UNIVERZITET U TUZLI

PRAVNI FAKULTET

SEMINARSKI RAD
TEMA:UGOVOR O TRGOVAČKOM POSREDOVANJU

Profesor: Student:
Dr. sc. Hajro Kofrc, vanr.prof. Nedim Ferizović I-
69/14

Tuzla, decembar, 2017. godine

SADRŽAJ

I. POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA ........................................................ 5

1.1. Historijski aspekt ugovora o posredovanju ................................................................................. 2
1.2. Privredni značaj posredovanja ...................................................................................................... 3
1.3. Posredničke organizacije ............................................................................................................ 4
1.4. Pravna priroda i karakteristike ugovora o posredovanju .............................................................. 5
1.5. Zaključivanje ugovora .................................................................................................................. 6
II. BITNI ELEMENTI ............................................................................................................. 8
2.1. Ličnost posrednika ....................................................................................................................... 8
2.2. Predmet ugovora........................................................................................................................... 9
2. 3. Cijena ........................................................................................................................................ 10
III. OBAVEZE UGOVORNIH STRANA ............................................................................ 11
3. Obaveze posrednika ...................................................................................................................... 11
3.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana .............................................................................. 11
3.2. Postupanje po nalogu.............................................................................................................. 12

3.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka ...................................................... 13

3.4. Posrednički dnevnik ............................................................................................................... 13
3. 5. Posrednički list ...................................................................................................................... 14
3. 6. Čuvanje poslovne tajne.......................................................................................................... 14
3. 7. Obavještenje o stanju na tržištu ............................................................................................. 14
IV. OBAVEZA NALOGODAVCA .................................................................................................. 15
4.1. Plaćanje provizije ................................................................................................................... 15
4. 2. Naknada troškova .................................................................................................................. 16
4. 3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate .................................... 16
V. ODGOVORNOST STRANAKA...................................................................................... 17
5.1. Odgovornost posrednika............................................................................................................. 17
5.2. Odgovornost komitenta .............................................................................................................. 17
VI. POSEBNE VRSTE POSREDNIKA ............................................................................... 17
VII. PRESTANAK UGOVORA O POSREDOVANJU ..................................................... 18
UVOD

Cilj ovog seminarskog rada jeste dati uvid u osnove ugovora o trgovačkom posredovanju.
Budući da se radi o imenovanom ugovoru koji je dosta zastupljen u praksi, njegovo teorijsko
obrađivanje je u tom smislu još značajnije. Iako se radi o radi o relativnoj jednostavnom
privrednom poslu, ipak je potrebno dati dodatna pojašnjenja o karakteristikama i pravnoj
prirodi ovog ugovora, posebno je bitno ta objašnjenja usmjeriti ka razlikovanju ovog ugovora
od njemu sličnih, koji ' na prvu' imaju isti funkciju, ali čije pravne posljedice su ipak znatno
različite. Prvi dio seminarskog rada je posvećen pitanju pravne prirode, karakteristikama
ugovora o trgovačkom posredovanju, te postupku njegovog zaključivanja. Drugi dio
seminarskog rada je o bitnim elementima samog ugovora, bez kojih sam ugovor ne bi
postojao u pravnom prometu.Treći dio seminarskog rada je posvećen obavezama ugovornih
strana, dok u poseljdnjem dijelu rada ce biti riječi o odgovornosti stranaka u slučaju
neispunjenja ugovornih obaveza ili neurednog izvršenja.U tom smislu pokušat ću da odredim
vrstu odgovornosti, obzirom da posljedice nisu uvijek iste.Seminarski rad tendira ka
sveobuhvatnom obrađivanju predmetne materije i njenom preciznijem određenju
I. POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVOR

1.1. Historijski aspekt ugovora o posredovanju

Ugovor o posredovanju nije proizvod novih i modernih odnosa , već je bio u poznat još u
staroj Grčkoj. Konkretan naziv istog je bio „proxenoi“.1 Sam naziv ugovora asocira na
pomaganje u obavljanju određenih poslova. Pojava ovog ugovora je nastale iz čiste potrebe za
razvijanjem robnog prometa. Naime, ovaj ugovor je 'zaživio' onda kada se povećao interes za
proširenjem tržišta razmjene robe (određene vrste). Tako se bilježi pojava ovog ugovora u
periodu razmjene robe između trgovaca dvije države kad stranac nije poznavao jezik države u
koju je plasirao svoju robu.2 Dakle lica koja su znala jezik trgovca koji je uvozio robu su
posredovale između domaćih državljana i stranaca u vezi sa zasnivanjem ugovora. Već u
periodu svog nastanka posrednici su bili državni službenici koji su bili obavezni da postupaju
nepristrasno bez obzira na stranke koje su stupale u odnose; odnosno u tom periodu u službi
posrednika su bili postavljeni službenici od strane trgovačkih gradova ili cehova. Kasnije ipak
posrednici napuštaju državne službe i nastupaju samostalno kao profesionalci u trgovačkom
zastupanju.3 Profesionalnost i stručnost posrednika se ogleda u tome što isti su imali, uslovno
rečeno, obavezu da poznaju prilike na tržištu. Upravo zahvaljujući tom znanju, poznavanju
jezika, i drugih predoređenosti, posrednici su mogli djelovati samostalno i od posredništva
'graditi' profesiju. Upravo su posrednici bili osnovni instrument širenja tržišta robai njihovog
prometa, pa bi se mogli reći da je jačanje trgovine i jačanje posredništva u uzročno-
posljedičnom odnosu, dva procesa koji su bitno uticali jedan na drugog ( bez poisrednisšva
robe bi slabije cirkulisale, ali bez same trgovine posredovanje u tom smislu ne bi ni
postojalo).

1
Vidjeti više: M. Woolmer, Forging links between regions: Trade Policy in Classical Athens, Durham
University, UK, 2007.
2
A. Bikić/ E.Bikić, Obligaciono pravo-posebni dio, Sarajevo, 2005, 211.
3
Ibid.
1.2. Privredni značaj posredovanja

Pored termina posrednik, u našem pravu se takođe upotrebljava izraz „mešetar“ ili „makler“.4
Razvojem trgovine i postojanjem potrebe za plasmanom robe na širem području dovelo je do
nastanka posebne vrste ugovora, koja se naziva ugovor o posredovanju. Ugovor je regulisan
Zakonom o obligacionom odnosu (u daljem tekstu: ZOO).5 To znači da se radi o imenovanom
ugovoru, koji je 'prepoznat' zbog njegovog stalnog pojavljivanja u robnom prometu. Ugovor
je zakonom decidno propisan, sa tačno utvrđenim pravima i obavezama ugovornih strana.
Zakonska definicija ugovora je sledeća: „Ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik
da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju
određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu, ako taj
ugovor bude sklopljen.“6 Detaljnije definiranje ugovora će biti predmet raspravljanja u
nastavku rada.

U prethodnom dijelu koji površinski govori o historijskom razvoju ugovora o posredovanju

je posredno naznačena funkcija koju vrši ovaj ugovor u okviru robnog prometa. Tako je
rečeno da se potreba za posrednicima prvenstveno razvila zbog jezičke barijere; ali u
današnjim uslovima razvoja komercijalnih odnosa, za jedno poslovno lice postoje i druge
različite i čak mnogobronjije barijere osim jezičkih, koje ga sprjčavaju da se sa sigurnošću
upusti u određeni poslovni odnos. Tada se javlja potreba za stručnom pomoći lica koji po
profesiji ima obavezu da poznaje prilike određenog tržišta i da, uslovno rečeno 'prodaje' to
znanje. Konkretnije rečeno, iz različitih razloga nalogodavac često nije u stanju upoznati
prilike i običaje određenog tržišta; najčešće do takvih pojava dolazi zbog prostorne
udaljenosti, kada se ne poznaju potencijalni poslovni partneri, odnosno običaji i prilike tržišta
određene robe i dr. Privredni subjekti nisu obavješteni o svim činjenicama, odnosno o tome
kome je najsigurnije prodati određenu robu, izvršiti određene poslove, pod kojim uslovima,
cijeni, i dr.7 S druge strane, posrednik je stručnjak za određenu vrstu poslava i odnosa na
tržištu, najčešće na određenom prostoru, dobro poznaje učesnike, njihove kreditne
sposobnosti i poslovni ugled, zahtjeve tržišta za pojedinim proizvodima, oscilacije u ponudi i
4
Engleski jezik: „broker“; Francuski jezik: „le courtier“; Njemački jezik: „Vermittler“.
5
Zakon o obligacionim odnosima, “Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; “Službeni list RBiH”,
br. 2/92, 13/93 i13/94. ( u daljem tekstu: ZOO).

6
Član 813. ZOO.
7
D. Vujisić, Poslovno pravo- Trgovinsko pravo, Banja Luka, 2009, 93.
potražnji i drugo.8 Stoga je jasno, da se privredni subjekti (u daljem tekstu: nalogodavci)
obraćaju posredničkoj organizaciji radi dovođenja u vezu sa drugim licima radi zaključivanja
određenog ugovora, u čemu je dakle sama suština postojanja posrednika i posredničkog
posla.9 Jasno je da se u takvom stanju podudaraju interesi za djelovanjem, kako nalogodavca,
tako i posrednika. Zahvaljujući profesionalnosti i stručnosti posrednika nalogodavci sebi
olakšavaju nabavku pojedinih proizvoda ili privrednih usluga, nego što bi to oni mogli sami
postići, iz razloga koji su prethodno navedeni. Angažovanjem posrednika na određenom
geografskom području nalogodavac ostvaruje vremenske uštede u obavljanju svojih poslova,
a postiže i veću sigurnost obzirom da je posrednik u znatno većoj mjeri upozat s tržištem.10
Uloga posrednika nije samo važna u nacionalnoj privredi, već i u međunarodnom prometu.11
Privredni subjekti, naročito u spoljnotrgovačkom prometu se često obraćaju posredniku čije se
aktivnosti sastoje upravo u povezivanju poslovnih partnera.

1.3. Posredničke organizacije

Odmah na početku treba reći da se posredničkim poslovima bave posebni subjekti kojima je
to primarna, čsto i jedina privredna djelatnost,a to su posrednička preduzeća i posrednički
biroi, ali i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna privredna djelatnost.12
Poslovne organizacije kojima je posredništvo glavna privredna djelatnost obično se još bave,
kao dodatnom djelatnošću, i trgovačkim zastupanjem. Suštinski, to su određena preduzeća
koja se posredničkim poslovima bave bilo kao osnovnom ili dopunskom djelatnošću. S tim
da pored organizacija koje općenito pružaju trgovačke usluge tj. pružaju sve usluge i to u
svim oblastima robnog prometa, postoje i specijalizovane posredničke organizacije koje
pružaju samo određene usluge, pa tako npr. postoje specijalizovane posredničke organizacije
u oblasti transporta, osiguranja, bankarskih poslova i dr. Tako da se posredničke organizacije
dijele na specijalizovane i opšte. Upravo se na osnovu ove podjele, prema predmetu
posredovanja posao posredovanja se dijeli na kupoprodajno, berzansko,
bankarsko,transportno, turističko, posredovanje osiguranja i dr.13

8
A. Bikić/ E.Bikić, op.cit. str. 212.
9
M. Velimirović, Ugovori u privredi, Novi Sad, 2004, 133.
10
A. Bikić/ E.Bikić, loc.cit.
11
Vidjeti više: S. Carić, Ugovor o posredovanju u našem pravu i poslovnoj praksi, 2003.
12
M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, Poslovno pravo: Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije,
Sarajevo, 2012, 107.
13
D. Vujisić, op.cit. str. 94.
1.4. Pravna priroda i karakteristike ugovora o posredovanju

Kao što je već rečeno, ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i
dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog
ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu, ako taj ugovor bude
sklopljen. Identifikovanje stranaka: nalogodavac i posrednik. Ono što treba odmah istaknuti, a
što se vidi iz zakonske definicije jeste da posrednik samo dovodi u vezu nalogodavca i drugo
lice, ali ne zaključuje ugovor s tim licem ni u svoje ime niti u ime nalogodavca; sam
nalogodavac odlučuje da li će zaključiti ugovor sa licem sa kojim ga je posrednik doveo u
vezu.14 Prije nego se pažnja posveti osnovnim karakteristikama ovog ugovora, treba reći da po
svojoj pravnoj prirodi ovaj ugovor predstavlja ugovor o nalogu. To zapravo znači da se na
ugovor o posredovanju primjenjuju pravila ZOO koja ugovore o ugovoru o nalogu 15 ali pod
uslovom da odredbama o posredovanju ili samim ugovorom nije drugačije određeno. S druge
strane, ako bude ugovoreno da posrednik ima pravo na izvjesnu naknadu i kada njegovo
nastojanje ostane bez rezultata, ovaj posao poprima obilježja ugovora o djelu.16

Ugovor o posredovanju ima određene sličnosti i sa drugim ugovorima. Ukratko ćemo

razmotriti osnovne razlike između predmetnih ugovora. Međutim, prije toga da se odrede
osnovne karakteristike ovog ugovora. To su:

 Dvostranoobaveznost/Teretnost - Obaveze i prava postoje i na jednoj i na drugoj

ugovornoj strani.
 Imenovanost - Ugovor o posredovanju je regulisan u ZOO, kao samostalan ugovor.
 Konsenzualnost - Za zaključivanje ugovora je dovoljna saglasnost volja ugovornih
strana.
 Neformalnost - Zakon nije propisao posebnu formu, znači ne radi se o formi ad
solemnitatem.17

Takođe se kaže da se u poslovnoj praksi javlja kao adhezioni ugovor(ugovor po pristupu).18

Naime, pravnu prirodu ugovora o posredovanju je teško razgraničiti od sličnih ugovora.
Najbližu sličnost ugovor o posredovanju ima sa ugovorom o trgovačkom zastupanju, iz
razloga što ove dvije privredne djelatnosti imaju istu ekonomsku svrhu, a ona se ogleda u

14
I. Jankovec, Ugovori u privredi, Beograd, 1987., 553.
15
Članovi 749-770., ZOO., se primjenjuju supsidijarno.
16
Članovi 600-629 ., ZOO., se primjenjuju supsidijarno.
17
I. Jankovec, loc.cit.
18
D. Vujisić, op.cit. str. 95.
ostvarivanju što brže i sigurnije razmjene robe na tržištu.19 Ipak se u našem pravu posebno
normiraju ova dva ugovora.20 To je i logično rješenje jer ipak postoje svojevrsne razlike.
Naime, posrednik djeluje nepristrasno i štiti interese obje buduće ugovorne strana. Ugovorom
o posredovanju stvara se obaveza za posrednika da djeluje objektivno prilikom dovođenja u
vezu budućih ugovornih strana.21 S druge strane zastupnik vodi računa i štiti interese samo
one strane koja mu je dala nalog za zastupanje. Nadalje, posrednik obavlja faktičke radnje u
svoje ime i za svoj račun, dok zastupnik istupa u ime i za račun nalogodavca. 22 Isto tako može
se uočiti još jedna razlika koja zapravo predstavlja premisu prve razlike. Naime, posrednik
može posredovati za obje buduće ugovorne strane za razliku od zastupnika. I na kraju, razlika
postoji i u formalitetu preduzetog posla, jer je ugovor o trgovačkom zastupanju formalan
pravni posao.

Pored trgovačkog zastupanja, može se identifikovati još jedan ugovor dosta sličan ugovoru o
posredovanju. To je ugovor o komisionu. Međutim, i u ovom slučaju postoje određene razlike
koje čine od ovih ugovora samostalne ugovore.

1.5. Zaključivanje ugovora

Ugovor je rezultat sporazuma stranaka do koga dolazi saglasnošću volja stranaka ili preciznije
saglasnošću njihovih izjava volja. Zaključivanje ugovora podrazumjeva pitanje postupka i
oblika finalnog sporazuma. Već je prethodno spomenuto da se radi o neformalnom i
konsenzualnom ugovoru što znači da se ugovor o trgovačkom posredovanju ne mora sklopiti
niti postvrditi pismeno niti je podvrgnut bilo kojim drugim zahtjevima koji se tiču forme
ugovora. Za sklapanje je dovoljna saglasnost stranaka u pogledu bitnih elemenata ugovora.
Stoga je volja stranaka ključna i primarna ne samo pri formiranju sadržaja ugovora nego i
prilikom njegovog tumačenja. Pitanje samog zaključivanja ugovora se u mnogo čemu oslanja
na prirodu samog ugovora, koji je u osnovi ugovor o nalogu. Tako je u praksi najčešći način
zaključivanja ugovora upravo taj što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom
birou/agenciji da joj nađe saugovorača za neki partikularni privredni ugovor.23 U situacijama
ovog tipa, moguće je zaključivanje ugovora na dva načina i to:

19
A. Bikić/ E.Bikić, op.cit. str. 213.
20
Vidi član 790. i član 813., ZOO.
21
H. Šemić, Trgovačko pravo, Sarajevo, 2001, 106.
22
Vidjeti više: M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, op.cit., str. 115-116.
23
M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, op.cit. str. 108.
  Prihvat naloga - u smislu jasno izražene izjave volje da se prihvaća ispunjavanje
naloga onako kako on glasi.
 Šutnja – Naime, kod zaključivanja ugovora nalogom vrijedi pravilo da ako
posrednički biro/agencija nije 'odmah' odbila nalog izdat od strane poslovne
organizacije, to znači da je prihvatila ispunjenje naloga. U ovom slučaju se smatra da
je dan zaključenja ugovora na dan prijema naloga. U tom smislu je predviđeno takođe
da ko se bavi vršenjem tuđih poslova kao zanimanjem ili se javno nudi za vršenje tih
poslova, dužan je, ako neće da prihvati ponuđeni nalog koji se odnosi na te poslove, da
o tome bez odlaganja obavesti drugu stranu, inače odgovara za štetu koju bi ova
pretrpela zbog toga.24 Izraz 'odmah' je pravni standard i njegovo tumačenje se
prilagođava konkretnim okolnostima slučaja.

Kada posrednička agencija/biro prihvati nalog na predviđene načine, ona se obavezuje na

ispunjenje naloga. Ispunjenje naloga obuhvata primarno skup faktičkih radnji koje u smislu
ugovora predstavljaju njegove obaveze, ali o tome će biti detaljnije riječ u dijelu rada koji
primarno obrađuje obaveze ugovornih strana. U ovom dijelu treba tek istaći da će posrednička
agencija prihvatanjem naloga, prvenstveno istraživati tržište i pronalaziti najbolje, i
najpovoljnije prilike/saugovarače za svog nalogodavca.25 Posrednik je dužan tražiti s pažnjom
dobrog privrednika priliku za sklapanje određenog ugovora i upoznati s njome nalogodavca.
U tu svrhu on je ovlašten oglašavati se te reklamirati nalogodavca. On je dužan obavijestiti
nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili su
mu morale biti poznate.26 S tim da treba istaći da posrednička organizacija nije po zakonu
dužna učestovati u pregovorima između nalogodavca i potencijalnog saugovarača za kojeg je
posredovao. Takva obaveza je ugovorna kategorija, i ona se treba izričito predvidjeti samim
ugovorom.27 U tom smislu treba još jednom istaći da se posrednička organizacija, bez obzira
da li sudjeluje u pregovorima ili ne, nikada ne javlja kao ugovorna strana.

Tako posrednička organizacija prikuplja obavještenja o organizacijama koje obavljaju

pojedine privredne djelatnosti, o njihovim mogućnostima i kapacitetima, kao i o stanju na
tržištu. U času kad prihvati nalog, posrednička organizacija pronalazi odgovarajućeg
poslovnog partnera i dovodi ih u vezu, upućujući jednog na drugog i obavještavajući ih o

24
Član 750. ZOO.
25
S. Carić, op.cit. str. 10.
26
H. Horak, et al., Uvod u trgovačko pravo, Zagreb, 2011, 163.
27
Ibid.
potrebama jednog i eventualnoj mogućnosti drugog.28 Kao što se može vidjeti radi se o skopu
obaveza koje preuzima posredniča organizacija u cilju realiziranja naloga i to realiziranja u
njegovom punom obliku. Ovo znači da je posrednička organizacija pod obavezom da prati
upustva i uslove pod kojima nalogodavac želi da zaključi ugovor. Stoga u tom smislu
možemo govoriti o imperativnom nalogu. Razgraničenje između različitih naloga je više
karakteristično za druge tipove ugovora čiji je osnov takođe nalog, tipa ugovor o komisionu.
Međutim, nema prepreke da se isti definišu u uslovima zaključivanja ugovora o posredovanju.
U tom smislu, imperativni nalog se definiše kao nalog kod kojeg nalogodavac ne dozvoljava
odstupanje , već nalogoprimac valja da postupa onako kako glasi nalog.29 Primjenjeno na
primjeru ugovora o posredovanju to bi konkretno značilo da posrednička organizacija je
dužna pronaći saugovarača nalogodavcu prema njegovim izričitim diktiranim uslovima. S
druge strane nalog može biti oblikovan i kao fakultativni, kad se nalogoprimcu ostavlja veća
sloboda izbora i kretanja u pogledu ostvarivanja povjerenog mu naloga.30 To znači da
poslovna organizacija ima u vidu tek neke uslove pod kojima ima interes za zaključivanje
ugovora, ali veći dio posla bi u tom smislu povjerila posredničkoj organizaciji, ako imamo u
vidu da se ipak posrednička organizacija javlja kao profesionalac u obavljanju predmetnih
poslova.31

II. BITNI ELEMENTI

2.1. Ličnost posrednika

Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog lično.32 To zapravo označava ličnost posrednika bitnim
elementom ugovora. S tim da ova obaveza nije konačna i ona se uvijek može drugačije
ugovoriti. Tako je zakon predvidio da posrednik može poveriti izvršenje naloga drugome
samo ako mu je nalogodavac to dozvolio, kao i ako je na to prinuđen okolnostima.33 Kada je
uz dopuštenje nalogodavca izvršenje naloga prepustio drugome, te kada je na to bio prinuđen
okolnostima, nalogoprimac će odgovarati nalogodavcu samo za izbor zamjenika i upute koje
mu je dao. U tom slučaju radi se o culpa in eligendo i culpa in instruendo.34 U ostalim
slučajevima odgovarati će nalogodavcu i za rad zamjenika te za slučajnu propast ili oštećenje
28
M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, op.cit. str. 108.
29
Ibid.
30
Ibid.
31
S. Carić, op.cit. str. 13.
32
Član 753., stav 1. ZOO.
33
Član 752., stav 2. ZOO.
34
H. Horak, et al, op.cit. str. 155.
stvari koja je bila kod zamjenika. U slučaju kad je dogovoreno da će nalog izvršavati
zamjenik posrednika, onda nalogodavac može u svakom momentu tražiti neposredno
ispunjenje naloga od strane samog zamjenika. Kako je istaknuto na početku rada, u
slučajevima kad je ugovorom određeno da će posrednička organizacija imati pravo na
naknadu iako ne dođe do zaključivanja ugovora za kojeg je posredovao, tada sam ugovor o
posredovanju poprima bitna obilježja ugovora u djelu. U ovim situacijama, vodeći se
zakonskim odredbama o ugovoru o djelu, posrednik ne mora obaviti nalog lično. 35 U tom
slučaju ličnost porednika postaje nebitan elemenat ugovora.

2.2. Predmet ugovora

Predmet ugovora jeste ono povodom čega nastaje ugovor, i gdje se intencija i interesi stranaka
'dodiruju'. U tom smislu, jasno je iz prirode samog posla posredovanja da nalogodavac ima
interesa za brzim i učinkovitim pronalaskom najbolje prilike za pregovaranje i zaključivanje
ugovora, dok s druge strane posrednička agencija/biro se upravo bavi tim poslovima kao
profesionalnom djelatnošću. Zbog toga, u konkretnom slučaju, indentifikovanje predmeta
ugovora o posredovanju je lako, jer se osnovna činidba posrednika sastoji u njegovom
nastojanju da nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem koja bi s njim pregovarala o sklapanju
određenog ugovora. Iz priloženog se vidi da se kao predmet javlja faktička radnja . Ukoliko je
ugovoreno kao obaveza i sudjelovanje posrednika pri pregovorima, onda se i ono javlja kao
predmet ugovora. S tim da se obaveza nastojanja da se nađe i dovede u vezu sa nalogodavcem
potencijalnog saugovarača treba posmatrati kao složena obaveza , jer se radi o nizu faktičkih
radnji koje posrednik preduzima.36 Predmet ugovora nije pravna radnja, jer se posrednik ne
ovlašćuje na zaključivanje ugovora za nalogodavca. Posrednik prethodno imenovanu obavezu
vrši u svoje ime i za svoj račun. Pošto posrednikovanje djelovanje ne mora da dovede do
rezultata tj. do pregovora ili čak do ugovora jasno je da ugovorna obligacija glasi na rad, a ne
na rezultat.37

Predmet ugovora nije pravna radnja, jer se posrednik ne ovlašćuje na zaključivanje ugovora
za nalogodavca. To je već domen trgovačkog zastupništva, koja pored elementa posredništva
uključuje i punomoć kao njegov integralni dio. Posrednik nikako nije ovlašten da daje izjave
volje u ime i za račun svog nalogodavca. Takođe, trgovački zastupnik stoga stalno djeluje u
interesu svog nalogodavca, dok je uloga posredničkih organizacija u tom smislu jednokratna.

35
Član 610. ZOO.
36
S. Carić, op.cit. str. 15.
37
M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, op.cit. str. 109.
Ukoliko bi posrednik bio ovlašten na djelovanje u ime i za račun svog nalogodavca više se ne
bi radilo o ugovoru o posredovanju.

2. 3. Cijena

Cijena bi, generalno određujući predstvavljala svojevrsnu naknadu za pružene usluge

posrednika. Osnova za određivanje cijene jeste izvršeni rad i postignuti rezultati. Kod
određivanja cijene, važi prvenstveno pravilo da su u istu uračunati redovni troškovi
posrednika.38 S tim, da je takođe moguće posebno zaračunati ove troškove, ako su stranke
tako predvidjele ugovorom. S tim da se dodatni troškovi, tj, specijalni troškovi, učinjeni po
nalogu ili u interesu realizacije naloga posebno isplaćuju. Kod određivanje cijene, treba imati
na umu, da ona čini naknadu za glavnu uslugu, koja čini predmet ugovora. U onim
slučajevima, kada je posrednička organizacija nalogodavcu davala i sporedne usluge tipa
obavještavanje o tržištu, istraživanje tržišta i sl. one se posebno nadoknađuju.

Kao posebno se postavlja pitanje, da li posrednik ima pravo na naknadu kada ista nije
ugovorena. Iz jednostavne činjenice da se posredničke organizacije bave pružanjem usluga
posredovanja kao profesionalnom djelatnošću, proizilazi da ista ima pravo na naknadu kada
ona nije izričito ugovorena.39 S tim da iz definisanja samog ugovora, proizilazi da posrednik
ima pravo na naknadu samo onda ako dođe do zaključenja ugovora za kojeg je on
posredovao. S tim, da je dozvoljena mogućnost da se ugovori mogućnost naknade posrednika
i onda kada nije došlo do zaključivanja ugovora za kojeg je on posredovao. Tada kao što je
već rečeno ugovor o posredovanju poprima obilježja ugovora o djelu.

Takođe važno pitanje jeste način određivanja cijene. Naime, budući da su posredničke
agencije/biroi društva koja profesionalno i svakodnevn operiraju u domenu pružanja
posredničkih usluga, cijene će najvjerovatnije biti određena opštim uslovima poslovanja. Isto
tako cijena može biti određena tarifom. Naravno, osnovni osnov za određivanje cijene može
biti ugovor, gdje se stranek neovisno o opštim aktima poslovanja posrednika, posebno
sporazumjevaju o visini naknade. Kada cijena niej određena na predviđene načine,
nalogodavac će dugovati tzv. uobičajnu cijenu-onu koja se redovno naplaćuje u sjedištu
posrednika u vrijeme zaključenja posla za ugovore sličnih osobina. 40 Zakon predviđa da u
slučaju da visina naknade nije određena ni tarifom ili kojim drugim opštim aktom, ni

38
Član 824. ZOO.
39
A. Bikić/ E.Bikić, op.cit. str. 201.
40
M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, loc.cit.
ugovorom, a ni običajem, odrediće je sud prema posrednikovom trudu i učinjenoj usluzi.41 S
tim da jednom određena cijena nije konačna, jer je zakon predvidio mogućnost da
nalogodavac postavi zahtjev pred sudom da se ugovorena posrednička naknada snizi, ako
nađe da je pretjerano velika s obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu. Ovo je jedan od
slučajeva u ZOO u kojima je izričito dozvoljeno sudu da jednostrano interveniše u ugovor
nastao sporazumom stranaka. Rješenje začuđuje što nije predviđeno i kao mogućnost
posrednika u slučajevima u kojima se može smatrati da je provizija preniska u odnosu na
zalaganje i rezultat posrednika.42

III. OBAVEZE UGOVORNIH STRANA

Ugovor o posredovanju se u pravilu sklapa kad nalogodavac izda nalog posredniku da mu

nađe trećeg s kojim će on sklopiti ugovor. Pozitivnim odgovorom na prihvat naloga od strane
posrednika smatra se da je ugovor o posredovanju sklopljen.43

Ugovorom o posredovanju se uređuju odnosi između posrednika i nalogodavca, na osnovu

kojeg nastaju prava i obaveze za ugovorne strane. Sklapanjem i ispunjenjem ovog ugovora,
nastaje unutarnji odnos (interni) između ugovornih strana i vanjski odnos (eksterni) između
nalogodavca, posrednika i trećeg lica. U internom odnosu se regulišu prava i obaveze
nalogodavca i posrednika. Prava i obaveze su regulisane ugovorom, tako da prava jedne
ugovorne strane odgovaraju obavezama druge strane, tj. prava posrednika su obaveze
nalogodavca.44

3. Obaveze posrednika

3.1. Dovođenje u vezu zainteresovanih strana

Osnovna obaveza posrednika je da traži, sa pažnjom dobrog privrednika, priliku za

zaključenje određenog ugovora i da ukaže na nju nalogodavcu; dakle da nastoji da nađe i
dovede svog nalogodavca u vezu sa licem koje bi s njim pregovarao radi zaključenja
određenog ugovora. Posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima
značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili morale biti poznate.45 Posrednikova
obaveza je lična. Međutim, posrednik bi ovu obavezu mogao da izvrši i preko drugog lica/

41
Član 822., stav 2. ZOO.
42
M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, loc.cit.
43
M. Velimirović, Ugovori u privredi, Beograd, Informator, 1987, str. 57.
44
A. Bikić/E. Bikić, op. cit., str. 215.
45
Član 819. ZOO.
potposrednika ili međuposrednika, ako nalogom nalogodavca to nije isključeno. 46 U tom cilju,
posrednik prikuplja podatke, korespondira i vrši različite poslove koji prethode sklapanju
ugovora. Komitent u nalogu obično daje posredniku podatke o glavnim sastojcima ugovora
kakav bi želio sklopiti. Kada posrednik nađe organizaciju, koja će s njegovim komitentom
sklopiti ugovor, uputit će je na svog nalogodavca radi zaključenja ugovora, a nalogodavca će
o tome obavezno obavijestiti.47 Posrednik se može posebno obavezati da učestvuje u
pregovorima i da nastoji da dođe do zaključenja ugovora48, no ako i pored sveg nastojanja i
potebne brižljivosti u tome ne uspije, ne odgovara za to. Nije posrednikova redovna obaveza
da primi ispunjenje ugovora koji je sklopio za svog nalogodavca. Da bi mogao i to uraditi za
nalogodavca, mora biti posebno ovlašten i tada djeluje kao punomoćnik.49 Nalog za
posredovanje posrednik treba da izvrši u ugovorenom roku, a ako taj rok nije pred viđen to
treba da učini u primerenom i razumnom roku.50

3.2. Postupanje po nalogu

Posrednik je dužan pridržavati se komitentovog naloga. Tražeći uslugu posrednika, komitent

u nalogu može davati posredniku upustva o tome kakav ugovor želi da sklopi, pod kojim
uslovima, kao i kakvi bi trebalo da budu neki sastojci ugovora.51

Ako je prvobitni nalog nejasan, naknadnim upustvom komitent može otkloniti te nejasnoće.
Nalogodavac ne smije sam tumačiti nalog, nego mora zahtijevati od nalogodavca objašnjenje
dobijenog naloga. Ukoliko s ne bude pridržavao uputa iz naloga i ne bude štitio interese
nalogodavca, dužan je nadoknaditi nastalu štetu.52

Nalogodavac može opozvati nalog kad god želi. Izuzeci od ovog principa, sadržani su u ZOO.
On to ne može učiniti, ako se ove mogućnosti odrekao u ugovoru, kao ni onda kada bi opoziv
bio protivan savjesnosti. Opozivom naloga prestaje i obaveza posrednika da dalje djeluje za
komitenta.53

46
R. Kašanin, Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Beograd, 1980, str. 306; Vidi, odluka Vrhovnog
privrednog suda, Sl-820/68, u D. Simonović, Ugovor o posredovanju, Pravna praksa, Beograd, br.11/2008, str.
55.
47
Član 818. ZOO.
48
Član 818. ZOO.
49
Član 815. ZOO.
50
M. Velimirović, op. cit., str. 216.
51
M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, op. cit., str. 110.
52
A. Bikić/E. Bikić, op. cit., str. 218.
53
Član 816. ZOO.
3.3. Postupanje pažnjom dobrog privrednika - stručnjaka

Posrednik je dužan u izvršavanju obaveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s

povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima. Dakle, od njega se zahtijeva pažnja
dobrog stručnjaka. Iz te obaveze, proizilazi njegova dužnost da traži i da nađe najpovoljnijeg
saugovarača. Pošto je posredovanje njegova privredna djelatnost, posrednik treba da raspolaže
mnoštvom podataka o mogućim partnerima i uslovima na tržištu.54 Nije njegov zadatak da
dovede u vezu komitenta s prvim subjektom s kojim bi mogao sklopiti posao, nego s onim,
koji će najbolje moći zadovoljiti uslove naloga i ispuniti uputstva koja je dao komitent. I u
pregovorima je dužan savjesno postupiti po uputstvima svog nalogodavca. Kao dobar i uredan
privrednik koji obavlja određenu privrednu i uslužnu djelatnost u cilju ostvarenja zarade,
posrednik je dužan istupati objektivno i nepristrasno.55 Postupanje posrednika uvećanom
pažnjom dobrog stručnjaka, vrši se u interesu nalogodavca. Ako posrednik radi protivno
interesima svog komitenta, za drugu stranku, gubi pravo i na naknadu i na troškove.56
Izuzetno, ako je predviđeno ugovorom, lica dovedena u vezu plaćaju proviziju po pola. Tada
posrednik djeluje u interesu oba subjekta. Identično rješenje vrijedi i onda kada je posrednik
od dva lica dobio nalog za posredovanje u istom poslu.57

3.4. Posrednički dnevnik

Posrednik je dužan da vodi knjigu o privrednim poslovima za koje je posredovao i o kojima je

sklopljen ugovor njegovim posredovanjem.58 To je posrednički/mešetarski dnevnik. Dnevnik
ima poseban značaj kao dokazno sredstvo o sklopljenom ugovoru putem posredovanja. U taj
dnevnik, posrednik hronološkim redom upisuje stranke i poslove u kojima je posredovao, te
datum zaključenja ugovora. Zakon određuje da se u dnevnik upisuju bitni sastojci i podaci o
ugovoru koji je zaključen njegovim posredovanjem. U praksi je usvojeno da se u
mešetarskom dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor, bitni sastojci
ugovora i neki drugi njegovi važniji sastojci, datum upisa u dnevnik i potpis radnika koji je to
upisivao. Posrednički dnevnik se mora voditi po načelu urednosti, vrijednosti i ažurnosti.59

54
Š. Ivanjko, Ugovor o posredovanju, Privreda i pravo, br.5/80, str. 82.
55
Jankovec/ Mićović, Privredno pravo, Beograd, 1997, str. 25.
56
Član 826. ZOO.
57
Jankovec/ Mićović, op. cit., str. 26.
58
Član 821. ZOO.
59
J. Radišić, Obligaciono pravo, Beograd, str. 75.
3. 5. Posrednički list

Posrednik je dužan da izda strankama zaključnicu o poslu koji su ugovorili

(posrednički/mešetarski list) ili izvod iz posredničkog dnevnika sa podacima koji su uvedeni u
dnevnik.60 Ta posrednička zaključnica, odnosno posrednički list, nije zaključnica stranaka o
poslu, nije ni potvrda o zaključenom ugovoru, jer je ne potpisuju stranke. Ona je, ustvari,
obavještenje o izvršenom posredovanju. Ova zaključnica, a i posrednički dnevnik mogu
poslužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom poslu, odnosno o onome što je upisano u
njima. Posrednički list potpisuje posrednik i podnosi ga na potpis strankama koje su zaključile
posao njegovim posredovanjem. Stranke nisu pravno obavezne da ga potpišu, ali se odbijanje
potpisivanja uzima kao neuredno poslovanje.61

3. 6. Čuvanje poslovne tajne

Prilikom posredovanja, posrednik je dužan čuvati poslovnu tajnu.62 Posrednik ne smije

obavijestiti neko treće lice o sadržaju naloga za posredovanje, niti o pregovorima, o uslovima
sklapanja ugovora itd. Dakle, on je dužan čuvati tajnu od trećih o svemu onome što proizilazi
iz posla posredovanja a što može da nanese štetu nalogodavcu. Takve dužnosti, posrednik bi
mogao biti oslobođen jedino od strane davatelja naloga. Nalogodavac nema pravo zahtijevati
od posrednika podatke o drugim sklopljenim ugovorima, niti podatke o drugim
posrednikovim poslovima i klijentima. Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza. Ono se ne
gasi ispunjenjem posrednikovih obaveza ili raskidom ugovora.63

3. 7. Obavještenje o stanju na tržištu

Ako stranke zahtijevaju posrednik je dužan davati obavještenja o stanju na tržištu, o potražnji
ili ponudi robe i usluga, o cijenama itd., te svim okolnostima koje su od značaja za
namjeravani posao. Zato što u posrednikovu privrednu djelatnost spada i prikupljanje raznih
obavještenja i podataka, on treba da poznaje prilike na tržištu bolje od drugih privrednika.
Obaveza davanja obavještenja o okolnostima koje imaju značaja za posao za koji posreduje,
proizilazi iz naloga koji je dobio; obavještavanje je nužan sastavni dio njegovog rada na
posredovanju.64 Privredne organizacije, međutim, mogu tražiti obavještenja o konjukturama, o
slanju ponude i potražnje neke robe i usluga, o cijenama i tarifama, o tržištu uopšte, kao i

60
Član 821. ZOO.
61
M. Vasiljević, Poslovno pravo, Beograd, str. 251.
62
Član 821. ZOO.
63
Slavko Carić, Ugovor o posredovanju u našem pravu i poslovnoj praksi, Pravni život, 2003, str. 161.
64
Z. Antonijević, Poslovno pravo, Novi Sad, 2001, str. 67.
poslovnim partnerima, ne kao sastavni dio ugovora o posredovanju, nego kao osnovni
personalni zahtjev. Davanje tih obavještenja spada, takođe, u privrednu djelatnost
posredovanja i posrednici ih daju uz posebnu naknadu.65

IV. OBAVEZA NALOGODAVCA

Ugovor o posredovanju po svojoj pravnoj prirodi spada u naplatne (teretne) ugovore. Prema
tome, osnovna obaveza nalogodavca je plaćanje naknade (provizije) posredniku. On ima
pravo na naknadu i kad ona nije ugovorena.66 Posrednik nema pravo na naknadu troškova
učinjenih u izvršenju naloga, osim kada su ti troškovi izričito ugovoreni. Ako mu je
ugovorom priznato pravo na naknadu troškova posrednik ima pravo na naknadu i u slučaju
kad ugovor između nalogodavca i trećeg nije sklopljen.67

4.1. Plaćanje provizije

Provizija se plaća prema uslovima ugovora. Ako oni ne postoje, vrijede dispozitivna pravila.
Prvo među njima glasi da ova obaveza postoji i kada nije izričito ugovorena.68 Ukoliko je
obaveza plaćanja uslovljena, ZOO u članu 825. nudi dva rješenja. Prvo, kada stranke sklope
ugovor, radi kojega je posredovano pod odložnim uslovom, obaveza plaćanja postoji tek kada
se uslov ispuni. Drugo, kod raskidnog uslova sadržanog u ugovoru između komitenta i trećeg
lica, porednik ima odmah pravo na isplatu cijene svojih usluga. Treće, ispostavi li se da je
ugovor između stranaka nevažeći iz razloga za koje posrednik nije znao niti je mogao znati,
on zadržava pravo na proviziju. Napokon, ukoliko se radnje posredovanja vrše sukcesivno,
posrednik ima pravo i na sukcesivnu naplatu svojih potraživanja.69 Posrednik ne odgovara za
izvršenje ugovora sklopljenog njegovim posredovanjem, osim u slučajevima kada je preuzeo
jemstvo da će treći ispuniti obaveze prema nalogodavcu. Posrednik koji je protivno ugovoru
ili protivno interesima svog nalogodavca radio za drugu stranu, gubi pravo na posredničku
naknadu i na dogovorenu naknadu u vezi sa troškovima.70 Posrednik neće dobiti naknadu ni u
onim slučajevima kada je posredovao u sklapanju ugovora za koji je znao ili morao znati da
se neće ispuniti, zato što druga strana neće moći ispuniti preuzete obaveze prema njegovom

65
Ibid.
66
Član 822. Stav 1. ZOO.
67
Član 824. Stav 2. ZOO.
68
Član 822. Stav 1. ZOO.
69
Član 623. ZOO.
70
Član 826. ZOO.
nalogodavcu.71 Potrebno je odgovoriti na pitanje, da li posrednik može da posreduje za obje
buduće ugovorne strane? Ako su nalog za posredovanje dale obje buduće ugovorne strane,
tada posrednik ima pravo na naknadu od svake strane, i to od svake ugovorne strane polovicu
naknade, ako nije drugačije ugovoreno. On će takođe imati pravo na naknadu ugovorenih
troškova u tom omjeru. Ukoliko je samo jedna strana dala nalog posredniku, ona će snositi
cjelokupnu naknadu i ugovorene troškove, jer se samo ona nalazi u ugovornom odnosu sa
posrednikom. Visina naknade se utvrđuje ugovorom između ugovornih strana, a u nedostatku
takvog sporazuma, visina naknade posrednika se određuje tarifom ili nekim drugim aktom,
odnosno ustaljenim običajima za tu poslovnu djelatnost. Kada naknada nije određena
ugovorom, ni tarifom, ni općim aktom ili običajima, nju će odrediti sud prema posrednikovom
trudu i učinjenoj usluzi.72 Ugovorenu posredničku naknadu sud može sniziti na zahtjev
nalogodavca, ukoliko se ustanovi da je ona pretjerano visoka s obzirom na posrednikov trud
ili izvršenu uslugu. Sniženje pretjerano visoke ugovorene naknade, nije moguće tražiti ako je
ona isplaćena posredniku nakon sklapanja ugovora za koji je on posredovao.73

4. 2. Naknada troškova

Komitent je dužan nadoknaditi posredniku izuzetne troškove, ako ih je morao učiniti radi
uspješnog okončanja posredničke uloge. Normalni, uobičajeni troškovi, pokriveni su
provizijom. Na naknadu redovnih troškova učinjenih u izvršenju naloga, posrednik ima pravo
samo ako je tako ugovorio. Bude li ugovorom priznato posredniku pravo na naknadu
troškova, oni mu pripadaju i kad, bez njegovee krivice, nije došlo do zaključenja ugovora
između partnera koje je doveo u vezu.74

4. 3. Trpljenje posrednikovih prava zaloge, pridržaja i prvenstva naplate

Obezbjeđenju posrednikovih potraživanja prema komitentu služe njegova prava zaloge,

pridržaja i prvenstva naplate. Ona služe ne samo naplati komitentovih obaveza, nego i vršenju
zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama plaćanja. Pravni režim ovih
obaveza komitenta podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava. Njihova rješenja ista su
kao i u ugovoru o komisionu, pa ih ovdje nećemo posebno ponavljati.75

71
Presuda Višeg privrednog suda u Novom Sadu od 23.03.1966. godine br. Sl. 226/64. Navedeno prema Slavko
Carić, op. cit. str. 173.
72
J. Jankovec, Privredno pravo, Novi Sad, 1989, str. 89.
73
Član 822. ZOO.
74
Bikić, op. cit., str. 216.
75
M. Trifković, op. cit., str. 110.
V. ODGOVORNOST STRANAKA

5.1. Odgovornost posrednika

Administrativna i kazneno-pravna odgovornost posrednika određena je opštim propisima. Oni

se posebno konkretizuju za propuste u vođenju posredničke knjige. Imovinsko-pravna
odgovornost se, u principu, ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. A to znači da
je odgovornost zasnovana na propuštanju dužne pažnje posrednika (subjektivna odgovornost),
dok se pravila o popravljanju štete ravnaju prema rješenjima iz oblasti ugovorne
odgovornosti. Supsidijarno važe i pravila odgovornosti nalogoprimca.76 Neki posebni
slučajevi imovinske odgovornosti, ipak, postoje.77 Posrednik, najprije odgovara za štete koje
je komitent pretrpio zato što je doveden u vezu sa poslovno nesposobnim licem, ukoliko je za
to posrednik znao ili morao znati. Isključivanje ultra vires teorije iz našeg prava znatno
ublažava strogost ove odredbe. Nadalje, odgovornost postoji kada posrednik poveže
komitenta sa osobom "za koju je znao ili morao znati da neće moći izvršiti obavezu iz
ugovora." I napokon, posrednik odgovara i za nepoštovanje obaveze čuvanja poslovne tajne.78

5.2. Odgovornost komitenta

Komitent odgovara za svoje obaveze prema opštim pravilima o ugovornoj odgovornosti i

popravljanju šteta izazvanih neizvršenjem, odnosno neurednim izvršenjem ugovornih
obaveza. Supsidijarno se primjenjuju i pravila o nalogu, odnosno o ugovoru o djelu.
Odgovornost komitenta je subjektivna, u principu. No, ukoliko se radi o neizvršenju obaveze
plaćanja provizije i troškova, odgovornost je, shodno opštim pravilima, objektivna.79

VI. POSEBNE VRSTE POSREDNIKA

Ugovor o posredovanju predstavlja poseban vid ugovora o trgovačkim uslugama. Prema

samoj djelatnosti posrednika, moguće je napraviti određenu podjelu na različite vrste
posrednika. Najčešći i najbrojniji posrednici su oni koji obavljaju svoju djelatnost u
posredovanju kupovine i prodaje roba. Ovi posrednici su obično specijalizovani davatelji
usluga u trgovini, poznaju i iznalaze kupce i prodavce za određenu vrstu robe, obrađuju
njihove zahtjeve i usklađuju njihove interese, prikupljaju i prenose njihove ponude, prate

76
Član 756. ZOO.
77
Oni su regulisani u članu 820. ZOO.
78
Milanović/Vujisić, op. cit., str. 220.
79
Ibid.
stanje na tržištu i daju obavještenja (informacije) u vezi s tim, prate cijene za određene robe i
obavljaju druge potrebne radnje u posredovanju kako bi došlo do sklapanja ugovora njihovim
posredovanjem, a samim time i do ostvarenja prava na naknadu.80

Poseban značaj poslova posredovanja na tržištu imaju berzanski posrednici. Berzanski

posrednici su najčešće službenici berze koji stupaju u poslovne kontakte s klijentima.
Berzanski posrednici uglavnom obavljaju poslove posredovanja koji su stručnog, tehničkog i
administrativnog karaktera. U savremenim uslovima privređivanja sve veći značaj dobijaju
organizacije koje se bave posredovanjem pružanja specijalizovanih trgovačkih usluga u
pojedinim privrednim granama. To su prije svega posrednici u osiguranju, posrednici kod
pružanja transportnih usluga, pomorski posrednici, turistički posrednici.81

VII. PRESTANAK UGOVORA O POSREDOVANJU

Prema redovnom toku stvari posredovanje prestaje kada se ispune prava i obaveze iz ugovora
o posredovanju. Posredovanje prestaje kad nastupi nemogućnost ispunjenja preuzetih obaveza
npr. zbog nastupanja objektivne nemogućnosti ispunjenja ili više sile. U izuzetnim
situacijama, a zbog toga što je posredovanje u pravilu ad hoc, može doći do prestanka
ugovora nastupanjem stečaja bilo nalogodavca bilo posredničke organizacije. Posredovanje
može prestati sporazumom ugovornih strana, opozivom naloga za posredovanje od strane
nalogodavca ili otkazom ugovora od strane posrednika.

Kod ugovora o posredovanju nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god
hoće, osim u slučajevima kada se odrekao prava na opoziv i pod uvjetom da opoziv nije
protivan savjesnosti.82 Čak šta više, nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za
sklapanje ugovora sa osobom koju je posrednik našao, nitit sklopiti s njom ugovor pod
uslovima koje je saopštio posredniku, ali zbog nesavjesnog postupanja će odgovarati za
nastalu štetu posredniku.83

Posrednik u ispunjavanju naloga za posredovanje je dužan da postupa sa pažnjom dobrog

privrednika, jer on djeluje kao profesionalac u cilju ostvarivanja dobiti i dužan je da odgovara
strožije. Posrednik može raskinuti ugovor prema općim pravilima obligacionog prava, s
obzirom da ovo pitanje nije riješeno u posebnim odredbama ZOO kojima se reguliše materija

80
Bikić, op. cit., str. 220.
81
S. Carić, op. cit., str. 176.
82
Član 816. ZOO.
83
Član 817. ZOO.
posredovanja, primjenjivat će se supsidijarno pravila ugovora o nalogu. Posrednik će najčešće
raskinuti ugovor kada nalogodavac ne izvršava svoje ugovorne obaveze ili svojim ponašanjem
može da naruši poslovni ugled posrednika. Ako bi posrednik otkazao ugovor, iako
nalogodavac uredno ispunjava svoje ugovorom preuzete obaveze, tada je posrednik dužan
nadoknaditi svu štetu koju bi nalogodavac pretrpio. O namjeravanom otkazu ugovora,
posrednik je dužan obavijestiti nalogodavca bez odlaganja.84

84
Bikić, op. cit., str. 221.
ZAKLJUČAK

Nakon izlaganja cjelokupne predmetne teme, neophopdno je istaći osnove o ugovoru o

trgovačkom posredovanju; u tom smislu, pojava ovog ugovora je nastale iz čiste potrebe za
razvijanjem robnog prometa obzirom da je ovaj ugovor zaživio onda kada se javio interes za
širenjem tržišta razmjene robe određene vrste. Danas već o ovom ugovoru govorimo u
terminu imenovanog ugovora, koji je zakonski regulisan, upravo zbog svoje česte pojave u
praksi. Tako ga zakon određuje poprilično jednostavno, kao sporazum stranaka gdje se
posrednik obavezuje da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim
pregovarala o sklapanju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati
određenu naknadu, ako taj ugovor bude sklopljen. I same definicije su lako vidljive neke
osnovne karakteristike ovog ugovora, i to dvostranoobaveznost, konsenzualnost i
neformalnost. Posredničkim poslovima bave posebni subjekti kojima je to osnovna privredna
djelatnost-posrednička preduzeća i posrednički biroi, kao i trgovinske agencije kojima je
posredovanje sporedna privredna djelatnost. U praksi najčešći način zaključivanja ovog
ugovora je upravo taj što neka poslovna organizacija izdaje nalog posredničkom
birou/agenciji da joj nađe saugovorača za neki partikularni privredni ugovor. S tim da prihvat
može biti izričit i u vidu pasivnog držanja, kad se nalog ne odbije odmah po prijemu. Bitni
elementi ugovora su ličnost posrednika ( osim u slučaju kad ugovor poprima obilježja
ugovora o djelu), predmet ( jednokratna faktična radnja nastojanja da se nađe i dovede u vezu
sa nalogodavcem lica koji bi s njim pregovarao o zaključivanju određenog ugovora), i cijena
(određuje se opštim uslovima poslovanja, tarifom, ugovorom, običajima, sudom). Osnovne
obaveze posrednika su djelovanje u skladu s nalogom, što faktički znači praćenje njegovih
upustava, zatim djelovanje kao dobar privrednik-stručnjak kao i druge spomunte u radu.
Naravno osnovna je obaveza zapravo pronalaženje potencijalnog saugovarača.
LITERATURA

Knjige:

- A. Bikić/ E.Bikić, Obligaciono pravo-posebni dio, Sarajevo, 2005.

- D. Vujisić, Poslovno pravo- Trgovinsko pravo, Banja Luka, 2009.
- H. Šemić, Trgovačko pravo, Sarajevo, 2001.
- H. Horak, Uvod u trgovačko pravo, Zagreb, 2011.
- I. Jankovec, Ugovori u privredi, Beograd, 1987.
- Jankovec/ Mićović, Privredno pravo, Beograd, 1997.
- J. Radišić, Obligaciono pravo, Beograd, 1998.
- M. Velimirović, Ugovori u privredi, Novi Sad, 2004.
- M. Trifković/ M. Simić/A.Sultanović, Poslovno pravo: Ugovori, vrijednosni papiri i pravo
konkurencije, Sarajevo, 2012, 107.
- M. Woolmer, Forging links between regions: Trade Policy in Classical Athens, Durham
University, UK, 2007.
- S. Carić, Ugovor o posredovanju u našem pravu i poslovnoj praksi, 2003.
- Zakon o obligacionim odnosima, “Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89;
“Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i13/94. ( u daljem tekstu: ZOO).