NOVA RUBRIKA

The Holy Monastery of St. Nicholas

Anapausas (built in the 16th century
AD) Meteora, Greece

U ovo vrijeme velikih ekumenskih napora

svih kršćanskih Crkava važno je upoznavati
se s mentalitetom, duhovnošću i obrednom
baštinom drugih kršćana. Drugi vatikanski
sabor ističe: „Među poticajima na ekumen-
ski dijalog ističe se i bolje poznavanje duha
rastavljene braće: ‘Za to se nužno traži prou-
čavanje, kojim se valja baviti na istinoljubiv
i dobrohotan način. Potrebno je da na dužan
način pripremljeni katolici bolje upoznaju
naučavanje i povijest, duhovni i bogoštovni
život te religioznu psihologiju i kulturu, koji
su braći svojstveni’“ (Unitatis redintegratio).

38 www.kristofori.hr | PLUS
 PIŠE: prof. Livio Marijan

Duh istočnoga kršćanstva (1)

Mentalitet i duhovnost
istočnih kršćana
Tekstovima u ovoj rubrici profesor Marijan nastavlja prenositi svoje
bogato znanje o istočnim kršćanskim crkvama, ovaj put s naglaskom
na njihovoj duhovnosti, te tako pridonosi oslobađanju od uvriježenih
stereotipa o Istoku. Za početak profesor nam predstavlja mentalitet i
duhovnost istočnoga kršćanstva općenito

K
ada govorimo o isto­
čnom kršćanstvu, ne
smijemo mi­je­ša­ti „isto­
čno“ i „orijentalno“.
Ono „istočno“ kod istočnih
kršćanskih Crkava i obre­
da u povijesti je bilo zapra­
vo Istočno Rimsko Carstvo,
kojeg velik dio danas leži na
„zapadu“. Istina je da neki
istočni kršćanski obredi odi­
šu nekakvom, za zapadnjaka,
čudnom i egzotičnom atmos­
ferom. Ali, odijelo ne čini čo­
vjeka. Bit istočnog kršćanstva
ne može se suziti na određene
egzotične aspekte njihovih
obreda i napjeva; oni su ipak
proizvod kulture i vremena i
podložni su promjeni.
Istočno kršćanstvo
– poseban kršćanski
„duh“ trajne
vrijednosti
Istočno kršćanstvo nije kr­
šćanstvo u nekom starinskom
ruhu, već određeni „stil“ kr­
šćanstva, poseban kršćanski
„duh“ koji je trajne vrijednosti.
Ono je jednako prihvatljivo
i uklopivo u povijesnu i kul­
turnu evoluciju svijeta kao
što su to zapadne tradicije, na
koje smo navikli da su domi­
nantne i u medijima i u svojoj
okolini. Tako nâs katolike uči i
Drugi vatikanski koncil. Svaki
isto­čni kršćanski obred – bi­
zantski, istočno- i zapa­dno-
sirijski, armenski, koptski,
etiopski – ima vlastitu nijansu
i naglasak te po svemu može
jednako stajati uz zapadnu kr­
šćansku tradiciju koju pozna­
jemo. Da bismo bili objekti­
vni, vjerni katoličkom učenju,
osobito onome Drugoga vati­
kanskog koncila, ali i jedno­
stavno vjerni Evanđelju i duhu
ekumenizma, tada moramo u
susretu s istočnim kršćanima
– bilo katolicima (grkokatoli­
ci, siro-katolici, maroniti itd.),
bilo staroistočnima (Kopti,
Armenci, Asirci...), bilo pra­
voslavnima – unaprijed ra­
zračunati s možebitnim pre­
drasudama te trebamo voditi
računa o nekim objektivnim

PLUS | travanj 2016. 39

KRŠĆANI ISTOKA

Istočnom kršćaninu je bitno

to da su njegova vjera i nje-
govo bogoštovanje snažno
i nerazdvojno povezani s
poviješću i životom njego-
va naroda

Koptski monah anakoreta u egipatskoj pustinji živi monaški ideal ranokršćanskih otaca pustinjaka

načelima i činjenicama. U pr­ i­sključivo rimski, latinski ili

vome je redu činjenica da to
što su istočni kršćani drugačiji
u izražavanju svoje vjere ili su
brojčano manji ili manje za­
stupljeni u medijima ili našoj
okolini, ne znači da je njihov
stil kršćanstva, njihov obred
ili njihov izražaj vjere manje
vrijedan, inferioran ili manje
„istinski i pravi“ kršćanski,
odnosno katolički. Budući
da među istočnim kršćanima
postoje i katolici svih istočnih
obreda, „katolički“ ne znači
Istočno kršćanstvo
nije kršćanstvo u
nekom starinskom
ruhu, već određeni
Armenska euharistija zvana „stil“ kršćanstva
badarak (posvećenje).
40
zapadni stil ili obred kršća­
nstva. Armenski, bizantski ili
kaldejski znači jednako „kato­
lički“ kao i rimski.
Istočno kršćanstvo
počiva na apostolskoj
tradiciji i autoritetu
kao i zapadno
Jedna od temeljnih karakteri­
stika istočnog kršćanstva jest
da ono nije latinsko, ali je jed­
nako apostolsko kao i rimsko.
Istočne Crkve nisu primile kr­
šćansku vjeru kao crkve-kćeri
Rima, već izravno od apostola.
To je bilo odlučujuće u obli­
kovanju crkvene fizionomije
kršćanskog Istoka. Jedinstve­
ni položaj Rimske Crkve kao
www.kristofori.hr | PLUS
 PIŠE: prof. Livio Marijan

P­etrove stolice i jedine apo­

stolske i patrijarhatske crkve
na zapadu predstavljao je idea­
lan okvir za rast visoko centra­
lizirane crkvene organizacije
koja je toliko karakteristična
za latinsko kršćanstvo odno­
sno katoličanstvo. Taj je razvoj
bio olakšan i potpomognut
padom Zapadnoga Rimskog
Carstva, stvorivši politički i
kulturni vakuum koji je osta­
vio Rimsku Crkvu jedinim
izvorom jedinstva i kulture Na vjenčanjue u Koptskoj crkvi mladence se kruni i odijeva u li-
Zapada. turgijsko ruho što naglašava svetost sakrmenta braka.

Na Istoku se razvio sasvim Istoku je i kulturološka slika usvojila kao liturgijski jezik.
drukčiji tip crkvene organi­ bila kompleksnija. U Zapad­ Na Istoku se, međutim, nije
zacije. Ne samo da su unu­ nom Carstvu je latinski jezik moglo nametnuti neki strani
tar Istočnoga Rimskog liturgijski jezik više ma­
Carstva postojala četiri Jedna od temeljnih karakteristi- nje razvijenim i različi­
velika središta kršćan­
ka istočnog kršćanstva jest da tim kulturnim skupina­
skog života – patrijarhati ma i narodima. Čak i u
Aleksandrije, Antiohije, ono nije latinsko, ali je jednako helenističkim središtima,
Jeruzalema i Carigrada apostolsko kao i rimsko primjerice Antiohiji i
– već su i preko granica Aleksandriji, u liturgiji
Rimskoga Carstva postoja­ uglavnom zamijenio lokalne je s vremenom grčki ustupio
le nacionalne Crkve Perzije jezike u poganskim kultovima mjesto sirijskom i koptskom
(nestorijanci) i Armenije. Na čak prije no što ga je Crkva jeziku.

Razvijajući se prema vlasti­

tim etničkim i kulturnim
potrebama, a ne po rimskom
miljeu, istočno kršćanstvo se
više usredotočilo na lokalnu
Crkvu kao prvobitnu realnost
crkvenog života. Naglasak na
lokalnu autonomiju, uloga
mjesnoga biskupa, kolegijalno
poimanje hijerarhije, sve je to
Istoku dalo posebnu fleksibi­
Bilo velebna katedrala ili malena seoska crkva za istočnog kršća- lnost koja je omogućila usvaja­
nina njegova mjesna crkva predstavlja središte kozmosa i prebi- nje i donošenje elemenata lo­
valište Trojedinoga Boga
kalne kulture na način koji na
PLUS | travanj 2016. 41
KRŠĆANI ISTOKA

Zapadu nije nikada postignut. kao dolaženje vječnog vreme­ zapadnjaka u skladu s njiho­
Sve su te činjenice utjecale na na, otkrivanje Božjega života vim različitim poimanjem
ono što nazivamo istočnim ili kroz božansku preobrazbu čo­ Crkve. Zapadnjak će nagla­
orijentalnim „stilom“ kršćan­ vječanstva preko bogoštovanja sak staviti na moralni aspekt
stva. i slavljenja sakramenata. Kada sakramentalnog i duhovnog
se govori o životu Crkve i u života, koji mu daje potrebnu
Poimanje Crkve u Crkvi, govori se u pojmovima snagu na njegovu hodočašću
istočnjaka kao što su slava, svjetlo, vi- ka konačnom blaženstvu. Mi­
đenje, sjedinjenje i preobra- lost se smatra izvorom isprav­
Poimanje osnovnih vjerskih ženje. Manje im je poznata nog i zaslužnog djelovanja
sadržaja i pogleda u istočnih zapadna pravna terminolo­ koje čovjeku vraća sposob­
je kršćana jednako uni­ nost da radi za spase­
verzalno u svim bitnim Istočne Crkve nisu primile kr- nje. Istočnjak, naprotiv,
stvarima kao i u zapad­ više gleda na čovjeka
šćansku vjeru kao crkve-kćeri
njaka. Ali istočnjak to kao nesavršenu sliku
nerado združuje ili miješa Rima, već izravno od apo- ili sličnost Božju koju
s plodovima ljudske or­ stola. To je bilo odlučujuće u milost usavršuje. Život
ganizacije, zakona, reda i oblikovanju crkvene fiziono- u Kristu je progresivno
uniformizma. Nastojeći mije kršćanskog Istoka preobraženje u sličnost
naglasiti otajstvo Crkve, a s Bogom. Manje se go­
ne njezin zemaljski oblik vori o zaslugama, zado­
ili organizaciju, istočnjak se gija: moć, red, pravo, pravda, voljštini, blaženstvu, a više o
manje zanima za disciplinske sankcija. pobožanstvenjenju, preobra­
i administrativne stvari u ži­ ženju (theosis), preobražaju
votu Crkve. On Crkvu ne vidi Duh pobožnosti čovjeka u sliku i priliku Božju.
toliko kao vidljivu organizaci­
ju kojoj je Krist na čelu koliko Pobožnost i način njezina Obred kao identitet
kao Njegovo bogoobjavljenje, iskazivanja je u istočnjaka i
Istočni su obredi tijekom povi­
jesti bili bliži puku nego zapad­
ni obred, koji je uostalom bio i
na nerazumljivom latinskom
jeziku. Istočnom kršćaninu ne
smeta činjenica što je njegov
obred manje raširen nego neki
drugi. Njegov obred mu mno­
go znači upravo zato jer je in­
timno njegov, a ne zato što je i
nekoga drugog. Ono što mu je
bitno jest to da su njegova vjera
i njegovo bogoštovanje snažno
i nerazdvojno povezani s povi­
ješću i životom njegova naro­
BIskup, podđakon i đakon bizantskog obreda
da; da on slavi Boga na jeziku
42 www.kristofori.hr | PLUS
 PIŠE: prof. Livio Marijan

Armenca jest njegov armenski

obred. Na Zapadu se često uni­
formiranost smatrala znakom
univerzalnosti i jedinstva, dok
na Istoku nije.

Intima s mjesnom
Crkvom
Ovo intimno jedinstvo vjere,
nacije i kulture sadrži svaka­
ko i opasnosti. Ali to je isto­
vremeno usadilo u istočnog
Krist Pantokrator - Svevladar - dominira nad središnjom kupolom crkve kršćanina i snažan smisao
odgovornosti za Crkvu. Izbor
patrijarha u istočnim Crkva­
koji je plod njegove vlastite kul­ je ključan element u stvaranju ma pobuđuje živo zanimanje
ture s liturgijom koja je očuvala „maronitske“ nacije, a preko sviju. Župnikovo nepravilno
i kršćansku vjeru i osje­ slavljenje liturgije ne bi se
ćaj narodnog jedinstva Istočnjak Crkvu ne vidi toliko olako prešutjelo. Pristup
njegovih predaka kroz kao vidljivu organizaciju kojoj patrijarhu ili episkopu (bi­
teška vremena progona je Krist na čelu koliko kao (...) skupu) je nevjerojatno ne­
i podčinjavanja drugi­ formalan, a kurije i crkve­
otkrivanje Božjega života kroz
ma. To što Talijani i Irci ni uredi na Bliskom istoku
rade drukčije, to ga ne božansku preobrazbu čovje- uvijek su prepuni laika,
začuđuje. Za istočnjaka čanstva preko bogoštovanja i seljaka i trgovaca jedna­
je to normalno, upra­ slavljenja sakramenata ko kao i dostojanstvenika
vo ono što on očekuje. i uglednika, koji dolaze
Vlastita „maronitska“ varijanta nje i države Libanon. Neod­ tražiti razne usluge, prosvje­
zapadno-sirijskog obreda bio vojivi dio identiteta jednoga dovati zbog nečega, dokazivati

Euharistija je središte duhovnog života istočnih kršćana i ona predstavlja nebo na zemlji gdje je Krist svevladar,
svećenik, čovjekoljubac i sudac.

PLUS | travanj 2016. 43

KRŠĆANI ISTOKA
Suvremena crkva bizantskog obreda s ikonostasom i svetištem s oltarom
neku tvrdnju ili čestitati neki
blagdan. Mnogi od tih ljudi
su katkada klerici nižeg reda,
podđakoni ili pak đakoni. Kao
mladi su obično zaređeni za
pjevače i podđakone, a kasnije
nastave svoju liturgijsku služ­
bu u župnoj crkvi kroz čitav
život. Uobičajeno je nedje­
ljom u Sirijskoj ili Kaldejskoj
crkvi u Iraku ili pak Koptskoj
u Egiptu, vidjeti skupinu laika
kako ostavljaju obitelji nakon
ulaska u crkvu i odlaze u sakri­
stiju gdje se oblače u liturgijsko
ruho, te na bogoslužju od srca,
s velikim zanosom i žarom,
pjevaju dijelove časoslova i eu­
haristijske službe.
Manastir (samostan) Varlaam, Meteori u Grčkoj, svojim položajem predstavlja ideal monaškog, ali i
kršćanskog života uopće - monah treba biti anđeo ma zemlji
44
Liturgija kao središte
života
Može se navesti mnoštvo oso­
bina i zasebnosti duha istočnih
kršćana, ali najbolji put da se
prodre u živu dušu jedne Cr­
kve jest preko njezine liturgije.
Ovo osobito važi za kršćan­
ski Istok gdje se, zbog uske
povezanosti obreda i vjerske
kulture i pobožnosti, očuvalo
ono prvobitno središnje mje­
sto liturgije u vjerskom životu
kršćanske zajednice. Poseban
napor koji se u zadnje vrijeme
ulaže na Zapadu oko pono­
vnog povezivanja pobožnosti
i liturgijske molitve Crkve, po­
kazuje nam važnost poveza­
nosti duhovnoga života s litur­
gijom i molitvom Crkve što je
u istočnjaka posve uobičajeno
i redovito. Za istočnog kršća­
nina liturgija nije tek jedna od
mnogih vjerskih dužnosti; ona
je središte njegova kršćanskog
života, najveći izraz njegove
povezanosti s Bogom. Cilj
Božje spasiteljske objave jest
osposobiti čovjeka za život u
Bogu a liturgija je privilegira­
no tlo tog događanja. Liturgija
je mjesto bogojavljenja gdje
čovjek ulazi u božanski život
sudjelovanjem u otajstvu ot­
kupljenja.
*
Prof. Livio Marijan naš je
renomirani etnolog i kulturni
djelatnik; profesor filozofije i
diplomirani etnolog. Podđa­
kon; od godine 2013. kancelar
je grkokatoličke Križevačke
eparhije i biskupov tajnik. Po­
drijetlom je s otoka Iža a s obi­
telji i dvoje djece živi u Zadru.
www.kristofori.hr | PLUS