KOŠTANO TKIVO

Sastoji se od stanica(osteociti, osteoblasti i osteoklasti objasniti!) i međustanične tvari, koja je

mineralizirana. Osteociti se nalaze u lakunama i sa svojim nastavcima spajaju se s drugim osteocitima i
tako se povezuju. Međustanična tvar oblikovana je u formi lamela između kojih se nalaze slojevi
osteocita. Međust tvar sastoji se od organskog i anorganskog dijela. Organski dio čine kolagen(tip I),
proteoglikani i glikoproteini. Anorganski dio čine kalcijev fosfat i hidroksiapatit koji se veže za
proteinske strukture matriksa. Osteoid čine osteoblasti ili osteociti okruženi novostvorenim organskim,
nemineraliziranim matriksom. Takva struktura odgovorna je za čvrstoću i elastičnost. Svi dijelovi kosti
izgrađeni su od dijelova lamelarne strukture. Najbrojnije su Haversove lamele. Lamele su koncentrično
raspoređene oko Haversovih kanala unutar kojih se nalaze krvne žile.

GRAĐA KOSTI

Zbog djelovanja sila tlaka i vlaka arhitektura koštanog tkiva se mijenja i na pojedinim mjestima je
različita. Razlikujemo dvije vrste koštane tvari: SUBSTANTIA COMPACTA gusta je koštana tvar,
izgrađuje površni sloj svih kostiju. Također čini stijenku koštane šupljine. Postaje sve tanja prema
krajevima dugih kostiju. SUBSTANTIA SPONGIOSA je koštana tvar spužvastog izgleda. Izgrađena je
od koštanih gredica koje formiraju šupljine. Izgrađuje kratke kosti, pločaste kosti te okrajke dugih
kostiju. Površina kosti prekrivena je vezivnom ovojnicom pod imenom pokosnica ili periost. Na kosti se ne
nalaze jedino kod zglobova jer je tamo hrskavica. Iz sloja periosta razvijaju se osteoblasti i stvaraju
novi koštani matriks. Unutarnja površina kompakte pokrivena je opnom sličnih značajki kao i periost,
samo je ona tanja i nježnija i zove se endost.

OBLIK KOSTI

U duge kosti spadaju kosti nadlaktice, podlaktice, natkoljenice i potkoljenice, kosti stopala i prstiju.
CJEVANICE OBJASNITI TRUP, PROKSIMALNI I DISTALNI OKRAJAK. Duge kosti su i rebra i ključna kost,
ali ne spadaju u cjevanice. Duga kost sastoji se od dijafize, metafize i epifize.

U pločaste kosti spadaju kosti koje čine stijenke šupljina u kojima su zaštićeni organi. Neke kosti služe za
hvatišta većem broju mišića pa se označavaju kao mišićne kosti. (lopatica)

U kratke kosti spadaju metatarzalne i metakarpalne kosti i kralješci.

U pneumatske kosti spadaju kosti koje unutar sebe sadrže šupljine i u živog čovjeka ispunjene su
zrakom.

Postoje još poneki tipovi kostiju, najznačajnije su sezamske kosti u koje ubrajamo patellu.

RAZVOJ KOSTIJU

Razvoj kostiju počinje krajem 4. tjedna nakon začeća. Kosti svoda lubanje, kosti lica i dio ključne kosti
razvijaju se neposredno iz vezivnog tkiva intramembranskim okoštavanjem. Sve ostale kosti nastaju iz
hrskavične osnove takozvanim enhondralnim okoštavanjem. Okoštavanje dugih kostiju počinje oko 8.
tjedna embrionalnog razvoja.

INTRAMEMBRANSKO OKOŠTAVANJE
Proces okoštavanja počinje u dobro prokrvljenom centru okoštavanja koji se nalazi u središnjem dijelu
buduće kosti. Fontanele nastaju na mjestima spajanje dvije kosti. Šavovi se proširuju u vezivne ploče
koje se lako mogu opipati pod kožom. Najveća je prednja fontanela, između dvije tjemene i dvije
čeone kosti. Šavovi i fontanele pomažu prilagodbi veličine i oblika lubanje porođajnom kanalu.

ENHONDRALNO OKOŠTAVANJE

Procesu nastajanja koštanog tkiva prethodi propadanje hrskavičnog. U vrijeme rođenja središnji dio
kosti, dijafiza je okoštao, dok su epifize na oba kraja hrskavične. Rast tijela završava kada se dijafiza
spoji s EPIFIZAMA. Radiolozi utvrđuju starost proučavajući centre okoštavanja.

POREMEĆAJI RAZVOJA KOŠTANOG TKIVA

Spina bifida je poremećaj zatvaranja kralježničkog kanala. Najčešće nastaje zbog manjka folne
kiselina. Od poremećaja nalazimo još i rasjep nepca, takozvanu „zečju usnu”, pastuljasti rast, skoliozu.

Pubertet- predstavlja važno razdoblje za rast kostiju. Od 10 god pa sve kraja puberteta
dolazi do dramatičnog povećanja koštanog tkiva. U pubertetu dolazi do stvaranja nove
hrskavice koja se kasnije pretvori u novu kost, čime se produljuje dijafiza, odnosno kost raste.
Istodobno se epifizne hrskavice postupno smanjuju, te dolazi do njihovog potpunog
okoštavanja, pa prestaje rast u duljinu dugih kostiju.

To je razdoblje u kojem nastane 90% odrasle koštane mase. Na kvalitetu koštanog tkiva
znatno utječe veličina koštane mase u mladosti, odnosno tzv. vršna koštana masa. Ona se
postiže relativno rano, već između 20. i 25. godine života, ranije u djevojaka nego u mladića.
Izgradnja kostiju u djetinjstvu i adolescenciji od osobite je važnosti, jer određuje otpornost na
prijelome u kasnijem razdoblju života. Što je veća vršna koštana masa, manja je vjerojatnost
razvoja osteoporoze i prijeloma kosti.

Brojni su čimbenici koji određuju vršnu koštanu masu. To su ponajprije genska struktura, spol,
hormoni (hormon rasta, spolni hormoni). Nadalje, od izvanredne važnosti za postizanje
"dobre", visoke vršne koštane mase su prehrana, odnosno unos kalcija i vitamina D te
tjelesna aktivnost. Spol znatno utječe na koštanu masu tijekom puberteta, te je ona u dječaka
čak 25 posto veća nakon završenog sazrijevanja. Muškarci općenito imaju veću koštanu masu.
Izvjesne razlike u veličini koštane mase postoje i između različitih etničkih skupina. Tako crna
populacija u SAD-u ima nešto veću koštanu masu od ostalih rasa, odnosno etničkih skupina.
Hormoni imaju snažan utjecaj na kost u razvoju. Učinak spolnih hormona izrazito je složen. Oni
reguliraju metabolizam kalcija i proteina te potiču lučenje drugih hormona: hormona rasta i
inzulinu sličnog čimbenika rasta.

Kost je živuće tkivo, što znači da se kosti konstantno izgrađuju i razgrađuju zbog djelovanja
sile. Fizička aktivnost dokazano igra značajnu ulogu u povećanju koštane mase tokom
djetinjstva i adolescencije, te u održavanju koštane mase u starijoj životnoj dobi, te također
smanjuje rizika od prijeloma kod starijih osoba.
Na kost se mora primijeniti opterećujuća sila koja će stimulirati adaptivni odgovor, a
naprekidna adaptacija zahtjeva stalno povećanje opterećenja. Važno je napomenuti da je
stimulus kosti doslovno fizička deformacija koštanih stanica. Faktor koji je jedinstven za koštanu
adaptaciju na trening je spori, ali neprekidni metabolizam koštanog tkiva.

Koštani sustav reagira na fizičku aktivnost uzimanjem više kalcija, odnosno potiče osteoblaste
na stvaranje kosti. Vježba pomaže povećati gustoću i snagu kostiju (postaju jače i fleksibilnije)
osobito redovito vježbanje tijekom prva tri desetljeća života. Vježbe uključuju aktivnosti poput
dizanja utega, trčanja, penjanja stepenicama, tenisa i plesa. Ove vježbe prisiljavaju koštani
sustav na rad protiv gravitacije. Sile kontrakcije mišića u odsustvu mehaničke reakcije podloge
(npr. kod plivanja, vožnje bicikla) mogu također stimulirati izgradnju kosti, ali je to mnogo teže
procijeniti.

Kako bi fizička aktivnost imala pozitivne efekte na kost, treba voditi računa o sljedećim
faktorima: - specifičnost – adaptiraju se samo mjesta na kostima koja su izložena promjenama
u svakodnevnom opterećenju. - opterećenje – adaptivni odgovor se javlja samo kada stimulus
pređe granicu uobičajenih opterećenja; neprekidna adaptacija kosti zahtjeva progresivno
povećanje opterećenja. - reverzibilnosti – korisni efekti vježbanja na kost se ne moraju
zadržati ukoliko se vježbanje znatno smanji. Nije poznato koja je to dužina trajanja prekida
vježbanja pri kojoj počinje gubitak kvaliteta kosti, kao i to da li postoji razlika kod mladih i
starijih osoba.

U svemiru astronauti ne doživljavaju učinke gravitacije kao što to radimo ovdje na Zemlji. Oni
plutaju, tako da nemaju težine na svojim tijelima. Dok je u svemiru, astronaut ima visok rizik
gubitka znatne koštane mase (2% mjesečno, npr žena na zemlji toliko izgubi za godinu
dana). Pravilna tjelovježba i prehrana omogućuju astronautima da mogu obavljati svoje
poslove kada se nalaze u svemiru duže vrijeme. Kada bi im mišići i kosti postali slabi, ne bi
mogli izvesti čak i jednostavne zadatke. To bi također povećalo rizik od ozljeda i bolesti. Oni
mjesecima pripremaju svoje tijelo za boravak u svemiru.

NASA trenutno radi na osmišljavanju programa za vježbanje koji pomaže u promicanju zdravlja i
sigurnosti astronauta i smanjuje učinke nulte gravitacije. Rade na stvaranju opreme koja bi im pri
tome pomogla.

Na prvi pogled nema razlike… slika 2 kostura

Glavna razlike između kostura m i ž je zdjelica. Žene su zdjelicu evolucijski prilagodile porodu djeteta.
Zdjelica je u žena šira, plića, i ima veći gornji otvor, u žene su zdjelične kosti razmakutnije zbog šire
križne kosti. Sjedne kvrge su razmaknutije zbog šire križne kosti, a imaju i razmaknutiji i obliji (?)
preponski kut (crveno na slici)

POKUS

Opis i očekivani rezultat:

Životinjsku kost ubacimo u ocat da soji 4-5 dana, očekivani rezultat je gubljenje kalcija jer je ocat slaba
kiselina, cilj pokusa je pokazati što se dogđa s kostima u procesu dekalcifikacije ( bez obzira na uzrok).
Naglasit da se to ne događa kad pijemo ocat (ovo me pitao me brat ?!?). Napraviti usporedbu s
patološkim stanjima npr.osteoporozom ili fiziološkim stanjima gubljenja kalcija tijekom starenja.

Nakon gubitka kalcija, kost postane poput gume, jer ostane samo meko tkivo pa ju možemo savijati.

OSTEOPOROZA

Osteoporoza je napredujuće smanjenje gustoće kosti koje kosti čini slabima i podložne prijelomima.
Kosti sadrže minerale kao što su kalcij i fosfor, koji ih čine čvrstim i gustim. Da bi se održavala gustoća kostiju
tijelu treba odgovarajuća opskrba kalcijem i drugim mineralima, a samo tijelo mora proizvesti nekoliko
hormona, kao što je paratiroidni hormon (parathormon), hormon rasta, kalcitonin, estrogen u žena i
testosteron u muškaraca. Također, odgovarajuća opskrba vitaminom D nužna je za apsorpciju kalcija iz
hrane i ugradnju u kosti.

Tipovi osteoporoze
Ima nekoliko različitih tipova osteoporoze.
Postmenopauzalna osteoporoza je uzrokovana manjkom estrogena, ženskog spolnog hormona, koji
pomaže u regulaciji ugradnje kalcija u kosti kod žena. Obično se simptomi javljaju u žena između 51. i 75.
godine života, ali se mogu javiti prije ili kasnije. Nemaju sve žene jednak rizik za postmenopauzalnu
osteoporozu. Primjerice, Orijentalne žene su podložnije ovoj bolesti od Crnih žena.
Senilna osteoporoza vjerojatno je rezultat gubitka kalcija ovisnog o godinama i neravnoteži između
nestajanja i stvaranja kosti. Naziv senilna znači da se bolest javlja u starijih osoba. Najčešće zahvaća ljude
starije od 70 godina i dva puta je češća u žena nego u muškaraca. Žene često imaju i postmenopauzalnu i
senilnu osteoporozu.
Manje od 5% ljudi s osteoporozom ima sekundarnu osteoporozu, koja je posljedica drugih bolesti ili
lijekova. Uzrok mogu biti kronična bolest bubrega ili endokrine bolesti (osobito bolesti štitne, paratiroidne i
nadbubrežne žlijezde), te lijekovi kao što su kortikosteroidi, barbiturati, lijekovi protiv konvulzija
(antiepileptici) i prekomjerne količine hormona štitne žlijezde. Prekomjerno uzimanje alkohola i pušenje
cigareta mogu pogoršati stanje.
Idiopatska juvenilna osteoporoza je rijetka, a uzrok joj je nepoznat. Pojavljuje se u djece i mlađih odraslih
osoba koje imaju normalne vrijednosti hormona, normalne vrijednosti vitamina i ne postoji očiti razlog za
slabost kostiju.

GRAF  Kosti postupno povećavaju gustoću do maksimalane gustoće koja se postiže oko 30 godine života.
Nakon toga se gustoća kosti postupno smanjuje.(muškarci imaju veću koštanu masu pa im se manje smanjuje
koštana masa) Ako tijelo nije sposobno regulirati sadržaj minerala u kostima gustoća kosti se smanjuje, a
kosti postaju lomljivije, što dovodi do osteoporoze. U žena se nakon menopauze resorpcija poveća oko 10x,
tako da se godišnje gubi 3-5% koštane mase.
TABLICA – frame size – čovjekova visina i obujam zapešća

SIMPTOMI
Gustoća kosti se smanjuje postupno, osobito u ljudi koji imaju senilnu osteoporozu, pa u početku
osteoporoza nema simptoma. U nekih se osoba nikad ne razviju simptomi.
Kad se gustoća kosti smanji toliko da nastane prijelom kosti, javlja se bol u kostima i nastaju deformacije.
Kronična bol se može javiti u slučaju prijeloma kralješka (kompresivni prijelomi). Prijelomi oslabljenih
kralježaka mogu nastati spontano ili nakon blage ozljede. Bol se obično javlja iznenada, ne širi se i
pojačava se kad osoba sjedi ili stoji. Taj dio leđa može biti osjetljiv na dodir, a bol se postupno povlači
nakon nekoliko tjedana ili mjesec dana. Višestruki prijelomi kralješaka mogu uzrokovati nenormalnu
zavijenost kralješnice (tzv. udovičja grba) praćenu bolovima i napetosti u mišićima.
Prijelomi drugih kostiju obično nastaju nakon blagog pritiska ili pada. Jedan od najopasnijih prijeloma je
prijelom kuka―glavni uzrok nesposobnosti (invalidnosti) i gubitka neovisnosti u starijih osoba. Prijelom
palčane kosti podlaktice (radijusa) u blizini ručnog zgloba tzv. Collesova fraktura, je također uobičajena.
Dodatan problem predstavlja i činjenica da prijelomi sporije zarastaju u osoba s osteoporozom.

PREVENCIJA

Sve na slajdu

Dijagnoza
U osoba koje imaju prijelom dijagnoza osteoporoze se postavlja na osnovu simptoma, fizikalnog pregleda i
rendgenskih snimki. Daljnje testiranje se može poduzeti u svrhu otkrivanja mogućih uzroka osteoporoze koji
se mogu liječiti.
Međutim, osteoporoza se može dijagnosticirati i prije nastanaka prijeloma. Nekoliko testova za procjenu
gustoće kosti može pomoći u dijagnozi ove bolesti. Najtočniji test je dvojna rendgenska apsorpcimetrija
(DXA, engl. dualenergy xray absorpciometry), u kojoj se koriste male doze zračenja―manje od onih što se
koriste za rendgensko snimanje―za mjerenje gustoće kosti. Ovaj test je bezbolan i siguran, a traje 5 do 15
minuta. Općenito, test je namijenjen ženama s visokim rizikom za osteoporozu, osobama s nesigurnom
dijagnozom ili osobama kojima rezultati liječenja moraju biti točno predviđeni.

Prevencija i liječenje
Prevencija osteoporoze je uspješnija od liječenja bolesti. Prevencija uključuje održavanje ili povećanje
gustoće kosti uzimanjem odgovarajuće količine kalcija, vježbe s opterećenjem i za neke osobe uzimanje
lijekova―najčešće hormonske nadomjesne terapije.
Unos odgovarajuće količine kalcija je učinkovit, osobito prije no što kosti postignu maksimalnu gustoću (oko
30 godine života), ali i poslije. Uzimanje dvije čaše mlijeka bogatog kalcijem i vitamina D svaki dan pomaže
u povećanju gustoće kosti u zdravih žena srednjih godina koje prije nisu uzimale dovoljne količine kalcija i
vitamina D. Međutim, većina žena za prevenciju mora uzimati kalcij u tabletama. Na tržištu postoje različiti
proizvodi; neki uključuju vitamin D. Preporučuje se dnevna doza od 1,5 grama kalcija.
Vježbe s opterećenjem, kao što je hodanje ili penjanje uz stepenice, također povećava gustoću kosti. Vježbe
bez opterećenja, kao što je plivanje, izgleda ne povećavaju gustoću kosti.
Budući da estrogen pomaže u održavanju gustoće kostiju neke žene uzimaju estrogen―ponekad s
progesteronom―nakon menopauze. Ovaj hormonski nadomjestak se daje u dozama koje oponašaju zaštitnu
hormonsku ravnotežu koja postoji u žena koje još uvijek imaju menstrualni ciklus. Estrogenska nadomjesna
terapija je najučinkovitija ako se započne 4 do 6 godina nakon menopauze, ali neka su istraživanja
pokazala da i kasniji početak terapije može još uvijek usporiti gubitak koštane mase i smanjiti rizik
prijeloma. Odluka o primjeni estrogenske nadomjesne terapije je složena jer liječenje može imati nuspojave i
rizike.
Cilj liječenja je povećano uzimanje tvari i hormona koji su potrebni u izgradnji kosti. Žene koje imaju blaži
oblik osteoporoze moraju uzimati kalcij. Obično se preporučuje i vitamin D.
Žene u postmenopauzi koje imaju teži ili opasan oblik osteoporoze mogu uzimati estrogen, koji će usporiti ili
zaustaviti napredovanje bolesti. Kao i u prevenciji estrogen se obično daje s progesteronom.
Osteporotični muškarci obično uzimaju kalcij i vitamin D, osobito ako test pokaže da tijelo ne apsorbira
odgovarajuće količine kalcija. Muškarcima estrogen ne pomaže, ali uzimanje testosterona može biti korisno
ako je razina testosterona u krvi niska.
Bisfosfonati, kao što je alendronat i etidronat, usporavaju gubitak koštane mase i korisni su u liječenju
osteoporoze. Mogu se uzimati sami ili uz hormonsku nadomjesnu terapiju u prevenciji osteoporoze.
Mnogi stručnjaci preporučuju kalcitonin, osobito za osobe koje imaju bolne frakture kralješaka. Ovaj se lijek
može dati injekcijom ili kao sprej za nos.
Također, dodatak flourida može povećati gustoću kosti, ali kost ima nenormalnu strukturu pa je podložna
prijelomima. Zbog toga se dodavanje flourida ne preporučuje ni za muškarce ni za žene.
Prijelomi nastali zbog osteoporoze moraju se liječiti. U liječenju frakture kuka najčešće se zamjenjuje dio ili
cijeli kuk umjetnim. Frakture ručnog zgloba se stavljaju u gips ili namještaju kirurški. Bol u leđima nastala
zbog prijeloma kralješaka je dugotrajna i zahtijeva primjenu ortopedskih pomagala, lijekova protiv boli
(analgetici) i fizikalnu terapiju.
Kronična bol u leđima može se ublažiti vježbama za jačanje leđnih mišića. Dizanje teških tereta i padovi
mogu pogoršati simptome. Preporučuju se uobičajene vježbe s opterećenjem.