Professional Documents
Culture Documents
Study Analysis of The Potential of Solar Thermal Energy Installation PDF
Study Analysis of The Potential of Solar Thermal Energy Installation PDF
Februar 2014
Sadržaj
1. UVOD................................................................................................................................. 5
2. POTENCIJAL SOLARNE ENERGIJE U PREKOGRANIČNOM REGIONU ................ 6
3. TEHNOLOGIJE SOLARNE TOPLOTNE KONVERZIJE............................................. 15
3.1. Osnovni principi solarne termalne konverzije .......................................................... 15
3.2. Kratak istorijat upotrebe solarne energije ................................................................. 20
3.3. Klasifikacija dostupnih tehnologija za solarnu toplotnu konverziju energije ........... 22
3.3.1. Instаlаcije sа tečnim rаdnim medijumom .......................................................... 24
3.3.2. Kompаktni solаrni bojleri .................................................................................. 24
3.3.3. Instаlаcije sа vаzduhom kаo rаdnim medijumom .............................................. 24
3.4. Koncentrišući solarni kolektori sa praćenjem sunca ................................................. 25
3.5. Ravni Solarni Prijemnici ........................................................................................... 26
3.6. Nezastaklјeni vodeni solarni kolektori ...................................................................... 27
3.7. Zastakljeni Ravni Solarni Kolektori .......................................................................... 27
3.7.1. Konstrukcija ravnih PSE i sistema za korišćenje sunčeve energije ................... 37
3.8. Vakuumski vodeni solarni kolektori ......................................................................... 41
3.8.1. Vakuumski vodeni solarni kolektori sa toplotnim cevima ................................ 46
3.9. Solarni koncentrišući prijemnici - koncentratori ....................................................... 48
3.9.1. Helistatorski makrokoncentrator ........................................................................ 49
3.9.2. Koncentratori sa krivim ogledalima................................................................... 54
3.9.3. Parabolocilindrični koncentrator (PCK) ............................................................ 55
3.9.4. Koncentratorski sistemi sa ravnomernim (usaglašenim) okretanjem ka Suncu 57
3.9.5. Izgled i konstrukcija različitih tipova koncentratora ......................................... 58
4. TOPLOTNE PUMPE ....................................................................................................... 62
4.1. RASHLADNI CIKLUSI TOPLOTNIH PUMPI ...................................................... 67
4.1.1. Teoretski rashladni ciklus .................................................................................. 69
4.1.2. Koeficijent hlađenja i grejanja ........................................................................... 73
3
1. UVOD
Odluka Evropske unije da se do 2020. godine udeo obnovljivih izvora energije poveća na
20% ukupne proizvodnje je dobar pokazatelj situacije u kojoj se nalazimo. Struktura potrošnje
primarne energije u Srbiji data je na slici 2, gde se vidi da 75% potrošnje primarne energije
čine fosilna goriva- ugalj i nafta. Vađenje uglja i njegovo sagorevanje u našim sadašnjim i
budućim termoelektranama je naša velika vrednost, prednost i sigurnost, ali to ne znači da je
rasipanje energije opravdano.
7
Srbija, kao veliki potrošač električne energije, ima šansu da samo racionalnom
potrošnjom i povećanjem ukupne energetske efikasnosti dođe do viška električne energije bez
gradnje novih proizvodnih elektroenergetskih kapaciteta.
Iz navedenih razloga se u svetu, pa i kod nas, velika pažnja posvećuje obnovljivim
izvorima enerije [3] . Sunčeva energija može imati značajno mesto u energetici jedne zemlje
jer predstavlja obnovljiv i neiscrpan energetski resurs. Ipak, ako pogledamo procenu
potencijala obnovljivih izvora energije u Srbiji, vidimo da Solarna energija ima udeo od oko
15% (slika 3), što ne predstavlja najveći potencijal. Interesantno je da se energetske
tehnologije bazirane na korišćenju sunčeve energije najviše razvijaju u tehnološki i ekonomski
moćnijim zemljama. Za to postoji više razloga od kojih su najvažniji strateški, ekonomski i
ekološki faktori.
Ogromna ušteda primarne energije bi se ostvarila kada bi svako domaćinstvo imalo
bar jednu jedinicu solarnog kolektora kojim bi se grejala sanitarna potrošna voda. Kako se u
Srbiji električna energija uglavnom koristi za pripremu sanitarne tople vode, ovo bi
predstavljalo i rasterećenje elektro energetskog sistema. U prethodnih dvadesetak godina
solarna termalna konverzija je zauzimala neznatnu ulogu u poređenju sa ostalim obsnovljivim
izvorima energije [4]. Težište je bilo usmereno na razvoj oblasti u kojima se proizvodi
električna energija, kao što su vetrogeneratori i fotonaponska konverzija sunčevog zračenja.
Razlog naglog preokreta je donošenje planova Evropske unije za primenu obnovljivih izvora
energije do 2020. godine.
8
Vrsta OIE (Mtoe)
0.2 0.2 Hidro 19.8%
0.8
Sunce 14.8%
0.6
2.3
Biomasa 55.6%
Vetar 4.9 %
Geotermalna energija 4.9 %
uslova i dr .U tom smislu, zavisno od insolacionih uslova, tipa i konstrukcije PSE - može se sa
jednog metra kvadratnog PSE godišnje dobiti oko 500 do 1.200 kWh toplotne energije, što je
približno ekvivalentno toplotnoj energiji koja se dobija iz 50 do 120 litara lož - ulja [4].
Prosečan broj sunčanih dana u prekograničnom regionu Srbije je 272 godišnje, tj. oko
2300 sunčanih sati, što je više od evropskog proseka. Prosečan intenzitet sunčevog zračenja na
jugu Srbije je oko 1,7 kWh/m2 dnevno u januaru, tj oko 5,9-6,6 kWh/m2 denvno u Julu (slika
7)., što je u proseku godišnje oko 1400 kWh/m2. Kvalitetna procena potencijala Srbije kada su
u pitanju instalacije solarnih kolektora i solarnih sistema još uvek nisu dostupne. Poznato je da
postoji puno, uglavnom manjih, solarnih instalacij u zemlji, sli sistematizacija instalisanog
potencijala nije dostupna. U pojedinim oblasitma je udeo realno dozračene energije u odnosu
na moguću dozračenu približno 50%. Naravno, od posebnog je značaja raspodela zračenja u
toku dana i meseca, i neophodna je upotreba rezervnih sistema za periode povećane
oblačnosti. Po nekim procenama, ukupan potencijal aktivnih solarnih tehnologija iznosi oko
50-60% potreba za toplotnom energijom. Uprkos tome, nedovoljan je broj novo izgrađenih
solarnih instalacija, a uzrok je najverovatnije loša ekonomska rentabilnost investiranja u
ovakve instalacije za individualno grejanje u odnosu na trenutne cene drugih energenata. U
tabeli 1. date su srednje dnevne sume globalnog Sunčevog zračenja za neka mesta u srpskom
delu prekograničnog regiona Srbija-Bugarska.
13
Najveći potencijal za korišćenje solarne energije imaju gradovi u južnom delu Srbije -
Niš, Kuršumlija, Vranje.
Pošto se relativan odnos Sunca prema mestu na kojem je locirana prijemna površina
menja tokom dana, meseca i godine, neophodno je kod nepokretnih prijemnika obezbediti,
pravilnom orijentacijom maksimalnu osunčanost prijemne površine, te time i povoljniji
energetski učinak. Međutim, ukoliko smeštajne mogućnosti prijemnika Sunčeve energije ne
dozvoljavaju idealnu južnu orijentaciju, a na tome se u krajnjoj liniji ne mora insistirati,
moguće je isti postaviti u zakrenutom položaju (u odnosu na jug) bez velikog smanjenja
energetskog priliva.Korekcioni faktor za smanjeno primljeno zračenje zbog odstupanja
prijemne površine od juga - za geografske širine mesta od 41° do 47°, dat je u tabeli 2. [5]
Pošto se i ugao kojeg zaklapa Sunčev zrak sa svojom horizontalnom projekcijom menja
tokom dana, meseca i godine - optimalan nagib statične prijemne površine predstavlja
kompromisno rešenje po kojem taj nagib odgovara srednjem uglu za određeni period
eksploatacije tokom godine. U tabeli 3 data je zavisnost ugla nagiba prijemne površine -
prijemnika Sunčeve energije (u odnosu na horizontalnu ravan) od perioda u godini za dobij
anje maksimalnog energetskog učinka na statičnoj prijemnoj površini u tom, određenom
periodu [5].
14
Energija koju sunce tokom godine emituje na 1 m krova kuće u Srbiji je jednaka
energiji koja se dobije sagorevanjem 130 litara nafte - a pri tome je potpuno besplatna [5].
Kao neminovni preduslov razvoja iskorišćenosti solarne energije kod nas, nameće se
neophodnost da se domaće znanje usmeri i finansira u oblasti toplotne konverzije sunčevog
zračenja kako bi se postigli odgovarajući rezultati:
• smanjenje energetske zavisnosti
• povećanje zaposlenosti stanovništva
• smanjivanje porodičnih troškova za energente i time doprinos smanjenju
siromaštva
• smanjenje zagađenja naše okoline.
Energiju sunca je moguće koristiti aktivno ili pasivno. Kod pasivne primene, solarna
radijacija se koristi direktno -bez upotrebe posebnog tehničkog sistema za solarnu konverziju.
Pasivni solarni sistemi, praktično predstavlјaju sastavni deo nekog većeg sklopa, koji nije
prioritetno namenjen iskorišćenju solarne energije. Pasivni solarni sistemi predstavljaju takve
sisteme kod kojih se toplota Sunčevog zračenja direktno prenosi na grejni medijum - najčešće
vazduh, koji je ograničen staklenim zidom objekta (staklenik aplikovan uz objekat). Toplota
se, unutar grejanog objekta, prenosi prolazom kroz zid i prirodnim strujanjem zagrejanog
vazduha (kroz otvore na zidu) u grejanu prostoriju. Svi ostali sistemi, kod kojih je prijemnik
poseban element sistema u kojem radni medijum prinudno struji, predstavljaju aktivne solarne
sisteme. Postoje i hibridna rešenja oba pomenuta sistema.
Za aktivnu upotrebu solarne energije koriste se solarni prijemnici. Objekti izloženi
dejstvu Sunca koji primaju deo dozračene energije nazivaju se prijemnicima Sunčeve
energije. U zavisnosti od karaktera transformacije energije Sunčevog zračenja u njima,
odnosno od njenog izlaznog oblika, razlikuju se sledeće vrste prijemnika:
Bio (ili biohemijski) prijemnici, kod kojih se energija Sunčevog zračenja transformiše
u drugi vid energije, pri čemu je intermedijalno sredstvo u kojem se ta konverzija odvija
materija biološkog porekla (biljke).
17
Solarni kolektori predstavljaju posebnu vrstu razmenjivača toplote koji vrše konverziju
dozračene sunčeve energije u energiju radnog medijuma. Solarni kolektor apsorbuje
dozračenu solarnu energiju, vrši konverziju ove energije u toplotnu i prenosi je random fluidu
(vodi, vazduhu, ulju i sl.) koji struji kroz kolektor. Toplotna energija dobijena na ovaj način se
koristi direktno za pripremu tople vode ili za hlađenje pomoću toplotom pogonjenih
rashladnih uređaja, ili se vrši akumulacija ove energije pomoću akumulatora toplote.
U 80% slučajeva primene, sistemi za grejanje koji kao primarnu energiju koriste
energiju zračenja Sunca, koriste se za zagrevanje potrošne tople vode (PTV) [3]. Razlog za to
je što je potrošnu vodu potrebno zagrejati do relativno niske temperature (40-60°C), kao i što
su potrebe za potrošnom toplom vodom stalne tokom cele godine, pa čak i nešto povećane
19
tokom letnjeg perioda. Niske potrebne temperature potrošne tople vode i male razlike u
odnosu na temperaturu spoljašnjeg vazduha, obezbeđuju visok stepen iskorišćenja solarne
energije, naročito leti kada ove energije ima najviše.
Solarni sistemi za zagrevanje potrošne tople vode mogu biti sa prinudnom cirkulacijom
radnog fluida i sa prirodnom cirkulacijom radnog fluida. Po pravilu, sistem za PTV sa
prinudnom cirku-lacijom sastoji se od:
Slika 10. Sistem za zagrevanje potrošne tople vode pomoću energije zračenja Sunca sa
prinudnom cirkulacijom radnog medijuma (fluida)
Za razliku od Solarnih grejnih sistema (SGS) sa prinudnom cirkulacijom, sistemi sa
prirodnom cirkulacijom radnog fluida nemaju cirkulacionu pumpu. Cirkulacija radnog fluida
u ovom sistemima ostvaruje se na osnovu razlike gustina koja nastaje kao posledica razlike
između temperatura zagrejanog i hladnog fluida. Relativno teško regulisanje i upravljanje
20
ovim sistemima glavni su razlozi da se oni po pravilu primenjuju kao unapred sklopljene
kompaktne jedinice sa samo jednim ili dva Prijemnika Solarne Energije (PSE)(slika 10)
SGS za potrošnu toplu vodu (PTV) je optimalno dimenzionisan ako godišnji udeo
iskorišćene solarne energije u ukupno potrebnoj energiji za pripremu potrošne tople vode kod
manjih sistema iznosi 55-65 %, odnosno kod srednjih 35-45 %. U slučaju većih udela
iskorišćenja solarne energije sistem bi bio predimenzionisan (naročito leti), a odnos
investicionih troškova i energetskih dobitaka nepovoljan.
U slučaju pravilno dimenzionisanog sistema, količina toplote koju obezbeđuje SGS
dovoljna je da u letnjim mesecima zadovolji ukupne potrebe za zagrevanjem potrošne tople
vode. Važno je znati da se pomoću SGS energija Sunca može prikupiti i pretvoriti u toplotnu
samo za vreme sunčanih dana, odnosno kada ima Sunca. U slučaju oblačnog vremena i kišnih
dana SGS neće moći da obezbedi dovoljnu količinu energije za grejanje. Za velike prekide
dozračivanja solarne energije, koji se obično dešavaju tokom zimskih meseci, neophodno je
da svaki SGS za zagrevanje PTV bude opremljen i konvencionalnim sistemom za zagrevanje
vode (električna energija, prirodni gas itd.). Da bi se premostili kraći noćni prekidi i
eventualni dnevni prekidi u snabdevanju solarnom energijom, koji se javljaju i tokom letnjih
meseci, kao nezaobilazan element u svaki SGS ugrađuje se i akumulacioni rezervoar za toplu
vodu.
Da bi SGS za zagrevanje PTV mogao pouzdano i kvalitetno da radi, potrebno je
pažljivo dimenzionisati svaku njegovu komponentu. Predimenzionisani sistemi, osim što ne
mogu da opravdaju investiciona sredstva, mogu stvoriti i određene tehničke probleme u radu
sistema. Najčešće su to problemi vezani za pregrevanje radnog fluida, problem njegovog
preteranog širenja, ugrožavanje rada sigurnosnog ventila i trajnosti radnog fluida.
Solarna energija koristila se još od starih Grka [6]. Postoje pisаni podаci (grčki
istoričаr Plutаrh, 46-120. godine posle Hristа) o slučаju pаljenjа brodа rimske flote nа domаku
grčke obаle (212 godine pre Hristа) od strаne Arhimedа, koji je poznаvаjući optiku upotrebio
mnoštvo polirаnih grčkih štitovа dа nаprаvi konkаvno ogledаlo i dа usmeri koncentrisаni
Sunčev zrаk u rimski brod. Arhimed je posle togа nаvodno nаpisаo knjigu o gorećim
ogledаlimа аli nemа opipljivog trаgа o tome.
Tokom 18-tog vekа u Evropi i nа Srednjem Istoku grаde se solаrne peći sаstаvljene od
koncentrisаnih kolektorа (polirаni metаl, sočivа i ogledаlа), koje su mogle dа tope metаl
(gvožđe, bаkаr, ...). U istom veku frаncuski nаučnik Lаvuаzije kombinаcijom primаrnog i
sekundаrnog sočivа, koristeći Sunčeve zrаke dostiže temperаturuod 1750°C.
1901. A.G. Enes je instalirao koncentrišući kolektor prečnika 10m, oblika koji podseća
na kišobran, pri čemu se u žiži voda zagrevala u kotu za proizvodnju pare niskog pritiska, koja
je korišćena za dobijanje mehaničkog rada za sistem za navodnjavanje na farmi u Kaliforniji.
Godine 1912. Shuman i V.S. Voys zаpočinju grаdnju nаjvećeg solаrnog pumpnog postrojenjа
u Meаdi (Egipаt). Projekаt je uspetpno reаlizovаn 1913., а rаdilo se o 1200 m2 pаrаboličnih
cilindаrа (svаki 62 m dužine) fokusirаnih u prаteće аpsorpcione cevi. Ovа solаrnа „mаšinа" je
svаkog dаnа u trаjаnju od 5 čаsovа dаvаlа snаgu od 37-45 kW.
Prestаlа je sа rаdom 1915., а jeftinа fosilnа gorivа su bilа sigurno i veći rаzlog tome,
od početkа Prvog svetskog rаtа. Tokom dvаdesetog vekа koriste se uglаvnom dvа principа zа
koncentrаciju Sunčevog zrаčenjа, sа centrаlnim i distribuirаnim prijemnicimа. Sistemi postižu
od 100 pа sve do 1500°C. O ovim sistemimа će više biti reči u dаljem tekstu.
- niskotemperaturni prijemnici, i
- visokotemperaturni prijemnici.
U grupu niskotemperaturnih prijemnika spadaju svi prijemnici kod kojih se radna temperatura
radnog medijuma kreće najčešće do 100°C.
Prema optičkoj metodi prijema solarne energije, postoje dve osnovne vrste solarnih
kolektora: nekoncentrišući i koncentrišući. Nekoncentrišući solarni kolektor ima istu površinu
za prijem i apsorpciju solarne energije, dok koncentrišući obično imaju sistem za praćanje
sunca i konkavnu reflektujuću površinu za usmeravanje sunčevih zraka ka manjoj prijemnoj
površini, čime se povećava toplotni radijacioni solarni fluks.
- elementarne prijemnike, i
- integralne prijemnike.
U prаksi nаjčešću primenu imаju solаrne instаlаcije koje kаo rаdni medijum koriste
neku tečnost ili vаzduh. Ovа dvа tipа instаlаcije, u suštini funkcionišu nа sličаn nаčin, jedino
se rаzlikuju komponente sistemа i rаdni medijum u njimа.
Kod instаlаcijа sа tečnim rаdnim medijumom, nosilаc toplote može biti vodа, vodа
pomešаnа sа nekim аntifrizom ili tečnost nа bаzi аntifrizа kojа je rаzvijenа zа primenu u
solаrnim instаlаcijаmа. U ovаkvoj instаlаciji tečnost kojа se zаgrejаlа u vodenim
prijemnicimа sunčeve energije se nаjčešće dejstvom centrifugаlne pumpe potiskuje kroz
cevovod kа rаzmenjivаču toplote. U njemu se greje potrošnа sаnitаrnа ili tehnološkа vodа, pri
čemu se rаzmenjivаč može izvesti sа većom zаpreminom, tаko dа se u njemu vrši istovremeno
rаzmenа i аkumulаcijа toplote u mаsi vode (kombinovаn bojler - rаzmenjivаč toplote).
Međutim, kod većih instаlаcijа, rаzmenjivаč toplote i sklаdište tople vode su obično zаsebni,
tаko dа postoji potrebа prinudne cirkulаcije zаgrejаne vode iz rаzmenjivаčа toplote u sklаdište
toplote - koje se odvijа dejstvom cirkulаcione pumpe - kroz cevovod tzv. sekundаrnog,
odnosno potrošnog krugа instаlаcije.
kućа ili drugih objekаtа. Nаrаvno, u sistemu se tаdа obično nаlаzi filter zа odvаjаnje
mehаničkih česticа nečistoće (prаšine) iz vаzduhа. Uvođenje svežeg vаzduhа iz spoljne
sredine u grejаne prostorije se može ostvаriti nа klаsičаn nаčin
Ovaj tip kolektora bi se mogao nazvati klasičnim. Sastoji se (slika 12) od steklene
ploče, apsorbera, izolacije i kutije kolektora. Cevni sistem je integrisan (spojen) sa telom
apsorbera na različite konstruktivne načine.
Princip funkcionisanja je jednostavan. Sunčevo zračenje koje pada na kolektor, prolazi
svojim najvećim delom kroz staklenu ploču i apsorbuje se, najvećim delom, na površini
28
Šema tipičnog solarnog kolektora data je na slici 12. Solarna radijacija prolazi kroz
zastakljeni prozirni sloj i dolazi do površine apsorbera, gde se vrši absorpcija najvećeg dela
sunčeve energije i prenosi radnom medijumu koji cirkuliše kroz metalne cevi. Apsorber je
ravna ploča od materijala koji dobro absarbuje Sunčeva zračenje, premazana matcrnom
bojom u kojoj protiče transportni medijum i odvodi toplotu dobijenu Sunčevim zračenjem.
Toplotna izolacija sprečava gubljenje toplote iz kolektora na njegovim bočnim stranama, a
naročito sa donje strane. Zastakljenje može biti jednostruko i dvostruko, a retko trostruko i
ima ulogu obrazovanja u kolektoru već poznatog efekta staklene bašte, kao i zaštite od
spoljnih meteroroloških promena. Postoje različite vrste apsorbera s obzirom na materijal od
kojeg su napravljeni, način bojenja njegove površine, efikasnost u predaji toplote
transportnom radnom fluidu i način ugradnje u solarni sistem.
29
Klasično staklo se masovno koristi pri izradi ravnih solarnih kolektora, jer poseduje
visok koeficijent dijatermije (visoku transparentnost) za kratkotalasno Sunčevo zračenje. Za
stakla sa malim sadržajem gvožđa, koeficijent dijatermije iznosi 0,85-0,90 pri upadnom uglu
zraka od 90°.
Staklo ima i svoje loše karakteristike, kao pokrivna površina ravnih solarnih kolektora.
Staklo ima veliku gustinu, što znatno uvećava ukupnu masu kolektora. Skupo je i lomlјivo, što
stvara probleme pri eventualnim udarima u ploču kolektora. Apsorbujući dugotalasno
30
zračenje, staklo se zagreva i emituje isto delom u okolinu, što povećava toplotne gubitke
solarnog kolektora.
Jako je teško zadovolјiti sve ove zahteve u jednom materijalu, ali se uvek pronalaze
optimalna rešenja. Apsorberske ploče se najčešće dele u dve grupe: neselektivne i selektivne
apsorbere. Neselektivni apsorber ima, praktično, identične vrednosti koeficijenta apsorpcije
kratkotalasnog i emisije dugotalasnog zračenja. Osnovni materijal apsorbera je metal visoke
toplotne provodlјivosti, bakar, aluminijum ili nerđajući čelik (koji ima značajno manju
toplotnu provodlјivost u odnosu na Si i Al). Kao materijal apsorbera ređe se koriste plastični
materijali i to samo za niskotemperaturne solarne kolektore. Strana apsorbera izložena
Sunčevom zračenju je najčešće premazana crnom apsorbujućom bojom. Neselektivni
apsorberi odlično apsorbuju Sunčevo zračenje, ali i intenzivno zrače kratkotalasno zračenje
što povećava toplotne gubitke solarnog kolektora.
Klasični selektivni apsorber sastoji se od gornjeg vrlo tankog sloja, filma (koji se meri
mikrometrima) materijala koji odlično apsorbuje kratkotalasno zračenje (kz), a minimalno
emituje dugotalasno zračenje (dz). Ovo zračenje površinski film apsorbera propušta, najčešće,
do reflektujuće metalne površine apsorbera, koja ima visok koeficijent refleksije. Moguća je i
varijanta sa korišćenjem neselektivne apsorbujuće površine apsorbera i ogledala postavlјenog
iznad apsorbera, koje propušta dugotalasno, a reflektuje kratkotalasno zračenje. U tabeli 6,
date su najčešće korišćene prevlake selektivnih apsorbera i njihove karakteristike. Varijanta sa
korišćenjem selektivnih boja je jeftinija od metalnih prevlaka nanošenih specijalnim
postupcima.
31
Slika 13. Položaj i način vezivanja cevi ili kanala kojim protiče radni fluid sa apsorberskom
pločom
Treba napomenuti da kada je radni fluid celom površinom apsorbera u kontaktu sa njim,
toplotna provodlјivost apsorbera nije od značaja. Takav je slučaj sa apsorberom od
polikarbonata u vidu šuplјe ploče, podelјene na niz pravougaonih ćelija, kroz koje protiče
voda.
a) transparentna pokrivka;
b) apsorber;
c) termička izolacija.
Zbog takvih energetskih posledica ponašanja prijemnika kao toplotnog sistema neophodno je,
radi dostizanja višeg termodinamičkog stepena korisnog dejstva, pri transformaciji Sunčeve
energije u korisno odvedenu toplotu sniziti srednju temperaturu prijemnika na što niži mogući
nivo (blizak temperaturi okoline) koji odgovara "potrošaču toplote". Ovo sniženje
temperaturne razlike u odnosu na temperaturu okoline ostvaruje se, pri konstantnom
intenzitetu Sunčevog zračenja, povećanjem protoka rashladnog medij uma.
Na slici 15 je prikazana zavisnost promene dobijene korisne količine toplote od razlike
srednje temperature vazduha u prijemniku i temperature okoline (za prijemnik sa vazduhom
kao nosiocem toplote).
Vakumski omotač smanjuje gubitke konvekcije i kondukcije, tako da ovi kolektori rad na
višim temperaturama (oko 150oC). Mogu da koriste i direktno i difuzno zračenje.
Ovde se mora naglasiti da postoji veliki broj varijacija i kombinovanih konstrukcija vodenih
vakuumskih solarnih kolektora.
43
U slučaju sistema staklo-metal, unutar spolјne cevi nalazi se rebro metalnog absorbera
fluida. Ulazi i izlazi radnog fluida kao što je rečeno prilikom razmatranja pojedinih klasa,
mogu biti zajednički (obevezno u slučaju toplotne cevi) ili odvojeni.
Pored jasnih prednosti nad klasičnim ravnim vodenim solarnim kolektorima, kao što
su znatno viša radna temperatura i efikasnost nepovolјnim vremenskim uslovima, vakuumski
kolektori pored visoke cene imaju još neke nedostatke. Naime, zbog visokih radnih
44
temperatura, u zavisnosti od radnih pritisaka fluida, može doći do klјučanja fluida u cevima i
povećanja pritiska.
Kolektor je realizovan kao isparivač vode u opsegu temperatura od 100 do 150 °C.
Ispod ravnog zastaklјenja postavlјen je apsorber od bakra sa visokoselektivnom prevlakom
koja ima koeficijent emisije na temperaturi od 150 °C od samo 0,06. Voda isparava u cevima
u sklopu apsorbera, unutrašnjeg prečnika od 8 mm. Kako je veoma teško postići vakuum u
ravnom solarnom kolektoru, autori su primenili sistem povišenog pritiska u međuprostoru
staklo-apsorber od 5000 Pa, ali je primenjeni gas bio kripton. Ovo zbog toga jer je poznato da
inertni gasovi imaju daleko manje konvektivne toplotne gubitke od vazduha na sniženim
pritiscima. Na slici 21 prikazani su eksperimentalno određeni konvektivni gubici sa apsorbera
na kutiju kolektora za različite pritiske iprimenjene gasove u međuprostoru kolektora.
Karakteristika ETS
Prečnik staklene cevi (mm) 65
Deblјina stakla (mm) 1,6
Dužina kolektora mm) 1965
Ploča apsorbera (materijal) Bakar
Prevlaka apsorbera Selektivna prevlaka
Površina apsorbera po cevi (m2) 0,1
Optička efikasnost (-) 0,82
Koeficijent ( W/m2K) 2,19
1Optimalni nagib kolektora Geografska širina + 5 do 10°
Problem prisutnog curenja je rešavan tako što je novostvorena mešavina kriptona i vazduha i
pri mešavini 50%-50% davala vrlo dobre rezultate sa minimalnim konvektivnim gubicima.
Kada se kaže vakuumski solarni kolektor sa toplotnom cevi, misli se pre svega na
termosifon. Princip funkcionisanja solarnog kolektora sa termosifonom prikazan je na slici 23.
47
Kao što je već rečeno, vakuumski solarni kolektori sa toplotnim cevima su veoma
efikasni na visokim radnim temperaturama za koje su namenjeni (ili za vrlo nepovolјne
vremenske uslove, niske temperature, smanjeni nivo zračenja). Nјihove radne temperature su
slične kao vakuumskih kolektora sa direktnim strujanjem (od 70 do 170 °C).
Pored generalnih karakteristika vakuumskih solarnih kolektora koje važe i za ovu podgrupu,
kolektori sa termosifonima imaju svojih specifičnih prednosti.
- statične, i
- pokretne (heliostatske).
49
Kod statičnih sistema nepokretni su i koncentrator i prijemnik - apsorber, zbog čega se tokom
dana menja upadni ugao zraka na prijemni sistem. Pokretni sistemi za koncentrisanje
Sunčevih zraka se dele na:
- ravne, i
- krive.
Veličina obrazovanog lika u žiži, kod ravnih ogledala, određena je veličinom same
reflektujuće površine - sve dok se ona ne smanji preko granice dejstva Sunčeve uglovne
veličine od 0,5°. Dalje smanjivanje jedinične površine ogledala neće uzrokovati i smanjivanje
lika Sunca.
Ugao Sunčevog diska iznosi za posmatrača sa Zemlje 0,5 °, te se ne može smatrati tačkastim
izvorom. Kao posledica toga, Sunčevi zraci se razilaze pod istim uglom od 0,5°, što određuje
granicu mogućnosti koncentracije.
ne manje probleme činila pokretna žiža, pošto se u njoj primljena energija mora dalje
transportovati bez mogućnosti ostvarenja čvrste, nepokretne veze.
Stoga se u praksi prišlo rešenju (kada su u pitanju sistemi velikih snaga) kod kojeg je
koncentrator sastavljen od međusobno odvojenih jedinica ravnih ogledala pokretnih oko dve
ose, koja su locirana na posebnim nosačima na zemljištu i koja reflektuju svetlost ka žiži -
apsorberu.
Na slici 24 prikazan je deo jednog makrosistema za prijem Sunčevih zraka, kod kojeg su zraci
koncentrisani u jednu tačku i koji stvaraju lik visoke sjajnosti. U praksi se, međutim, ne može
postići taj nivo sjaja zbog toga što cela podloga nije kontinualno pokrivena ogledalima. Takva
pokrivenost dala bi teoretski maksimalan sjaj, ali praktično bi bila neizvodljiva i veoma skupa.
U praksi mikrokoncentrator daje žižu oblika elipsoida.
Paraboloidni makrokoncentrator ima prednost u tome što daje stalni žižni elipsoid formiran u
svakoj poziciji Sunca na nebu. Međutim, za to je potrebno da se elementi ogledala pokreću za
Suncem, pa to poskupljuje ceo sistem. Heliostatski makrokoncentrator, prikazan na slici
24 ima primenu u proizvodnji električne energije. Sunčevi zraci se odbijaju od velikog broja
ogledala i usmeravaju se ka žiži u kojoj je smešten prijemnik gde se usled visokih temperatura
stvara pregrejana para pod pritiskom, koja dalje ekspandira u turbini. Generator električne
51
energije, pogonjen parnom turbinom, transformiše mehanički rad u električnu energiju, koja
se dalje predaje elektroenergetskom sistemu. Ogledala su kod ovog sistema okretna na svom
nosaču, tako da mogu pratiti "kretanje" Sunca tokom dana i godine, uvek usmeravajući
reflektovane zrake ka apsorberu. Svaka pokretna jedinica ogledala zasebno prati Sunce i
usmerava reflektovanu svetlost na nepokretnu žižu - pošto je položaj svakog pokretnog
ogledala u sistemu različit u odnosu na druga. Ovakva pokretna ogledala nazivaju se
zajedničkim imenom heliostati.
Prema zakrivljenosti površine ogledala, odnosno prema formiranju krive površine ogledala,
matematički posmatrano krive ogledala se dele na:
- ogledala čija se površina dobija translacijom krive (kružnice, parabole i dr.) uzduž
posmatrane ose (slika 29)
- ogledala čija površina se dobija rotacijom krive (dela kružnice, parabole ili dr.) oko
posmatrane ose (slika 30).
dejstvu Sunčevih zraka. Kroz cilindričan apsorber protiče radni fluid koji odvodi toplotu
dovedenu Sunčevim zracima.
Jedan stepen slobode kretanja se u praksi izvodi kod sistema sa koritastim kristalnim
ogledalima (cilindrična, parabolocilindrična i dr.), dok se kod tzv "činijastih" reflektora
(sferna, paraboloidna i dr.) primenjuju rešenja sa dva stepena slobode kretanja.
58
Ovo postrojenje ima izlaznu neto snagu električne energije od 500 kW pri snazi
Sunčevog zračenja od 920 W/m2. Akumulator toplote - rezervoar za akumulaciju toplote ima
radnu zapreminu od 114 m3 (oko 0,8 MWh), a sredstvo za akumulaciju toplote je ulje tipa San
Therm 55. Radni fluid turbinskog postrojenja je voda, odnosno vodena para.
61
4. TOPLOTNE PUMPE
U ovom poglavlju biće dat kraći pregled principa rada i glavnih karakteristika
toplotnih pumpi, prema [7]
Toplorna pumpa je u svetu već dugo poznata, ali je korišcena u ograničenom obimu,
osim manjih jedinica, u klimatizaciji (sobni klimatizeri). Međutim, nakon energetske krize
sedamdesetih godina prošlog veka, toplotna pumpa se sve masovnije koristi, iako je do tada
njena primena bila ograničena njenom cenom. Ona postaje sve značajnija zahvaljujući
koriščenju niskotemperatumih izvora toplote, Čiji je kapacitet praktično neograničen, trošeći
pri tome relativno male količme primarne pogonske energije.
U odnosu na klasićne uređaje za dobijanje toplotne energije, toplotna pumpa
omogućuje ekonomičniji rad, pogotovo ako se za proizvodnju električne energije koriste
niskokalorični ugljevi, čiji su troškovi transporta visoki u .odnosu na toplotnu moć. Može se
smatrati da stepen iskorišćenja energetskih sirovina (ugalj, mazut, gas) u procesu dobijanja
električne energije, od ulaza goriva u termocentralu pa preko prenosa, transformacije i
distribucije do potrošača, iznosi oko 20-30%. Međutim, uz pomoć toplotne pumpe sa
električnim pogonom, koeficijent iskorišćenja primarne energije (na primer niskokaloričnog
uglja) može biti i trostruko veći, pa je stepen iskorišcenja čitavog makrosistema, od dobijanja
uglja do toplotne energije, primenom toplotne pumpe veći od 90%.
Potrošnja toplotne energije temperaturnog nivoa do 100°C čini u našoj zemlji oko
trećinu ukupno utrošene energije, pa je toplotna pumpa, čak i na sadažnjem nivou praktičnih
rešenja, jedan od načina uštede energije. Dakle, toplotna pumpa je u svakom pogledu efikasan
uređaj za dobijanje energije, ali se ipak ne nalazi u širokoj upotrebi.
Glavni razlog je visoka cena toplotne pumpe u odnosu na dosadašnje uređaje koji troše
neobnovljive izvore energije. Sadašnja cena klasičnih goriva i njen stalni porast, doveli su do
uvođenja toplotnih pumpi u primenu, zbog manjih pogonskih troškova od onih koje imaju
uređaji sa klasičnim pogonom.
Pošto se ekonomski odnosi u sferi proizvodnje energije ipak menjaju, treba očekivati
primenu toplotnih pumpi u raznim varijantama i kombinacijama, kao, uostalom, i drugih
sistema koji koriste nekonvencionalne izvore energije. Toplotne pumpe, kao izvor toplote
treba porediti sa drugim klasičnim rešenjima na dva načina. Ako sistemi distribucije i predaje
toplote ne utiču na izvor, onda se poređenje izvora može vršiti nezavisno. Ali ako izvor utiče
63
na celokupan sistem, onda se mora uzeti u obzir tehničko rešenje sa primenom toplotne
pumpe.
Prva velika toplotna pumpa je puštena u rad verovatno 1930/31. godine u Los
Anđelesu (SAD). Bila je vlasništvo kompanije za elektrodistribuciju i činio ju je rashladni
sistem učinka 1,6 MW za hlađenje komora. Četvrtina njenog toplotnog učinka je korišćena za
grejanje poslovnog prostora. Ista kompanija je, između 1937. i 1940. postavila još četiri
toplotne pumpe u četiri objekta. Koeficijent grejanjaja bio od 1,45 do 1,98, mada su
projektanti smatrali da bi trebalo da bude 2,32. Druga slična kompanija je, u istočnom delu
SAD, opremila osam objekata toplotnim pumpama od 60 kW do 1,2 MW, u periodu između
1934. i 1940. godine. Posle 1936, toplotne pumpe se sve više ugrađuju.
U Evropi je do razvoja toplotnih pumpi došlo oko 1930. igodine, da bi ih već 1943.
bilo dosta u primeni. Te godine je engleski časopis „Electrical Service" štampao specijaini
dodatak posvećen mogućnostima toplotnih pumpi. Taj tekst je pružio široj javnosti podatke o
64
Posle Drugog svetskog rata, u SAD počinje nagli razvoj opreme za grejanje, hlađenje i
klimatizaciju, pa samim tim i toplotne pumpe. Program istraživanja primene toplotne pumpe
je postavljen još pre 1945. godine, sa ciljem povećanja potrošnje električne energije i
egaliziranja vršnih opterećenja. Glavni zagovornici ove ideje su bile fu-me „Southern
California Edison Company" i „The American Gas and Elec-tric Company".
Vazduh iz prostora koji se grejao u toplotnoj pumpi je cirkulisao, filtrirao se, hladio ili
grejao i deiimično mešao sa svežim prethodno zagrejanim vazduhom. Prelazak sa režima na
režim, tj. sa grejanja na hlađenje i obratno, vršio se trokrakim ventilom. U ovom uređaju su
bili ugrađeni po dva kondenzatora i isparivača, što je bio nepotreban trošak.
65
U SAD se od 1948. godine razvijaju manje jedinice toplotnih pumpi, pre svega
klimatizeri za individualne korisnike, koji omogućavaju grejanje i hlađenje. Proizvodnja ovih
pumpi, učinka od 10 do 30 kW, počela je vrlo brzo da raste. Broj proizvedenih jedinica se
kretao od 2 000 (1951) do 76 000 komada (1963), da bi 1972. dostigao 300 000 jedinica. U toj
zemiji je 1976. godine proizvedeno 1,6 miliona toplotnih pumpi.
Do 1950. godine toplotne pumpe se uglavnom koriste za grejanje kuća (50%), ali i
industrijske svrhe svega 5%. Vodu kao toplotni izvor koristilo je 53%, vazduh 36%, a samo
7% toplotnih pumpi zemlju. (Ovakvo stanjeje bilo u SR Nemačkoj 1975. go-dine.) Između
1950. i 1954. toplotne pumpe se uvode na tržište. Pojavljuju se mnoga odlična rešenja, koja
zadovoljavaju sve strože-tehničke i ekonomske zahteve. Tako firma „General Eiectric"
oktobra 1951. iznosi na tržište topiotnu pumpu Čiji je toplot-ni Izvor vazduh i koja se
automatski prebacuje sa grejanja na hlađenje, prema potrebi. Uređaj je proizvedem kao „split"
sistem, Čije se jedinice mogu postaviti jedna iznad druge, ili jedna pored druge. Vršna
opterećenja se pokrivaju trostepenim električmm grejačem. Na tržištu je reklamiran kao
uređaj koji se može kovistiti preko cele godine, jer je zasnovan na konceptu toplotne pumpe
za kiimatizaciju.
Nagla ekspanzija ovog tržišta dovela je pojedine fivme u vaskorak između mo-
gućnosti plasmana i organizaciono-tehnoloških sposobnosti proizvodnje. Tako, na primer,
nestručna propaganda, pogrešno dimenzionisanje uređaja, loš izbor toplotnog izvova itd.,
doveli su do brojnih reklamacija. Pojedine firme nisu mogle da izađu na kraj sa sve većim
brojem intevencija, što je dovelo do obustavljanja proizvodnje toplotnih pumpi. Najveći broj
primedbi i intervencija odnosio se na kompresore sa R22. Međutim, prelaskom na rashladni
fluid R502, broj intervencijase znatno smanjio.
I sigumosti u radu toplotnih pumpi poklanja se sve veća pažnja. SAD su među prvim
zemljama izdale standard za sigurnost i kvalitet (,,Underwriters Laboratory" i ARl - Air-
66
Oko 1950. godine, u Velikoj Bntaniji su izrađene topiotne pnmpe koje su kao toplotni
izvor koristiie zemlju, sa akumuiacijom toplote i antrifrizom u cevima; imale su koeficijent
grejanja preko 3 i to pri najnepovoljnijim vremenskim uslovima.
Godine 1979. u splitskoj Luci je ugrađena veća domaća toplotna pumpa, koju je
proizveo splitski „Tennofriz", za potrebe pomorsko-putničkog tenninala. Koristila je morsku
vodu za toplotni izvor; imala je grejni učinak od 700 kW, sa temperaturom vode za grejanje
od 45°C/40°C i rashladni učinak od 650 kW (12°C/7°C). Ova toplotna pumpa i danas radi.
Nakon ove prve toplotne pumpe u tadašnjoj Jugoslaviji počinje ugradnja toplotnih
pumpi korišcenjem standardmh elemenata rashladnih instalacija. To su Slovenska plaža u
Budvi (1983), Izlake (1985), Fojnice (1985), Medijske Toplice (1988), Zetra u Sarajevu
(„Frigostroj") i drugi.
Posiednju decemju XX veka karakteristike najezda toplotnih pumpi za individualnu upotrebu
tzv. „split" (razdvojivih) toplotnih pumpi za grejanje i hlađenje. Nakon toga masovno se
primenjuju i veće jedmice i to kako sa elektropogonom kompresora, tako i sa gasmm
motorima.
Da bismo razumeli princip rada toplotne pttmpe, moramo proučiti rashiadne cikluse.
Principijelna razlika između ovih ciklusa vidi se prevashodno u tome što klasičan proces
hlađenja ima za cilj postizanje niskih temperatura (pri tome se ne misli na proces hlađenja u
klimatizacionim sistemima), dok toplotna pumpa teži postizanju viših temperatura. U prvom
slučaju cilj je ohliaditi robu ili primeniti rashladni ciklus u nekom tehnološkom procesu sa što
manje utrošenog rada, tj. energije. Cilj topiotnih pumpi je, naprotiv, dovesti toplotnti energiju
procesu ili robi sa što manje utrošeng rada.
Kod pamih kompresionih rashladnih uređaja promena stanja fluida je kontinualna i u
teoretskom smislu ciklusi se zasnivaju na levokretnom Kamoovom ciklusu.U pitanju je
idealan ciklus (sl. 39) koji pruža najveću mogLtću efikasnost u radu između dve konstantne
temperature. Ter-modinamički gledano, ciklus čine slede-će faze;
- 1-2. izentropska kompresija (S = konst.),
- 2-3. izotermsko hlađenje ili kon-đenzacija (tp = konst.),
- 3-4. izentropska ekspanzija (S = konst),
- 4-1. izotermsko zagrevanje ili isparavanje (ti = konst.).
68
Qk
Tp
Ti
Qo
Kao što je prikazano na slici, dijagram ph je podeijen na tri oblasti koje su odvojene
jedna od druge linijama zasićene tečnosti i pare. Oblast na dijagramu sa leve strane linije
zasićenja je pothlađena obiast. U svakoj tački ove oblasti rashladni fluid je u tečnom stanju na
temperaturi koja je ispod temperature zasićenja. Oblast koja se nalazi desno od linije zasićene
pare je pregrejana oblast, tj. oblast pregrejane pare. Deo između linija zasićenja je oblast
mešavine tečnosti i pare i predstavlja promenu stanja rashladnog fluida između tečnog i
parnog stanja. Rastojanje između dve tačke na liniji konstantnog pritiska predstavlja latentnu
toplotu isparavanja odnosno kondenzacije rashladnog fluida na tom pritisku. Linije zasićene
tečnosti i zasićene pare nisu paralelne, jer se latentna toplota rashladnog fluida menja sa
promenom pritiska na kome se javja promena faze.
Teoretski ciklus hlađenja je ciklus gde se pretpostavija da para rashladnog fluida izlazi iz
isparivača i ulazi u kompresor kao zasićena na temperaturi i pritisku isparavanja, a da tečnost
izlazi iz kondenzatora i ulazi u prigušni organ kao zasićena tečnost na temperaturi i pritisku
kondenzacije. lako se rashladni ciklus stvarne mašine za hlađenje razlikuje od teoretskog
70
ciklusa, njihove uporedne anaiize su i pored toga važne za definisanje parametara rashlađnih
ciklusa pri raznim radnim uslovima.
linije konstantne temperature, u pothladenoj oblasti, skoro su vertikalne na dijagramu i
paralelne sa linijama konstantne entalpije. U središnjem delu (mešavina pare i tečnosti)
promena stanja rashladnog fluida vrši se pri konstantnoj temperaturi i pritisku, linije
konstantne temperature su paralelne i podudaraju se sa linijama konstantnog pritiska. Na liniji
zasićene pare linije konstantne temperature menjaju pravac, a u obiasti pregrejane pare
opadaju ka apscisi.
Linije koje se strmo prostiru preko oblasti pregrejane pare jesu linije konstantne entropije.
Krive koje sa malim nagibom prolaze kroz oblast pregrejane pare jesu linije konstantne
zapremine.
Vrednosti promenljivih veličina rashladnog fluida važnih za rashiadni ciklus direktno se
očitavaju na dijagramu ph. Pri pojednostavljenom prikazu dijagrama izostavljaju se osobine
rashladnog fluida koje nemaju značaj u pojedinim tačkama ciklusa, npr. u oblasti tečnosti ili
oblasti promene faze (središnji deo) vrednosti entropije i zapremine su izostavljene.
Kako je dijagram ph baziran na 1 kg mase rashladnog fluida, data zapremina
predstavlja specifičnu zapreminu.
Teoretski ciklus hlađenja je ciklus gde se pretpostavija da para rashladnog fluida
izlazi iz isparivača i ulazi u kompresor kao zasićena na temperaturi i pritisku isparavanja, a da
tečnost izlazi iz kondenzatora i ulazi u prigušni organ kao zasićena tečnost na temperaturi i
pritisku kondenzacije. Iako se rashladni ciklus stvarne mašine za hlađenje razlikuje od
teoretskog ciklusa, njihove uporedne anaiize su i pored toga važne za definisanje parametara
rashlađnih ciklusa pri raznim radnim uslovima.
Tačka 1 može da se opiše kao stanje blizu iziaza rashladnog fluiuda iz kondenzatora
gde se proces kondenzacije završava i gde je rashladni fluid zasićena tečnost na temperaturi i
pritisku kondenzacije. Osobine rashladnog fiuida u ovoj tački mogu se očitati iz dijagrama ili
prikazati tabelamo.
U teoretskim ciklusima, sa usisavanjem pare na liniji zasićenja, podrazumeva se da
nema promene osobina (stanja) tečnog rashiadnog fluida dok on struji kroz tečni cevovod od
kondenzatora do prigušnog organa . Proces opisan početnim i krajnjim tačkama stanja 1-2
javija se prili-kom prolaska tečnosti kroz prigušni organ, kada se pritisak menja sa pritiska
kondenzacije na pritisak isparavanja.
Prolaskom tečnosti kroz otvor prigušnog organa temperatura tečnosti se menja sa
temperature kondenzacije na temperaturu isparavanja.
Proces 1-2 je prigušivanje i predstavlja adijabatski proces pri kome se entalpija radnog fluida
ne menja. Pretpostavka je da u cevima i ventilima nema dobitaka i gubitaka toplote, niti
povećanja rada.
Kako se entaltpija rashladnog fluida u toku procesa 1-2 ne menja, tačka 2 se nalazi na
preseku linije konstantne entalpije i linije koja odgovara temperaruri i pritisku isparavanja. Za
iznalaženje tačke 1 moraju biti poznati pritisak ili temperatuva kondenzacije.
Kao rezultat delimičnog isparavanja rashladne tečnosti u toku procesa 1-2, rashladni fluid je u
tački 2 mešavina tečnosti i pare.
qi h3 h2 (1)
Ali, kako je h2 jednako hXt onđa je:
qi h3 h1 (2)
Na dijagramu ph, razlika entalpija između tacaka 6 i 3 predstavlja ukupnit latentnu toplotu
isparavanja 1 kg rashladnog fluida na pritisku isparavanja. Kako je razlika entatpija u tačkarna
2-3 koristan efekat hlađenja, razlika entalpija u tačkama 6-2 je gubitak efekta hlađenja.
Izentropska kompresija je specijalan tip adijabatskog procesa koji se odvija bez trenja.
Ona se ponekad definiše kao kompresija "adijabatska bez trenja", ili kompresija "konstantne
entropije".
Kako u toku procesa 3-4 nema promene entropije, tačka 4 se na dijagramu ph nalazi
praćenjem linije konstantne entropije od tačke 3 do preseka sa linijom pritiska kondenzacije.
U tački 4, rashladni fluid je pregrejana para. Osobine rashladnog fluida u tački 4 se mogu
očitati sa dijagrama ph. Kako vrednosti t, h i v zahtevaju interpolaciju, one su samo
aproksimirane.
Za sistem toplotnih pumpi, kao što je već rečeno, bitan efekat je dobijanja toplotne
energije, pa se koeficijent grejanja defmiše na sledeći način:
Qp Tp
KGc (10)
Q p Qi Tp Ti
gde su:
KG. - Karnoov koeficijent grejanja,
Qp - toplota razmetijena na strani toplotnog ponora,
0; - toplota razmenjena na srrani toplotnog izvora,
Tp - apsolutna temperatura ponora,
Ti - apsolutna temperatura izvora.
74
Slika 42. Radni ciklus toplotne pumpe koja radi sa rashladnim medijumom R22
4.2.1. Kompresori
- klipni,
- rotacioni,
- vijčani i
- centrifugalni.
Svaka od ovih vrsta kompresora ima specifične mane i prednosti, koje direktno zavise
od radnih parametara i vrste fluida. Sve vrste kompresora se ne proizvode za sve praktično
potrebne učinke.
im, u odnosu na toplotni učinak, veliki. Međutim, i pored svih ovih loših osobina, klipni
kompresori su, kao najmasovniji, ujedno i najjeftiniji, lako se održavaju, a i rezervni delovi su
im jeftiniji. Ovi kompresori mogu da obezbede vrlo veliki stepen sabijanja.
Po svojim konstrukcionim karakteristikama, klipni kompresori se dele na otvorene,
poluhermetičke i hermetičke kompresore. Otvoreni klipni kompresori su najstarije
konstrukciono resenje kompresora uopšte. Pogonski motor se vezuje za kompresor direktno
preko spojnice, iii indirektno preko prenosnika. Pri indirektnoj vezi, mehanički koeficijent je
manji, Što umanjuje i ukupni stepen iskorišcenja pogonskog motora. Otvoreni kompresori,
iako jednostavni za održavanje, imaju dosta nedostataka, naročito kada se koriste u sistemima
sa toplotnom ptimpom.
Velika buka koju izazivaju prisiljava korisnika da prostoriju u kojoj su smešteni
posebno zvučno izoluje. Toplotni gubici su im znatni i zbog toga što se ovakvi kompresori ne
rade posebno za toplotne pumpe, nego su obično prilagođeni novoj nameni. Odavanje toplote
okolini je značajno, kao i odavanje topiote pogonskog motora, bez mogućnosti da se ta toplota
vrati sistemu ponovo i korisno upotrebi. A kada se to ipak konstrukciono reši, ta rešenja su
veoma skupa i nepouzdana.
Regulisanje otvorenih kompresora, i to većih jedinica, obično se vrši preko ventilskih
pločica. Manje jedinice ne mogu se regulisati. Maksimalni radni pritisak u otvorenim
kompresorima iznosi 25 bara, kada im je prečnik cilindara 120 mm, a kada su prečnici veći,
maksimalni dozvoljeni radni pritisak je 22 bara. Raziika pritisaka između usisa i potisa je oko
18 bara. Ove vrednosti umnogome zavise od uslova i vrste ulja za podmazivanje. S tim u vezi,
treba posebno voditi računa o kvalitetu ulja za podmazivanje toplotnih ptimpi. DIN 51503
definiše kinematsku viskoznost ulja u stacionamim tislovima rada. Opseg rada toplotnih
pumpi sa otvorenim kompresorima zavisi od vrste rashladnog fiuida i konstrukcije samog
kompresora, a režimi rada su prikazani u tabeli br. 9.
Rotacioni kompresori su novijeg datuma. Oni se sastoje od klipa koji se obrće oko
ekscentričnog vratila, istovremeno se kotrljajući po zidu cilindra. Nemaju usisni ventil, te
praktično nemaju štetan prostor, ni zapreminski gubitak zbog štetnog prostora.
Pri malim razlikama pritisaka kondenzacije i isparavanja, ovi kompresori imaju dobre
koeficijente isporuke. Međutim, pri većim razlikama usisnog i potisnog pritiska, zapreminski
gubici postaju veći, kao posledica proticanja pare rashladnog fluida iz prostora sa višim
pritiskom u prostor sa nižim pritiskom. Ovi gubici se mogu smanjiti povećavanjem broja
obrtaja klipa, kao i intenzivnijim podmazvanjem klipa i cilindra. Taj tip kompresora koristi
rashladne fluide koji se slabo rastvaraju u uljima za podmazivanje.
Rotacioni kompresori traže savršeniju tehnologiju proizvodnje. Broj proizvođača je zbog toga
vrlo mali. Kompresori u hermetičkoj izvedbi nalaze veiiku primenu u toplotnim pumpama
manjeg učinka. Za veće snage toplotnih pumpi ugrađuje se veći broj manjih rotacionih
kompresora. Njihove osnovne prednosti u odnosu na klipne kompresore su sledeće:
- U rotacionom kompresoru nema štetne razmene između hladne pare rashladnog fiuida
i zida toplog cilindra.
- Poprečni presek ulaza u cilindar nema uticaja na štetan prostor.
- Zbog karakterističnog oblika kompresione komore, potisni ventili rade mnogo mirnije.
- Vek trajanja kao i iskorišcenje su im mnogo duži od klasičnih klipnih kompresora.
- Relativno mali broj obrtnih delova.
- Pri startovanju se ne pojavljuje pena ulja. Potisna komora ne dozvoijava da ulje odlazi
u instalaciju, odnosno služi kao separator ulja.
- Nije potreban usisni ventil.
Postavljanjem prethladnjaka, svaki višak toplote, nastao zbog gubitaka u kompresoru i
motoru, može se vratiti grejnom fluidu i ponovo korisno upotrebiti. Gubici u motoru ne utiču
na iskorišćenje kompresora.
Jednostavnom konstrukcijom usisne komore i nepovratnog ventila, može se osigurati
prelivni ventil, koji omogućuje lakše uključivanje, bez posebnih mehanizama, čak i u manjim
jedinicama. Zahvaljujući tome, ne treba ugrađivati prevelike motore.
Iz prakse je poznato da se na manje rotacione kompresore, u odnosu na klipne
kompresore istog učinka, može ugraditi za jednu veličinu manji motor, što znači 20% do 30%
manje električnih gubitaka. Ovi kompresori su po veličini manji za oko 30% od klipnih, koji
imaju iste učinke.
80
Vijčani kompresori se mogu ubrojiti u rotacione kompresore, zbog rotora koji obiikom
podseća na vijke. Kao i u rotacionim, tako i u vijčanim kompresorima nema štetnog prostora,
pa ni zapreminskih gubitaka zbog štetnog prostora. Zapreminski gubici nastaju od pretakanja
pare iz prostora sa višim, u prostor sa nižim pritiskom, kroz zazore između rotora.
U vijčanim kompresorima ulje se ubrizgava u njegov radni prostor, zbog čega se
neposredno iza njega postavljaju odvajači ulja. Velika količina ulja koja se ubacuje u toku
rada znatno smanjtije gubitke usled proticanja, pa se zato mogu praviti rotori i statori sa većim
zazorima, što pojeftinjuje njihovu izradu.
Vijčani kompresori nisu osetljivi na „tečni udar", odnosno pri pojavi tečnosti u
kompresoru, konstrukciono rešenje sa zazorima omogućuje rad bez kvarova.
Vijčani kompresori se proizvode kao otvoreni i poluhermetički. Poluhermetički se koriste
najčešće sa freonom kao rashladnim fluidom.
Vijčani kompresori imaju duži vek trajanja od klipnih i lakše ih je održava-ti. Zbog
toga što se po svojim učincima nalaze između klipnih i centrifligalnih, njihova upotreba nije
rasprostranjena u toplotnim pumparna, jer tradicija u primeni klipnih i prednosti
centrifugalnih kompresora još uvek utiču na Širu primenu vljčanih kompresora.
81
Razmenjivači toplote su aparati u kojim se vrši razmena toplote odnosno prelaz toplote
rashladnog fluida sa jednog na drugi radni fiuid. Ovaj proces može da se odvija na tri načina:
provođenjem (kondukcijom), konvekcijom i zračenjem. Pomenuti procesi razmene toplote se,
međutim, bitno razlikuju- razmena toplote konvekcijom i provođenjem uvek vezana za
materiju, dok razmena toplote zračenjem nije. Konvekcija i provođenje kao oblici prenosa
toplote su najčešće istovremeni.
Razmena toplote provođenjem vrši se pri međusobno direktnom kontaktu dva tela
različitih temperatura. Prilikom konvekcije, u kojoj nema promene agregatnog stanja, razmena
toplote vrši se između tečnosti ili gasa sa jedne strane, i čvrstog tela sa druge strane. Kretanje
tečnosti i gasa može biti prirodno ili prinudno, Što direktno utiče na intenzitet razmene
toplote.
Pri razmeni toplote podrazumeva se da nema promene agregatnog stanja fiuida koji se
kreće i tada je razmenjena količina toplote jednaka proizvodu masenog protoka, specifične
toplote i raziike temperatura fluida.
Q=G·cp·(tul-tiz) (11)
83
1 1 n
1
i (13)
k sp i 1 i un
- taloženja (sedimentacije),
- kristalizacije,
84
- hemijskih reakcija,
- bioloških mikroorganizama i
- korozije.
radnog fluida. Pad pritiska u rashladnim instalacijama od 0,1 do 0,3 bar je dozvoljen, što
predstavlja oko 3-4 K temperaturske razlike, već prema vrsti rashiadnog fluida i temperaturi
isparavanja.
U toplotnim pumpama, gde se posebno vodi računa o ekonomičnosti razmenjivača
toplote, ovaj pad pritiska ne sme biti veći od 0,1 bara.. Porast pada pritiska na strani radnog
fluida (voda, vazduh) ne utiče direktno na ekonomičnost toplotne pumpe, jer se pri tome ne
povećava rad uložen u pogon kompresora. Međutim, veća potrošnja energije za pogon
ventilatora, pumpi i drugih elemenata može poremetiti ukupnu ekonomičnost čitavog sistema.
U celini gledano, optimalna veličina razmenjivača toplote pored prolaza toplote i pada
pritiska, zavisi i od troškova proizvodnje samog razmenjivaca topiote kao i pogonskih
troškova.
4.2.3. Isparivači
Isparivač je deo toplotne pumpe u kome rashladni fluid isparava zahvaljujući toploti
oduzetoj od toplotnog izvora. Ova toplota određena je toplotom isparavanja .
U zavisnosti od konstrukcije ispadvača, isparavanje rashladnog fluida može biti oko
cevi u velikoj zapremini, ili u cevima. Mehanizam isparavanja rashladnog fluida u isparivaču
je vrlo složen proces i neće biti posebno opisivan. Poznavanje tog mehanizma posebno je
važno pri optimizaciji veličine isparivača u odnosu na toplotni izvor, kada se konstrukcija
isparivača ne može posmatrati odvojeno od toplotnog izvora.
Isparivači se dele prema vrsti, odnosno prema agregatnom stanju toplotnog izvora na
isparivače za oduzimanje toplote od vazduha ili drugih gasova, i isparivače za tečnost.
Isparivači u kojima rashladni fluid potpuno isparava u zapremini, nazivaju se „suvim
isparivačima", a oni u kojima tečnost rashladnog fluida ne ispari potpuno nazivaju se
„preplavljeni isparivači".
IZLAZ PARE
RASH. FLUIDA
RASH. FLUID
ULAZ
VODE
ULAZ TEČNOG
RASH. FLUIOA
smešten rashladni fluid, ima ga mnogo više od količine koja isparava u jedinici vremena.
Količina tečnosti rashladnog fluida je konstantna i njeno dodavanje je u funkciji toplotnog
opterećenja ispanvača. Para rashladnog fluida se odvodi preko parnog doma, gde je njena
brzina tolika da se kapljice tečnosti odvajaju i vraćaju u zapreminu isparivača. Kada se
primenjuju rashiadni fluidi koji se ne mešaju sa uljem, na isparivač se stavija priključak za
odvođenje ulja. Razlike temperatura rashladnog fluida i toplotnog izvora su vrlo male i iznose
od 3°C do 6°C.
Brzina vode u cevima se kreće od 2,5 m/s do 3 m/s, kada su cevi čelične, i 2 m/s do 4
m/s kada su bakarne. Istraživanja vršena u poslednje vreme pokazuju da je sa bakamim
cevima moguće ostvariti i brzine od 8 m/s, a da ne dođe do njihove erozije, pod uslovima da
je prethodno izvršeno filtriranje fluida toplotnog izvora. Na sl.49 je prikazan takođe đobošasti
isparivač za tečnost, ali sa rashladnim fluidom u cevima, koji je obično isparivač „suvog" tipa.
Prvi tip isparivača se koristi češće za veće toplotne učinke, a drugi tip dobošastog isparivača
se najčešće koristi za manje učinke.
U grupu isparivača koji koriste tečnost kao toplotni izvor, spadaju još i isparivači tipa
cev-u-cevi, za manje toplotne pumpe, isparivači za akumulaciju toplote u ledu i pločasti
isparivači.
Isparivači cev-u-cevi se koriste za male topiotne pumpe za široku potrošnju i izrađuju se od
bakamih cevi. Sa orebrenim cevima, ovi isparivači mogu biti vrlo kompaktni i jeftini.
ULAZ A
VODE
4.2.4. Kondenzatori
4.2.5. Automatika
- Gubici energije usled rada pojedihih elemenata automatike morajti biti svedeni na
najmanju moguću meru, da bi se sačuvala ekonomičnost rada toplotne pumpe. To se
odnosi pre svega na padove pritiska i pouzdanost rada uređaja.
bunarske vode je najniži, pa je i izdašnost najmanja, kao što je tada i najniža temperatura
vode. Tada je toplotni učinak pumpe nedovoljan, pa se mora obezbediti dopunski izvor
grejanja. Iako se dakle radi o vodi koja je veoma dobar toplotni izvor, u određenim uslovima
nju nije moguće koristiti.
Kvalitetan toplotni izvor je neobično važan u izboru rešenja toplotne pumpe, a to dokazuju
iskustva u njihovoj eksploataciji.
Visoka i konstantoa temperatura toplotnog izvora u toku eksploatacije toplotne pumpe
je vrlo važna, jer direktno utiče na koeftcijent grejanja, a time na ekonomičnost toplotne
pumpe. Temperatura toplotnog izvora se ne sme značajnije menjati u toku rada pumpe, jer to
utiče na tačnost njene regulacije.
Toplotni izvor mora imati i veliki kapacitet - izdašnost, da bi se toplotna pumpa
ravnomerno snabdevala energijom. Velika izdašnost tog izvora omogućuje i povišenje
temperature isparavanja, što direktno utiče na ekonomičnost.
Fizičke osobine toplotnog izvora presudno utiču na visinu troškova eksploatacije. Specifična
topiota treba da je velika, da bi troškovi prenosa energije bili manji. Ulaganje u toplotni izvor
i cena postrojenja za njegovu eksploataciju ne bi trebalo da budu veći od 20% od cene
postrojenja toplotne putnpe.
U određenim uslovima eksploatacije, za toplotni izvor treba stalno plaćati - ili
doprinose vodovodnoj organizaciji, ili, recimo, nadoknadu vlasniku otpadne topiote, ili
energiju potrebnu za dopremanje toplotnog izvora do toplotne pumpe. Ti troškovi moraju
obavezno da se uzmu u obzir i ne bi trebalo da ugroze ekonomičnost i rentabilnost toplotne
pumpe.
Mehanička čistoća toplotnog izvora i neagresivnost u odnosu na instalaciju toplotne
pumpe, vrlo su važni činioci, kako sa gledišta investicija, tako i odrzavanja. Često se dešava
da potreba za dodatnim prečišćavanjem zaprljanih i/ili agresivnih izvora toplote predstavlja
tako krupan problem da eliminiše toplotni izvor iz primene.
Poznatoje da se svi postavljeni zahtevi ne mogu u celini i jednovremeno ispuniti i da je
postizanje realnog optimuma osnovni uslov ekonomtčnosti jednog sistema. Zbog toga, ako se
ne može naći jedan „idealan" toplotni izvor, treba pribegavati rešenju sa kombinacijom više
njih. Te kombinacije nastaju sa jedne strane kao posledica meteorološko-geografskih uslova i
sa druge strane zahteva korisnika.
Kada je posle Drugog svetskog rata interesovanje za toplotnim pumpama u
individualnim stambenim zgradama počeio da raste, kao osnovni problem se nametnuo izbor
toplotnog izvora. Prva ideja je bila da to bude zemlja. Vazduh, kao toplotni izvor, bio je
nestabilan. Međutim, porast proizvodnje toplotnih pumpi dovodi do pojave niza problema u
njihovoj montaži, pre svega onih koje kao toplotni izvor koriste zemlju. Problemi su pre svega
nastajali pri postavljanju cevnih zmija u zemlju i njihovom održavanju, a posebno u
obezbeđivanju neophodnog prostora za njihovo postavljanje ili skupo postavljanje vertikalnih
sondi. To je dovelo do smanjenja proizvodnje ovih pumpi i izrade onih koje kao toplotni izvor
koriste ipak vazduh. One su imale manje koeficijente grejanja, naročito u krajevima sa
izuzetno niskim spoljnim temperaturama. Zbog svega ovoga, sve se češće javljaju toplotne
pumpe čiji je toplotni izvor voda (50%), a zatim vazduh (36%) i zemija (7%).
Zadovoljavajuće rešenje sa vazduhom kao najrasprostranjenijim toplotnim izvorom još nije
nađeno, pa se zato i dalje traga za pravim toplotnim izvorom (ili kombinacijom više njih).
92
Prirodni toplotni izvori nemaju postojane parametre tokom cele godine, a osobito ne u periodu
korišćenja toplotne pumpe (kada se njome greju prostorije), pa se moraju posebno i pažljivo
analizirati, Na slici 50 prikazane su promene temperature toplotnog izvora u toku godine. Na
dijagramu se jasno vidi da najpovoljniji energetski parametar - temperatura toplotnih
izvoranije u direktnoj proporciji sa potrebama grejanja (januar i decembar mesec).
93
Slika 50. Srednja temperatura prirodnitih toplotnih izvora u funkciji godišnjeg doba; 1 -
podzemne vode, 2 - rečne vode, 3 - vode jezera na dubini od 10 m, 4 - rečna voda na većoj
dubini i 5-okolni vazduh
Slika 51. Međusobna zavisnost toplotnog izvo-ra i godišnjeg doba; 1 - nekoherenniost toplof-
nog izvora (vazduii), 2 - toplotni gubici, 3 - kohe-rentnost toplotnog izvora, 4 - temperatura u
gre-janom prostoru
4.4.1. Vazduh
Vazduh je toplotni izvor koga ima u najvećim, bolje reći neograničenim, količinama,
koji je „besplatan" i čije su mogućnosti korišćenja kao toplotnog izvora najpovoljnije.
Međutim, njegovi nedostaci kao toplotnog izvora su njegova nekoherentnost, promenljivost
temperature tokom godine, kao i vrlo nepovoijne termičke osobine. Niska specifična toplota,
mali koeficijent provođenja toplote i obrazovanje leda na nižim temperaturama, stvaraju
određene tehničke probleme u izboru odnosno konstruisanju i dimenzionisanju isparivača za
toplotne pumpe. Uspešnirn rešavanjem ovih nedostataka u poslednje vreme, omogućeno je
korišćenje toplome pumpe sa vazduhom kao izvorom toplote, i za snage preko 50 kW.
Tokom dosadašnjeg razvoja toplotne pumpe, najveći broj proizvedenih manjih
jedinica su baš pumpe koje kao toplotni izvor koriste vazduh. To su toplotne pumpe tipa
vazduh-vazduh, kojima se, zbog odsustva potrebe za posrednikom između toplotne pumpe i
toplotnog ponora, omogućuju relativno povoljni koeficijenti grejanja u većem delu grejne
sezone. Na dijagramu (sl. 50) smo već videli da ovaj tip toplotne pumpe ima veliki
nedostatak, jer priroda potrebe za energijom grejanja ne odgovara prirodi raspoloživog
grejnog učinka. Međutim, ovaj period je vrlo kratak (sl. 51).
Kada temperatura isparavanja u vazdušnoj toplotnoj pumpi padne znatno ispod 0°C,
na isparivaču se formira led. Ovaj led utiče pre svega na smanjenje koeficijenta prelaza
toplote i povećava otpor strujanju vazduha, zbog čega se naglo smanjuje učinak isparivača, pa
samim tim i ekonomičnost toplotne pumpe. Veća količina leda zahteva češce otapanje i
dovodi do neravnomernije isporuke toplotne energije korisnika. Razlika između temperatura
okolnog vazduha i isparavanja je obično između 5°C i 10°C, što znači da led počinje da se
stvara pri temperaturi spoljnjeg vazduha od 5°C. Led na isparivaču se otapa prekidom rada
toplotne pumpe i daljom cirkulacijom vazduha, ako je temperatura vazduha iznad 2°C. Kada
su temperature vazduha ispod 0°C, otapanje se mora vršiti reverzibilnim metodom (isparivač
postaje kondenzator). To se takođe može izvržiti dodatnom energijom ili vodom. Kada je
temperatura isparavanja iznad 0°C, nastaju veće količine vlage, pa se u ovakvim situacijama
mogu očekivati i nešto veći koeficijenti prelaza toplote, sa neznatnim povećanjem strujanja
vazduha preko lamela isparivača.
Učestalost otapanja isparivača je u funkciji ne samo spoljne temperature, nego i
relativne vlažnosti. Iskustva su pokazala da je rad na temperaturi od 2°C do -7°C, pri visokoj
relativnoj vlažnosti, naročito kritičan u pogledu otapanja i učestaiosti otapanja. Suv i hladan
zimski vazduh, čija je temperatura ispod -7°C, može da omogući bolji rad isparivača, utoliko
što nije potrebno često otapanje.
Toplotne pumpe koje koriste vazduh kao toplotni izvor, imaju još i nedostatak što
stvaraju veliku buku vibracijom, utoliko veću, tikoliko je i uređaj veći. Mesto isparivača za
toplotnu pumpu, koje je vrlo često van objekta, zahteva posebne mere predostrožnosti.
Vazduh nije uvek čist i ima sastojke koji mogu izazvati koroziju, a vremenom i prestanak rada
isparivača.
U našim klimatskim uslovlma, pojava izrazito niskih temperatura je vrlo retka, s tim-
što im je učestalost mala, a trajanje kratko. Zato se one ne moraju uzimati kao reperne pri
odlučivanju da li primeniti ili ne toplotne pttmpe sa vazduhom kao izvorom toplote.
96
4.4.2. Voda
Voda, kao prirodni toplotni izvor za toplotnu pumpu, predstavlja idealno rešenje, zbog
svojih odličnih tennodinamičkih osobina. Specifična toplota vode je u odnosu na vazduh četiri
puta veća, pa je i u jedinici mase veća sadržina toplote, te su protoci vode četiri puta manji.
Pored toga, koeficijent prelaza toplote je mnogo veći, što dozvoljava znatno manje površine
razmenjivača toplote.
Pored drugih prednosti, moguća je i izrada mnogo kompaktnijih toplotnih pumpi sa
vodom kao toplotnim izvorom. Međutim, iako vode ima svuda oko nas, ona je sve skuplja i
njeno korišćenje se mora strogo kontrolisati, naročito ako se radi o vodama koje imaju dobar
kvalitet.
Površinske vode, a naročito vodotokovi, sve su zagađeniji, zbog čega se danas reke vrlo retko
zamrzavaju. To ide u priiog korišcenju reka kao toplotnih izvora. Reke, kao i vode uopšte,
imaju relativno koherentan odnos između potreba za toplotom i mogućnosti njenog dobijanja.
Najveća iskutstva u eksploataciji površinskih voda ima Švajcarska. Ona su pokazala da do
sada nije bilo problema sa termičkim zagađenjem voda, koje bi moglo nastati oduzimanjem
toplote pri ekspioataciji toplotnih pumpi.
U određenim uslovima, kada je izdašnost vodenog toplotnog izvora mala, na primer
usled niske temperature vode, potrebna količina toplote se obezbeđuje promenom faze i
stvaranjem sloja leda na isparivaču. Ovom režimu treba pribegavati samo u izuzetnim
slučajevima, zbog naglog snižavanja temperature isparavanja, a time i koeficijenta grejanja.
Za ovakve režime treba predvideti posebne vrste isparivača na kojima je moguće formiranje
leda. Kada topiotna pumpa ne radi, sa isparivača se led otapa vodom iz toplotnog izvora.
Temperature rečniih voda zimi kreću se od 11°C do 2°C, a leti i do 2°C. Korišćenje
energije rečnih voda za toplotne pumpe u našoj zemlji za sada nije posebno pravno regulisano,
dok u zapadnoj Evropi već postoje propisi o toj primeni. Kod nas postoje realne mogućnosti
korišćenja energije tekućih rečnih voda za toplotne pumpe.
Izuzetno veliko iskorišćenje energije iz rečnih voda kao toplotnog izvora, kada je
vodostaj reka nizak, a protok mali, može dovesti do pothlađivanja vode, a time i do termickog
„zagađenja". Rečna voda obično sobom nosi čvrste predmete (kamenje, drveće i sl.), pa se
97
zbog toga mora predvideti i grubo prečišcavanje voda. Ovakvo prečišćavanje može znatno da
smanji troškove održavanja isparivača.
Zbog neposrednog kontakta veće količine vode sa isparivačem, a time i manjih
temperaturskih razlika između vode i rashladnog fiuida, dobijaju se povoljniji koeficijenti
grejanja od onih kada se koriste dobošasti ili pločasti isparivači. U ovakvim slučajevima vrlo
je značajan problem održavanja vodozahvata i samog isparivača. Održavanje podrazumeva
periodično pražnjenje i čišćenje vodozahvata kao i čišcenje površine isparivača. Ovakvi
isparivači su zbog velike količine rashiadnog fluida i same konstrukcije vrlo skupi, i ne sme se
dozvoiiti nikakvo oštećenje koje bi izazvalo zastoj celog sistema.
Ukoliko se voda transportuje cevima do toplotne pumpe, potrebno je optimizovati
pumpno postrojenje, što direktno utiče na rentabilnost toplotne pumpe. Voda se obično
transportuje cevima postavljenim u zemlju. One mogu, ali ne moraju, biti izolovane, što zavisi
od dubine i dužine na kojoj se postavljaju. Ukoliko se iskorišćena i pothlađena voda vraća u
reku, to treba učiniti u nizvodnom toku. Rečna voda je obično takvog kvaliteta da je ne treba
obrađivati, ali treba voditi računa o njenoj nečistoći.
Jezerska voda je po mogućnostima primene vrlo slična rečnoj, osim što se zbog
sporog kretanja vode, manje koriste uronjeni isparivači. U jezerskoj vodi je češća pojava algi,
pa ako se u nju uranjaju isparivači, oni se rade u obiiku ploča, radi lakšeg čišćenja i boljeg
opstrujavanja vode. Kada se koriste dobošasti isparivači, vodozahvat mora biti posebno
izveden, tako da se izbegne vraćanje ohlađene vode u njega. Dubi-nu sa koje treba uzhnati
vodu treba pažljivo odabrati, zbog veoma izraženog tempe-raturnog gradijenta. Ako toplotna
pumpa radi u toku cele godine, potrebno je predvi-deti dva usisna otvora, niži za zimske, a
viši za letnje uslove.
Temperature podzemnih i bunarskih voda do oko 20 m dubine, kreću se od 5°C do 15°C i
više, sa malim kolebanjem u toku godine. Temperarura vode zavisi od dubine sa koje se
uzima i ona je stabilnija ukoliko se voda crpi sa veće dubine. Iz tih razloga su ove vode vrlo
pogodne za toplotne pumpe manjih i srednjih učinaka, jer je za veći učinak izdašnost ovih
voda najčesće nedovoljna.
Zemlju kao toplotni izvor vrlo često koristimo preko podzemnih voda, koje se dovode
do toplotnih pumpi i time posredno odvodi toplota iz zemlje. Za takve sisteme voda se iz
zemlje preko bunara, podzemnih kanala, pukotina i sl., dovodi do toplotne pumpe.
Karakteristična su tri slučaja prikazana na slici 53. Prvi je kada postoji samo jedan bunar iz
koga se voda uzima i vraća. Drugi sistem je sa dva bunara (slika 53a), jedan služi za
izuzimanje vode, a u drugi se vraća iskorišćena voda. Treći slučaj je sa jednim bunarom (slika
53b), pri Čemu se odvođenje vode vrši u otvorene vode (reka ili jezera).
Za ove sisteme viio su važni kvalitet i kvantitet vode, Što se mora ispitati pre nego Što
se pristupi realizaciji sistema. Posebno se mora imati u vidu da ovakvi izvo-ri sadrže veću
količinu kiseonika i minerala, Što usiovljava posebnu zaštitu cd korozije i odstranjivanje
naslaga u razmenjivačima toplote. Takve sisteme tretiramo kao topiotne pumpe tipa vođa-
vocla ili voda-vazduh.
98
a) b)
Slika 53. Bunar kao toplotni izvor; a) - sistem sa dva bunara, b) -sistem sa jednim bunarom sa
odvodom u površmske vode
- Falctor pH 6-8
- oksidi gvožđa do 1 mg/l
- mangan do 1 mg/l
- slobodni CO-, do 10 mg/l
- sulfat do 100 mg/l.
U gradovima nije potrebno graditi bunar za odvođenje vode, jer se gradska kanalizaciona
mreža može koristiti za odvod ohlađene vode, ali samo za manje toplotne učinke. Za veće
toplotne pumpe mora se praviti poseban koiektor-priključak.
4.4.3. Zemlja
Zbog svoje relativno konstantne temperature tokom godine, zemlja je pogodna kao
toplotni izvor za topotne pumpe. Ima je u velikim količinama i u neposrednoj blizini
korišćenja nisu, bar za sada, potrebne nikakve dozvole za njeno korišćenje u ovu svrhu.
Toplotna pumpa, čiji je toplotni izvor zemlja, jeste sistem koji koristi razmenjivač
tolote u obliku cevne zmije projektovan tako da od zemlje odvodi ili u zemiju dovodi toplotu.
Blizak kontakt sa zemljom obezbeđen je, obično, jednom ili više plastičnih cevnih zmija,
ukopanih vertikalno ili horizontalno u zemlju. Fluid, voda, rasolina ili rashladni fluid,
cirkulišu kroz cevi prenoseći toplotnu energiju do razmenjivača toplote toplotne pumpe ili od
99
njega. U klasičnoj reverzibilnoj toplotnoj pumpi razmenjivač toplote može biti ili isparivač ili
kondenzator, u zavisnosti od toga da li se toplotna pumpa koristi za grejanje ili za hlađenje.
Sistemi sa zemljom kao izvorom toplote su investiciono skuplji po jedinici snage od
onih kod kojih je izvor vazduh ili voda, ali su eksploatacioni troškovi relativno niži, što za
neke uslove gradnje daje prednosti ovim vrstama tolotnih pumpi.
Cevne zmije položene u zemlju, kod kojih je razmenjivač toplote u direktnom
kontaktu sa zemljom, imaju konstantan protok kvalitetno obrađenog fluida (voda ili glikol),
zbog čega takvi sistemi nemaju probleme koje imaju otvoreni sistemi sa vodom. Zmije se
postavijaju horizontalno ili vertikalno (slika 54).
Temperatura zemlje neposredno u zoni razmenjivača toplote je presudna za
određivanje koeficijenta grejanja toplotne pumpe. Na sl. 61 je prikazana primena temperature
zemlje na raznim dubinama, u zavisnosti od doba godine . Najmanje kolebanje temperature je
na dubini od 6 m i iznosi ±1,5 K, dok je najveće kolebanje blizu površine i prati kolebanje
temperature okolnog vazduha.
Na dubini od oko 1 m, 90% toplote se dobija iz okolnog vazduha i od sunca, a senke iz
okoline znatno utiču na toplotni fluks. Toplota dobijena iz dubine zemlje u ovom slučaju
iznosi samo 10%. U ovakvim slučajevima (do dubine od 2 m) koriste se isključivo
horizontaine cevi, koje zadovoljavaju potrebe za grejanjem manjih i srednjih objekata.
U cevima postavijenim horizontalno ili vertikalno, nalazi se rashladni fluid, ili rasolina
(sa tačkom mržnjenja znatno ispod 0°C). Međutim, zbog visokih ulaganja i problema
održavanja, najčešće se koristi rasolina (antifriz - dvadesetprocentni etil-glikol).
Vertikalne cevne zmije postavljaju se u vertikalne rupe uz pomoć mašina za bušenje. Oko cevi
se injektira materijal koji ostvaruje bolji kontakt cevi i zemlje. Horizontalne cevi se
postavijaju u jednu ili više brazdi na dubini obično od 1 do 2 m. Pad pritiska treba da je što
manji, kako bi se utrošak pogonske energije celokupnog sistema toplotne pumpe sveo na što
je moguće manju meru.
Posebno je važno dugoročno sagledavanje iscrpljivanja (osiromašenja) zemije kao
izvora toplote. Promena temperature zemlje u zoni cevi kontinualno se menja, izrazito kod
toplotnihoj pumpi sa funkcijom grejanja. Pri prenosu toplote na zemlju, vlaga se od zemlje
odvodi iz neposredne blizine cevi. Kada cev hladi zemlju (toplotna pumpa greje), vlaga iz
zemlje se kreće prema cevima. To uslovljava sušenje zemlje i povećanje otpora prenosu
toplote. Ukoliko nema kvalitetnog priliva toplote od okoline, zemlja u zoni oko cevi
vremenom se zamrzava. Kada su cevi plitko ukopane (horizontalna varijanta), na problem
smrzavanja zemlje utiču i temperatura spoljnog vazduha i osunčanost terena. Ukoliko se radi
o vertikalno položenim cevima, značajniji je uticaj temperature okolne zemlje i priliv toplote
od susednih slojeva zemlje. Što su cevi na većoj dubini, kolebanje temperature je manje.
Na pogodnost zemlje kao toplotnog izvora u velikoj meri utiču njene termičke
karakteristike, koje se mogu utvrditi ispitivanjem ili vizuelnim opažanjem. Prirodna vlažnost
zemlje mora biti poznata. Vlažnija zemija je pogodnija kada se toplotna pumpa koristi za
grejanje, jer cevna zmija pothlađuje okolne slojeve zemlje, omogučavajući tako kretanje vlage
prema cevima, što povećava efekat razmene topiote (bolji koeficijent provođenja). Efektivna
razmena toplote odvija se do temperature smrzavanja vlage u zemiji neposredno u blizini cevi
i na cevi. Takva rešenja zahtevaju primenu mešavine glikola i vode. Kada se zemlja koristi
kao toplotni ponor (hlađenje), slojevi zemlje oko cevi se suše i postoji mogućnost stvaranja
pukotina oko cevi, tj. smanjuje se kontaktna površina između cevi i zemlje. U nekim
slučajevima kontakt zemije sa cevima (sistem za grejanje) više neće biti uspostavijen kao
homogena celina.
Za vreme pogona, opada temperaturni gradijent zemlje, zbog čega se javlja difuzija
vode prema cevnim zmijama, oko kojih se stvara led. Time se povećava termički otpor. U
zoni razmenjivača toplote, stvara se promenljivo polje vlage, koje menja termofizičke osobine
tla. U ovakvim slučajevima, koeficijent prolaza, na primer, peska, menja se od 0,25 do 2,5
W/mK . Hlađenjem se zemlji povećava zapremina i to najpre u zoni cevi, pa sve dalje.
Stvaranje leda može smanjiti koeficijent prolaza toplote i do 10%, te se zbog toga u
neposrednoj blizini cevi stavlja pesak koji i posle smrzavanja omogućava bliski kontakt mase
sa cevima. U blizini cevi se, osim peska, mogu postavljati i drugi materijali, koji ispunjavaju
ovaj zahtev. Naročito je interesantno rešenje sa vodonosećim materijaiima. U trenutku prekida
rada toplotne pumpe, zemlja počinje da se zagreva i njeni pojedini delovi se odvajaju, pa se
stvaraju čitave pukotine u neposrednoj blizini cevi.
Međutim, zemlja u prirodnoj sredini sadrži vodu. Sadržaj vode (vlaga) je funkcija
vrste zemlje i klime. Prilikom projektovanja mora se znati minimaini godišnji sadržaj viage za
101
period najintenzivnijeg odvođenja toplote za potrebe toptotne pumpe. Uticaj efekta smanjenja
gustine na vrednost koeficijenta topiotnog otpora pri-kazan je na slici 64. Koeficijent toplotne
provodjivosti je relativno konstantan do cca 30% sadržaja viage. Difuzija toplote takođe utiče
na promenu gustine. To je veličina koja pokazuje koliko se brzo toplota odvodi od toplotnog
izvora.
Toplotni kapacitet (kJ/m3K) materijala je proizvod specifične toplote (kJ/kgK) i gustine
(kg/m3). Toplotni kapacitet zemlje je suma toplotnih kapaciteta komponenata koje čine
zemlju.Termičkastabilnost zemlje je definisana kao kritični sadržaj vlage.
Pri projektovanju je važno obratiti pažnju na troškove izrade razmenivača toplote, smanjenje
potrebne površine za smeštaj cevnih zmija, jednostavnu montažu i održavanje i dug
eksploatacioni vek.
Vertikalno postavljene cevi imaju prednost u odnosu na horizontaine, jer je veći deo
cevi u zoni zemlje sa većim sadržajem vlage, što je obično posledica kretanja podzemnih
voda. Sa druge strane, kod vertikalnih cevi gde su najčešće dovodna i povratna cev u bliskom
kontaktu, smanjuje se efekat razmene topiote sa zemljom. To se delimično koriguje većim
dužinama cevi.
Kod horizontalnih cevi bolji prenos toplote ostvaruje se zbog kiše, snega i drugih faktora.
Horizontalne cevi postavljene jedna iznad druge smanjuju razmenu toplote sa zemljom u
odnosu na jedan red cevi. Ista pojava je i pri relativno malom rastojanju iz-među cevi.
Raspored cevi u horizontalnom sistemu može biti na dva načina (slika 55)
Cevi se postavljaju u posebno iskopane rovove u koje se najčešce sipa pesak, ili se cevi polažu
na cehi slobodnu površinu u širokom otkopu, a zatim pokrivaju zemljom.
Drugi način se najčešće izvodi kada se na terenu već izvode zemljani radovi, pa postoji
potreba za nivelisanjem ze-mljtšta ili se vrši zamena httmusa i slično. Zatrpavanje cevi može
se vršiti drukčijim materijalom od osnovnog, pri čemu se mora voditi računa o ponašanju
zemije u toku eksploatacije. Nabijena zemija poboljšava efekat kontakta, pa se mora voditi
računa o nacinu i intenzitetu nabijanja.
Rashladna energija ima primenu u mnogim sferama ljudskog života, npr. u procesnoj
prehrambenoj industriji, za klimatizaciju, u farmaceutskoj industriji i td. Konvencionalni
rashladni ciklusi, koji rade po ciklusu sa kompresijom pare, donose sledeće probleme kada je
u pitanju održivi razvoj:
Doprinose globalnom porastu potrošnje primarne energije: Tradicionalni rashladni
ciklusi zahtevaju upotrebu električne ili toplotne energije, koja značajno povećava potrošnju
električne energije i fosilnih goriva. Po procenama Internacionalnog instituta za Hlađenje u
Parizu (The International Institute of Refrigeration - IIF/ IIR) oko 15% ukupno proizvedene
električne energije u svetu se koristi za hlađenje i klimatizaciju u raznim procesima, dok je
procenjena potrošnja energije za klimatizaciju čak 45% ukupne potrošnje energije za
103
Očigledo je da na CHS utiče efikasnost solarnog kolektora, pa je ova veličina manja od CH.
104
Fenomen absorpcije predstavlja mešanje gasa i tečnosti, pri čemu postoji jak afinitet
između dva fluida za stvaranje rastvora. Proces je reverzibilan. Absorpcioni ciklus se najbolje
može oslikati na primeru absorpcionog ciklusa sistema H2O-LiBr (slika 56).
Topla voda
Voda za hlađ.
Generator Kondenzator
Absorber Isparivač
kondenzator Generator
pprocesa
Para rashladnog fluida
Odvod Pogonska
toplote iz toplota
procesa (gasovito
gorivo)
Izmenjivač IT „Termički
toplote kompresor“
Visoki pritisak
Absorpcioni čileri voda – litijum bromid mogu biti jednostupni i dvostupni uređaji.
Jednostupne mašine zahtevaju toplotni izvor niže temperature, ali su im istovremeno
ograničene performance (tabela12). Dvostupne mašine imaju poboljšani ciklus sa nekim
dodatnim razmenjivačima toplote i uključenim sekundarnim generatorom. One mogu imati
veću efikasnost, ali se moraju koristiti više temperature izvora toplote.
Slika 57. Keoficiijent hlađenja u funkciji temperature izvora i vrste ciklusa: jednostepeni –(1-
effect), 2-stepeni (2-effect) i 3-stepeni (3- effect)
107
Radni parovi koje se najčešće koriste kod solarnih absorpcionih sistema su H2O-LiBr i
NH3-H2O. Vodaje rashladni fluid dok je LiBr absorbent u prvom slučaju, nasuprot ovome,
Amonijak je rashladni fluid a voda absorbent u drugom slučaju. Svaki od ovih radnih parova
ima svoje prednosti i nedostatke. Sistemi NH3-H2O se češće koriste u industriji, dok su sistemi
H2O-LiBr uglavnom pogodniji za potrebe klimatizacije.
Postoje i istraživanja sa drugim radnim parovima, poput NH3-CaCl2 i NH3- SrCl2. Ovi uređaji
su korišćeni za solarnu proizvodnju leda i pokazali koeficijent hlađenja od 0.1 sa NH3-CaCl2
ciklusom, dok su cilusi sa SrCl2. Pokazali keficijent hlađenja 0.045-0.08.
108
Adsorpcija je površinski proces koje se javlja na graničnoj površini između dve faze,
gde sile kohezije uk,jučujući Van der Valsove sile i sile vodonične veze deluju između
molekula svih substanci nezavisno od njihovog agregatnog stanja, gde površinske ili
neuravnotežene sile na graničnoj površini fazne promene dovode do promena u koncentraciji
molekula na graničnoj površini između čvrste i tečne faze. Čvrsta faza i fluid koji je
adsorbovan se nazivaju adsorbent i adsorbat
Adsorpcija je uvek praćena oslobaćanjem toplote, a količina osloboćene toplote zavisi
od reda veličine Van der Valsovih sila, promene faze, elektrostatičke energije i energije
hemijskih veza. Toplota adsorpcije se dobija ili pomoći izotermi adsorpcije, ili se dobija
eksperimentalnim putem kalorimetrijskom metodom Ovakav uređaj se sastoji od generatora,
kondenzatora, prigušnog ventila i isparivača. Generator se sastoji od solarne ploče koja sadrži
adsorbent, a koju zagreva solarna radijacija kako bi došlo do desorpcije rashladnog fluida.
Struktira ovakvog urešaja prikazana je na slici 58.
Aktivni ugalj, silicagel i zeolit su najrasprostanjeniji adsorbenti, dok su voda, metanol (etanol)
i amonijak najrasprostranjeniji adsorbati kod adsorpcionih rashladnih sistema koji koriste
solarnu energiju ili otpadnu toplotu. Poređenjem radnih parova 15 adsorbenta (12 aktivnih
ugljeva i 3 zeolita) i 4 adsorbata (metanol, etanol, amonijak, voda) pod istim uslovima,
najbolje rezultate pokazao je PICASOLV aktivni ugalj u kombinaciji sa metanolom.
Koeficijent hlađenja ovog ciklusa je 0.55, što se postiže isparavanjem i kondenzacijom na
temperaturama -5 tj. 30 °C respektivno. Druga istraživanja poređenja radnih parova, aktivni
ugalj/metanol, aktivni ugalj/amonijak i zeolit/voda pokazuju da radni par zeolit/voda daje
najbolje rezultate za primenu adsorpconog uređaja u sistemima klimatizacije, dok se radni bar
aktivni ugalj/amonijak dobar za proizvodnju leda, hlađenje i čuvanje hrane. Maksimalni
mogući solarni koeficijent hlađenja SCH je 0.3 za cikluse zeolit/voda, 0.19 za cikluse aktivni
ugalj/amonijak i 0.16 za cikluse aktivni ugalj/metanol, u kombinaciji sa ravnim solarnim
prijemnicima.
Ipak, nijedan od ovih radnih parova nije idealan za praktičnu primenu. Glavni
nedostatak ove tehnologije su loše karakteristike prenosa mase i toplote ležišta adsorbenta.
Adsorbent, poput aktivnog uglja, zeolita ili silicagel-a ima malu toplotnu konduktivnost i lošu
poroznost. Posledica ovoga je nophodnost izrade glomaznog kolektora, generator i adsorbera,
što povećava njihov toplotni kapacitet i samim tim smanjuje koeficijen hlađenja. Ovi problem
su predmet današnjih istraživanja širom sveta. Postoje različita rešenja, poput upotrebe
diskova izrađenih od aktivnog uglja, koji se smeštaju u cev sa unutrašnjim orebrenjem, čime
se povećavatoplotna konduktivnost i kontakt sa metalnim elementima.
Analiza parametara solarnog kolektora i parametara klimatskih prilika na rad solarnog
adsorpcionog sistema za hlađenjepokazala je da bi tranposrt toplote i topotna konduktivnost
ležišta adsorbenta mogla da se poboljšaju dodavanjem upakovanog adsorbenta veće gustine,
prmenom duplog zastakljenja, upotrebom stakla sa selektivnim premazom i primenom
orebrenja za pvećani transport toplote.
Upotreba konsolidovanog adsorbenta je još jedna od metoda za poveđanje transporta
toplote materijala. Ovi materijali imaju vrlo dobra svojstva u pogledu transporta topote, što
nudi nove mogućnosti za proizvodnju kompaktnijih adsorpcionih mašina.
objašnjeni. Primena adsorpcionih toplotnih pumpi ima svoje posebne probleme i poteškoće.
Neki od problema su naizmeničan način rada, primena visokih tehnologija za rad sa velikim
porpritiskom (vakumom) i dizajn ležišta adsorbenta gde se paralelno odvijaju prenos mase i
toplote. Trenutno su sva istraživanja u ovoj oblasti usmerena na razvoj takvog sistema
topltonih šumpi, koje ce moci tehnički i ekonomski da postanu ozbiljna altenativa
konvencionalnim sistemima.
Kada su u pitanju industrijski procesi, postoji više procesa poput sušenja, destilacije,
isparavnja, kondenzacije gde dolazi do velikih promena entalpije te se ovakvi uređaji mogu
primeniti. Mogućnosti primene se mogu klasifikovati na: hlađenje, grejanje (toplotna pumpa),
kmbinovana proizvodnja toplotne i rashladne energije, podizanmje temperaturnog nivoa
toplotnog izvora, akumulacija toplotne/rashladne enrgije, i integracija solarnih toplotnih
kolektora za potrebe grejanja i hlađenja.
Kod ove vrste ležišta adsorbenta, generalno se koristi paleta granula vlaknastog
adsorbenta. Adsorbent se ne tretira i ne koristi onakav kakav dolazi od proizvođača. Ipak,
postoje neka istraživanja po kojima se adsorbent oblikuje na poseban način. Adsorbat se kreće
kroz šupljine između palete sa granulama nakon čega se adsorbuje u adsorbentu. U zavisnosti
od poroznosti ležišta, konvekcija i difuzija adsorbata između paleta se može uzeti u
razmatranje ili izbaciti iz jednačina prenosa mase i toplote. Rebra se mogu upotrebiti za
povećanje stopu prenosa toplote u ležištu, međutim, stopa prenosa mase kroz ležište se
povećava pravljenjem šupljina u ležištu. Neki primeri neobloženog tipa adsorbera su prikazani
na slici 59. Slika 59a, pokazuje tanak limeni zatvoreni cevasti adsorber konstruisanj sa ciljem
poboljšanja prenosa toplote (Gui et. Al.)
Kod ovakvog tipa adsorbera, adsorbent je u obliku sloja (obloge), koji obavija cev,
rebro ili u obliku metalne pene. Ovakav tip ležišta adsorbenta obezbeđuje velike brzine
prenosa mase i toplote. Uzima se da je difuzija u ovom slučaju glavni mehanizam prenosa
mase jer nema šupljina u omotaču adsorbenata. Na slici 60a je prikazan obloženu čeličnu cev
sa adsorbentom radi poboljšanja stepena prenosa mase i toplote u ležištu. Ovakva metoda
dozvoljava dobijanje adsorpcione pumpe velike specifične snage. Dizajnirano je ležište
adsorbenta (Resstucia et. Al.) koje se sastoji od orebrenih cevi koje pokriva adsorbent SWS-
1L (CaCl2 u poluporoznom silikonskom gelu), što je prikazano na slici 60b. Optimalno vreme
ciklusa sistema je 20-40min a COP hlađenja varira od 0,17 do 0,48. Bonakorsi (Bonaccorsi et.
Al.) je pripremio bakarnu penu sa otvorenim ćelijama kao metalnu potporu za ležište
adsorbenta. što je prikazano na slici 7c. Ceolitni adsorbent se dobija hidrotermalnom sintezom
na ovoj metalnoj potpori, kao što je prikazano na slici 60d.
Svaki javni objekat ima specifičnosti koje mogu predstavljati veoma važne činioce u
rešavanju sistema grejanja. A toplotne pumpe u ovim objektima mogu biti od izuzetnog
značaja za stabilizaciju odnosno sniženje tečnih i gasovitih goriva.
Javni objekti imaju najčešće tačno određeno vreme eksploatacije. Oni se koriste u
vreme kada su dnevne temperature znatno više od noćnih. Osim toga, instalacije u ovakvim
objektima su pod kontrolom obučenih radnika. Ova dva momenta: skraćeno vreme rada i
pravilno održavanje , mogu obezbediti visoku ekonomičnost eksploatacije toplotnih pumpi.
Najbrojniji objekti koji imaju toplotnu pumpu su oni sa kancelarijskim prostorom.
Zbog neekonomicnosti instalacija sa tečnim gorivima, ove zgrade najčešće i najbrže prelaze
na nova rešenja, koja ne traže nove prostore i koja koriste postojeće instalacije. Ukoliko je
potrebno neko proširenje u njima, ono ne izaziva velike rekonstrukcije izvora toplotne
energije. Pošto je prostor u javnim objektima vrlo skup, toplotna pumpa predstavlja veoma
pogodnu varijantu.
Navešćemo jedan tipičan primer rešenja grejanja dve poslovne zgrade u Švajcarskoj.
Prema projektu investitora, trebalo je projektovati grejanje dve zgrade osiguravajućeg
društva u Cirihu. Jedna od zgrada je već imala instalaciju radijatorskog grejanja, čije su
površine bile dimenzionisane prema ranije ugrađenoj toplotnoj pumpi firme „Escher Wyss".
Ova je instalacija demontira-na prilikom ugradnje nove, a radijatori su ostali za novi sistem. U
novom objektu su bile predviđene klima-jedinice.
Kao toplotni izvor korišćena je jezerska voda. U bivatentnom sistemu grejanja,
toplotna pumpa je zagrevala zgradu do spoljne temperature od 0°C. Temperatura na-pojne
vode je bila 70°C, zbog čega je izabran rashladni fluid R12. Leti, instalacija stvara dovoljnu
koliČinu toplotne energije i za grejanje zatvorenog bazena.
116
Siika 61. Šema povezivanja instalacije za grejanje sa toplotnom pupmom u Cirihu; 1 - vodom
hlađeni kiipni kompresor, 2 - kondenzator, 3 - pothlađivač, 4 - isparivač, 5 - ventil sa
plovkom, 6 -ekspanzioni ventil, 7 - pumpa jezerske vode, 8 - pumpa tople vode, 9 - kotao, 19 -
povrsinska voda, U - trokraki ventil za vezu toplotne pumpe i kotla, 12 - priključak za grejanje
zgrade - odvod, 13 - prikJjučak za grejanj'e zgrađe - povratak
117
Kada je kao toptotni izvor korišćena voda Ciriškog jezera, ona je dovođena cevima do
toplotne pumpe. Međutim, ako se objekat nalazi u neposrednoj biizini reke, na primer na
obaii, onda se voda može dovesti do razmenjivača toplote - isparivača. Time se obezbeđuje
neposredniji kontakt između toplotnog izvora i rashladnog fluida, pa je i temperatura
isparavanja viša, a samim tim je i koeficijent grejanja veći. Ovakav kontakt toplotne pumpe sa
toplotnim izvorom omogućuje korišćenje rečnih i jezerskih voda i pri temperaturama oko 0°C.
Za novu upravnu zgradu u Eslingenu, u blizini reke Neker, u SR Nemačkoj, bilo je
predviđeno grejanje toplotnom pumpom u bivalentnom sistemu. Toplotni izvor je bila rečna
voda, čija temperatura pri najnepovoljnijim vremenskim uslovima, na du-bini od 1 m, ne pada
ispod 7°C.
Maksimaini učinak toplotne pumpe je dat za spoljnu temperaruru od 0°C, kao i
ograničenje minimalne temperature vode od 4°C. Ostvarivanjem jednog ili drugog uslova,
sistem grejanja prelazi na proizvodnju toplotne energije iz kotla na tečno gorivo. U
dosadašnjem radu toplotna pumpa je radila oko 90% vremena. Voda reke Neker teče
prirodnim padom skoro do zgrade, gde se nalazi pločasti isparivač. Ona zatim ulazi u jedan
zidani sabirnik da bi se onda delila u dva toka, u kojima se nalazi po jedan isparivac (sl. 132).
Isparivači su potopfjenog tipa, sa prinudnom cirkuiacijom rashadnog fluida, sastavljeni od 16
registara sa po 10 ploca u bloku. Sadržaj skupljača i odvajača rashladnog fluida (R12) iznosi 8
173 litara.
Na sl. 62 prikazana je Šema povezivanja toplotne pumpe sa sistemom. U cir-
kulacionom kolu, između odvajača tečnosti (4) i pločastih isparivača (5), postavlje-na je
cirkulaciona pumpa rashiadnog fluida R12, da bi isparivači uvek bili potopljeni rashladnim
fluidom.
Slka 62. Šema povezivanja toplome pumpe sa sistemom za grejanje upravue zgrade u
Esiingenu: 1 - tnrbokompresor, 2 - kandenzator, 3 - ekspanzioni venti, 4 - odvajaČ teČnosti, 5
- piočasti isparivač, 6 - kotao, 7 - topla voda prema potroŠačima, 8 -»povratak topie vode
118
Slika 63. Šema povezivanja u škoi u Bremenu; 1 - isparivač, 2 - Idipni kompresor, 3 - kondenzator, 4 - skupijaČ tečnog
rasliiadiiog fluida, 5 - odvajač tečnostr, 6 - pothladivać, 7 - isparivač u mašinskoj sali, 8- gasni motor, 9- hladnjak motorn,
10 - hladnjak izduvnih gasova, 11 - priguŠivač, 12 - gasni kotao, 13 - razvodna voda za grejanje, 14 - povraina voda
Turističko naselje „Slovenska plaža" u Budvi namenjeno je smeStaju gostiju tokom cele
godine, a koristi se minimalno osam meseci godišnje. Zbog raznovrsne namene objekta,
potrebe za energijom su velike, te instalisana snaga iznosi:
- grejanje 1.010 kW
- hlađenje 405 kW
- grejanje vode u bazenima 475 kW
- grejanje sanitarne vode 600.000 litara/dan
119
Sistem se sastoji od prijemnika sunčeve energije površine oko 2.500 m2, proizvedenog u
IMP-u, u Ljubljani, i tri toplotne pumpe, proizvedene u „Frigostroju" iz Beograda.
Posebna karakteristika toplotnih pumpi je mogućnost postizanja dva režima rada
kondenzatora, koji obezbeđuju toplu sanitamu vodu režima 25°C/45°C i za grejanje sa
režimom 35°C/45°C. Pored toga, može se koristiti hladna voda za potrebe klimatizacije. Na
siici 142 se vidi da ukoliko klimatizacija ne radi, ili je to nedovoljan toplotni izvor za rad
toplotne pumpe, može se obezbediti dopunski izvor iz morske vode. Toplota morske vode
predaje se rashladnom fiuidu R22, posredstvom specijalnog razmenjivača toplote. Između
ovog razmenjivača i isparivača cirkuliše voda. U mašinskoj sali smeštene su tri toplotne
pumpe, svaka toplotnog učinka po 310 kW, sa elektromotorom za pogon kompresora, snage
75 kW. Pri punom optere-ćenju postiže se koeficijent grejanja od 4,1. Za potrebe
klimatizacije koristi se voda temperature 12°C/7°C.
U najvećem broju postrojenja, voda je nosilac otpadne toplotne energije koja se predaje
okolini u kulama za hlađenje vode. Ova tehnološka voda prima, na direktan ili indirektan
način, toplotnu energiju tehnološkog procesa u fazama hiađenja. Kvalitet vode je na takvom
nivou da se ona u toplotnim pumpama može koristiti bez posebne pripreme, ali pošto se
sistem zaštiti od nepoželjnog dodira tehnološke vode i procesa.
Za pogon toplotnih pumpi koje greju industrijske objekte može se koristiti električna
energija, tečno ili gasovito gorivo. Koja vrsta pogonske energije će biti upotrebljena, zavisi
pre svega od vrste industrije i njenih energetskih potencijala. Obezbeđenje pogonske energije
u industriji ne bi trebalo da predstavlja veliki problem, jer toplotna pumpa potroši mnogo
manje energije od ukupno potrošene u celom tehnološkom procesu.
Međutim, sigurno je da nivo i kvalitet pogonske energije u tehnološkim procesima veoma
mnogo utiču na izbor vrste pogona toplotnih pumpi.
U fabrici za proizvodnju radijatora ,,A. Brotje", u Rastedeu, u SR Nernačkoj, odlučeno je
da se u postojeću instalaciju za grejanje, u kojoj je primamo gorivo bilo zemni gas, ugradi
toplotna pumpa vodavoda. Ova odluka je donesena zato što je 60 transformatora za
zavarivanje radijatora trebalo hladiti, pa bi se ta toplota mogla vrlo ekonomično iskoristiti,
kao toplotni izvor za toplotnu pumpu. Višak toplotne energije bi leti odlazio u vazduh.
Postrojenje je u stvari bilo bivalentni sistem, u kome toplotna pumpa zadovoljava
osnovne potrebe u grejanju. Kompresor toplotne pumpe je postavljen na isto postolje na
kome je gasni motor SUS. Otpadna toplota motora i izduvnih gasova odvodi se preko
razmenjivača toplote i koristi za grejanje. Leti toplotna pumpa radi sa polovinom snage, jer se
deo toplote koju stvara transformator odvodi preko kula za hlađenje vode.
Da bi se postigao toplotni učinak od 680 kW, bilo je potrebno u klasičnim instalacijama
potrošiti 93 Nm3/h gasa, sa stepenom korisnosti kotla od 0,8. Primenom toplotne pumpe,
potrošnja je opala na 42,5 Nm3/h.
Rad topiotne pumpe je u funkciji spoljne temperature, tako da se pri nižim spoljnim
temperaturama automatski uključuje kotao na gas. Topla voda cirkuliše u serijskoj vezi kroz
kondenzator, hladnjak motora i hladnjak izduvnih gasova, a preko četvorokrakog ventila i do
kotla. Voda iz toplotne pumpe se prema potrebi meša sa vodom iz kotla. Na sl. 65 je
prikazana šema povezivanja ovakvog sistema. Otpadna toplota iz tehnološkog procesa preko
vode dolazi od transformatora za zavarivanje u bazen tople vode, odakle se, u zavisnosti od
režima rada zimi, vodi u toplotnu pumpi, a leti u kulu za hlađenje vode. U prelaznim
periodima, u proleće, kao i leti, kada se otpadna toplota koristi samo za zagrevanje potrošne
vode, toplotna pumpa i kula za hlađenje vode rade paraielno. Motorni ventili na povratnoj
grani iz topiotne pumpe šaiju pothlađenu vodu u topli ili hladni bazen tehnološke vode.
Ukoliko bi u nekom određenom slučaju bila potrebna niža temperatura hladne vode od
temperature tačke rose uvećane za 3-4°C, koliko može da bude temperatura vode iza kule,
bilo bi potrebno ugraditi isparivač u rednu vezu iza kule za hlađenje vode. Tako bi se u
tehnoioškim procesima obezbeđivala niža temperatura vode za hlađenje.
121
Slika 65. Šema povezivanja instalacije za iskorišćenje otpadne toplote u fabrici radijatora
(Bretje, Nemačka); 1 - klipni kompresor, 2 - kondenzator, 3 - isparivač, 4 - termostatski
eltspanzioni ventil, 5 - gasni motor, 6 - prigušivač izduvnih gasova, 7 - hladnjak izdnvnih
gasova, 8 - hladnjak motora, 9 - odvod izduvnih gasova na krov, 10 - kula za hlađenje vode,
11 - cirkulaciona pumpa hladne vode, 12 - transformatori za zavarivaoje, 13 - bazen vode
toplotnog izvora, 14 - motorni ventil, 15 - bazen hladne vode, 16-cirkuIaciona pumpa tople
vode, 17 - Červorokraki ventii, 18 - radijatori, 19 - gasni kotao, 20 - povratoi kolektor, 21 -
napojni kolektor
Kapacitet se reguliše promenom broja obrtaja motora (1 200-1 750 min-1), a klipni
kompresor četvorostepenom regulacijom. Minimama snaga iznosi 30% od nominalne.
Tehnički podaci
Toplotni konzum 680 kW
Toplotni učinak kondenzatora 456 kW
Toplotni učinak pri hlađenju motora SUS 140 kW
Toplotni učinak pri hlađenju izduvnih gasova 84 kW
Broj obrtaja klipnog kompresora sa RI2 1750 min"1
Temperatura isparavanja 12°C
Temperatura kondenzacije 60°C
Snaga na vratilu kompresora 118 kW
Gasni motor SUS sa 8 cilindara, broj obrtaja I 750 min-1
Snaga na vratilu motora 127 kW
Potrošnja gasa 42,5 Nm3/h
Dobošasti isparivač: protok vode 97 m3/k, pri 20°C/17°C
Dobošasti konđenzator: protok vode 140 m3/h, pri 54°C/56,2°C
Hlađenje motora: protok vode 30 m3/h, pri 56,2°C/60,2°C
Hladenje izduvmh gasova: protok vode 30 m3/h, pri 60,2°C/62,6°C
Hlađenje izduvmh gasova sa 61 S°C na 120°C.
122
Otpadna tehnološka topiotna energija u industriji nastaje u toku cele godine i ima
reiativno konstantne parametre temperature, pa se može koristiti za grejanje u monovaientnim
sistemima.
U jednom istraživačkom projektu firme ,,MAN", u Minhenu, upotrebiii su toplotnu
pumpu tipa voda-voda sa dizel motorom, u grejanju fabričke hale i kancelarija. Firma je
želela da u praksi ispita ponašanje dizel motora kao pogonskog motora toplotne pumpe.
Prema mišijenju snaičnjaka ove firme, dizel motori su znatno jeftiniji od gasnih, pa su zbog
toga i interesantniji, pogotovu ako se uzmu ti obzir i troškovi gasne instalacije.
Dizel motor su direktno povezani sa klipnim kompresorom, toplotnog učinka 1520 kW,
sa temperaturom isparavanja od 1,5°C i temperartirom kondenzacije od 57°C i rashladnim
fluidom R22. Ugradili su dve jedinice. Snaga svakog dizel motora je bila 111 kW. Motori su
bili Četvorotaktni, tipa E2566E, šestocilindrični.
Ukupna energija toplotne pumpe je dobijena iz toplotnog izvora čija je temperatura bila
1l°C, sa hlađenjem motora i izduvnih gasova. Izduvni gasovi se hlade sa 550°C na 180°C.
Gasovi se ne smeju hladiti na nižim temperaturama, zbog pojave korozije koju izaziva
sumpor u izduvnim gasovima. Zato se i razmenjivači toplote izduvnih gasova prave od
specijalnog čelika, najčešće proh'ona.
Pri nižim spoljnim temperaturama, kada toplotna pumpa ne može da obezbedi potrebnu
toplotnu energiju, uključuje se sistem fabričkog daljinskog grejanja, čiji je izvor, kao što je
već rečeno, gasni kotao.
123
Slika 66. Šema povezivanja dizel toplotne pumpe u istraživačkom projektu ,,MAN"-a; I -kiipni
kompresor (6W110, „Suizer-Ešer Vis"), 2 - kondcnzator, 3 - isparivač, 4 - dizel motor, 5 -
razmenjivać toplote izduvnih bgasova, 6 - razmenjivać toplote za hlađenje motora i ulja, 7 -
izvor vode, 8 - izrađeua voda, 9 - razmenjivači toplote daljinskog grejanja, 10 - regulator
temperaturc, 11 - seuzor spoljne temperature, 12 - senzor temperature vode, 13 - ekspanziona
posuda, 14 -potrošači, 15 - servomotor, 16 - senzor razlike pritisaka, 17 - filtar, 18 - potrošna
topla voda, 19 - daljinsko grejanje
Prvi korak pri preliminarnom projektovanju je važna procena zemlje kao toplotnog
izvora. Pored termoftzičkih karakteristika zemlje i lokaliteta, bitno je odabrati radni fluid
(voda ili glikol, ređe rashladni fluid), odrediti toplotni učinak, sagledati frekventnost
uključivanja toplotne pumpe u toku dana i sl. Da bi se došlo do pravilne odluke, potrebno je
sprovesti sledeću proceduru:
- odrediti lokalne uslove (kiimu i karaktenstike zemlje),
- odrediti toplotne gubitke i dobitke objekta po mesecima,
- definisati način grejanja odnosno hlađenja objekta, proveriti nekoliko tipova sistema
imajući u vidu režim odvođenja/dovođenja toplote zemlji,
- izabrati preliminarno rešenje za razmenu toplote sa zemljom (horizontalne ili
vertiklane cevi),
- izabrati jednu ili vise toplotnih pumpi imajući u vidu potrebno toplotno opterećenje po
mesecima, odrediti prvo približenje srednje temperature fluida i time definisati
koeficijent grejanja,
- odrediti bazni mesec pomoću preliminarnog učinka toplotne pumpe,
- za izabranu tolotnu purnpu, odrediti vrstu rashladnog fiuida, temperature napojnog i
povratnog fkuda,
- projektovati razmenjivač toplote, definisati prečnik i materijal cevi, raspored, položaj i
dubinu ukopavanja,
- proračunati termički otpor,
- odrediti dužinu cevi prema izabranom rešenju (horizontalne ili vertikalne cevi).
U fazi odlučivanja o tome da li primeniti topiotnu pumpu i koji tip pumpe, kada se
radi o zemlji kao toplotnom izvoru, i pri izboru razmenjivača toplote, potrebno je analizirati
nekoliko lokalnih faktora: troškove pogona toplotne pumpe, pouzdanost izabranog pogona u
poređenju sa kiasičnim - alternativnim energetskim izvorima; pouzdanost i troškove lokalnih
izvođača (za bušenje, kada je u pitanju vertiklano postavijanje cevi). U urbanim gusto
naseljenim sredinama sa drvećem, žbunjem, putevima i drugim preprekama, horizontalni
sistem cevi nije pogodan. To samim tim podrazumeva vertikalno postavijanje cevnih
snopova.
Klimatski uslovi su vrlo važni jer utiču na obnovljvost toplotnih izvora - priliv toplotne
energije od sunca kada se radi o horizontalno postavljenim cevima. To zahteva velike i
relativno slobodne površine da bi se obezbedio pozitivn uticaj sunca (pre svega za grejanje).
125
Kada se isti slučaj primeni na dominantno hlađenje, bolje je koristiti površine u senkama.
Zbog toga je važno odrediti da li je toplotna pumpa prvenstveno namenjena za grejanje ili
hlađenje.
Ekonomičnost toplotne pumpe ne ogleda se samo u uštedi toplotne i električne energije i
veličini razmenjivača toplote, već i u smanjenim troškovtma montaže toplotne pumpe i
izvođenja građevinskih radova. Ovaj momenat može znatno da poveća inicijalne troškove,
zbog čega može biti ugrožena koncepcija toplotne pumpe. Zato analiza ekonomičnosti
primene toplotne pumpe u poređenju sa kiasičnim izvorima energije za grejanje, mora da
uzme u obzir sve pripremne radnje.
Drugi važan faktor je potrebna energija za objekat. Male, dobro izolovane kuće, imaju
male troškove za grejanje ili hlađenje tako da usteda energije ne opravdava iu-vesticione
troškove. Ovakvt sistemi su mnogo ekonomičniji u objektima gde su potrebe za energijom
veće.
Kod ovakvih sistema, moguće je postići solarnu pokrivenost iznad 50%. Rashladni
ciklus se u ovakvim slučajevima odvija na relativno niskim temperaturama, što uslovljava rad
sa nižim koeficijentom hlađenja od nominalnog, pa o ovoj činjenici takođe treba voditi
računa u toku projektovanja. Ukoliko bi se smanjila solarna pokrivenost kod ovakvih sistema,
neophodno bi bilo obezbediti dovoljnu količinu toplotne energije iz konvencionalnih izvora,
koja be se trasnformisala u rashladnu energiju i uticale na nisku efikasnost. Iz tog razloga,
ovakve režime rada kod solarnih rashladnih sistema treba izbegavati.
termalnih sistema, koji podrayumevaju upotrebu durgih ure]aja poput akumulatora toplote,
toplotnih pumpi i dr.
Projektovanje ovakvog solarnog inteligentnog sistema, vrši se precizno definisanjem
strukture sistema odabirom pojedinih komponenata sistema kao bi se postigao optimalni
toplotni učinak. Metodologija za odabir pojedinih komponenata inteligentih solranih sistema
će zato biti predstavljena u okviru ove studije. Kriterijumi za odabir i sitezu inteligentog
solarnog termalnog sistema su pouzdan i bezbedan rad ovakvih solarnih instalacija.
Parabolični koncentrišući
Slika 68. Odabir tipa solarnog prijemnika prema potrebnom temperaturnom nivou u sistemu-
promena efikasnosti prijemnika u zavisnosti od srednje radne temperature prijemnika
dođe do ovog podatka je merenje potrošnje u dužem vremenskom periodu, ali ovakva
merenja nisu uvek moguća.
Kod inteligentnih solarnih toplotnih sistema, rad sistema reguliše system automatskog
upravljanja, koji dobija informacije o promeni parametara sistema u realnom vremenu.
Kontrola većine solarnih sistema za toplotnu konverziju vrši se po principu temperaturne
razlike između temperature solarnog kolektora i temperature u akumulatoru toplote ili
rezervoaru sa toplom potrošnom vodom. Kada je razlika ovih temperatura veća od
minimalne zadate, cirkulaciona pumpa počinje sa radom i radni medijum transportuje toplotu
od solarnog kolektora da akumulatora/rezervoara tj. posredno do potrošača. Sistem prestaje
sa radom kada razlika ovih temperatura bude iznad zadatog minimuma. Kod tipičnih solarnih
sistema sa indirektnim ili direktnim zagrevanjem akumulatora toplote ili rezervoara potrošne
tople vode, vrednost razlike temperatura kada sistem kreće sa radom je 8-10oC, a vrednost
prestenka sa radom 4-5oC.
Senzori temperature koji se koriste moraju biti otporni na visoke temperature koje se
mogu javiti u solarnim prijemnicima.
a) b)
Slika 71. Prosečna mesečna potrošnja tople vode i energija dobijena pravilno
dimenzionisanim solarnim sistemom
Slika 72. Nomogram za usvajanje površine solarnih prijemnika solarnog sistema: A- za ravne
prijeminika, B – za vakuumse prijemnike
Solarni kolektor proizvodi toplotnu energiju kad god je absorber izložen zračenju,
nezavisno od toga da li u tom trenutku postoji potreba za toplotnom energijom. Ukoliko ne
postoji toplotni ponor kome bi se predala proizvedena količina energije, sistem se isključuje i
dolazi do pojave stagnacije. Ukoliko je sistem izolovan, u ovom slučaju dolazi do porasta
temperature u kolektoru do maksimalne temperature, kada dolazi do ravnoteže između
dobijene energije i gubtaka energije. Temperatura u kolektoru je u ovom slučaju obično iznad
temperature ključanja radnog medijuma. Pored ovoga, pritisak u kolektoru dostiže vrednosti
koje mogu biti značajno iznad radnog pritiska, što zahteva upotrebu odgovarajuće zaštitne
opreme. Iz tog razloga je od velike važnosti pravilno dimenzionisanje sistema, kao i
automatska regulacija rada sistema. Do stagnacije može doći i u slučaju otkazivanja sistema
za napajanje električnom energijom, kada se toplota ne odvodi iz solarnog kolektora. Sve
ovo je potrebno uzeti u razmatranje pri projektovanju solarnog sistema.
Slika 73. Rezultati simulacije rada solarnog sistema koji ukazuju na mogućnost pojave
stagnacije
Sa porastom koncentracije radnog medijuma, ima sve manje vode koja bi mogla da
isparava, raste tačka ključanja i temperatura u kolektoru. Izlaz iz kolektora opada, kao i
količina pare. Dolazi do pada pritiska a kolektor dostiže temperaturu stagnacije. Kolektor
132
ostaje u stanju stagnacije, sve dok temperatura u kolektoru ne opadne usled smanjene količine
dozračene energije.
Kada dodje do pada temperature, pada temperatura i pritisak u kolektoru i para se
kondenzuje. Radni medijum počinje ponovo da struji kroz kolektor. Pojava pare i udara je
moguđa i dalje kada tečna faza radnog medijuma naiđe na pregrejane delove kolektora.
Ispuna kolektora parom se može smanjiti ako se trajanje faze 3 smanji što više, što se
događa ako se u fazi 2 radni medijum stistne iz kolektora pa nema mogućnosti da dođe do
potpunog isparavanja.
Pored grejanja potrošne topple vode, solarni kolektori se mogu koristiti i za grejanje
prostora u prelaznom period. Projektovanje ovakvih sistema je naročito povoljno kod novih
zgrada, gde je moguće predvideti akumulaciju toplotne energije dobijene primenom solarnih
kolektora tokom dela sezone. Pod pretpostavkom upotrebe ovakvog rešenja kod zgrada niske
potrošnje, sa dovoljnim prostorom za smeštanje akumulatora toplote (10000 l ili više), i
krovom južne orijentacije, moguće je podmiriti veći deo potrebne toplotne energije
energijom dobiijenom primenom solarnih kolektora. Kako bi se postigao najveći učinak,
potrebna je obezbediti adekvatnu interakciju između i sistema za grejanje, provetravanje i
klimatizaciju objekta i arhitekture objekta.
Kod sistema za pripremu potrošne tople vode, postoji delimično slaganje između
profila potrošnje i proizvodnje toplotne energije u toku godine. U slučaju grejanja prostora,
profil proizvodnje toplotne energije primenom solarnih prijemnika i potrošnje toplotne
energije se ne poklapaju.
Slika 74. Energetske potrebe objekta i energija dobijena primenom solarnih toplotnih
kolektora:A – Energija potrebna za grejanje tipičnog objekta, B – Energija za grejanje
objekta male potrošnje, C – Energija potrebna za pripremu potrošne tople vode, D –
Energija dobijena upotrebom ravnih solarnih prijemnika površine absorbera od 5 m2, E –
Energija dobijena upotrebom ravnh solarnih prijemnika površine 15m2.
Navedene faze treba sprovoditi po principima koji su već prikazani u ovom radu.
6. ZAKLJUČAK
Prekogranična oblast koja je predmet ovog rada ima povoljne klimatske uslove za
upotrebu solarne energije. Iako značajan, ovaj potencijal je još uvek neiskorišćen. Može se
očekivati napredak na ovom polju u narednih nekoliko godina, jer je i Vlada Republike
Srbije prepoznala značaj ovog problema, prihvativši Evropske direktive 2009/28/EC, i
usvajanjem odgovarajuće zakonske regulative koja reguliše primenu ovakvih sistema.
Analize su pokazale da optimalno projektovani solarni toplotni sisteme za područje Srbije
treba da zadovolji tek 10-20% potreba za toplotnom energijom za zagrevanje prostora. Ovi
sistemi se najbolje i najlakše mogu koristiti kao sistemi za zagrevanje potrošne tople vode
(PTV). Zbog problema vremenskog nepodudaranja najveće dostupnosti solarngo zračenja i
najvećeg toplotnog opterećenja u profilu potrošnje toplotne energije, potrebno je primeniti
principe integracije sistema, odabira adekvatnog tipa solarne tehnologija u skladu sa realnim
potrebama i projektovanje inteligentnih solarnih sistema. U ovom radu su izloženii osnovni
principi konverzije solarne u toplotnu energiju pomoću različitih vrsta solarnih prijemnika.
Pomenuti problem nepodudaranja najveće dostupnosti besplatne solarne energije i najvećih
toplotnih opterećenja se delimično prevazilazi upotrebom akumulatora toplote, ali i
integracijom sistema sa konvencionalnim tehnologijama za proizvodnju toplotne energije a
naročito sa toplotnim pumpama. Na ovaj način, pravilnim projektovanjem i
dimenzionisanjem sistema se prevazilaze problem nepoklapanja proizvodnje i potrošnje
energije, a takođe se izbegava i pojava stagnacije kod solarnih kolektora. Iz tog razloga je su
u ovom radu predstavljeni glavni principi projektovanja i dimenzionisanja solarnih sistema, a
posebna pažnja je posvećena određivanju udela potrošnje koji se pokriva solarnim sistemom
na godišnjem nivou, tj. solarnoj pokrivenosti. Kako solarni prijemnici proizvode toplotnu
energiju kad god su izloženi zračenju, obično je najbolje rešenje podmiriti osnovne potrebe
solarnim sistemom. Generalno, solarna pokrivenost do 50-60% se može smatrati
prihvatljivom. Iako je veća solarna pokrivenost tehnički moguća, ekonomišnost ovakvih
sistema je zadovoljavajuća samo u retkim slučajevima kada postoji dobro poklapanje profila
potrebne toplotne energije i dostupnosti solarnog zračenja. Kako se sve više energije troši na
hlađenje i klimatizaciju u letnjem period, posebna pažnja u ovom radu posveđena je
sorpcionim rashladnim uređajima- absorpconim i adsorpcionim čilerima i toplotnim
pumpama, koji u letnjem periodu, sa najvećom insolacijom, mogu da koriste toplotnu
energiju solarnog sistema za postizanje rashladnog efekta. Pored toga, promenom smera
135
radnih ciklusa sorpcionih sistema, postiže se efekat grejanja. Iako postoje na tržištu gotova
rešenja sorpcionih uređaja, njihovi koeficijenti grejanja i hlađenja su još uvek značajno manji
nego kod kompresorskiih toplotnih pumpi. Pored toga, trenutne cene ovakvih uređaja če
verovatno odložiti masovniju primenu sistema za solarno hlađenje u prekograničnom
regionu.
LITERATURA
[1] Noam Lior, Thoughts about future power generation systems and the role of exergy
analysis in their development, Energy Conversion and Management 43 (2002) 1187–1198
[2] Ministarstvo rudarstva i energetike Vlade Republike Srbije, Stragegija razvoja energetike
Republike Srbije do 2015. Godine, Boegrad 2004
[3] Ministarstvo za energetiku, razvoj i zaštitu životne sredine Republike Srbije, Nаcrt
strаtegije rаzvojа energetike Republike Srbije zа period do 2025. godine sа projekcijаmа do
2030. godine,
[4] Dr Miroslаv Lаmbić, Mr Ivаn Tаsić, Dr Novicа Pаvlović, Dr Drаgаn Stojićević, Solаrnа
energetikinstаlаcije i objekti, SRBIJA SOLAR 2006.
[5] Miroslav Lаmbić, Energetika, Univeryitet u Novom Sadu, Tehnički fakultet "Mihajlo
Pupin". Zrenjanin, 2007.
[6] S. A. Kaligirou, Solar Thermal Collectors and Applications, Progress in Energy and
Combustion Science 30 (2004) 231-295
[9] D.S. Kim, C.A. Infante Ferreira, Solar refrigeration options – a state-of-the-art review,
International journal of refrigeration 3 1 ( 2 0 0 8 ) 3 – 1 5