 Sintaksa

(grč.syntaxis = red, slaganje, namještanje).

U hrvatskom jeziku deset je vrsta riječi. Promotrimo po nekoliko iz svake vrste.

Imenice: početak, kraj, mjesec, dan, godina, srpanj, ožujak, veljača, vrijeme, ulica, trg, soba,
sobica, kupaonica, uličica, most, pruga, cesta…
Prijedlozi: Na, u, po, pred, prema, iz, pri…
Glagoli: ući, izići, trčati, unajmiti, posuditi, ukrasti, orobiti, krenuti, zaustaviti se, poći,
skanjivati se…
Pridjevi: Leden, mlak, topao, hladan, vruć,
Prilozi: neobično, obično, ujutro, navečer, predveče, polagano, brzo, hitro, sporo…
Čestice: zar, li, da…
Veznici: i, pa, te, ni, niti, a, ali…
Brojevi: jedan, prvi, sto…
Zamjenice: ja, ti, on, mi…, moj, tvoj, svoj, …
Usklici: oj, ej, aha…

Iz svake skupine autor sljedeće rečenice odabrao je one kojima je najbolje mogao izraziti
svoju misao:

Na početku mjeseca srpnja, po neobično toplom vremenu, predveče, iziđe neki mladić na
ulicu iz svoje sobice, koju je bio unajmio kod stanara u S-koj uličici, te krene polagano, kao
da se skanjuje, prema K-nu mostu.
(F. M. Dostojevski, Zločin i kazna)

Postupak odabira jezičnih jedinica (riječi) kojima želimo prenijeti obavijest naziva se
ODABIR ili SELEKCIJA.

Odnosi među riječima kao jezičnim jedinicama s obzirom na odabir u konkretnoj jezičnoj
situaciji zovu se paradigmatski odnosi.

Od odabranih riječi oblikujemo rečenicu po pravilima hrvatskoga jezika:

Početku srpnja na mjeseca vremenu neobičnom po predveče polagano neki iziđe ulicu mladić
sobe na…. – to nije rečenica!

Slaganje jezičnih jedinica po određenim pravilima zove se RAZMJEŠTAJ ili

KOMBINACIJA.
Odnosi među riječima kao jezičnim jedinicama s obzirom na slaganje u niz ili slijed prema
određenim sintaktičkim pravilima u konkretnoj jezičnoj situaciji zovu se sintagmatski
odnosi.
Jezikoslovna disciplina koja proučava rečenicu i sintagmatske odnose zove se SINTAKSA.
Predmet proučavanja sintakse jest rečenično ustrojstvo.
  Sintaktičke jedinice
Sintaktičke su jedinice: riječ, sintagma i rečenica.

U dijelu rečenice … iziđe neki mladić na ulicu iz svoje sobice… uočavamo sedam riječi.
(iziđe, neki, mladić, na, ulicu, iz, svoje, sobice)
Također vidimo da su smisleno povezane riječi neki mladić i svoje sobice – te spojeve riječi
nazivamo sintagmama.

Riječ = sintaktička jedinica koja ima određenu službu u rečenici

Sintagma ili spoj riječi = sintaktička jedinica sastavljena od najmanje dviju
punoznačnih riječi koje su međusobno povezane
(punoznačnice: imenice, pridjevi, zamjenice, glagoli, prilozi,
brojevi, nepunoznačnice: prijedlozi, veznici, uzvici, čestice)
Rečenica = sintaktička jedinica kojom se prenosi potpuna i razumljiva obavijest.

 Gramatičke veze među članovima sintagme

Sintagma = spoj najmanje dvije riječi

Riječi moraju biti punoznačne (u školi – nije sintagma)
Riječi moraju biti međusobno povezane
Svaka od sintagmi ima glavnu i zavisnu sastavnicu

Tri su vrste gramatičke veze među članovima sintagme:

1. Sastavnice se podudaraju u rodu, broju i padežu > sročnost / kongruencija

moja sobica
 
zavisna sastavnica glavna sastavnica
2. Glavna sastavnica upravlja gramatičkim svojstvom zavisne (glagol unajmiti zahtijeva
imenicu u akuzativu) > upravljanje / rekcija
unajmiti sobicu
 
glavna sastavnica zavisna sastavnica

vrste upravljanja:
Glagolsko upravljanje (glagol + dopuna u A): pisati pismo
Imeničko upravljanje (imenica + dopuna u D): dolazak kući
Pridjevsko upravljanje (pridjev + G): pun vedrine
Priložno upravljanje (prilog + im. G): malo sreće

3. Zavisna je sastavnica nepromjenjiva > pridruživanje

krene polagano
 
glavna sastavnica zavisna sastavnica
  Gramatičko ustrojstvo rečenice
Sintaksa proučava rečenično ustrojstvo i kad želimo utvrditi to ustrojstvo, moramo gramatički
raščlaniti rečenicu, odrediti u njoj članove toga rečeničnog ustroja (odnosno službu riječi u
rečenici).

 Gramatičko ustrojstvo rečenice čine:

predikat – objekt – priložna oznaka; subjekt; atribut i apozicija
 
samostalni članovi nesamostalni članovi

 Predikat
grč. praedicatum = ono što se o komu ili čemu izriče
Predikat je jezgra rečenice, temelj gramatičkog ustrojstva rečenice.
Predikat u rečenici otvara mjesto samomu sebi (znači da nije ovisan ni o kojem dijelu
rečeničnog ustroja) i upravo on otvara mjesto ostalim rečeničnim dijelovima.

Izricanje predikata
Predikat možemo izreći na više načina:
I. II.
Rodion sjedne. Ja sam zla žena .
U taj čas potekoše jahači. Ja sam propala žena.
Srce mu je zamiralo. Bijaše on osobito lijep .
Starica mu opet pruži sat. Nije on bojažljiv.

predikat - izrečen glagolom. predikat izrečen glagolom je i imenicom

=glagolski predikat (žena), odnosno pridjevom (lijep, zastrašen)
= imenski predikat
(glagol biti u bilo kom obliku u imenskom
predikatu nazivamo SPONOM ili KOPULOM)
uz glagol biti u imenskom predikatu mogu stajati
imenske riječi: imenice, zamjenice (Ona je
svoja),pridjevi i brojevi (Ona je prva) ; kao i
prilozi Ona je dobro.)
III.
U sljedećim rečenicama predikat je izrečen dvama glagolima:

Mladić se ne htjede prepirati.

Nije mogao iskazati svoju uzbuđenost.

Jedan od tih glagola je modalni glagol (koji nema samostalno značenje),a drugi je glagol u
infinitivu i njime se dopunjuje modalni glagol.

 Objekt
= predmet radnje
- mjesto u rečenici otvara mu glagol

> prepoznavanje objekta: postavimo jedno od padežnih pitanja za kose padeže

> objekt ne može biti u nominativu i vokativu.
> po vrsti riječi objekt je imenica, poimeničeni pridjev ili broj.

Bliži objekt – dalji objekt

Bliži objekt
a) I starica mu opet pruži sat.
↓ ↓
prema glagolu postavljamo akuzativ
padežno pitanje: pruži koga? što? Objekt u akuzativu zove se
bliži, direktni ili izravni objekt.

b) Osim u akuzativu bliži, direktni ili izravni objekt može biti u genitivu:

b1) Nisam imala sreće. - genitiv

Imenica sreće je u genitivu, ona stoji uz niječni oblik glagola i može se zamijeniti
akuzativom da se značenje ne promijeni (Nisam imala sreću.).
Takav se genitiv zove slavenski genitiv jer je svojstven slavenskim jezicima.

b2) Popit ću vode. – genitiv

Imenica vode je u genitivu i označava dio cjeline.

Genitiv koji označava dio cjeline zove se dijelni ili partitivni genitiv.
Ukoliko ga zamijenimo akuzativom (Popit ću vodu.), značenje će mu se promijeniti –
akuzativ vodu znači cjelinu, a genitiv vode znači dio cjeline.
Bliži, direktni ili izravni objekt je u akuzativu bez prijedloga i u genitivu (slavenskom ili
dijelnom).

Dalji objekt

Odredimo objekte u sljedećem primjeru:

Pogled mu se ustavi na Ani.
↓ ↓
vrsta riječi: zamjenica vrsta riječi: prijedlog + imenica
pitanje prema glagolu:
komu? čemu? na komu? Na čemu?
objekt u dativu objekt u lokativu

Navedene objekte nazivamo daljim, indirektnim ili neizravnim objektima.

 Dalji, indirektni ili neizravni objekt može biti s prijedlogom (prijedložni)

ili bez prijedloga (besprijedložni).
 On je u jednom od kosih padeža
(osim u akuzativu bez prijedloga, slavenskom ili dijelnom genitivu)

 Priložna oznaka (adverbna oznaka)

 izražavaju okolnosti vršenja predikatne radnje (mjesto, vrijeme, način, uzrok,

namjeru…)
 priložnu oznaku određujemo prema sadržaju predikata
možemo je ispustiti iz rečenice bez štete po gramatičko ustrojstvo rečenice
U rečenicama podvučene riječi označavaju okolnosti vršenja radnje.
One daju odgovore na pitanja:

Starica je šuteći stajala pred njim. kako? Na koji način? (gl. pril. sadašnji)
Ključeve ona nosi dakle u desnom džepu. gdje? (prijedlog + pridjev + imenica)
U taj čas potekoše jahači. kada? (prijedlog+ zamjenica+ imenica)
Ana prekri lice lepezom. čime? (imenica)

Navedene su samo neke od okolnosti vršenja radnje. Pregled priložnih oznaka u tablici:
Četiri temeljna značenja:
POMjesta > izriče mjesto gdje se vrši radnja (gdje?, kamo?, kuda…) Idem u školu.
POVremena > iznačava vrijeme vršenja radnje (kada?, otkad?, dokad?…) Došli smo u zoru.
PONačina > izriče način na koji se događa glagolska radnja (kako?, na koji način?…) To su
vješto izveli.
POUzroka > izriče uzrok glagolske radnje (zašto?, zbog čega?) Zaspao je zbog umora.
PONnamjere > izriče namjeru glagolske radnje (radi čega?, s kojom namjerom?) Idemo u
školu radi znanja.

OSTALE
POKoličine > koliko?, koliko puta? Mnogo ste toga donijeli.
POSredstva >čime? Slikamo bojom i kistom. (I bez prijedloga)
POPosljedice > do+G – Smijmo se do suza.
POPogodbe > pod kojim uvjetom? – prijedložni izraz: Bez muke nema nauke.
PODruštva > s kim? U društvu Došao je s bratom (I s prijedlogom)
PODopuštanja > unatoč čemu? Bili su dobro raspoloženi unatoč iscrpljenosti.
POIzuzimanja >osim čega? Izuzimajući što? Svi su došli osim njega.

 Subjekt

U rečenici
Iziđe neki mladić na ulicu…
pitamo se tko?što? iziđe. Odgovor je: mladić.

> Član rečeničnog ustroja koji odgovara na pitanje tko? što? i najčešće označava
vršitelja radnje zove se subjekt.

> Subjekt označava ono o čemu se u rečenici govori. On se uvrštava u rečenicu na osnovi
sročnosti s predikatom.

U rečenici
Iziđe na ulicu.
subjekt nije izrečen, ali po predikatu iziđe zaključujemo da je subjekt u trećem licu jednine –
zamjenica on.

> Subjekt koji nije izrečen u rečenici zove se neizrečeni ili skriveni subjekt.

U rečenici
misli se na sve.
ne možemo odrediti subjekt jer mu predikat ne otvara mjesto. Zato kažemo da je to
besubjektna rečenica.

> Besubjektna rečenica je rečenica koja nema subjekt.

 Atribut
Lat. atribuere – doznačiti, pridijeliti
U rečenici
 On govori o Zagrebačkom električnom tramvaju
Zagrebački i električni su atributi jer pobliže označavaju imenicu tramvaj uz koju stoje i s
njom čine cjelinu.
Po vrsti te su riječi pridjevi.
Atribut najčešće odgovara na pitanje kakav? koji? čiji? kolik?

Izricanje atributa
Zamjenicom: Naš tramvaj
Brojem: Prvi tramvaj
Imenicom: Spremište tramvaja

> Atribut je najčešće pridjev, ali može biti i zamjenica i broj.

> Pridjev, zamjenica i broj u službi atributa zovu se pridjevski atributi.
> Imenica u službi atributa zove se imenski atribut.

Imenski atribut se ne deklinira, deklinira se samo imenica uz koju se nalaz(jd. N spremište

tramvaja, G spremišta tramvaja…)

> U rečenici atribut može biti uz subjekt, objekt i uz priložnu oznaku:

Naša škola ove godine ima mnogo vrijednih učenika.
- uz subjekt (naša škola), uz objekt (mnogo vrijednih učenika) i uz priložnu oznaku (ove
godine).

> Atribut je nesamostalni dio gramatičkog ustroja rečenice, on može stajati uz subjekt, objekt
i priložnu oznaku.

 Apozicija
Lat. appositus – koji je blizu čega
Jezikoslovac Babić napisao je tu knjigu.

Nama učenicima on objašnjava jezične pojave.

>Imenica koja se nalazi uz drugu imenicu ili zamjenicu i pobliže je označava zove se
apozicija.
 Apozicija se s imenicom ili zamjenicom uz koje stoji slaže u rodu, broju i padežu.
Ali:
Grad Virovitica središte je županije.
Grad Vinkovci nalazi se na istoku naše zemlje.
Selo Babina Greda svima je poznato.
Apozicija se nalazi uz imenicu ili zamjenicu u službi nekog rečeničnog dijela:
- uz subjekt: Jezikoslovac Babić napisao je novu knjigu.
- uz objekt: Pogledajte jezikoslovca Babića.
- uz priložnu oznaku: Knjiga se pojavila u gradu Zagrebu.
- uz imenski predikat: To je jezikoslovac Babić.

> Apozicija je nesamostalan član rečeničnog ustroja.

 Svojstva rečenice
ČLANJIVOST
- mogućnost rastavljanja rečenice na sastavne dijelove
samostalni članovi: subjekt, predikat, objekt i priložna oznaka
nesamostalni članovi: atribut i apozicija

MODALNOST
Rečenica nam prenosi obavijest o vremenu i načinu zbivanja radnje.

CILJNA USMJERENOST (priopćajna svrha)

izjavne rečenice
upitne rečenice
usklične rečenice

OBAVIJESNOST
Dio rečenice koji sadrži novu obavijest zove se NOVO ili REMA
Dio rečenice kojim govorimo nešto poznato zove se POZNATO (dano) ili TEMA.
Učenici se nalaze u učionici.
tema rema

 Članovi rečeničnog ustroja

Naš prijatelj Dragec često svira džez.

Atribut apozicija subjekt pril. oznaka predikat objekt

  REČENICE

Neraščlanjene (besubjektne): Sniježi. Grmi.

Raščlanjene – na subjekt i predikat: Pas laje. Moj pas laje svaki dan…

jednostavne složene
Učenik čita. Idem u knjižnicu da posudim knjigu.

Neproširene (samo subjekt i predikat) povezivanjem (pomoću veznika,

pri čemu rečenice tvore cjelinu,
ali ne postaju ovisne jedna o
drugoj): nezavisno složene
(koordinirane)
Proširene (S, P i dopuna) uvrštavanjem (pomoću veznika,
pri čemu jedna rečenica ovisi o
drugoj): zavisno složene
(subordinirane)
bez veznika (asindetsko sklapanje)

 Nezavisno složene rečenice

Sklopljene su povezivanjem, tj. pomoću veznika, pri čemu svaka rečenica čuva svoju
neovisnost. Lako se mogu pretvoriti u više jednostavnih rečenica.

 Vrste nezavisno složenih rečenica

Vrsta veznici primjer

Sastavne i, pa, te, ni, niti Mama kuha objed i sluša glazbu.
(kopulativne)
Rastavne ili Kupi alat ili ostavi zanat.
(disjunktivne)
Suprotne a, ali, nego, već, no Mama kuha objed, a djeca se igraju.
(adverzativne)
Isključne samo, tek, jedino Svi su došli, samo je Ivo ostao doma.
(ekskluzivne) samo što, tek što, jedino što
Zaključne zato, stoga, dakle Lijepo je vrijeme, zato ćemo otputovati.
(konkluzivne)

 Zavisno složene rečenice (subordinirane)

- složena rečenica u kojoj surečenice nisu samostalne, nego su ovisne jedna o drugoj.
Nastaju uvrštavanjem. Prema veznicima – mogu biti samo vezničke – zavisni veznici (isti
veznici pripadaju različitim zavisnim rečenicama)
Veznici
pravi veznik zamjenica u ulozi veznika prilog u ulozi veznika
Sjedi jer je umoran. Tko uči, zna. Vrati se gdje si bio.

 Glavna i zavisna rečenica

U zavisno složenoj rečenici jedna je surečenica uvijek nadređena drugoj; jedna surečenica
uvijek ovisi o drugoj jer se u nju uklapa.
Glavna surečenica – surečenica u koju se druga surečenica uklapa
Zavisna surečenica – uklopljena surečenica

Zavisno složena rečenica

Iva mi je rekla tajnu koju neću zaboraviti.
glavna surečenica zavisna surečenica
Iva mi je rekla tajnu koju neću zaboraviti

 Razlikovanje glavne i zavisne surečenice

Najlakše – glavna ne započinje zavisnim veznikom:

Rekla mi je /da kupim kruh.

glavna zavisna

Tko ne uči,/ ima loše ocjene.

zavisna glavna

Mislim/ da je pametan / jer uvijek riješi sve zadatke / koji su najteži.

glavna zavisna zavisna zavisna

 Redoslijed surečenica
Glavna surečenica može biti ispred zavisne:
Pospremi stan / kada dođeš kući.

A može biti i iza zavisne:

Kada dođeš kući,/ pospremi stan.
= inverzija > rečenice u inverziji UVIJEK se odvajaju zarezom.

Umetnuta:
Neva se čudila, / kao što se čude sva djeca,/ širom otvorenih očiju.
Dio glavne zavisna dio glavne

Umetnuta se rečenica ODVAJA zarezom.

 Mjesto uklapanja zavisne u glavnu surečenicu

Luka ima prijateljicu. – riječ prijateljicu može otvoriti mjesto rečeničnom dijelu – atributu:
Luka ima plavokosu prijateljicu.
Luka ima prijateljicu plave kose.

Ista imenica može otvoriti mjesto i surečenici – atributnoj:

Luka ima prijateljicu koja je plavokosa.
Luka ima prijateljicu koja je plave kose.

Zavisna surečenica može popuniti mjesto svakog od rečeničnih dijelova i uklopiti se u glavnu
surečenicu kao predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka ili atribut.
Mjesto uklapanja zavisne u glavnu surečenicu mjesto je onoga rečeničnoga dijela u glavnoj
surečenici koje popunjava zavisna rečenica.

 Vrste zavisnih surečenica

Zavisne surečenice
predikatne subjektne objektne atributne priložne
Mjesne
Vremenske
Načinske
Uzročne
Namjerne
Posljedične
Pogodbene
Dopusne

 Suodnosna riječ
Na mjesto kamo će se uklopiti zavisna surečenica mogu se postaviti riječi takav, taj, to,
tamo, tada, tako, onda… = suodnosne riječi

Ako je suodnosna riječ na mjestu imenskoga dijela predikata, zavisna je rečenica predikatna.
Glazba je takva/ da se tresu prozori. > Glazba je da se tresu prozori.

Suodnosna riječ na mjestu subjekta:

Priča se to / da je naša škola dobra. > Priča se da je naša škola dobra.

Suodnosna riječ na mjestu objekta

Neva mi je pričala to / da je bila na moru. > Neva mi je pričala da je bila na moru.

Suodnosna riječ na mjestu atributa:

Luka ima takvu prijateljicu / koja je dobra matematičarka. > Luka ima prijateljicu koja je
dobra matematičarka.

Suodnosna riječ na mjestu priložne oznake:

Neva se igra tamo / gdje je opasno za malu djecu. > Neva se igra gdje je opasno za malu
djecu.

Suodnosna riječ ne mijenja značenje rečenice. Rečenica se može napisati sa suodnosnom

riječi, a može ju se i ispustiti.
  Predikatne rečenice
Predikatne su rečenice one rečenice u kojima se zavisna surečenica ukalpa na mjesto
predikatnog imena u glavnu surečenicu.
Prepoznavanje: u glavnoj surečenici nema predikatnog imena, nego je samo spona:

takva=predikatno ime
Iva je / kakve su sve djevojčice.

takva=predikatno ime
Glazba je / da se tresu prozori.

Predikatna surečenica i spona iz glavne surečenice cjeloviti su predikati:

Iva je kakve su sve djevojčice.
Glazba je da se tresu prozori.

 Subjektne rečenice
Subjektne su rečenice one rečenice u kojima se zavisna surečenica uklapa na mjesto subjekta
u glavnu surečenicu.
Prepoznavanje: u glavnoj surečenici nema subjekta (glavna je rečenica besubjektna jer uz
njezin predikat ne možeš postaviti riječ u nominativu.

to=subjekt
Cijelo se jutro čuje / kako grlice guču.

to=subjekt
Bit će /što biti mora.

Taj=subjekt
Tko zna, / neka se javi.

Suodnosna riječ i subjektna rečenica jednako kao i subjekt odgovaraju na pitanje postavljeno
uz predikat:
Što se čuje? To – kako grlice guču.
Što će biti? To – što biti mora.
Tko neka se javi? Taj – tko zna.

 Objektne rečenice
Objektne su rečenice one rečenice u kojima se zavisna surečenica uklapa na mjesto objekta u
glavnu surečenicu.
Prepoznavanje: nije bitno ima li glavna rečenica već objekt ili nema; bitno je da postoji
prazno objektno mjesto na koje možemo postaviti suodnosnu riječ.

to=objekt
Iva je Nevi pročitala / da kraljević voli Snjeguljicu.

to=objekt
Znam / gdje je tvoja škola.

to=objekt
Rekao mi je / da će doći.
 Atributne rečenice
Atributne su rečenice one rečenice u kojima se zavisna surečenica uklapa na mjesto atributa u
glavnu surečenicu.
Prepoznavanje: uz pomoć suodnosne riječi > suodnosna riječ postavlja se u glavnu surečenicu
uz imenicu na mjesto stributa i suodnosnoj riječi značenje daje zavisna surečenica:

u takvoj=atribut
Stanujem u mirnoj ulici / u kojoj nema djece.
U kakvoj ulici? U takvoj – u kojoj nema djece.

Srušena je žuta kuća /gdje joj je baka živjela.

Napokon je lipanj /kada počinje raspust.

 Priložne rečenice (adverbne)

Mjesne - zavisna se surečenica odnosi prema glavnoj poput priložne oznake mjesta prema
predikatu.
Vezna sredstva: mjesni prilozi (gdje, kamo, kuda, odakle, dokle, ovamo…)
Otpremi je otkud si je doveo. Gdje ti stojiš, tu trava ne raste.

Vremenske – zavisna se surečenica odnosi prema glavnoj poput priložne oznake vremena
prema predikatu
Vezna sredstva: vremenski prilozi (kad, otkad, dokad…), veznik dok, zamjenica čim, skupovi
riječi prije nego, istom što, dok god, kad god
Istovremenost: Danas je drugi dan otkako pišem roman.
Prijevremenost: Prije nego što zaspim, čitam lektiru.
Poslijevremenost: Pošto zaključaš vrata, možeš otići.

Načinske / poredbene – zavisna se surečenica odnosi prema glavnoj poput priložne oznake
načine prema predikatu.
Vezna sredstva: kako, kao što, kao da, koliko, koliko god, nego, nego što, nego da, negoli, no
što, a kamoli…
Nagnuo se kroz prozor kao da gleda čudovište.

Uzročne – zavisna se surečenica odnosi prema glavnoj poput priložne oznake uzroka prema
predikatu.
Vezna sredstva: prilozi kako, kad; veznik jer; zamjenica Što; skupovi riječi budući da, zato
što, zbog toga što, s obzirom na to što)
Brinemo se za kućne ljubimce zato što su nam dragi. Budući da pada kiša, ne idemo na izlet.

Namjerne – zavisna se surečenica odnosi prema glavnoj poput priložne oznake namjere
prema predikatu.
Vezna sredstva: da, kako, neka, ne li, samo da.
Idemo na put samo da uživamo. Kupujem cipele da ne hodam bos.

Posljedične – zavisna se surečenica odnosi prema glavnoj poput priložne oznake posljedice
prema predikatu. Odgovaraju na pitanja kako/koliko.
Vezna sredstva: da, te, tako da.
Snijeg je bio tako velik da vlakovi nisu vozili. Zakasnio je na sat te je dobio neopravdani.

Pogodbene – zavisna surečenica označuje pogodbu ili uvjet vršenja radnje u glavnoj
surečenici.
Vezna sredstva: ako, da, kad, li, ukoliko, samo ako, samo da, samo kad.
Stvarna ili realna pogodba – ako se ostvari pogodba izrečena u zavisnoj surečenici,
ostvarit će se i sadržaj glavne surečenice. Ako popraviš bicikl, otac će biti sretan.
Moguća ili potencijalna pogodba – ako bi bila moguća pogodba, iako je nesigurna,
mogao bi se ostvariti sadržaj u glavnoj surečenici. Te su rečenice uvijek u
kondicionalu te počinju veznikom ako ili kad. Kad bi stigao na vrijeme, mogao bi
kupiti kruh.
Irealna ili nestvarna pogodba – u zavisnoj se surečenici izriče nestvarna pogodba pa
je nemoguće ostvarenje sadržaja glavne. U glavnoj je surečenici uvijek kondicional, a
u zavisnoj prezent ili neko prošlo vrijeme te veznik da. Rečenice s veznikom kad
imaju kondicional u objema surečenicama. Kad ljudi ne bi umirali, ne bi bilo grobova.

Dopusne – ostvarenje sadržaja glavne surečenice dopušta se iako se tomu protivi sadržaj
zavisne surečenice. Iako je dalek put do škole, ići ćemo pješice.

Mnogostruko složena rečenica – rečenica složena od više zavisnih i nezavisnih rečenica.