz sfere duhovnog života
etničkih/kulturnih zajednica Japoda i Kolapijana na području Republike Hrvatske i dijela
Federacije Bosne i Hercegovine, te razvoj božanskih kultova kroz prapovijesnu i povijesnu
eru.
Ključne riječ: Japodi, Kolapijani, Bind, kult mrtvih

UVOD
Zajednice Japoda i Kolapijana i geografski prostori njihova rasprostiranja poznati su
nam iz opisa antičkih izvora koji prate ekspanziju rimske države i Oktavijanova osvajanja u
Iliriku. Iako već u 19. stoljeću počinju prvotna arheološka istraživanja koja nam donose
„dijeliće mozaika“ koji čine sliku tih bogatih i živih kultura, moderna historiografska i
arheološka istraživanja traju i danas. U navedenim granama povijesnih znanosti godinama su
se mijenjali teorijski pristupi i praktične metode istraživanja, pa tako možemo pratiti i
promjene pojmove koji pobliže označuju neke grupe kao što su Japodi ili Kolapijani. Jesu li to
narodi, plemena, kulturne ili etničke zajednice pitanje je mnogih današnjih rasprava čija bi
tumačenja višestruko nadišla opseg i temu ovog rada. Zbog toga, u daljnjem tekstu poslužit
ćemo se pojmom grupa pod kojim podrazumijevamo populaciju nekog prostora u prošlosti
koja se svojom materijalnom kulturom (gledano kroz prizmu arheologije) razlikuje od grupa
koje ju okružuju. Tako postavljenim okvirom, definirat ćemo grupu Japoda i Kolapijana.
Grupa Japodi nastala je spajanjem starosjedilačke brončanodobne kulture i kulture
žarnih polja s područja Panonije u zadnjim stoljećima 2. tisućljeća pr. Kr., a njen razvoj
pratimo kroz željezno doba u 1. tisućljeću pr. Kr. do rimskih osvajanja i početka
romanizacije1. Grupa se je rasprostirala Likom, dijelom velebitskog primorja, Ogulinsko-
plaščanskom udolinom, dijelom Gorskog kotara i Korduna i srednjim tokom Une u
sjeverozapadnoj Bosni2.
Grupa Kolapijani formirala se utjecajem panonske kulture žarnih polja na autohtonu
brončanodobnu kulturu na području toka rijeke Kupe (Colapis) po kojoj je grupa dobila ime u
dijelima Strabona, Plinija i Ptolomeja. Spomenuti autori opisuju nam gospodarstvo ove grupe
i donose podatak o plemenskom savezu Kolapijana i bliskih grupa koje su ratovale protiv
Rimljana kako bi zadržali kontrolu nad vodenim putevima3.

1
D. Balen-Letunić, Japodi U: D. Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada: starije željezno doba u
kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 212
2
ibid., 212
3
L. Čučković, Kolapijani U: Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada: starije željezno doba u
kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 174

4
POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Prva veća arheološka istraživanja Japodskih nekropola i naselja počela su u 19.

stoljeću i predstavljaju početak sustavnog bavljenja japodskom poviješću4. Boris Olujić u
svojoj knjizi navodi mnoge istraživače Japoda u povijesnim znanostima, ali zbog uske
teme ovog rada može se istaknuti samo nekoliko arheoloških istraživanja, koja nam
donose podatke o religijskoj sferi duhovne kulture grupe Japoda5. Karl Patsch jedan je od
ranih istraživača koji je krajem 19. st., koristivši dotadašnje poznate topografske podatke i
prijepise antičkih natpisa, opisao japodsko svetište na otvorenom (sub divo) posvećeno
božanstvu Bindu-Neptunu6. Krajem 19. st. i Šime Ljubić je sa svojim lokalnim
suradnicima započeo istraživanja nekropola podno gradina Veliki i Mali Vital u selu
Prozor, nedaleko Otočca u Lici7. Modernu reviziju istraživanja tih lokaliteta obavila je
Ružica Drechsler-Bižić 1970-ih godina, a pokrenula je i istraživanje naselja na Velikom
Vitalu8. Ti lokaliteti iznjedrili su brončane oplate trapezoidnih pojasnih kopči s prikazima
solarne tematike tj. mogućim prikazom solarnog božanstva. Uz lokalitete u Prozoru,
važno je spomenuti i one u Smiljanu pored Gospića koje su istraživali Viktor Hoffiller
1950-ih, a kasnije, 1980. godine, arheologinje Ružica Drechsler-Bižić, Dubravka Balen i
Lidija Bakarić iz Arheološkog muzeja u Zagrebu9, jer su u njima pronađene lijevane
brončane figurice u obliku ljudskih likova ili mogući prikazi „Gospodarice životinja“
(Potnia theron)10. Na kraju ovdje valja spomenuti i istraživanja u okolici Bihaća,
japodskom prostoru u sjeverozapadnoj Bosni, gdje su dokumentirani rimski kultovi
Silvana, Diane, Libera i Libere koji vjerojatno predstavljaju stara autohtona božanstva11.
O grupi Kolapijani, osim navoda u djelima antičkih pisaca, do 1980-ih kada su počela
moderna arheološka istraživanja u Pokuplju, malo se toga znalo12. Tome u prilog dolazi i
činjenica da su nalazi pronađeni u Pokuplju do tad često pripisivani Japodima. Ipak,
zaslugom arheologa Laze Čučkovića, koji je istraživao utvrđeno naselje na položaju

4
B. Olujić, Povijest Japoda. Pristup, Zagreb 2007., 31
5
ibid. 29 – 39
6
ibid. 31, S. Kukoč, Japodi – fragmenta symbolica, Split 2009., 235
7
ibid. 32, 33
8
ibid. 33
9
ibid. 35
10
N. Majnarić-Pandžić, Brončano i željezno doba U: S. Dimitrijević et al., Prapovijest, Zagreb 1998. 285 – 287
11
B. Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Sarajevo 2004, 21 i bilješke na istoj stranici
12
L. Čučković, Kolapijani U: Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada: starije željezno doba u
kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 174

5
 Turska kosa kod Topuskog 1980-ih godina, gdje je pronađeno mnoštvo glinenih figurica,
posebnosti ove grupe postale su jasnije.

Slika 1 Grupe u jadranskom, panonskom i balkanskom prostoru krajem 1. tis. pr. Kr.

JAPODSKA BOŽANSTVA

Iako nam Japodi nisu ostavili pisanih tragova o svojim religijskim

vjerovanjima, podatke vezane za taj dio njihove kulture možemo pronaći u prikazima
na raznim ostacima materijalne kulture iz nekropola i naselja. Kroz razdoblja 1.
tisućljeća pr. Kr., prikazi su uglavnom prožeti simbolikom za koju ne možemo znati
što točno predstavlja. Ipak, u nekropolama je vidljiva posebna briga o načinu
pokopavanja, rasporedu i vrsti priloga, a sve to ukazuje na pogrebni obred prilagođen
kultu mrtvih13. U razdoblju potkraj 4. do 1. st. pr. Kr. rijetki ali bogato ukrašeni
dijelovi ratničke opreme pronalaženi u grobovima, upućuju na to da su Japodi štovali
više božanstava nama nepoznatih imena14.

13
D. Balen-Letunić, Japodi U: D. Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada: starije željezno doba u
kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 244
14
ibid. 246, 248

6
 Jedino japodsko božanstvo kojemu znamo ime je Bind-Neptun, naveden na
kamenim spomenicima (T.1). U 1. st. u svetištu na otvorenom (sub divo) uz vrelo
Privilice blizu Bihaća, postavljeni su žrtvenici od strane prvaka japodskih zajednica
(praepositi et principes Iapodum)15. Ove podatke crpimo iz natpisa sa samih žrtvenika,
ali još neki se mogu izvući iz figuralnih prikaza kao i iz sastava arheoloških slojeva u
tom svetištu. Na nekima od njih prikazani su jarci, za koje možemo pretpostaviti da su
bili žrtvene životinje, a tome u prilog idu naslage pepela i kosti u stratigrafiji svetišta
što je itekako dokaz obrednog spaljivanja16. Sinkretističku vezu japodskog Binda i
rimskog Neptuna, dokazuju nam uz natpise i prikazi Neptuna s trozubcem i Tritona s
veslom na jednom od najvećih žrtvenika (T.1:4)17. Može se reći da su Japodi štovali
boga, koji je kao Neptun i Posejdon, gospodar voda i mora, stvoritelj konja i plodnosti
i života općenito18. To božanstvo evidentno je predstavljalo vrh japodskog panteona,
jer njegov kult nije ugašen ni u doba antike u procesu romanizacije. Zanimljiv je
podatak o postojanju prvaka zajednica koji su brinuli o kultu, što je u skladu sa svim
rimskim kolegijima svećenika. Opširnu simboliku prikazanih motiva i lingvističku
analizu riječi sa žrtvenika opisala je Sineva Kukoč, pa se čitatelja upućuje na djelo
Japodi – fragmenta symbolica. Uzimajući u obzir položaj svetišta (izvor rijeke), u
budućnosti se može očekivati pronalažanje sličnih svetišta na izvorima rijeka ili
jezerima na ličkom prostoru, vrlo vjerojatno i oko Plitvičkih jezera19.
Prema nalazima iz lokaliteta u Prozoru kod Otočca, vidi se da su Japodi štovali
i nebesko/solarno božanstvo, koje ovdje možemo zvati Sunce. Inače često zastupljeni
motivi koluta, kružnica, koncentričnih krugova i ptica močvarica dobivaju više
značenje kad se usporede s prizorima solarne tematike na brončanim oplatama izrazito
velikih trapezoidnih pojasnih kopči, koje su se nosile tijekom 3. i 2. st. pr. Kr. (T.2)20.
Jasno su vidljive antitetično postavljene ptice, okrugla glava s krilcima iz koje izbijaju
valovite linije i šiljci nalik sunčevim zrakama. Jedan od najvećih motiva je i koplje
zabodeno u tlo. Simbolika ovih motiva nam govori o božanstvu koje spaja nebo i
zemlju, tj. o Suncu s njegovim oplođujućim djelovanjem tijekom bogatih godina, ali i

15
S. Kukoč, Japodi – fragmenta symbolica, Split 2009., 235
16
ibid. 235, 236
17
ibid. 235, 236
18
D. Balen-Letunić, Japodi, arheološka svjedočanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom
tisućljeću, Ogulin 2006., 67
19
ibid. 68
20
ibid. 69

7
 ubojitim djelovanjem tijekom sušnih godina21. Promotrimo li ove motive iz više
perspektive, možemo primjetiti da su vrlo česti u prikazivanju solarnih božanstava
širom Europe, ali i kroz više razdoblja.
Japodski panteon postaje još složeniji ako promotrimo vrlo česte
antropomorfne brončane privjeske u obliku žena i protumačimo ih kao prikaze
autohtonih božanstava plodnosti (T.3). Takvi privjesci pronalaženi su tijekom
istraživanja lokaliteta u Prozoru, Smiljanu i Drenovu klancu, a datirani su u 7. i 6. st.
pr. Kr., u razdoblje starijeg željeznog doba22. Neki od njih ističu se posebnim
detaljima, kao oni primjerci koji uz česti prikaz ženskog lika, umjesto ruku imaju
ptičje glave (T.3:3, 4, 5, 7, 8, 9). Spoj ženskog lika i životinje, simbolizira staru
mitsku predodžbu Gospodarice zvijeri (Potnia theron), tj. božice života i smrti, koju
su štovale mnoge populacije egejskog i mediteranskog prostora23. U usporedbi s prije
spomenutim nalazima, brončani antropomorfni privjesci su puno stariji. Pod
pretpostavkom da oni zaista čine dio duhovne kulture koja se razvija zajedno s
populacijom, možda možemo govoriti o počecima kulta koji opstaje i u obliku Diane
ili pak, ako je riječ o prikazu muškog božanstva, rimskog Silvana kroz razdoblje
antike.
Na kraju, kult rimskih božanstava je zaista živio na području grupe Japoda.
Dosadašnji podaci o drugim religijskim kultovima potječu iz vremena rimske
okupacije, ali postoji vjerojatnost da se iza njihovih imena kriju autohtona japodska
božanstva24. U okolici Bihaća dokumentirano je štovanje Silvana, najvjerojatnije kao
šumsko-pastirskog božanstva srodno Panu, moguće i kao zaštitnika zdravlja 25. Uz
Silvana je i Diana, čija je posveta također pronađena blizu Bihaća, a po osobinama je
bliska rimskoj Diani ili grčkoj Artemidi. Na prostoru srednjeg toka Une, zastupljen je
kult Libera i Libere za koje se misli da predstavljaju par autohtonih božanstava
vezanih za poljoprivredu i plodnost općenito26.

21
ibid. 69
22
N. Majnarić-Pandžić, Brončano i željezno doba U: S. Dimitrijević et al., Prapovijest, Zagreb 1998. 285 – 287
23
D. Balen-Letunić, Japodi, arheološka svjedočanstva o japodskoj kulturi u posljednjem pretpovijesnom
tisućljeću, Ogulin 2006., 70
24
B. Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Sarajevo 2004, 20
25
ibid. 21
26
ibid. 21 i bilješke na istoj stranici

8
KOLAPIJANSKA BOŽANSTVA

Zbog male količine podataka o grupi Kolapijana i slabe istraženosti, u potragu

za podacima o religiji i duhovnoj kulturi, morat ćemo se vratiti u starije željezno doba.
Nekropola na Turskoj kosi kod Topuskog, tj. položaj nekropole, kao i načini
pokopavanja, razmještaj grobova i posebni prilozi neke su od osobitosti kolapijanske
kulture. Posebnu pažnju privlače kultna mjesta unutar nekropole, koja bilo da se radi o
mjestima za spaljivanje pokojnika ili o hramovima na otvorenom, upućuju na vrlo
složen kult mrtvih27. U nekropoli je više kultnih mjesta, a najveće je kultno mjesto I
oblika elipsastog razvučenog umjetnog humka (Slika 2). Odlaganjem raznovrsnog
materijala na tom prostoru nastao je vrlo visok humak sa stratigrafski razlučivim
starijim i mlađim slojevima28. Stariji slojevi (9. – 7. st. pr. Kr.) sastoje se uglavnom od
ilovačaste zemlje, ostataka keramike i kostiju životinja, a mlađi slojevi (6. – 3. st. pr.
Kr.) sadrže mnogo kvarcnog pijeska i troske, ali i priloge keramičkih predmeta –
glinenene figurice29. Ovakva promjena u slojevima, najvjerojatnije je odraz promjene
u kultu, gdje mnoge figurice u obliku životinja i ljudi zamjenjuju stvarne žrtvovane
životinje i duhove pokojnika (Slika 3). Najviše se ističu figurice u obliku konja za
koje se smatra da su imale i svojeg jahača među figuricama čiji položaj nogu to
dodatno predlaže30. U nedostatku podataka o kolapijanskim božanstvima, preostaje
sagledavanje podataka o privredi. Uzme li se u obzir važnost rudnika metala i
poznavanje tehnologija prerade, kao i kontrola riječnog prometa, mogu se pretpostaviti
i smjerovi razvoja odgovarajućih kultova. U grupi Kolapijana, na koju su zasigurno
utjecali svi suvremeni okolni civilizacijski krugovi, vrlo vjerojatno se je razvio i
složeni panteon, koji su Rimljani mogli prepoznati nakon osvajanja ovih prostora.
Konačne zaključke o kolapijasnkim božanstvima donijet će nova istraživanja ove
osebujne kulture.

27
L. Čučković, Kolapijani U: Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada: starije željezno doba u
kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 194
28
ibid. 194
29
ibid. 196
30
ibid. 200

9
Slika 2 Prikaz nekropole Turska kosa

ZAKLJUČAK

Iako se Japodi i njihov prostor već dugo istražuju (19.st.), o njihovom duhovnom
životu znamo relativno malo. Simbolika prikaza na raznim dijelovima materijalne kulture i
pokušaji lingvističkih praćenja i analiza teonima (Bindus), zasad su jedini tragovi na putu
proučavanja Japodske religije.

Uzme li se u obzir povezanost i interakcija Kolapijana s civilizacijskim krugovima

koji ih okružuju, a pogotovo s italskim i grčkim, može se pretpostaviti razvoj kultova vezanih
uz nove unosne djelatnosti, u srodna personificirana božanstva (Neptun, Mars, Posejdon,
Vulkan…).

10
Slika 3 Figure konja i jahača s Turske kose

11
Prilozi:
Tabela 1.

Tabela 1 Žrtvenici iz svetišta kod Bihaća

12
Tabela 2.

Tabela 2 Oplate brončanih pojasnih kopča iz Prozora

13
Tabela 3.

Tabela 3 Antropomorfni privjesci

14
Popis slika i tabela

Slika 1 Grupe u jadranskom, panonskom i balkanskom prostoru krajem 1. tis. pr. Kr (preuzeo
i modificirao I.Cikač, prema Olujić 2007, 25). .......................................................................... 6

Slika 2 Prikaz nekropole Turska kosa (preuzeo i modificirao I.Cikač, prema Balen-Letunić et
al. 2004, 193) ........................................................................................................................... 10

Slika 3 Figure konja i jahača s Turske kose (preuzeo i modificirao I. Cikač, prema Balen-
Letunić et al. 2004, 205) .......................................................................................................... 11

Tabela 1 Žrtvenici iz svetišta kod Bihaća (preuzeo i modificirao I.Cikač, prema Kukoč 2009,
241, 243, 245, 247)................................................................................................................... 12

Tabela 2 Oplate brončanih pojasnih kopča iz Prozora (preuzeo i modificirao I.Cikač, prema
Raunig 2004, 168) .................................................................................................................... 13

Tabela 3 Antropomorfni privjesci (preuzeo i modificirao Ilija Cikač, prema Raunig 2004,
164)........................................................................................................................................... 14

15
Popis literature

1. Balen-Letunić, Dubravka
 D. Balen-Letunić, Japodi U: D. Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka
i Zapada: starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 212 -
257
 D. Balen-Letunić, Japodi, arheološka svjedočanstva o japodskoj kulturi u
posljednjem pretpovijesnom tisućljeću, Ogulin 2006., 67 - 70

2. Čučković, Lazo
 L. Čučković, Kolapijani U: Balen-Letunić et al., Ratnici na razmeđu Istoka i
Zapada: starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 174 –
209

3. Kukoč, Sineva
 S. Kukoč, Japodi – fragmenta symbolica, Split 2009., 235 – 248

4. Majnarić-Pandžić, Nives
 N. Majnarić-Pandžić, Brončano i željezno doba U: S. Dimitrijević et al.,
Prapovijest, Zagreb 1998. 283 – 305

5. Olujić, Boris
 B. Olujić, Povijest Japoda. Pristup, Zagreb 2007., 35 – 39

6. Raunig, Branka
 B. Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Sarajevo 2004., 20, 21,
164, 168

16