Edebu Ed-Dunja Ved-Din PDF

Naslov originala: Design & DTP:
Edebud-dun 'ja ved-din AMT studio
Prijevod naslova: Tehnički urednik:

Edebu dun 'ja ve din Mirza Hodžić
Autor: Izdavač:
Alija b. Muhammed b. Habib el-Maverdi Centar za razvoj i afirmaciju kulture i
obrazovanja "Litteratus"
Prijevod:
Abdurrahman Kuduzović Kutubhana Innehul-haqq
Urednik: Za izdavača:
Nadina Đerahović-Muslija Mensur Šehić
Recenzija: Direktor projekta:

Elvedin Huseinbašić Admir Muslija
Arapski tekst: Konsultant na projektu:

Elvedin Huseinbašić Dr Hassan Awad
Lektura: Štamparija:
Ilhana Babić Planjax print, Tešanj
Nas veta Dervišbegović-Turković
Dr. Azra Kadić Za štampariju:
Mr. Bajruzin Bajro Planjac
Korektura:
Mirza Hodžić Tiraž:
Nadina Đerahović-Muslija 300
Cl P- Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-23-42/-43
ai-MAVERDI, Habib
Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret l Alija
b. Muhammed b. Habib ei-Maverdi ; [prijevod
Abdurrahman Kuduzović].- Sarajevo: Centar za
razvoj i afirmaciju kulture i obrazovanja
"litteratus'; 201S. - 319 str.; 25 cm
Prijevod djela: Edebud-dun'ja ved-din.
IS BN 978-9958-570-03-2
l.ei-Maverdi, Alija b. Muhammed b. H abib vidi
ai-Maverdi, Habib.- ll.ei-Maverdi, Ha bib
ebu'I-Hasan vidi ai-Maverdi, Ha bib
COBISS.BH-ID 22311174
Alija b. Mohammed b. Habib el-Maverdi
Edeb ed-dun'ja ved-din

Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret
Sarajevo, 2015.
� Edebud-dunJa ved-din
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Neka je hvala Allahu, Koji obilno nagrađuje i obasipa blagodatima. Neka

je salavat na našeg prvaka, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pečata
poslanika i vjerovjesnika, na njegovu porodicu i ashabe bogobojazne.
Poslij e navedenog, vrijednost određene stvari kojoj čovjek teži zavisi
od vrijednosti njenog ishoda, i što je određena stvar korisnija, to je put do
nje opasniji. U skladu s koristima koje u sebi nosi, čovjek se odnosi prema
određenoj stvari, a što, opet, znači da ubiranje plodova od te iste stvari zavisi
od pažnje koja joj se posveti. Najvažnija, najveća, najkorisnija stvar jeste ona
koja čovjeka održava kao vjernika i kao živo biće, stvar kojom se u red dovodi
život na ovome, a uspjeh na onome svijetu. Ovo je zato jer ispravnost ibadeta
zavisi od pravosti vjere, a sreća od ispravnosti života.
U ovoj sam knjizi nastojao detaljno objasniti opća pravila lijepog
ponašanja kada je riječ o životu i vjeri. U tome sam slijedio srednji put: niti
sam bio previše koncizan, a niti opširan; nastojao sam objediniti pravno
razmatranje i književno uljepšavanje, a sve kako ne bih promašio cilj i kako
ne bi došlo do nerazumijevanja. Kao dokaz i obrazloženje navodio sam ajete
iz Allahove, dželle šanuhu, Knjige i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem,
sunneta. Poslije toga, navodio sam primjere za kojima posežu mudraci, izjave
rječitih ljudi i stihove pjesnika, jer su ljudi skloni šarolikosti i brzo im dosadi
jednoličnost. Alij a, radij allahu anhu, govorio je: "Uistinu, srce se može umoriti
kao što se može umoriti tijelo, zato ga darujte novim mudrostima." Da se radi
o opipljivoj stvari, rekli bismo da se radi o metodu mijenjanja mjesta. Me'mun,
rahimehullah, često je mijenjao mjesto u svojoj kući pritom recitirajući Ebul
Atahijine stihove: "Ako je priseban, čovjek zna da neće uspjeti,/osim ako
mijenja stanje i položaj svoj."
Knjigu sam podijelio na pet poglavlja: Vrijednost razuma i pokuđenost
slijeđenja prohtjeva - Pravila lijepog ponašanja vezana za stjecanje znanja -
Pravila lijepog ponašanja vezana za vjeru - Pravila lijepog ponašanja vezana
za život - Pravila lijepog ponašanja vezana za dušu.
Molim Svevišnjeg Allaha da mi, iz Svoje velike moći i dobrote, pruži
pomoć, Njemu povjeravam svoje sposobnosti na čuvanje, a dovoljan je On kao
pomoćnik i čuvar!
)
POGLAVLJE I
VRIJEDNOST RAZUMA I POKUĐENOST

SLIJEĐENJA PROHTJEVA
Treba znati da svaka odlika ima svoju okosnicu i da svako pravilo lijepog
ponašanja ima svoj izvor. Okosnica svih odlika i izvor svih pravila lijepog
ponašanja jeste razum koji je Allah, dželle šanuhu, učinio okosnicom vjere i
stupom života na ovome svijetu. Sveznajući Allah je vjerom obavezao ljude
prema Svojoj savršenosti, a ovaj je svijet uredio prema Svojim propisima.
Propisujući vjeru, Svemogući Allah je ujedinio ljude iako se njihove želje,
nastojanja i ciljevi očito razlikuju. Učinioje da se ibadet dijeli na dvije vrste:
prvo, vrstu koju razum obavezuje, i nju je Serilat samo potvrdio; i, drugo, vrstu
koju razum dopušta kao mogućnost, i nju je Serijat naredio: i jednoj i drugoj
kategoriji okosnica je razum.
Preneseno je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najvrednije što čovjek može steći jeste razum koji ga vodi uputi, a odvraća od
stranputice. " Također se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sell em,
rekao: "Svaka stvar ima svoju okosnicu, a okosnica djela jeste razum, i sve što
�J t; Jl � :.�: o l J � o /• l3"
je čovjek razumniji, njegov će ibadet biti bolji. Zar niste čuli izjavu grešnika:
l l ��l l3" �)�

� ;
-� � ·�
� �J � ,...l l Jl \j
Y'Y'J
.
/
�
�
I reći će: ..Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima
Džehennema u ognju bili!'' (El-Mulk, 10)
Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Čovjekovo porijeklo jeste njegov
razum, njegova je vrijednost vjera, a dostojanstvo - lijepo ponašanje. " Hasan
el-Basri, rahimehullah, jednom je prilikom rekao: "Allah, dželle šanuhu, nikoga
nije obdario razumom a da ga njime kasnije nije spasio. " Neki su mudraci imali
običaj reći: "Razum je najbolje čemu se čovjek može nadati, a neznanje je
najzakletiji neprijatelj. " Neki rječiti ljudi kazali su: "Razum je prijatelj svakom
čovjeku, a neznanje je njegov neprijatelj. " Neki književnici rekli su: "Najbolji
darjeste razum, a najgore iskušenje jeste neznanje. " Pjesnik Ibrahim b. Hassan
spjevao je sljedeće stihove:
Učen je ugledan među ljudima makar siromašan bio,

a neuk je nepoželjan među ljudima makar utjecajna porijeklo imao.
9
� Kultura vjernika no dunjoluku za ohiret �
Čovjek među ljudima živi i radi razumom svojim,
najbolje što Allah da čovjeku jeste razum, i ništa njemu ravno nije,
a kad Allah nekoga obdari razumom zdravim,
njegov je moral upotpunjen i želje ostvarene.
Treba znati, po razumu se raspoznaje stvarnost i razlučuje između dobra
i zla. Dijeli se na dvije vrste: urođeni i stečeni. Urođeni razum jeste stvarni
razum koji čovjek posjeduje. Ograničen je i na njega se odnosi te klif, šerijatske
obaveze, koje niti prednjače pred njim niti zaostaju. Razumom se čovjek
razlikuje od ostalih živih bića, i kada se utvrdi da neko ima razum, naziva se
razuman čovjek i ostvaruje određen stupanj savršenstva. U tome smislu je izjava
Saliha b. Abdulkuddusa: "Kada je čovjekov razum upotpunjen, upotpunjena su
njegova djela, želje i njegov tjelesni i mentalni sklop. " Ed-Dahhak je Allahove,
� 5l5.
dželle šanuhu, riječi:
/ � /
� if ) / �/
" ...da opominje onoga ko je živ... " (Ja-Sin, 70)

protumačio rekavši: "Značenje je: opomeni onoga ko razum ima. "
Kada je riječ o poimanju razuma i njegovih svojstava, ljudi imaju oprečna

mišljenja. Neki kažu: "Razum je dževher, malehna materija kojom čovjek
razlikuje informacije. " (Oni učenjaci koji zastupaju ovo mišljenje međusobno
su se razišli po pitanju gdje se nalazi razum. Neki su rekli da se nalazi u mozgu,
jer je mozak organ kojim se osjeća. A neki su, opet, kazali da se nalazi u srcu,
jer je srce okosnica života i osjećaja.) Mišljenje da je razum dževher, neispravno
je iz dva razloga: prvo, dževheri, stvarne materije naporedne su i međusobno
slične i neispravno je da neke iziskuju ono što ne iziskuju ostale, jer da ostale
iziskuju ono što iziskuju neke od njih, tada bi čovjeku bilo dovoljno to što on
postoji i ne bi mu trebao razum; i drugo, dževher može opstojati sam po sebi,
i da je razum dževher, moglo bi se desiti postojanje razuma bez razumnog
čovjeka kao što je moguće postojanje tijela bez razuma. Dakle, na osnovu ove
dvije stvari nemoguće je da je razum - dževher. Neki učenjaci kažu: "Razum je
ono čime se dokučuju stvari onakve kakvejesu. "Iako je ovo mišljenje ispravnije
od prethodnog, i ono je daleko od ispravnosti iz jednog razloga: dokučivanje je
jedno od svojstava živog bića, a razum je ared, prolazno svojstvo koje to nije u
stanju, kao što nije u stanju osjećati nasladu, bol, želju ... Neki filozofi su tvrdili:
"Razumje skupina nužnih informacija. " Međutim, ova definicija ne ograničava
višeznačnost koju iziskuje, a sadrži i druge mogućnosti. A definicija je samo
ono čime se jasno određuje ono što se definira, ona koja isključuje višeznačnost
i sve druge mogućnosti. Neki učenjaci rekli su: "Razum je znanje kojim se
dokučuju nužno poznate stvari. "I ovo je ispravno mišljenje.
A znanje se dijeli na dvije vrste: znanje stečeno čulima i znanje urođeno
lO
u čovjeku. Primjer za znanje stečeno čulima jesu vidljive stvari - dokučuju se

čulom vida, glasovi - dokučuju se čulom sluha, okusi - dokučuju se čulom
ukusa, prijatni i neprijatni mirisi - dokučuju se čulom mirisa, opipljive stvari
- dokučuju se čulom dodira. Dakle, ako čovjek svojim čulima dokučuje
spomenute stvari, za njega se kaže da posjeduje ovu vrstu znanja. Ovo je
zato jer sklapanje očiju (iz čega proizilazi da čovjek koji ih sklopi ne vidi i ne
dokučuje) čovjeka ne lišava razuma u potpunosti, jer je poznato da bi vidio
i dokučio kada bi otvorio oči. A kada je riječ o urođenom znanju, primjer
za njega jeste sljedeći: određena stvar mora ili postojati ili ne postojati, sve
što postoji ili je naknadno postalo ili je oduvijek, sjedinjavanje suprotnosti
nemoguće je, jedan je manje od dva itd. Pri psihički zdravom i uravnoteženom
čovjeku ova vrsta znanja ne izostaje. I kada čovjek ima spomenute dvije vrste
znanja, stvari koje one obuhvataju i koje se nužno zaključuju, tada se za njega
kaže da je razuman. A nazvan je imenom akil zbog sličnosti sa sintagmom
aklun-naka, što je zapravo povodac kojim se vodi deva. Ovo je zato jer razum
čovjeka sprečava u zadovoljavanju bolesnih strasti, a povodac sprečava devu
da se odmetne ako se uzjoguni. Odatle je Amir b. Kaj s govorio: "Razuman je
onaj čovjek koga razum odvrati od onoga što ne valja. " U Hadisu postoji dokaz
koji ide u prilog mišljenju da je razum znanje kojim se dokučuju nužno poznate
stvari. Naime, preneseno je da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Razum je svjetlost u srcu, njime se razlikuje dobro od zla. " I zato su
svi oni koji isključuju mogućnost da je razum dževher rekli da se razum nalazi
La! . .::.. ., .1--. �,� 0�

(- uP..J�\ �·� l�ft'::':!� rbt
u srcu, tim prije što je srce mjesto svake vrste znanja. Svevišnji Allah rekao je:
� �.l�!�
� r
;;-;.
� ��
'
da shvate..." (EI-Hadždž, 46)

"Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba
Ovaj ajet nas upućuje na dvije stvari: razum je znanje i on se nalazi
njihova shvate ono što treba da shvate.. . ", njih su učenjaci tumačili na dva
u srcu. A kada je riječ o Allahovim, dželle šanuhu, riječima: "...pa da srca
načina, i to: prvo, da svojim srcima saznaju ono što treba da saznaju; i, drugo,
da svojim srcima usvoje pouku koju treba da usvoje. Ovo je ukratko kada se
radi o urođenom razumu. Neki su učenjaci govorili: "Razuman čovjek jeste
onaj koji shvati šta mu Svemogući Allah naređuje, a šta zabranjuje. " Štaviše,
Šafijevi, rahimehullah, učenici rekli su: "Kada čovjek oporuči trećinu imetka
najpametnijim ljudima, ta se trećina ima dati pobožnjacima, jer su se oni poveli
za razumom, a nisu se obmanuli lažnom nadom. "
Lukman b. Ebu Amir prenosi od Ebud-Derdaa, radij allahu anhu, da je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "O Uvejmire,
proširi svoj razum, pa ćeš biti bliži svome Gospodaru! " On je upitao: "Draži si
mi od oca i majke, a kako ću to postići?" "Kloni se onoga što je Allah zabranio
i izvršava} ono što je On naredio, pa ćeš biti razuman, a zatim čini dobrovoljne
ll
� Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret �
ibadete, pa ćeš na ovome svijetu biti razumniji, svome Gospodaru bliži i Njime
ponosniji", odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Neki pjesnici su mi recitirali sljedeće Alijine, radijallahu anhu, stihove:
Vrijednost je lijepo ponašanje; razum je na prvom, a vjera na drugom
mjestu,
znanje je treće, a blagost četvrto, darežljivost peto, a dobrohotnost šesto,
dobročinstvo sedmo, a strpljenje osmo,/zahvalnost je deveto, a nježnost
deseto.
Moja duša zna da joj ne vjerujem, i razborit sam samo kad je ne slušam.
Oko uvidi koji je sagovornik prijatelj, a koji je neprijatelj.
Oči moje u tvojima vide stvari mnoge, jer da oči nemam, ti ih ne bi ni
pokazao.
Treba znati da se stečeno znanje inače ne može odvojiti od onog urođenog
jer stečeno znanje jeste samo rezultat urođenog znanja. A urođeno znanje
ponekad može biti odvojeno od stečenog znanja, a takav čovjek je lišen svih
vrijednosti i dostupni su mu svi porod. Primjer za to jeste budala, bezvrijedan
čovjek, odnosno glupak koji obično nije čist od poroka. Preneseno je da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��Glup čovjek sličan je predmetu
od pečene gline koji se ne može zakrpiti niti se može popraviti. " Isto tako,
preneseno je da je rekao sljedeće: ��Glup čovjek je Allahu najmrže stvorenje,
jer je njemu uskratio najvredniju stvar. " Neki mudraci su rekli: "Potreba za
razumom veća je od potrebe za imetkom. " Neki rječiti ljudi su konstatirali: "U
carstvu kojim gospodari neznalica pouka je razumnom čovjeku. " Enuširvan
je upitao Buzurdžemihra: 11Šta je najvrednije pri čovjeku?" On je odgovorio:
"Razum ·koji će mu donijeti sretan život. " Enuširvan opet upita: ··� ako nema
razum, štaje onda najvrednije?"Ovaj odgovori: "Prijatelji koji će sakriti njegovu
sramotu. " On opet upita: ·� ako nema prijatelje, šta je onda najvrednije?", na šta
Buzurdžemihr odgovori: "Imetak, kojim će se umiljavati ljudima. " Enuširvan
upita: ·� ako nema imetka, šta je onda najvrednije?" "Šutljiv jezik", odgovori
Buzurdžemihr. Na to Enuširvan upita: ·� ako nema šutljiv jezik, šta je onda
najvrednije?" Na to je Buzurdžemihr zaključio: "Smrt koja će ga odnijeti s
ovog svijeta. " Sabur b. Erdešir imao je običaj reći: "Postoje dvije vrste razuma:
prirodni i stečeni, i jedan bez drugog ne može opstati. " Rukovodeći se ovom
izjavom, pjesnik je spjevao sljedeće stihove:
Saznao sam da se razum na dvije vrste dijeli: prirodni i stečeni.
Stečeni ne koristiti ako prirodnog nema, kao što Sunce od koristi nije ako
čovjek ne vidi.
12
� Edebud-dun'ja ved-din
Neki pronicljivi ljudi okarakterizirali su vrijednost razumnog čovjeka i

bezvrijednost glupog čovjeka rekavši: "Kada voli, razuman čovjek sve ulaže u
svoju ljubav, a kada mrzi, on ne čini nepravdu: svoje voljene usreći razumom, a
neprijatelje poštedi svojom pravdom; ako nekome učini dobro, od njega ne traži
zahvalnost; ako njemu neko učini zlo, pokuša mu naći opravdanje, ili mu u
potpunosti oprosti i pređe preko njegovog zla. Dočim, glup čovjekje u zabludi,
koji druge u zabludu odvodi; ako se prema njemu neko uljudno ponese, on se
uzoholi; ako ga neko posavjetuje, uvrijedi se; ako ga neko oslovi, pokazuje
zaostalost; ako ga se ne oslovi, prenemaže se u dokazivanju. Sjedenje s njim
vještina je, njegov ukor iskušenje je, razgovaranje s njim izlaganje je sramoti,
prijateljevanje s njim šteta je, približavanje njemu besmislica je, a druženje s
njim nesreća je.
ll
Kada bi se rasrdili na razumne ljude, perzijski kraljevi su ih zatvarali

s neznalicama i glupim ljudima. Štaviše, glup čovjek ljudima nanosi zlo,
misleći da im čini dobročinstvo, pa od njih traži zahvalnost, odnosno čini im
dobročinstvo, misleći da im nanosi zlo, pa od njih traži oprost. Zlu i mahanama
glupog čovjeka nema kraja. čovjek ih ne može pobrojati: kada primijeti jednu,
pokažu mu se druge, gore i veće mahane. O kako su za razumnog čovjeka
brojne i korisne pouke koje može izvući posmatrajući glupog čovjeka! El
Ahnef b. Kaj s jednom prilikom je rekao: "Glup čovjek pošteđen je od svakoga,
samo od sebe nije. Neki književnici rekli su: "Ponekad će glup čovjek slučajno
ll
steći imetak, a razumnog će promašiti, iako ga zaslužuje. Otuda, ako čovjek

stekne imetak neznanjem, neka ga to nipošto ne navede da poželi biti neznalica,
a ako ga promaši mada je razuman, neka ga to nipošto ne navede da se susteže
od stjecanja znanja. Moć neznalice jeste mogućnost, a moć razumnog čovjeka
obaveza je. A nije isti onaj ko nešto ostvari ne svojom zaslugom, i onaj ko to
isto ostvari svojoni zaslugom i svojim trudom. Dalje, moćan glup čovjek sličan
je usamljeniku koji žudi za putovanjem, a moćan razuman čovjek sličan je
uglednom čovjeku koji čezne za održavanjem veza. Neka se čovjek ne raduje
velikoj stvari koju je ostvario ne svojim razumom, i neka se ne raduje velikom
ugledu koji je stekao ne svojom dobrotom, jer će ga neznanje spustiti, spriječiti
i vratiti na njegov pravi stupanj, pokazati njegove prave vrijednosti, a otkriti
njegove mahan e i pokazati mnoge grijehe: onaj ko ga je hvalio kudit će ga, onaj
ko ga je volio mrzit će ga.
ll
Treba znati da se vrijednosti razumnog čovjeka pripovijedaju, ali, isto

tako, pripovijedaju se i poroci neznalice, te neznalica postane primjer minulih,
a predmet razgovora potonjih generacija, a njegovo zlo svojevremeno izađe na
vidjelo i ljudi ga za njegovog života spominju po zlu. S tim u vezi, Ata prenosi
da je Džabir, radijallahu anhu, rekao: "Među Izraelcima bio je neki čovjek koji
je imao magarca, pa je rekao: 'O moj Gospodaru, kada bi Ti imao magarca,
mogao bi ga hraniti zajedno s mojim magarcem! ' ]edan vjerovjesnik ga je htio
za to kazniti, ali mu je Allah objavio: 'Svaki čovjek će biti nagrađen shodno
13
svome razumu. '" Muavija, radijallahu anhu, u službu je primio nekog čovjeka
iz plemena Kelb. Pred njim su jednog dana spomenuli vatropoklonike, i on
je rekao: "Prokleo je Allah vatropoklonike! Oni se žene sa svojim majkama.
Tako mi Allaha, kada bi mi dali deset hiljada srebrenjaka, ne bih se oženio sa
svojom majkom! " Kada je za to čuo, Muavij a, radijallahu anhu, rekao je: "Allah
ga unakazio! Mislite li da to ne bi učinio kada bi mu dali više od deset hiljada
srebrenjaka?" Muavija ga je smijenio, a postavio Rebiu el-Amirija, neukog
čovjeka, da upravlja cijelim Jemamom. A ovaj je jednom prilikom naredio da
se ubije pas koji je ubio drugog psa. Povodom toga pjesnik je spjevao:
Svjedočim da je susret s Allahom istina,
i da je Rebia el-Amiri nepromišljen:
naredi da se ubije pas-ubica,
čime ne dopusti da se proliva krv muslimana.
Sramota neznanja granica nema,
ni šteta neznanja kraja nema.
A jedan drugi pjesnik spjevao je:
Za svaku bolest postoji lijek kojim se liječi,
ali ko blesavost liječi nemoć osjeti.
Slijeđenje prohtjeva
Prohtjevi odvraćaju od dobra i suprotstavljaju se zdravom razumu jer
imaju za rezultat najružnije ponašanje i najgora djela; uništavaju dostojanstvo
i otvaraju vrata svakom zlu. Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, jednom
prilikom je rekao: "Strast je božanstvo koje ljudi obožavaju mimo Allaha. "
Zatim je proučio ajet:
... " � " "
�� l /
�l ./ ��l
/
"Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga

uzeo .. " (El-Džasija, 23).
.
!krima je Allahove, dželle šanuhu, riječi: " ... ali ste se upropastili..."
tumačio ovako: "Upropastili ste se slijedeći prohtjeve. " Njegove riječi: " ... i
iščekivali ste ... " tumačio je: "Iščekivali ste s pokajanjem. " Allahove riječi: " .. .i
sumnjali ste . .. " tumačio je: "Sumnjali ste u Sudnji dan. " Njegove riječi: " ... i
puste su vas želje zavaravale..." komentirao je: "]er ste odlagali pokajanje. "
Allahove riječi: " ... dok nije došla Allahova odredba. .. " tumačio je: "Dok
14
� Edebud-dunja ved-din
nije smrt došla. " A Allahove, dželle šanuhu, riječi: " ... a obmanjivač vas je
o Allahu obmanuo" (El-Hadid, 14) komentirao je: "Šejtan vas je o Allahu
obmanuo. " Preneseno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "U
pokoravanju prohtjevima jeste bolest, a u sustezanju od prohtjeva jeste lijek. "
Omer, radijallahu anhu, jednom prilikom je rekao: "Sustežite se od
prohtjeva jer je u njima zlo koje vodi u krajnju propast. Zaista je istina teška i
protiv nje su mnoge sumnje, a lažje lahka, onaje ta koja napada. Sustezanje od
činjenja grijeha boljeje odpoduzimanja pokajanja. često običan pogledprobudi
strast, i često je cijena naslađivanja u strastima duga tuga. " Alij a, radijallahu
anhu, govorio je: "Za vas se bojim zbog dvije stvari: slijeđenja prohtjeva i lažne
nade, jer slijeđenje prohtjeva odvraća od Istine, a lažna nada ima za rezultat
zaboravljanje ahireta. " Eš-Šabi je rekao: "Strast je nazvana imenom heva zato
što onoga ko je slijedi baca (jehvi bihi) u propast. " Neki pustinjak je izjavio:
"Heva, strast ustvari je hevan, veliko poniženje, a izraz heva u tom obliku se
greškom upotrebljava. " Rukovodeći se ovom izjavom, jedan pjesnik spjevao je
sljedeće stihove:
Zaista je hevan - heva, osim što je ime hevan zamijenjeno imenom h eva,
i onaj ko se prohtjevima oda poniženje će osjetiti.
U mudrosti stoji sljedeće: Ko slijedi prohtjeve pomaže neprijatelju protiv

sebe . Neki su mudraci govorili: "Razum je provjereni prijatelj, a strast je
neprijatelj za kojim se ljudi ipak povode. "
Neki rječiti ljudi rekli su: "Najbolji je onaj čovjek koji se ne povodi za
prohtjevima, a bolji od njega jeste čovjek koji odbije uzeti svoj udio u ovome
svijetu. " Hišam b. Abdulmelik b. Mervan jednom prilikom je spjevao:
Ako budeš poslušan prohtjevima svojim,
oni će te navesti na sve ono na čemu će ti ljudi zamjeriti.
Ibnul-Mu'tezz, rahimehullah, govorio je: "Hišam b. Abdulmelik spjevao

je samo ovaj stih. " A drugi pjesnik spjevao je sljedeće stihove:
Kada vidiš da čovjek slijedi prohtjeve svoje,
znaj da je potpuno propao.
Svojim je neprijateljima ne znajući, podršku dao, protiv sebe,
i njegovi će koritelji imati za čim posegnuti.
Upornu dušu od prohtjeva odvratiti može samo izuzetno odlučan čovjek.
Pošto prohtjevi veliki utjecaj imaju i u propast vode,
razum je taj koji ih motri i suzbija,
uočava trenutak slabosti i suzbija utjecaj njihov i snagu koju nose,
a onemogućuje spletke i prevare njihove.
15
Ovo je zato jer strasti veliku moć imaju,
a njeni se prilazi čovjeku od njega skrivaju.
Velika moć prohtjeva i njihov neprimjetan utjecaj jesu dva razloga zbog
kojih prohtjevi uspijevaju nadvladati razumnog čovjeka, odnosno čovjek
obično podlegne jednom od toga dvoga. Kada se radi o prvom razlogu, to je:
utjecaj prohtjeva nadvlada brojnošću svojih razloga i čovjekom ovlada osjećaj
njihovog suzbijanja, ali razum posustane i oslabi u toj borbi, iako je uvjeren u
ogavnost slijeđenja prohtjeva koji pobijede razum. Ovaj razlog većinom sputava
omladinu koju strasti nadvladaju jer imaju veliku strast i zato što postoji mnogo
razloga da ona izađe kao pobjednik. I upravo zato neki ljudi nalaze opravdanja
omladini u tome što slijede prohtjeve. U tome smislu je izjava Muhammeda
b. B ešira: "Mnogi smatraju da omladina za svoje uživanje ima opravdanje. "
Stoga su neki mudraci imali običaj reći: "Strasti su nemilosrdan, nepravedan
vladar. " Neki književnici su zapisali: "Slijeđenje strasti nepravda je, a pravda je
omiljena ljudima. " U tome smislu su sljedeći stihovi:
O razumni čovječe, strast je upropastila razum tvoj,
šta ti je, lišen si svakog dobra!
Zar si dopustio da razum tvoj bude zarobljenik prohtjeva,
a razum je taj koji treba da prohtjevima gospodari!
Objašnjenje: treba da se čovjek pomogne razumom protiv svoje
neukrotive duše, dajući joj do znanja štetne posljedice, ogavne tragove, brojnost
i gomilanje grijeha kao rezultat slijeđenja prohtjeva. Vjerovjesnik, sallallahu
alej hi ve sell em, rekao je: "Džennetje prekriven neprijatnostima, a Džehennem
je prekriven strastima. " Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas
je da je put koji vodi u Džennet prekriven neprijatnostima, a put koji vodi u
Vatru prekriven je slijeđenjem strasti. Alija, radijallahu anhu, jednom prilikom
je rekao: "Čuvajte se da prohtjevi vama ne ovladaju! Ko ih bude slijedio, na
ovom svijetu zaslužuje ukor, a na onom svijetu tešku odgovornost ponijet će.
Ako čovjek vidi da svoju dušu ne može suzbiti upozorenjem i zastrašivanjem,
neka joj popusti i suzbije je ulijevanjem nade i poticanjem, jer se duša pavin uje
poticanjem i upozorenjem zajedno. "
A Ibnus-Semmak izjavio je: "Budi strpljiv i uporan prema svojoj duši, a
prema svom razumu strog budi. Pogledaj šta ima ružne posljedice pa se navikni
na sustezanje od toga, jerje slijeđenje prohtjeva bolest, a u sustezanju od onoga
na šta prohtjevi navode lijek je. Zato budi strpljiv uzimajući lijek, kao što se
plašiš bolesti. " Pjesnik je spjevao:
Strpljivo sam živio, i sebe sam natjerao da stpljiv budem,
a duša se upravlja kako joj čovjek naređuje:
kada poželi, ona se sustegne, ili se paroku oda.
16
Kada se duša povinuje upozorenju razuma u vezi s ružnim posljedicama

koje je čekaju ako bude slijedila svoje strasti, neće proći mnogo vremena i
prohtjeve će razum pobijediti, duši će se potčiniti. Zatim, takav će čovjek imati
najveći udio u Allahovoj, dželle šanuhu, nagradi i lijepom spomenu ljudi:
O O ...- O "'
-- �-- '\Z ..J G:.
""
".
G
i..SJ--WI � a1 5ij
--
· �
/
,,.�11
�r -- �·ll
4/, �
.
L#'J ../
u i � --
if
�i�--
- /
"A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od

prohtjeva suzdržao Džennet će sigurno boravište biti." (En-Naziat, 40-41)
Hasan el-Basri rekao je: "Najvredniji džihad jeste borba protivprohtjeva."
Neki su mudraci govorili: "Najveći ponos jeste u potpunom sustezanju od
robovanja prohtjevima." Neki rječiti ljudi imali su običaj kazati: "Najbolji
čovjek je onaj koji oslobodi svoje srce od prohtjeva, koji se suprotstavi
prohtjevima u pokornosti svome Gospodaru." Neki književnici rekli su: "Ko
umrtvi svoje prohtjeve, već je oživjeo svoje dostojanstvo." A neki su učenjaci
zapisali sljedeće: "Svevišnji Allah je meleke stvorio kao razumna bića koja
nemaju strasti, životinje je stvorio kao bića koja imaju strast, ali nemaju razum,
a ljude je stvorio kao razumna bića koja imaju strasti. I onaj čovjek koji da
prednost razumu nad strastima bolji je od meleka, a čija strast nadvlada razum,
takav je gori od životinja." Neki mudrac je upitan: "Ko je najhrabriji čovjek
i najpreči da pobijedi?", na šta je mudrac odgovorio: "Onaj ko se bori protiv
prohtjeva pokoravajući se svom Gospodaru, ko svoje srce, vodeći borbu, zaštiti
od došaptavanja prohtjeva. "U stihovima stoji:
Odlučan, razborit čovjek svoje želje će ostvariti
iskrenom pokornosti i sustezanjem od strasti.
Kada je riječ o drugom razlogu, to je neprimjetan utjecaj prohtjeva na
čovjeka koje skrivaju svoju ogavnost i čovjeku krivo prikažu djela koja čini:
ružno mu prikaže lijepim, a štetno korisnim. Na ovo navodi jedna od dvije
stvari: ili da čovjek teži slijedenju prohtjeva, pa ne vidi ogavnost toga jer ima
lijepo mišljenje o tome, ili da zbog svoje velike čežnje smatra da je slijeđenje
prohtjeva pohvalno djelo. Otuda je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: ''Tvoja ljubavprema nečemu oduzima ti moć vida i sluha", tj. da ne vidiš
Pravi put i da ne čuješ upozorenje. I zato je Alija, radijallahu anhu, govorio: "U
prohtjevima je sljepilo." Pjesnik je spjevao:
čovjek svako dobro vidi
u onome koga voli.
Ubejdullah b. Muavija b. Abdullah b. Džafer b. Ebu Talih, radijallahu
anhu, spjevao je:
Pri onoj osobi koju volim i kojom sam zadovoljan
mahane ne vidim niti ikakav nedostatak
ll
jer zadovoljno oko nijednu mahanu ne vidi,
ali zato pri onome koga mrzim ja vidim svaku mahan u.
Dakle, ili čovjek teži slijeđenju prohtjeva, pa ne vidi ogavnost toga čina,
ili je razum toliko pomućen da ne može razaznati istinu od neistine pa udobnost
traži u onome do čega može lakše doći i za šta misli da je sretnija mogućnost,
pohvalnije djelo, obmanjujući se da je lakša mogućnost pohvalnija, a da je teža
mogućnost pokuđenij a. I takav ne može biti siguran da se neće survati u ponor
strasti, ne može garantirati da će se oteti opasnosti spletke u svakoj opasnosti,
strahu i velikoj neprilici. Otuda je Amir b. ez-Zarib govorio: "Prohtjev je
budan, dok razum spava, i odatle strast pobjeđuje." Sulejman b. Vehb rekao
je: "Prohtjev je nedostižan, ali razum je korisniji." Poslovica kaže: Razum je
iskreni ministar, a prohtjev je nečasni opunomoćenik. Pjesnik je spjevao:
Ako čovjek udovolji duši svojoj sve što ona poželi,
tražit će parok svaki i navesti ga na grijeh i sramotu mu veliku donijeti,
zovući ga na ljepote prolazne.
Objašnjenje prvog uzroka: čovjek preferira želje srca nad onim što vidi
kao očito, jer su oči inicijator strasti, a strast je uzrok slijeđanja prohtjeva; srce
je pokretač istine, a istina pobuđuje zdrav razum. Neki mudraci govorili su:
"Neznalica se povodi samo za onim što vidi svojim očima, a razuman čovjek
se oslanja na srce i na um." Razuman čovjek se preispituje da li je ispravno
ono što voli i da li je lijepo ono što želi, da se uvjeri u ispravnost i da mu se
istina objelodani. Ovo je zato jer se istina teško nosi i podnosi, i ako se dvoumi
oko dvije stvari, sustegne se od one koja mu je draža i lakša. Duša bježi od
istine, a preferira prohtjev. El-Abbas b. Abdulmuttalib govorio je: "Kada se
čovjek dvoumi oko dvije stvari, neka se sustegne- od one koja mu je draža,
a lati se one koja mu je teža." Motiv ovakve El-Abbasove, radijallahu anhu,
izjave jeste činjenica da teška stvar usporava čovjeka, ne dopuštajući mu da
se ishitreno lati te iste stvari, pa mu ta sporost i vrijeme otkriju nejasnoću i
skrivene detalje u vezi s tim. Alija, radij allahu anhu, govorio je: "Ko razmišlja,
on shvata; omiljenoj stvari čovjek brzo i smjelo pristupa, ali ga vrijeme učini
nesposobnim za preispitivanje, a vrijeme za ispravljanje greške istekne jer je
podbacio: ispitivanje poslije učinjenog djela nije od koristi niti je razjašnjenje
od koristi nakon što bude kasno. "Neki mudraci govorili su: "Ono što se čovjeku
ne isprečava, ne treba da mu se čovjek izlaže." Pjesnik je spjevao:
Zar traženje onoga što je prošlo nije neznanje?
To je samo sjećanje na ono što se ostvariti ne može.
Govoreći o opasnosti povođenja za prohtjevima i iskušenjima koja to
povlači, neki rječiti ljudi zapisali su: "Prohtjevi imaju za rezultat smutnju,
a ovaj svijet je kuća iskušenja. Neka se zato čovjek kloni prohtjeva, i bit će
spašen; neka okrene leđa ovome svijetu, i postići će uspjeh; neka ga ne obmanu
18
ugodne zabave i ukrasi ovoga svijeta jer zabava prolazi i ukrasi nestaju, a na
čovjekovim leđima ostaju harami kojeje počinio i grijesi kojeje zaradio. " Alij a
b. Abdullah el-Džaferi pripovijedao je: "Dok sam obavljao tava[, neka žena me
je čula kako recitiram:
Želim iskren vjernik biti, ali užici me privlače
pa kako ću uživati i usto dobar vjernik biti!,
pa mi je rekla: 'Te su dvije stvari u suprotnosti, i zato jedne se lati, a
drugu ostavi. '"
Premda su izrazi heva (prohtjev) i šehva (strast) istovjetni kada se radi
o uzroku i onome što se javlja kao posljedica, te kada se radi o ukazivanju i
smislu, između spomenuta dva izraza postoji određena razlika. Naime, prohtjev
se odnosi na mišljenja i uvjerenja, a strast se odnosi na ostvarenje užitka: strast
je produkt prohtjeva, specifičnija je u određenoj mjeri, a prohtjev je okosnica,
on je općenitiji. Molimo Svevišnjeg Allaha da nas sačuva svih povoda i motiva
slijeđenja prohtjeva, da nas sačuva puteva propasti, da nam uspjeh bude vodič,
a razum upravitelj. Preneseno je da je Svevišnji Allah objavio Isau, alejhis
selam: ��savjetuj sebe, i kada vidiš da je savjet od koristi bio, onda savjetuj
svijet, u protivnom, neka te bude stid Mene! " Muhammed b. Kunasa spjevao
je sljedeće stihove:
Nije odgojen onaj ko govori o odgoju,
sve dok se ne sustegne od prohtjeva,
ali kada dobro koje je naučio primijeni,
niko ga koriti ne može,
i rijetko kad od koristi su ispravne riječi
ako djela u skladu s tim riječima nisu.
U stihovima stoji sljedeće:
O čovječe koji poučavaš druge
zašto i sam ne učiš od učenih ljudi?
Hvališ lijek bolesniku i iscrpljenom čovjeku
kako bi, uzimajući ga, ozdravio, a sam si bolestan.
Počni od duše svoje pa joj zlo zabrani,
a ako se zla tvoja duša prođe,
pa ti mudrac si i tvoj se savjet i pouka prihvataju.
Nemoj zabranjivati nešto, a to isto činiti,
ako tako postupiš, veliku ćeš sramotu zaslužiti.
Ebu Ferva pripovijeda da je Tarik, zapovjednik pratnje H alida el-Kasrija,
prošao pored Ibn Šubrume u pratnji konjice, pa je Ibn Šubruma rekao: "Iako
ova pratnja ide ljuljajućim kasom, smatram da nije značajnija od oblačka koji
19
se raspršuje u ljetnom danu. Moj Allahu, meni - moja vjera, a njima - njihova
ovozemna dobra! " Nakon toga je Ibn Šubruma postavljen za kadiju pa ga je
njegov sin Ebu Bekr upitao: "Sjećaš li se šta si toga i t�a dana rekao kada
je Tarik prošao pored tebe u pratnji?" Na to mu je Ibn Subruma odgovorio:
"O moj sinak, pored tvog oca oni mogu naći kadiju, ali tvoj otac ne može
naći njima slične. Tvoj je otac okusio njihovu kašu pa je opao u njihovim
očima. " Zar ljudi ne vide kako su se najbolji i najčestitiji ljudi požurili ismijati
s ovim istaknutim vjernikom?! Pa šta reći za nas, koji imamo veću slobodu od
njih, i manje smo smireni od njih kada nas promatraju ispitivački pogledi i o
nama pričaju koritelji! Zar ćemo igdje drugo, osim u Allahovoj milosti, naći
pribježište! I zar će nas iko, osim Njega, uzeti u Svoju zaštitu!
20
POGLAVLJE II
� Edebud-dun]a ved-din
PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA

VEZANA ZA STJECANJE ZNANJA
Treba znati da je znanje nešto najčasnije za čim čovjek može žudjeti,
najvrednije što može željeti i najkorisnij e što može steći, jer vrijednost i odlike
znanja neposredno daju plodove onome ko ga stječe. Svevišnji Allah rekao je:
""' ,. .... � "' ", �
-: ..iJI d:;./ ·l� ·1-;
:r--: '::JJ./
-: ..iJI/'-' 0-�1!-'.
J
0-�1!-'.
�J./ "-:?-r-: u u
"Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?"' (Ez-Zumer, 9)
Ajet isključuje mogućnost da učen i neznalica imaju istovjetan status jer
učen uživa prednost zbog vrijednosti datog mu znanja. Allah, dželle šanuhu,
također je rekao:
J8'::JI .!..lt/)/
", o i:i:i :;i 0 J �o o
0. � I liJ I '::JI OJ 1 -,: ' . • ·
J ".
1-,: l:�. L;/

� / < � 'J J' / / �� /
"To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvataju."
(El-Ankebut, 43)
U ovom ajetu je Svemogući Allah isključio mogućnost da neuk čovjek

shvati Njegova naređenja i zabrane. Preneseno je da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ibrahimu, alejhis-selam, objavljeno je: 'Ja
sam Sveznajući, i volim učene. '" Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijedao
je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je u vezi s učenjakom i
pobožnjakom, pa je rekao: 'Prednost učenjaka nad pobožnjakom jeste kao
mgja prednost nad najslabijim između vas. "' Alij a, radijallahu anhu, govorio je:
"Covjek se vrednuje prema onome u čemu je stručnjak. " Musab b. ez-Zubejr
rekao je: "Stječi znanje! Ako nemaš bogatstvo, znanje će biti tvoj ukras; ako
nemaš imetak, znanje će biti tvoje blago. " Abdulmelik b. Mervan savjetovao je
svoje sinove: "O sinovi moji, stječite znanje! Ako budete starješine, nadmašit
ćete ljude; ako budete srednji stalež, opet ćete biti starješine; a ako budete prosti
narod, ugodno ćete živjeti. " Neki mudraci su govorili: "Znanje je neizmjerna
počast, a lijepo ponašanje je imetak za koji se ne strahuje. " Neki rječiti ljudi
govorili su: "Stječi znanje! Ono te upravlja i upućuje u mladosti, čini prvakom i
straješinom u zrelosti, ispravlja tvoje greške, nastranosti, težnje, želje, nastojanja
i nade, a srdi tvoje neprijatelje i zavidnike. "
25
Prema sljedećoj Alijinoj, radijallahu anhu, izjavi: "čovjek se vrednuje
prema onome u čemu je stručnjak!' El-H alil je spjevao sljedeće stihove:
Poštovan ne može biti istovjetan prezrenom
niti su isti učeni i neznalica.
Čovjek se vrednuje prema onome u čemu stručnjak je,
zaključio je Alija, imam.
Samo neznalice ne znaju vrijednost znanja,
jer se vrijednost znanja ima znati samo putem spoznaje.
Posljednji stih, upravo ovako izrečen, ima izraženije značenje kada se
radi o vrijednosti znanja. Naime, vrijednost znanja može se znati samo putem
spoznaje, a pošto neznalice nemaju znanje kojim bi znali njegovu vrijednost, ne
mogu to dokučiti, te nipodaštavaju učene i smatraju da je preče i objektivnije
da se bave i zaokupe gomilanju imetka i uživanju, čemu teže njihove duše.
Sljedeću mudrost: Učenjak poznaje stanje neznalice jer je i on bio neznalica,
ali neznalica ne poznaje stanje učenjaka jer nije bio učenjak Ibnul-Mu'tezz
ovako objašnjava: "Ova mudrostje tačna. Zbog toga su se neznalice odvratile
od stjecanja znanja i učenih ljudi kao što se skromni odvraćaju od ovog svijeta;
otuđili su se od znanja i učenih ljudi isto onako kako se otuđuju inadžije: onaj
ko nešto ne poznaje, prema tome ispoljava neprijateljstvo." Ibn Lenkek recitirao
je stihove Ebu Bekru b. Durejdu:
Ne znajući, ispoljavaš neprijateljstvo prema znanju i učenjacima,
tako se prema znanju odnosi samo neznalica;
Neko j e upitao Buzurdžemihra: "Štaje bolje: znanje ili imetak?', na šta je

neprijatelj onoga ko želi u pročelju biti poraz će osjetiti.
odgovorio: "Naravno, znanje je bolje." "A zašto onda vidimo učenjake ispred
kuća imućnih ljudi, a skoro da imućne ne vidimo ispred kuća učenih?', upita
neko. Buzurdžemihr na ovo odgovori: "Zato što učenjaci poznaju korist imetka,
a imućni n.e znaju korist znanja." Jednog mudraca je neko upitao: "Zašto niko
ne može objediniti znanje i imetak?', pa je odgovorio: "]er je savršenstvo
nedostižno." Nekim savremenicima spjevao sam sljedeće stihove:
U neznanju je neznalicama smrt i prije prave smrti,
jer su njihova tijela i prije grobova - grobovi;
mrtavje onaj koji znanjem ne živi,
i njemu prije proživljenja života nema.
Jedan učenik je došao pred vrata učenjaka i povikao: " Udijelite mi
onoga od čega ne boli ni zub ni drugi dio tijela!" Taj učenjak mu je dao hrane i
popu tnine, pa je učenik rekao: "Moja potreba za vašim riječima veća je od moje
potrebe za vašom hranom: ja stječem znanje, a ne tražim imetak." Učenjak mu
26
je dopustio da ude i odgovorio mu na sva pitanja koja je postavio. Izašao je

sretan i radostan govoreći: "Informacije koje razriješe nejasnoću bolje su od
imetka koji obogati čovjeka."
Treba znati, svaka znanost je plemenita i svaka ima svoje odlike, a
obuhvatanje svih znanosti nemoguće je. Neko je upitao mudraca: "Ko vlada
svim znanostima?' "Ljudl', odgovorio je. Preneseno je da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko smatra da znanje ima svoj kraj već je
oduzeo pravo znanja i oduzeo mu mjesto koje mu je Allah dao rekavši: '... a
vama je dato samo malo znanja. ' " Neki učenjaci su govorili: "Da smo stjecali
znanje s namjerom da ga svega obuhvatimo, time bismo ga već obezvrijedili,
već stječemo znanje kako bismo u svakom danu umanjili svoje neznanje,
odnosno u svakom danu proširili znanje." A neki drugi učenjaci vele: " Onaj ko
je udubljen u znanje sličan je čovjeku koji pliva na otvorenom moru: niti vidi
zemlju niti zna za dužinu i širinu." Neko je upitao Hammada er-Ravija: " Zar se
nikada ne možeš zasititi znanja?', na šta je odgovorio: " U njega smo uložili sav
trud, pa smo stekli neograničeno znanje. Pjesnik nas je opisao u stihu:
Kada god savladamo neku disciplinu,
pojavi se disciplina nova.
Rešid prenosi sljedeće stihove od El-Mehdij a, rekavši da misli da ih je
on spjevao:
O dušo moja, gazi kroz more znanja ili roni,
a ljudi su ili obični ili odabrani.
Ništa na ovome svijetu obuhvatiti ne možemo,
sve djelimično obuhvatamo, jer i sami smo nepotpuni.
Dakle, čovjek ne može naći načina da obuhvati sve znanosti, stoga se
mora posvetiti izučavanju onih najboljih, najvažnijih i najprečih. A najbolja
znanost jeste ona koja se odnosi na vjeru, jer poznavanjem vjere ljudi bivaju na
Pravom putu, a njenim nepoznavanjem lutaju. Štaviše, ibadet neće biti ispravan
ako čovjek ne zna kako će ga obaviti i šta mora učiniti da taj isti ibadet bude
ispravan. Zato je Resulullah, sallallahu alej hi ve sell em, rekao: "Znanje je bolje
i vrednije od ibadeta. " Ovo je zato jer znanje potiče na ibadet koji možda i nije
ibadet ako ga obveznik (koji ga upražnjava) ne poznaje, zato svaki obveznik
mora imati odredeno vjersko znanje.
Kada je riječ o hadisu: "Stjecanje znanja obaveza je svakog muslimana ",
njega učenjaci tumače na dva načina: prvo, odnosi se na sve što obveznik ne
smije ne poznavati kada se radi o ibadetima; i, drugo, odnosi se na znanje
kao cjelinu, ako ga ne stječe dovoljan broj muslimana. Ako je Svevišnji Allah
obavezao svakog muslimana da stekne odredeno vjersko znanje, a obavezao
skupinu muslimana da obuhvati sve znanosti, to je preče od znanja koje ne
27
moraju posjedovati ni pojedinci ni skupina. Allah, dželle šanuhu, rekao je:
ol ' o{ · "'l<"' ,... .".. � � � � o "' o o ",
(.1, o J o. ... �o · / 'h � � \"'.. � U \ ·' � /\ .) J· � ' 1 \ .) \.š""' � /
�
<l �
".
",; � "' _, ..,. ' ",
".
� � / _:- -: � � � -r: � f-J / rJ .-o � � ��

/ o \ ' i;j / · l\ \ . ·�
J
.)»J�� 1;1 r-F� � ��l \ \ ' /. / \ ) \
�J � �Y '-'J / �..!J šJ:!
0
�
"Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake
zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju
narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali." (Et-Tevba, 122)
Abdullah b. Omer, radij allahu anhu, pripovijedao je: "Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u džamiju i vidio dvije haJke: u jednoj su
spominjali Svevišnjeg Allaha, a u drugoj su izučavali vjerske nauke, pa je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Obje haJke su na dobru, osim što
mi je jedna od njih draža. Kada je riječ o ovima, oni mole Svevišnjeg Allaha
i spominju Ga, i njima će Allah, ako htjedne, dati, a ako htjedne, uskrtatit
će im. A kada se radi o drugoj haJki, oni stječu znanje i poučavaju one koji
ne znaju; a ja sam poslan kao prosvjetitelj : pa je sjeo u haJku s onima koji
su stjecali znanje." A preneseno je da je Vjerovjesnik, sali allahu alej hi ve
sellem, rekao: "Najbolji ljudi u mome ummetu jesu učenjaci, a najbolji njegovi
učenjaci jesu pravnici. " Muaz b. Rifa' a prenosi da je Ibrahim b. Abdurrahman
el-Uzri pripovijedao: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ovo
znanje iz svake generacije nose iskreni ljudi, koji ga čuvaju od iskrivljavanja
fanatika, tumačenja neznalica i prisvajanja zabludjelih. ' " Isto tako, preneseno
je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pazite na moje halife!"
"A ko su tvoje halife?', upita neko od prisutnih, na šta Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, odgovori: " To su oni koji oživljuju moj sunnet i poučavaju
njemu Allahove robove. " Humejd prenosi da je Enes, radij allahu anhu, prenio
sljedeći Poslanikov, sallallahu alej hi ve sell em, ha dis: "Stjecanje vjerskih nauka
dužnostje svakog muslimana, zato, stječite znanje, učite pravo i poučavajte mu,
a nemojte umrijeti kao neznalice." Sulejman b. ]esar pripovijeda da je Ebu
Hurejra, radijallahu anhu, prenio sljedeći hadis: "Najbolje čime se Allah može
obožavati jeste stjecanje vjerske nauke, i zacijelo je jedan učenjak teži šejtanu
od hiljadu pobožnjaka; a svaka stvar ima svoj stup, a stup vjere jeste znanje."
Međutim, ljudi koji se olahko odnose prema vjeri preferiraju racionalne
nauke, smatrajući da su vrednije i preče, usto smatrajući da su vjerski propisi
teški, i smatrajući niskim ibadete i ograničavanje na Šerijat kada je riječ o tome.
o tome bi se moglo pisati u posebnoj studiji, u ovom poglavlju nema prostora
za detaljno razmatranje ovog pitanja. Ali takvo razmišljanje čovjek neće naći
pri onom čovjeku čiji su razbor i razumijevanje ispravni, jer razum isključuje
mogućnost da je čovjek stvoren uzalud, bespotrebno. Budući da se razilaze i
podvajaju i psihiči i fizički, oni se oslanjaju na svoja oprečna mišljenja i povode
se za svojim međusobno različitim prohtjevima. Ne mogu bez vjere koja će ih
ujediniti i oko koje će postići dogovor. Zatim, razum to obavezuje ili isključuje,
i da takav poremećen čovjek shvati činjenicu da razum nalaže da je vjera
28
prijeka potreba i da je um osnova u vjeri, zacijelo bi se prošao podbacivanja

i povinovao bi se Istini, ali je zapostavio sam sebe, pa je zabludio i druge u
zabludu odvodi.
Na dini-islam odnose se mnoge nauke o čijim odlikama je imam Šafi

ponaosob govorio. On je rekao: " Čovjek koji nauči Kur'an, njegova vrijednost
će porasti; ko savlada pravo, istaći će se; ko sabere Hadis, imat će jak argument;
ko savlada računanje, bit će izuzetno pametan; ko savlada arapski jezik, imat
će blagu narav; a onaj ko se ne zaštiti, njegova djela mu neće biti od koristi."
Tako mi Allahove vječnosti, okosnica svih vrijednosti je održavanje duše.
Ovo je zato jer onaj ko upropasti svoju dušu, uzdajući se u odlike koje mu
je pružilo znanje i odstupajući od održavanja do kojeg ljudi moraju držati,
njega će svijet odvratiti od odlika znanja i okarakterizirati kao nepristojnog
čovjeka, i neće ispuniti emanet nauke jer će mu nepristojno držanje dosta toga
oduzeti. Razlog leži u tome što je ružno djelo čuvenije od lijepog djela, a porok
poznatiji od vrline. I pošto u ljudskoj prirodi postoji urođena mržnja, zavist i
nadmetanje, oni zapostavljaju lijepo a prihvataju ružno, pa niti se pravedno
odnose prema dobročinitelju, niti kažnjavaju prijestupnika, pogotovo kada je
riječ o onom čovjeku koji je okarakteriziran kao učen, koji se pripisuje nauci.
Njegovo okliznuće ljudi ne ublažuju, niti za njegovu pogrešku pokušavaju naći
opravdanje iz jednog od dva razloga.
Prvi razlog leži u tome da njegova pogreška ima za ishod ružne posljedice i
njome budu obmanjeni mnogi ljudi. U mudrosti stoji: Pogreška učenog čovjeka
slična je lađi koja potone i sa sobom potopi mnogo ljudi. Neko je upitao Isaa,
sina Merjeminog, alejhis-selam: "Šta među ljudima izaziva najveću smutnju?' ,
na šta je odgovorio: "Okliznuće učenjaka, jer zbog njegovog posrtaja posrne
mnogo ljudi." ·
Drugi razlog leži u tome što osuđivanje učenjaka obmanjuje neznalice,

i, za njih, preče ga je obezvrijediti. Tako se ponašaju kako bi ga spriječili
u napretku i isticanju, suprotstavljajući mu se iz inata, prijezira i neznanja.
Neznalica znanje smatra izvještačenosti i prenemaganjem, a učenjak neznanje
smatra zaostalosti i pokudom. Rebia je prenio sljedeće Šafijeve, rahimehullah,
stihove:
Neuk je manje vrijedan od učenog u onoj mjeri u kojojje učen od neuka
bolji.
Neuk se učenog kloni, ali učen od neuka još više u stranu bježi,
kada neukog nesreća velika pogodi, raskroji se u suprotstavljanju učenom
čovjeku.
Jahja b. Halid savjetovao je svog sina: "Drži se svake nauke i nauči nešto
od nje! Zaista je čovjek neprijatelj onome što ne zna, a mrsko mi je da čovjeku
neprijatelj bude znanje." A spjevao je i sljedeće stihove:
29
Raznim se oblastima posveti i nauči od njih,
jer u svakoj oblasti koju poznaje čovjek se ističe.
Ti neprijatelj si onome što ne znaš, a prijatelj si onome što znaš.
Kada učen o sebi vodi istinsku pažnju i kada čini ono što znanje iziskuje,
bude pošteđen ukora prijatelja i obezvređivanja neprijatelja. Jer, kada svom
znanju pridoda održavanje duše i ponos čistote, tada uživa stupanj koji stvarno
zaslužuje. Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Učenjaci su nasljednici
vjerovjesnika, a vjerovjesnici u naslijeđe nisu ostavili ni zlatnike ni srebrenjake,
već su ostavili znanje. " A Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjerovjesnici se nad
dva stupnja. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Islam nalaže da se poznavaoci šerijata
učenjacima odlikuju za dva stupnja, a učenjaci se nad šehidima odlikuju za
poštuju, a određena oblast zahtijeva da se o njoj vodi računa. "

Odatle, onaj ko uzima fitru, urođenu prirodu za dokaz da su lijepe
osobine poželjne, odnosno da su poroci veliko zlo - treba da od sebe otkloni
neznanje, koje navodi na poroke stječući znanje, koje potiče na dobro, a nemar
i odgađanje treba spriječiti poticanjem truda. Znanje treba stjecati željom
onoga ko je siguran i uvjeren u njegove koristi; čovjeka od stjecanja znanja
ne smije odvratiti brojni imetak koji može steći, a ni vlast, niti utjecajan
položaj, jer onome ko ima vlast znanje je još potrebnije, a onaj ko uživa visok
položaj polaže još veće pravo da bude učen. Enes b. Malik, radijallahu anhu,
prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "Mudrost ugledniku
samo povećava ugled, a kupljenog roba uzdiže toliko da se kod njega sjedi
kao što se sjedi kod kraljeva. " Neki književnici su zapisali sljedeće: "Svaki
ponos čija okosnica nije znanje - poniženje je, a svako znanje čija okosnica
nije um jeste zabluda. " Neki prvi učenjaci su govorili: "Kada Allah želi dobro
određenom narodu učini da njihovi vladari budu prosvjećeni i učini da učenjaci
imaju upliva u vlasti. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Znanje štiti vladare, jer ih
sprečava u nepravdi, potiče na blagost, odvraća od uznemiravanja drugih i čini
milostivim prema podanicima. " Zato su ljudi dužni poznavati pravo znanja i
između sebe izabirati one koji su ga dostojni. A kada je o imetku riječ, on je
prolazno dobro koje nam je dato na korištenje, koje ćemo vratiti. U njegovom
obilju nije vrijednost, jer da je imetak bio vrijedan, Svemogući Allah bi ga dao
poslanicima i vjerovjesnicima, koje je odabrao da ponesu Njegovu poslanicu,
a skoro svi Allahovi, dželle šanuhu, vjerovjesnici, iako im je Svevišnji Allah
ukazao počasti i dao prednost nad ostalim ljudima, bili su siromašni toliko da
nisu imali čestite papuče da obuju, niti su skoro išta posjedovali. Štaviše, bili
su primjer siromaštva. El-Bahteri je spjevao:
Siromaštvo - kao siromaštvo vjerovjesnika,
usamljenost i žarka ljubav - nijedno od toga iskušenje nije;
30
u imetku dobra nema, zato ga je Allah nevjerniku dao,

a vjernika imetka lišio.
U stihovima stoji:
Koliko je samo nevjernika čiji imetak višestruko nevjerstvo njegovo
pretiče,
a koliko je vjernika koji ni srebrenjak nemaju,
ali se vjerovanje njihovo stalno povećava.
O ti koji vrijeme huliš i događaje koji se odvijaju,
vrijeme je potčinjeno i poslušno Onome Koji mu naređuje.
Govoreći o vrijednosti znanja nad imetkom, Alij a, radijallahu anhu,

rekao je: uznanje je bolje od imetka: znanje štiti čovjeka, a čovjek mora štititi
imetak; znanje je to koje presuđuje, a imetku se presuđuje. Blagajnika ljudi
zaborave nakon smrti, a učeni ljudi nestaju fizički, ali njihove ličnosti u srcima
ostaju." Na postavljeno pitanje: 11Šta je bolje: imetak ili znanje?" jedan učenjak
je odgovorio: 110dgovor na to znat ćemo iz sljedećeg pitanja: da Jj je vredniji
imetak ili razum?" Salih b. Abdulkuddus govorio je: "Nema dobra u čovjeku
kojeg su ljudi krajnje pohvalili kada su rekli: 'Bogat je, situiran! "'
Ljude od stjecanja znanja odvraćaju mnoge stvari. Ovdje ćemo navesti
neke od njih. Č ovjek se susteže od stjecanja znanja zbog starosti i stida da
uči star i što je podbacio u tome dok je bio mlad, i zadovoljan je da bude
okarakteriziran kao neznalica, davši prednost neznanju nad počinjanjem
učenja u to vrijeme. To je prevara na koju navodi neznanje i obmana kojom
čovjeka obmanjuje lijenost, jer ako je u znanju vrlina, tada je preče da stariji
ljudi imaju veću želju za njim. A začetak rada na postizanju vrline samo po sebi
vrlina je, i preče je da čovjek ostari učen nego da ostari kao neuk. Zapisano
je da je neki mudrac vidio oronulog čovjeka kako voli stjecati znanje, ali se
stidi, pa ga je ukorio: "O ti i ti, zar se stidiš toga da pred kraj života budeš bolji
nego što si bio u mladosti?!" Pripovijeda se da je Ibrahim b. el-Mehdi ušao
kod Me' muna a u njegovom društvu skupina ljudi koji razgovaraju o nekim
pravnim pitanjima. Me' mun je upitao Ibrahima: "Čovječe, šta ti znaš u vezi
s onim o čemu razgovaraju ovi ljudi?" "O vladaru pravovjernih, zaokupili su
nas od stjecanja znanja dok smo bili mladi, a kada smo ostarili sami smo se
od toga zaokupili", ·odgovori Ibrahim. Me' mun ga preupita: ·� zašto sada ne
učiš?" On odgovori pitanjem: "Zar priliči da čovjek u mojim godinama stječe
znanje?" "Naravno, priliči. Allaha mi, bolje ti je umrijeti stječući znanje nego
umrijeti zadovoljan neznanjem." Ibrahim, opet, upita: ·� do kada priliči da
stječem znanje?" Me'mun odgovori: "Sve dok si živ. Mlad čovjek za neznanje
ima više opravdanja, iako za neznanje ne postoji opravdanje, jer vrijeme u
kojem se podbacuje i zapostavlja stjecanje znanja ne traje dugo." U mudrosti
stoji: Mlad za neznanje ima opravdanje, a ono što on zna skromno je, dočim
31
� Kultur(l vjernika na dunjaluku za ahiret
�
je neznanje glede starijeg čovjeka ružnije i veća sramota. Ovo je zato jer ako
godine čovjeku ne donesu ugled i znanje - što je pokazatelj da nije stjecao
znanje niti je nastojao steći ugled - tada je mlad bolji od njega, tim prije što za
njega ima više nade i slobodnije se može očekivati njegov napredak. Dovoljno
je manjkavosti čovjeku da je mlad čovjek koji je istovjetan s njim kada je riječ o
neznanju - bolji od njega. Nekim književnicima spjevao sam sljedeće stihove:
Ako dugi niz godina ne govori o yrijednosti čovjeka, takvog ja djetetom
nazivam,
a godine, kada ih čovjek broji, od koristi nisu ako znanje i ugled izostali
jesu;
vidim da se vrijeme kvari i u prilog neznalici ide, kao da je i samo
neznalica.
Neke ljude od stjecanja znanja odvraća i sputava zarađivanje nafake.

Mada je ovo opravdanje prihvatljivije od drugih, za njim većinom posežu ljudi
koji su podlegli proždrljivosti, manjkavosti i bolesnim strastima kojima robuju.
čovjek treba dio svog vremena posvetiti stjecanju znanja, jer nije uvijek zauzet
zarađivanjem nafake već ima vrijeme za odmaranje, redovne odmore i sl. A
onaj ko se cijelim bićem oda zarađivanju u toj mjeri da ni za šta drugo ne
odvoji vremena, takav je rob ovoga svijeta i zarobljenik pohlepe. Preneseno
je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sve ima svoj predah, a
ko predah iskoristi u stjecanju znanja, on je uspio." Također je preneseno da je
kazao: "Budite dobri učenjaci, a ako to ne možete biti, onda sjedite u društvu s
učenjacima i slušajte njihove riječi koje će vam ukazati na Pravi put, a odvratiti
vas od zablude." Neki učenjaci su govorili: "Onoga ko zavoli znanje, njega će
obuhvatiti odlike znanja." A neki mudraci su imali običaj reći: "Onaj ko se bude
dmžio s učenjacima bit će poštovan, a onaj ko se bude družio s bezumnicima
bit će ponižavan."
Neke ljude od stjecanja znanja odvrati pomisao da je stjecanje znanja
naporno, da je obimna, a usto se boji da tome nije umno dorastao i da nije
dovoljno pronicljiv. Ovo je izgovor onih ljudi koji u sebi imaju određen
nedostatak, od toga strahuju samo nemoćni ljudi. Jer konstatacija prije
poduhvata neznanje je, a strah prije pokušaja nemoć je. Pjesnik je spjevao:
"Nipošto ne strahuj od stvari jer oni koji strahuju bacaju se u propast." Neki
čovjek je rekao Ebu- Hurejri, radijallahu anhu: " Ž elim stjecati znanje, al! se
plašim da ga poslije ne upropastim." Na to mu je Ebu Hurejra, radijallahu
anhu, kratko rekao: "Dovoljno je propasti u izostavljanju stjecanja znanja."
Bez obzira na to što se ljudi razlikuju kada se radi o razboritosti i pronicljivosti,
ne treba da onaj ko nije baš pronicljiv gubi nadu u to da će naučiti i shvatiti
makar malo, onoliko koliko će ga osloboditi neznanja i dati mu najniži stupanj
učenih. Naime, iako je voda nježna supstanca, utječe na tvrdu stijenu, pa kako
onda blagoslovljeno znanje neće utjecati na dušu iskrenog i željnog tragača,
32
posebno na dušu potpomognutog stjecatelja znanja. Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sell em, rekao je: "Zaista meleki spuštaju svoja krila stjecatelju znanja,
iz zadovoljstva onim što stječe. "
Neke bezumnike od stjecanja znanja odvrati krivo shvatanje stjecanja
znanja i skučenost koja će ih zadesiti ako se posvete tome, u toj mjeri da učene
ljude okarakteriziraju kao drugorazredni sloj i tvrde za njih da su lišeni dobra.
Kada vide pero, odmah ih obuzmu zle slutnje; kada vide knjigu, okreću joj
leđa; kada vide učenog čovjeka, bježe od njega kao da nikad nisu vidjeli učenog
kako prilazi, a neznalicu kako bježi. Imao sam priliku vidjeti mnoge utjecajne
ljude iz ove kategorije, ali sam od njih krio svoje publikacije i literaturu, da
im moja pojava ne bude teška, iako se čovjek, što je dalje od njih, osjeća
društvenijim i boljim, a usamljenije i gore ako je bliže njima. Buzurdžemihr je
govorio: "Neznanje u srcu slično je vodi koja izbija iz zemlje: potapa ono što
se nalazi oko izvora. " Međutim, kada je riječ o njima, slijedio sam hadis koji
prenosi Ebul-Ešas od Ebu Osmana, a ovaj od Sevbana, radijallahu anhu, koji
prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Miješajte se s
ljudima ma kako se oni ponašali, ali neka se vaša djela razlikuju od njihovih! "
Odatle sljedeća izjava rječitih ljudi: "Možda će neki učenjaci osjetiti svijest o
Allahu zbog nečijeg neznanja i možda će neki blagostivi ljudi povećati svoju
blagost zbog nečijeg bezumlja. " Ne treba se nadati da će se ova kategorija
ljudi popraviti i uspjeti. Ovo je zato jer onaj ko znanje doživljava kao sramotu,
smatra da je u njegovom izbjegavanju ukras za čovjeka, da treba biti neznalica
jer je neznanje korisno, da ne treba biti učen jer je znanje nesreća - njegova je
zabluda okoštala a mogućnost da pođe Pravim putem paučinasta. Takav spada
među one ostale koji će nastradati, a o kojima je Alija, radij allahu anhu, rekao:
"Osvani kao učenjak, ili kao onaj koji uči, ili kao onaj koji sluša, ili kao onaj
koji voli, a nemoj bitl među onim ostalima, jer ćeš nastradati. " (Sa spojenim
lancem prenosilaca prenosi ga Halid el-Hazza, i to od Abdurrahmana b. Ebu
Bekra, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ali se predanje
ne odnosi na onoga ko u predbacivanju ne vidi korist niti ima želju da popravi
stanje.) Neko je upitao Buzurdžemihra: "Šta vam je pa ne korite učenjake?", na
šta je odgovorio: "Od slijepih ne možemo tražiti da vide niti od gluhih da čuju! "
Ova kategorija ljudi, koja u ovoj mjeri bježi od stjecanja znanja i inadžijski se
odnosi prema njegovim nosiocima, smatra daje razum nevažan, pa od pametnih
ljudi definitivno bježi, smatrajući ih nesretnim ljudima, a smatrajući neznalice
sretnim. A o veličini zablude onoga ko nosi takvo uvjerenje kada se radi o ·
razumu i znanju i tome da li zaslužuje da bude počašćen dobrom i odlikama -
da i ne govorimo. Neki rječiti ljudi govorili su: "Najgori su oni ljudi koji parede
vrijednosti i poroke. " Povod ovakvog njihovog mišljenja jeste to što su možda
vidjeli pametnog a nesretnog čovjeka, ili su vidjeli siromašnog učenjaka, pa
su pomislili da je razum, odnosno znanje razlog nereće prvog, odnosno razlog
siromaštva drugog čovjeka. Međutim nisu primijetili lišenost većine glupana i
neznalica, jer je mali broj razumnih i učenih ljudi, i na njihovim su odlikama
33
biljezi. Zato se kaže: "Učenjaci su čudnovati zbog velikog broja neznalica." I
kada se istaknu, ali se ipak desi da neko od njih ima manju sreću, tada postaju
poznati, o njima govore usiljeni i na njih pokazuju zlonamjerni, za razliku od
velikog broja neznalica i glupana, među kojima se niko ne ističe ni po čemu,
zbog čega nesretnici među njima takve ne primijete zlonamjernim očima niti
na njih sretni među njima pokazuju rukom prijekora. Odatle neznalica kojem
je Allah, dželle šanuhu, dao opskrbu smatra da se siromaštvo i skučenost
isključivo vežu za učenjake i pametne ljude, a ne za neznalice i glupane. Kada
bi čovjek analizirao stanje učenih i pametnih ljudi, iako su manjina, vidio
bio da je većina sretna. A kada bi razmotrio stanje neznalica i glupana, iako
su većina, uvidio bi da je većina njih nesretna. Bogati sloj iz ove posljednje
kategorije zapaženi su i poznati zato što su njihov veliki udio u imetku i sreća
čudni i neuobičajeni u očima ljudi, kao što su i lišenost i sreća pametnih i
učenih ljudi čudna pojava. Ljudi su se kroz dugi niz stoljeća čudili ovoj stvari i
iz nje uzimali pouku. Buzurdžemihr je upitan: "Šta je najčudnije?" Odgovorio
je: "Uspjeh neznalice i neuspjeh pametnog čovjeka." Iz Svoje mudrosti, Allah,
dželle šanuhu, učinio je da nafaka zavisi od sreće i truda, ne od znanja i pameti,
a to nas, opet, upućuje na Njegovu moć i sprovođenje Njegove volje u svim
stvarima. Mudraci su govorili: "Kada bi nafaka bila podijeljena onako kako
to ljudi zamišljaju, čak bi i životinje poumirale." Motiviran ovom mudrošću,
pjesnik Ebu Temmam et-Iai spjevao je sljedeće stihove:
Čovjek dobije obilnu nafaku a neznalica je, a drugi se pati iakoje učenjak,
kada bi nafaku ljudi raspoređivali, životinje bi poumirale jer ljudi su
sebični u nafaki.
Kab b. Zuhejr b. Ebu Selma jednom prilikom je rekao: "Kada bih se
nečemu čudio, čudio bih se čovjekovom nastojanju u stjecanju nafake koja mu ·
je već određena i sačuvana. Čovjek nastoji ostvariti mnoge stvari koje ne može
ostvariti, dušajejedna, ali nastojanja su svestrana. Učenjaci i pametni ljudi sretni
su i uspješni, makar ne imali mnogo imetka i makar teško živjeli. Neznalice
i nesposobni ljudi lišeni su i nesretni, makar imali obilan imetak i raskošno
živjeli. Ovo je zato jer se sreća ne postiže mnoštvom imetka, jer koliko mnogo
je nesretnih bogataša, a sretnih siromaha! I kako će bogata neznalica biti sretna
a neznanje ga unizuje? Ili, kako će siromašan učenjak biti nesretan a znanje
ga uzvisuje?" U mudrosti stoji: Mnogo je poniženih koje je uzvisi/o znanje, a
mnogo je ponosnih koje je unizilo neznanje. Abdullah b. el-Mu' tezz govorio
je: "Neznalica je sličan bašti koja se nalazi na smetljištu." Neki mudraci su
govorili: "Sve što je veća blagodat pri neznalici, to je on goropadniji." jedan
učenjak je savjetovao svoje sinove: "O sinovi moji, stječite znanje, jer ako
njime ne steknete neko ovosvjetsko dobro, draže mi je da vrijeme osudi vas
nego da vrijeme osuđuju zbog vas." Neki književnici zapisali su: "Ko znanjem
ne stekne imetak steći će ljepotu." Neki književnici su recitirali Ibn Tabatibine
stihove:
34
Zavidnik pokvarenog srca skriva ječanje, a potišten u mom društvu

skriva svoju tugu,
osuđuje me jer sam krenuo stjecati znanje od prenosilaca i discipline
razne,
a znam šta njegove slatke riječi znače jer iz očiju njegovih čitam sve.
Tvrdi da se znanjem imetak steći ne može i o neznanju lijepo misli,
o koritelju moj, pusti me da se uzdignem svojom vrijednošću,
jer svaki se čovjek vrednuje prema onome u čemu vještje.
A ja se stavljam u Allahovo okrilje protiv spletki neznanja koje će me
unazaditi i nagle nepromišljenosti koja će me u zabludu odvesti ! A molim Ga
da me usreći razumom kojim ću vratiti na Pravi put svakoga ko posrne i da
mi podari korisno znanje kojim ću uputiti svakoga ko zaluta! Prenosi se da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah liši znanja onoga za koga zna
da je pokvaren. " Odatle, onaj ko je ravnodušan prema znanju treba probuditi
svoju želju za stjecanjem znanja; onaj ko se susteže od stjecanja znanja treba
se latiti učenja; onaj ko ga stječe treba to mnogo činiti; onaj ko ga mnogo stječe
treba ga pretočiti u praksu; ko ga ne stječe ne treba za to tražiti opravdanje, a
onaj ko u tome podbacuje ne treba se pozivati na isprike. Pjesnik je spjevao:
I nemoj me pravdati ako zlo učinim, jer najgori su oni koji
zlo čine pa im se opravdanje nađe.
Kada je riječ o stjecanju znanja, ne treba da čovjek odgađa stjecanje
znanja dajući sebi lažna obećanja i ulijevajući nadu da će ustaljeni poslovi
nestati, jer svako vrijeme ima svoju potrebu i ispriku. U tome smislu su sljedeći
stihovi:
jutrom i večeri polazimo obavljajući potrebe svoje,
a potrebe živog čovjeka ne prestaju;
kada čovjek umre, umre i potreba njegova,
a dok je živ, i potreba postoji.
Stječući znanje, čovjek se treba pouzdati u pomoć Allahovu, dželle
šanuhu, treba ga stjecati iskreno radi Allahovog lica i treba biti odlučan.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude stjecao
znanje radi nekog drugog želeći njegovu naklonost, a ne radi Allaha - neka
sebi pripremi mjesto u Vatri. " Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Stječite znanje prije nego što
bude uzdignuto, a njegovo uzdizanje je - nestanak učenih ljudi, jer zaista niko
od vas ne zna kada će mu znanje zatrebati, ili kada će nekome zatrebati ono što
on zna. "
Neka čovjek pripazi i neka se čuv'a stjecanja znanja radi raspravljanja
35
ili pokazivanja pred svijetom. Onaj koji se raspravlja nepoželjan je i neće
imati koristi od znanja, a onaj koji se pokazuje pred svijetom prezren je,
i njega znanje neće uzdići. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, jednom prilikom rekao : "Nemojte stjecati znanje da biste se prepirali s
bezumnicima i nemojte stjecati znanje da biste raspravljali s učenjacima, jer je
Vatra prebivalište onoga ko bude tako činio. " Za onog čovjeka koji raspravlja
s namjerom da sazna istinu ne može se reći da se prepire. Onaj koji se prepire
ima namjeru odbaciti sve što mu se ponudi, bilo to pogrešno ili ispravno. Kada
je riječ o ovoj kategoriji ljudi, prenesen je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi
ve sell em, hadis: "Samo licemjer ili sumnjičav čovjek raspravljaju. " Imam El
Evzai govorio je: "Kada Allah želi određenom narodu zlo, među njih ubaci
raspravljanje i liši ih činjenja djela. " Er-Rijaši je spjevao Musabu b. Abdullahu:
"Raspravljam se sa svakim nametljivcem škrtim i vjeru svoju njegovom napadu
izlažem,/i djela svoja zbog tuđeg mišljenja zanemarujem, a mišljenje nije isto
što i znanje pouzdano./Šta ja s raspravljanjem imam, koje vodi lijevo i desno,
jer ono što sam saznao dovoljno mi je, a onoga što ne znam poštedite me! "
Objašnjavajući to, jedan učenjak je svome prijatelju rekao: "Neka te strah od
prepiranja nipošto ne odvrati od raspravljanja na najljepši način; onaj koji se
prepire ne želi da od njega iko nauči, niti on želi od ikoga naučiti. "
Treba znati da na sve potrebne stvari potiču određene stvari, a na
stjecanje znanja potiču dvije stvari: nada i strah. Stjecatelj znanja treba željeti
i strahovati; željeti Allahovu, dželle šanuhu, nagradu - za one koji žele steći
Njegovo zadovoljstvo i izvršavati Njegove zapovij edi, a strahovati od Allahove
kazne - za one koji ne izvršavaju ono što je Svevišnji Allah naredio i koji se ne
sustežu od onoga što je On zabranio. I kada čovjek objedini želju i strah, to će
ga uputiti u suštinu znanja i istinsku skromnost, jer od dva motiva: želja je jači
motiv, koji potiče na stjecanje znanja; a od dva motiva: strah je jači motiv, koji
potiče na skromnost. Mudraci su rekli: "Okosnica znanja jeste želja, a njegov
plod je sreća. Dočim, okosnica je skromnosti strah, a plod njegov je ibadet. I
kada čovjek objedini skromnost i znanje, već se usrećio i zaslužio sve zasluge.
Međutim, ako se odvoji jedno od drugog, onda je u tome velika šteta i nazadak,
i teško onome ko ih odvoji!" Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alej hi
ve sell em, upozorio: "Čija se svijest poveća zbog znanja a ne poveća se njegova
skromnost na ovome svijetu, takav se samo udaljio od Allaha. " Malik b. Dinar,
rahimehullah, upozoravao je ljude: "Kome ne bude dato znanje koje će ga
odvratiti od zla, njemu nije dato korisno znanje. " A neki mudraci su govorili:
"Učenjak koji nema svijest o Bogu sličan je svjetiljci koja osvjetljuje kuću, a
sama sebe spali. "
36
Naukovanje
Treba znati da znanje ima početak i uvod u detalje i suštinu. Odatle,
stjecatelj znanja treba početi od samog početka i uvoda kako bi naučio detalje
i suštinu; detalje i suštinu neće pokušati učiti prije nego što savlada početak i
uvod, jer u tome neće uspjeti. Ovo je zato što se određeno znanje može graditi
samo na temelju i zato što se plod koji nije posijan ne ubire. Ipak, neki ljudi sa
stjecanjem znanja počnu naopako, a za takvo nešto postoje brojni nerazumni
razlozi i paučinasti povodi. Između ostalih stvari, na takvo nešto navode ciljevi
koje određen čovjek nastoji ostvariti savladavajući određenu disciplinu kojoj
se potpuno posveti, a zapostavljajući uvod u tu istu disciplinu, kao naprimjer,
čovjek koji preferira pravosuđe i želi ga se prihvatiti pa se iz cjelokupnog fikha
opredijeli za poglavlja koja se odnose na kadiju, tužbu i dokaze. Ili se voli baviti
ispitivanjem svjedoka pa se posveti poglavljima koja se odnose na svjedočenje,
ali će biti okarakteriziran neznanjem u onome čime se rukovodi. Kada to
nauči, čovjek pomisli da je saznao većinu informacija, ono što je općepoznato,
smatrajući informacije koje nije saznao nerazumljivim i teško shvatljivim u
čijem je saznavanju opterećenje i iscrpljenje, a sve zbog zadovoljstva onim
što je saznao i odsustva želje da sazna ono što je propustio. Kada bi bio iskren
prema sebi, takav čovjek bi dokučio da je ono što je propustio važnije od
onoga što je naučio, jer je znanje povezano i svako se poglavlje veže za njemu
prethodno: kraj definitivno zavisi od početka. Doduše, ponekad uvod u znanje
može opstojati nezavisno, s·am po sebi, pa se stjecanjem suštine, izostavljajući
uvod, izostavlja i uvod i suština. Takav čovjek nije pošteđen prijekora, iako je
preči prijekoru onaj ko zapostavi suštinu.
Neke ljude na pogrešan pristup stjecanju znanja navodi želja da se istaknu

kao učenjaci, bilo da time zarade ovosvjetska dobra ili da prikriju svoje siromaštvo,
. pa se posvete poznatim pitanjima koja prihvataju diskusiju i razmatranje, te
pitanjima oko kojih postoji razilaženje, a zapostavljajući pitanja oko kojih su
učenjaci postigli konsenzus, i sve to čini da se raspravlja s neistomišljenicima,
ne poznajući pitanja oko kojih su učenjaci postigli konsenzus i ne vladajući
određenim mezhebom. Imao sam priliku vidjeti nekoliko ljudi iz ove kategorije:
neka su pitanja istražili kao što to čine izvještačeni i po tim pitanjima postali
poznati kao što su poznati istaknuti učenjaCi, ali kada su se upustili u rasprave s
neistomišljenicima, njihovo pravo stanje se pokazalo i kada ih se upitalo u vezi
s jasnim pitanjem u njihovom mezhebu, njihovo razumijevanje se pomrsilo i
nepromišljeno su odgovarali, ne znajući istinu i dajući neprecizan odgovor.
Međutim, oni to ne smatraju nedostatkom kada se u sijelima kitnjasta obraćaju
37
i kada neistomišljenike nastoje prevariti na uobičajen način, a uza sve to oni
uopće ne poznaju ona pitanja iz raznih mezheba koja poznaju i kojima se bave
mladi ljudi, početnici. Stalno su u vrevi koja ih odvodi od istine, ili su u grešci
koja ih unizuje. A među njima sam vidio i ljude koji smatraju da je bavljenje
mezhebima pretjerivanje, a saznavanje mnoštva informacija koje nude mezhebi
- zaostalost. Štaviše, jedan između njih, braneći to mišljenje, raspravljao se sa
mnom. Rekao je: "To je zbog toga što je znanje onoga ko pamti pitanja iz
mezheba skriveno, a znanje onoga ko vodi rasprave braneći svoj stav očito. "
"Kako znanje onoga ko pamti pitanja iz mezheba može biti skriveno, a on
brzo i većinom ispravno odgovara na pitanja?", upitao sam ga. Odgovorio je:
"Zato što šuti ako ga niko ne upita, i tako ga niko ne upozna, dočim je onaj
· koji raspravlja taj koji postavlja pitanja, pa ga ljudi upoznaju. " Upitao sam:
"Zar vrijednost onoga ko pamti detalje nije očita kada ga se upita pa odgovori
ispravno?" Odgovorio je potvrdno. Opet sam ga upitao: "Zar manjkavost onoga
koji raspravlja nije očita kada ga se upita pa pogriješi? A rečeno je: 'Ispit je taj
koji uzdiže ili unizuje čovjeka. "' Sustegnuo se od odgovora na ovo pitanje, jer
da je porekao, uzoholio bi se pred razumom, a da je priznao, morao bi prihvatiti
argument: u sustezanju od nečega povinovanje je, a šutnja je znak zadovoljstva,
i preče je povinovati se istini nego dopustiti neistini da ga prevari i dovede u
opasnost. Prethodno navedeno jeste način onih koji govore: "Prepoznaj me! ",
a apsolutno je nepoznat i nemoguće je da ga prepozna onaj ko nema znanja.
Zuhejr, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio: "Ma koliko čovjek imao
lijepih osobina, one će ljudima ostati skrivene. "
Jedan od uzroka podbacivanja u znanju jeste zapostavljanje njegovog
stjecanja u mladosti, a ako mu se posveti u starosti, stidi se početi odakle
počinju maloljetnici, bude mu ispod časti to da mu bude ravan neiskusan
maloljetnik, što ga navede na saznavanje krajnjih informacija i detalja koji se
saznaju mnogo kasnije, da bude napredniji od maloljetnog početnika, odnosno
ravan ostarjelom koji je pri kraju stjecanja znanja. Ovo se može desiti čovjeku
koji podlegne prevari svoje duše i uvjereno slijedi svoje osjećaje koji ga lažu.
Njegov razum - ako to on osjeti - i razum svih ljudi koji imaju sluha za ove
stvari jesu svjedok da je takvo razmišljanje manjkavo i pogrešno, tim prije što
je to stvar koja se ne može pretpostaviti j privid s tim u vezi veoma je moguć.
Neznanje početnika ružnije je od neznanja učenjaka u određenim pitanjima.
Pjesnik je spjevao:
Lijepo postupi prema detaljima pa će te detalji odvesti u krupnije stvari,
i, razmišljajući, krupne ćeš stvari dokučiti preko onih sitnih, ako ih
spoznaš ti.
Zbog ovih, ali i drugih stvari pohvaljeniji je onaj ko je stjecao nauku
u mladosti. Mervan b. Salim prenosi da je Ismail b. Ebud-Derda rekao:
"Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Učenje u mladosti slično
38
je urezivanju u stijenu, a učenje u starosti slično je pisanju po vodi. "' Alij a,

radijallahu anhu, govorio je: "Srce mlq.dića slično je praznoj zemlji: šta god
se u nju posije, ona to prihvati, jer je dječije srce praznije, ono ima manje
obaveza, lakše ostvaruje pobožnost i ponizniji je. " U mudrosti stoji: S najviše
informacija raspolaže najponizniji stjecatelj znanja, kao što nizija najviše
zadržava vodu. Ali da nije tih prednosti koje mladoj osobi idu u prilog, ona ne
bi bila preciznija ni sposobnija od starije osobe. Pripovijeda se da je Ahnef b.
Kajs, rahimehullah, čuo nekog čovjeka da govori: ��učenje u mladosti slično je
urezivanju u kamen ", što je komentirao rekavši: ��u starosti je mozak razvijeniji,
osim što je srce zauzetije. " Tako mi Allahove vječnosti, Ahn ef se pozvao na
smisao i upozorio na povod. Naime, brojne stvari staru osobu odvraćaju od
stjecanja znanja. Neke od njih su: stid (o čemu smo već govorili); u mudrosti
stoji sljedeće: Znanje onoga ko se stidi bit će beznačajno. A u tome smislu je
H alil b. Ahmed, rahimehullah, izjavio: ��Neznanje je slobodno pored onoga ko
se stidi stjecati znanje i pored onoga ko ga ne stječe zbog starosti. " Isto tako,
od stjecanja znanja odvraća mnoštvo strasti i raskrojeno razmišljanje. Pjesnik
je spjevao: "Odvratiti od prohtjeva onoga ko ih voli - stvarje velika, jer, zaista,
čovjek se od prohtjeva teško odvaja. " Neki rječiti ljudi govorili su: ��Kada srce
nešto zavoli, ono je slično zaleđenoj hipoteci. " Od stjecanja znanja također
odvraćaju uznemirujuće nesreće i zapanjujuće brige. U mudrosti stoji: Briga
ograničava osjećaje. Neki rječiti ljudi rekli su: ��Ko ostari stječući znanje, naići
će na poteškoće. " Isto tako, od stjecanja znanja odvraća zauzetost i nenadne
potrebe koje mu oduzmu sve vrijeme: ako obnaša kakvu funkciju, to ga zaokupi;
ako ima porodicu, zarađuje joj itd. Zato je rečeno: ��Stječite znanje prije nego
što prihvatite određenu funkciju. " Buzurdžemihr je govorio: uzauzetost zbilja
umara, ali zato dokolica upropaštava. " I zbog toga ne priliči da stjecatelju
znanja dosadi i da propusti priliku, jer mu vrijeme kasnije možda neće ići u
prilog i oduzet će mu ono što mu je prije dalo. Opet ponavljamo: treba početi
iz početka, od samog uvoda u nauku. I ne treba se zabavljati onim stvarima čije
nepoznavanje čovjeku ne šteti, jer bi ga to moglo odvratiti od stvari koje ne
smije ne poznavati; u svakoj znanosti postoje zapanjujuća poglavlja, ali postoje
i nepotrebne stvari koje zauzimaju čovjeka i odvraćaju od onoga što je važnije.
Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: ��znanje se ne može obuhvatiti, i zato
od svake znanosti naučite ono najvažnije. " Me'mun, rahimehullah, rekao je:
"Preče je da sporedne informacije ostanu u knjigama, a ne da ih ljudi pamte. "
Neki mudraci su govorili: "Kloneći se onoga što čovjeka ne zanima, dokučit će
ono što mu treba. " Međutim, to stjecatelja znanja ne treba navesti da izostavi
ono što mu je teško shvatljivo, dajući sebi do znanja da su to beskorisne
informacije i nalazeći sebi opravdanje u njihovom izostavljanju, to je sredstvo
i izlika za kojim posežu neupućeni i oni koji podbacuju. Onaj ko nauči ono
što mu je lahko, a izostavi ono što mu je teško sličan je lovcu kojem pobjegne
lovina pa je prestane tjerati i vrati se kao gubitnik, jer smatra da ju je nemoguće
uloviti. Isti slučaj je s naukom: teška je glede onoga ko u nju nij e upućen, lahka
39
glede onoga ko njome vlada, tim prije što shvatanje nauke ovisi od shvatanja
značenja koja su pohranjena u riječima kojima su ta ista značenja izražena, a
svaka punoznačna riječ sastoji se od čujne riječi i razumljivog značnja. Dakle,
riječ je sve ono što se čuje i čije značenje srce razumije. Neki mudraci kazali su
sljedeće: "Svakoj znanosti se pristupa na tri načina: pronicljivim srcem, rječitim
jezikom i lijepim objašnjenjem. " Kada čuje ispravno, čovjek riječi razumije
srcem; kada ih razumije, pošteđen je dubokog razmišljanja o njima, osim što
mu preostaje teret njihovog pamćenja i ustaljenja. Ovo je zato jer je značenje
određenih riječi slično odbjegloj životinji koja se izgubi ako se na nju ne pazi,
a nauka se raspline ako se pusti. I kada čovjek zapamti određene informacije
pošto ih razumije, zavoli ih, a kada ih ponovi nakon što ih zavoli, utvrdi ih.
Neki učenjaci su govorili: "Ko bude često ponavljao ono štoje naučio, naučeno
neće zaboraviti, a i saznat će ono što nije znao. " U tome smislu je pjesnik
spjevao sljedeće stihove:
Ako učen naučeno ne ponavlja i ne uči novo, zaboravit će i ono što je
znao.
Mnogo je onih koji gomilaju djela svih mezheba,
ali vremenom njihovo gomilanje im samo sljepilo povećava.
Ako čovjek ne može razumjeti značenje onoga što je čuo, ispitat će uzrok
koji ga sprečava u tome, da bi znao šta se ispriječila između njega i shvatanja, jer
poznavanjem uzroka i razloga čovjek uspijeva prevazići nejasnoće i ispraviti ono
što je pogrešno shvatio. Uzrok koji sprečava u shvatanju određenih informacija
podilazi pod jedan od sljedeća tri razloga: ili se radi o nedostatku glede riječi
kojima se ta ista informacija prenosi, ili se radi o pogrešnom razumijevanju te
iste informacije, ili se radi o nedostatku pri slušaocu.
Kada je riječ o prvoj vrsti uzroka nerazumijevanja određenog značenja
(nedostatak glede riječi kojima se prenosi određena informacija), postoje
tri mogućnosti: prvo, da se određenom riječi ne postiže pravo značenje, i,
odatle, čovjeka sprečava u razumijevanju značenja (ovo se može desiti ako
je govornik ograničen u shvatanju, ili ako je slabouman i teško razumijeva) ;
drugo, da postoji višak riječi u odnosu na značenje, i taj višak negativno utječe
na shvatanje značenja (ovo se može desiti ako govornik bespotrebno mnogo
govori, ili neumjesno misli da ga onaj koji sluša neće razumjeti); i, treće, da
govornik govori o određenim terminima koje slušalac ne poznaje pa ne može
razumjeti njihovo pravo značenje.
Kada je riječ o tome da se određenom riječi ne postiže pravo značenje i
kada se radi o višku riječi, to su posebni uzroci, nisu općenitog karaktera, jer
postoje samo u određenom govoru a ne u svakom. A kada čovjek odstupi od
nedostatnih riječi i upotrebljava dovoljne riječi, s jedne, i kada odstupi od viška
riječi, upotrebljavajući onoliko koliko je dovoljno, oslobodi se naprezanja koje
40
pomućuje njegovo raspoloženje. Ako čovjek ne može razumjeti sagovornika

jer ovaj nema dovoljno riječi, ili ga ne može razumjeti zbog uzrujanosti, neka
istraži razloge koji navode na izgovaranje suvislih riječi, odnosno razloge
koji dovode do podbacivanja u objašnjavanju. Ako podbacivanje bude zbog
ograničenja u onome ko se čovjeku obraća, odnosno ako višak riječi bude
uslijed brbljanja, tada će čovjek lahko razumjeti značenje, tim prije što se
njegova poruka razumije iz preostalog govora, i nerazumljive riječi ne mogu
biti brojnije od onih razumljivih: većina ukazuje na manjinu. Ako je posrijedi
višak riječi uslij ed neumjesnog mišljenja da ga onaj koji sluša neće razumjeti,
tada je razumijevanje značenja još lakše. A najgora mogućnost je kada se radi o
nedostatku riječi uslijed lošeg razumijevanja govornika, to je najteže razumjeti,
tim prije jer čovjek će daleko teže razumjeti ono što nije razumio onaj koji
mu o tome govori, osim ako je slušalac izuzetno pronicljiv i raspoložen pa na
osnovu njegovog pokušaja zaključi i razumije ono što govornik nije mogao,
i tada zaslugu za razumijevanje ima slušalac, ali govornik polaže pravo na
nastavljanje izlaganja.
Svaka nauka ima svoje ustaljene termine, a oni se dijele na dvije vrste:
opći i posebni. Opći termini jesu oni koje su stručnjaci odredili kao nazive
za određeno značenje, nazive bez kojih učenik ne može stjecati znanje, niti
uopće može razumjeti riječi stručnjaka, kao naprimjer, dogmatičari su postigli
konsenzus da izrazi: dževher (bit, suština), ared (slučajno svojstvo) i džism
(tijelo; oblik) imaju određena značenja. Ovi opći termini još se nazivaju urf
(zvanični termini). A posebni termini jesu oni izrazi koje pojedinac izabere i
kojima izražava ono na šta ne upućuje spoljašnje značenje njegovih riječi. Ako
ih koristi u obraćanju, nazivaju se remz (aluzija), a ako ih koristi u pjesništvu,
nazivaju se Jugz.
Remz ne postoji u ustaljenoj nauci niti u jeziku. Većinom se upotrebljava

u sljedeća dva slučaja: prvo, u dokazivanju nastranog mišljenja koje krije onaj
ko ga zastupa pa iskoristi tu mogućnost izražavanja kako bi kod ljudi probudio
radoznalost, a mogućnost njegovog mnogostranog tumačenja iskoristi da bi
se sačuvao potvore; i, drugo, u tvrdnjama takvih ljudi da je to teško dokučivo
znanje, znanje čije je dokučivanje nadnaravno djelo, kao naprimjer, neki
stručnjaci su izmislili stvari i pribjegavajući remzovima nazvali ih hemija a
tajeći pravo značenje, a sve da navedu na pomisao da tom naukom treba škrtariti
i da je ona žaljenja vrijedna, i to je prevara koju nastoje plasirati ljudi klimavog
uma i podlih namjera. Pjesnik je spjevao: "Zabranjen mi pristup određenoj
stvari, pa se moja žudnja za njom povećala, ta ono što je zabranjeno čovjeku
je najdraže. " Ako je istina ono što govore, neka za to, nakon što se ispitaju
njihove aluzije, preuzmu garanciju. Da ove dvije, ali i druge vrste remza imaju
ispravno značenje i da je u tome korisno znanje, ne bi to bili kojekakvi skriveni
znakovi, već bi postalo znanje dostupno svim ljudima. Iako se ljudi razlikuju
glede različitosti prohtjeva, nikada se neće složiti da zataje ispravne i korisne
41
informacije. U tome smislu je Zuhejr spjevao sljedeće: " . " ..
Ponekada se remz upotrebljava kada se određene riječi i značenja žele

uveličati i istaknuti, da ostavi veći i upečatljiviji trag na čovjeka, i tada remz
postaje općepoznat, a u pisanoj formi ostaje zasvagda Qrisutan. Prenosi se da
je Pitagora u svojim šifriranim savjetima zapisao: "Cuvaj svoju tezulju od
bestidnosti, a svoju tjelesnu težinu od otrcanosti ", želeći reći: "jezik čuvaj
od nepristojnog govora, a um od prohtjeva. " I ova je njegova šifrirana poruka
zapisana, ona njemu lijepo pristaje, jer da je to rekao jasnim riječima, u jasnom
značenju, ne bi se prenosila kao poslovica od njega, niti bi to ljudi smatrali
lijepim. Razlog tome je to što skriveno značenje za um ima status skrivenog
predmeta za oči: to u ljudskim dušama i srcima budi veličanje i uzdizanje te
iste stvari, a ono što je očito, što ljudima nije skriveno beznačajno je i nevažno.
Primjena ovog pravila prihvatljiva je samo kada se radi o konciznoj izjavi,
tj. nezavisnoj poruci izrečenoj jasnim riječima. A kada se radi o raširenim
disciplinama koje ljudi željno proučavaju, one su, jačinom poticaja na njihovo
proučavanje i jačinom potrebe za njima, neovisne od toga da se na njihovo
proučavanje potiče primamljivim šiframa i začudnim riječima. Štaviše, takvo
nešto odvratilo bi ljude od nauke jer je u dešifriranju usporavanje njenog
dokučivanja.
Kada je riječ o l_ugzu, njime se zabavljaju slobodni i dokoni ljudi. Lugz

ih potiče na međusobno nadmetanje u talentu i međusobno hvaljenje umnom
sposobnošću; naprežu se upotrebljavajući nadarenost u ono što im ne donosi
nikakvu korist, niti time stječu korisno znanje. U tome su slični hrvačima koji
pojlvalu, niti im pribavlja kakvu korist. Neka čovjek razmisli o sljedećem stihu:
dato im zdravlje koriste u naprezanje uma i umaranje tijela, a to im ne donosi
"Covjek je umro "i iza sebe ostavio sina majke koji je ujedno sin oca sestre
oca njegovog, te majku djece njegove djece, te oca sestre sinova amidže brata
njegovog"1 , te neka kaže šta je, nakon umnog naprezanja, razumio iz ovog
stiha koji ga je zaprepastio svojom težinom i nerazumljivosti! - Shvatit će da
je riječ o podjeli imetka mejita koji je iza sebe ostavio oca, ženu i amidžu. I šta
je čovjek ovim saznao, da li je uklonio neznanje koje je imao? ! Zar je poslij e
toga saznao nešto što prije nije znao?! Štaviše, da je neko obrnuo formu pitanja
premetnuvši ono što je iza - naprijed, a ono što je naprijed - iza, čovjekovo
neznanje se, prije nego što je to shvatio, zacijelo ne bi razlikovalo od osnovnog
neznanja, a već je napregnuo svoje sposobnosti i umorio svoj um. Umjesto
navedenog stiha čovjek će možda pročitati ma �akvu informaciju koju će
saznati, ali neće usvojiti ništa novo.
Odatle, treba da se, Allah nas podržao na uputi, klonimo informacija

koje posjeduju neupućeni i treba da se čuvamo izvještačenosti besposlenjaka.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Od čovjekovog
l Ovaj stih je prilično nerazumljiv na izvornom jeziku, stoga i prijevod ima nerazumljiv karakter. (op.
p rev.)
42
lijepog islama je izbjegavanje onoga što ga se ne tiče. " Zatim, treba da talent i
dosjetljivost iskoristimo u isplativo, zahvalno znanje. Seid b. Ebu Hind prenosi
da j� Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijedao: "Resulullah, salJallahu alejhi
ve sellem, rekao je: 'U dvijema blagodatima su obmanuti mnogi ljudi: zdravlje
i slobodno vrijeme. '" Svevišnjem Allahu se utječemo od toga da budemo
obmanuti kada se radi o Allahovoj, dželle šanuhu, dobroti i blagodarnosti
prema nama, utječemo Mu se od toga da zaboravimo korist koju nose Njegove
blagodati ! U mudrosti stoji: Slobodno vrijeme donosi čežnju za činjenjem
nepristojnog. Neki rječiti ljudi rekli su: "Kome prođe dan a ne obavi određen
posao, odnosno ne izvrši određenu dužnost, odnosno ne poveća svoju slavu,
odnosno ne uveća svoju pohvalu, odnosno ne začne kakvo dobro, odnosno ne
nauči nešto novo - upropastio je taj dan i prema sebi se ogriješio. " Pjesnik je
spjevao:
Nezaposlenostje u tebi pokrenula posao,
a zlo od nezaposlenosti dolazi.
Zadovoljit ćemo se ovim kada se radi o uzrocima koji odvraćaju od
shvatanja značenja određenog govora. I pomno razmatranje i objašnjenje ovih
uzroka olakšava nam prevazilaženje nejasnoća.
Kada je riječ o drugoj vrsti uzroka nerazumijevanja određenog značenja,
to je čovjekovo pogrešno razumijevanje informacije jer postoji određen
nedostatak u značenju. A određeno značenje potpada pod sljedeće tri vrste:
ili je nezavisno samo po sebi, ili je uvod u određeni smisao. ili je zaključak
određenog značenja.
Nezavisno značenje samo po sebi ima dvije podvrste: jasno i skriveno.
Jasno značenje jeste ono koje čovjek trenutno, u startu shvati, i ono ne spada u
problematične vrste koje čovjek ne može razumjeti. A skriveno značenje jeste
ono za čije shvatanje treba dodatno razmišljanje i veći napor: samo na taj način
se može otkriti skriveno značenje i shvatiti njegova zamršenost; razmišljanjem
o tome čovjek se uvježbava, a vježbom se olakšava težina i neshvatljivost
poruke. Ovo je zato jer se vježbom postiže smjelost, a upućenost u određeno
značenje ima veliki upliv na konačan rezultat.
Značenje - uvod u neki drugi smisao također se dijeli na dvije podvrste:
samostalan uvod, makar se protezao na neki drugi smisao, a ova vrsta ima status
nezavisnog značenja kada se radi o predodžbi, razumijevanju i iziskivanju
zaključka; i uvod kojem je zaključak nužno potreban, bez kojeg ga je nemoguće
razumjeti. Razlog tome je činjenica da je uvod praktično dio određene cjeline, a
partitivnost značenje čini problematičnim, i dio značenja ne može biti zamjena
za cjelokupno značenje.
A kada se radi o trećoj vrsti, a to je zaključak nekog drugog značenja,
43
on se može dokučiti samo uz pomoć onoga što mu prethodi i može se
ispravno predočiti samo uz pomoć uvoda; bavljenje time i pokušaj njegovog
razumijevanja bez uvoda i osnove napor je i besmislica. I u tome je objašnjenje
uzroka nerazumijevanja određenog značenja.
Kada se radi o trećoj vrsti uzroka nerazumijevanja nekog značenja,
radi se o određenom nedostatku slušaoca, i ova vrsta ima dvije podvrste, i to:
nedostatak sam po sebi i neočekivan nedostatak.
Nedostatak sam po sebi, opet, dijeli se na onaj nedostatak koji sprečava

predodžbu značenja i na onaj nedostatak koji sprečava pamćenje značenja
nakon što ga je čovjek shvatio. Predodžbu značenja sprečava slaboumnost
i nedostatak pronicljivosti, i to je teška bolest. Neki mudraci su govorili:
"Kada oslabi um učenjaka, protiv neistomišljenika skoro ne može uspostaviti
dokaz i poveća se njegova potreba za konsultiranjem knjiga. 11 Onome ko je
iskušan ovim iskušenjem preostaje strpljenje i postupno stjecanje znanja,
jer je sposobniji da savlada manje informacija, a kada se radi o strpljivosti,
objektivnije je da će tako naučiti i uspjeti. Jedan mudrac je rekao sljedeće: "U
ostvarenju svoje potrebe čovjek mora biti djelomično uporan. 11 Čovjek koji je
iskušan maloumnosti može biti strpljiv samo ako nadvlada svoje strasti i ako
bude izuzetno odlučan. Treba da stavi sebi na znanje nužnost strpljenja jer ima
veliku želju, a svome tijelu - podnošenje napora jer je izuzetno ambiciozan. I
kada mu se , uz pomoć velike želje, objelodani određeno značenje, tada dolazi
do izražaja upornost onih koji se nadaju i bodrost onih koji dokučuju, pa mu
mnoštvo informacija postaje bezazlena stvar, a sve teške informacije postaju
lahke. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svoje
želje ćete ostvariti samo trpeći ono što vam nije po želji, a svoje ciljeve ćete
ostvariti samo ako se sustegnete od onoga za čim žudite. 11 U mudrosti stoji
sljedeće: Umaraj se, jer ako se budeš umarao, napredovat ćeš! Neki rječiti ljudi
su izjavili: "Akoje odanost nečemu velika, teškoće se lahko prevazilaze. 11 Jedan
pjesnik je recitirao Alijin, radij allahu anhu, stih: "Nipošto ne budi nemoćan, i
neka te dosada nipošto ne ophrva, jer se uspjeh guši u nemoći i dosadi. "
A kada je riječ o pamćenju značenja nakon što ga je čovjek shvatio, to je
zaborav koji dolazi uslijed nemarnog podbacivanja i zanemarivanj u liječenja
nemoći. Onaj koga je Allah, dželle šanuhu, iskušao zaboravom treba nastojati
popraviti svoje podbacivanje mnogo učeći i treba da pobijedi svoj nemar
mnogo razmišljajući. Rečeno je da znanje neće steći onaj ko mnogo ne uči
i ko se ne napreže. U.čestalo učenje samo po sebi napor je na kojem se može
strpiti samo onaj ko zna da je u znanju uspjeh, a u neznanju propast. Zato
čovjek treba podnijeti napor učenja kako bi kasnije uživao u udobnosti znanja
i kako bi se sačuvao sramote neznanja. Razlog tome je što se velika stvar može
postići samo velikom stvari, a prema veličini želje određuje se veličina cilja i
shodno veličini udobnosti biva težina umora. Rečeno je da se udobnost stječe
44
nedostatkom odmora. Jedan mudrac je rekao: "Najbolja udobnost jeste ona

koja se postigne velikim umorom, a najčasnije je ono znanje koje se stekne
poniznim stjecanjem."
Možda će učenik smatrati učenje i pamćenje napornim pa će se, nakon što
shvati određeno pitanje, pouzdati u konsultiranje knjiga i njihovo iščitavanje
shodno potrebi, i tada će ličiti na onoga ko pusti već ulovljenu životinju,
pouzdavajući se u to da će je opet moći uloviti, a bila mu je nedostupna. I
poslij e tog pouzdanja slijedi stid, a poslij e podbacivanja kajanje. Na takvo
nešto navodi jedna od sljedeće tri stvari: mrzovolja prema pamćenju i vođenju
brige o tome jer je to teško, ili pothranjivanje duge nade da će, ako bude
marljiv, zapamtiti ono što nije, ili očit nedostatak ambicija. I takav ne zna da je
mrzovljan, nestrpljiv čovjek na gubitku, da je onqj ko pothranjuje dugu nadu
obmanut i da je onaj kome nedostaje ambicije u nevolji. U arapskoj poslovici
stoji: Informacija koju čovjek nosi u svojim grudima bolja je od hiljadu drugih
u znanju koje čavlek ne nosi kuda god išao i s kojim ne animira druge ljude.
informacija zapisanih u knjigama. Isto tako, Arapi su govorili da nema dobra
Rebia je recitirao Safijeve stihove:

Moje znanje sa mnom je ma kud okrenuo, od koristi mi je,
moje srce njegova je riznica, a ne duboki sanduk.
Ako sam kod kuće, moje znanje sa mnom je,
a ako sam na pijaci, ono sa mnom i na pijaci je.
Ima i onih učenika koji posvećuju pažnju pamćenju, a zapostavljaju
shvatanje značenja onoga što pamte; informacijama izuzetno dobro vladaju,
recitiraju ih i prenose, ali su neiskusni i ne znaju njihovo značenje i tako liče
na knjigu, koja ne može suzbiti nijednu sumnju, niti može poduprijeti ijedan
dokaz. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Slaboumnici teže prenošenju znanja, a učenjaci teže vođenju brige o znanju. "
S tim u vezi, Ibn Mesud, radijallahu anhu, govorio je: "Budite oni koji vode
brigu o znanju, a nemojte biti oni koji ga samo prenose, jer postoje ljudi koji
o njemu vode brigu, ali ga ne prenose, a postoje oni ljudi koji prenose znanje,
ali o njemu ne vode brigu. " Hasan el-Basri, rahimehullah, jednom prilikom
je pripovijedao određeni hadis pa ga je neki čovjek upitao: "Ko to prenosi?"
'i\ šta ti imaš od toga ko prenosi ovaj hadis?! Kada je o tebi riječ, saznao si
opomenu koju hadis nosi i protiv tebe je uspostavljen dokaz", prijekorno mu
odgovori Hasan el-Basri.
Neki učenici se posvete pamćenju i shvatanju, a zapostave zapisivanje

informacija, pouzdavajući se u svoje pamćenje, i to je greška, tim prije što
može doći do nejasnoće i što je zaborav veoma brz. Enes b. Malik, radij allahu
anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom
rekao: "Spriječite zaboravljanje informacija bilježeći ih. "Također se prenosi da
45
� Kultura vjernika na dunja luku za ahiret �
se neki čovjek požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sell em, na zaborav pa
mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio: ''Zapisuj informacije,
jer ćeš konsultirati svoj zapis kada zaboraviš. " Halil b. Ahmed govorio je:
"Neka ono što je zapisano u knjigama bude tvoja glavnica imetka, a ono što
pamtiš neka bude ono što ćeš trošiti. " Mehbud napominje: "Da u knjigama nije
zapisano iskustvo prvih, trud potonjih, zbog zaborava, bio bi uzaludan. " Neki
rječiti ljudi govorili su: "Informacije su kao plašljive životinje; informacije
izmiču čovjeku, i zato ih čuvajte perom i papirom. "
A kada se radi o neočekivanom nedostatku, on se dijeli na sumnju koja
se ispriječi u shvatanju značenja i tačnog dokučivanja, i na misli koje čovjeka
obuzimaju i odvraćaju od shvatanja značenja. Kada je riječ o sumnji koja se
ispriječi u shvatanju određenog značenja, nju treba otkloniti postavljanjem
pitanja i razmišljanjem kako bi se shvatilo značenje i dokučila njena stvarnost.
Odatle su neki učenjaci govorili: "Nemoj izbjegavati ponavljanje i nemoj se
sustezati od diskusije, u protivnom, bit ćeš nesposoban. " A Beššar b. Burd,
rahimehullah, imao je običaj kazati: "Neznanje se liječi čestim postavljanjem
pitanja, a neznanje ostaje ako čovjek dugo šuti, ne pitajući u vezi s onim što ne
zna. A ti pitaj u vezi s onim što te zanima, jer nazvan si razumnim stvorenjem
zato što koristiš svoj um. " Kada je riječ o drugom neočekivanom nedostatku
(misli koje čovjeka obuzimaju i odvraćaju od shvatanja značenja), to je stvar
koje nije niko pošteđen, pogotovo oni koji pothranjuju velike nade. Ovog
nedostataka su donekle pošteđeni oni ljudi čija je jedina potreba i preokupacij a
stjecanje znanja. Kada se ovaj nedostatak nenadno pojavi, čovjek informaciju ne
može nasilu razumjeti, svoj um ne može pobijediti i shvatiti značenje određene
poruke, tim prije što se um još više usprotivi ako se tjera na nešto i teže to
prihvata. U jednom predanju stoji da um potpuno oslijepi ako se tjera na nešto.
Međutim, čovjek će poraditi na otklanjanju zapanjujuće brige i kojekakvih
misli koji se nenadno pojave, da mu se um odazove i bude poslušan. Pjesnik
je spjevao:
U ljubavi posrednik od koristi nije ako sam čovjek za to posrednik nije.
Mudraci su govorili: "Zaista se um usprotivi kao što se uzjogune
divlje životinje, zato ga nastojte pridobiti umjerenim učenjem i umjerenim
napredovanjem, da vam uvijek bude poslušan i stalno žustar. " Ovo je sve glede
uzroka nerazumijevanja određenog značenja koji se nalaze pri. slušaocu.
Možemo dodati i četvrtu vrstu uzroka koji sprečava shvatanje određenog
govora i razumijevanja njegovog značenja, s tim što se ovaj uzrok ne nalazi u
svakom govoru, i zato nije uvršten u prethodne tri vrste, pa ipak ne smatramo
da ga je dopušteno zapostaviti jer postoji govor koji se izgovara i čuje te nije
potrebno studiozno razmišljati o njemu da bi se razumio, ali ponekad se ne može
razumjeti zbog razloga o kojima smo govorili. Dakle, postoje tekstovi koji se
čuvaju u knjigama, koji se shvataju na osnovu onoga što je zapisano, smisao i
46
značenje čuva se u kukama slova. Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu,

Allahove, dželle šanuhu, riječi:
p·t �t d� � �j tSr _;r
" ... ili samo kakav ostatak znanja. . ." (El-Ahkaf, 4)
protumačio rekavši: "To se odnosi na zapis. " A prenosi se da je Mudžahid
sljedeći ajet:
" l"" �. ..-" {1 ..w
o " := ... � 1 o� . ... � �
" . � ��
�<"' ��
o
r� l_r.?- 'J) .:::. ., � � " �
� y.. if) o
" if � y,�
"On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano -
darovan je blagom neizmjernim" (El-Bekare, 269)
Protumačio rekavši: 'To se odnosi na zapis. " Arapi kažu da je zapisivanje
isto što i govor, i da se rječitost također ogleda u pisanom tekstu. Džafer b.
Jahja, rahimehullah, govorio je: "Pisanje je dio mudrosti, njime se bilježe i
slažu njene zlatne poruke. " A Ibnul-Mukaffea, rahimehullah, imao je običaj
reći: "jezikom se prenosi poruka samo prisutnom koji je u blizini, a perom se
prenosi i prisutnom i odsutnom: i jednima i drugima pero podjednako prenosi
poruku. " Jedan rimski mudrac rekao je: "Pisanje je duševna umjetnost iako se
upražnjava u tjelesnoj formi. " A jedan arapski mudrac izjavio je slično tome
rekavši: "Pisanjeje u osnovi duševna osobina iako sejavlja u tjelesnim čulima. "
Učenjaci imaju različita mišljenja o pitanju ko je prvi počeo zapisivati.
Kab el-Ahbar navodi da je to bio Adem, alejhis-selam. Kaže da je tri stotine
godina prije smrti zapisao sve knjige na blatu pa ga potom ispekao, a kada je
Zemlja potopljena za vrijeme Nuha, alejhis-selam, Ademov zapis je ostao i
svaki naroq je uzeo svoju knjigu, a zapis na arapskom jeziku ostao je sve dok
ga Allah, dželle šanuhu, nije posvetio Ismailu, alejhis-selam, koji ga je našao i
usvojio. Međutim, Ibn Kutejba, rahimehullah, pripovijeda da je Idris, alej his
selam, bio prvi čovjek koji je pisao. Arapi su pisanje smatrali velikom stvari
i ubrajali ga u najveće koristi. Govoreći o tome, Ikrima, rahimehullah, rekao
je: "Iskljupljenje zarobljenika u Bici na Bedru stajalo je mnogobošce četiri
hiljade, osim što su se mogli iskupiti ako pouče muslimana pisanju, a sve zato
jer su nadasve bili svjesni njegove velike važnosti, vrijednosti, traga i koristi. "
Svevišnji Allah obratio se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem:
,.. o � � 0 �o �
� :. r '-? � ir
J
_ !;;IL ::: IC. d " ..U\ J. � C:: ;J I ��
uJ 1�1
:r
"Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru. .." (El-Alek, 3-4)
gdje je Sebe okarakterizirao plemenitim i ubrojavši poučavanje pisanju
u velike blagodati i velika znamenja. štaviše, u časnom Kur' anu se zakleo
perom i onim što se njime piše:
47
0_,� \.;j �lj 0

.... J ..... Q
"Nun. Tako mi kalema i onoga što oni pišu .." (Nun, l)

.
Isto tako, postoje različita mišljenja u vezi s tim ko je prvi pisao arapskim
pismom. Kab el-Ahbar navodi da je arapskim pismom prvi pisao Adem,
alejhis-selam, a taj njegov zapis je poslije potopa našao Ismail, alejhis-selam.
Međutim, Ibn Abbas, radijallahu anhu, smatra da je Ismail, alejhis-selam, prvi
ko je pisao arapskim pismom i sastavio arapski jezik: riječi i značenja. Urva b.
ez-Zubejr, radijallahu anhu, rekao je da su arapskim pismom prvi pisali neki
ljudi iz drevnog naroda, tačnije kraljevi Medjena, a zvali su se: Ebdžed, Hewez,
Rutta, Kelemon, Sa'fes i Karešet. Ibn Kutejba u djelu El -Mearifzapisao je da
je Muramir b. Murra iz Enbara bio prvi ko je pisao arapskim pismom, i odatle
se to proširilo. A El-Medaini je govorio da se radilo o Muramiru b. Murri,
Eslemu b. Sadri i Amiru b. Hadri: Muramir je prvi pisao arapskim pismom,
Eslem je razložio i spojio riječi, a Amir je prilagodio strane riječi arapskom
jeziku.
Dakle, pisani tekst ima veliki značaj, i odatle onaj ko želi stjecati znanje
mora voditi računa o sljedeće dvij e stvari: o ispravnom pisanju slova, onako
kako je predviđeno da se pišu, i o stavljanju tački, odnosno drugih znakova po
kojima se raspoznaju slična slova. A ako se na to doda lij ep i skladan rukopis,
to je samo vještina u stručnosti, ali nije uvjet ispravnosti. Alija b. Ubejda,
rahimehullah, imao je običaj kazati: "Lijep je rukopis oličenje sposobnosti
ruke i oličenje unutarnje ljepote. " Ebul-Abbas el-Muberrid, rahimehullah,
jednom prilikom je rekao: "Ružan rukopis sakati književnost. " Abdulhamid,
rahimehullah, govorio je: "Jezik je taj kojim se lijepo objašnjava, a ruka je ta
kojom se lijepo piše. "Neki književnici su mi recitirati stihove jednog Basrijskog
pjesnika:
Nađi opravdanje bratu svome ako ružan rukopis ima, ako ima narav lijepu,
ako značenje ispravno prenese, ljepota rukopisa samo vještina je više.
Treba znati da se redanjem slova samo želi postići ispravan razumljiv slijed
riječi, i dodatno ispravljanje slova i njihovo uljepšavanje u pisanom tekstu isto
je što se iskaže razumljivim retoričkim i gramatički ispravnim riječima. Zato
su Arapi govorili da je pisanje pola rječitosti. Ali ne može napredovati u jeziku
onaj ko zapostavi rječitost i gramatiku, makar mogao razumjeti i objasniti, kao
što u pisanju ne može napredovati onaj ko zapostavi ispravno pisanje slova
i njihovo uljepšavanje, makar i on mogao razumjeti i objasniti. U pisanju
će možda napredovati onaj čovjek čija je najveća odlika i sposobnost lijep
rukopis. Takvi obično postanu poznati kaligrafi i istaknuta gospoda. Pa ipak,
učenjaci nisu posvećivali veliku pažnju uljepšavanju rukopisa jer to odvraća
od posvećivanja potpune pažnje usvajanju znanja. To je razlog činjenice da
48
rukopis većine učenjaka nije bio lijep, osim onoga koga je usrećila Allahova,
dželle šanuhu, sudbina. Štaviše; Fadl b. Sehl, rahimehullah, rekao je: "U sretnu
okolnost po čovjeka ubraja se ružan rukopis. Naime, vrijeme koje potroši u
uljepšanom pisanju odvrati ga od pamćenja informacija i razmišljanja. "
Naravno, ružnoća rukopisa nije sreća, sreća je samo to što ga lijep rukopis neće .
odvratiti od stjecanja znanja. Ovo je zato jer se ljudi koji lijepo pišu pretežno
zabavljaju uljepšavanjem rukopisa, a to ih odvrati od stjecanja znanja, i to je
sretna okolnost za onoga ko nema lijep rukopis. I ovo je dovoljno kada se radi
o rukopisu.
Kao što postoje uzroci koji sprečavaju u ispravnom razumijevanju govora,

postoje i uzroci koji �prečavaju u ispravnom čitanju i shvatanju poruka. Postoji
osam razloga koji sprečavaju u čitanju određenog teksta i, odatle, sprečavaju
njegovo shvatanje.
Prvi razlog je izostavljanje riječi u rečenici, pa rečenica ostaje sakata, iz

nje se ne može ništa zaključiti, niti se ona može razumjeti. Ovo se dešava uslijed
zaborava pisca ili greške u djelu iz kojeg prepisuje taj isti tekst. Rješavanje
ove nejasnoće lahko je onom ko ima iskustva s ovom vrstom nedostatka: na
osnovu preostalih riječi zaključuje izostavljeno, odnosno ono što je pogrešno
preneseno iz drugog teksta; ovo je posebno lahko riješiti ako se radi o riječi
dvije. Ovo je zato jer prethodna riječ iziskuje onu sljedeću, a pozn�vanje smisla
pomaže u shvatanju cjelokupnog značenja, koje se izražava riječima. Dočim
će onome ko nema mnogo iskustva s ovom vrstom nedostatka predstavljati
poteškoću zaključivanje značenja, pogotovo ako se radi o mnogo riječi, jer da
bi razumio značenje određenog teksta, mora upotrijebiti umne sposobnosti i
mora razmišljati o onome što je shvatio iz čitkog teksta. Ako čovjek ne zna sve
riječi iz kojih se zaključuje značeHje, on ga svojim umnim sposobnostima neće
moći razumjeti.
Drugi razlog leži u višku riječi u rečenici koji ima za rezultat nemQgućnost
razlikovanja ispravne osnove u rečenici od nerazumljivog viška riječi, i tada je
cijela rečenica problematična. Ovaj nedostatak nije učestao, osim ako pisac
time želi izazvati određenu nejasnoću u svojim riječima dopisujući riječi koje
sprečavaju ispravno razumijevanje, a to je, opet, remz čije se značenje poznaje
na osnovu stručnih termina. Ponekad pisac iz zaborava doda riječ-dvije, ali to
ne remeti značenje ni uvježbanom ni neuvježbanom čitat�lju.
Treći razlog jeste izostavljanje nekoliko slova iz riječi, što iziskuje

nepravilno shvatanje te iste riječi. Ponekad se desi iz zaborava, i tada nedostaje
malo slova, a ponekad se desi uslijed nepravilnog pisanja, a tada nedostaje
mnogo slova. Kada je riječ o ovom nedostatku, on se rješava isto kao i prvi.
č etvrti razlog je višak slova u riječi, što dovodi do dvosmislenosti i
otežava raspoznavanje osnovnih slova. Ovaj nedostatak u tekstu ponekad se
49
desi uslijed piščevog zaborava, i tada se radi o malo suvišnih slova, pa se
značenje može razumjeti, a · ponekad pisac, koristeći određene termine, želi
postići dvosmislenost, odnosno nerazumljivost svojih riječi, i tada se radi o
mnoštvu suvišnih slova, kao što se dešava u biografijama. Ovaj nedostatak se
rješava isto kao i drugi.
Peti razlog leži u spajanju slova koja se međusobno odvajaju, odnosno

qpvajanju slova koja se međusobno spajaju, i to dovodi do dvosmislenosti. Do
nejasnoće dolazi zato što se svaka riječ raspoznaje po slovima, a odvajanjem
slova sprečava se da se riječi međusobno miješ(iju. I ovo se može desiti iz
zaborava, kada se radi o slovu-dva, i lahko je riješiti taj problem. Međutim, ako
se desi zbog nevještog ili brzog pisanja, tada je nejasnoću teško riješiti, osim
uvježbanom čovjeku. Zato je Omer, radijallahu anhu, govorio: "Najgora vrsta
pisanja jeste brzo pisanje, a najgori način čitanja jeste brzo čitanje. " Ako pisac
posegne za spajanjem, odnosno odvajanjem slova radi kamuflaže i alegorije,
šesti raziog leži u zamjeni određenih slova s drugim, kao naprimjer,

tada nejasnoću može riješiti samo stručnjak.
pisanje slova ha u obliku slova ba, odnosno pisanje slova sad u obliku slova
ra i sl. Ovo se dešava u inicijalima koji se koriste u biografijama. Uz ovakvu
nejasnoću pravo značenje može dokučiti samo stručnjak ili čovjek koji je
natprosječno inteligentan.
Sedmi razlog je manjak vještine rukopisa i nevješta ruka, a odatle dolazi
nemogućnost ispravnog, razumljivog pisanja slova, i to u toj mjeri da se slova
skoro ne razlikuju: spojeno ajn izgleda kao fa, a odvojeno ajn izgleda kao
ha. Ova se nejasnoća rješava uz dodatni napor i duboko razmišljanje. Ovaj
p.edostatak može razljutiti čitatelja i narušiti značenja t�ksta. Zato je rečeno:
"Lijep rukopis povećava jasnoću istine. "
I, posljednji, osmi uzrok jeste zapostavljanje tačaka i pravilnih oblika
slova po kojima se razliku međusobno slična slova, a ovo je najlakša nejasnoća.
Naime, onome ko ispravno zaključuje iz teksta i vlada rukopisima nije nepoznat
određen rukopis i nije mu teško razumjeti određeni tekst, makar tačke bile
izostavljene i makar slova ne bila lijepo napisana. Štaviše, pisci nisu odobravali
upotrebljavanje tačaka u međusobnom dopisivanju, smatrajući to nesposobnosti
pisca, odnosno doživljavajući to njegovim ružnim mišljenjem o onome kome
piše, a to pogotovo nisu odobravali kada se radi o dopisivanju među vladarima.
· Kudama b. Džafer, rahimehullah, pripovijeda da je neki pisar kontrolnika
svodio račun s jednim radnikom pa se radnik požalio na njega Ubejdullahu
b. Sulejmanu, napisavši na jednoj cedulji dokaze autentičnosti svoje tvrdnje i
žalbe tUeo je cedulju i pročitao je pa je zaključio da Ubejdullah tim riječima

žalbe. Ubejdullah je pročitao. cedulju i na njoj napisao: "Haza hezzen! "Uložitelj
''Haza}J.ezzen " shvatio kao potvrdnu, kao što je sluč(ii s izrazom: huve huve - to
potvrđuje ispravnost njegove tvrdnje i njegovu iskrenost jer je njegovu poruku:
S(l
� Edebud-dunJo ved-din
je to. Uloži telj žalbe odnio je cedulju pisaru, pokazao mu Ubejdullahov rukopis
i rekao: "Ubejdullah mi vjeruje i smatra da sam u pravu! " To pisar nije shvatio,
a ni drugi pisari kojima je proslijeđena cedulja, pa mu je naposljetku vraćena,
da se vidi šta je time htio. Uzeo je cedulju i na drugu riječ stavio tešdid, znak
za udvajanje, pa je ispalo: "Haza hezzen ", a to znači: ovo je b�smislica. još je
dodao i ovo: ."Od Allaha tražim pomoć! ", uveličavajući tim riječima njihovu
nesposobnost zaključivanja njegove namjere, jer je tekst morao objasniti
stavljajući tešdid na određeno slovo. Pisci su u tolikoj mjeri prezirali stavljanje
tačaka i ostalih znakova samo kada se radilo o službenom dopisivanju. Međutim,
kada se radilo o zapisivanju drugih nauka, to nisu smatrali ružnim činom.
štaviše, pozdravljali su takvo nešto, posebno kada se radi o književnosti, koja
ima za cilj objašnjavanje oblika riječi i načina njihovog izgovora. To se odnosi
i na zapisivanje gramatike, nepoznatih stihova i jezika općenito, tim prije jer
postoji još veća potreba da se te riječi označe tačkama i ostalim znakovima. A
kada se radi o drugim naukama, stvar se može fleksibilnije gledati. En-Nuri,
rahimehullah, govorio je: "Punktiran tekst ima status iskusnih glasonoša. " Neki
rječiti ljudi su zapisali: "Punktiranje slova sprečava nerazumljivost teksta, a
njegova vokalizacija osigurava ispravno razumijevanje. " Neki književnici su
imali običaj kazati: "Rezultati često izostaju iza teksta koji nije punktiran. "
Već smo kazali da su pisari smatrali ružnim činom punktiranje i vokalizaciju
službenih pisama, mada je to poželjno kada se radi o naučnim djelima, isto
tako smatrali su poželjnim brzo pisanje u službenom dopisivanju, iako je to
nepoželjno kada se radi o naučnim djelima. Razlog tome je njihova izuzetna
stručnost i napredak u pisanju: zadovoljavali su se indikacijom i ograničavali
su se na aluziju. A onoga kome je trebalo punktirati i vokalizirati tekst smatrali
su nesposobnim. Sposobnim i naprednim smatrali su one koji mogu shvatiti te
indikacije i aluzije. Pripovijeda se da je Ubejdullah b. Sulejman, rahimehullah,
jednog dana vidio na svojoj odjeći nekakvo žutilo pa je uzeo tintaricu i njome
razmazao žutilo, pa potom rekao: ''Bgja tinte ljepše nam pristaje nego boja
šafrana. " J oš je spjevao sljedeći stih: "Safran je samo miris djevojaka, a tinta je
miris ljudi. " Zadovoljit ćemo se ovim kada je riječ o uzrocima koji sprečavaju
razumijevanje govora, odnosno pisanog teksta, a Svevišnji Allah je pokrovitelj
uspjeha.
Rezime: nužno je da stjecatelj znanja otkrije uzroke koji ga odvraćaju

od shvatanja značenja kako . bi sebi olakšao shvatanje, a kada to učini, bit
će samostalan u rukovođenju informacijama i bit će kadar planirati svoje
naukovanje. Rukovođenje dušom izuzetno je teško: ili osjeti odvratnost prema
stjecanju znanja pa podbaci, ili ga stječe neštedimice pa pretjera. A kada je o
tome riječ, postoje tri mogućnosti: pravedna umjerenost, nepoželjna pretjeranost
i kobno podbacivanje.
Pravedna umjerenost jeste mogućnost da čovjek svoju snagu drži na
okupu s dvije pot}:iuno oprečne . stvari : željom za znanjem koja usrećuje i
Sl
odvraća od podbacivanja, te sažaljenjem koje odvraća od pretjerivanja. I ovo
je najsretnija mogućnost, tim prije što se želja za znanjem koja odvraća od
podbacivanja povećava, a sažaljenje koje odvraća od pretjerivanja trajno je; za
očekivati je da će trajni napredak dovesti do savršenstva. Neki mudraci govorili
su: "Pazi na umjerenost, jer onaj koji pretjeruje isti je kao i onaj koji podbacuje
kada se radi o prelaženju granice. "
Nepoželjna pretjeranost jeste mogućnost u kojem čovjek iskoristi želju za
znanjem nad sažaljenjem pa ga poslušnost navede na umor, a umor na nemoć,
što, opet, dovodi do zapostavljanja, ili pak potpunog ostavljanja stjecanja
znanja, i odatle višak postaje - manjak, a dobit - propast. Mudraci su govorili:
"Stjecatelj znanja i dobročinitelj slični su onome ko jede: ako pojede dovoljnu
količinu, to će ga održati, međutim, ako pretjera, to će izazvati mučninu
u njegovom želucu. " štaviše, od pretjeranog konzumiranja hrane može se i
umrijeti, kao što je smrtonosni otrov u predoziranom konzumiranju lij ekova
koji u osnovi donose ozdravljenje.
A kobno podbacivanje jeste mogućnost u kojem se čovjek preda sažaljenju

nad sobom, zapostavljajući želju za stjecanjem znanja, i to ga sažaljenje vodi u
griješenje, a griješenje ga lišava poslušnosti kada se radi o učenju: ne uči ono
što ne zna, niti ponavlja ono što je znao, niti čuva u grudima ono što je čuvao.
A ko ne uči ono što ne zna, niti ponavlja ono što je znao, niti čuva u grudima
ono što je ču�ao, takav će u potpunosti zaboraviti sve što je nekada znao, a ono
�
što ne zna ne/ce ni naučiti. On� ko izgubi ono što je stekao nesretan je i tužan, a
onaj ko ne đe ono što je izgubio bankrot je i obmanut. Stoga su neki mudraci
govorili: " emoć dolazi uslijed ravnodušnosti, a neuspjeh uslijed klonulosti. "
Pored spo enute tri mogućnosti ljudska se duša može naći u jednom obostranom
stanju u jem prevlada ili želja ili sažaljenje. Ako nadvlada želja, tada dolazi
i
do izraža" učestalost učenja, a ako nadvlada sažaljenje, onda do izražaja dolazi
podbaci nje. A kada čovjek spozna veličinu svoje želje za stjecanjem znanja
i kada postane temeljito upućen u bit sažaljenja koji ga ophrvava, tada će se
moći naviknuti na postojanost na jednoj od te dvije stvari. Na mogućnosti duše
o kojima govorimo ukazao je Ferezdek rekavši: "Svaki čovjek ima dva duha:
plemeniti duh i grešni duh kojem se čovjek ponekad suprotstavlja a ponekad
pokorava. Plemeniti duh navodi na dobrotu, ako uspije nadvladati grešni duh.
Međutim, ako se desi da čovjek ·zapostavi uvježbavanje duše i prema tome se
nemarno odnosi, i poželi dušu pokoriti i natjerati, duša će se odmetnuti i postati
prkosna, pa čovjeka neće poslušati u dobru, a neće se kloniti zla od kojeg je
odvraća. " Sabik el-Berberi jednom prilikom je rekao: "Korenje kod upornog
čovjeka povećava samo laskanje i njegova duša uporno nastavlja u griješenju;
ponovo ga upozorl .ali na lijep način, i tako ćeš ga odvratiti od zla. A kada
čovjek vodi bri/u o duši i ulaže napore u njeno uvježbavanje, tada joj treba
čovjeku postane teško ukroćivati dušu i kada srce nastavi biti neposlušna, iako
dati odušf!k, a poslije opet treba poraditi na njoj, jer poslije oduška brže će
52
se odazvati i opet biti poslušna. " Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, rekao: "Zaista srce umre, ali opet oživi, makar prošlo određeno
vrijeme. " Ibn Mesud, radij allahu anhu, govorio je: "Kada je riječ o srcu, postoji
period njegove želje i pristupa, a postoji i period malaksalosti i odstupanja,
pa mu priđite u periodu želje i pristupa, a nemojte mu prilaziti u periodu
malaksalost i odstupanja. " Pjesnik je spjevao: "Čovjek je nazvan insanom jer
je društveno biće, a srce je nazvano kalbom jer je prevrtljivo. " Postoji devet ·
uvjeta koji se moraju ispuniti da bi stjecatelj znanja koji žudi za znanjem uspio,
bio usrećen i potpomognut, i to: prvo, um kojim dokučuje suštinu stvari; drugo,
oštroumnost kojom razumije zamršene informacij e; treće, sposobnost kojom
će zapamtiti informacije koje je predočio i razumio; četvrto, želja koja će ga
nositi u dugom stjecanju znanja, zbog. koje mu to neće brzo dosaditi; peto,
posjedovanje materij ala koji će poštedjeti napora njegovog traženja; šesto,
slobodno vrijeme koje će mu dopustiti saznavanje brojnih infgrmacija; sedmo,
odsutnost briga, bolesti i sl., što bi ga odvratilo od stjecanja znanja; osmo,
dug život koji će mu omogućiti stjecanje velikog znanja i, odatle, savršenosti;
i, deveto, posjedovanje dobrodušnog učitelja koji promišljeno poučava. Onaj
ko ispuni ovih devet uvjeta najsretnij i je i najuspješnij i učenik. Kada je rij eč
o onome što je potrebno stjecatelju znanja, Aleksandar je rekao: "Stjecatelju
znanja trebćfju četiri stvari: vrijeme, ozbiljnost, talent i želja. A to se zaokružuje
u potpunu cjelinu petom stvari: naukovanjem pred iskrenim učiteljem. "
Ponašanje učenika
Ovdje ću spomenuti nekoliko osobina kojima se treba okititi stjecatelj
znanja koji znanje stječe pod pokroviteljstvom učenjaka. Treba znati da svaki
učenik ima sklonosti prema laskanju i samoponiženju; ako ih iskoristi, na
dobitku je, a akQ ih zapostavi, lišen je. Razlog tome je što laskanje potiče
učenjaka na pokazivanje djela koja inače krij e, a samoponiženje učenika ima
za rezultat stalnu strpljivost učitelja: u pokazivanju tajnih djela korist je, a u
stalnoj strpljivosti povećavanje je poučavanja. Muaz, radij allahu anhu, prenosi
da je Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: "Laskanje nije etika vjernika,
osim u stjecanju znanja. " Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: "Dok sam
stjecao znanje bio sam ponizan, pa sam postao ponosan, tražen. " Neki mudraci
su rekli: "Ko ne podnese poniznost zbog stjecanja znanja određen period, takav
će ostati ponižen zbog neznanja zauvijek. " A neki perzijski mudraci govorili
su: "Kada je mlad, čovjek može sjesti u koju god haJku želi, ali kada o�tari, to
već ne može učiniti. "
53
Zatim, neka učenik zna vrijednost znanja koje nosi njegov učitelj i
neka mu nadasve bude zahvalan na njegovom trudu. S tim u vezi, Aiša,
radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko poštiva učenjaka slavi svoga Gospodara. " Alij a, radijallahu anhu, govorio
je: "Vrijednost učenjaka znaju samo zaslužni ljudi. " Jedan pjesnik je spjevao:
"Ni učitelj ni doktor nisu iskreni ako ih se ne poštuje./Ako doktora ne poštuješ,
bolest svoju trpi; ako grub si prema učenjaku, neznanje svoje strpljivo nosi. "
čovjeka od stjecanja znanja ne treba odvratiti njegov visok položaj koji uživa,
makar učenjak bio beznačajan u društvu, jer učenjaci zaslužuju poštivanje
zbog znanja, ne zbog moći i imetka. Jedan književnik mi je spjevao stihove
Ebu Bekra b. Durejda: "Nipošto ne ponizi učenjaka, makar u očima zavidnika
prezren bio, već u njega gledaj poštujući ga i prema njemu lijepo se odnosi./
]asno vidiš kako parfimer misk priprema tucajući ga kamenom, ali vidiš da ga
poslije na čelu i na kosi vladar nosi. "
Neka učenik slijedi učenjake u njihovom ponašanju, neka se s njima
poistovjeti u svim djelima, da bi se na to navikao, na tome odrastao i klonio se
svega što nije u skladu s njihovim djelima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: "Najbolji mladići jesu oni koji se poistovjete sa starim
ljudima, a najgori starci jesu oni koji se poistovjete s mladićima. " A Ibn Omer,
radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Ko oponaša neki narod pripada mu. " Jedan književnik mi
je recitirao stihove Ebu Bekra b. Durejda: "Razborit učenjak svoj je čovjek,
znanje ga uzdigne iznad ljudske vrste./Ma čiji si sin, ma ko te odgajao, znaj
da se čovjek prema trudu svome vrednuje,/onaj koga poštuješ zbog drugog
čovjeka nije na stupnju onoga koga poštuješ zbog njega samog. "
· Neka se učenik pripazi prisnosti sa svojim učiteljem, makar on ljubazno

postupao prema njemu. Također, neka prema njemu ne bude slobodan, makar
s njim proveo mnogo vremena. Jednog mudraca su upitali: "Ko je naponizniji
čovjek?", na šta je odgovorio: "Učenjak o kome ljudi zaokruže sliku na
osnovu rasuđivanja neznalice. " Jednog dana se jedna robinja, između ostalih
zarobljenika, obratila Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pa ju je upitao:
"Ko si ti?" "Ja sam kćerka darežljivog, odlučnog čovjeka ", odgovorila je. Na
to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Smilujte se ponosnom kojeg
su ponizili, bogatašu koji je osiromašio i učenjaku koji se nije snašao među
neznalicama. "
Ne priliči da učenik pokazuje dostatnost i neovisnost kada se radi o
informacija koje mu nudi njegov učitelj, jer je u tome velika nezahvalnost prema
znanju koje učitelj nosi i u tome je nepoštivanje njegovog prava. Neki učenici
osjete samopouzdanje jer su natprosječno inteligentni i nadnaravno pronicljivi,
pa svoje učitelje dovode u nepriliku, suprotstavljajući im se i predbacivajući
im. Na njih se odnosi poznata Ebul-Bathaina poslovica: "Neprekidno sam ga
54
učio gađanju, a kada je odrastao, mene je gađao. " Iskušenje i nesreća na koje
nailaze učenjaci jeste da ih njihovi učenici, oni kojima su davali. prednost,
nakon određenog vremena počnu smatrati neznalicama i bijednim. Salih b.
Abdulkuddus, rahimehullah, jednom prilikom je spjevao:
Doista je napor kad poučavaš neznalicu pa on pomisli da od tebe znaniji
je;
hoće li kuća sagrađena biti ako ti gradiš i drugi ruše?!
I hoće li se zla proći onaj ko se za njegovo činjenje ne kaje! .
Mnogi mudraci su preferirali pravo učenjaka nad pravom oca. S ti m u
vezi, neki su spjevali sljedeće stihove:
O ti nerazumni koji se precima ponosiš a visok položqj i slavu zapostavljaš,
očevi naši uzrok su postojanja našeg, da njih nije, prašina bismo bili.
Ali, onaj ko ljude dobru poučava on je od oca bolji, jer se o duši skrbi,
dočim je otac samo uzrok postanka našeg.
Ne priliči da poštivanje učitelja učenika navede na prihvatanje sumnji
od njega, niti ga saglasnost s njim treba navesti na slijepo slijeđenje u onome
što usvoji od njega. Neki sljedbenici su fanatici glede učenjaka kojeg slijede:
smatraju da su njegove riječi argument, makar i ne imao dokaza i smatr�u da je
ono u šta on vjeruje dokaz, makar on ne imao dokaza. To ih odvede u potpuno
predavanje onome što od njega usvoje i takvo je mišljenje lahko pobiti, ako nij e
potkrijepljeno dokazima, ili se desi da takvi ljudi ispadnu iz plejade učenih i da
njihova djela nisu u skladu s djelima učenih. Ovo je zato jer će takav učenjak
možda smatrati da ne postoje oni koji će od odanih učenika usvojiti to znanje
kao što su oni usvojili od njega. Od njih će se tražiti uspostavljanje argumenta u
kojem su podbacili, i određeno mišljenje neće moći potkrijepiti dokazima, niti
će ga moći objasniti, a potom će postati izgubljeni, nemoćni i potpuno slabi.
Vidio sam čovjeka iz takve kategorije ljudi: raspravljao je na jednom skupu i,
kada se njegov neistomišljenik pozvao na ispravan način dokazivanja, on je
na to odgovorio: "Taj način dokazivanja je pogrešan, i to zato što ga moj šejh
nije spomenuo, a nema dobra u onome što moj šejh nije spomenuo. " Začuđen,
neistomišljenik se sustegnuo od rasprave s njim: neistomišljenikov šejh bio je
stidan čovjek. Bio sam prisutan u jednoj skupni ljudi koji su o svom šejhu imali
uvjerenje koje je imala ova neznalica. Covjek koji se pozvao na dokaz okrenuo
se prema meni i rekao mi: "Allaha mi, ovaj me ušutka svojim neznanjem! "
Među ostalim ljudima u toj skupini, koji su bili pošteđeni takvog neznanja, bilo
je onih koji su se ismijavali, koji su se čudili, a bilo je i onih koji su se utjecali
Allahu, dželle šanuhu, od neprijatnog neznanja. Pa, zar je učenjak onaj koji je
ogrezao u neznanju, zar je učenjak onaj na kojem se vidi manjak uma?
Međutim, ako učenik ima umjereno mišljenje i vjerovanje o svom šejhu
od kojeg usvaja znanje, ako ga suprotstavljanje šejhu ne navodi na izbjegavanje
55
i predbacivanje, ako nije fanatik koji od njega sve slijepo prihvata, tada će učenik
biti pošteđen oba nedostatka, a šejh će biti sačuvan iskušenja s obje strane.
Važno je napomenuti da često zapitkivanje u vezi s onim što ga interesira nije
mučenje šejha, niti je prihvatanje onoga što je blisko čovjekovom shvatanju -
slijepo slijeđenje. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nauka je riznica čiji je ključ pitanje, zato pitajte, Allah vam se smilovao, jer
kada se radi o nauci, trojica imaju nagradu: prenositelj, slušalac i usvajatelj. "
Naređujući postavljanje pitanja i potičući na to, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: "Zašto nisu pitali ako nisu znali?! Zaista se neznanje
otklanja pitanjem. " Dočim je nekim drugim ljudima zabranjivao postavljanje
pitanja: "Zabranjujem vam čula-kazala, često zapitkivanje i rasipanje imetka. "
U jednom drugom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Čuvajte se čestog zapitkivanja, jer narodi koji su bili prije vas uništeni
su zbog čestog zapitkivanja. " Među ovim hadisima nema oprečnosti: Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, naredio je postavljanje pitanja glede onoga ko želi
naučiti ono što ne zna, a zabranio je to glede onoga ko pitanjem želi dovesti u
nepriliku onoga ko mu je prenio određenu informaciju; umjesnim pitanjem se
odstranjuje nejasnoća i otklanja sumnja.
Neko je upitao Ibn Abbasa, radijallahu anhu: ''Čime si stekao toliko

znanje?", na štaje odgovorio: "Čestim pitanjima i bistrim umom. "Nafta prenosi
daje Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi
ve sellem, riječi: "Lijepo postavljeno pitanje polovica je nauke. " Prenoseći od
Ebu Sulejmana el-Ganevija, El-Muberrid je spjevao: "Pitaj učenog, i učen ćeš
poput njega biti, a nema dobra u znanju o kojem čovjek ne razmišlja./Kada ti
nešto postane teško, prođi ga se, a ono što ti je lahko prihvati. "
Neka stjecatelj znanja usvoji znanje od učenog, svejedno bio Gn čuven ili
nepoznat među svijetom, ali neka, odlazeći učenjacima na vrata, ne želi steći
reputaciju i spomen - ako je veća korist u tome da znanje usvaja kod drugih
učenjaka, osim ako se radi o istovjetnoj koristi, i tada je preče da znanje usvoji
od čuvenij eg, uglednijeg učenjaka, tim prije jer je pripisivanje ovoj posljednjoj
kategoriji ljepše i usvajanje od njih bolje je. Pjesnik je spjevao:
Ako se zbog znanja ne proslaviš ti, niko ga od tebe prihvatiti neće,
a ako te znanje koje nosiš čuvalo bude, doći će ti onaj ko će ga usvojiti i
ponijeti.
Ako tije nauka nadohvat ruke, ne traži onu koja daleko je,
i ako je njeno usvajanje lahko, ne traži ono što teško je.
Ako si zadovoljan učiteljem kojeg znaš ti,
ne idi kod onog kojeg ne poznaješ,
jer zapostavljanje bližeg, a odlazak daljem napor je.
Izostavljanje lakšeg a prihvatanje težeg nedaća je,
56
ostavljanje provjerenog, a odlazak nekom drugom opasnost je.

Kada se radi o tome, tu je i Alijina, radijallahu anhu, izjava: ��Nevješt
čovjek naposljetku pretrpi štetu, a radost nepromišljena čovjeka ne traje dugo. "
Neki mudraci su imali običaj reći: ��umjerenost je bolja od pretjerivanja, a
manji je trud u sustezanju nego u izvještačenosti. " čovjeka će na odlazak
dalekom učenjaku možda navesti omalovažavanje bližeg učenj aka, na usvajanje
onoga što je teško navest će ga nipodaštavanje onoga što mu je lahko; otići
će neprovjerenom učenjaku iz dosade prema onome koga je već provjerio, i
tada neće ostvariti svoju želju niti će postići kakvu korist. U arapskoj poslovici
stoji: Učenjak je sličan Kabi: u posjetu joj dolaze ljudi iz daleka, a prema njoj
su ravnodušni oni koji su joj bliski. Neki moji šejhovi recitirali su mi stihove
Mesiha b. Hatima:
Rijedakje učenjak koji nekom narodu svrati pa ga oni prihvate i počaste;
rijedak je čovjek koji je u isto vrijeme zdrav i duše čiste.
Mogu se u dalekom predjelu spojiti ove dvije osobine,
ali u čovjeku oprečnosti su. Pogledaj zaštićenu Meku,
u njojje Allahova Kuća, kojoj hrle i džini i ljudi,
ali su prema njoj najravnodušniji ljudi kojima nadohvat ruke je.
Ponašanje učenjaka
Kada je riječ o ponašanju kojim se moraju okititi učenjaci, to je
poniznost i klonjenje samodopadanja, to njima više pristoji i obavezniji su
time se okititi. Poniznost plijeni ljude, a samodopadanje ih tjera od učenjaka.
Samodopadanje je ružna osobina glede svakog čovjeka, a još je ružnija glede
učenih. Učenjaci zapadaju u samodopadanje zato što se ljudi povode za njima
i zato što imaju osjećaj izdvojenosti odlikama znanja. Ali, da istinski razmisle
i rade prema znanju, vidjeli bi da je preče da oni budu ponizni, shvatili bi da
je objektivnije da se oni sustegnu od samodopadanja. Razlog tome je činjenica
da je samodopadanje manjkavost koja se suprotstavlja vrlinama, posebno
kada imamo na umu Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ��zaista
samodopadanje uništava dobra djela kao što vatra sagorjeva drva. " I tada se
zasluga zbog znanja gubi u poređenju sa samodopadanjem koje ih pogodi.
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: ��Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
57
sellem, rekao je: 'Malo znanja bolje je od mnoštva ibadeta. Čovjekje dovoljno
učen ako robuje Svevišnjem Allahu, a dovoljno je neznalica ako je zadivljen
svojim mišljenjem. "' Omer, radijallahu anhu, govorio je: �<Stječite znanje i
učite kako biti smiren i blag! Budite ponizni prema onima koje poučavate, a
neka i oni budu ponizni prema vama, i nemojte biti oholi učenjaci, pa vaše
znanje, zbog nepromišljenosti, neće doći do izražaja. " Dobri prethodnici
govorili su: �<Onoga ko se bude oholio i uzdizao zbog svog znanja Allah će tim
istim znanjem poniziti, a ko bude ponizan zbog znanja, njega će Allah znanjem
uzdići. "
Razlog samodopadanja takvih ljudi leži u tome što u obzir uzimaju
mnoštvo neznalica, a ne uzimaju u obzir učenije od sebe, jer ne postoji nijedan
učenjak a da ne postoji neko učeniji od njega: nauku ljudi ne mogu obuhvatiti.
Svevišnji Allah rekao je:
O J. ,... ;;;i IM ""'
\-;_)e �� <.:?� � Jyj �� /� � yl>.-j ) �;

"Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još
znaniji." (Jusuf, 76)
Značenje je: onoga koga hoćemo Mi uzvisujemo znanjem. Mufe siri su ovaj
ajet ovako komentirali: �<Nad svakim znalcem ima onaj ko je znan.(ji od njega,
i tako redom sve do Sveznajućeg Allaha. " Neko je upitao mudraca: �<Ko vlada
svim znanostima?", na šta je odgovorio: uLjudi. " Eš-Šabi je jednom prilikom
izjavio: �<Nećeš naći nekoga sličnog meni: kada poželim vidjeti učenijeg od
sebe, vidim ga. " Eš-Šabi ove riječi nije izgovorio favorizirajući sebe, što bi bilo
za osudu, već je to izjavio želeći reći da se znanje ne može obuhvatiti. Dakle,
onaj ko je naučio treba sebe gledati s podozrenjem, jer je podbacio, da se
sačuva samodopadanja zbog onoga što je naučio. U mudrosti stoji: Kada nauči,
neka čovjek ne razmišlja o mnoštvu neznalica, već neka razmišlja o onima koji
su učeniji od njega. Ibnul-Amidu, rahimehullah, recitirao sam sljedeće stihove:
Ko sretan život na ovom i na budućem svijetu želi
neka se u znanju prema učenijem ravna,
ali u imetku neka mu mjerodavan siromašniji od njega bude.
Stečenom se znanju dive i njime se ponose većinom ljudi koji su podbacili
u njegovom stjecanju, koji su malo naučili, jer takvi ne poznaju kvantitet nauke
i misle da su, počinjući stjecati znanje, savladali njenu većinu. Ali onaj ko se
potpuno posvetio nauci zna da je nauka izuzetno obimna i nedostižna, i to ga
odvraća od samodopadanja zbog onoga što zna. Opet ćemo navesti Eš-Šabijevu
izjavu u kojoj stoji sljedeće: �<Nauka se sastoji iz tri dijela. Onaj ko usvoji prvi
dio uzoholi se i pomisli da ju je savladao. Onaj ko usvoji drugi dio smatra sebe
beznačajnim i shvati da je nije savladao. A kada se radi o trećem dijelu, daleko
od toga da ga iko ikad savlada! " Iz ličnog iskustva ispričat ću vam poučan
58
� Edebud-dun}a ved-din
događaj . Napisao sam knjigu o propisima vezanim za trgovinu. U nju sam unio
koliko god sam mogao više informacija iz drugih djela. Pisajući je, mnogo sam
se naprezao i umorio. I kada sam je dotjerao i završio te joj se skoro zadivio i
pomislio da najbolje vladam pitanjima vezanim za trgovinu, došla su mi dva
beduina kad sam sjedio sa svojim učenicima i upitala me u vezi s trgovinom koju
su sklopili u pustinji na osnovu određenih uvjeta koji su se ticali četiri pitanja, a
ja ni na jedno nisam znao dati odgovor. Oborio sam glavu i počeo razmišljati;
u mom i njihovom stanju bila je pouka. Konstatirali su: 'Ti ne znaš odgovor
na naše pitanje, a lider si ove skupine! " Potvrdio sam: 11Ne znam odgovor. "
Samo rekoše: ��Kako li si neposoban! " i - odoše. Zatim su upitali čovjeka od
kojeg su učeniji mnogi moji učenici, pa im je odmah uvjerljivo odgovorio.
Beduini su se vratili zadovoljni odgovorom, hvaleći njegovo znanje, a ja sam
ostao smeten izvlačeći pouku iz svoga i njihovog postupka; sve do sada nisam
naučio nijedno pitanje više u vezi s trgovinom. To je bila velika opomena i
savjet kojima se duša povinovala i slomila porok samodopadanja jer su joj dati
sreća i uputa. Za očekivati je da se onaj ko se ne divi onome što umije neće
prenemagati onim čemu nije vičan. Ljudi su odvajkada odvraćali i utjecali se
Allahu, dželle šanuhu, od te dvije stvari. Najočitiji primjer za to je dova koju
je napisao El-Džahiz u svome djelu El-Bejan: "Naš Allahu, Tebi se utječemo
od smutnje govora, od smutnje djela, od prenemaganja u onome čemu nismo
vični, od zadivljenosti onim čemu smo vični, od zla bestidnosti i govorljivosti
i od zla nemoći i onemogućenosti! " I mi se utječemo Svemogućem Allahu od
poroka od kojih se utjecao El-Džahiz, jer onaj ko se bude prenemagao onim
čemu nije vičan nikada neće stati i za njega ne postoji granica, a prilika je da
onaj čije prenemaganje nema granica zaluta i druge u zabludu odvede.
Mudraci su govorili: "Oličenje čovjekovog znanja jeste da o onome što

ne poznaje ne govori kao oni koji to isto poznaju, i dovoljno mu je neznanja da
govori o onome što ne razumije. " U vezi s tim, Z urara b. Zejd spjevao je lijep
stih:
Kada više ne znam, onda stanem, svejedno imao znanja mnogo pa uživao,
ili ga malo bilo pa se postidio; o odsutnom mi djela njegova govore,
dovoljno djelo o onome što čovjek skriva govori.
Dakle, nauka se ne može obuhvatiti, i odatle nije sramota ne poznavati
određene stvari, a · ako nije sramota ne poznavati određene stvari, onda nije
sramota reći: "Ne znam " za ono što čovjek ne zna. Prenosi se da je neki
-
čovjek upitao Resulullaha, sali allahu alej hi ve sellem: ��Koje mjesto je najbolje,
a koje je najgore ", na šta mu je odgovorio: "Ne znam, upitat ću Džibrila. "
Kada je o tome riječ, Alija, radij allahu anhu, govorio je: "Zar je čovjeku teško
reći: 'Allah najbolje zna ' ako ga neko upita u vezi s nečim što ne zna! A pravi
je učenjak onaj čovjek koji je svjestan da je njegovo neznanje veće od znanja
koje ima. " Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Kada učenjak prestane
59
upotrebljavati riječi: 'Ne znam ', većje pogođena njegova Ahilova peta. " Neki
učenjaci su govorili da je već nastradao onaj ko nikada ne odgovara riječima:
��Ne znam. " Jedan mudrac je izjavio: ��Imam samo jednu korist od znanja,
a to je svijest da nisam učen. " Rječiti ljudi su zapisali sljedeće: ��Ko bude
upotrebljavao izraz: 'Ne znam ' naučit će i znati, a ko se pravi da zna, a ne
zna, bit će prepušten samom sebi i zalutat će. " Makar se uvrstio u plejadu
učenjaka, čovjeku ne priliči da zazire od učenja onoga što ne zna, a sve kako bi
se sačuvao izvještačenosti. Isa, alejhis-selam, rekao je: ��a stjecatelju znanja,
uči ono što ne znaš, i poučavaj neznalice onome što znaš. " Alija, radij allahu
anhu, govorio je: ��usvojite od mene sljedećih pet stvari i makar plovili lađom
po moru, one će biti uz vas: neka se čovjek boji samo svoga Gospodara, neka se
boji svoga grijeha, neka učen na zazire od učenja onoga što ne zna, neka čovjek
kaže: 'Ne znam ' u vezi s onim što ne zna, i neka bude strpljiv, jer strpljenje je u
odnosu na vjerovanje isto što i glava u odnosu na tijelo. " Ibn Abbas, radij allahu
anhu, govorio je: ��Da se iko mogao zadovoljiti znanjem, zadovoljio bi se Musa,
alejhis-selam, kada je upitao:
Ill'') :16
� .,. l:" �;";
,. �
�) �lC. � u
0 1 8.
�
"Mogu li te pratiti" - upita ga Musa -, "ali da me poučiš onome čemu si ti

ispravno poučen?" (EI-Kehf, 66).
Neko je upitao Halila b. Ahmeda: 11Čime si stekao toliko znanje?" ��Kada
bih sreo učenjaka usvojio bih od njega, ali bih ga i poučio ", odgovori Halil.
učenost spada preferiranje nauke u cjelosti. " Mensur je jednom p�ilikom upitao
Buzurdžemihr je govorio: ��Nipošto nemoj nipodaštavati ma koju oblast! U
Šurejka: ��Odakle ti toliko znanje?", na šta je odgovorio: ��Nisam se sustezao od

toga da naučim manje važne informacije i nisam škrtario, već sam ljude mnogo
čemu poučavao. " Nauka iziskuje učenje mioga što je ostalo od nje, onoga što je
čovjeka mimoišlo. Onaj ko žudi za znanjem ne može se zadovoljiti s njegovim
dijelom. Avn b. Abdullah pripovijedao je da je Ibn Mesud, radijallahu anhu,
jednom prilikom rekao sljedeće: 11Dvije kategorije ljudi su nezasite: stjecatelj
znanja i stjecatelj imetka. Kada je riječ o stjecatelju znanja, on zaslužuje sve
o.)� �
veće Allahovo zadovoljstvo:
,. o
0 ....
� �l ... .,. . ,. �
all
;;:,
::.�
� ..
\11
�
'A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni.' (Fatir, 28)
�l � � 0 1 Jl4 0L;..j )' l 01 �

A kada se radi o stjecatelju imetka, povećava se samo njegova obijest:
0 _ "- " o . .... "". o ;;:, ::1 "".
� �
'Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti.. .' (EI-Aiek, 6-7)."

Neka čovjek smatra da nema mnogo vrlina, da bi ih povećao, i neka
smatra da ima mnogo poroka pri sebi, da bi ih se klonio. I neka se ne zadovolji
60
s onim što je naučio, jer je u zadovoljenju ravodušnost, ravnodušnost potiče

na ostavljanje, a u ostavljanju znanja neznanje je. Mudraci su govorili: "Neka
čovjek stječe znanje i neka to mnogo čini! Malo znanja slično je neznatnoj
količini imetka, a mnogo znanja slično je velikoj količini imetka. A imetak
samo manjina ljudi smatra beznačajnim, a u velikom imetku propast je. " Neki
rječiti ljudi zapisali su: "Vrijednost znanja ogleda se u tome da čovjek smatra
da ne zna mnogo, a savršenost razuma jeste u njegovom pobjeđivanju. "
Isto tako, ne priliči da čovjek bude nesvjestan granice svog znanja i ne
priliči da sebi daje pravo koje ne zaslužuje. I preče je da smatra da je podbacio,
pa da ga to potakne na povinovanje nego da smatra da je prebacio, pa da ga
to navede na sustezanje od učenja onoga što ne zna. Razlog tome je činjenica
da onaj ko ne poznaje svoje stanje još manje poznaje stanje drugih ljudi. Aiša,
radijallahu anha, upitala je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: '�lahov
Poslaniče, kada će čovjek spoznati svoga Gospodara?" "Kada spozna samog
sebe", odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je riječ o znanju,
odnosno o neznanju, Halil b. Ahmed ljude je podijelio na četiri međusobno
nasuprotne kategorije, i čovjek nužno spada u jednu od njih. Ovaj učenjak je
rekao: "Ljudi se dijele na četiri kategorije: prvo, čovjek koji zna i svjestan je
svog znanja, i to je učenjak - njega pitajte; drugo, čovjek koji zna, ali toga nije
svjestan, i to je onaj koji je zaboravio - njega podsjetite; treće, čovjek koji ne
zna i svjestan je svog neznanja, i to je tražitelj upute - njega uputite; i, četvrto,
čovjek koji ne zna, ali toga nije svjestan, a to je neznalica - njega izbjegavajte. "
Ebul-Kasim el-Amidi spjevao je sljedeće stihove:
Ako učen nisi i ako učene ne pitaš, kako ćeš naučiti?
Svjestan nisi da neznalica si, i ko će mi pomoći u tome da saznaš da
neznalica si?
Ako u svemu neznalica si, barem budi kao zemlja po kojoj hode učeni;
a najčudnije je to što nezalica si a toga uopće svjestan nisi.
Priliči da učenjak postupa prema onome što je naučio i da svoju dušu
potiče na poslušnost u onome na šta je navraća. A neka ne bude od onih u vezi
J ..... JJ
J I_� " <"' �-L�
s kojima je Allah, dželle šanuhu, rekao:
� )-- -- u----- { 'JY"' � 0!. -- u-

o
)
"". �
"'U.:. l
"".
l.J-1 1::. �
"
�
"'
t "' - oi"�-� � 1 -1"';..

,. ..... � ,.,
-: ..U
:iJ •
"".
l J I:.�
"Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju,

slični su magarcu koji knjige nosi. .. " (EI-Džumua, 5).
0�
- d:--. � U' OI .r --
� ć l �l :-:Je.
Komentirajući ajet:
--
/:.<1 � J LJ-- tlf
. -- J.1J ��--
..
" ...a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili" (Jusuf, 68)
61
Katada je rekao: "Postupao je prema onome što je znao." Prenosi se da
je Vjerovjesnik, sali allahu alejhi ve sell em, jednom prilikom upozorio: "Teško
se onima koji gomilaju informacije, a prema njima ne postupaju! I teško se
onima koji u grijehu svjesno ustraju! " Abdullah b. Vehb prenosi od Sufjana da
je Hidr rekao Musau, alejhis-selam: "O sine Imranov, stječi znanje da bi prema
njemu postupao, a nemoj ga stjecati da bi ga samo prenosio, pa ćeš zbog toga
nastradati a oni kojima ga prenosiš uspjet će." Alij a, radijallahu anhu, govorio
je: "Ljudi su ravnodušni prema stjecanju znanja jer vide da znalci imaju malo
koristi od onoga što su naučili." A Ebud-Derda, radijallahu anhu, izjavio je:
"Najviše čega se plašim jeste to da će me Svevišnji Allah, kada stanem pred
Njega, upitati: ' Znao si, pa jesi li postupao prema znanju?"' Ovaj isti ashab
govorio je: "Od riječi je bolji onaj koji ih primjenjuje; od istine je bolji onaj
koji postupa prema njoj; od znanja je bolji onaj ko ga pamti." U mudrosti stoji:
Od znanja neće imati koristi onaj ko ne postupa prema njemu. Neki učenjaci su
podsjećali na sljedeće: "Plod znanja jeste njegova primjena, a plod primjene
jeste nagrada." Neki dobri ljudi zapisali su sljedeće: "Znanje poziva na praksu,
pa ako ga poprati praksa, ono ostane, u protivnom, nestane." Neki su učenjaci,
opet, govorili: "Najbolje znanje jeste ono od kojeg čovjek ima koristi, a
najbolje riječi jesu one koje odvrate od zla." Neki književnici su zapisali: "Plod
nauke jeste rad prema njoj." Neki rječiti ljudi su običavali kazati: "Savršenstvo
znanja postigao je onaj ko ga upotrijebi, a savršenstvo djela postigao je onaj ko
umanjuje svoja djela. Naime, onaj ko upotrijebi svoje znanje, upućen je, a onaj
ko umanjuje svoja djela postigne ono što želi." Hatim et-Tai spjevao je:
Prethodnici su hvalili samo učenjaka praktičara,
a nisu hvalili praktičara koji učen bio nije.
Smatrali su da put do slave veoma težak i trnol-;it je.
Po njima je najgori oblik nemoći onaj koji odlučnog čovjeka zadesi.
Ovo je zbog toga što je znanje argument protiv onoga ko ga stekne i

usvoji od učenjaka (stjecatelju je obaveza da prema njemu postupa i da od
njega ne odstupa), i stoga je ono veći argument i više obavezuje učenjaka.
Naime, znanje dolazi prije riječi, kao što znanje dolazi prije prakse. Ebul
Atahija, rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove:
Primjeni informacije koje učenici usvajaju od tebe,
i znaj, uputio te Allah, da su one argument prodv tebe!
Priliči da se učenjak u potpunosti kloni toga da govori ono što njegova
djela ne potvrđuju, da ne navraća na ono što sam ne čini, da jedno krije u
sebi, a drugo pokazuje. Neka se sljedećim stihom: "Postupi prema riječima
mojim makar u djelu podbacio ja, jer moje riječi tebi će od koristi biti, a moje
ti podbacivanje naštetiti neće " - ne pravda svoje podbacivanje koje taji, makar
time ne naštetio drugim ljudima, zaista pravdanje obmanjuje dušu i ulj�pšava
62
poroke kojima je sklona. Onaj ko preporučuje i naređuje ono što sam ne čini
već je posegnuo za spletkom i prevarom, a onaj ko jedno krije, a drugo pokazuje
licemjer je. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
Vatri. " Ne prihvata se navraćanje na dobro djelo od onog čovjeka koj} ga ne

ve sellem, rekao: "Spletka i spletkaroš, prevara i prevarant - sve će završiti u
čini, kao što je ogavno da od zla odvraća onaj ko ga ne prezire u sebi. Staviše,
u tome može biti povod i obmana da navraćeni na dobro ostavi to isto dobro
iz inata, odnosno da, spletkareći, učini ono od čega ga se odvraća. Pripovijeda
se da je neki beduin došao kod Ibn Ebu Zi ' ba i postavio mu pitanje u vezi
s rastavom braka, pa mu je ovaj izdao fetvu da je njegova žena rastavljena
od njega. Beduin ga je upozorio: "Dobro razmisli o postavljenom pitanju! "
Međutim, Ibn Ebu Zi'b opet j e rekao: "Razmislio sam: tvoja žena je rastavljena
neopozivom rastavom braka. " Pošavši od ovog učenjaka, beduin je počeo
recitirati stihove:
Došao sam kod Ibn Ebu Zi 'ba da od njega naučim,
ali on je moju suprugu od mene neopozivo rastavio, stradao on!
Zar da se od supruge svoje zbog Ibn Ebu Zi 'bove fetve rastavim ja,
a on djecu svoju i žene svoje zadržava!
Dakle, ovaj beduin je pomislio da ga ne slijedi rastava braka zbog fetve
učenjaka koji nema isti status kada se radi o tome, pa šta onda pomisliti kada
su onaj koji navraća na dobro i onaj koga se navraća istovjetni s tim u vezi! Zar
će neko od njega prihvatiti ono što sam ne prihvata i ne čini? - Nikada! Ahmed
b. jusuf jednom prilikom je spjevao:
Onajko grijehe čini, a na dobro navraća, sličan je vodiču koji u tminama luta,
ili liječniku koji bolest liječi, a sam od nje boluje. O ti koji druge
opominješ,
a sam pouku ne primaš, prvo svoje haljine očisti, i niko te neće koriti.
A drugi pjesnik je spjevao sljedeće stihove:
Navikni se na negovorljivost, i dobro pazi šta ćeš kazati;
�� J/ \.:ll �'·"" / �l �GSJI l l -: ..Ul Jl_L. ill i .l;:. \ � SJl/

ne dopusti da savjetuješ druge, a savjetu si i sam potreban.
.... o/ .... " · . / o'YJ Ll--/ / J" // 1/ /

J � o ,. ,., ,., .".. o OJ{
",.. o / J'
� ",.. :;:i .... -:C. o
0')__r-:
"" '" L; /� � � \ . _..." '" \ �
J"
"/ / /. '-'r""' '-' /')/� � �')

-
I�
�
/
.
� .... ".. � -''{ C)
v --
u '-\J · - � 1.:.
"A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je
sigurno ljudima objašnjavati, da neće iz nje ništa kriti. .." (Alu Imran, 187)
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
��Nemojte uskraćivati znanje onome kome je ono potrebno, jer je u tome
poremećaj vaše vjere i moći zapažanja. " Zatim je Poslanik, sallallahu alej hi ve
sellem, recitirao sljedeći ajet:
63
/ -= ..Ul
\.ill �lt.:, · IS lJ,\�// ul'�-;.l l � ijj 1 t.; 0 " " :fl
o o o ",�o
/ / /
� "'- � ;;:;
". t.; � t.:J-=·

��JU\ r�··t"-'/ w, r i-•1" / � ��
�
/ .� / , 01
/
"/
·�
J" " "
-:
�
�
JJ!J·i �
_:
�
/
"One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji
smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni
koji imaju pravo da proklinju... " (El-Bekara, 159)
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onoga
ko zatqji znanje kojim vlada - Allah će na Sudnjem danu zauzdati uzdama od
vatre. " Alija, radijallahu anhu, govorio je: '�llah nije obavezao neznalice da
stječu znanje, sve dok nije obavezao učene da prenose znanje. " Neki mudraci
su govorili: '�o mudrost zahtijeva žrtvovanje onoga što žrtva smanjuje, tada
je objektivnije da zahtijeva žrtvovanje onoga što se na taj način povećava. "
Neki su učenjaci, opet, zapisali sljedeće: "Saznavanje korisnih informacija je
nafila glede učenika, a poučavanje korisnim informacijama obaveza je, glede
učitelja. " U mudrosti stoji: Onaj ko taji znanje istovjetan je onome koji ne zna.
Halid b. Safvan govorio je: "Više me raduje što učeniku prenesem korisnu
informaciju nego kada saznam korisnu informaciju od učitelja. "
Zatim, učitelj u poučavanju ima dvij e koristi. Prva korist jeste Allahova,
dželle šanuhu, nagrada kojoj se nada. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
objasnio je da je poučavanje milostinja: "Udijelite milostinju svom bratu
poučavajući ga onome što će ga izvesti na Pravi put, odnosno dajući mu savjet
koji ćega upraviti na istinu! "Ibn Mesu d, radijallahu anhu, prenosi daje Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom naredio: "Stječite znanje i njemu
druge poučavajte, jer zaista je nagrada učitelja i stjecatelja znanja istovjetna. "
Neko je upitao: �� šta je njihova nagrada?" "Stostruki oprost i stotinu stupnjeva
u Džennetu ", odgovorio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. A druga
korist jeste povećavanje i utvrđivanje informacija. Halil b. Ahmed napominje:
"Neka čovjekovo poučavanje bude ujedno i utvrđivanje znanja, a neka diskusija
s učenikom bude učenje onoga što ne zna. " Ibnul-Mu' tezz izrekao je sljedeću
mudrost: "Vatru umanjuje ono što se od nje uzme, a gasi je nedostatak drva.
Isto tako, znanje se ne umanjuje stjecanjem, ali se gubi nepostojanjem njegovih
nositelja. Neka se zato čovjek čuva škrtarenja onim što zna! " Ovu cjelinu ćemo
završiti riječima nekih učenjaka: "Poučavaj druge onome što znaš, a od drugih
uči ono što ne znaš. "
Onaj ko nauči ono što nije znao i zapamti ono što je saznao, treba da zna
da se stjecatelji znanja dij ele na dvij e vrste: pozvani i dobrovoljni. Pozvani
stjecatelj znanja jeste onaj kojeg na naukovanje pozove učenjak jer pri njemu
vidi nadnaravnu inteligenciju i veliku pronicljivost. Ako se učenjakov poziv
podudari sa učenikovom željom, to ima za rezultat izvanredno sretan uspjeh.
Razlog tome je činjenica da je učenjak, pozivajući učenika na naukovanje kod
njega, spreman dati sve od sebe, a učenik će, opet, svojom željom nastojati
64
saznati što više informacij a. A kada se radi o dobrovoljnom pronicljivom

inteligentnom stjecatelju znanja koji želi stjecati znanje zbog određenog razloga
i poticaja koji ga stimulira, na takvo nešto mogu ga potaknuti vjerski razlozi, a
mogu i neki drugi. Ako ga potaknu vjerski razlozi, učenjak se mora posvetiti
njegovom poučavanju, ne krijući od njega ništa što zna i čime raspolaže. A ako
dobrovoljni stjecatelj znanja nij e pronicljiv već je slabouman, tada ne priliči
da mu bude uskraćeno tih malo informacija, jer će tako biti lišen, a također ne
priliči da ga se opterećuje s mnogo informacij a, jer je u tome nepravda prema
njemu. Ne treba da učenjak njegovu slaboumnost iskoristi kao ispriku da ga
liši informacija, tim prije što učenik ima želju koja ga nuka na učenje, a ima i
strpljenje koje utječe na istrajnost. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, jednom prilikom rekao: "Nemojte sprečavati u učenju one koji su za
to osposobljeni, jer ćete im time počiniti nepravdu, ali nemojte poučavati one
koji nisu osposobljeni, jer ćete time grijeh počiniti. " Neki mudraci su govorili:
"Nemojte nikoga sprečavati u stjecanju znanja, zaista znanje najbolje štiti
onoga ko ga stječe. "
Ako dobrovoljnog stjecatelja znanja na naukovanje ne potiču vjerski
razlozi, pogledat će se: ako se radi o dopuštenom motivu, kao naprimjer, ugled
i funkcija, takav će stjecatelj znanja otprilike imati tretman onoga stjecatelja
kojeg je na nauku ponukao vjerski razlog. Ovo je zato jer će mu znanje kroz
određeno vrijeme uliti simpatiju prema vjeri makar u početku nije stjecao
znanje radi vjere. Pripovijeda se da je Sufjan es-Sevri govorio: "Stjecali smo
znanje u nečije drugo, a ne Allahovo, dželle šanuhu, ime, alije znanje isključilo
mogućnost osim da bude u ime Allaha, dželle šanuhu. " Isto tako, Abdullah b.
el-Mubarek izjavio je: "Stjecali smo znanje radi ovoga svijeta, pa nas je znanje
uputilo na sustezanje od ovosvjetskih dobara. " Međutim, neke dobrovoljne
stjecatelje znanja na naukovanje potiče zabranjen razlog, kao naprimjer,
skriveno zlo i tajne spletke koje želi iskoristiti u izazivanju određenih sumnji u
vjeri i želeći se služiti raznim lukavštinama u fikhu kojih se iskreni ljudi neće
moći osloboditi ni odbraniti, kao što stoji u hadisu: "Iz moga ummeta najviše
su nastradale dvije kategorije ljudi: pokvaren učenjak i pobožna neznalica. "
Neko, opet, upita: "Allahov Poslaniče, koji ljudi su najgori?" "Učenjaci, kada
se pokvare ", odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.
Priliči da· učenjak spriječi ovakve ljude u stjecanju znanja i odvrati ih
od onoga što žele; neka mu ne pomaže u njegovim spletkama i zlu. Enes,
radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom napomenuo: "Onaj ko poučava onoga ko nije dostojan znanja
sličan je čovjeku koji na vrat svinje stavlja ogrlicu od bisera i dragulja. " A
Isa, alejhis-selam, rekao je: "Nemojte dragulje stavljati na svinju, jerje znanje
vrednije od bisera, a onaj ko ga nije dostojan gori je od svinje. " Pripovijeda se
da je neki učenik upitao svog učitelja u vezi s određenim stvarima, ali mu nije
odgovorio. Neko ga je upitao: "Zašto si mu uskratio znanje u vezi s tim?", na
65
šta je učenjak samo rekao: "U svaku zemlju se sade određene sadnice i svaka
građevina ima svoje temelje. " Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: ''Svaka
odjeća ne odgovara istom čovjeku, a svako znanje nije odgovarajuće za istog
čovjeka. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: 'Tuguj za baštom u čijoj
se sredini nalazi svinja, i plači nad znanjem koje ima izuzetno opak čovjek. "
Dolikuje da učenjak bude oštrouman kako bi prosudio i tačno ocijenio
sposobnost učenika i to koliko njegova pronicljivost može podnijeti, da mu
ponudi onoliko koliko može ponijeti, odnosno da prosudi za šta, zbog svoje
maloumnosti, nije sposoban, a u tome je olakšanje šej hu, a veći uspjeh učenika.
Sabit prenosi da je Enes, radijallahu anhu, govorio: "Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: 'Zaista postoje Allahovi robovi koji ljude ocjenjuju po
crtama njihovog lica. ' " S tim u vezi, Omer, radijallahu anhu, običavao je reći:
'f\ko ne mogu procijeniti ono što ne vidim, onda ne mogu ni prosuditi u vezi
s onim što vidim. " Abdullah b. ez-Zubejr, radijallahu anhu, rekao je: "Neće
sretno živjeti onaj ko ne može procijeniti određenu stvar sve dok je ne vidi. " A
Ibnur-Rumi spjevao je sljedeće stihove: "Mudrac na osnovu početka dalek kraj
sagleda, i on je oštrouman kojem niko u oštroumnosti ravan nije;/neprestano
napreduje ne obazirući se, a ostali ljudi obaziru se. " Ako šej h može u ovoj
mjeri procijeniti učenike i ako prosudi koliko njihova pronicljivost može
podnijeti, neće učenike opteretiti, a niti će oni zbog svog šejha biti nesretni.
A ako ih ne procijeni, ako ne prosudi njihove prilike i koliko mogu podnijeti,
i oni i on mnogo će se napatiti i uzaludno truditi, tim prije jer će među njima
postojati inteligentan kojem treba više ponuditi, ali i slabouman kojem je i
malo dovoljno, pa će se inteligentan razljutiti zbog toga, a slabouman će biti
nemoćan pred tim: šejh čiji su neki učenici nemoćni a drugi srditi - dosadit će
im, a i oni njemu. Abdullah b. Vehb pripovijedao je da je Sufjan b. Abdullah
rekao: "Hidr je rekao Musau, alejhis-selam: 'O stjecatelju znanja, predavaču
je manje dosadno nego slušatelju! O Musa, nemoj dosaditi ljudima kada im
se obraćaš! I znaj da je tvoje srce poput posude, zato gledaj šta ćeš u njega
staviti! " ' Neki mudraci su govorili: "Najbolji učenjaci su oni koji nisu koncizni,
a niti su dosadni. " S tim u vezi, neki učenjaci su zapisali sljedeće: "Ma koliko
malo informacija, koje slušalac ne razumije, mnogo je, i zbog njih se samo
povećava njegovo nerazumijevanje. " A čulo sluha od koristi je samo onda ako
se srce razumije.
Možda postoje neki vladari koji su zbog svoje dobrote i plemenite prirode
skloni stjecanju znanja, ali to učenjak ne treba uzeti za izliku da uživa s njim
i da bude slobodan prema njemu, već treba da se prema njemu odnosi shodno
njegovoj vlasti i autoritetu, jer vladar polaže pravo na pokornost i veličanje,
a učenjak polaže pravo da se od njega prihvati i da se poštuje. Zatim, ne
dolikuje učenjaku da se prvi nudi vladaru, već treba sačekati da ga on pozove;
poučavajući ga, ograničit će se na onoliko koliko je dovoljno. Ovo je zato jer
možda postoje neki učenjaci kojima je drago pokazati kvantitet svoga znanja
66
pred vladarem pa mu prenose brojne informacije, i to postane razlog da vladaru

dosadi i da se otuđi od njega: vladara zaokupljaju druge brige i vremenski je
ograničen, on ne raspolaže vremenom kojim raspolažu oni koji se se posvetili
isključivo stjecanju znanja, niti ima strpljenje koje imaju jedinstveni stjecatelji
znanja. El-Esmei, rahimehullah, pripovijedao je: "]ednog dana mije Harun er
Rešid rekao sljedeće: 'O Abdulmeliku, ti si znaniji od nas, ali smo mi razumniji
od tebe: nemoj nas poučavati javno i nemoj žuriti da nas upozoriš u tajnosti;
sačeka} da te upitamo i kada dovoljno odgovoriš, nemoj više govoriti sve dok
se to od tebe ne zatraži; gledaj da što blaže odgajaš, najpravednije poučavaš i
nastoj da s malo riječi ostaviš najveći mogući dojam. "'
Kada je riječ o poučavanju vladara, neka poučavanje liči na ponavljanje
i predavanje, ne na klasično poučavanje i klasično prenošenje informacija
jer pozno stjecanje znanja izaziva stid zbog minulog podbacivanja, a vladar
je visoko iznad toga. Ako vladar pogriješi ili se oklizne u riječima ili djelu,
učenjak neće javno ispraviti njegovu grešku, već će aludirati na njegovu
grešku i nastojat će ispraviti njegov nedostatak. Prenosi se da je Abdulmelik b.
Mervan rekao Eš-Šabiju: "Kolika je tvoja plata?" Eš Šabi je odgovorio: ''Dvije
-
hiljade. " Abdulmelik ga upozori: "Nepravilno si izgovorio tu riječ! ", a to Eš

Šabi objasni: "Kada je vladar pravovjernih prestao pravilno govoriti, postalo mi
je mrsko obraćati mu se pravilno. "
Neka se učenjak čuva slijeđenja vladara u onome što se kosi vjeri i
suprotstavlja istini, a sve zbog saglašavanja s njegovim mišljenjem i slijeđenja
njegovih prohtjeva. Može se desiti da se učenjaci u tome okliznu iz određene
želje ili straha, pa zalutaju i odvedu druge u zabludu, a ishod je ogavan. Hasan
el-Basri pripovijedao je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ovaj
ummet će biti u zaštiti Allahove ruke i u Njegovom okrilju sve dok učenjaci ne
počnu raspravljati s vladarima, dobri ne počnu hvaliti loše i dok dobri ne počnu
raspravljati sa zločestima. A kada se to desi, Allah će ih lišiti svoje zaštite i
dati da njima zavladaju silnici koji će ih najgorim mukama mučiti, učinit će ih
potrebnim i siromašnim i njihova će se srca strahom ispuniti. "'
Manir koji treba da imaju učenjaci jeste čuvanje od sumnjive zarade i
zadovoljstvo s malim, što odvraća od mukotrpnog zarađivanja, jer je sumnjiva
zarada grijeh, a u mukotrpnom zarađivanju je poniženje; nagrada je bolja od
grijeha, a ponos je priličniji od poniženja. Neki. književnici recitirali su mi
stihove koje je spjevao Alija b. Abdulaziz el-Kadi, rahimehullah:
Govore mi da zatvoren sam,
a samo su upoznali čovjeka koji pred poniženjem ustuknuo je.
Smatram: beznačajan je onaj ko se ljudima nameće,
a ponosan je onaj ko ponos u duši nosi.
Znanju neću dati pravo koje ima ako se za svakom željom povedem,
67
ako me munja svaka uplaši i ako svakog koga sretnem za dobrotvora
prihvatim.
Kada čujem riječi: 'Evo izvora! ',
kažem: 'Vidim, ali duša slobodnjaka i žeđ trpjeti može! '
Zabrani sebi stvari neke koje ne pomućuju te, iz straha od spletki
neprijatelja.
Služeći znanju svoj život nisam potrošio da sluga svačiji budem ja,
već da počašćen budem; zar nesretan ću biti što zasadio sam,
a poniženje kao plod ubirem, ako je tako, onda biti neznalica razboritije.
Da učenjaci znanje čuvaju, ono bi ih čuvalo; da ih veličaju, ono bi ih
uzdiglo,
ali su ga obezvrijedili pa su ništavni postali i ugled njegov narušili su,
pa ih ono namršteno gleda.
Znanje je nadomjestak za svaki užitak i svaku strast, i onaj ko ima iskrenu
namjeru kada je riječ o stjecanju znanja neće mnogo brinuti za ono što će mu
se nužno desiti. Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: "Onoga ko se posveti
znanju neće rastužiti osjećaj usamljenosti, onoga ko se zabavi čitanjem knjiga
neće promašiti razonoda, onoga kome društvo pravi Kur'an neće rastužiti
nedruženje s prijateljima. " S tim u vezi neki učenjaci kazali su sljedeće: "Nema
noćnog druga kao što je stjecanje znanja, a nema boljeg pomagača od blagosti. "
Sljedeći manir je želja za Allahovim, dželle šanuhu, licem i Njegovom
nagradom poučavajući i ukazujući na Pravi put, a da time ne traže nikakvu
0� �4:..tj l..? � �L l � ·� :: 'J �

naknadu ni opskrbu. Svevišnji Allah rekao je:
(t"�\�� sw t1
� � malo
� Y
"I ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što

� ')_r--'
vrijedi..."
;.
) (El-Bekara, 41).
Komentirajući ovaj ajet, Ebul-Alij a je rekao: '2načenje)e: nemojte za to
uzimati naknadu. A po njima, zapisano je u prvoj knjizi: 'Covječe, poučavaj
džaba kao što si poučen džaba! '" Prenosi se da je Allahov Poslanik, sailallahu
alejhi ve sellem, rekao: ''Onaj koji poučava ima nagradu kao postač koji klanja
noćni namaz. " I to je dovoljan poticaj da se poučavanjem želi postići nagrada.
·
Sljedeći manir jeste iskrenost prema učenicima, blagost prema njima,
Jlakšavanje stjecanja znanja i ulaganje truda u njihovoj potpori i pomoći. Time
učenjak postiže veću nagradu, dugotrajniji spomen nakon smrti, veće širenje
njegovog znanja i jače učvršćivanje informacija. Prenosi se da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu, rekao sljedeće: "O Alija, da
Allah tobom uputi jednog čovjeka bolje ti je od svega što Sunce obasjava. "
Sljedeći manir je nekorenje učenika i nepotcjenjivanje početnika, jer ih
68
to više potiče na učenje kod njih, na saznavanje onoga što oni znaju i djeluje
sentimentalnije. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Poučavajte, a nemojte grditi, zaista je učitelj bolji od onoga koji grdi. "
Također se prenosi da je rekao sljedeće: "Uvažavajte onoga od koga stječete
znanje, a uvažavajte i onoga koga poučava te. "
Također, manir kojim treba da se okite učenjaci jeste neuskraćivanje
informacije onome ko ih želi saznati i neizazivanje očaja kod učenika. To
prekida želju učenika za učenjacima i izaziva ravnodušnost učenika prema
njima. A takav odnos dovodi do iščezavanja znanja smrću učenjaka. S tim
u vezi, prenosi se sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis:
"Želite li da vas izvijestim o nqjboljem učenjaku?" "Naravno, želimo, Allahov
Poslaniče" , odgovoriše ashabi, radij allahu anhum. Vjerovjesnik, sallallahu
alej hi ve sell em, reče: "Toje onaj učenjak koji ne navodi ljude na očaj i gubljenje
nade u Allahovu, dželle šanuhu, milost, koji ne zapostavlja Kur'an iz želje za
nečim drugim. Uistinu, nema dobra u ibadetu čovjeka koji ne poznaje fikh, ni
u znanju čovjeka koji nema razumijevanja, ni u čitanju Kur'ana čovjeka koji
ne razmišlja dok ga čita. " Zadovoljit ćemo se rečenim kada se radi o znanju, a
Allah je pokrovitelj uspjeha!
69
POGLAVLJE III
PRAV ILA LIJEPOG PONAŠANJA

VEZANA ZA V JERU
Treba znati, Svevišnji Allah je ljude i džine obavezao ibadetima, naredio
im je izvršavanje određenih dužnosti, slao im poslanike i propisao vjeru, ali On
nije imao nikakve potrebe za njihovim obvezivanjem niti naređivanjem ibadeta,
već je to učinio, iz Svoje dobrote, želeći da oni imaju korist od toga, kao što
je ih je obasuo nebrojenim blagodatima. Štaviše, blagodat naređivanja ibadeta
najveća je, tim prije što su sve blagodati, osim ibadeta, od koristi isključivo na
ovome svijetu, a korist od ibadeta odnosi se na ovaj i na budući svijet: ono u
čemu je korist na oba svijeta veća je blagodat, u tome je veća počast. Sveznajući
Allah učinio je da izvor ibadeta bude Šerijat i zdrav razum. Razum je prihvatljiv
i slijedi se samo u onome u čemu se ne suprotstavlja Šerijatu, a Šerijat se,
opet, nikada ne suprotstavlja zdravom razumu. Odatle se obaveznost odnosi
na ljude čiji je razum potpun, i Allah, dželle šanuhu, poslao je Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i istinitom vjerom da bi je uzdigao iznad
svih vjera, makar to bilo krivo mnogobošcima. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, dostavio je ljudima Allahovu poslanicu, protiv njih uspostavio Njegov
dokaz, objasnio im Njegov Šerijat, reciritao Njegovu Knjigu, ajete o halalu i
haramu, poželjnom i pokuđenom, naredbama i zabranama, ajete koji govore o
nagradi koja čeka pokorne i one koji govore o kazni koja prijeti neposlušnim.
Njegovo obećanje je podsticaj, jer podstiče na pokornost, a Njegova prijetnja
je zastrašivanje, jer navodi na sustezanje od grijeha, a obvezivanje objedinjuje
naređenje pokornosti i zabranu griješenja, pa je stoga obvezivanje dovedeno u
nerazdvojivu vezu s poticajem i zastrašivanjem. A u kazivanjima o prijašnjim
poslanicima i drevnim narodima (kojima časni Kur' an obiluje) jesu opomena i
pouka koji jačaju poticaj i povećavaju zastrašivanje. A sve je to velika Allahova,
dželle šanuhu, blagost i blagodarnost prema nama, pa neka je hvala Svevišnjem
Allahu, Čije s·e blagodati ne mogu pobrojati, niti se na njima može zahvaliti !
Zatim, Sveznajući Allah je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prepustio
objašnjenje sažetog, nejasnog i višeznačnog, da bi, uz dostavljanje poslanice,
�J� F�;}� w·/1 J/�- LA J'OJ/ ':"/

jedini uživao nadležnost i prepuštanje tih stvari samo njemu:
,2- :/� ""'

� ""'
� 'T /
�,.
/<--"..u1 �� tJ:rl'J
!\ r .__ � �
""'
" ...A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se

objavljuje, i da bi oni razmislili." (En-Nabi, 44)
73
Potom, Allah, dželle šanuhu, učenjacima je prepustio zaključivanje iz
značenja, aludirao je na pravila koja se zaključuju ulaganjem truda (idžtihad) , a
kojima se, opet, dolazi do željenog cilja, i upravo zato učenjaci se razlikuju od
ostalih ljudi i odlikuju nad njima nagradom koju zbog toga zaslužuju. Svevišnji
Allah rekao je:
yl>.-j S �l �_,t � �� l Wl 2;

" i Allah će na visoke stupnjeve uzdignuti one među vamakoji
•..
_, vjeruju i "
kojima je dato znanje ... " (EI-Mudžadela, n).

;;;; ;;;; "" t ... .".
�l . ·� 0.,.
o o
�
J. �� Uli �l� �"_,� \.j �·� t;�
"A tumačenje njihovo zna samo Allah i oni koji su u nauku dobro
•
upućeni. .. " (Alu Imran, 7).
'Y'-:: sunnet ogranak, a zaključivanje učenjaka
Dakle, Kur' an je osnova,
dodatno objašnjenje. Kada je o tome '-' riječ, prenosi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'J'
��Kur'anje osnova šerijatskog znanja, njegovo
slovo i dokaz. " Mudrost je Poslanikovo, sallallahu alej hi ve sellem, objašnjenje,
a jednoglasno mišljenje ummeta dokaz je protiv svakoga ko zastrani.
Oblik Allahove, L'
dželle šanuhu, blagosti i blagodarnosti prema ljudima
jeste i to što im je omogućio izvršavanje onoga čime ih je obvezao i uklonio
poteškoću s ibadeta, da bi, pored olakšanja koje im je pružio, revnosno
izvršavali zapovijedi i odlučno se klonili zabrana:
� �� ·.,
�_,
\11
�
\ "..ii ili1 �
� "
'J
"Allah nikoga ne opretećuje preko mogućnosti �jegovih ... " (EI-Bekara, 286).
"' • • <:' •L:..
v � u:� 1 � r--� r t;_, _
" ...i U vjeri vam nije �išta teško propisao .." (EI-Hadždž, 78). .
Stvari kojima je obvezao ljude Allah, dželle šanuhu, je iz Svoje mudrosti i

blagosti podijelio na tri vrste: ono u šta se mora vjerovati, ono što treba izvršavati
i ono od čega se treba sustezati, a sve da bi raznolikost, glede obveznosti, više
potaknula na prihvatanje i prakticiranje.
Ono u šta se mora vjerovati podijelio je na dvije vrste: ono što se mora
potvrditi i ono što se mora negirati.. Kada se radi o potvrđivanju, između
ostalog, imamo potvrđivanje tevhida, Allahovih, dželle šanuhu, svojstava,
slanja poslanika te vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono
što je on donio. A kada je riječ o negiranju, između ostalog, imamo negiranje da
Allah, dželle šanuhu, ima drugu, dijete, ma kakvu potrebu i negiranje svega što
Mu ne priliči - a razum je taj koji prije svega iziskuje spomenuto potvrđivanje
i negiranje. Djela koja je naredio ljudima podijelio je na tri vrste: djela koja se
74
odnose na tij elo, kao naprimjer, namaz i post; djela koja se odnose na imetak,
kao naprimjer, zekat i iskupljenje; te djela koja se odnose na imetak i tijelo,
kao naprimjer, hadž i džihad. Iz Svoje pažnje i blagodarnosti prema ljudima,
Allah, dželle šanuhu, učinio je to zato da bi im spomenuta djela bilo lakše
obavljati i izvršavati. A djela od kojih se ljudi moraju sustezati podijelio je na
tri vrste: djela u čijem je sustezanju život za dušu i tijelo, kao naprimjer, zabrana
ubijanja, konzumiranja odvratnih stvari, otrova i alkoholnih pića, koja kvare i
uništavaju razum; djela u čijem je sustezanju jedinstvo i čuvanje međusobnih
odnosa, kao naprimjer, zabrana otimanja, nadvladavanja, nepravde, međusobne
mržnje i rasipanja imetka, koje ima za rezultat kidanje rodbinskih veza; te djela
u čijem je sustezanju čuvanje porijekla i časti, kao naprimjer, zabrana bluda
i sklapanja braka s mahremima. Dakle, blagodat u Allahovoj, dželle šanuhu, ·
zabrani određenih djela, glede nas istovjetna je blagodati onoga što nam je
dopustio, a milost koju nam je ukazao zabranjujući nam određene stvar, glede
nas istovjetna je milosti koju nam je ukazao u onome što nam je naredio. Zar
razuman čovjek može naći opravdanje da podbaci u onome što mu je Svevišnji
Allah naredio, a što je blagodat glede njega! Ili, može li smatrati da postoji
širina kada se radi o činjenju djela koja mu je On zabranio, a u čijem sustezanju
je milost glede njega! Ili, zar onaj kome je ukazana izuzetno potrebna blagodat
pa je zapostavi - nije osuđen razumom, a i Šerijat ga osuđuje!
Iz Svoje blagosti i milosti prema ljudima, Svevišnji Allah je dao da svaki
obavezni ibadet prati nafila za čije je činjenje doznačio određenu nagradu,
potaknuo na njeno činjenje i počiniocu dobrog djela obećao deseterostruku
nagradu, a izostavio je kaznu onome ko izostavlja nafilu. Iz Svoje blagosti
i mudrosti je učinio da svaki ibadet ima dvij e mogućnosti: upotpunjenost i
dopuštenost, jer je u praiskonu znao da će među ljudima biti onih ažurnih, koji
će žuriti s izvršenjem zapovij est, i onih sporih, kojima će to biti teško, jer onaj
ko nema strpljenja da ibadet obavlja u potpunoj formi podbaci u njemu, ali to
ne utječe negativno na farz, niti takvog čovjeka lišava nagrade u potpunosti.
Dakle, u svemu tome velika je Allahova, dželle šanuhu, blagodat i pažnja
prema nama.
Prvo što je Svemogući Allah, nakon obaveznosti vjerovanja u
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, naredio bilo je naređenje tjelesnih
ibadeta. Prednost je dao tjelesnim ibadetima namazu i postu, a ne ibadetima
vezanim za imetak s obzirom na to da su ljudi obično škrti glede ibadeta vezanog
za davanje imetka, a velikodušniji su kada se radi o tjelesnim ibadetima. Opet,
prednost je dao namazu nad postom, jer se namaz lakše obavlja. A učinio je
da se namaz sastoji od poniznosti prema Njemu i usrdnog upućivanja dove
Njemu: u poniznosti je strah od Allaha, a u usrdnom je upućivanju dove želja
za nagradom. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio:
"Kada čovjek klanja, on doziva svoga Gospodara, pa neka čovjek gleda čime
Ga doziva!" Prenosi se da je, kada god bi nastupilo namasko vrijeme, Alijina,
75
radijallahu anhu, lice požutjela pa potom pocrvenjelo. Neko ga je upitao s tim
u vezi, na šta je samo odgovorio: "Došlo je vrijeme za emanet koji je ponuđen
nebesima, Zemlji i planinama, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu, a ja
sam ga preuzeo, i ne znam hoću Ji ga iznevjeriti, ili ću ga ispuniti. "
Allah, dželle šanuhu, učinio je da namaz ima svoje preduvjete: uzimanje
abdesta, odnosno gusula i uklanjanje nečistoće, a sve da čovjek uvijek bude
čist kada treba stati pred svoga Gospodara i obaviti farz. Prožeo je namaz
recitiranjem časnih ajeta, da čovjek razmišlja o zapovijestima i zabranama, da
uzme pouku iz nadnaravno sti kur' anskih riječi i značenja. Zatim, naredio je
obavljanje namaza u tačno određenim vremenima koja slijede jedna iza drugih,
da taj nepromjenjivi slijed bude uzrokom stalne poniznost prema Allahu, dželle
šanuhu, i stalnog usrdnog upućivanje molbe Njemu: strah od Njega ne prestaje,
niti se nada u nagradu prekida, a ako se to ostvari, ljudi će uvijek biti dobrostivi.
A prema veličini nade i straha vrednuje se namaz: ili je potpun, ili je krnjav u
mjeri koja ne utječe na njegovu valjanost.
S tim u vezi, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao sljedeće: "Namaz je vaga, i ko bude ispravno vagao, njemu će biti upisan
u potpunosti, a ko bude zakidao, pa već ste saznali šta je Allah rekao u vezi s
onima koji zakidaju." Isto tako, prenosi se sljedeći Poslanikov, sailallahu alej hi
ve sell em, hadis: "Svevišnji Allah će se prema ravnodušno obavljenom namazu
odnositi još ravnodušnije. " Izlaganje o namazu završit ćemo stihovima koje
sam recitirao nekim književnicima:
Predano obavljaj svojih pet namaza, jer koliko ljudi osvane ali ne omrkne!
Novi dan pokajanjem započni koje će potrati grijehe jučerašnje.
]er tvoje lijepo lice će smrt zacijelo uništiti kao �to tama uništava zrake
sunčeve.
Poslije toga, Sveznajući Allah naredio je post, davši mu prednost nad
zekatom jer je post tjelesni ibadet. Stavljajući post u dužnost, potaknuo je na
samilost prema siromašnim, na njihovu zaštitu od gladi i davanje hrane, jer
postač osjeti veliku glad dok posti. Neko je prigovorio Jusufu, alejhis-selam:
"Zar gladuješ a vodiš brigu o stovarištima u zemlji?", na šta je odgovorio:
"Bojim se da ću zaboraviti gladne ako se najedem. " Post je propisao zato što se
na taj način ukroćuje i ponizuje duša, suzbijaja strast koja vlada čovjekom i što
to čovjeku stavlja do znanja da mu je potrebno malo hrane i piće. A onaj kome
nešto treba ponizan je prema toj svojoj potrebi . Zbog toga se Allah, dželle
šanuhu, protiv onih koji su Isaa, alejhis-selam, i njegovu majku prihvatili za
božanstva mimo Svemogućeg Allaha pozvao na sljedeći dokaz:
/ //_0 / � O I !.-:-;-
o
J \ J)ll . ::.1;:. lio JYJ J/ �l ;:: l- l �
} �
\]tšii,L
- / �i/� J""' // . � �
.T .J.J � f/ � e_
___
�� l ��
/ J
76
"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega dolazili su i

odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su
hranu jeli " (El-Maida, 75),
...
gdje je njihovu potrebu za hranom okarakterizirao kao manjkavost koja

iziskuje nemogućnost da budu bogovi. Objašnjavajući čovjekovu manjkavost,
jer mora konzumirati hranu i piće, Hasan el-Basri rekao je: "Čovjek je jadnik:
smrtni čas mu je već određen, potajno se nada, mahane mu niko ne vidi, govori
organom od mesa, gleda organom od sala, čuje organom od kosti, glad ga lahko
savlada, sitost ga obori na zemlju, može ga uznemiriti stjenica, smrdi na znoj,
umre od kašlja, nije u stanju od sebe ma kakvu štetu otkloniti niti sebi kakvu
korist pribaviti, nema moći da život oduzme, niti da život da, niti da oživi. "
Pogledajmo Allahovu, dželle šanuhu, milost prema nama u postu koji nam
je stavio u obavezu! Zapazimo kako je podsjetio ljude na to, a oni su glede
toga bili nehajni, ili su se pravili nehajnim! Uočimo kako je dao da ljudi imaju
koristi od posta, a nisu znali izvući korist niti su sami bili od koristi!
Potom je Sveznajući Allah naredio izdvajanje zekata, davši mu prednost

nad hadžom jer za hadž, pored trošenja novca, mora poduzeti težak put, i ljudi
su se prije odazvali dati zekat nego poći na hadž. Stavivši u dužnost izdvajanje
zekata, Svevišnji Allah je potaknuo na saosjećaj prema siromašnim i pomaganje
potrebnim, što ih navodi na sustezanje od mržnje i kidanja veza, a navodi na
održavanje prijateljstva. Ovo je zato jer onaj ko se nada održava veze i pun je
strahopoštovanja, a kada nestane nade i strahopoštovanja, ljudi postaju potrebni
i dolazi do mržnje i pojačane zavisti, uslij ed čega bogati i siromašni prekidaju
veze i između njih nastaje neprijateljstvo, a to, opet, dovodi do borbe za imetak
i izlaganju opasnosti. To su neke negativne posljedice, a pozitivne, između
ostalih, jesu sljedeće: navikavanje na pohvalnu dobrodušnost i klonjenje
pokuđene škrtosti.
Dobrodušnost potiče na ispunjavanje obaveza, a škrtost odvraća od

obaveza, jer ono što potiče na ispunjavanje obaveza pohvalno je, a ono što
odvraća od obaveza pokuđeno je. Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Najgore
što čovjek može pri sebi imati jesu pohlepna škrtost i pretjeran strah. " Neka je
hvaljen Onaj Koji je iz Svoje blagosti i milosti propisao zekat! Od naših umova
je skrio više blagodati nego što je pokazao, i više Mu moramo zahvaljivati na
skrivenim blagodatima nego na onima koje nam je pokazao.
Zatim je Allah, dželle šanuhu, kao posljednju obavezu, naredio

obavljanje hadža, jer je u njemu sadržan tjelesni ibadet i ibadet u kojem se
troši imetak. Pošto ljudi ustraju na prethodno spomenutim tjelesnim ibadetima
i ibadetima koji se odnose na imetak, obavljanje hadža dolazi kao ibadet u
kojem su objedinjene te dvije vrste ibadeta kako bi im to pomoglo da obave
hadž u kojem je objedinjen tjelesni napor i trošenje imetka. Stavivši u dužnost
77
obavljanje hadža, Allah, dželle šanuhu, podsjetio je na Dan zbora, tim prije što
ljudi napuštaju imetke i porodicu, moćni i poniženi stoje pred Njim, pokorni
i griješni istovjetno se nadaju i strahuju, neposlušni se sustežu od grijeha,
pokajnici se kaju zbog onoga što su počinili u minulim danima, i zato je
malo onih koji ne poduzmu pokajanje na hadžu i ne klone se grijeha. Stoga je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: <�Pokazatelj primljenog hadža
jeste to što je čovjek bolji poslije hadža nego što je bio prije njega. " I to je
tako, jer kajanje zbog grijeha sprečava njihovo činjenje, a pokajanje briše sve
počinjene grijehe u prošlosti. Ako se čovjek susteže od onoga što je prije činio,
pokazatelj je da je njegovo pokajanje ispravno, a ispravno pokajanje iziskuje da
njegov hadž bude primljen. Zatim, stavivši u obavezu hadž, Sveznajući Allah
je, naporom koji ljudi ulažu putujući do svetih mjesta, ukazao na blagodat
fiksnog stanovanja, bivstvovanja u jednoj zemlji, uputio na sažaljivost prema
putnicima-namjernicima, koji su lišeni te blagodati. Stavivši hadž u obavezu,
Allah, dželle šanuhu, upoznao je ljude s Haremom, iz čije blizine . potječe
islam, mjestom gdje je poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Također ih
je upoznao s Medinom, gradom s čijim je stanovnicima Svevišnji Allah uzvisio
poslušne, a pomoći koju je pružio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem,
ponizio neposlušne, pa su se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokorili i
povinovali velikani, silnici i oholnici. Zaista se islam proširio na istok i zapad
iz toga udaljenog mjesta i ojačao nakon očite slabosti zahvaljujući samo očitim
mudžizama i velikoj pomoći.
Učinio nas Allah zahvalnim i bogobojaznim, izvucimo pouku iz
Allahovih, dželle šanuhu, blagodati kojima nas je obasuo obvezavši nas
određenim obavezama, izvucimo pouku iz Njegovog dobročinstva zbog
kojeg nam je u obavezu stavio određene ibadete ! Prepuštam čovjeka njegovoj
ptonicljivosti i upućujem na njegovu razboritost, a bio sam mu iskreni vodič i
sažaljivi savjetnik, neka sam procijeni: hoće li Allahu dovoljno zahvaliti ako
izvrši naredbe i prihvati obaveze? Nikada! Jer, kada Svevišnji Allah obaspe
čovjeka određenom blagodati - na kojoj mora biti zahvalan - pa je poprati
drugom blagodati prije nego što se čovjek zahvali na prvoj, tada se isti taj
čovjek vraća na početak. S tim u vezi, Hasan b. Alij a rekao je: "Allahove
blagodati su tolike da se na njima ne može zahvaliti, osim ako Allah u tome
ne pomogne, a čovjekovi grijesi su toliki da ih se ne može oprostiti, osim ako
ih_ Allah ne oprosti. " Pravniku Mensuru b. Ismailu el-Mi�riju, rahimehullah,
recitirao sam sljedeće stihove: <�Zahvaljivanje Allahu blagodat je na kojoj se
treba zahvaljivati, i kako Mu zahvaliti na dobročinstvu Njegovom kad i samo
zahvaljivanje dobročinstvo je Njegovo!" Ako čovjek u osnovi ne može zahvaliti
na Allahovim, dželle šanuhu, blagodatima, kako će onda zahvaliti ako podbaci
u zapovijestima i obavezama, od kojih korist ima prvenstveno sam čovjek
ako ih izvrši ! Naprotiv, bit će veliki nezahvalnik na blagodatima i osuđen od
zdravog razuma. Svevišnji Allah rekao je:
78
�
, ::;;
Edebud-dunJa ved-din
, i �, ..)'Y�
{ ill
,
l -:; ': J .,,.
, . o, ,
�j -
"Oni priznč\iu da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču..." (En-Nabi,

83).
Komentirajući ajet, Mudžahid, rahimehullah, rekao je: "Priznaju sve

blagodati na koje ih je Allah podsjetio, pa ih poslij e poriču govoreći da su ih
naslijedili od predaka i zaslužili ih svojim djelima." Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: �'Allah je rekao: 'O
čovječe, nisi pravedan prema Meni: umiljavam ti se blagodatima, a ti čineći
grijehe izazivaš Moju odvratnost prema tebi; Moje dobro se spušta tebi, a Meni
se uzdiže tvoje zlo, koliko Mi samo plemenitih meleka uzdiže tvoja hrđava
djela! "' Neki dobri ljudi iz prvih generacija govorili su: ��u koliko samo
Allahovih blagodati osvanjujemo, a ionako smo Allahu veoma neposlušni, i ne
znamo na čemu da Mu zahvaljujemo: na blagodatima kojima nas obasipa, ili na
Njegovom sakrivanju naših sramota. " Odatle je onaj ko uoči određenu blagodat
dužan prihvatiti je - a njeno prihvatanje je izvršavanje onoga što ona iziskuje
- i zatim zahvaliti Svevišnjem Allahu na njoj. Jer, potrebni smo zahvaljivati
Allahu, dželle šanuhu, na blagodatima i više nego što nam je naredio; ako
zahvalimo na blagodatima glede obveznosti, On nas iz Svoje dobrote obaspe
blagodatima glede nečega drugog, a ne glede obveznosti, i tada budu potvrđene
dvije vrste blagodati, a onaj ko bude obasut s dvije vrste blagodati, njemu je
dat udio na ovome i na budućem svijetu, i takav je čovjek, generalno gledajući,
sretan čovjek. Međutim, ako podbacimo u zahvaljivanju, koje nam je naređeno,
Allah, dželle šanuhu, uskratit će nam blagodati koje se ne odnose ne obveznost,
i tada budu uskraćene dvije vrste blagodati, a onaj kome budu uskraćene dvije
svij etu neće imati sreće, a smrt mu neće donijeti nikakvu ugodnost, i takav je
vrste blagodati, takav je lišen udjela na ovom i na budućem svijetu: na ovome
čovjek, po svojoj zasluzi, nesretnik; a nesreću nad srećom neće odabrati čovjek
-=� • l:: !' I l �� ':tJ �--·�L •

, . �1
koji ima zdrav, nepomućen razum:
, .r:-
o / /
. , ,....A.:
, ' / �
4U
,.
��r
'
�
.
:.r
. SJ
.... , u J
'!! .
",. ",.. /- /
,
/
"To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige: onaj
ko radi zlo bit će kažnjen za to .. ." (En-Nisa, 123)
. Eameš b. Sulejm prenosi da se Ebu Bekr, radijallapu anhu, obaratio
Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem: �'Allahov Poslaniče, kako ovaj ajet: '...
onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to. . . ' ulijeva strah! " Na to mu Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, reče: ��o Ebu Bekre, kazna za to jeste u nesrećama
na ovome svijetu. " Kada se radi o Allahovim, dželle šanuhu, riječima:
�f � ,
..
• o�� J.J. �
"Njih ćemo dvostrukom kaznom kazniti..." (Et-Tevba, 101),
79
mufesiri ih nisu istovjetno tumačili. Neki kažu da je jedna kazna njihovo
osramoćenje na ovome svijetu, a druga - kazna u kaburu. Abdurrahman b.
Jezid govorio je: "]edna je kazna u njihovim iskušenjima na ovome svijetu
glede imetka i poroda, a druga je kazna - Vatra na ahiretu. " Makar da grešnici
osjete slast života i ostvare neke svoje želje na ovome svijetu, to glede njih
nije blagodat nego nesreća i približavanje kazni. Ibn Lehia prenosi od Ukbe b.
Muslima b. Amira, radij allahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Kada vidiš da Allah ljudima daje ono što žele, iako su Mu neposlušni,
znaj da ih time približava kazni odakle se i ne nadaju. " Zatim je Resulullah,
t:c o ", 1�1", "".., � o ":. L� ul...o l � "�lc. � o1� ' � 1;1e
sallallahu alejhi ve sellem, recitirao ajet:
o
� � � 'Y- �
"
5 _-, l""!" �' 1� \J � � � .l;:. i l'.Y)i
J � .,.
1 ' ·
...
;.. ')>'.J �
'= "
..
...
. o '
...
...
�;4.J
".V
!
1 ' -=
�
� � .
"I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega

otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih
kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili. . ." (EI-Enam, 44)
Kada je riječ o zabranjenim djelima, od kojih Šerijat odvraća i čije je
izbjegavanje dio obveznosti, bilo razumski ili šerijatski, ona se dijele na dvij e
vrste: zabrane kojima su ljudi skloni, na koje navode strasti i zabrane kojima
ljudi nisu skloni, od kojih strasti bježe. Primjer zabranjenih djela kojima su ljudi
skloni, na koje navode strasti jeste činjenje bluda i konzumiranje alkoholnih
pića. Od njih je Svevišnji Allah odvratio jer ljudi osjete jak poticaj i težnju
prema njima, zabranjujući ih dvjema vrstama zabrane: kaznom na ovome
svijetu, zbog koje se sustežu smjeli, i kaznom na onome svijetu, zbog koje
se sustežu bogobojazni. Primjer zabranjenih djela kojima ljudi nisu skloni,
od kojih strasti bježe jeste konzumiranje odvratnih jela, nečistoće i ubitačnih
otrova. Allah, dželle šanuhu, ograničio se na odvraćanje od ove posljednje
vrste djela prijeteći kaznom na budućem svijetu, tim prije što su ljudi spremni
prihvatiti njihovu zabranu i što se u osnovu sustežu od njih.
Zatim, Sveznajući Allah potvrdio je zabranjenost barama time što je

naredio navraćanje na dobro i zapovijedio odvraćanje od zla: navraćenjem na
dobro potvrđuju se zapovijesti, a odvraćanjem od zla potvrđuju se zabrane.
Razlog tome je zanos koji od zapovijesti odvraća zle ljude, a na zaborav
zabranjenosti određenog djela navodi ih strast, i zato upozorenje prijatelja i
ukor sagovornika ima veći utjecaj u sustezanju od zabranjenog. Zbog toga je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��svaki narod podržatelj zla
koje se pojavi među njima Allah će kazniti pogubnom kaznom koja će svakoga
stići. "
Odatle oni koji čine zlo potpadaju pod jednu od sljedeće dvije vrste: ili su
nesložni razasuti pojedinci koji se nisu okupili radi zla i saglasili se da ga čine,
ili su složna skupina koja se okuplja radi zla i poziva u njega.
80
Kada se radi o pojedincima, to su podanici, pojedinci, slabići. Učenjaci se

ne podvajaju u mišljenju da je takve ljude obaveza navraćali na dobro i odvraćati
od zla - za onoga ko može i ima mogućnosti da odvraća od ružnih djela kada
vidi da ih se čini i od ružnih riječi kada čuje da ih se izgovara. Osim što se
učenjaci razilaze da li je to ljudima postalo obaveza razumom ili Šerijatom. Neki
skolasti čari smatraju da je to postalo obaveza razumom, jer je čovjek razumom
obavezan kloniti se zla, pa je, isto tako, razumom obavezan druge odvraćati od
zla, a to više navodi i potiče na sustezanje od zla i njegovog klonjenja. Abdullah
b. el-Mubarek govorio je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: 'Ljudi se ukrcaju na lađu i podijele je između sebe, i svaki čovjek dobije
određeno mjesto na njoj. Međutim, jedan između njih sjekirom probije rupu
pa ga ostali upitaju: 'Sta to činiš? : na šta im odgovori: 'Ovo je moje mjesto, i
mogu s njim raspolagati kako želim! ' Oni ga u tome ne spriječe pa nastrada, ali
i oni nastradaju. "' A drugi učenjaci smatraju da je to postalo obaveza Šerijatom,
ne razumom, jer da je razum obavezao na odvraćanje od zla, tj . odvratio druge
ljude od toga, to bi bilo obaveza i glede Svevišnjeg Allaha, i ne bi bilo moguće
da Šerijat dopusti i odobri ostanak zimmija (podanika nevjernika u islamskoj
državi) na nevjerstvu, odnosno da ne osudi njihovo zlo. Ovo je zato jer ono što
je postalo obavezno razumom nije dopušteno poništiti Šerijatom, a u činjenici
da Šerijat dopušta spomenutu stvar dokaz je da razum ne obavezuje odvraćenje
od zla kada je riječ o tome. Međutim, ako će on(ij koji odvraća od zla pretrpjeti
štetu, tada je, po svim učenjacima, razumom obaveza odvratiti od tog istog
zla. A ako će on(ij ko odvraća od zla pretrpjeti štetu od odvraćanja, a ne od
sustezanja i odobravanja, tada mu odvraćanje od zla nije obaveza ni razumom
ni Šerijatom: razumom - zato što razum zabranjuje izazivanje štete nasuprot
koje ne stoji korist; Šerijatom - jer Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je
Resuh,tllah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rek�o: "Spriječi zlo
rukom, ako ne možeš, onda riječima, a ako ni tako ne možeš, onda srcem, i
to je najslabiji vid vjerovanja. " Kada čovjek odluči pristupiti odvraćanju od
zla a u tome šteta po njega, vagat će: ako se odvraćanje od zla ne odnosi na
uzdizanje dini-islama i uzdizanje riječi Istine, nije obavezan odvratiti od zla
- ako kod njega preovladava mišljenje da će biti ubijen ili ozlijeđen i ako se
boji da će iz toga proistaći novo zlo. Ali, ako se odvraćanje od zla odnosi na
uzdizanje dini-islama i uzdizanje riječi Istine, lijepo je da osudi zlo - ipak nije
obavezan - makar se izložio ozljedi ili pogubljenju. Dakle, lijepo je da osudi
zlo ako time postiže svoj cilj, svejedno uklonio zlo, ili bio pogubljen. A u vezi
s tim, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "]edno od najboljih djela
jeste reći istinu nepravednom vladaru u oči. " Ako će biti ubijen prije nego što
ostvari svoj cilj, razumom je ružno da se izlaže osuđivanju tog istog zla. Isto
tako, razumom je ružno osuditi ono zlo čije će osuđivanje povećati smjelost i
njegovo učestalij e činjenje.
Kada se radi o složnoj skupini koja se okuplja radi zla i poziva u njega,
učenjaci imaju oprečna mišljenja u vezi s njihovim osuđivanjem. Sljedbenici
Bl
Hadisa i tradicije kažu: "Čovjek ne mora odvraćati od zla koje čine takvi
ljudi, preče je da se sustegne od toga, da boravi u svojoj kući, da ne poduzima
osuđivanje i da ne dopusti da bude izazvan. " Oni učenjaci koji vjeruju u pojavu
očekivanog vođe smatraju: <�čovjek nije obavezan odvraćati od takvog zla, niti
treba poduzimati njegovo uklanjanje, osim kada se pojavi očekivani vođa, koji
će to na sebe preuzeti, i tada mogu biti njegovi pomagači. " Neki, između kojih
je El-Esamm, opet, tvrde: uzabranjeno je odvraćati od takvog zla, osim pod
pokroviteljstvom pravednog vladara, i samo uz njegovo postojanje obavezni
su spriječiti takvo zlo. " Većina skolastičara kaže: uTo je nužna obaveza, ali uz
ostvarenje određenih uvjeta i postojanje moćnih pomagača koji će čovjeku u
tome pomoći; u slučaju nepostojanja pomagača čovjek se mora sustegnuti od
osuđivanja jer može biti ubijen prije nego što ostvari cilj, a razumom je ružno
djelo da se čovjek izlaže tome. " Zadovoljit ćemo se rečenim kada se radi o
Allahovoj potvrdi zabranjenosti barama i potvrdi obaveznosti činjenja dobra,
te kada je riječ o raznim prilikama na koje nailaze oni koji navraćaju na dobro,
odnosno odvraćaju od zla. Zatim, kada se radi o izvršavanju zapovijesti - o
pokoravanju Allahu, dželle šanuhu, i klonjenju zabrana - sustezanju od grijeha,
čovjek nužno potpada pod jednu od sljedeće četiri kategorije ljudi.
Prva kategorija jesu ljudi koji izvršavaju zapovijesti i klone se zabrana,

i ovo je najbolja kategorija vjernika i najbolja osobina bogobojaznih. Takvi
zaslužuju da budu nagrađeni kako Svemogući Allah nagrađuje trudbenike i
pokorne. Muhammed b. Abdulmelik el-Medaini prenosi od Naife, koji prenosi
da je Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio: "Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao je: 'Grijeh se ne zaboravlja, dobro djelo ne propada, Onaj
Kome se polaže račun ne umire; radi šta hoćeš, a kako postupaš prema drugim
ljudima, tako će i oni prema tebi postupati. ' " Rečeno je: uSvako će požnjeti ono
što posije, i bit će nagrađen, odnosno kažnjen za ono što čini. " Štaviše, ljudi su
govorili i ovo: uono što danas posije, čovjek će sutra požeti. "
Druga kategorija jesu ljudi koji se protive činjenju dobrih djela, ujedno
čineći grijehe, i ovo je najgora kategorija obveznika. Oni zaslužuju kaznu
kojom Svevišnji Allah kažnjava nemarne buntovnike i smjele grešnike. S
tim u vezi je Ibn Šubruma govorio: "Čudim se čovjeku koji se kloni lijepih
jela iz straha od bolesti, a ne čuva se grijeha iz straha od Vatre." Rukovođen
ovom izjavom, pjesnik je spjevao sljedeće stihove: "Cijeli život čuvaš tijelo
svoje od ledenog i vrućeg, a preče je da se grijeha paziš iz straha da u Vatru
ne upadneš." Ibn Sabava govorio je: "Promislili smo i zaključili da je lakše
podnijeti pokornost Svevišnjem Allahu nego podnijeti Njegovu kaznu." Neki
ljudi su rekli: "Allahovi robovi, strpljivo činite djela čija vam je nagrada prijeko
potrebna, a strpljivo se sustežite od djela čiju kaznu ne možete izdržati." Neko
je rekao Fudajlu b. Ijjadu, rahimehullah: "Bio Allah tobom zadovoljan! " , na šta
je samo kazao: uKako će biti zadovoljan mnome kad ne činim ono čime je On
zadovoljan! "
82
� Edebud-dunjo ved-din
Treća kategorija jesu poslušni, pokorni ljudi, ali koji čine grijehe (ako se
sačuvaju podbacivanja u pokornosti ), i oni zaslužuju kaznu smjelih grešnika,
tim prije jer su se survali u ponor strasti koje ih navode na grijehe. Prenosi
se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Okanite se
grijeha prije nego što vas Allah uzme Sebi polomljene i iskomadane!" Zato su
neki učenjaci zapisali: "Najbolji su oni ljudi čiju privrženost vjeri ne naruši
strast i čije uvjerenje ne poljulja sumnja. " Hammad b. Zejd napominjao je:
"Čudim se ljudima koji se sustežu od određene hrane jerje štetna, a ne sustežu
se od grijeha, zbog kojih će čovjek biti osramoćen. " Neki dobri govorili su:
"Grešnici imaju bolesna srca. " Neko je upitao Fudiijla b. Iljada, rahimehullah:
"Koji čovjekje najčudniji?" "Onaj koji je spoznao Svevišnjeg Allaha pa Mu je
neposlušan ", odgovori Fudajl. Neki razboriti ljudi govorili su: "Grešnik smjelo
izbjegava zapovijesti i zaboravlja veličinu grijeha. " Neki čovjek je upitao Ibn
Abbasa, radij allahu anhu: "Koji ti je čovjek draži: onaj koji čini malo grijeha
i malo dobrih djela, ili čovjek koji čini mnogo grijeha i mnogo dobrih djela ?"
On odgovori: "Ni jedno ni drugo ne vodi u spas. " Jednog pobožnjaka je neko
upitao: "Šta kažeš u vezi s noćnim namazom?", na šta je odgovorio: "Boj se
Allaha danju, a spavaj noću. " Isto tako, jedan pobožnjak je čuo nekog čovjeka
kako upozorava ljude: "Spavanje vas uništi! " "Ne, budnost vas uništi! '',
ispravio ga je pobožnjak. Neko je upitao Ebu Hurejru, radijallahu anhu: "Šta
je bogobojaznost?" On je odgovorio: "jesi li ikada hodao po trnovitoj zemlji?"
1}esam ", odgovori ovaj, pa ga Ebu Hurejra preupita: "I kako si hodao?" Čovjek
odgovori: "Hodao sam pažljivo. " "Bogobojaznost je čuvanje od grijeha ",
zaključi Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Govor o trećoj kategoriji ljudi završit
ćemo sljedećim stihovima Abdullaha b. el-Mubareka:
Garantira li mi čovjek sustezanje od grijeha, ja mu garantiram spas;
udobnost će osjetiti samo oni koji su Allahu poslušni i koji se od grijeha
sustežu.
Četvrta kategorija jesu ljudi koji se protive činjenju dobrih djela, ali se
sustežu od grijeha, a takvi zaslužuju kaznu nemarnika spram vjere i upozorenih
na manjkavost uvjerenja. Ebu Idris el-Havlani prenosi od Ebu Zerra el-Giffarija,
radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Svi Musaovi listovi bili su same pouke. Ija se čudim čovjeku
koji je uvjeren u postojanje Vatre, ali se opet smije; čovjeku koji čvrsto vjeruje
u kader, ali se prekomjerno trudi; čovjeku koji spozna narav ovoga svijeta i
vidi da se on igra sa svojim stanovnicima, ali je ipak zadovoljan životom na
njemu; čovjeku koji je uvjeren u smrt, ali se raduje; i čudim se čovjeku koji je
siguran da će sutra polagati račun, ali ne čini dobra djela. " Prenosi se i sljedeći
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: �Trudite se čineći dobra djela, a
ako vas ophrva slabost, onda se dodatno sustežite od grijeha. " I ovo je jasno.
Naime, sustezanje od grijeha jeste terk, napuštanje, ostavljanje, i to je lakše,
a činjenje dobrih djela jeste poduzimanje, a to je teže. Zbog toga Svevišnji
83
Allah nije dopustio činjenje grijeha ni opravdano ni neopravdano, jer je to
ostavljanje, i niko u tome nema opravdanje. Osim što je Allah, dželle šanuhu,
dopustio izostavljanje zapovijesti kada za to postoji opravdan razlog, s obzirom
na to što onaj ko ima opravdanje možda ne može učiniti određeno djelo. S tim u
vezi, Bekr b. Abdullah, rahimehullah, govorio je: ''Allah se smilovao snažnom
čovjeku koji svoju snagu koristi u pokornosti, i smilovao se slabom čovjeku
koji se kloni grijeha! " Abdule' ala b. Abdullah eš-Šami, rahimehullah, spjevao
Život kraća, grijesi se povećavaju i na greške se gleda,
i čovjek se naposljetku Allahu vrati,
a može li ijedan grijeh poreći onaj protiv koga će tijelo njegovo svjedok
b1't'f
1.
Čovjek od smrti nepresatno bježi, a pitan će biti u šta je život potrošio,

pa će poželjeti da je manje živio.
Kada je riječ o dobrim djelima i sustezanju od grijeha, treba znati da je
čovjek izložen dvjema manjkavostima: zasluženje grijeha i umanjenje nagrade.
Kada se radi o zaslugama grijeha, to je zadivljenost dobrim djelima koja

je čovjek učinio, jer zadivljenost učinjenim djelima vodi u dva nedostatka.
Prvi nedostatak jeste poricanje Allahovih, dželle šanuhu, blagodati. Onaj ko je
zadivljen svojim djelima prebacuje Sveznajućem Allahu svoje dobročinstvo, i
takav je poricatelj blagodati. Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Svevišnji
Allah je objavio jednom vjerovjesniku: 'Kada je riječ o tvojoj skromnosti na
ovome svijetu, time si požurio svoju udobnost; kada se radi o tvojojposvećenosti
Meni, u tomeje ponos za tebe, i to dvoje ide u tvoju korist, a šta Meni pripada! "'
Drugi nedostatak jeste to što je onaj ko je zadivljen svojim djelima pouzdan u
svoja djela, onaj ko je pouzdan u svoja djela smjel je, a onaj ko je smjel glede
Allahovog prava, on čini grijehe. Muverrik el-ldžli, rahimehullah, govorio je:
"Bolje je ne učiniti dobro djelo nego ga učiniti pa biti zadivljen sobom. " Neki
dobri prethodnici govorili su: "Bezbrižan čovjek koji priznaje svoje grijehe
boljije od čovjeka koji plače zbog učinjenih grijeha, alije smje/ prema Allahu.
Pa ipak, iskreni pokajnik koji plače zbog grijeha bolji je od bezbrižnog čovjeka
koji priznaje učinjene grijehe. "
A kada se radi o umanjenju nagrade, uzrok je tome pouzdanje i uvjerenje
u djela koja je učinio, jer pouzdanje u to ima za rezultat dvije stvari: prvo,
oslanjanje na učinjena djela i podbacivanje u budućnosti, a onaj ko podbacuje i
oslanja se na učinjena djela ne nada se nagradi niti je zahvalan; i, drugo, pouzdan
u svoja djela osjeća sigurnost, i takav čovjek se ne boji Svevišnjeg Allaha, a
onaj ko se ne boji Allaha, dželle šanuhu, olahko se odnosi prema Njegovim
zapovijedima i olahko čini ono što je On zabranio. Kada je riječ o strahu od
Allaha, dželle šanuhu, Fudajl b. Ijjad, rahimehullah, govorio je: "Čovjek se boji
84
Svevišnjeg Allaha onoliko koliko poznaje Allaha, dželle šanuh u. " Muverrik
el-Idžli, rahimehullah, rekao je: "Da prespavam cijelu noć i probudim se s
osjećajem grižnje savjesti, draže mi je nego da klanjam noću i da osvanem
samozadivljen. " Mudraci su govorili: "Između čovjeka i nedostatka dobra u
njemu stoji samo njegova svijest da u njemu postoji dobro. " Neko je upitao
Rebiju el-Adevij u: "Jesi li ikada učinila djelo i smatrala da će biti primljeno
od tebe?", na šta je odgovorila: ��o sam ikada učinila takvo djelo, onda je to
strah da moja djela neće biti primljena. " Ibnus-Semmak, rahimehullah, govorio
je: "Kako smo samo izloženi opasnosti od onoga što smo u prošlosti učinili,
i kako samo malo strahujemo za svoju budućnost! " Pripovijeda se da je neki
pobožnjak stao ispred skupine ljudi i na sav glas povikao: "Obraćam se vama,
o bogataši: činite mnogo dobrih djela jer vaši grijesi su veliki! Obraćam se
vama, o siromasi: sustežite se od grijeha jer su vaša dobra djela malobrojna. "
Dao nam Allah uspjeh! Ne priliči da svoje zdravlje i slobodno vrijeme
koristimo podbacivajući u pokornosti svome Gospodaru, niti da budemo sigurni
u dobra djela koja smo učinili u prošlosti. Neka naš trud bude rezultat našeg
zdravlja, a dobra djela rezultat slobodnog vremena. Život nije uvijek naklonjen
čovjeku i ono što se propusti ne može se nadoknaditi. Zbog slobodnog vremena
čovjek zaluta ili se kaje, a zbog samoće teži zlu ili žali. Omer, radijallahu anhu,
govorio je: ��udobnost je za muškarace ravnodušnost, a za žene pohlepa. "
Opet se pozivamo na Buzurdžemihrovu izjavu: ��zauzetost zbilja umara, ali
zato dokolica upropaštava. " Neki mudraci su savjetovali: 11Čuvajte se samoće,
jer samoća upropaštava razum i otežava držanje na okupu informacija koje je
čovjek već shvatio. " Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: 11Neka čovjek svoj
život troši samo u korisno, jer je život isuviše kratak da se troši u beskorisno,
i neka svoj imetak troši samo u obrt, jer je imetak isuviše malobrojan da se
troši u nešto drugo. Razuman čovjek je uzvišeniji od toga da svoj žiVot potroši
u nešto od čega neće imati nikakve koristi ni dobra, i uzvišeniji je od toga
da svoj imetak potroši u nešto od čega neće imati nikakve nagrade. " Jasnije
od toga jeste Isaova, alejhis-selam, izjava: ��Dobročinstvo se dijeli na tri vrste:
govor, gledanje i šutanje. Ko progovori o nečemu drugom, a ne o Allahu, takav
čovjek je već izgovorio besmislicu; ko gleda u nešto drugo, a ne u ono iz čega
će izvući pouku, takav čovjek je već previdjeo; ko šuti ne razmišljajući, već se
odao zabavi. "
85
Mogućnosti u činjenju ibadeta

Kada je riječ o naređenim ibadetima, glede obveznika, postoje tri
mogućnosti: prvo, da određen ibadet učini u potpunosti, bez podbacivanja i
dodavanja; drugo, da podbaci; i, treće, da doda na njega.
Prva mogućnost (činjenje određenog ibadeta u potpunosti, bez dodavanja

nafile) jeste srednja, najpravednija mogućnost, tim prije što obveznik nije
podbacio i, odatle, zaslužio osudu, niti je učinio mnogo, što bi ga navelo na
nemoć. Seid b. Ebu Seid prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhum, da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: (Težite istini,
budite umjereni i olakšajte, a tražite sebi pomoć krećući na put ujutro i krajem
dana, a putujte u jednom dijelu noći. " Pjesnik je spjevao: uNeka se čovjek
sredine drži, jer u njoj spas je, a neka ne pokušava istrošenu mogućnost niti
ono što teško je. "
Druga mogućnost jeste podbacivanje, a podbacivanje, opet, ima sljedeća

četiri stanja. Prvo stanje jeste podbacivanje zbog opravdanog razloga koji
obveznika onemogućuje, odnosno zbog bolesti koja ga oslabi pa ne može
izvršiti obavezu. Ovakav nema status onih koji podbacuju, već ima status
trudbenika, tim prije jer je Šerijat konstatirao da s obveznika spada ono što nije
u mogućnosti učiniti. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: (�llah će zadužiti meleke da zapisuju nagradu. svakom
čovjeku koji je činio određeno dobro djelo, ali ga je u tome spriječila bolest. "
Drugo stanje jeste podbacivanje obmanjujući se i nadajući se da će mu biti
oprošteno. Takav čovjek je prevaren i obmanjen neznanjem jer se oslanja na
mišljenje i poziva se na nadu. Sličan je čovjeku koji pođe na put bez poputnine,
misleći da će je naći u bezvodnoj suhoj pustinji, i to ga mišljenje upropasti, a
kamo sreće da je opreznost prevladala kod takvog čovjeka, što je i Allah, dželle
šanuhu, naredio. Pripovijeda se da je Israil b. Muhammed el-Kadi govorio:
(jednom prilikom me sreo neki luđak koji je živio u ruševinama i rekao mi:
'O Israile, boj se Allaha u toj mjeri da te strah odvrati od nade jer ·te nada
odvraća od straha, i bježi Allahu, a nemoj bježati od Njega! ' " Neko je upitao
Muhammeda b. Vasi u: 'Zar ne plačeš?" uroje osobina sigurnih ", odgovorio je.
Pripovijeda se da je Ebu Hazim el-Earedž upozorio Sulejmana b. Abdulmelika
na Allahovu, dželle šanuhu, prijetnju grešnicima pa je Sulejman upitao: ·�
gdje je Allahova milost?" "Ona je blizu onih koji dobra djela čine", odgovori
Ebu Hazim. Ibn Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Poslije Vjerovjesnikovih,
sallallahu alejhi ve sellem, savjeta nisam uzeo veću koristi i pouku kao što sam
86
uzeo iz Alijinog pisma: 'Nakon navedenog, zaista čovjeka raduje ostvarenje

onoga što ga ustvari nije moglo mimoići, a ozlojeduje ga propuštanje onoga
što ustvari nije mogao ostvariti. Zato se ne raduj onome što si stekao, ne tuguj
zbog onoga što te promašilo, nemoj biti od onih koji se nadaju Džennetu, ne
čineći dobro, nemoj biti od onih koji odlažu pokajanje zbog lažne nade, već
budi snažan! Selam! ' " Mahmud el-Verrak, rahimehullah, običavao je govoriti:
"Strahujem za dobročinitelja, bogobojaznog, a nadam se milosti onome ko ima
pogrešaka. Ako strahujem za dobročintelja, kako onda treba da strahujem za
zulumćara, onoga koji prelazi granice!
Lahko se pokvaren čovjek može osvijestiti, a bogobojazan pokvarenim
postati. " Treće stanje jeste podbacivanje s namjerom da kasnije, u potpunosti,
izvrši dužnost u kojoj je podbacio, i prije popravljanja čini zlo podbacujući,
a sve zbog obmane, lažne nade i očekivanja da će popraviti ono u čemu je
podbacio. Međutim, nada ga ne vodi ni u kakav cilj niti u dogledan kraj. Ovo
je zato jer nada ostaje kakva je i bila. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Ko se nada da će živjeti do sutra, takav se
nada da će živjeti vječno. " I tako mi Allahove vječnosti, to je tačno, jer iza
svakog danas slijedi sutra; čovjeka nada vodi u propuštanje i zapostavljanje
koje neće moći nadoknaditi: nada vodi u neuspjeh i očaj.
Kada je riječ o tome, Amr b. šuajb prenosi od svoga oca Šujaba, a ovaj
od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Prvi razlog
uspjeha ovog ummeta jeste skromnost i uvjerenje, a razlog propastijeste škrtost
i lažna nada. " Hasan el-Basri govorio je: ��svaki čovjek koji dugo pothranjuje
lažnu nadu čini loša djela. "Neki čovjek je upitao jednog Basrijskog pobožnjaka:
1'Treba li ti nešto iz Bagdada?", na šta mu je pobožnjak odgovorio: "Ne volim
pothranjivati nadu dok otputuješ u Bagdad i vratiš se. " Neki mudraci su rekli:
�weznalica se oslanja na lažnu nadu, a razuman čovjek se oslanja na svoja
djela. "Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: "Lažna nadaje slična fatamorgani:
prevarenje onaj koje vidi i u nju se pouzda. "Muhammed b. Jezdan pripovijedao
je: "Dok sam bio Me 'munov ministar, ušao sam jednom kod njega i vidio ga
da stoji a u rukama drži nekakvu cedulju. " Upitao me: ua Muhammede, jesi
li pročitao zapis na cedulji?" ��Nisam, jer je u rukama vladara pravovjernih ",
odgovorio sam. Bacio mi je cedulju - kad na njoj sljedeći stihovi: "Živiš
na svijetu kojem će kraj doći, na kojem se djela trudbenika primaju,/zar ne
vidiš da ga je smrt obuhvatila i prekinula nadu onih koji se nadaju!/Požuruješ
grijeh učiniti naslađujući se, a oprostu od Onoga Koji ga prima nadaš se, a
smrt nenadno doći će, a tako odlučan, razuman čovjek ne čini. " Kada sam to
pročitao, Me'mun, rahimehullah, samo je rekao: "To su najmudriji stihovi koje
sam čuo!" Ebu Hazim el-Earedž običavao je reći: "Ne želimo umrijeti sve dok
se ne pokajemo, ali umiremo ne pokajavši se. " Ovo stanje ćemo završiti riječima
nekih književnika koji su zapisali sljedeće: "U prekomjernom odlaganju je
zapostavljanje obaveza. " Četvrto stanje jeste podbacivanje zbog ravnodušnosti
87
prema potpunosti i savršenosti, zadovoljavajući se onim što je učinio i ne vodeći
brigu o preostalom što nije učinio. A ovo se podbacivanje dijeli na tri podvrste:
podbacivanje u obaveznom ibadetu koje ne utječe negativno na njega niti
odvraća od njega; podbacivanje u obaveznom ibadetu koje ne utječe negativno
na preostali dio ibadeta i podbacivanje u obaveznom ibadetu koje utječe
negativno na preostali dio ibadeta. Kada je riječ o podbacivanju u obaveznom
ibadetu koje ne utječe negativno na njega niti odvraća od njega, primjer je
za to ibadet u kojem se čovjek ograniči na farzove i vadžibe, zapostavivši
sunnete i preporučenu formu, i on je počinio zlo, ali nije zaslužio kaznu ni
prijekor: izvršavanjem vadžiba spašava se kazne, a izostavljanje sunneta samo
ga lišava potpune nagrade. Neki mudraci su običavali reći: ��Ko se prema
vjeri olahko odnosi bit će beznačajan, a ko nastoji pobijediti istinu morat će
popustiti. " S tim u vezi, pjesnik je spjevao: ��Na čast čovjek strogo pazi sve
ostalo zapostavljajući, a najpreče je da o emanetu i vjeri brigu vodi. " Kada se
radi o podbacivanju u obaveznom ibadetu koje ne utječe negativno na preostali
dio ibadeta, primjer za to je ibadet koji čovjek izvrši u potpunosti, ali podbaci
u drugim ibadetima, i takav je u gorem položaju od pretodnog, tim prije jer
se na njega odnosi prijetnja i zaslužuje kaznu. A kada je riječ o podbacivanju
u obaveznom ibadetu koje utječe negativno na preostali dio ibadeta, primjer
za to je ibadet koji je međusobno povezan: onaj ko podbaci u jednom dijelu
podbacio je u cijelom ibadetu i ne računa mu se ono što je uradio zbog onoga
što je izostavio, a takav je u naJgorem položaju i on potpada pod kategoriju
ljudi koji izostavljaju obaveze. Staviše, takav se umori čineći nešto čime s
njega nije spala obaveza niti je izvršio dužnost. I upravo zbog toga ima status
onih koji izostavljaju obaveze kada se radi o kazni, usto se umorio čineći nešto
od čega nema baš nikakve koristi, pa je postao od onih čija djela neće nikako
biti priznata i čiji će trud na ovom i na budućem svijetu uzaludan biti. Zatim,
takav možda ne zapaža svoju manjkavost niti osjeti da je na gubitku, a već je
izgubio oba svijeta, dočim osjeti gubitak beznačajne količine svog imetka koji
izgubi. Neki učenjaci su mi spjevali sljedeće: ��sinak moj, postoje oni ljudi koji
su slični životinjama, a u obliku ljudi koji čuju i vide, zapažqju svaki manjak u
imetku svome, ali kada se o njihovom podbacivanju u vjeri radi, tada ništa ne
zapažaju oni. "
Treća mogućnost jeste dodavanje na obavezni ibadet, i ona se dijeli na
tri vrste.
Prva vrsta jeste dodavanje zbog pokazivanja i pretvaranja pred ljudima,

zbog sticanja simpatije onih koji od njega bježe, prevare maloumnih, slobodnog
pristupa dobrima, a nije od njih i druženje s čestitim, a njihova je suprotnost.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo je primjer onoga ko čini
djelo radi pokazivanja rekavši: ��onaj koji se zasiti onim što ne posjeduje sličan
je onome koji oblači dvoličnu odjeću. " Rekavši: "Onaj koji se zasiti onim
što ne posjeduje.. . ", Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je reći: "Onaj
88
koji se uljepšava onim što nije pri njemu. " A riječima: "... onome ko oblači
dvoličnu odjeću ", Vjerovjesnik, sali allahu alej hi ve sell em, mislio je na onoga
ko se pokazuje dobrim čovjekom. Dakle, takav će zbog pokazivanja biti lišen
nagrade i spominjan po zlu, tim prije jer tim djelom nije želio Allahovo, dželle
šanuhu, lice, a da jeste, bio bi nagrađen; njegovo djelo ljudi vide pa ga zbog
"' "' . "' "' ..

'. "" .)\.5"'
toga hvale. U vezi s pokazivanjem Svevišnji Allah rekao je:
� �
,,
"' "
"' o ' "' � "' ' o
l.:i>-1 �,.
_,.)) o�� ,. , ':1" �\..:P � · l � !"' �--� �,.
"'
" \AJ
� "' Y"f.. � �. ..A>-1"�l
tt
' l til
5
"'
o"
::1'-:?\ �1 L?Y..
·� .. .- "'� _,. li,.'<\ til
�
• l'i
� �u
"' "' � "'
. _,.
.
) "' � _,.))
"Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka čini dobra
djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu nikoga
ravnim! " (EI-Kehf, 110)
Allahove, dželle šanuhu, riječi: " i neka, klanjćljući se Gospodaru
.. .
svome, ne smatra Njemu nikoga ravnim!" svi mufesiri su protumačili ovako:

"Neka se, čineći djela, ne pokazuje ni pred kim ! " Pokazivanje je okarakterizirao
kao širk jer onaj ko čini djela koja se u osnovi čine radi Allahovog, dželle
�� ::....; � ':J" 3;� · �� ':J "

šanuhu, lica - čini širk želeći postići nečiju drugu naklonost. Allahove riječi:
"'
�
'
� -; o,. � \ "' • "'
�"'· � � � ." "' "' ) "' "'. _rr; )

"Ne izgovaraj na sav glas "Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj
ga. . ." (El-Isra, 110),
Hasan el-Basri, rahimehullah, tumačio je na sljedeći način: "Nemoj
izgovarati Kur'an pokazujući se, ali nemoj ga ni izgovarati prigušena stideći
. "' �J
& �l if' · ,.._., ,. J-;r �,..� &"Gl��" �· �''\"'
t " J�L ' ' \.J� ill i '-'· 1
se. " Sljedeći ajet:
,.
o ,o o o o � � ::1
· �ll
��
� ll " C . ' l l"
;f �
"Allah zahtijeva pravednost, dobročinstvo i udjeljivanje bližnjima, a
razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje. . ." (En-Nabi, 90),
Sufjan b. Ujejna ovako je objašnjavao: "Pravednost je istovjetnost
nutrine i spoljašnjosti kada se radi činjenju djela u ime Allaha. Dobročinstvo
je to da nutrina bude bolja od spoljašnjosti. A razvrat i sve što je odvratno
jeste to da spoljašnjost bude bolja od nutrine. " Dočim su neki drugi učenjaci
govorili: "Pravednost je svjedočenje da nema istinskog božanstva osim Allaha.
Dobročinstvo je strpljivost u obavljanju farzova i sustezanju od zabrana te
pokoravanje Allahu, dželle šanuh u, javno i tajno. Udjeljivanje bližnjima jeste
održavanje rodbinskih veza. Razvrat je blud. Sve što je odvratno odnosi se na
sva ogavna djela. A nasilje je oholost i činjenje nepravde. " Ovaj ajet se odnosi
i na pokazivanje pred svijetom, jer je to jedno od ogavnih djela. Prenosi se
da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Za svoj ummet najviše
89
strahujem od očitog pokazivanja pred svijetom i od skrivene strasti. " Isto tako,
prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće:
"Najveću patnju na Sudnjem danu će imati čovjek koji smatra da je dobar,
ali u njemu ustvari nema nikakvog hajra. " Alija, radij allahu anhu, govorio je:
"Neka čovjek nijedno djelo ne čini radi pokazivanja pred svijetom, ali, neka
ga, isto tako, ne izostavlja zbog stida. " Neki učenjaci su imali običaj reći:
"Svako djelo koje se ne učini radi Allahovog lica je ogavno pokazivanje pred
svijetom i iziskuje kaznu. " Pokazivanje čovjeka može odvesti u to da ga ljudi
ismijavaju. Kada se radi o tome, pripovijeda se da je Tahir b. el-Husejn upitao
Ebu Abdullaha el-Mervezija: "O Ebu Abdullah, kada si došao u Irak?", na šta
je odgovorio: "U Irak sam došao prije dvadeset godina, ali postim već trideset
godina. " Na to mu je Tahir samo rekao: "O Ebu Abdullah, upitao sam te u vezi
s jednom stvari, a ti odgovaraš na dvije. " El-Asmei je pripovijedao da je jedan
beduin, u čijem je prisustvu bilo nekoliko ljudi, klanjao otegnuvši namaz, pa su
ga oni pohvalili: 11Kako dugo klanjaš! ", na šta je rekao: "I postim. " A na njega
se odnosi izrečeni stih:
Klanja, i namazom me zadivljuje, i jošposti, a postom me zbunjuje.
Požuri da ugled priznaš takvom klanjaču postaču.
Neka čovjek pogleda kako je pokazivanje ogavno i da nadasve ukazuje
na nerazumnost onoga ko mu pribjegava. Onaj ko čini djela radi pokazivanja
ponekad pomaže ljudima u tome da ga ismijavaju. Pripovijeda se da je neki
pobožnjak pogledao u čovjeka na čijem čelu su bili vidljivi tragovi od sedžde
kako stoji pred vratima vladara pa se začudio: �Takva kovanica na tvom čelu a
stojišpred tim vratima! ", na šta mu je ovaj rekao: "Ova je kovanica vanserijska. "
I ovo je jedan od odgovora pokvarenih ljudi koji se na taj način oslobađaju
prigovora. El-Ešas b. Kajsa, rahimehullah, jednom prilikom je kratko klanjao
kao imam, pa su neke muktedije prigovori!e: "Izuzetno kratko si klanjao! ", a
on je to objasnio rekavši: ��s ovim namazom se nije pomiješalo pokazivanje. " I
ta se njegova izjava ljudima dopala. Na taj način spasio se njihovog prigovora,
pozivajući se na odsustvo pokazivanja, a u isto se vrijeme spasio izvještačenog
dugog klanjanja. Da se nije pozvao na to, koritelji bi ga odmah ukorili i osudili.
Ebu Umama je prošao pored jedne džamije i u njoj vidio čovjeka koji klanja i
plače pa mu se obratio: ��Blago se tebi ako tako plačeš u kući! " Ovome čovjeku
se to nije svidjelo, tim prije jer ga je Ebu Umama optužio za pretvaranje, a on
je možda bio čist od toga. Kakav ukor zaslužuje tek onaj koji se skoro uvijek
pretvara pred svijetom, ko je poznat po toj osobini (a pored toga grešan je čineći
takvo djelo), ko svoja djela razglašava više nego što povjetarac raznosi korisne
stvari. Odatle je Abdullah b. el-Mubarek govorio: ��Najbolja skromnost jeste
skrivanje skromnosti. " Možda dobar čovjek ponekad osjeti sklonost prema
pretvaranju, ali ga dobrota potakne da se bori protiv toga duševnog poriva, i
tada postaje još bolji. Pripovijeda se da je Omer, radijallahu anhu, držeći hutbu
osjetio da je pustio vjetar pa je rekao: ��a ljudi, ispred mene je izbor: ili ću se
90
bojati vas na uštrb Allahovog hatara, ili ću se bojati Allaha glede vas. A draže
mi je da se bojim Allaha glede vas: pustio sam vjetar i evo silazim s minbera da
ponovo uzmem abdest. " Dakle, ovaj Omerov, radij allahu anhu, postupak bio je
ukor samom sebi kako bi svoju dušu spriječio od zla u sličnim situacijama. Omer
b. Abdulaziz jednom prilikom je zatražio od Muhammeda b. Kaba el-Kurezija
da ga nasavjetuje, ali mu je Muhammed odgovorio: "Nisam zadovoljan da ti ja
budem savjetnik jer ja sjedim sa siromašnim i bogatim ljudima, pa bih možda
uskratio siromašnom, a bogatom dao još više, i zbog toga što čovjek mora djela
činiti iskreno radi Allahovog lica, a ne u ime nekoga drugog. " Pripovijeda se
da su neki ljudi pošli na put pa su se izgubili. Naposljetku su stigli do nekog
isposnika i rekli mu: "Izgubili smo se, znaš li gdje je put?", na šta je on rekao:
"Tamo ", pokazavši prema nebu.
Druga mogućnost jeste da čovjek doda na obavezni ibadet ugledajući se
na nekoga. Na to potiče druženje s dobrim, bogobojaznim ljudima i slijeđenje
njihovog primjera. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Covjek je na vjeri svog prisnog prijatelja, i zato neka svaki čovjek
pazi s kim će prijateljevati. " Dakle, kada se čovjek druži s mnogo dobrih ljudi,
poželi da se ugleda na njih i slijedi njihova djela, i nije zadovoljan da podbaci
i da u dobru bude ispod njihovog nivoa. Želja za natjecanjem potakne ga da
bude kao oni, a možda ga žar i nadmetanje ponesu pa učini još više, te oni
budu uzrok njegove sreće i stimulans za njegovo činjenje dobra. U arapskoj
poslovici stoji: Da se ljudi ne nadmeću, propali bi. Značenje je: da ljudi ne
vide jedni druge u dobru i da se ne povode jedni za drugima u tome, propali
bi. Rukovodeći se time, neki rječiti ljudi su izjavili: "Najbolji izborje druženje
s dobrima, a najgori izbor je poklanjanje ljubavi zločestima. " I to je tačno.
Naime, druženje itekako utječe na usvajanje morala: druženjem s dobrim stječu
se dobre navike, a druženjem s zločestima usvaja se negativno ponašanje. U
tome smislu je pjesnik spjevao sljedeće stihove: "Vidjeh da dobri ljudi društvo
svoje popravljaju, a zločesti kvare ga,/na ovome svijetu zbog dobrote veličaju
ga, a poslije smrti zbog toga čuvaju njegovu porodicu i djecu. " Neki pjesnici
recitirali su mi stihove Ebu Bekra el-Havarizmijja:
Ne druži se s lijenim, jer koliko se dobrih uz loše pokvari!
Loše ponašanje s nekulturnog na učtivog brzo prelazi,
a žeravica se i u pustinji naposljetku ohladi.
Treća mogućnost jeste da čovjek doda na obavezni ibadet u startu, sam
od sebe, želeći nagradu i umiljavanje Svevišnjem Allahu. A to je plod čiste
duše i rezultat velike želje za dobrom, koji su pokazatelj iskrenog ispovijedanja
vjere i ispravnog uvjerenja. I to je navredniji i najveći stupanj koji mogu dostići
trudbenici i pobožnjaci. Neki ljudi su zapisali: "Kada se radi o dobru, ljudi se
dijele na četiri kategorije: oni koji ga čine u startu, oni koji ga čine ugledajući
se na nekoga, oni koji ga izostavljaju smatrajući ga lijepim činom i oni koji ga
91
izostavljaju jer su lišeni dobra. Oni koji dobro čine u startu, takvi su plemeniti;
oni koji ga čine ugledajući se na nekoga, oni su mudri; oni koji ga izostavljaju
smatrajući to lijepim činom, takvi su prezreni, a oni koji ga izostavljaju jer su
ga lišeni, oni su nesretnici. "
Zatim, kada je riječi o onome što čovjek doda na obavezni ibadet, to
može imati dvije mogućnosti: prvo, da u tome bude umjeren i da bude kadar u
tome istrajati, i to je bolja i sretnija mogućnost; i, drugo, da taj isti ibadet čini
toliko mnogo da u tome ne može istrajati i da nije kadar održati taj intenzitet.
Kada se radi o umjerenosti i istrajnosti, na tome su živjeli i umirali
prvaci ovog ummeta, a u tome su ih slijedili dobri potomci. Aiša, radijallahu
anha, prenijela je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ��a
ljudi, činite onoliko dobrih djela koliko možete, jer Allahu neće dojaditi da vas
nagrađuje, ali će vama dojaditi činjenje djela, i najbolja djela su ona koja se čine
u kontinuitetu. " U jednoj arapskoj poslovici stoji: Ko je umjeren i istrajan bit
će prvak i blagodaran. Ovo je zato što onaj ko ima iskrenu želju za Allahovom,
dželle šanuhu, nagradom osjeća veliku radost samo u pokornosti Allahu.
Abdullah b. el-Mubarek pripovijedao je: "Upitao sam jednog isposnika: 'Kada
je vaš praznik?', na šta je odgovorio: ' Svaki dan u kojem se ne ogriješim prema
Allahu praznik je.' " Razmisli o ovoj isposnikovoj izjavi: iako njen smisao ne
ukazuje na činjenje dobrih djela, ona mnogo ukazuje na ljubav prema pokornosti
i ulaganje krajnjeg truda u to. Jedan pobožnjak je izašao među ljude na dan
Bajrama u pohabanoj odjeći, na čemu su mu neki ljudi prigovorili: "Zašto si
u ovom danu izašao među dotjerane ljude u tako pohabanoj odjeći ! " , na šta je
pobožnjak samo odgovorio: "Allahu se najljepše može dotjerati pokornosti."
Kada je riječ o čovjeku koji čini toli�o mnogo neobaveznog ibadeta

da u tome ne može istrajati i da nije kadar održati taj intenzitet, on je sličniji
onome ko podbacuje, tim prije jer njegovo činjenje dobrovoljnog ibadeta
ima za rezultat manjak, u njegovom slučaju nafila negativno utječe na farz,
ili ne može istrajati u činjenju mnoštva nafile, makar ne počinio manjak i ne
podbacio u farzu. Dakle, to je kratkotrajan ibadet, a neznatno djelo koje dugo
traje bolje je u Svevišnjeg Allaha od velikog djela koje kratko traje. Razlog
tome je činjenica da onaj ko čini velika djela u kratkom vremenu možda jedno
vrijeme čini dobro, ali kada ga napusti oda se besposlici i nemaru, dočim
je onaj ko čini neznatna djela u kontinuitetu uvijek priseban i oprezan. Ebu
Salih prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: 11Zaista je u prakticiranju islama zanos, a zanos nakon
određenog vremena jenjava; nadam se da će uspjeti onaj ko bude umjeren i
istrajan, a ne pridajite nikakav značaj onome na koga ljudi rukom pokazuju. "
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, islam je okarakterizirao kao zanos, a to se
odnosi na činjenje mnoštva djela, potom je kazao da zanos nakon određenog
vremena jenjava, drugim riječima, intenzitet tih djela opada. Dakle, u ovom
92
slučaju dobrovoljni ibadet vodi u kasnije podbacivanje, ili manjak u farzu, a ni

u jednoj od te dvije stvari nije dobro.
Neka čovjek, (Allah učinio znanje i istinu njegovim sudijom i vodičem),

zna da će, ako se posveti ovom svijetu, doživjeti pogubne posljedice, a kada ga
bude napuštao, osjetit će veliku bol. Ovaj svijet neće zauvij ek trajati, i čovjek će
ga nužno napustiti. Zato, neka se navikne na odricanje od ovosvjetskih ljepota
kako bi se sačuvao posljedica i neka ima na umu njegovo napuštanje kako bi
se spasio bolova. Neko je zapisao: "Čovjek od svog prolaznog života posuđuje
dane. " Makar dugo trajao, život je kratak, a slobodno je vrijeme, makar ga bilo
mnogo, neznatno. Aliji b. Muhammedu recitirao sam: 1'AkO doživi šezdeset
godina, čovjek samo šestinu života svoga praktično osjeti. Zar ne vidiš da
pola od toga u noći je, odmor petinu svoju odnosi,/a brige i bolesti svoj dio od
čovjeka traže. " Dakle, čovjeku ostaje šestina života na raspolaganju, ako on to
sebi priznaje i ako se navikne na to da dato vrijeme iskoristi. Na osnovu toga,
postoje tri mogućnosti i svaka mogućnost ima nekoliko ogranaka, a navodimo
ih radi lakšeg razumijevanja onoga o čemu ćemo kasnije govoriti.
Prva mogućnost jeste da čovjek u sebi uguši ljubav prema ovome svijetu,
jer ga ona odvraća od ahireta; da svoj trud ne posveti ovome svijetu, jer ga to
lišava udjela na budućem svijetu; da ne osjeti naklonjenost ni smiraj prema
njemu. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće:
"Onome ko zavoli ovaj svijet i postane mu naklonjen - ovaj će svijet prirasti
za srce pa će mu nametnuti zauzetost, i neće se osloboditi njegovog napora,
pothranjivat će beskrajnu nadu i gajit će beskrajnu pohlepu. " Isa, sin Merjemin,
alejhis-selam, jednom prilikom je rekao: "Ovaj svijet je Iblisova njiva, a oni
koji mu se odaju jesu Iblisovi zemljoradnici. " Alija, radij allahu anhu, govorio
je: "Ovaj svijetje sličan zmiji: njena koža je glatka, ali je otrov ubitačan. Stoga
okreni Jeda onome što te na njemu zadivljuje jer od njega posjeduješ samo mali
dio, ne brini se za njega jer si uvjeren da ćeš ga napustiti, strogo ga se čuvaj,
a budi spreman da ga prihvatiš, jer kada se čovjek oda ovome svijetu i osjeti
radost, on mu donese neprijatnost, a kada mu ukaže prijateljstvo, on mu donese
samoću. " Neki rječiti ljudi imali su običaj reći: "Ovaj svijet je pomućeno piće
onome ko pije, ne ostaje u rukama onoga ko mu se oda i donosi smutnje i
iskušenja, pa mu zato okreni leda prije nego što se on od tebe okrene, zamijeni
ga boljim svijetom prije nego što on zamijeni tebe, uistinu, njegovi užici i slasti
nestaju, njegove se prilike mijenjaju, ali posljedice ostaju. " S tim u vezi, neki
mudraci su rekli: ��avaj svijet doživi kao siromašan čovjek koji će ga napustiti,
a nemoj ga doživjeti kao njegov zaljubljenik. " Tu su i sljedeći stihovi:
Zar ovaj svijet snu sličan nije, i zar ugodan život vječno ne traje!
O jučerašnjem užitku razmisli: zar ti se ne čini kao da si ga sanjao?
A mnogo je onih koji se prave da ih ovaj svijet ne interesira
i da su prema njemu nemarni, a u tome nisu isk;eni.
93
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ovaj svijet je u Allaha beznačajan između ostalog i zbog toga što se prema
Allahu griješi samo na njemu i što se Džennet može zaslužiti samo odricanjem
od njega. " Sufjan prenosi da je Hi dr upozorio Musaa, alejhis-selam: "O Musa,
kloni se ovoga svijeta i okreni mu leđa, jer on nije tvoja kuća ni mjesto ostanka!
Ovaj svijet je stvoren zato da bi se ljudi na njemu pripremili za onaj svijet. "
Glede toga je Isa, sin Merjemin, alejhis-selam, rekao: "Ovaj svijet je most, i
pređite ga, a nemojte na njemu živjeti kao da ćete na njemu vječno ostati. "
Opisujući dunjaluk, Alija, radijallahu anhu, rekao je: "U njegovom početku
je napor, kraj nagovještava prolaznost, za dopušteno će se polagati račun, za
zabranjeno slijedi kazna. Zdrav se osjeća sigurnim, bolesnik se kaje, bogat je
na iskušenju, siromah tuguje, mimoiđe onoga ko za njim trči, dolazi onome ko
mu ne pridaje važnost, zaslijepi onoga ko gleda njegove ljepote, a ko ga doživi
kao sredstvo progleda. " Neki rječiti ljudi savjetovali su: "Ovaj svijet se zanosno
pojavljuje, a bježeći nestaje, dolazi umorno, a odlazi hitro. Dobro na njemu
neznatnoje, život na njemu kratakje, njegov dolazak varkaje, nestanakje bolan,
njegove slasti prolazne su, a posljedice su trajne. Neka čovjek zato iskoristi
vrijeme i prilike, neka od sebe uzme za sebe, i neka već danas pripremi za
sutra. " Kada je riječ o ovome svijetu, Vehb b. Munebbih, rahimehullah, govorio
je: "Ovaj svijet i ahiret slični su dvjema inočama: ako čovjek jednu zadovolji,
drugu rasrdi. " Abdulhamid, rahimehullah, izjavio je: "Ovaj svijet ima nekoliko
etapa, ipak naposljetku prolazi i nestaje. " Neki mudraci su kazali: "Ovaj svijet
je sigurna nesreća, ili blagodat prolazna. " U mudrosti stoji sljedeće: Ovćlj svijet
je svjedok protiv sebe. Tu su i sljedeći stihovi:
Život iskoristi ako si razborit, i od zla odvraćaj a na dobro navraća}.
Ako vjeru svoju sačuva, čovjeku ono što ga od imetka mimoiđe neće ·
naštetiti. ·
Svijet ovaj ne vrijedi ni koliko krilo mušice, a kamoli koliko krilo ptice.
Allah nije zadovoljan da ovaj svijet nagrada vjerniku bude,
niti time da nevjerniku kazna na njemu bude.
S tim u vezi, prenesen je sljedeći Resulullahov, sallallahu alej hi ve sell em,
hadis: "Na ovome svijetu su dvije suprotnosti: radost i tuga, a obojeje prolazno,
i zato se klonite onoga što prolazi, a umara}te se radeći za ono što je vječno. "
Isa, alejhis-selam, jednom prilikom je rekao: "Nemojte se svađati s ljudima
zbog dobara ovoga svijeta, pa da se oni svađaju s vama zbog vaše privrženosti
vjeri, jer nećete dobiti ono što oni imaju, a niti ćete sačuvati svoju vjeru. " Alija,
radijallahu anhu, dao je divan savjet rekavši: "Nemoj biti kao čovjek koji u
vezi s ovim svijetom govori onako kako govore skromni, ali radi za njega onako
kako rade oni koji su ga željni: ako nešto dobije, nije mu dovoljno; ako mu bude
uskraćeno, nije zadovoljan; ne može zahvaliti na onome što mu je dato, a još
više želi; odvraća ljude od zla, a sam se zla ne prolazi; navraća ljude na ono
94
što sam ne čini; voli dobre, ali ne čini ono što oni čine; te mrzi zločeste, a sam
je zločest. " Hasan el-Basri govorio je: "Ovaj svijet je samo briga, a radost na
njemu slična je vjetru. " Neki učenjaci su zapisali sljedeće: "Prilike na ovome
svijetu brzo se smjenjuju, njegov izgled se brzo mijenja, nosi velike spletke i
uvijek vara. Stoga, ispriječi se uzrocima koji te navode na slijeđenja prohtjeva,
pothranjuj nadu najviše do kraja dana i živi kao da vidiš nagradu za svoja djela. "
Neki mudraci su zapisali sljedeće: "Ovaj svijet je bolno iskušenje, ili strašna
smrt. " Pjesnik je spjevao:
Zapostavi ovaj svijet, na njemu iza dobra zlo dolazi,
on je majka koja svoju poslušnu djecu upropaštava.
A svaki čovjek stremi onome što raduje ga,
želje ga vode i nade lažne obmanjuju.
Nakon slasti plodovi gorki budu,
a u kaburu rob i slobodnjak istovjetni su.
Ako čovjek uguši ljubav prema ovome svijetu, bit će pošteđen i pošteđen
sljedeće tri stvari: prvo, sažaljenja koje prema ovom svijetu gaji onaj ko ga voli
i opreza koji ima zaljubljenik u njega, a uz sažaljenje ne ide povjerenje niti
uz oprez ide smiraj ; drugo, obmane njegovih ljepota, a to će ga sačuvati od
nesreća, jer onaj ko na ovome svijetu uživa obmanut je, a onaj ko je obmanut
živi u stalnom strahu; i, treće, umaranja i ulaganja truda u njegovom stjecanju,
jer ko nešto zavoli teži mu, a ko nečemu teži mučno se zalaže da ga ostvari; i
onaj ko teži ostvarenju dobara ovog svijeta nesretan je ako ih ostvari, a lišen
ako ne ostvari. Prenosi se da je Resullullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"O Kabu, ljudi osviću u dvije kategorije: oni koji svoju dušu spase i oni koji
je upropaste. " Isa, alejhis-selam, govorio je: "Vi se trudite da steknete ovaj
svijet, mada nafaku dobijate bez djela, ali se ne trudite da steknete onaj svijet,
iako ga nećete steći osim s djelima. " Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: "U
poteškoće ovoga svijeta ubraja se i to štoje promjenjiv i prevrtljiv: jedno popravi
narušavajući drugo, obraduje nekog ražalostivši nekog drugog. U pouzdavanju
u njega opasnost je, a povjerenje u njega obmanaje. " Neki mudraci su govorili:
"Darovi ovoga svijeta strašni su, vrijeme je veliki zavidnik: izmijeni sve čega
se dočepa; a čovjekove potrebe na njemu nikada ne prestaju. " Kada čovjek
ostvari više od onoga čemu je težio, to baci za leđa i kaže: "U ovome bi bila
radost - da nije obmana, i užitak - da je vječno, i vlast - da nije propast, i
dostatnost - da nije prolazno, i vrijednost - da nije pokudno, i pohvalno -
da nije već izgubljeno, i bogatstvo - da nema smrti, i uzdignuće - da nije
poniženosti, i veličina - da nije iskušenja, i ljepota - da nije tuge; a to je dan
za čije se sutra može garantirati. " Neki mudraci, opet, ovako su zapisali: "Ovaj
svijet u svojoj vlasti imali su mnogi: pohlepni i skromni, pa niti je pohlepni
ostao, a niti je skromni bio pošteđen. " S tim u vezi, Ebul-Atahija je spjevao
sljedeće stihove: "Ovaj svijet kuća je neprijatnosti, manjkavosti, prolaznosti i
95
koji dug život želiš - u tome je za tebe šteta - kada mladost prođe i ostariš, zmij
prolivanja krvi,/i da stekneš sva dobra ti, umrijet ćeš a nećeš se zadovoljiti./0 ti
da dobra u životu nema kad star si. " Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Moj Allahu, Tebi se utječem od beskorisnog
znanja, nezasitne duše, neskrušenog srca i oka koje ne rosi suzama! Zar čovjek
očekuje išta drugo osim bogatstva koje će ga učiniti obijesnim, ili siromaštva
koje će učiniti da sve zaboravi, ili bolesti koja će ga unakaziti, ili starosti
koja će ga onemogućiti, ili Dedždžala, a on je najgore što se čeka, ili Smaka
svijeta, a Smak svijeta je užasniji i gorči! " Pripovijeda se da je Svevišnji Allah
objavio Isau, alejhis-selam, sljedeće: "Od svoga srca daj Mi skrušenost, od
tijela poniznost, a od očiju suze, jer ]a sam, uistinu, blizu. " Isa, alejhis-selam,
jednom prilikom je rekao: ��lJah je objavio ovom svijetu: 'Ko Meni bude u
službi, ti njemu budi u službi, a ko tebi bude služio, njega iskoristi! "' Kada je
o tome riječ, neki rječiti ljudi su zapisali sljedeće: "Svoju dugu nadu pn�'oči u
djela u kojima podbacuješ, jer je ovaj svijet sličan hladu oblaka i snu spavača,
a onaj ko ga spozna pa ga opet traži, takav je na pogrešnom putu i lišen je
sreće. " Neki mudrac zapisao je sljedeće: "Nemoj blagostanje na ovome svijetu
nipošto doživjeti kao garanciju da nećeš ostati bez dobara, i nemoj vlast nipošto
doživjeti kao garanciju da nećeš biti ponižen. " A jedan drugi mudrac govorio
je: "Ono što je minulo od ovoga svijeta kao da nije ni bilo, a ono što predstoji
kao da je prošlo. " Neko je upitao jednog pobožnjaka: "Kako je tvoja duša
prihvatila odricanje od ovoga svijeta?", na šta je kratko odgovorio: "Uvjerio
sam se da ću ga napustiti uprkos mome protivljenju, pa sam odlučio da ga
napustim dobrovoljno. " Neko je upitao Hurku b. en-Numan: "Šta tije, plačeš?"
Ona je odgovorila: "Plačem jer vidim da je moja porodica u veselju, a nijedna
kuća neće biti ispunjena veseljem a da poslije toga neće biti ispunjena tugom. "
Ibnus-Semmak imao je običaj kazati: "Koga ovqj svijet ohrabri da uživa je; mu
teži, takav će iskusiti zlokobnost ahireta jer se otuđuje od njega. " Autor djela
Keliletu we dimna zapisao je: "Onaj ko stječe ovaj svijet sličan je čovjeku koji
pije morsku vodu: što je više pije, to je žedniji. " Omer b. Abdulaziz recitirao je
sljedeće stihove:
O nemarni, tvoji dani su prožeti zaboravom i nemarom,
a tvoje noći dugim snom; nesreća te sigurno očekuje.
Raduješ se onome što prolazno je i ostvarenju želja svojih
veseliš se kao što spavač u snu uživa,
i baviš se onim za čijim ćeš nestankom žaliti,
a tako na ovome svijetu samo životinje žive.
Neki čovjek je čuo jednog čovjeka kako se obraća svom prijatelju: "Ne
dao ti Allah da doživiš ikakvo zlo ! " , pa je rekao: "Kao da si molio da tvoj
prijatelj umre, jer sve dok je živ, čovjek mora nailaziti na zlo." Ovo ćemo
završiti stihovima Ebul-Atahije:
96
Vrijeme je surovo, makar bilo ljudima naklonjena,

ono naprijed korača, ali se· čini da mirno je.
Druga mogućnost jeste da čovjek vjeruje u sve čime ga njegova duša
daruje i da prihvata sva čuda koja se u njoj odvijaju, i tada će saznati daje njen dar
bolan i da će čovjek taj isti poklon vratiti, i to nakon što za sobom ostavi grijehe
koje je uzrokovala i propast koju je ostavila nakon izlaska iz tijela. Prenosi
se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao
sljedeće: "Čovjek se na Sudnjem danu neće pomjeriti sve dok ne položi račun za
tri stvari: za svoju mladost - u šta ju je potrošio, za život - u šta ga je proživio i
za imetak - kako ga je stekao i u šta ga je potrošio. " Prenosi se da je Isa, alejhis
selam, rekao: "U bogatstvu postoje tri manjkavosti. " Prisutni upitaše: ��o Isa,
koje su to manjkavosti?" On odgovori: ��Čovjek ga stječe na zabranjen način. "
'}1 ako ga stječe na dopušten način?", upitaše, na šta odgovori: "Onda ga troši
u zabranjeno. " Oni ponovo upitaše: ')1 ako ga troši u dopušteno?" "Onda ga
imetak odvraća od robovanja Allahu ", zaključi Isa, alejhis-selam. Ebu Hazim
je jednog dana ušao kod Bišra b. Mervana upitavši ga: ��o Ebu Hazime, kako
se osloboditi nesreće u koju smo zapali?" Bišr mu odgovori: "Ono što je tvoje
troši samo u dopušteno, a ono što nije tvoje uzmi samo s pravom. " Ebu Hazim
ga preupita: "O Ebu Hazime, a ko to može?" Na šta je Bišr kratko odgovorio:
"Zbog toga će Džehennem biti ispunjen džinnima i ljudima zajedno, i zbog toga
su židovi prebacivali Isau, sinu Merjeminom, alejhis-selam, da je siromašan, a
na to im je odgovarao: 'Unesrećeni ste bogatstvom! ' " Neki ljudi su ušli u kuću
jednog pobožnjaka i, kako nisu našli ništa na šta bi sjeli, on je rekao: "Da je
ovaj svijet vječan, nabavili bismo namještaj. "
Jednom pobožnjaku je rečeno: uzar nećeš testamentom ništa ostaviti?"
On je odgovorio: 'j\ šta ću ostaviti! Allaha mi, nemam ništa, niti je meni. ko
što dužan, niti sam ja kome što dužan. " Razmislimo o udobnosti i miru koje je ·
ovaj čovjek sebi osigurao ! Odatle je rečeno: "Siromaštvo je zapravo bogatstvo

za koje se neće polagati račun. " Neko je sugerirao Isau, alejhis-selam: "Zašto
se ne oženiš?", na šta je odgovorio: "Nama predstavlja radost samo nadmetanje
glede budućeg svijeta! "Neko mu je, opet, sugerirao: "Zašto ne moliš Svevišnjeg
Allaha da ti podari magarca?", na šta je Isa, alejhis-selam, odgovorio: "]a sam
u Allaha Vredniji od toga da me učini slugom magarca. " Neko je upitao Ebu
Hazima, radijallahu anhu: "Šta je tvoje bogatstvo?" "Zadovoljstvo Allahom
i neovisnost od ljudi", kratko je odgovorio. Taj isti čovjek rekao mu je: 'Ti
si zacijelo siromah! " A na to je odgovorio: ��Kako ću biti siromah a mome
Gospodaru pripada sve što je na nebesima, sve što je na Zemlji, sve što je
između nebesa i Zemlje i sve što je ispod zemlje?! " Neki mudraci su zapisali
sljedeću mudrost: "Možda će ljudi pozavidjeti čovjeku na blagodati koja je
glede njega nesreća, a možda će se sažalijevati nad čovjekom zbog neke bolesti
koja je glede njega sreća. " Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: "Skromnost
dolazi kao rezultat ispravnog uvjerenja, a ispravno uvjerenje rezultatje istinitosti
97
vjere. Onaj ko pothranjuje ispravno uvjerenje moći će biti skroman na ovome
svijetu, a onaj čije je vjerovanje čvrsto imat će uvjerenje u nagradu. I neka
čovjeka nipošto ne obmane zdravlje ni to što u prošlosti nije imao iskušenja,
jer je život kratak i nemoguće je da čovjek uvijek bude zdrav. " Tu su i sljedeći
stihovi:
Možda će stabljika plodove davati,
a onaj ko ju je posadio to neće vidjeti,
a vrijeme prođe prije nego čovjekova svadba dođe.
Ako čovjek uspije savladati svoju dušu kada se radi o ovoj mogućnosti,
moći će ostvariti tri stvari: prvo, iskren odnos prema sebi, jer se duša povinovala
čovjeku, i ' njeno držanje pod kontrolom, jer se pouzdala u njega - onaj ko sebe
vara obmanjen je, i teško njemu ! ; drugo, skromnost glede onoga što nema, da
bude pošteđen tereta i posljedica njegovog stjecanja; i, treće, korištenje prilike
udjeljivajući imetak u dobro i njegovo davanje onome ko ga zaslužuje, da bi
čovjeku bio ušteđevina na onome svijetu, a ne razlog kazne. Prenosi se da je
neki čovjek rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sell em: "Allahov Poslaniče,
ja mrzim smrt! " Vjerovjesnik, saliallahu alej hi ve sellem, upitao ga je: "Imaš
li imetka?" 1'/mam ", odgovori čovjek. Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, preporuči: "Udijeli svoj imetak! Zaista je čovjekovo srce vezano za
imetak. " Aiša, radij allahu anha, pripovijedala je: "Zaklali smo ovcu i udijelili
je kao milostinju. Rekla sam: 1\llahov Poslaniče, ostala je samo plećka ', ali
je on rekao: 'Sva je ostala, osim plećke! "' Pripovijeda se da je Abdullah b.
Ubejdullah b. Utba b. Mesud prodao kuću za osamdeset hiljada srebrenjaka,
i neko mu je predložio da određen iznos ostavi svome djetetu, na šta je rekao:
"Ovaj imetak učiniti ću svojom ušteđevinom kod Svevišnjeg Allaha, a svome
djetetu ostavljam Allaha ", i sve je udij elio. Neko je ukorio Sehla b. Abdullaha
el-Mervezija zbog udjeljivanja mnoštva milostinje. Na to je samo rekao: "Kada
bi čovjek htio preseliti u drugu kuću, da li bi u prvoj išta ostavio! " Sulejman
b. Abdulmelik upitao je Ebu Hazima: "Zašto mi mrzimo smrt?" "Zato što ste
porušili onaj svijet, a ovaj svijet održavate u naprednom stanju, i zato vam je
mrsko napustiti napredno, a otići u porušeno ", objasnio mu je Ebu Hazim.
Neko je podsjetio Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu: "Zejd b. Haridža
ostavio je iza sebe sto hiljada srebrenjaka! ", a on je na to rekao: "Da, ali zlatnici
nisu njega ostavili! " Hasan el-Basri imao je običaj kazati: �·svaka blagodat koju
Svevišnji Allah da čovjeku povlači određenu odgovornost, osim blagodati koju
·\ �·� \}) � Ih
�
je dao Sulejmanu, alejhis-selam. U vezi s njim, Allah, dželle šanuhu, rekao je:
-.._) �
.
�
-- �
"'
·�
....
��
" ) �
' Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati! '
,
(Sad, 39).
98
� Edebud-dtJn]a ved-din
Tuje i Ebu Hazimova izjava: '�ko budemopošteđeni zla u onome što nam
je dato, neće nam štetiti odsutnost onoga što nam je uskraćeno. " A neki dobri
prethodnici govorili su: "Udjeljujte imetak, i bit će u vašu korist, a nemojte ga
ostavljati iza sebe, i tada će biti protiv vas. " Ibrahim b. Edhem, rahimehullah,
jednom prilikom je rekao: "Divni su ljudi koji kucaju na vaša vrata i traže:
'Želite li nešto poslati na onaj svijet? "' Seid b. el-Musejjib pripovijedao je:
"Pored mene je jednom prmkom prošao Sila b. Ešjem, i nisam se mogao
suzdržati a da mu se ne obratim: 'O Ebus-Sahba, moli Allaha za mene! '
Zamolio je: 'Dao ti Allah želju za vječnim, smanjio ti želju za prolaznim, dao
ti ono uvjerenje u kojem srce nalazi smiraj i koje je mjerodavno u vjeri! ' " Kada
se pogoršalo zdravlje Abdulmelika b. Mervana i kada je vidio perioca rublja
kako slaže odjeću, izjavio je: "Volio bih da sam bio perilac i da dan za danom
živim od onoga što zaradim! " Pošto je čuo za tu izjavu, Ebu Hazim samo je
rekao: "Hvala Allahu, Koji je dao da oni pred smrt žele naš položaj, Koji je
dao da mi pred smrt ne želimo njihovyoložaj! " U hadisu stoji da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Covjek govori: 'Moj imetak, moj imetak! '
O čovječe, zar je tvoje išta osim onoga što pojedeš pa probaviš, ili što obučeš
pa podereš, ili što udijeliš pa ovjekovječiš! " Halid b. Safvan govorio je: '1edne
noći sam probdjeo želeći bogatstvo i zamislio sam da imam bisere i zlato, ali
kada sam promislio, uvidjeh da su mi od svega toga dovoljna dva som una, dvije
čaše vode i dva pohabana komada odjeće. " Muverrik el-Idžli, rahimehullah,
govorio je: "O čovječe, svaki dan dobijaš opskrbu a opet tuguješ; svakog
dana skraćuje se tvoj život a ne tuguješ i tražiš još imetka zbog kojeg ćeš se
pohasiti a već imaš onoliko koliko ti je dovoljno. " S tim je u vezi i sljedeća Ebu
Hazimova izjava: "Razlika izmedu nas i vladara jeste u samo jednom danu:
kada je riječ o jučerašnjem danu, oni ne osjećaju njegov užitak, kada se radi o
sutrašnjem danu, on je neizvjestan i glede nas i glede njih; razlika je samo u·
današnjem danu, a ko zna šta će danas biti. " Neki dobri prethodnici govorili
su: "Izdigni se iznad onoga čega si lišen zbog neznatne koristi koju bi imao
da si to isto dobio. " Tu su i sljedeće izjave mudraca: "Ko se sustegne udjela
na ovome svijetu, on će u potpunosti dobiti svoj udio na budućem svijetu ";
"Sustegnuti se od ovoga svijeta prije nego što čovjeka obuzme lakše je nego
ga se odreći kada se stekne"; "Neka čovjek od ovoga svijeta stječe samo nužno
potrebno, neka iz stvari izvlači pouku i neka se žurno sprema za onaj svijet";
"Skroman čovjek ne očekuje odsutno sve dok ne izgubi prisutno "; "Za ovim
svijetom ne žudi onaj ko vjeruje u ahiret, a ko je uvjeren u polaganje računa
ništa neće preferirati nad Džennetom "; "Uspjet će onaj ko bude svodio račun sa
sobom, a propast će onaj ko zapostavi samoobračun. " A tu su i Ebul-Atahijini
stihovi: "Smatram da bogatstvo kazna je za bogate što ga je više, unizuje one
koji mu čast ukazuju, a uzdiže one koji ga bijednim drže./Ostavi ono što ti ne
treba, a uzmi ono čega potreban si. " El-Asmei je pripovijedao: '1ednog dana
sam ušao kod Haruna er-Rešida, rahimehullah, a on čita knjigu i po njegovim
obrazima klize suze. Pošto me primijetio, reče: 'Vidiš li šta je sa mnom?' 'Da,
99
vidim, vladaru pravovjernih ', odgovorio sam. On reče: 'Nisam zaplakao zbog
ovoga svijeta. ' Potom mi je dodao list na kojem su bili zapisani sljedeći Ebul
Atahijini stihovi: 'jesi li pouku uzeo iz sela uništenih, i iz slučaja onoga koga je
vrijeme uništilo pa ga se vojska njegova odrekla?/! onoga ko na svome krevetu
i minberu više nije? Pa gdje su vladari i gdje je ponos njihov?/Otišli su tamo
gdje i ti ćeš otići, bilo kasnije ili prije. O ti koji ovaj svijet preferiraš, jer sladak
je, o ti koji si spreman da se njime ponosiš, je li ti na pamet palo da se od njega
sustegneš jer smrt svemu kraj je! ' Potom je Harun er-Rešid, rahimehullah,
dodao: 'Allaha mi, imam osjećaj da se ovi stihovi odnose na mene, a ne na
ostale ljude. ' Uskoro je i umro, Allah mu se smilovao! "
Treća mogućnost jeste da čovjek sebe podsjeća na smrtni čas i da se

odvrati od pothranjivanja lažne nade, a sve da, pothranjujući nadu, ne pomisli
da je ionako kratak život - dug, da zbog toga ne zaboravi smrt i proživljenje.
Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj hutbi rekao
sljedeće: ��o ljudi, dani i godine prolaze, tijela se troše, dan i noć natječu se
kao što se natječu glasnonoše, približavaju sve daleko i čine da novo stari, a to,
Allahovi robovi, odvraća od strasti i potiče na činjenje dobrih djela, koja vječno
ostaju. " Misar je jedom prilikom rekao: ��Koliko je ljudi živo na početku dana,
ali ne dočeka njegov kraj i koliko ljudi čeka sutra, ali to sutra nije dio njihovog
života! Kada biste vidjeli kako se smrtni čas približava, zacijelo biste zamrzili
lažnu nadu. " Neki ensarija je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, ko je najrazboritij i čovjek, na šta je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, odgovorio: ��onaj ko se najviše sjeća smrti, ko se za nju najviše sprema.
Oni su razboriti ljudi, zaslužili su počast na ovome, a nagradu na budućem
svijetu. " Isa, alejhis-selam, jednom prilikom je rekao: "Umrijet ćete isto kao što
spavate, a bit ćete proživljeni isto kao što se budite iz sna. " Alija, radij allahu
.
anhu, savjetovao.je: ��a ljudi, bojte se Allaha, Koji čuje ma šta govorili, Koji
zna ma šta u sebi skrivali! Preduhitrite smrt koja će vas stići bježali od nje ili
je čekali! '' Tu je i izjava Alaa b. el-Musejjiba: "Prije smrti ne postoji nijedno
iskušenje koje je veće od nje, a smrt je lakša od svega što predstoji nakon
nje. " Neki mudraci su zapisali sljedeće: ��u prošlosti je opomena za budućnost,
potonji ima pouku u prvom, a sretnik se ne povodi za obmanom niti dopušta da
ga pohlepnost prevari. " Neki dobri ljudi rekli su: "Iza života na ovome svijetu
slijedi smrt, a nakon smrti vječni život, i neka zato iskoristi ovaj svijet, koji nije
vječan, u korist onoga života, koji nikada neće proći. " Neki učenjaci su imali
običaj kazati: "Kako da čovjek uživa kad protiv smrti lijeka nema! " S tim u
vezi, neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: "Svaki čovjek živi do svog smrtnog ·
časa i tada se zatvara knjiga njegovih djela. Zato, neka se čovjek žrtvuje za
sebe, neka uporedi današnji dan s jučerašnjim danom, neka se sustegne od
hrđavih djela i čini što više dobrih djela prije nego što istekne život i prije
nego što podbaci u trudu i djelima! " U mudrosti stoji: Ko ne poduzme činjenje
dobrih djela, dobra djela će mu izmaći. Ebul-Atahija spjevao je:
100
Šta je kaburima pa ne odgovaraju kada ih sjetan pozove!

Zato što su to rupe pokrivene kamenjem i pijeskom.
U njima su djeca, mladići i starci, a mnogo je dragih čiji rastanak težak
je bio,
ipak sam ga zemljom pokrio
i već sam ga zaboravio, a uskoro ću mu se pridružiti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao je jednog čovjeka
rekavši mu: "Budi skroman na ovome svijetu, i živjet ćeš slobodno; sustegni
se od grijeha, i smrt će u tvojim očima biti beznačajna; i dobro pazi s kim
ćeš izroditi djecu, jer nas/ijedne osobine imaju veliku ulogu. " Harun er-Rešid
jednom prilikom je rekao Ibnus-Semmaku sljedeće: "Posavjetuj me, ali nemoj
duljiti! " On mu je rekao: "Znaj da si ti prvi vladar koji će umrijeti! " Neki
beduin je izrazio saučešće čovjeku kojem je umrlo malehno dijete rekavši:
"Hvala Allahu, Koji ga je poštedio neprijatnosti ovoga svijeta i oslobodio ga
opasnosti onoga svijeta!" Neki dobri prethodnici govorili su: "Onaj ko bude
radio za ahiret postići će i ahiret i ovaj svijet, a ko preferira ovaj svijet, takvom
će biti uskraćen i ovaj i budući svijet. JJ Neki dobri ljudi govorili su sljedeće:
"Neka čovjek iskoristi to što smrtni čas još nije došao, mogućnost činjenja
dobra, a prestane se pozivati na opravdanja i razloge, jer je smrtni čas tačno
određen, dani nepovratno prolaze i život je kratak. " Neki mudraci su rekli
sljedeće: "Ljekar ima opravdanje za onu bolest koju ne može izliječiti. JJ A neki
rječiti ljudi su zapisali sljedeće: "Čini djela onoga ko odlazi s ovoga svijeta,
zato što smrt zasigurno dolazi i zbog Dana koji ćeš zacijelo doživjeti. " Prenosi
se da je Alij a, radij allahu anhu, nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem,
smrti spjevao sljedeće stihove:
Neznalicu obmanjuje nada njegova, a umire onaj kome smrtni čas dođe.
Kome se smrt približi, njemu od koristi nikakve smicalice nisu;
potonji ostati neće jer i prvi nestao je, a u kaburu jedini drug djela su.
A Ebul-Atahija spjevao je sljedeće stihove:
Ne budi siguran da ti smrt neće doći u bilo kojem trenutku,
makar te tjelohranitelji i čuvari štitili.
Znaj, smrtne strelice pogađaju i onoga ko od njih oklopom zaštićen je.
Čovjek spas očekuje a putem spasa ne hodi, zaista lađa po suhom ne
plovi.
Ako čovjek uspije savladati svoju dušu kada se radi o ovoj mogućnosti,
bit će pošteđen određenih poroka i počašćen određenim počastima. Bit će
pošteđen pothranjivanja nade koja upropaštava i obmanjuje, koja čovjeku ne
ide u prilog, jer je u pothranjivanju nade slaba dobit, a u obmani je velika šteta.
Bit će počašćen lahkim prihvatanjem onoga što se mora desiti, onoga što se
101
nikako ne može izbjeći. Ovo je zato jer se onaj ko s uvjerenjem zna da će se
nešto desiti priprema za taj događaj , i kada se desi, bude beznačajan u njegovim
očima. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
Ebu Zerru: uRazmišljanjem otrijezni svoje srce, tijelo liši sna i boj se Allaha,
svoga Gospodara ! " A Omer, radijallahu anhu, zatražio je od Ebu Zerra da ga
posavjetuje, na šta je Ebu Zerr samo rekao: uBudi zadovoljan s malo, boj se
smrti, neka ti život na ovome svijetu bude post, a smrt prekid posta. " S tim je
u vezi Omer b. Abdulaziz govorio: uNisam vidio da ičije saznanje sigurno
više liči sumnji bez uvjerenja od jekina kojeg mi imamo: ako to priznajemo,
onda smo nerazumni, a ako poričemo, onda nam propast predstoji. " Hasan el
Basri, rahimehullah, rekao je: uDan je tvoj gost, i lijepo prema njemu postupaj,
jer ako prema njemu lijepo postupiš, otići će hvaleći te, a ako prema njemu
ružno postupiš, otići će koreći te; a noć ima isti status. " El-Džahiz je u knjizi
El-Bejan zapisao sljedeće: ua čovječe, kada bi vidio koliko je malo ostalo od
tvog života, ne bi pothranjivao dugu nadu u život, poželio bi činiti više dobrih
djela, sustegnuo bi se od želja i spletki. Sutra, kada posklizneš, kajat ćeš se;
kajat ćeš se kada te tvoja porodica i sluge predaju zemlji, kada te se odreknu
najbliži i kada se od tvoga kabura okrenu najdraži. " Kada se Bišru b. Mensuru
približila smrt, obradovao se. Neko ga je upitao: uzar se raduješ smrti?" Na
to je odgovorio: '2ar smatrate da je odlazak Stvoritelju, Kojem se nadam,
sličan boravku među stvorenjima od kojih strahujem! " Neko je Ebu Bekru,
radijallahu anhu, dok je bio na samrtnoj postelji, sugerirao: uKada bi poslao po
liječnika! " On je odgovorio: uvećje dao dijagnozu. " ul šta tije rekao?", upitaše,
na šta on samo odgovori: uRekao je: ']a činim ono što hoću! "' Kada se Rebia
b. Husajm razbolio, upitali su ga hoće li pozvati liječnika. On je odgovorio:
uHtio sam poslati po njega, ali sam se sjetio Ada, Semuda, stanovnika Ressa
i mnogih drugih naroda između njih, sjetio sam Sf! da su i oni bili bolesni i
imali liječnike, ipak su svi pomrli. " Neko je upitao Enuširvana kada će život
na ovome svijetu biti ugodan, na šta je odgovorio: uKada čovjek bude činio
ono što treba da čini. " Neki mudraci su govorili: uKo se sjeća smrti zaboravlja
želje. " Neki književnici zapisali su sljedeće: uu vezi sa smrti pitaš, a smrt je
kao pero koje se izvadi iz tinte. " Neki rječiti ljudi govorili su: uNada odvraća od
sjećanja na smrt. " Neki književnici su recitirali stihove koji se pripisuju Aliji,
radijallahu anhu:
Kada bismo poslije smrti zapostavljeni bili,
smrt bi svakom čovjeku udobnost bila,
međutim, poslije smrti oživljeni ćemo biti
i za sve račun ćemo polagati.
Pjesnik je spjevao:
Ovaj svijet samo je odmaralište jahaču koji je posao svoj obavio,
pa poranio i vratio se, ali na šta se vraća - ni sam ne zna;
ono što sebi čovjek pripremi, zacijelo će u Allaha naći.
102
Seid b. Mesud pripovijeda da je Ebud-Derda, radij allahu anhum, zatražio:

"Allahov Poslaniče, posavjetuj me! " "Zarađuj halal-nafaku, čini dobra djela,
moli Svevišnjeg Allaha da ti daje opskrbu dan za danom i ubrajaj sebe među
mrtve! ", reče mu Resulullah, sallallahu alej hi ve sell em. Rebi a b. Haj sem poslao
je pismo svom bratu u kojem je stajalo sljedeće: "Pripremaj se za onaj svijet,
oslobodi se ovoga svijeta i sam sebe savjetuj! Selam! " Neki dobri prethodnici
govorili su: "Bogatstva ovoga svijeta imat će onaj ko ga se čuva, a ovaj svijet će
upropastiti onoga ko je siguran od njega. " Muhammed b. Vasia, rahimehullah,
prošao je pored nekih ljudi pa ih je neko pohvalio rekavši: "Ovo su skromni
ljudi! " Na to je samo izjavio: "Zarje ovaj svijet toliko vrijedan da se hvali onaj
ko se susteže od njega! " Neki mudraci zapisali su sljedeću mudrost: "Sretnik
je onaj ko uzme pouku iz jučerašnjeg dana i pripremi se, a nesretnik je onaj ko
gomila ono što će ostaviti nekom drugom i škrtari na sebi. " Neki rječiti ljudi,
opet, zapisali su sljedeće: "Nemoj zaspati a da nisi napisao testament, makar
bio zdrav i mlad, jer vrijeme može prevariti, a ono što je predodređeno desit će
se. " Tu su i sljedeći stihovi:
Ko bude znao da smrt stići će ga, da je kabur njegovo boravište i da
proživljen će biti,
i da će između divnog Dženneta i žarke Vatre na Kijametskom danu
stajati,
znat će da sve na čemu je, osim svijesti o Allahu, nedostojno je.
I vidiš da onaj koji se naklonio ovom svijetu ne zna da smrt će ga uzdrmati.
Džafer b. Muhammed prenosi od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu,
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom obraćanju rekao
sljedeće: "O ljudi, čeka vas kraj, i spremajte se za njega, ispred vas je putokaz,
i slijedite gaf Doista vjernik živi između dva straha: strahuje za prošlost - šta
će Allah s njim uraditi zbog prošlosti, i strahuje zbog budućnosti - šta je Allah
odredio da će se desiti. Neka se čovjek zato potrudi da za sebe pripremi, neka
ovaj svijet iskoristi za ahiret, neka iskoristi život prije smrti, jer je ovaj svijet
stvoren radi vas, ali vi ste stvoreni radi onoga svijeta. Tako mi Onoga u Čijoj
ruci je Muhammedov život, nakon smrti čovjek ne može zaslužiti Allahovu
naklonost, poslije ovoga svijeta nema druge kuće osim Dženneta, odnosno
Vatre. " Hasan el-Basri, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio: "Smrtni čas
je davno određen, danas je djelo, a sutra nada. " Rukovođen ovom izjavom,
Ebul-Atahija je spjevao sljedeće stihove:
U onome što je prošlo i u onome što će doći užitak sada ne osjeća ko ga
želi,
život je ono u čemu si sada.
Nauči se na malo, u protivnom tvoja duša će tražiti više nego što joj treba.
103
Neko je upitao jednog pobožnjaka: "Šta je s tobom pa se oslanjaš na štap
a nisi ni star ni bolestan ?" Odgovorio je: "Uistinu sam svjestan da sam samo
putnik, daje ovo prolazan svijet i daje štap oruđe s kojim se putuje. "Rukovođen
ovom izjavom, jedan pjesnik je spjevao sljedeće stihove: "Nosim štap ne zbog
slabosti niti što sam ogrbavio od starosti,/već ga uvijek nosim da bih znao kako
samo putnik sam. " Neke sufije su govorile: "Ovaj svijet kratko traje, i zato ga
iskoristi u pokornosti Allahu, dželle šanuhu. " Zul-Karnejn, radij allahu anhu,
rekao je: "Na ovome svijetu živimo kao neznalice, nemarni, a napuštamo ga
nevoljko. " Tu je i sljedeća Abdulhamidova, rahimehullah, izjava: "Čovjek je
zatočenik svog kratkog života. " Savjetujući ljude, neki čovjek je rekao sljedeće:
"Začudno je da se ne susteže od grijeha onaj ko se boji kazne i začudno je da
ne čini dobra djela onaj ko želi nagradu na onome svijetu! " Neki mudraci su
govorili sljedeće: "Onaj ko čini zlo mrtav je makar bio živ, a onaj ko je činio
dobro živje makar bio u kaburu: sadašnjost i budućnost zavise od djela. " Kada
se radi o tome, tu su sljedeće izjave dobrih prethodnika: "Neka nam Allah
pomogne protiv usta koja govore, srca koja znaju i djela koja su oprečna svemu
tome"; "Noći i dani mijenjaju čovjeka, neka zato čini dobro u njima "; "Radite
za onaj svijet u ovim danima koji prolaze kao da Jete "; "Smrt je krajnje što
čovjeka čeka, i neka se zato snadbije na ovome svijetu za onaj svijet"; "Allahovi
robovi, pazite se, pazite se! Allaha mi, On je sakrio naše grijehe toliko da nam
se čini da ih je već oprostio i toliko nam vremena dao da nam se čini da nas je
već zapostavio "; "Dani su zapravo stranice na kojima ispisujete svoja djela pa
ih ovjekovječite najljepšim djelima! " U mudrosti stoji: Prihvati savjet starije
osoba makar požurio da te posavjetuje. Isto tako, rečeno je da Sunce, kada
god izađe, podsjeća na jučerašnji dan. Muhammed b. Bešir, rahimehullah,
spjevao je sljedeće stihove: 'jučerašnji dan pravedan svjedok je, a i današnji
dan o djelima svjedoči./Ako si jučer nešto ružno počinio, poprati to dobrim
djelom i bit ćešpohvaljen./A dobro za sutra ne odgađaj, jer sutra će doći a ti ćeš
možda mrtav biti. " Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Nisam vidio nešto slično
Džennetu, a, opet, spava onaj ko ga želi, niti sam vidio nešto slično Vatri, a,
opet, spava onaj ko od nje bježi. "Isa, alejhis-selam, rekao je: "Allahovi štićenici
koji se ničega neće bojati niti će tugovati jesu oni koji ovaj svijet doživljavaju
dubinski, dočim ga ljudi doživljavaju površno; koji preferiraju budući svijet,
dočim ljudi preferiraju ovaj svijet; koji se sustežu od mnogih dobara bojeći se
da ona ne umrtve njihova srca i koji se klone mnogih dobara jer znaju da će ih
ta dobra napustiti. " Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Ljudi se dijele na dvije
kategorije: onaj čovjek koji želi ovaj svijet, i njemu ne dajte ono što želi jer
će se možda pokvariti ako to ostvari, i onaj čovjek koji želi onaj svijet, a kada
vidite takvog, natječite se s njim. " Kada je Ehud-Derda, radij allahu anhu, došao
u Šam, rekao je: "O stanovnici Šama, poslušajte riječi svog iskrenog brata!"
Okupili su se oko njega, i on nastavio: "Sta vam je pa gradite ono u čemu nećete
stanovati i gomilate ono što nećete pojesti? Zaista su narodi prije vas gradili
104
visoke kule, pothranjivali dugu nadu i mnogo gomilali pa se ispostavilo da je

njihova nada bila uzaludna, gomilanje pogubno, a njihova boravišta kaburovi. "
Ebu Hazim je izjavio: "Doista je ovaj svijet obmanuo mnoge narode pa su na
njemu postupali bespravno, ali ih je smrt preduhitrila, i svoj imetak su ostavili
onima koji im zbog toga nisu zahvalili, a stigli su kod onih koji neće prihvatiti
njihovo pravdanje. Mi smo stvoreni poslije njih, i treba da pogledamo u njihova
loša djela, pa ih se klonimo, i da razmislimo na čemu im zavidimo, pa da to isto
činimo. " Jedan pobožnjak je prošao pored vrata kraljevog dvorca i samo rekao:
"Nova vrata, ali sigurna smrt i dug put nakon nje!"
Jedan pobožnjak je prošao pored čovjeka oko kojeg su bili okupljeni
ljudi i upitao: "Šta je s njim?" "Jadnik, neko mu je ukrao ogrtač! ", odgovoriše.
Tada je pored njih prošao drugi pobožnjak i dao mu ogrtač, na šta je čovjek
samo rekao: "Istinu je rekao Uzvišeni Allah:
,. ' ::;
� � 0l
' ...vaš trud je zaista, različit .. .' (EI-Lejl, 4).
,
Umjesno je da ovdje navedemo sljedeće mudre izjave: ��Nepravedan je

prema sebi onaj ko je uvjeren u proživljenje poslije smrti i polaganje računa a
ravnodušan je prema nagradi na onome svijetu "; "Pothranjivanjem duge nade
srce otvrdne, a pothranjivanjem iskrene namjere smanjuju se grijesi "; ��Čuvaj
se želja, jer su želje potpunina nerazumnih, one odvraćaju od ahireta i od ovoga
svijeta "; "Skrati svoju nadu, ta i život je kratak, a uljepša} svoju biografiju, jer
činjenje dobročinstva lahko je. " Abdullah b. el-Mu'tezz, rahimehullah, jednom
je prilikom spjevao sljedeće stihove:
Svakog sata bliži smo smrti jer dani naši ograničeni su i prolazni,
i znamo da smrt velika istina je, alije zbog želja čini nam se da ona lažje.
Ružno je podbaciti u mladosti, a još ružnije je podbaciti kada sjede vlasi
pojave se,
zato ovaj svijet napusti poputninom bogobojaznosti, jer život tvoj kratak
je,
samo nekoliko dana traje.
A Abdulmelik b. Mervan recitirao je sljedeće stihove:
O čovječe, promišljen budi i trudi se jer ćeš umrijeti;
ono što prođe kao da ni bilo nije, a ono što će biti kao da bilo je.
Sulejman b. Abdulmelik pogledao se u ogledalo i rekao: "Ja sam mlad
vladar! " Na tu njegovu izjavu robinja je spjevala sljedeće stihove:
Divan bi bio kad bi vječno živio, ali ljudi vječni nisu,
i u tebi mahan u vidjeli nismo, osim to što prolazan si.
lOS
Abdulaziz b. Abdussamed prenosi da je Enes, radijallahu anhu,
pripovijedao: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nam se s deve
podrezanog uha rekavši sljedeće: 'O ljudi, ponašamo se kao da smrt na ovom
svijetu nije nama odredena, vladamo se kao da istinu na ovom svijetu ne moramo
mi slijediti, postupamo kao da su umrli koje ukopamo putnici i da će nam se
ubrzo vratiti, kopamo njihove mezare i trošimo njihovu ostavštinu kao da ćemo
poslije njih vječno živjeti; zaboravili smo sve opomene i sigurni smo od svih
iskušenja. Blago onome koga njegove mahane odvrate od istraživanja mahana
drugih ljudi, onome ko udjeljuje ono što je stekao na dopušten način, onome
ko je sažaljiv prema dužnicima i siromašnima, onome ko se druži s učenim
i mudrim ljudima! Blago onome ko sebe odgoji, onome čije je ponašanje
lijepo, onome čija je nutrina zdrava! Blago onome radi prema znanju, onome
ko poučava druge, onome ko se sustegne od svoga mišljenja, onome kome je
dovoljan sunnet i onome ko ga ne prekoračuje prihvatajući novotariju! "' Isto
tako, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Sjećajte se ahireta posjećujući mezare i kupajte umrle, jer je u tome liječenje
tjelesnih bolesti i velika opomena. " Rebia b. Hejsem, rahimehullah, iskopao je
u svojoj kući mezar, legao bi u njega kada bi osjetio okrutnost srca, ostajući
ležati određeno vrijeme, zatim bi proučio sljedeći ajet:
tiJ ,.
� �� J I::: �l '"'"' l� l 0 J . "1 :../ Jli �� -:: 11 J J l>-1 �l>.- 1�1 o: �

� "". ", a
� ,., ...-.
"� � "
� i.5:""' � �) J_:- ');" y-' �
� l?"
�;;
"Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: ' Moj Gospodaru, povrati
me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio! "' (El-Mu'mi nun, 99-
100)
Onda bi sam sebi rekao: "Vraćena si, dušo, pa čini dobro! " I to bi mu dalo
snage određeno vrijeme. Ebu Muhriz et-Tufavi izjavio je: "Kaburje bio opomena
i drevnim narodima. " Na pitanje šta je najveća opomena, jedan pobožnjak je
odgovorio: "Razmišljanje o kaburu. " Rukovođen ovom izjavom, Ebul-Atahija,
rahimehullah, spjevao je: "Šutljivi mezari i tiho vrijeme opominju te, govore
ti o ljudima koji nestali i umrli su,/dok si živ bio svoj mezar vidio si, o zluradi,
koji se smrti drugih raduješ, i tebe će smrt stići, a zluradost se protiv tebe i
prije okrenuti može. " Na jednom kaburu je zapisano sljedeće: "Mnoge smo
pobijedili, ali smo ipak ostali kao pouka onima koji razmišljaju. " Na drugom je
zapisano ovako: "Ko pothranjuje nadu u vječni boravak na Zemlji a vidi gdje
smo mi završili obmanut je. " U mudrosti stoji: Mnogo je onih koji znaju istinu,
ali je ne slijede. U drugoj mudrosti stoji: Ko već nije umro umrijet će. Neki
dobri ljudi govorili su: "U smrti svakog čovjeka za nas je pouka, a u njegovom
imetku opomena. " Neki učenjaci su kazali: "Ko ne uzme pouku iz smrti
neće uzeti pouku ni iz ma čijih riječi. " Neki rječiti ljudi izjavili su: "Nijedan
trenutak ne prođe a da ne uništi dio čovjeka. " Rukovođen ovom izjavom, Ebul
Atahija, rahimehullah, opet, spjevao je: "Znaj da vrijeme prolazi i pazi u šta
106
ćeš svoj sutrašnji dan potrošiti,/nijedan tren užitka ne prođe a da dio čovjeka ne
odumre. " Kada je umro Aleksandar, neki mudraci su rekli: "jučer bijaše vladar,
a o tome još više svjedoči današnji dan, i danas je u Aleksandru veća pouka
nego u jučerašnjem danu. " Opet ćemo navesti Ebul-Atahijine, rahimehullah,
stihove koje je spjevao rukovodeći se prethodnom izjavom: "Dovoljno je tuge
što zakopao sam te i što sam zemlju otresao s ruku na kaburu tvome, u tvome
životu imao sam mnoge pouke, a danas si veća pouka nego kad si živ bio. "
Mudraci su govorili: "Kada bi grijesi imali smrad, ljudi bi se osramotili i ne bi
jedni s drugima sjedili. " I ovu izjavu je Ebul-Atahija, rahimehullah, pretočio
u stihove: "Allah nam je dobro učinio jer dao je da grijesi smrad nemaju, u
protivnom, čovjek bi se, iako je obučen, osramotio. " A sve ove izjave uzete su
iz Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Kada biste vidjeli grijehe
jedni drugih, ne biste ni bili pokopavani. " jedan čovjek je poslao pismo Ebul
Atahij i, rahimehullah, u kojem je stajala sljedeća molba: "O Ebu Ishak, drag si
mi kao otac, imam povjerenja u tvoju ljubav, pa mi iz svoje razboritosti pomozi
da savladam svoje mahane. " U odgovoru su stajali sljedeći stihovi: "Naprezao
se ili ne, pokorava} se Allahu, svome Gospodaru daj ono što od robova Svojih
traži. " Neki mudraci su kazali: "Kome budu predstavljali radost njegovi sinovi,
ozlojedit će ga starost. " I ovu izjavu je Ebul-Atahija, rahimehullah, pretočio u
stihove rekavši:
Sve što je više djece, to je otac stariji,
i mladost njegovih sinova smrt njegovu usporiti neće.
Pripovijeda se da je Zirr b. Hubejš živio stotinu i dvadeset godina, a kada
mu se primakla smrt, spjevao je sljedeće stihove:
Kada čovjek djecu izrodi, i kada se zbog starosti njegova glava tresti
počne,
i kada ga bolesti razne pogode, to se približila žetva onoga što posijao je.
Neki čovjek je poslao Salihu b. Abdulkuddusu sljedeće stihove: "Smrt
su vrata na koja svako će ući, i da mi je znati u koju ću kuću nakon smrti
ući ! " Salih mu je odgovorio sljedećim stihovima:
Tvoje mjesto je u edenskim vrtovima
ako budeš radio ono čime Bog zadovoljan je,
a ako neposlušan budeš, Vatra te čeka,
jer ništa osim Dženneta i Vatre za ljude ne postoji,
i gledaj šta ćeš od toga za sebe izabrati.
107
POGLAVLJE IV
� Edebud-dunJo ved-din

VEZANA ZA ŽIVOT
Allah, dželle šanuhu, je iz Svoje moći, mudrosti i određenja stvorio
stvorenja, i iz Svoje velike mudrosti i određenja je učinio da budu potrebni
svojoj vrsti, nemoćni kako bi samo On bio bogat i moćan, kako bismo, gledajući
u tragove Njegove moći, znali da je On stvoritelj i kako bismo, gledajući u
tragove Njegovog bogatstva, znali da On daje opskrbu, da bismo Mu se
povinovali i pokoravali, iz želje i straha, i da bismo priznali svoje manjkavosti,
nemoć i potrebu.
Potom je učinio da čovjek bude najpotrebnij e živo biće, tim prije jer
postoje živa bića koja su neovisna od svoje vrste, a čovjek je stvoren kao
potreban svojoj vrsti, traženje pomoći od svoje vrste jeste čovjekovo stalno
svojstvo kojim se odlikuje njegovo biće. Zbog toga je Sveznajući Allah rekao:
� i) \..::_j ')' \ /� 1 � /
1' J
J
..... � �)
" ... a čovjek je stvoren kao nejako biće." (En-N isa, 28)
Značenje je: stvoren je kao nejak kada se radi o sustezanju od onoga
što inu je potrebno i nastojanju da postigne ono što ne može: I pošto je čovjek
najpotrebnije živo biće, njegova nemoć je najočitija, jer je potreba za nečim
zapravo ovisnost o tome, a ovisnik o nečemu nemoćan je glede toga. Neki
prvi mudraci govorili su: učovjekova neovisnost od određene stvari bolja je od
njegove neovisnosti uz pomoć te iste stvari. "
Kada je o tome riječ, Svevišnji Allah je učinio da čovjek bude najpotrebniji
i da njegova nemoć bude najočitija, i to iz Svoje milosti i dobrote prema njemu,
da ga poniženje koje nosi, potreba i nemoć odvrate od nasilja i obijesti na koje
navode bogatstvo i moć: nasilje je urođeno u čovjeku kao osobina kada se osjeti
neovisnim, a obijest ga pobijedi kada ima moć. Svemogući Allah obavijestio
nas je da je čovjek takav rekavši:
() - � o ... .... o � :;;
�l � � .)\ � i) \..::_j )'/ \ 01/ '"'$
.... .....
"Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti..." (EI-Alek, 6-7).

Zato i postoje najjači pokazatelji i dokazi daje čovjek manjkav i nemoćan.
111
Neki književnici recitirali su mi Ibnur-Rumijeve, rahimehullah, stihove:
Zar mi zbog manjkavosti prigovaraš, a manjkavje svako,
a samo Onaj Koji savršen je savršenstvo daje!
Priznajem da manjkav sam, osim što od mene slabiji su mnogi;
ljudi se razlikuju po dobroti i pameti, a po čemu se ti ističeš?
I da je Allah čovjeku savršenstvo dao, vječnim bićem bi ga učinio,
a Allah šta hoće čini.
Pošto je Sveznajući Allah stvorio čovjeka kao izuzetno potrebno biće

čija je nemoć očita, odredio je određene uzroke za ostvarenje tih potreba i
određene načine za prevazilaženje nemoći; na njih ga je uputio davši mu razum
i pronicljivost:
;j;j
1.5� )
� ...
"..li (.,S.iJI"
/ �'-'
" ...i Koji sve s mjerom stvara i nadahnjuje . . ." (El-Eala, 3).
Komentirajući ovaj ajet, Mudžahid je rekao: "Značenje je: s mjerom je
stvorio mogućnosti stvorenja i uputio ih na razlikovanje puta dobra i puta zla.
ll
A sljedeći ajet:
"": o "'�t\ J t -:-o ""' .,.. ,
� o w ...l.t •
o
:j-
·
�
J
" ... i dobro i zlo objasnili mu?" (EI-Beled, lO)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, ovako je objašnjavao: ·�]ah je čovjeku
objasnio dva puta: put dobra i put zla.
ll
Zatim, budući da razum upućuje na uzroke koje iziskuje potreba,

Svevišnji Allah je učinio da spoznaja i uspjeh zavise od onoga što je dao i
stvorio s mjerom, a sve kako se ljudi ne bi pouzdavali u svoj razum kada se
radi o opskrbi, i u prevazilaženju nemoći na svoju oštroumnost, da bi se uvijek
nadali Njemu i od Njega strahovali, i da bi bilo očito Njegovo bogatstvo i moć.
Ovaj smisao možda ne postoji kod onoga ko o Allahu, dželle šanuhu, ne misli
lijepo, što je, ustvari, uzrok njegove zablude. U tome smislu su sljedeći stihovi:
"Neka je hvaljen Onaj Koji je vremenu smisao dao i ljude podijelio/htjeli to
ili ne htjeli!/Postoje razumni, oštroumni kojima je nafaka možda uskraćena,
i nespretne neznalice koje obilnu nafaku imaju!(To je umove u nedoumicu
dovelo, a razumne, oštroumne u bezbožništvo odvelo. A da je takav čovjek
ll
imao ispravan rezon, razmišljajući o uzrocima, saznao bi da je trebalo da bude

odan Allahu, dželle šanuhu, a ne bezbožan.
Naime, postoje vidljivi i skriveni uzroci, a postoje i oni vidljivi, ali čiju
mudrost zna samo Sveznajući Allah. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Pothranjivanje lijepog mišljenja o Allahu ibadetje.
ll
1 12
Zatim, Svevišnji Allah odredio je određene uzroke za ostvarenje tih

potreba i određene načine za prevazilaženje nemoći samo na ovome svijetu, jer
je on svijet obaveza i činjenja djela, dočim je ahiret učinio kućom vječnosti i
nagrade. I zbog toga je nužno da čovjek ovome svijetu posveti određenu brigu,
s obzirom na njegovu ovisnost o ovome svijetu kada se radi o stjecanju nagrade
na ahiretu, i svoju potrebu na njemu nužno mora ostvariti. I ovo što govorimo
nije u suprotnosti s ranije spomenutom konstatacijom: treba se sustegnuti
od bespotrebnih dobara i dušu treba ukoriti kada se radi o želji za njegovim
ljepotama. Naprotiv, onaj ko žudi za njegovim ljepotama zaslužuje prijekor,
a tražitelj bespotrebnih dobara pokudan je. Željeti ljepote ovoga svijeta znači
žudjeti za onim što prelazi čovjekove potrebe, kao što traženje bespotrebnih
dobara · znači tražiti ono što prelazi čovjekove potrebe. Štaviše, Svemogući
. ') L; �-- JI�-- �\j )-J ��\j

�".
Allah je rekao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem:
u.· p -
""' ""' ,.,.. ",... o ,. .;"
�
"A kad završiš, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraćaj ! "
(EI-Inširah, 7-8)
Komentatori Kur' ana kažu: "Ajeti znače: kad završiš svoje ovosvjetske
poslove, predaj se ibadetu. " A u ovim Allahovim, dželle šanuhu, riječima nij e
poticaj Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da stječe ovosvjetska
dobra, već je u tome podsticaj da uzme onoliko koliko mu je dovoljno. U tome
smislu je sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Među vama
nije najbolji onaj ko se sustegne od ovog svijeta radi ahireta niti ko zapostavi
ahiret zbog ovog svijeta. Najbolji je onaj ko uzme od ovoga svijeta, ali se
sprema za budući svijet. " Isto tako, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sell�m. rekao: "Divno je sredstvo ovaj svijet, i zato ga isko�istite, pa
će vas dovesti do Dženneta. " Neki čovjek je negativno govorio o ovome svijetu
u prisustvu Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, na šta je Alij a, radijallahu
anhu, rekao: "Ovaj svijet je kuća iskrenosti glede onoga ko je iskren prema
njemu, kuća spasa glede onoga ko ga razumije, i kuća izobilja glede onoga
ko se zna rukovoditi njegovim dobrima. " Mukatil je pripovijedao je Ibrahim,
alejhis-selam, rekao: ��a moj Gospodaru, dokle ću stjecati ovaj svijet?" Na to
mu je odgovoreno: "Sustegni se od takvih pitanja! Stjecanje onoga što je nužno
za život nije stjecanje ovoga svijeta. " Sufjan es-Sevri, rahimehullah, govorio
je: "U Tevratu je zapisano sljedeće: i'\ko u kući ima makar pšenice, . neka se
čovjek posveti ibadetu, a ako nema, neka ide steći za život. O čovječe, pokreni
se, i to će biti uzrok tvoje nafake! ' " Kada se radi o tome, neki mudraci izjavili
su sljedeće: "U želju za ovim svijetom ne spada stjecanje onoga čime čovjek
čuva svoju čast. " Neki književnici zapisali su sljedeće: ��u pohlepu se ne ubraja
zarađivanje onoga od čega se živi. " A Muhammed el-Verrak jednom prilikom je
spjevao sljedeće stihove: ��Ne govori negativno o ovome svijetu makar te nedaća
zadesi, jer vrijednost i čast njegova Ježi u tome što na njemu ahiret stječe se. "
113
Navedeno nalaže razmišljanje o suštini ovoga svijeta, mora se biti
oprezno u otkrivanju uzroka sklada i poremećaja na njemu kako bismo znali
šta unapređuje život a šta ga narušava, šta ga pospješuje a šta ga kvari. Ovo je
zbog toga da se ljudi sačuvaju zbunjenosti, da im se otkriju uzroci stvari, pa da
im prilaze odakle treba i da slijede njegova pravila i uzroke uspjeha.
Treba znati, uspjeh na ovome svijetu zavisi od dvije stvari: njegovog

poretka uopće i poretka njegove svake individue ponaosob. Ovo su dvije
stvari koje definitivno zavise jedna od druge: ako je individua uredu, ali su
ovosvjetske prilike poremećene i vlada nered, tada ne može garantirati da je
to neće pokvariti i da na nju neće negativno utjecati njegov poremećaj, jer na
njemu živi i od njega uzima; ako je individua pokvarena, a ovosvjetske prilike
usklađene i vlada red, tada ona neće osjetiti slast u tom redu niti ikakav trag
od toga sretnog sklada, jer je čovjek svijet za sebe i ne osjeti red sve dok to ne
ide njemu u prilog, a niti osjeti nered ako to ne ide njemu na štetu stoga što je
čovjek poseban i sam sebi je najpreči, i zato trezveno gleda i razmišlja o onome
�to se čisto njega tiče.
Principi ustrojstva života
Kada se radi o uređenju života na ovome svijetu, on je zasnovan na

određenim temeljima i principima koji moraju postojati da bi život bio ugodan.
Prvi princip: ovaj svijet nikada neće usrećiti sve ljude, a niti će svima
okrenuti leđa jer bi u njegovom okretanju od svih ljudi bila šteta, a u njegovom
usrećivanju svih ljudi bila bi propast, tim prije što se ljudi razlikuju glede svoje
prirode, a istovjetni su glede pružanja pomoći i međusobnog potpomaganja.
Da su svi ljudi na jednom stupnju, niko ne bi mogao tražiti pomoć ni od koga,
a već smo rekli koliko je čovjek potreban i nemoćan; ljudi bi bili izgubljeni
i propali bi u toj nemoći. Međutim, kada su različiti, povezani su i istovjetni
glede pomaganja i ostvarivanja potreba, što čovjek u potrebi ostvaruje vezu s
� ! �� jj.}.j-- �--!) �)

onim od koga očekuje pomoć. Svevišnji Allah rekao je:
�j--
"".. "". ,.,o J J
." -"': "". ""'
�
J
",.. ""'
. " �l�
" "' if -; : 1 ::::.
. J . 1\-:--
� " � :Y 'f..
"Međutim, oni će uvijek biti različiti, osim onih kojima se Gospodar tvoj
smiluje. A zato ih je i stvorio . " (Hud, 118-119).. .
Komentirajući ajet, Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: 11Bit će
114
različiti glede nafake: neko će biti bogat, a neko siromašan. Allahove, dželle
šanuhu, riječi: :4 zato ih je i stvorio ' znače sljedeće: stvorio ih je zbog razlike u
bogatstvu, odnosno u siromaštvu. " A u drugom ajetu Sveznajući Allah rekao je:
o
l.}f •
JJ' .
",..
l\·�
y,., �
�
• o"
�lC. o "'• o" ".1"':.. -:a Ul\ "
�
"' J . u--
"'"' � �
"Allah opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima ... " (En-Nabi, 71).
Kada na svijetu vlada red, sreća je sveprisutna, ali je njen nestanak isto
tako lahak. Kada daje, daje obilno i povjerava; kada traži nazad, čini to blago
i ostavlja dio. Međutim, kada na svijetu vlada nered, sreća koju daje spletka
je, a njeno okretanje je prevara, jer ako, čini to s naporom i umara čovjeka, a
kada. traži nazad, iskorjenjuje i sve oduzima. Ipak, kada vlada red, ovaj svijet
popravi sve ljude jer su povjerljivi i privrženi vjeri, a kada vlada nered, pokvare
se svi ljude jer nisu dovoljno povjerljivi i privrženi vjeri. I to je praktično i
iskustveno dokazano, na to nam ukazuje praktični pokazatelj i otkriva stvarnost.
Najkorisnija stvar je red na ovome svijetu, a najštetnij a jeste nered na njemu.
Ono što jača vjeru u ljudima i učvršćuje njihovo povjerenje najkorisnij a je stvar,
a ono što slabi njihovu vjeru i potire povjerenje naj štetnij a je stvar. Recitirao
sam Ebu Bekru b. Durejdu sljedeće stihove: 11Ljudi su istovjetni vremenu u
kojem žive u mjeri istovjetnosti para obuće,/a tvoji savremenici u potpunosti
odgovaraju svom vremenu glede prilika i prevrtljivosti njegove;Ikada vrijeme
pokvari se, ono i svoje savremenike kvari. "
Drugi princip: postojanje nesavladivog zakona od kojeg strahuju
ljudi, kojem povinuju razne prohtjeve, zbog koje se ujedinjuju srca i sustežu
zlonamjernici i nasilnici. Razlog tome je urođenost ljubavi u ljudima za
pobjeđivanjem neprijatelja i nadvlađivanjem onoga kome prkose, i od toga ih
može odvratiti samo snažna, religiozna prepreka. El-Mutenebbi je s tim u vezi
spjevao divne stihove: ��čast velika sačuvati se ne može sve dok se krv zbog
toga ne prolije,/jer nepravda je osobina ljudi, a pošten čovjek nepravdu zbog
određenih razloga ne čini. "
Razlog koji ljude odvraća od nanošenja nepravde leži u jednoj od
sljedećih stvari: razumu, vjeri, zakonu ili nemoći. I ako razmisli, čovjek će
vidjeti da peto ne postoji, a zakon je najveća i najjača prepreka zato što razum i
vjera ponekad mogu biti slabi u čovjeku, njih može nadvladati prohtjev. Kada
se o tome radi, preneseni su sljedeći hadisi: ��vladarje Allahov hlad na zemlji u
koji se sklanjaju svi kojima je počinjena nepravda "; ��vladarom Allah ukroćuje
više nego što ukroćuje Kur'anom "; �'Allah ima čuvare na nebesima i čuvare
na Zemlji. čuvari na nebesima jesu meleki, a čuvari na Zemlji jesu oni koji
se brinu o dobrima i štite svijet"; ��Postojanje nepravednog vladara bolje je od
anarhije, a ni u jednom od toga dvoga nije dobro, osim što u određenom zlu
postoji izvjesno dobro. " Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: ��Neko
je opsovao nearape u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu, pa
115
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Nemojte ih psovati, jer oni
su održavali život na Zemlji pa su ljudi živjeli! '" Neki rječiti ljudi zapisali su
sljedeće: "Sam po sebi, vladarje vođa kojeg ljudi slijede, njegov životje oličenje
praktične primjene vjere. Ako on bude nepravedan, niko drugi neće pravedno
suditi, ali ako bude pravedan, tada se niko neće usuditi na činjenje nepravde. "
A s tim u vezi su neki književnici ostavili sljedeći zapis: "Dova dobrostivog
vladara najpreča je da bude uslišana, a njegove zapovijesti, odnosno zabrane
glede općeg dobra jesu najpreča dobra djela za nagradu. " Dakle, tragovi koje
ostavlja vladar glede života ljudi i skladnosti veliki su zbog sljedećeg: vladar
štiti i brani vjerske i svjetske interese, štiti vjeru od prohtjeva · i mijenjanja,
ukroćuje one koji se od nje odmetnu, odnosno se iz inata okome na muslimane
ili siju nered po Zemlji... Ako vjeru od spomenutih stvari ne zaštiti dovoljno
snažan vladar, nju će robovi prohtjeva i sljedbenici kojekakvih mišljenja
brzo promijeniti i iskriviti, jer ne postoji vjera koja je izgubila vlast a da nije
izmijenjena i da njeni simboli nisu potrti : svaki velikodostojnik je nastojao u
vjeru uvesti novotariju i svako vrijeme je ostavljalo trag na nju. S druge strane,
ako se vladar ne pridržava vjere, ako mu podanici nisu poslušni, smatrajući da
je pokoravanje njemu obavezno i da je obaveza stati na njegovu stranu, tada
njegova vlast nema budućnosti, a dok vlada, neće imati uspjeha, već će biti
tiranin i zagorčat će život podanicima. Polazeći od ova dva stanovišta, obaveza
je postaviti vladara koji će besprijekorno vladati ummetom, da bi njegova
vlast štitila vjeru, a njegovu vladavinu regulira islam. Abdullah b. el-Mu' tezz,
rahimehullah, govorio je: "Vjera održava vlast, a nju vlast jača. "
Učenjaci imaju podijeljena mišljenja glede pitanja da li je postavljanje
vladara obaveza koju nalaža razum ili vjera. Oni koji kažu da tu obavezu
nalaže razum pozivaju se na činjenicu da je to poznato svim razumnim ljudima
i pored njihove različitosti. Kažu da razum nalaže postojanje postavljenog
velikodostojnika koji se brine o interesima podanika. Međutim, neki drugi
učenjaci tvrde da tu obavezu nalaže Šerijat, tim prije jer postojanje vladara
ima za cilj uspostavljanje islamskih propisa, kao naprimjer, izvršavanje kazni,
davanje ljudima njihovih prava itd. Možda je dopušteno kazati: "Bez vladara
se može " u smislu da njegovo postavljanje nije naređeno kao ibadet, a još
je preče da se može bez onoga zbog čega se vladar postavlja. Rukovođeni
ovim pitanjem, učenjaci se također razilaze glede slanja vjerovjesnika. Oni
koji smatraju da njihovo slanj� nalaže razum kažu da je njihovo slanje bilo
obaveza, a oni koji smatraju da njihovo slanje nalaže Šerijat tvrde da njihovo
slanje nije bilo obaveza, jer je cilj njihovog slanja upoznavanje s onim što je
prema Šerijatu korisno, a moglo je biti da te iste stvari ne budu korisne glede
obveznika, i stoga slanje vjerovjesnika nije bilo obaveza.
Kada je riječ o pitanju postavljanja dvojice ili više vladara u jednom

vremenu i u jednom mjestu, to je zabranjeno po jednoglasnom mišljenju svih
učenjaka, osim što je nekoliko učenjaka zastranila dopustivši postavljanje više
116
vladara u zemljama koje su udaljene jedna od druge. To dokazuju time što

bi svaki u svome vilajetu kojim vlada bolje i preciznije upravljao onim čime
raspolaže. Isto tako, pozivaju se na činjenicu da je dopušteno postojanje dva
vjerovjesnika u jednom vremenu, što ne anulira vjerovjesništvo, pa je preče
da vlast jednog ne anulira vlast drugog. Međutim, većina islamskih učenjaka
smatra da Šerijatom nije dopušteno postojanja dva vladara u jednom vremenu,
na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Kada ljudi
daju prisegu dvojici vladara, ubijte jednog od njih. " Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao sljedeće: "Kada za vladara postavite
Ebu Bekra, vidjet ćete da je snažan glede Allahove, dželle šanuhu, vjere a
tjelesno slab. Kada za vladara odredite Omera, vidjet ćete da je snažan glede
Allahove, dželle šanuhu, vjere i snažan tjelesno. Kada za vladara postavite
Aliju, naći ćete da je smiren, da upućuje na dobro. " Iz spoljašnjeg značenja
ovih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi jasno se vidi da je
njihovo istovremeno vladanje neispravno, a da je to bilo ispravno, on bi na to
ukazao.
Vladar je prema podanicima obavezan sljedećih sedam stvari: prvo,
čuvanje vjere od izmjenjivanja i podstrek na postupanje prema njenom učenju,
a ne njeno zapostavljanje; drugo, čuvanje integriteta, štićenje ummeta od din
dušmana i nasilnika koji atakuju na život ili imetak; treće, održavanje dobara,
pazeći na dobrobiti i olakšavanje njihovog ostvarenja; četvrto, raspolaganje
s imetkom koji uzima od podanika, i to prema učenju islama: ne uzima ga
niti daje bespravno; peto, pravedno postupanje među podanicima kada se
radi o suđenju i dodjeljivanju prava; šesto, izvršavanje šerijatskih kazni nad
onima koji to zaslužuju, bez pretjerivanja i podbacivanja; i, sedmo, odabiranje
osposobljenih pomoćnika, onih koji su od emaneta.
Ako čovjek koji je odabran kao vladar ummeta ispuni spomenutih sedam
stvari, već je izvršio Allahovu, dželle šanuhu, zapovijest glede njih, zaslužio
njihovu poslušnost, iskren odnos, istinsku lojalnost i ljubav. A ako u tome
podbaci i ne ispuni svoje obaveze i dužnosti glede njih, zato će biti kažnjen.
1 Usto će mu podanici biti neposlušni u tajnosti i mrzit će ga, čekat će pravi
trenutak i priliku da to javno pokažu i obznane. Svevišnji Allah rekao je:
/ '
o -;;\ o (";o-'" �
'
/ o o/ /
��
-;; / o '
J/ � J r-'�Y �
• • -'
�;•.:,
/ , 0\
/ � J/
1 ;;. '.:lll\1 / ' • l;
r u
� o _(" ; l/ . •i o C"" l !/i
· , o " · "
" / ('"""--;::
"' ) ('"""�
"' )
"Reci: 'On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava ili
ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli..."' (El-Enam, 65).
Glede AHabovih, dželle šanuhu, riječi: �< kaznu iznad vaših glava ili
•••
ispod vaših nogu... " postoje dva tumačenja: prvo, kazna iznad glava odnosi
se na tiraniju zločestih vladara, a kazna ispod nogu odnosi se na postojanje
zlonamjernih robova, i ovo je Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, tumačenje; i,
117
drugo, kazna iznad glava odnosi se na kaznu slanjem kamenja, a kazna ispod
nogu odnosi se na utjerivanje u zemlju, a tako su ajet tumačili Mudžahid i
Seid b. Džubejr. Kada se radi o Allahovim riječima: " ... ili da vas u stranke
podijeli...", isto tako postoji dvojako tumačenje: Ibn Abbas, radij allahu anhu,
smatra da se to odnosi na kojekakve prohtjeve, dočim Mudžahid kaže da su pod
tim misli na smutnje i smicalice. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ��svaki čovjek kojem je povjereno
deset ljudi na Sudnji dan će doći svezanih ruku iza vrata, a njegov odnos prema
njima će ga osloboditi, ili upropastiti. " Tu je i sljedeći hadis: "Najbolji vaši
vladari jesu oni koje volite i koji vas vole, a najgori vaši vladari jesu oni koje
mrzite i koji vas mrze, koje proklinjete i koji vas proklinju. " I to je tačno: ako
je dobar, voljet će ih, a i oni će njega; ako je zločest, mrzit će ih, a i oni će
njega. Za prethodnu konstataciju nalazimo detaljnije objašnjenje u pismu koje
je Omer, radij allahu anhu, poslao Sa'du b. Ebu Vekkasu, radijallahu anhu.
U njemu je stajalo sljedeće: 11Kada Svevišnji Allah zavoli čovjeka, omili ga
ljudima; i svoj položaj u Svevišnjeg Allaha znat ćeš prema položaju kod ljudi.
Isto tako, znaj da u Allaha imaš onoliko koliko Allah ima u tebe. " Okosnica
toga jeste da strah od Sveznajućeg Allaha potiče na pokornost glede podanika,
a pokornost Allahu, dželle šanuhu, glede podanika proizvodi ljubav u ljudima
prema njemu: ljubav podanika prema vladaru pokazatelj je njegovog dobra i
bogobojaznosti, a njihova mržnja prema njemu je pokazatelj zla koje u sebi
pothranjuje i odsutnost straha od Allaha. Tu je i Omerov, radijallahu anhu,
savjet koji je uputio jednom svom ministru: 110poručujem ti da se bojiš Allaha
glede ljudi, i da se ne bojiš ljudi kada se radi o Allahovom pravu. " A Omer
b. Abdulaziz, rahimehullah, povjerio se svom prijatelju: 'ja se, zaista, bojim
Allaha glede svojih podanika! " Na to mu je prijatelj rekao: 'ja za tebe ne
strahujem ako se budeš bojao Allaha, već strahujem ako Ga se ne budeš bojao. "
I to je jasno, jer je od emaneta onaj ko se boji Svevišnjeg Allaha. U tome smislu
su Omerove, radijallahu anhu, riječi koje je uputio Ebu Merjemu es-Seluliju,
čijeg je brata Zejda Omer, radijallahu anhu, ubio: ·�llaha mi, nikada te neću
voljeti! " ·� hoće li me to odvratiti od neke moje dužnosti?", upita Ebu Merjem,
na šta Omer, radijallahu anhu, odgovori: "Neće. JJ l/Onda nema štete u tome,
zbog nečije neljubavi žale samo žene JJ' zaključi Ebu Merjem. Abdurrahman
b. Muhammed zapisao je sljedeće: "Talha b. Abdullah dao je Ummu Kulsumi,
Ebu Bekrovoj kćerki, stotinu hiljada srebrenjaka na vjenčanog dara, i bio je
prvi ko je dao toliki vjenčani dan Kada su taj iznos pronijeli pored Omera,
radijallahu anhu, onje upita o čemu se radi. Izvijestili su ga daje to vjenčani dar
Ummu Kulsume, Ebu Bekrove kćerke. Omer je naredio: 'Unesite ga u državnu
blagajnu! ' Talha je saznao za to, i neko mu je sugerirao: 'Razgovaraj s Omerom
u vezi s tim! ' Međutim, on je rekao: 'Neću to učiniti; ako Omer smatra da u
tome imetku ima udjela, neće ga vratiti zbog mog traženja, a ako zaključi da
u tome nema udjela, zacijelo će ga sam vratiti. ' A već sljedećeg jutra Omer,
radijallahu anhu, vratio je imetak, pa je uručen Umm u Kulsumi. JJ
118
Pripovijeda se da je Harun er-Rešid zatvorio Ebul-Atahiju, i on je na

zidove ćelij e zapisao sljedeće stihove : "Nepravda jf.J Boga mi, nesreća, i onaj
ko zlo čini nepravednik je glede prava Allahovih./Zivot teče, a pred Allahom
ćemo parnicu imati, i na onom svijetu, kad se pred Allahom sretnemo, saznat
ćeš ko nepravednik je. " Kada su izvijestili Haruna er-Rešida o tome, silno
je zaplakao, pozvao Ebul-Atahij u, zatražio od njega oprost, dao mu hiljadu
zlatnika i oslobodio ga.
Treći princip: postojanje sveobuhvatne pravde koja potiče na slogu,

poslušnost i prosperitet države, povećava imetak i potomstvo i koja uliva
sigurnost vladaru. Kada je vidio Omera, radijallahu anhu, kako bezbrižno
spava, El-Merzuban je izjavio: "Pravedno vladaš, i zato si stekao sigurnost, pa .
možeš mirno spavati. " Dobra najbrže uništava a ljude najbrže kvari nepravda,
tim prije što ona ne staje na određenoj granici niti joj ima kraja; svaki vid
nepravde povlači za sobom vid nereda, i sve dok postoji nepravda, postoji i
nered. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Grozna li
je poputnina za onaj svijet činjenje nepravde ljudima! "Tu je i sljedeći hadis: "Tri
stvari spašavaju, a tri uništavaju. Kada je riječ o stvarima koje spašavaju, to su
sljedeće: pravedno postupanje u srdžbi i zadovoljstvu, strah od Allaha u tajnosti
ijavnosti i umjerenost u bogatstvu i siromaštvu. A kada se radi o stvarima koje
uništavaju, one jesu sljedeće: pretjerana škrtost za kojom se čovjek povodi,
prohtjevi koje slijedi i samozadivljenost. " Pripovijeda se da je Aleksandar,
vidjevši da u Indiji ne postoji mnogo problema, upitao indijske mudrace:
"Zašto u vašoj zemlji ne postoji nmogo problema?" 'jer smo pravedni i jer su
naši vladari pravedni ", odgovoriše oni. On ih, opet, upita: "Šta je bolje: pravda
ili hrabrost?" "Ako postoji pravda, tada nema potrebe za hrabrosti", odgovoriše
mu. S tim u vezi, jedan mudrac je zapisao sljedeće: "Pravda produljuje trqjanje
sloge. " A neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće: "Pravda je Allahova terezija
koju je postavio da ljudi sude pravedno, i zato neka Mu čovjek ne proturiječi u
tereziji i neka Mu se ne protivi u vlasti, a neka se pomogne u ostvarenju pravde
s dvije osobine: nepohlepnosti i velikom bogobojaznosti. " Ako je pravda jedan
od stupova bez kojih ovaj svijet ne može opstati kao skladan i prikladan za
čestit život, obaveza je da čovjek prvo u sebi uspostavi pravdu, a potom da je
uspostavlja u drugim ljudima.
Kada je riječ o uspostavljanju pravde u sebi, to je poticaj samog sebe na

dobro, sustezanje od zla i stajanje na najsretnij oj mogućnosti, bez pretjerivanja i
podbacivanja: u pretjerivanju je prelaženje granice, a u podbacivanju je napravda,
i onaj ko je nepravedan prema sebi prema drugim ljudima će biti još nepravedniji,
onaj ko glede sebe prelazi granice glede drugih ljudi to će još više činiti. U tome
smislu su zapisane riječi mudraca: "Nastradat će onaj ko se zanemari. "
A kada se radi o uspostavljanju pravednog odnosa prema drugim ljudima,
čovjekov odnos se glede njih ima podijeliti na tri dijela.
119
Prvo, pravedan odnos prema nižem sloju, kao naprimjer, odnos
vladara prema podanicima, predsjednika prema ministrima itd. Pravda se u
ovom slučaju ostvaruje kroz četiri stvari: pribjegavanjem lijepom odnosu,
sustezanjem od mučnog odnosa, sustezanjem od nasilnog vladanja i težnjom
istini u onome što je u čovjekovoj mogućnosti. Naime, pribjegavanje lijepom
odnosu dugotrajnije je, sustezanje od mučnog odnosa sigurnije je, sustezanje
od nasilnog vladanja nježnije potiče na ljubav, a težnja istini više potiče na
pomaganje. Ako velikodostojnik koji ima vlast ne bude imao ove osobine,
nered i razilaženje u njegovoj vladavini bit će veći i očitij i. Prenosi se da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najveću kaznu na Sudnjem
danu će imati čovjek kojem je Allah dao udio u vlasti a on je činio nepravdu. "
Neki mudraci su imali običaj reći: "Vlast može potrajati makar vladar bio
nevjernik, ali ne može dugo trajati ako je nasilnik. " Neki književnici su ostavili
sljedeći zapis: "Niti nepravedan čovjek može imati komšiju, a niti njegova
kuća može biti uzorito domaćinstvo. " Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće:
"Najbrže što se dešava jeste nesreća nepravednog čovjeka, a najpreciznija
strijela jeste molba onoga kome je počinjena nepravda. " Neki mudri vladari
zapažaju: "Čudno je da vladar kvari svoje podanike znajući da njegova vlast
ovisi od njihove poslušnosti. " Ezdešir b. Babek jednom prilikom je izjavio:
"Kada vladar počne vladati nepravedno, podanici počnu biti neposlušni. " Neko
je ukorio Enuširvana zbog nekažnjavanja prijestupnika, na šta je samo rekao:
"Oni su bolesnici, a mi smo liječnici, i ako ih ne budemo liječili opraštajući im,
ko će im pomoći! "
Drugo, pravedan odnos prema višem sloju, kao naprimjer, odnos
podanika prema vladaru, ministara prema predsjedniku itd. Pravda se u ovom
slučaju ostvaruje kroz tri stvari: iskrenu poslušnost, pružanje pomoći i istinsku
privrženost. Iskrena poslušnost više potiče na jedinstvo, pružanje pomoći jače
otklanja slabost, a istinska privrženost bolje čuva od lošeg mišljenja. Ako
čovjek ne objedini ova svojstva, njime će ovladati onaj koga on brani i bit
će primoran da se čuva onoga ko ga zapravo štiti. S tim u vezi je El-Buhturi
izjavio: "Ako imaš potrebu za uslugom plemenitog čovjeka, on će se prema
tebi možda ružno ponijeti. " I u učestalosti toga rušenje je skladno sti i općeg
reda. Ibrovejs je rekao: "Budi poslušan nadređenom, pa će ti biti poslušan
podređeni. " A tu je i izjava nekih mudraca: "Svevišnji Allah zadovoljan je
ljudima samo ako izvšavaju dužnosti prema Njemu, a dužnost prema Njemu
jeste zahvaljivanje na blagodatima, iskren odnos prema muslimanima, činjenje
dobrih djela i privrženost Šerijatu. "
Treće, pravedan odnos prema sebi ravnopravnim, a to se ostvaruje
s tri stvari: sustezanjem od uobraženosti, klonjenjem slobodnog odnosa i
sustezanjem od vrijeđanja. Naime, sustezanje od uobraženosti povećava slogu,
klonjenje slobodnog odnosa potiče na veću sentimentalnost, a sustezanje od
vrijeđanja pravednije je. Ako čovjek ne objedini ova svojstva glede njemu
120
ravnopravnih, oni će se ubrzo razići kao što se neprijatelji razilaze, pokvarit će

se i pokvarit će druge. Omer b. Abdulaziz prenosi da je Ibn Abbas, radij allahu
anhu, prenio sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Hoćete li
da vas izvijestim o najgorim ljudima?" «Naravno, hoćemo, Allahov Poslaniče ",
odgovoriše prisutni. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: "Najgori su
oni ljudi koji sami jedu, uskraćuju svoju pomoć i udaraju svoje robove. " Pa
ih potom preupita: «Hoćete li da vam kažem ko je gori od njih?" «Naravno,
hoćemo, Allahov Poslaniče ", odgovoriše ashabi. On reče: uOni koji mrze
druge ljude i kojeg ljudi mrze. " Pripovijeda se da je Isa, alejhis-selam, držao
propovijed Izraelićanima rekavši im: uo Izraelćani, nemojte pred neznalicama
iznositi mudre misli da im ne biste učinili nepravdu, ali nemojte mudre misli
uskraćivati onima koji su ih dostojni da ni njima ne biste nanijeli nepravdu,
i nemojte nasilniku uzvraćati istom mjerom, jer će to potrti vašu dobrotu. O
Izraelćani, stvari se dijele na tri kategorije: stvar čija je ispravnost očita - nju
činite, stvar čija je neispravnost očita - nje se klonite, i stvar u vezi s kojom se
raziđete - nju prepustite Svevišnjem Allahu. " U ovim Isaovim, alejhis-selam,
riječima objedinjena su pravila lijepog ponašanja kada se radi o pravdi u svim
situacijama. Neki mudraci su govorili: «čovjek koji nije u stanju ljubazno
postupati prema svim ljudima nema potpun razum. " Pjesnik je spjevao: ��Dok
si živ, ljubazno postupaj prema svim ljudima, jer ovaj svijet kuća laskanja je./
Ko živjeti zna, on ljudima laska, a ko živjeti ne zna brzo se kaje za djela svoja. "
Na spomenute slojeve odnose se još neke posebne stvari kojima se
postiže pravedan odnos prema njima, i to je teženje sredini, koja je između
podbacivanja i pretjerivanja, tim prije jer je riječ adl (pravda, pravedan odnos)
izvedenica riječi itidal, i svaki višak preko itidala jeste prelaženje pravde.
Mudraci su govorili: uOdlika je srednje stanje između dvije krajnosti, dobro
·
djelo je sredina između dva krajnja nedjela. "

Dakle, mudrost je sredina između zla i neznanja; hrabrost je sredina
između nepromišljenosti i kukavičluka; čednost je sredina između nemorala
i impotencij e; smirenost je sredina između ljutnje i njenog nepostojanja;
ljubomora je sredina između zavidnosti i nezainteresiranosti; otmjenost je
sredina između razuzdanosti i neizglednosti; poniznost je sredina između
oholosti i nepostojanja samopoštivanja; velikodušnost je sredina između
rasipništva i škrtosti; blagost je sredina između nepojamne srdžbe i njenog
nepostojanja; ljubav je sredina između varanja i lijepog ponašanja; stid je
sredina između požudnosti i pakosti; staloženost je sredina između ruganja
i umne ograničenosti. . . Odatle, ako je prelaženje itidala zapravo prelaženje
adla, tada je objektivno izbjegavati ga i zaustaviti se na sredini, povodeći se
za prethodnim Isaovim, alejhis-selam, riječima. Neki rječiti ljudi ostavili su
sljedeći zapis: uzao grad okuplja prostake j donosi bolesti; zločesto dijete kvari
ugled predaka i ruši ugled; zločest komšija odaje tajne i sramoti. " Izbjegavanje
pozitivnih stvari, pribjegavajući onim negativnim, zapravo je sustezanje od
121
pravednog odnosa, pribjegavajući nepravednom odnosu, i svako zlo koje
čovjek vidi rezultat je prelaženja pravde činjenjem nepravde, bilo da se
radi o pretjerivanju ili podbacivanju: pravedan je odnos najkorisnija stvar, a
nepravedan je odnos najštetnija stvar.
Četvrti princip: postojanje sveopće sigurnosti u kojoj su ljudi smireni i

ambiciozni, u kojoj smireno žive nevini i slabašni, jer život nije idealan ako ljudi
strahuju, nemaju smiraj i ne uživaju udobnost. Neki mudraci su imali običaj
kazati: ��Sigurnost je najudobniji život, a pravda je najsnažnija vojska. Razlog
tome je činjenica da strah odvraća ljude od dobara, sprečava ih od poduhvata i
poduzimanja uzroka za stjecanje nafake s kojom prevazilaze poteškoće i opstaje
društvo. A pravda ima za rezultat postojanje sigurnosti, dočim nepravda ima
za rezultat nesigurnost. " Kada se radi o ugnjetavanju, ono je ponekad rezultat
ljudskog djelovanja, njihovog odstupanja od pravde, a ponekad zbog određene
nepogode koja nije rezultat ljudskog odstupanja od pravde. I zbog toga nismo
dovoljno uvjereni da možemo reći da je sigurnost na ovome svijetu princip
u ravni principa pravde. Dakle, sveopća sigurnost jeste ona koja se odnosi
na svakoga i na sve, a strah se ponekad može odnositi na određene stvari, a
ponekad na sve i na svakog. Ponekad se odnosi na samog čovjeka, ponekad
na porodicu, ponekad na imetak. Njegova sveobuhvatnost jeste to da se odnosi
na sve tri stvari; svaka njegova vrsta sa sobom donosi određen vid slabosti
i poteškoće. Razlikuje se shodno različitosti uzroka, onoga na šta se odnosi
i veličine želje za onim za čim se strahuje. Odatle je nemoguće svaku vrstu
straha okarakterizirati istim kvantitetom slabosti i poteškoće, pogotovo zato
što se čovjek svim svojim bićem usredsredi na ono za šta strahuje, zato što
o drugim stvarima ne razmišlja, pa misli da je to jedino za šta strahuje, i tako
zapostavi veličinu blagodati nestrahovanja za druge stvari, koju uživa.
Takav čovjek je sličan bolesniku koji je zauzet svojom bolesti, koji je

nemaran prema svim drugim bolestima. A možda je iskušenje kojeg je sačuvan
veće od onoga kojim je iskušan, međutim, on se obazire na manje, makar bilo
veće ono što ga je mimoišlo. Pripovijeda se da je neki čovjek u prisustvu jednog
beduina izjavio: ��Kako je bol kutnjaka nepodnošljiva! ", na šta je beduin rekao:
��svaka bol je nepodnošljiva. " Isto tako, onaj ko uživa potpunu sigurnost sličan
je onome ko je sačuvan svakog iskušenja: onaj ko uživa potpunu sigurnost
ne osjeti veli�inu te blagodati, sve dok ga ne savlada strah, kao što onaj ko
je pošteđen svakog iskušenja ne · osjeti veličinu te blagodati, sve dok ne bude
iskušan. Mudraci su govorili: ��veličina blagodati vidi se sagledavanjem
njene suprotnosti. " Rukovođen ovom mudrosti, Ebu Temmam et-Tai spjevao
je: '�ko te neprijatnost iskušenja zadesi, to će ti kazati kolika je blagodat od
iskušenja sačuvan biti. " I preče je da se razuman čovjek u bolesti i strahu sjeti
veličine blagodati sigurnosti i blagodati koja mu je ukazana u onome od čega
je pošteđen, da su bolest i strah.kojih je pošteđen veći od onih čime je pogođen,
te da zahvaljuje umjesto da se žali, da se strpi umjesto da paničari i da bude
122
veseo i radostan. Pripoviieda se da je }akub rekao jusufu, alejhis-selam, kada
ga je naposljetku sreo: "Sta se s tobom desilo kada si otišao od mene?", na šta

mu je Jusuf, alejhis-selam, odgovorio: "Nemoj pitati u vezi s onim što su moja
braća učinila, pitaj me u vezi s onim kako je moj Gospodar sa mnom postupio. "
Pjesnik je spjevao: "Dok si zdrav, ne zaboravi na dane bolesti, zaista se kaje
onaj ko razborit postupak propusti. "
Peti princip: postojanje uvjeta za privređivanje koje neki poduzimaju
u velikoj mjeri a neki ljudi u maloj mjeri, a to, opet, ljude usrećuje, i zato
među ljudima ne postoji mnogo zavidnosti ni međusobne mržnje, jer su ljudi
dobrostivi u izobilju, mnogo se potpomažu i održavaju veze. To je jedan od
najvećih uzroka postojanja čestitosti i reda na svijetu, tim prije što mogućnost
privređivanja dovodi do bogatstva, a bogatstvo vodi u sigurnost i darežljivost.
Omer je napisao Ebu Musau el-Ešariju, radij allahu anhum, sljedeće: "Za sudiju
imenuj samo uglednog, ili bogatog čovjeka, jer se ugledni plaši posljedica,
a bogati nema pretenzije prema tuđem imetku. " Jedan dobri čovjek iz prvih
generacija govorio je: "Vidio sam daje dobro ovoga i budućeg svijeta u svijesti
o Bogu i u bogatstvu, a daje zlo ovoga svijeta i ahireta u grijesima i siromaštvu. "
Pjesnik je spjevao:
Zaključio sam da poslije privrženosti vjeri najveće dobro u bogatstvu je,
a poslije nevjerstva najveće zlo u siromaštvu je.
Škrtac zapravo i škrtari onoliko koliko iznosi njegovo bogatstvo, a
daražljivi je darežljiv onoliko koliko ima imetka. A pjesnik Dibil spjevao je
sljedeće stihove:
Ako se čovjek ne približi toliko da može osjetiti miris žene,
neće ni nju nikada osjetiti; i koja se posuda ne prelijeva kada se napuni,
i koji škrtac ne udjeljuje kada preko mjere ima!
Dakle, ako postojanje uvjeta za privređivanje ima za rezultat spomenute
pozitivnosti, onda odsutnost tih pogodnosti ima za rezultat suprotne, negativne
posljedice: obje su stvari općeg karaktera, i zbog toga je objektivno da uzrok
čestitosti i postojanosti bude stvar čije postojanje opće dobro znači, odnosno čija
odsutnost opći nered znači. Ova pogodnost se ogleda u dvije stvari: u dobitku i
u materiji. Pogodnost u dobitku možda se postiže iz pogodnosti materije, i ona
je rezultat sigurnosti koja je prati. Dočim pogodnost materije može zavisiti od
nebeskih uzroka, i ona je rezultat pravednosti koja je prati.
šesti princip: postojanje dugoročne nade koja potiče na postizanje onoga

što se u jednom životu ne može obuhvatiti i koja potiče na postizanje onoga za
šta ljudi znaju da ne mogu ostvariti u životu. Jer, da potonji ne naslijedi ono što
prvi napravi i da se time ne zadovolji, ljudi bi u svakom vremenu morali iznova
graditi prebivališta i pripremati zemlju za obrađivanje, a to je očito nemoguće
123
i neizvodiva. Kako je Allahova, dželle šanuhu, blagost prema ljudima velika!
Učinio je da se dobra prenose s koljena na koljeno i da se tako održava život
na Zemlji i opstaju njena opća dobra: ljudi usavršavaju ono što su prvi iza
sebe ostavili, a potonji, opet, popravljaju nesređenost koju zateknu, da bi život
u zemljama bilo skladan i prilike sređene. Da su želje i nastojanja kratkog
dometa, čovjek bi živio dan za danom, ograničio bi se na potrebe svog vremena,
i poslij e sebe ostavio bi ruševinu od koje niko ne bi imao koristi niti ikakve
dobrobiti. Onaj ko bi njega naslijedio ostavio bi dobra u još gorem stanju: čak
bi i bilje bilo uništeno, život bi bio nemoguć. Prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alej hi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Nada je milost Allahova
prema mom ummetu, i da nije nade, niko ne bi zasadio sadnicu, niti bi majka
zadojila svoje dijete. " Pjesnik je spjevao:
Iako od smrti strepe, ljudi nadu pothranjuju koja ih jača;
čovjek nadu pothranjuje, a vrijeme je skraćuje;
čovjek nadu pruža, a smrt kraj njen nagovještava.
Međutim, kada se radi o pothranjivanju nade glede ahireta, ono je jedan
od najvećih uzroka nemara prema budućem svijetu i odsutnosti pripremanja
za njega. Lebid je nekoj beduinki spjevao divne stihove u kojima je objasnio
karakter nade glede ovoga i budućeg svijeta:
Sebe lažem kada se sebi obraćam, a iskrenost nadu skraćuje,
i nemoj je lagati ako na bogobojaznost i dobro podstičešje ti.
Razlika između nade i želje jeste u tome što je nada zasnovana na
određenim uzrocima, dočim želje nisu zasnovane na uzrocima.
Ovo ćemo završiti konstatacijom: ako se ispuni objašnjenih šest principa, ·
od kojih zavisi ostvarenje dobra na ovome svijetu i njegov sklad, bit će

upotpunjena njegova valjanost, osim što je skoro nemoguće da određena stvar
na ovome svijetu bude potpuna i savršena i da sređenost na njemu bude općeg
karaktera, tim prije jer je stvoren kao promjenjiv, prolazan i onaj koji nestaje.
Jedan mudrac je čuo nekog čovjeka da govori: "Allah je prevrnuo ovaj svijet",
na šta je samo rekao: "Dakle, vratit će se svom poretku, jerje sada prevrnut! "
S tim u vezi, pjesnik je spjevao:
Dani obično promjene nose: jedna stvar pogodna bude, ali to druga
pomuti.
Znam da su dani nemilosrdni i da vrijeme osvetu traži.
A manjkavost zavisi od manjkavosti u spomenutim principima.
124
šta poboljšava život

čovjekov život poboljšavaju sljedeće tri stvari koje su ujedno temelji i
vid poretka na ovome svijetu: prvo, poslušna duša koja potiče na razboritost
a odvraća od griješenja; drugo, sveopća harmonija koja potiče na samilost i
odbija neprijatnosti; i, treće, dovoljna materija uz koju je čovjek smiren i uz
pomoć koje se može nositi sa svojim bremenom.
Prvi temelj jeste poslušna duša kojom čovjek ovlada ako mu se povinuje,
međutim, ako mu iskaže neposlušnost, onda ona njime ovlada, a ne on njome.
Objektivnije je da onaj ko ne vlada svojom dušom ne može vladati tuđom
dušom; objektivnije je da je tuđa duša neposlušna onome kome je njegova
duša neposlušna. Neki mudraci su govorili: "Ne priliči da razuman čovjek
traži poslušnost od drugih ljudi a njegova mu je duša neposlušna. " Pjesnik
je spjevao: "Želiš li da ti djevojka poslušna bude a tvoje srce neposlušna ti
je?" Poslušnost duše ispoljava se na dva načina: iskren odnos i povinovanje.
Iskren odnos ogleda se u tome da prodire u suštinu stvari: razboritost vidi kao
razboritost, i smatra je lijepom, a zabludu vidi kao zabludu, i smatra je ružnom.
Ovo je iskrenost duše koju ona nudi samo onda kada je pošteđena slijeđenja
prohtjeva. Odatle i sljedeća mudrost: Prodre u suštinu onaj ko razmišlja. A kada
se radi o povinovanju, to znači da prihvati razborit postupak kada joj ga čovjek
naloži, odnosno da se sustegne od nerazumnog postupka kada joj ga zabrani.
Sve to duša prihvata kada je pošteđena suprotstavljanja strasti. Svevišnji Allah
J � .:"i -.::,; �j+�:JI

rekao je:
� /
�
" � � i.l
� "
�
�� -; .J1 1 J �
J � "J:.
� lJ..)
� �
" ... a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta
skrenete." (En-N isa, 27)
Postoje pravila lijepog ponašanja koja se odnose na dušu, kojima se
postiže njena potpuna poslušnost i svestrana dobrobit po nju. U ovom smo
djelu posvetili posebno poglavlje toj temi, a ovdje ćemo se zadovoljiti rečenim,
jer tako iziskuje slijed i potreba za objašnjenjem.
Drugi temelj jeste sveopća harmonija, jer je čovjek meta uznemiravanja i

meta zavidnosti zbog blagodati koje uživa. Ako čovjek ne bude dobar prijatelj i
ako ne bude dobrodošao u društvo, oni koji mu zavide pregazit će ga i njime će
ovladati neprijatelji: nijedna njegova blagodat neće ostati i neće imati slobode
među njima. Međutim, kada prijateljuje s ljudima i kada je dobrodošao, na
125
taj način će pobijediti svoje neprijatelje, sačuvat će se zavidnika, sačuvat će
blagodati od njihovog zla i osigurati svoj slobodu, iako će među njima teško
ostvariti nepomućen život i iako je u tome miru opasnost. Ibn Džurejdž prenosi
od Ataa, koji prenosi od Džabira, radij allahu anhu, da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik je dobar prijatelj ljudima i dobrodošao je
među njih. Nikakvog dobra nema u onome ko nije dobar prijatelj i ko nije
dobrodošao među ljude; a najbolji je onaj čovjek koji je najkorisniji ljudima. "
Isto tako, prenosi se sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis:
"Allah pri vama voli tri stvari, a mrzi druge tri. Voli da Ga obožavate i nikoga
Mu ne pripisujete; da se svi držite za Allahovo uže i da se ne razjedinjujete;
i da sa uzajamno savjetujete s vašim pretpostavljenim. A mrzi sljedeće tri
stvari: čula-kazala, mnogo zapitkivanje i rasipanje imetka. " Ovim hadisom je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio potaći na jedinstvo i harmoniju.
Arapi su govorili: "Ponižen je onaj ko nema. " A pjesnik Kaj s b. Asim spjevao
Bijesan snažan čovjek ne može slomiti strijele ako su skupa,
a ako ih razdvoji, onda će ih lahko slomiti.
Dakle, predmetna harmonija potiče na jedinstvo i sprečava poniženje,
i nužno je spomenuti njenih pet uzroka koji imaju za rezultat jedinstvo, i to:
privrženost vjeri, srodstvo, taz bina, iskreno bratimljenje i činjenje dobročinstva.
Privrženost vjeri
Prvi uzrok jedinstva i harmonij e jeste privrženost vjeri, i to je primarni
uzrok jedinstva s obzirom na to što potiče na međusobno pomaganje a sprečava
međusobno kidanje veza i međusobno neprijateljstvo. Jedinstvo je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sell em, oporučio ashabima. Sufjan prenosi od Ez-Zuhrija da
je Enes, radijallahu anhu, jednom prilikom rekao: '�llahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'Nemojte kidati veze, nemojte jedni drugima
okretati leđa i nemojte jedni drugima zavidjeti, već budite Allahovi robovi,
braća. Muslimanu nije dopušteno izbjegavati svog brata više od tri dana. "'
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao je ovaj hadis iako istovjernost
ashaba iziskuje njihovu slogu kao upozorenje na paganske običaje i mržnju koje
nalaže zabluda. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je onda
kada su Arapi bili najmanje jedinstveni, najveći međusobni neprijatelji, najviše
126
se podvajali, kada su bili najtvrdoglaviji. Štaviše, rođena su se braća dijelila

na stranke, i to strančarstvo i podvajanje u njima su pobuđivali neprijateljsku
mržnju i veliku netrpeljivost. Ensarije su bile još veći međusobni neprijatelji i
najviše su kidali međusobne veze. Između plemena Evs i Hazredž bilo je više
nesuglasica i razlike nego pri drugim plemenima, sve dok nisu prihvatili islam,
pa su njihova mržnja i neprijateljstvo nestali: prihvatanjem islama postali su
braća koja održavaju veze, a jedinstvom vjere postali su međusobni pomagači.
� � lj o ;y- �l .:J:. l r-- o o, , .JJ I � ol . J ?")\

Sveznajući Allah rekao je:
_ 1� J.:-!
� �J ;:;
�
J ,., J J o �, JJ o Jo '
" \
..
o ,o
�
-: , � lj � ��(' )l
N ,•
;' /
o
�
....
�
' ' �..r' o
đ\�� .
"I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima
neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom,
prijatelji. .." (Alu Imran, 103).
� :.?..o:�11
\�JJ v � Jl J I�.;_".. ..::.; t.:;l \!dl 1 -L ;.._, l � 'T -: wUI JI
J' r � , , �J ,_,...... t,J.. , �
' 'One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim
učiniti." (Merjem, 96)
Shodno jačini vjerske prisnosti zavisi jačina neprijateljstva kada se radi o
razlici u vjeri: čovjek ponekad prekida veze glede vjere s onim kome u osnovi
čini dobro i prema kome je sažaljiv. Primjer nam je Ebu Ubjeda b. el-Džerrah,
nadasve dobar čovjek, čiji je doprinos islamu poznat: ubio je svog oca u Bici
na Bedru i njegovu glavu donio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, pokoravajući se Allahu, dželle šanuhu, i Njegovom Poslaniku. Ebu
Ubjedin je otac ostao u zabludi i prešao granice zla, te ga nije obuzela milost
niti sažaljenje prema njemu; a bio je najčestitiji sin, međutim, dao je prednost
vjeri nad srodstvom, pokornosti Allahu nad poslušnosti prema ocu. S njim u
vezi objavljen je sljedeći ajet:
�� , �'J-"J .JJ W \ �\>- �

� , 0J �\,} .�' ll'� "JJG 0�J:!
'J':! .r:: � \ i--n
� �, ��o;"Y JJ, · 'I
0 "' \ ' o \ I l1 \ I o , � \ l J· �
N
.
y) • � • .... � • ....: '- "
:-
• -
'- ' '
O
I :. '
�� ) �� ) �� . ) �� . �
O • O O ' O
"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s
onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovom suprotstavljaju, makar oni
bili očevi njihovi, ili sinovi·njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi ... "
·
(EI-Mudžadela, 22).
Sljedbenici iste vjere mogu se podijeliti na razne sekte i pravce, što kod
njih može pobuditi onoliko neprijateljstva i različitosti koliko postoji među
onima koji ispovijedaju različite vjere. To je zbog toga što su vjera i njeno
istovjetno shvatanje najjači uzrok harmonije, i upravo zato je jedan od najvećih
uzroka razjedinjenosti. Kada se desi da sljedbenici različitih vjera, odnosno
127
� Kultura vjernika na dunja/uku za ahiret �
pripadnici različitih pravaca budu međusobno ravnopravni, da nijedan tabor
nema prednost u odnosu na drugi, da nije brojniji, tada su njihovo neprijateljstvo
i mržnja još veći, tim prije jer se neprijateljstvo koje izaziva podvojenost
povećava zbog jednakosti i međusobnog nadmetanja.
Srodstvo
Drugi uzrok jedinstva i harmonije jeste srodstvo, jer međusobna
samilost i žar srodstva potiču na međusobno pomaganje i jedinstvo, sprečavaju
međusobno ostavljanje na cjedilu i podvojenost, potiču na gordost koja
sprečava superiornost daljih nad bližim, isključuje premoć neznanih, dalekih.
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Kada
se rodbinske veze uzajamno održavaju, tako se održava međusobna samilost. "
Arapi su pazili na srodstvo, i ono ih je sačuvalo sila koji bi njima mogle
zavladati, nanijeti im neprijatnosti, njime su pobjeđivali napadače i uzajamno
se pomagali protiv svih koji im se suprotstavljaju i s njima neprijateljuju.
Jedinstvo koje su ostvarili održavanjem veza dovelo je do toga da se pomažu
protiv jakog, moćnog neprijatelja i da tako ovladaju onako kako vlada moćniji,
gordiji neprijatelj. Allahov vjerovjesnik Lut, alejhis-selam, opravdao je svoju
slabost nepostojanjem rodbine koja bi mu pomogla rekavši narodu kojem je
poslan sljedeće:
-f:� � Jb �JT _;\ �y � � 0\ _;J j l.i

"Reče on: 'Ah, da ja samo imam moć, ili da se mogu osloniti na nekog
snažnog! "' (Hud, 80)
Značenje je: da imam rodbinu koja će me zaštititi ! S tim u vezi, Ebu
Selema prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Smilovao se Allah Lutu! Zaista se oslanjao na veliku
snagu ", tj. oslanjao se na Svevišnjeg Allaha. U vezi s Lutam, alejhis-selam, u
drugom hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Sve vjerovjesnike nakon njega Svevišnji Allah je slao dajući im mnoštvo
pomagača iz njihovih naroda. " Vehb je jednom prilikom izjavio: "Izaslanici
su došli kod Luta rekavši mu: 'Zaista je tvoj oslonac snažan! "' Prenosi se da
Poslanik, s all allahu alej hi ve sellem, nijednog čovjeka koji bi prihvatio islam nije
ostavljao bez zaštite određenog plemena. A u svemu tome jeste Vjerovjesnikov,
sallallahu alejhi ve sellem, poticaj na jedinstvo i sprečavanje nejedinstva: "Ko
128
omasovi određeni narod pripada mu ", izvijestio nas je Resulullah, sallallahu

alejhi ve sellem.
Dakle, ako srodstvo ima toliku važnost kada se radi o jedinstvu, za

očekivati je postojanje prepreka koje se isprečuju u tome i potiču na podjelu
koja je u suprotnosti s jedinstvom. Odatle i obaveza da objasnimo mogućnosti
u vezi sa srodstvom i stvari koje uzrokuju narušavanje njegove harmonij e.
Ukratko, srodstvo se dijeli na tri kategorije: roditelji, djeca i rodbina.

Svaka kategorija zaslužuje određen stupanj glede dobročinstva i održavanja
veze, kao što postoje određene vanredne stvari koje dovode do neposlušnosti i
kidanja veze.
Kada se radi o roditeljima, u tu kategoriju spadaju očevi, majke, djedovi i

nane. Ako je s njima sve uredu, odlikuju se s još dva svojstva: jedno je urođeno, a
drugo se stječe. Urođeno svojstvo jeste strah i sažaljenje, i toga se roditelj nikada
ne može osloboditi. U tome smislu se prenosi sljedeći Poslanikov, sallallahu
alejhi ve sellem, hadis: �'Dijete potiče na škrtost, neznanje, kukavičluk i tugu. "
U hadisu je obavijest da strahovanje zbog djeteta rađa ove osobine. Zbog toga
su se neki ljudi sustezali od stjecanja potomstva, mrzeći spomenuto stanje koje
neće moći odagnati od sebe, tim prije jer je to prirodna osobina i nužno je da
se desi.
Neko je upitao poslanika Jahju, sina Zekerijjaovog: �'Zašto prezireš

stjecanje poroda?", na šta je odgovorio: �'Šta će mi dijete! Ako poživi, bit će mi
teret, a ako umre, to će me slomiti. " A neko je upitao lsaa, alejhis-selam: uzašto
se ne oženiš?" �'Nama predstavlja radost samo nadmetanje glede budućeg
svijeta!", odgovori Isa, alejhis-selam. A svojstvo koje se stječe jeste ljubav
koja se vremenom povećava i ·mijenja kroz stadije. Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedom prilikom rekao: �'Ljubav prema
djetetu prožima srce. " Prenosi se da je rekao i sljedeće: �'Svaka stvar ima svoj
plod, a plod srca jeste dijete. " Kada čovjek prestane voljeti svoje dijete, to ne
učini jer ga mrzi, već zbog utjehe koju sebi daje zato što mu je to isto dijete
iskazalo neposlušnost, ili je podbacilo glede njegovog prava, iako strah za njega
i sažaljenje ostaju, to nikada ne nestaje. Muhammed b. Alij a, radijallahu anhu,
jednom prilikom je izjavio: �'Svevišnji Allahje htio da roditelji imaju djecu, ali ih
je upozorio na smutnju koju nose, pa im nije oporučio u vezi s njima. Međutim,
Allah nije zadovoljan time da djeca odvedu roditelje na stranputicu, pa im je
oporučio u veli s njima. A najgore dijete jeste ono koje podbacivanje roditelja
navede na neposlušnost, a najgori roditelji jesu oni koje djetetovo dobročinstvo
potaknu na pretjerivanje. " Majke su milostivije, dobrostivije, sažaljivije i više
vole svoju djecu jer su ih rodile i nosile teret njihovog odgoja. Prema tome,
obaveza je da dijete bude osjećajnije glede majke, da to bude nagrada za njeno
djelo i davanje njenog prava, iako je Sveznajući Allah zajedno spomenuo oca i
majku kada se radi o poticaju na dobročinstvo:
129
đ L;:..;.. 1 �jj 1 � L::.....i '.l 1 r:·.:.,JJ

�
� �
�
�
�
o
�
� � � �
"Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro . " (El-Ahkaf, 15).
. .
Prenosi se da je neki čovjek došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi

ve sellem, i rekao mu: "Imam majku, poslušan sam joj, nosim je na leđima,
ne okrećem se od nje, donosim joj zaradu, pa jesam li joj se odužio?" "Nisi se
odužio ni za jedan njen uzdah ", reče mu Poslanik, sallallahu alej hi ve sell em.
čovjek upita: ·� zašto?" "]erje ona tebe služila, želeći da živiš, a ti nju služiš,
želeći da umre ", odgovori mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Hasan
el-Basri, rahimehullah, govorio je: "Majčino pravo je kod djeteta veće, ali
. je dobročinstvo prema ocu obaveznije. " Tu je i sljedeći hadis: "Zabranjujem
vam neposlušnost prema majkama, zakopavanje živih djevojčica, uskraćivanje
onoga što morate dati i traženje ono�ta što vam ne pripada. " Halid b. Madan
prenosi da je El-Mikadam izjavio: "Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da govori: 'Allah vas upozorava na majčino pravo, zatim na
pravo onih koji slijede, te na pravo onih koji slijede. "'
Kada se radi o djeci, u tu kategoriju spadaju djeca i njihova djeca (unuci).
Arapi unuke nazivaju još salva, što ima značenje odabranih ljudi. Ako je s
njima sve uredu, odlikuju se s još dva svojstva: jedno je urođeno, a drugo je
podložno promjeni. Urođeno svojstvo jeste ponos zbog moguće nepravde od
roditelja ili njihove nezainteresiranosti. Svojstvo ponosa djece stoji nasuprot
svojstva sažaljenja kod roditelja. To je zapazio i Ebu Temmam et-Tai, pa je s tim
u vezi spjevao sljedeće stihove: "...pa je vrijeme prolazila u ponosu dječijem
i sažaljenju roditeljevom. " Svojstvo podložno promjeni jeste traženje posebne
pažnje, i to je prvo stanje u koje dijete dolazi. A ovo svojstvo kod djece stoji
nasuprot svojstva ljubavi kod roditelja, tim prije što je ljubav roditelja nešto
specifično, a dječije traženje posebne pažnje jeste svojstvo bez kojeg djeca
skoro ne mogu. Pripovijeda se da je Omer, radij allahu anhu, govorio: "Upitao
sam: 'Allahov Poslaniče, zašto smo mi nježni prema djeci a ona nisu nježna
prema nama?' A on je odgovorio: 'Zato što smo mi njih rodili, a ne oni nas. ' "
Zatim, ovo se svojstvo odrastanjem preobražava u jedan od dva karaktera: u
dobročinstvo i poštivanje roditelja, ili u otuđenost i neposlušnost prema njima.
Ako dijete bude razumno, odnosno ako otac bude dobročinitelj, dobrostiv, tada
će se svojstvo traženja posebne pažnje preobraziti u dobročinstvo i poštivanje
roditelja. Ez-Zuhri prenosi od Amira b. Šerahila da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, Džeriru b. Abdullahu rekao sljedeće: "Roditelj kod djeteta
polaže pravo da mu se dijete povinuje u ljutnji i da njemu da prednost nad
sobom u neprilikama i gladi. Održavanje rodbinskih veza ne znači uzvratiti
posjetom, već njihovo održavanje kad ih prekine druga strana. " Međutim, ako
je dijete zabludjela, odnosno ako je roditelj osoran, tada će se ovo svojstvo
preobraziti u kidanje rodbinskih veza i neposlušnost. Odatle je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Smilovao se Allah čovjeku koji pomogne
130
svome djetetu da mu čini dobročinstvo! " Kada su Omeru, radij allahu anhu,
javili da je dobio dijete, rekao je: "Osjetim da je sada miomirisni cvijet, ali
će uskoro biti ili poslušno dijete ili zlonamjerni neprijatelj. " U mudrosti stoji:
Neposlušnost prema roditeljima ima status smrti glede onog djeteta koje nije
umrlo u mladosti. Neki mudraci su govorili: uDijete je miomirisni cvijet sedam
godina, sluga sedam godina, pa pomagač sedam godina, a poslije je ili prijatelj
ili neprijatelj. "
A kada se radi o rodbini, u nju spadaju svi članovi porodice koji su

rodbinski vezani s očeve ili majčine strane; roditelji i djeca ne spadaju u ovu
kategoriju. Ova kategorija se posebno odlikuje žarom koji potiče na pomaganje,
i to je najniži stupanj ponosa, a ponos sprečava ugnjetavanje i nezainteresiranost.
Žar sprečava ugnjetavanje, a u borbi protiv nezainteresiranosti on nema udjela,
osim ako uz njega ne postoji ono što potiče na slogu i harmoniju. Žar koji
je prisutan kod rodbine poziva na pomaganje protiv dalekih i stranaca, ali je
izložen zavidnosti bližnjih i rođaka i prepušten je onima koji se međusobno
nadmeću. Ako se spomenuti žar očuva uzajamnim održavanjem veze i
uzajamnom samilosti, njegovi će se uzroci pojačati i popratit će ga čista ljubav,
a to je najjači uzrok sloge. Neko je rekao jednom Kurejšiji: 11KO ti je draži:
brat ili prijatelj?" uBrat mi je draži, ako mi je prijatelj", odgovorio je. Meslema
b. Abdulmelik imao je običaj reći: "Ugodnost života ogleda se u tri stvari:
prostranom stanu, mnoštvu sluga i slaganju s porodicom. " A neki mudraci su
zapisali sljedeće: uDaleki je blizak ako čovjeku pokloni ljubav, a bliski je dalek
ako je čovjeku neprijatelj. " Ako rodbina živi zapostavljajući žar a oslanjajući
se na rodbinsku vezu i srodstvo, tada će njome vladati mržnja, zavidnost i
međusobno nadmetanje: rod će se preobraziti u neprijateljstvo, a srodstvo u
otuđenost. Između ostalog, u jednom pismu El-Kindi je ostavio sljedeći zapis:
110tac je oličenje gospodara, dijete oličenje tuge, brat oličenje klopke, amidža
oličenje brige, u tetku su zle posljedice, a rođaci su pravi akrepi. " A Abdullah
b. el-Mu'tezz jednom prilikom je rekao: 11Meso moje rodbine i moje meso
jedno je, ali oni jedu moje meso; zar protiv čovjek spletkari iko osim njegovih
rođaka! I upravo zbog toga je Svemogući Allah naredio održavanje rodbinskih
veza i pohvalio one koji ih održavaju:
... ,.,.", ... .... ;' 0 /
/,.. J .J I � Wl / / 1 t; .J - 1 --: -: ..i.! \ /
"' � " .... ' �
J :�; / · J.. / .J �.=:.�
•
/�yJ .J'YT .;) �.)

/ 1
y-.;) �y.. o /;_
/ / � ,J. / '-'
� l:.,_;l \
; /
' .. .i oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara se
svoga boje i obračuna mučnoga plaše ... ' (Er-Rad, 21)."
Komentatori Kur'ana kažu: "Održavanje rodbinskih veza jeste to što je
Allah, dželle šanuhu, naredio da se poštuje. Vjernici se boje svoga Gospodara
glede kidanja tih veza i plaše se mučnog obračuna koji slijedi za kidanje
rodbinskih veza." S tim u vezi, Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, prenosi
131
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��svevišnji Allah
je rekao: 'Ja sam Milostivi, a rodbinske veze su rehim, iz Svoga imena sam
njima ime dao, i održat ću vezu s onim ko bude održavao rodbinske veze,
a prekinut ću vezu s onim ko kida rodbinske veze. '" Kada je o tome riječ,
također se prenosi sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis:
"Održavanje rodbinskih veza povećava porod, umnogostručuje imetak, potiče
na ljubav u porodici i produljuje život. " Neki mudraci govorili su: "Izvršavajte
sva prava koja kod vas polaže rodbina, a nemojte se od nje otuđivati čineći
neposlušnost." Neki rječiti ljudi su rekli: " Održavajte rodbinske veze jer ćete
samo tako sačuvati svoje porijeklo i porod" ; "Allah će održati vezu s čovjekom
koji održava rodbinske veze, ali će je održati i s rodbinom. Allah će pomoći
čovjeka koji zaštiti svog komšiju, ali će pomoći i komšiju." Neki književnici
zapisali su sljedeće: " Ko nije dobar prema svojoj porodici, ni ona neće biti
dobra prema njemu; ko je ne štiti, ni ona neće njega štititi." Muhammed b.
Abdullah el-Ezdi, rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove:
Dovoljno je čovjeku poniženja i nedjela u neprijateljstvu rodbine.
Ako kažu da neko rodbinske veze kida,
ja ga pomažem i zlo njegovo zaboravim, da mi se jednog dana vrati.
Isti status sljedeća dva čovjeka nemaju:
onaj koji na rodbinu pazi i onaj koji rodbinske veze kida.
Tazbinstvo
Treći uzrok jedinstva i harmonije jeste tazbinstvo, jer je to uspostavljanje
veze koja prije nije postojala i miješanje srodstva koji se dešavaju i zaključuju
iz želje, slobodnog izbora, želje za dobrom i preferiranjem. U tazbinstvu se
također objedinjuju uzroci jedinstva i uzajamnog pomaganja. Svevišnji Allah
"'
�- ·1 1 \h 1 /) 1 o
} • 1 � } / /.., / 01o � 4..iLT � /
rekao je:
}
� ��&
/l;;� / / o
�} u ---
J "..
· ::
/
�' / � � � � n - �)
�
" � ;:;:i ",.
• "' l�
�jJ o�_y
" ... i jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše,
stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i
·
samilost ... " (Er-Rum, 21).
132
Pod izrazom samilost podrazumijeva se nježnost i sažaljenje. A ljubav

;;;
i samilost jesu dva najveća uzroka sloge. Glede ajeta postoji i drugačije
tumačenje. Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je: "Pod izrazom ljubav
misli se na brak, a pod izrazom samilost na potomstvo." Allah, dželle šanuhu,
također je rekao:
, , l;;;� ill i '
o .li>-'
' l'�J.· ..1 �
� � , t;;;� , lhl' ."..1 •
' '· ·1.. �
� �
�
) �
-: ·'
� ,
.
',�
...
) �J � ,
"'
' � �
"Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i
unuke ... " (En-Nahi, 72).
Kada je riječ o značenju izraza hafede (unuci), komentatori Kur'ana
. imaju različito tumačenje. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kaže: "To su
unuci preko kćerkine loze. " Dočim Ibn Abbas, radij allahu anhu, tvrdi: "To su
djeca i njihova djeca. " Međutim, prenosi se da je rekao i ovako: "Izraz hafeda
odnosi se na ženine sinove od nekog drugog čovjeka. " Nazvani su imenom
hafede zbog brzine u služenju i obavljanju djela. U kunut-dovi učimo: "... ve
ilejke nesa 'a ve nahfidu. . . ", što ima značenje: Tebi hitamo čineći dobro!
Arapi su uvijek pridobijali daleke neprijatelje uspostavljajući s njima

tazbinstvo, da buntovnik postane društven, da neprijatelj postane prijatelj . . .
Štaviše, uspostavljanje tazbinstva između dva čovjeka može biti uzrokom
jedinstva i prijateljstva čak dva plemena. Pripovijeda se da je Hali d b. Jezid b.
Muavija, rahimehullah, jednom prilikom rekao: "Najmrži ljudi bili su mi čeljad
Ez-Zubejrove porodice, sve dok se nisam oženio nekom udovicom iz njihove
porodice, pa su mi postali najdraži ljudi. " U tome smislu je Halid spjevao
sljedeće stihove:
Zbog nje zavoljeh svu čeljad Ez-Zubejrove porodice,
čak iz plemena Kelb daidže njene;
ako dobra muslimanka budeš, i mi ćemo dobri muslimani biti,
a kršćanstvo li prihvatiš, neki će ljudi krst zavoljeti.
Odatle se kaže da čovjek slijedi vjeru svoje žene, jer ga naklonost potiče
na njeno slijeđenje a ljubav na slaganje s njom, i ne nalazi načina da joj se
suprotstavi, usprotivi i da se od nje razlikuje. Ako tazbinstvo ima ovoliku ulogu
u građenju jedinstva, onda za njeno sklapanje treba postojati makar jedan od
sljedećih pet uzroka: imetak, ljepota, privrženost vjeri, sloga i čednost. Seid b.
Ebu Seid prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da j e Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Zenu udaju četiri stvari:
bogatstvo, ljepota, porijeklo i privrženost vjeri; osiromašio da Bog da, izaberi
onu privrženu vjeri!"
Ako se čovjek oženi određenom ženom ponajviše radi bogatstva, tada se
zapravo oženio njenim imetkom; ako se tome doda još neki motiv koji potiče
133
na slogu, možda će brak opstati i jedinstvo potrajati. Međutim, ako ostali
motivi i uzroci u potpunosti izostanu, tada je za očekivati da će brak puknuti
a jedinstvo nestati, pogotovo ako čovjeka pobijedi pohlepa i nestane njegovog
poštenja, jer dobivanjem njenog imetka prestaje uzrok sloge u braku. Rečeno
je: "Ko čovjeka zavoli radi određene stvari, prestane ga voljeti kada te iste stvari
nestane. " A ako mu ne pođe za rukom uzimanje njenog imetka, odnosno ako to
ne bude u stanju, taj će neuspjeh popratiti poniženje razočaranog nakon velike
nade i neprijateljstvo izgubljenog nakon velike pohlepe: veza postaje raskol,
a sloga neprijateljstvo. Također je rečeno: "Ko čovjeka zavoli zbog pohlepe
prema nekom njegovom dobru, zamrzit će ga kada izgubi nadu u ostvarenje
svojih nakana. " A Abdulhamid je izjavio: "Ko čovjeka veliča zbog bogatstva,
vrijeđat će tog istog čovjeka ako osiromaši. "
Ako se čovjek oženi određenom ženom radi ljepote, to je trajniji uzrok
sloge od bogatstva, tim prije što je ljepota stalno, a bogatstvo je prolazno
svojstvo. Odatle i sljedeća izreka: Ljepota je prvi znak sreće. Prenosi se da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najveći je blagoslov u
najljepšim ženama i u onima čijije vjenčani dar najmanji. " Ako se u tom slučaju
bračni par sačuva od prekomjernog prisnog odnosa koji izaziva dosadu, sloga
će potrajati a brak će uspjeti. Pa ipak, neki ljudi su izbjegavali stupanje u brak s
vanredno lijepom ženom zbog toga što to potiče na prekomjerno prisan odnos:
"Onoga koga usreći prisan odnos unesrećit će poniženje. "Ili su to izbjegavali jer
to potiče na veliku želju za tom istom ženom i povećava pretenzije drugih ljudi
prema njoj. Kada se o tome radi, pripovijeda se da je neki čovjek konsultirao
mudraca u vezi sa ženidbom pa mu je mudrac rekao: "Oženi se, ali definitivno
izbjegavaj vanredno lijepu ženu jer je takva žena kao lijepa njiva. " '!\ kako
to?", upita čovjek. Mudrac odgovori: "Pjesnik je spjevao: 'Čovjek neće naći
plodno tlo a da na njemu neće vidjeti tragove plodnosti. '" Ili su to izbjegavali
zbog straha koji osjeća razuman čovjek od velike sklonosti i zlih posljedica
kojih se čuvaju pronicljivi. Neki mudraci su govorili: "Neka se čovjek čuva
miješanja sa ženama, zaista je njihov pogled strijela, a riječi otrov. " Mudrac
je vidio nekog lovca kako razgovara s jednom ženom pa ga je upozorio: "Pazi
da ne budeš ti ulovljen! " Sulejman, alejhis-selam, jednom prilikom je rekao
svom sinu: "Hodaj iza lava, ali ne hodijj iza žene! " Omer, radijallahu anhu, čuo
je ženu da recitira sljedeće stihove: "Zene su miomirisni cvijet, stvorene su za
ljude, a svi žele miomirisni cvijet pomirisati", na šta je rekao: "Žene su šejtani,
stvorene su za nas, Allahu se utječemo od šejtana! "
Ako se čovjek oženi određenom ženom radi njene privrženosti vjeri,
u tome je najčvršća veza, najduže traje, ima najbolji početak i najljepši kraj .
Razlog tome je to što onaj čovjek koji pri ženi zahtijeva privrženost vjeri i
sam slijedi vjerska načela, on joj se povinuje, pa se njegove prilike održavaju i
siguran je od okliznuća. Otuda je Allahov Poslanik, saliallahu alej hi ve sell em,
i rekao: "... osiromašio da Bog da, izaberi onu privrženu vjeri! " A kada se radi
134
o značenju ovih riječi, postoje dva tumačenja: prvo, osiromašio da Bog da ako
ne odabereš onu koja je privržena vjeri; i, drugo, ovakve fraze se koriste radi
hiperbole i njima se ne želi ništa zlo, kao što ljudi govore: ��Kako lije hrabar taj
i taj čovjek, ubio ga Allah! "
Sklapanje braka s određenom ženom radi jedinstva može imati jedan
od sljedeća dva motiva: prvo, povećavanje brojnosti i ostvarenje pobjede
međusobnim pomaganjem dvaju skupina; i, drugo, pomirenje moćnih
neprijatelja radi prestanka neprijateljstva i rušenja njihove sile. (Spomenuta
dva motiva mogu se naći i kod istaknutih ličnosti i kod običnog svijeta.)
Razlog prvog motiva leži u želji, a razlog drugog motiva u strahu, osim što su
spomenuti motivi prisutni i kod onih koji ne sklapaju brak.
Ako uzrok potraje, potrajat će i sloga; ako uzrok nestane nestankom želje
ili straha, bojati se za trajanje sloge, osim ako mu se ne pridoda neki drugi
uzrok koji potiče i olakšava trajanje sloge i jedinstva.
Sklapanje braka s određenom ženom zbog čednosti jeste stvarni, željeni

razlog; prethodno spomenuti razlozi jesu samo sekundarni i njemu pridodani.
/ o� l/� � � ' /" / /. 0..u1;;; � , ..,/ / .1 ,404.1 , 01/ -::"',.�\ /L

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, povodom objave ajeta:
-:: •
1 -:: � · -:- 1 /"!��/ . .., � o
/ ' 1
·-�·-··:J) � �)
• •
/
1'
1'
.;;;,
"
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a
lytJ v
u � "
od njega je i drugu njegovu stvorio " (En-N isa, l) ...
rekao sljedeće: "Čovjek je stvoren od prašine, i njegovo je nastojanje
upravljeno prema čovjeku. " Atijj a b. Bišr prenosi od Akkafa b. Rifae el-Hilalij a
upravljeno prema prašini, a žena je stvorena od čovjeka, i njeno je nastojanje
da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao:

"O Akkafe, imaš li suprugu?" ��Nemam ", odgovorio je. Na to je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, konstatirao: ��Dakle, ti si šejtanima brat; ako si
kršćanski isposnik, priključi im se, a ako si naš, znaj da je brak naša praksa. "
Vidimo da je u ovim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima poticaj
na klohjenje smutnje i stjecanje mnogobrojnog potomstva. Upravo zbog toga
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je borcima kada bi se vraćali
iz bitke: "Kada se osamite sa suprugama, potrudite se da steknete dijete! " I
zato je u odabiru bračnog druga (zbog čednosti) nužno imati slobodan izbor
i povesti se za trajnijim motivom. A kada je o motivima riječ, oni se dijele na
dvij e vrste: prvo, motivi čiji su uvjeti ograničeni; i, drugo, motivi čiji uvjeti
nisu ograničeni zbog različitosti uzroka i različitosti samih uvjeta, a postoje tri
ograničena uvjeta.
Prvi uvjet jeste privrženost vjeri, i on potiče na stid, čednost, zadovoljstvo

i skromnost. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, govorio je: ��Neka vjernik ne kori
vjernicu: ako prezire neku njenu osobinu, zadovoljan je s njenim drugim
BS
osobinama. " Neki čovjek je zaprosio siroticu o kojoj se brinuo Abdullah b.
Abbas, radijallahu anhu, na šta mu je Ibn Abbas rekao: "Nisam zadovoljan da
bude tvoja supruga. " "Zašto nisi zadovoljan da bude moja supruga a odrasla je
u tvojoj kući?", upita čovjek. "Ona će te gledati s podozrenjem ", odgovori Ibn
Abbas, na šta čovjek samo reče: "Ne marim za tim. " ·� sada nisam zadovoljan
da ti budeš njen muž", zaključi Ibn Abbas, radijallahu anhu. U tome je značenju
izjava nekih učenjaka: "Ko bude zadovoljan druženjem s onim čovjekom u
kojem nema dobra, druženjem s njim neće biti zadovoljan onaj u kome ima
dobra. "
Drugi uvjet jeste razum koji potiče na lijepo i ispravno rezonovanje stvari.
S tim u vezi, prenose se sljedeća dva Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem,
hadisa: "Svaki razuman čovjek odan je i prihvaćen "; "Ženite se onim ženama
koje su vam drage, rotkinjama, a nemojte se ženiti glupim ženama jerje život s
njima nesreća a u djetetu koje rodi propast je. "
Treći uvjet jeste ravnopravnost koja odbija sramotu i potiče na stjecanje
poroda. S tim u vezi, prenosi se sljedeći hadis: "Odaberite odgovarajuću ženu
za brak, i djecu stječite samo s ravnopravnim bračnim drugom. " Pripovijeda se
da je Eksem b. Sajfi savjetovao svog sina: "Sinak, neka te ljepota određene žene
nipošto ne navede da pomiješaš porijeklo s kim ne priliči, zaista je u sklapanju
braka s plemenitim ženama korak ka slavi. "
Isto tako, Ebul-Esved ed-Dueli rekao je svojim sinovima: "Činio sam
vam dobročinstvo kad ste bili djeca, kad ste odrasli, pa čak i prije nego što ste
rođeni. " ·� kako si nam učinio dobročinstvo prije nešto što smo rođeni?", u
čudu upitaše, na šta Ebul-Esved odgovori: "Za majku sam vam odabrao ženu
zbog koje nećete bit� huljeni. " Er-Rijaši je spjevao: "Prvo moje dobročinstvQ
prema vama Ježi u tome/što sam vam plemenitu čednu majku odabrao. "
Pored spomenutih uvjeta u obzir se moraju uzeti i lične osobine i
karakteristike bračnog druga od kojih treba biti na oprezu jer nisu u skladu s
dobrim i razumnim osobinama. A doista se skrivene osobine mogu nazrijeti u
liku i izgledu bračnog druga. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, upitao Zejda b. Harisu: "O Zejde, jesi Ji se oženio?"
"Nisam ", odgovori Zejd. Resulullah, sali allahu alejhi ve sellem, reče mu:
"Oženi se pa ćeš biti još čedniji, ali nemoj se oženiti ženom koja spada u
jednu od sljedećih pet kategorija. " Zejd upita: '�llahov Poslaniče, koje su
to kategorije?" "Nemoj se oženiti šehberom, ni lehberom, ni nehberom, ni
hebzerom, ni lefutom ", reče mu Vjerovjesnik, sailallahu alej hi ve sellem.
'�llahov Poslaniče", reče Zejd, "nisam razumio ništa od toga što si rekao! "
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objasni mu: "Šehbera je pepeljasta
modra žena, lehberaje visoka mršava žena, nehberaje starica na samrti, hebzera
je niska ružna žena, a lefut je ona žena koja ima dijete od drugog muža. " Neki
šejh je iz plemena Benu Sulejm rekao svom sinu: "Nipošto se nemoj oženiti
136
ženom koja čeka smrt svog muža da bi ga naslijedila, koja se mnogo srdi i
često se mršti! " Savjetujući svog sina u vezi sa ženidbom, neki beduin je rekao:
"Nipošto se nemoj oženiti onom ženom koja s tugom spominje bivšeg muža, ni
onom ženom koja natuca na nos imetak koji troši na svog muža, ni onom ženom
koja se tuži na lijenost i pravi se bolesnom. " Evfa b. Delhem jednom prilikom
je rekao: "Postoje četiri kategorije žena: nasrtljive žene koje su u punoj snazi;
nepristupačne žene, i one su šteta, nikakvu korist ne pribavljaju; odlučne žene,
i one razdvajaju, a ne spajaju; i žene slične kiši-hraniteljki koja se spusti na
odredenu zemlju koja uzbuja travom. " Pjesnik je spjevao:
Vidim da onaj ko žene voli smatra da u svima zlo je,
a razlika među njima velika je:
neke su poput bašče čiji hlad čovjeku godi,
a druge su poput vatre koja spaljuje.
Ebul-Ajna recitirao je sljedeće Ebu Zejdove stihove:
Žene su doista kao stabla koja zajedno izrasla su;
plodovi nekih gorki su, a i gorki se jesti mogu.
Da su žene od zlata načinjene, medu njima bi se vidio propust i neznanje;
kada ih se od zla odvraća one ga neizbježno čine;
kada ti se zavjetuju da će zlo učiniti, učine ga,
a kada se zavjetuju da će dobro učiniti, s tim odugovlače.
Kada je riječ o neograničenim uvjetima, oni su neograničeni upravo
zbog toga što se stanja i vremena u kojima čovjek živi mijenjaju. A čovjek se
pretežno ne može osloboditi negativnog utjecaja svoje duše i slij eđenja strasti,
u protivnom, sloga bi bila trajnija i uzroci opstanka braka bili bi jači.
Razlog tome je to što uvjetno mišljenje nije postojano i što prolazna

naklonost nije dugotrajna. I takva veza se mora preobraziti u jednu od dvije
mogućnosti: ili u veliku potpunu ljubav, ili u njenu manjkavost i nestanak.
Pripovijeda se da je neki čovjek rekao Aliji, radijallahu anhu: "Uistinu volim
tebe i volim Muaviju! " Na to mu je Alija rekao: "Sada si ćorav, pa ili ćeš
se izliječiti, ili ćeš oslijepjeti. " To je tako, i čovjek mora otkriti motive koji
ga navode na ovakvu vrstu veze, tim prije što ona ima jednu od sljedeće tri
mogućnosti.
Prva mogućnost jeste sklapanje braka iz želja za porodom, i zahvalnije

je oženiti se mladom, nevinom djevojkom jer više rađa. Kada se o tome radi,
prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće:
"Ženite se djevicama jer su njihove usne slađe, više rađaju i skromnije su. "
A Muaz, radijallahu anhu, imao je običaj reći: "Ženite se djevicama jer one
jače vole i manje su sklone nemoralu. " Sklapanje braka iz želje za porodom
u osnovi je i predviđen, a i Š erijat to preporučuje. Potvrdu za to nalazimo u
137
sljedećem hadisu: "Crnkinja rotkinja bolja je od ljepotice nerotkinje. "Arapi su
govorili: "Nerotkinja kao da i ne postoji. "
Kada se radi o sklapanju braka iz želje za porodom, ljudi su odabirali

sklapanje braka s dalekim ženama, tuđinkama, smatrajući da je u tome brojniji
i tjelesno zdraviji porod. Izbjegavali su stupanje u bračnu vezu s rodbinom i
rođacima, smatrajući to štetnim po djetetovo zdravlje i negativnim utjecajem na
čistokrvnost: "Ženite se s tuđinkama, da ne biste izrodili kržljavu djecu ", prenosi
se da je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, prenosi se da
je Omer, radijallahu anhu, jednom prilikom rekao: uo pleme Benu Saib, vaša
djeca su kržljava, i zato se ženite tuđinkama. " Pjesnik je spjevao: "Sustegnuo
sam se od amidžične iako mi je draga/plašeći se da ću kržljavu djecu izroditi. "
Prvi mudraci su smatrali da su tjelesno i moralno najbolja ona djeca čija
majka ima između dvadeset i trideset godina a otac između trideset i pedeset
godina. Arapi su, opet, govorili: "Djevojka pretjerano ljubomornog roditelja
nerotkinja je, a najplodnija je ona žena koja ne podnosi svoga muža, jer on,
spolno općeći s njom, lahko ugasi njenu pohotnost, tim prije što ona ne žudi za
drugim ljudima. " Arapi su također govorili: "Kada čovjek primora svoju ženu
na spolni odnos i ona se preplaši, tada je plodna. "
Druga mogućnost jeste sklapanje braka s ciljem da ima domaćicu koja
će obavljati kućanske poslove. Iako je obavljanje kućanskih poslova stvar
koja se odnosi na žene, to nije glavna od dvije obaveze, tim prije što i druge
žene obavljaju tu dužnost. Odatle i poslovica: Žena je miomirisni cvijet, a nije
upraviteljica. A stupanje u bračnu vezu s tim ciljem ne utječe negativno na vjeru
niti na dostojanstvo. I kada se radi o obavljanju kućanskih poslova, zahvalnije
je sklopiti brak sa starijoqi, iskusnijom ženom koja ima iskustva u kućanskim
poslovima i ima uvida u zahtjeve muža: one su najpodesnije za takav poziv.
Treća mogućnost jeste sklapanje braka s ciljem naslađivanja, i to je

najpokudnija od tri mogućnosti, ona najviše utječe na dostojanstvo jer se tada
čovjek poistovjećuje sa životinjama i slijedi bolesnu strast. Haris b. en-Nadr el
Ezdi jednom prilikom je rekao sljedeće: "Najgori brak jeste onaj koji se sklopi
iz požude prema ženi, osim ako ga sklopi s ciljem gušenja strasti i njenog
slabljenja kada se rasplamsa, odnosno ako brak sklopi zbog smirenja duše kada
se uzjoguni, a sve da bi ukrotio svoje oči - da ne gledaju u zabranjeno, dušu
- da ga ne zove u nemoral, da ga ne stigne ničiji prijekor niti ljaga, već da
bude podesniji i zaslužniji ljudskoj pohvali. " Međutim, kada bi se u ovakvim
situacijama suzdržao od slobodnih žena i njih zamijenio robinjama, to bi za
njega, kao muškarca, bilo bolje i čestitije. Ova mogućnost zavisi od strasti i
nemoguće je u njoj odrediti najpreču stvar, a i najopasnija je glede žene s kojom
se sklopi brak, jer su strasti ograničeni ciljevi, i stvari koje su za njih vezane
nestaju kada strasti nestane: u početku je strast, a kasnije mržnja. Zbog toga su
Arapi prezirali žensku djecu i zakopavali su ih žive iz sažaljenja prema njima i
138
čuvanja njihove časti kako ih se ne bi dokopali zlobnici. Činili su veliki grijeh

zakopavajući svoje djevojčice žive iz sažaljenja i ljubavi, preferirajući njihovu
smrt koja im je bila draža od poniženja. Kada je zaprošena lijepa kćerka Akila
b. Alkame, on je rekao: "Iako mije većponuđen mehr: hiljada, dva roba i deset
deva, ipak mi je najdraže da moj zet bude - mezar. " Ovo ćemo završiti riječima
Abdullaha b. Tahira: "Svaki čovjek ima tri zeta koji se brinu o njegovoj kćerki:
čovjek koji pazi na nju, ili njena soba u kojojje sigurna, ili mezar kojije skriva,
a najbolji zet jeste - mezar. "
Iskreno bratimljenje
Četvrti uzrok jedinstva i harmonije jeste iskreno bratimljenje jer ono,
zbog iskrene sklonosti prema nekome, navodi na međusobnu iskrenost, a
međusobna iskrenost dovodi do vjernosti i međusobne odbrane. Ovo je najveći
stupanj jedistva. I zbog toga je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, bratimio
ashabe kako bi njihovo jedinstvo i međusobno pomaganje bili jači. Prenosi se
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Družite se s iskrenom
braćom jer su oni ugodno društvo u izobilju, a zaštita u iskušenju. " Ebu
Zubejr prenosi od Sehla b. Sa'da, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek je mnogobrojan uz svoju braću, a
nema dobra u druženju s onim čovjekom koji ne smatra da kod njega polažeš
onoliko prava koliko on polaže kod tebe. " Omer, radijallahu anhu, govorio je:
"Susret s braćom otklanja tugu. " Halid b. Safvan izjavio je: "Najnemoćniji je
onaj čovjek koji podbaci u upoznavanju prijatelja, a još nemoćniji od njega
jeste onaj koji upropasti svoj odnos prema već stečenim prijateljima. " Alija,
radijallahu anhu, rekao je sinu Hasanu: "O sinak moj, usamljenik je onaj ko
nema svog voljenog. " Ibnul-Mu'tezz govorio je: "Onome ko upozna prijatelje
oni će biti pomagači. " Neki književnici zapisali su: "Najbolje je blago pouzdan
prijatelj. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Prijatelj koji pomaže zapravo je čovjekova
mišica i podlaktica. " Pjesnik je spjevao : "Ljudi teže mnogim stvarima, a ja na
ovom svijetu iskrenom prijatelju-pomagaču težim,/da dva tijela a jedna duša
budemo. " Rečeno je: "Sadik (prijatelj) nazvan je tim imenom zbog svoga sidka,
iskrenosti, a aduw (neprijatelj) nazvan je tim imenom zbog svog neprijateljstva
prema čovjeku. " Saleb je, opet, kazao: "Halil (prisni prijatelj) nazvan je tim
imenom jer je ljubav prema nekom u potpunosti popunila njegovo srce ne
ostavivši nimalo mjesta. " Er-Rijaši je recitirao Beššarove stihove: "Popunio si
dušu moju u potpunosti, i odatle je halil tim imenom nazvan. "
139
Bratimljenje između ljudi može biti dvojako: intuitivno, nužno te
slobodno izabrano, ciljano bratimljenje. Ono bratimljenje koje se ostvari
intuitivno čvršće je, tim prije jer se ostvaruje zbog brojnih uzroka, dočim se
slobodno izabrano zaključuje zbog podložnih uzroka. A ono što se desi samo
od sebe jače je od onoga što se desi ciljano. Prvo ćemo objasniti prvu vrstu a
potom drugu vrstu bratimljenja.
Potoji nekoliko uzroka intuitivnog bratimljenja koje ćemo spomenuti,

a zatim ćemo govoriti o sedam ograničenih stupnjeva koje smo, možda,
obuhvatili, a možda smo neke izostavili. I svaki stupanj ima poseban tretman
i poseban uzrok. Pjesnik je spjevao: ��svaka stvar ima svoj uzrok od kojeg
počinje i grana se. "
Prvi uzrok intuitivnog bratimljenja jeste međusobna srodnost glede
određene stvari u kojoj su jednoobrazni i koja ih zbližava: ako je međusobna
srodnost velika, velika će biti i njihova srodnost i veza; ako je slaba njihova
međusobna srodnost i njihova će srodnost i veza biti slabi, osim ako se ne desi
neki drugi razlog koji će pojačati njihovu vezu. Ovo je zato jer na istovjetnost
i slogu potiče međusobna sličnost, a ona opet, zavisi od međusobne srodnosti.
Kada nestane srodnosti u određenoj mjeri, u toj istoj mjeri nestane i međusobne
sličnosti, a potpuni nestanak međusobne sličnosti ima za rezultat nestanak
sloge. Dakle, utvrđeno je da je međusobna srodnost, iako bila mnogovrsna,
temelj bratstva i okosnica sloge. S tim u vezi, Jahja b. Seid prenosi od Omera, a
on od Aiše, radij allahu anha, koja prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao sljedeće: "Duše su mobilizirana vojska: slože se one koje se
međusobno prepoznaju, a raziđu se one koje se međusobno ne prepoznaju. " I to
je jasno. Duše se međusobno prepoznaju na osnovu srodnosti, a uslijed njenog
odsustva one se međusobno ne prepoznaju. U mudrosti stoji: Protivnici se ne
slažu, a srodni se ne razlikuju. Tu su i sljedeće izjave mudraca: "Od veličine
srodnosti zavisi održavanje veze među ljudima "; "Nemoj me ponižavati a voliš
me, jer svaki čovjek teži onome kome je srodan. " Jedan čovjek je izjavio:
"Rekao sam: 'To je moj brat! ', na šta su mi rekli: 'Pravi bratje samo biološki! '
A ja im odgovorih: 'Rođaci su oni koji su međusobno srodni, i po meni, oni su
moji rođaci kojima ću odlučno pomoći makar ne bili iste loze. ' "
Drugi stupanj jeste to što i z srodnosti proizilazi održavanje veze između
· srodnih osoba. A razlog tome je postojanje saglasnosti i sličnosti među njima, i
tada je održavanje veze rezultat srodnosti, tim prije jer nepostojanje sagi asnosti
odvraća jedne od drugih. S tim u vezi, pjesnik je spjevao: "Ako sam suglasan s
ljudima, oni su prijatni ili možda nisu jer gorki su plodovi koje ubiru;/i koliko
je samo zapuštenih bašti jer put do njih provaljen je. "
Slijedi treći stupanj, a njegov je uzrok razonoda i uživanje koji se postižu
druženjem s određenom osobom.
140
Slijedi četvrti stupanj : međusobna iskrenost, a njegov je uzrok iskrena

namjera.
Onda slij edi peti stupanj: ljubav, a njegov je uzrok povjerenje. Ovaj
posljednji stupanj jeste najniža granica potpunosti kada se radi o mogućnostima
bratstva, a svi prethodni stupnjevi jesu uzroci koji se odnose na bratstvo, i ako
im se doda neki drugi vid podrške, tada postaje prijateljstvo.
Potom iz toga proizilazi šesti stupanj: jača ljubav, a njegov je uzrok
odobravanje.
Ako se odobravanje odnosi na vrijednosti pri čovjeku, iz toga proizilazi

sedmi stupanj : veličanje.
Međutim, ako se odobravanje odnosi na formu i postupke, tada iz toga

proizilazi osmi stupanj : zaljubljenost, a njen je uzrok pohlepa. S tim u vezi,
Me'mun, rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove: "Prvi znak zaljubljenosti
jeste šala i lahkomost, a povećava se ako se pohlepa poveća.// svako ko je u
nekog zaljubljen za njim se povodi sljedbenik makar bogataš bio. " Ovo je
ujedno i posljednji ograničeni stupanj, a poslij e njega ne postoji tačno određen
stupanj niti određena mogućnost, tim prije što sve poslije ovoga može odvesti
u ujedinjenje i izmješanost duša makar se radilo o različitim tijelima. To je
mogućnost koja se ne može sagledati niti se njen kraj može nazrijeti. El-Kindi
je jednom prilikom izjavio: "Tvoj prijateljje čovjek, a to si ti, osim što se radi o
tijelu drugog čovjeka. " Slična izjava se prenosi od Ebu Bekra, radijallahu anhu,
kada je doznačio protok vode kroz zemlju Talhe b. Ubejdullaha i s tim u vezi
napisao dokument pozvavši neke ljude za svjedoke, a između njih i Omera,
radijallahu anhu. Kada je Tal ha odnio dokument kod Omera da ga ovjeri, Omer
se sustegnuo od toga. Talha se vratio kod Ebu Bekra sav srdit i rekao: 1'Allaha
mi, ne znam ko je od vas halifa: ti ili Omer! " Na to je Ebu Bekr rekao: uomer,
ali kao da sam ja on. "
Druga vrsta bratimljenja jeste slobodno izabrano, ciljano bratimljenje i
mora postojati razlog i motiv koji na njega potiče. Ono se može zaključiti iz
dva razloga: iz želje i iz potrebe.
Bratimljenje iz želje jeste mogućnost da se neko istakne po vrlinama i

dobrom, pa to potakne čovjeka na bratimljenje s njim i njegovo uzimanje za .
prijatelja. Ovaj razlog je jači od razloga potrebe jer već postoje tražena svojstva
bez njihovog izvještačenog traženja, osim što je ovdje za strahovati da čovjeka
ne obmane nečije pretvaranje. Jer nije dobar svako ko pokazuje dobrotu, niti
je čestitost osobina svakoga na kome se ona vidi. Onaj ko sebe sili na nešto
nespojiv je s tom istom stvari, osim ako na njoj istraje smatrajući je lijepom,
odnosno čineći tu istu stvar kao ibadet - ako je Šerijat podržava, i tada takav
čovjek poprimi određenu narav, ali ona nije dio njegove urođene prirode. Ovo
141
smo konstatirali zato što smo već naveli riječi mudraca: "Svaka urođena osobina
može se vježbanjem steći. " Zatim kažemo: nemoguće je da sve lijepe osobine
budu urođene pri određenom čovjeku. Većinom su neke osobine urođene, a
neke se stječu njihovim poprimanjem, i one kasnije obično imaju status onih
urođenih, sve dok one poprimljene ne postanu brojnije od urođenih osobina kad
se ne povodi za svojom prirodom. Odatle izjava: "Običaji su druga priroda. " A
Ibnur-Rumi, rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove:
Treba znati da ljudi su od zemlje stvoreni, i prijekor koritelja na mjestu je;
da ljudi svoj moral ne grade, život bi u potpunosti poremećen bio.
A bratimljenje iz potrebe jeste mogućnost u kojoj čovjek, zbog svoje
usamljenosti i neprijatne odvojenosti, sklopi bratstvo izabirajući nekoga u
čiju podršku i pomoć ima pouzdanja. Kada se radi o bratimljenju, mudraci
su govorili: "Ko ne bude želio učiniti tri stvari bit će iskušan sa šest drugih
stvari. Ko ne bude želio imati prijatelje bit će iskušan neprijateljstvom ljudi i
ostavljanjem na cjedilu. Ko ne bude želio živjeti u miru bit će iskušan teškoćama
i poniženjem. A ko ne bude želio činiti dobro bit će iskušan kajanjem i
propasti. " I tako mi Allahove vječnosti, iskreni prijatelji jesu najvrednija zaliha
i najbolja opskrba ter su dio čovjeka i pomagatelji u nevoljama. Mudraci su
također govorili: "Covjek može prijatelja više voljeti od rođenog brata. " Kada
je neko upitao Muaviju: "Ko ti je najdraža osoba?", on je odgovorio: "Prijatelj
koji me omiljava ljudima. " Ibnul-Mu' tezz zapisao je: "Daleki je blizak ako
čovjeku pokloni ljubav, a bliski je dalek ako je čovjeku neprijatelj. " S tim u
vezi su sljedeći stihovi: "Iskrena ljubav koju ti pokloni onaj ko te voli bolja je
od srodstva s čovjekom koji ti je potajni neprijatelj"; "Čovjeka njegov rođak
možda prevari ne jedanput, a lojalnost mu iskaže onaj ko mu ništa nije u rodu. "
Kada se donese odluka bratimljenja s određenim čovjekom, prije toga
treba analizirati njegovo stanje i provjeriti njegov mđral, jer su neki mudraci s
tim u vezi rekli: "Analizira}, i saznat ćeš informacije. " I neka čovjeka samoća
ne navede na nepromišljen potez prije nego što analizira nečije stanje, i neka
ga ne zavara lijepo mišljenje, pa da ga obmane nečije pretvaranje. Zaista je
laskanje zamka u koju ljudi upadaju, a licemjerstvo je skriveni porok, i to su
dva svojstva koja u sebi nose oni koji se pretvaraju. U onom čovjeku koji u
sebi ima licemjerstva i laskanja nema dobra kojem se može nadati. Odatle su
mudraci govorili: "Upoznaj čovjeka iz njegovih djela, ne iz njegovih riječi. A
voli li te - zaključi iz njegovih očiju, ne iz govora. " Halid b. Safvan jednom
prilikom je izjavio: "Prema svojim prijateljima bio sam darežljiv jer prema
njima nisam bio licemjeran, niti sam podbacio u njihovom pravu. " Pjesnik
Hammad Adžred spjevao je sljedeće stihove:
Mnogo prijatelja čovjek ima i ne osuđuje ih sve dok u lagodnosti je,
oni mu lažnu ljubav i ljubaznost poklanjaju.
I napadne čovjeka kojem ni vrijeme u prilog ne ide,
142
� Edebud-dun)o ved-din
i zato definitivno odbij prijateljstvo onoga ko siromaha prezire a imućnog

voli.
Neka čovjek za prijatelja uzme onoga ko se prema
njemu uvijek istovjetno odnosi, svejedno bio u izobilju ili siromaštvu,
ta on nije prevrtljiv. A čovjek poprima osobine onoga s kim se druži
i njemu se pripisuju djela druga njegovog.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom je rekao: "Čovjek
će biti s onim koga voli. " Alij a, radijallahu anhu, izjavio je: "Prijatelji jedni
drugima odgovaraju. ll Ibn M es ud, radij allahu anhu, govorio je sljedeće: "Ništa
jasnije ne ukazuje na nešto, čak ni dim na postojanje vatre, koliko prijatelj
ukazuje na svog prijatelja. ll Neki su mudaraci, opet, zaključili da čovjek treba
upoznati svog prijatelja iz njegovog prijašnjeg prijatelja. Neki su književnici
zapisali sljedeće: "Ljudi o čovjeku misle ono što misle o njegovom drugu. " S
tim u vezi je pjesnik Adi b. Zejd spjevao:
Ne pitaj u vezi s čovjekom, već u vezi s drugom njegovim pitaj,
jer svaki čovjek se za drugom svojim povodi.
Kada si u društvu, za druga izaberi najboljeg,
a ne onog nćljgoreg da se s njim u bezdan ne strovališ.
A kada je riječ o bratimljenju iz potrebe, čovjek se mora čuvati zlih uljeza
i sumnjivih ljudi kako bi sačuvao svoju čast i poštenje: ne priliči da čovjek
dopusti da bude ukoren zbog tuđe greške. Odatle i sljedeća izjava: "Neka
čovjek, odabirući prijatelje, bude oprezan i polagahan. Međutim, rijetkost
je, čak i sasvim odsutno to da ljudi pomno izabiru i provjeravaju prijatelje. "
Razmatr�ući čovjeka čija je spoljašnjost lijepa a unutrašnjost pokvarena,
pjesnik Zur-Rumma kao "primjer naveo je vodu: "Zar ne osjetiš da postoji i ona
voda koja gorkog okusa je, mada je bistra i bezbojna. "
Jedan mudrac je vidio zločestog čovjeka koji je imao lijepo lice, pa je
konstatirao: "Kuća je lijepa, ali je ukućanin zločest. " Rukovodeći se ovom
izjavom, Džahza je spjevao sljedeće stihove:
O Gospodaru, kako je razlika očita:
kuća upotrebljiva, a razum zastranio!
Neki učenjaci su, opet, spjevati:
Nipošto se ne priklanjaj čovjeku lijepog izgleda jer možda je voda bistra,
ali je njen izvor pomućen. Nije dinar sve što žuto je, najgore i najružnije
jeste žutilo škorpija.
Zatim, već je prethodila izjava mudraca: "Ko čovjeka ne stavi na ispit
prije nego što mu povjeruje, i ko ne da prvenstvo povjerenju prije druženja,
njegova ljubav će imati za rezultat kajanje. " Neki rječiti ljudi govorili su: "Bolje
143
je prekinuti odnose prije provjeravanja određene osobe nego se pobratimiti
naslijepo. " Neki književnici su imali običaj kazati: "Neka čovjek ne vjeruje
prijatelju prije nego što ga stavi na ispit, i neka zna da mu nemoćni neprijatelj
ne može nahuditi. " S tim u vezi, spjevani su sljedeći stihovi:
Nipošto čovjeka ne hvali prije nego što ga isprobaš kao prijatelja,
a nikog ne kudi prije ispita./Hvaliti neispitanog čovjeka greška je,
a pokuditi nekoga nakon pohvale najgore je demantiranje sebe.
Dakle, iz spomenuta dva razloga proizilazi da je nužno analizirati
čovjekovo stanje i provjeriti njegov moral prije nego što se odabere za
sklapanje bratstva i prijateljstva, i odatle, postoje četiri mjerodavna svojstva
koja moraju postojati pri njemu, i to nakon što se uvjeri da postoji srodnost,
osnova prijateljstva i saglasnosti.
Prvo svojstvo jeste razum koji upućuje na razumne postupke, s obzirom

na to da ljubav i zaglupljenost ne idu zajedno i što takvo prijateljstvo ne može
opstati. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "U
bestidnosti je niskost, a u druženju s glupim čovjekom je nesreća. ll Neki
mudraci su izrekli sljedeću mudrost: ��Neprijateljstvo razumnog čovjeka manje
je štetno od ljubavi glupog čovjeka. Naime, glup čovjek će možda naštetiti
čovjeku a može mu biti i od koristi, ali razuman čovjek neće preći granicu
nanoseći štetu: šteta koju prouzrokuje ima granicu koju razum može pojmiti,
a šteta koju nanese glup čovjek bezgranična je. ll A zna se da je manja šteta
u onome što je ograničeno od štete u onome što nije ograničeno. Mensur je
upitao Musejjiba b. Zuhejra: "Šta povećava pamet?" "Druženje s pametnim
ljudima ", kratko je odgovorio Musejjib. Neki rječiti ljudi zapisali su sljedeće:
"U neznanje se ubraja druženje s neznalicom, a apsurdje raspravljati s onim ko
je sam po sebi apsurdan. " Neki književnici govorili su: "Ko čovjeka prokaže
kao što to čine neznalice ili nemoćni, takav je ili prijatelj neznalica ili pametan
neprijatelj, jer ga prokazuje onim u čemu je šteta i spletkari onim što će oboriti
njegov autoritet. " Pjesnik je spjevao:
Ako čovjek nema prisnog prijatelja, neka nipošto ne izgubi povjerenje u
sve ljude.
A ako na izboru glede njih bude, neka se pametnog i stidljivog drži,
jer razum bi bezvrijedan bio kad se ljudi razlikovali ne bi.
Drugo svojstvo jeste privrženost vjeri, koja čovjeka potiče na dobro;
onaj ko ne drži do vjere neprijatelj je samom sebi, i kako se od njega može
očekivati da voli nekog drugog. Mudraci su govorili: "Za prijatelja odaberi
privrženog vjeri, čije porijeklo je visoko, pametnog i moralnog čovjeka. Samo
takav bit će tvoj pomagač u potrebama, desna ruka u nevoljama, drug u samoći
i ljepota života u udobnosti. " Pjesnik Hassan b. Sabit, radij allahu anhu, spjevao
144
Drugovi u udobnosti brojni su, ali u nesreći malo ih je.

I neka te ne obmane prijateljstvo onih kojima prijatelj si,
jer u nedaći prijatelja nećeš imati.
Svi prijatelji govore da lojalni su, ali djelima svoje riječi ne potvrđuju,
osim prijatelja čije porijeklo visoko je i koji do vjere drži,
samo takav ono što govori u praksi potvrdi.
U vezi s ovim svojstvom, spjevan je i sljedeći stih:
Čije prijateljstvo Allaha radi nije, takvo prijateljstvo samo opasnosti
donosi.
Treće svojstvo jeste lijep moral, zadovoljavajuća djela, preferiranje
dobra i navraćanje na njega, a mržnja zla i njegovo suzbijanje. Ovo je zato
jer ljubav prema zločestom čovjeku stvara neprijatelje i kvari moral, a nema
dobra u poklanjanju ljubavi onome ko čovjeku donosi neprijateljstvo i pokudu:
slijeđeni i onaj koji slijedi imaju isti status.
Abdullah b. el-Mu' tezz jednom prilikom je izjavio: "Zločesti drugovi
slični su stablu ljute naranče čiji se plodovi međusobno uništavaju. " Kada se
radi o ovom svojstvu, neki mudraci zapažaju: "U druženju s zločestim ljudima
opasnost je, a strpljivo druženje s njima slično je plovidbi morem: ako čovjek
bude pošteđen utapa, neće biti pošteđen straha za život. " Tu su i izjave rječitih
ljudi: "Druženje sa zločestim navodi na ružno mišljenje o dobrim "; "Najbolji
izbor je druženje s dobrima, a najgori izbor je poklanjanje ljubavi zločestima. "
A imamo i sljedeće stihove:
Druženje s glupim čovjekom glupost je,
a druženje s pametnim pameti je oličenje.
Čovjek i drug njegov isti su kao što isti je
otkinuti dio i uštavljena koža od koje otkinut je.
I četvrto svojstvo jeste to da svako od njih teži svome prijatelju i želi
se s njim pobratiti. Time će bratstvo biti sigurnije i uzroci iskrenosti trajniji.
Obostrana težnja i želja mora postojati, jer nije svaki čovjek s kojim se želi
sklopiti bratstvo i prijateljstvo zadovoljan time, niti on to isto želi. A onaj
ko bude htio sklopiti prijateljstvo · s onim ko se susteže od njega i smatra ga
bezvrijednim, bit će opterećen i razočaran.
S tim u vezi, El-Buhturi je spjevao: "Od tebe sam tražio ljubav koju
nisam dobio; a onaj ko se uzaludno oko nekog trudi trudbenik je bezuspješni. "
A pjesnik Abbas b. el-Ahnef spjevao je sljedeće stihove:
Ako te nekome približiti može samo posredovanje,
u ljubavi s posrednikom dobra nema.
145
Kunem se, ne sustežem se od prekoravanja tvoga iz mržnje,
već zato što znam da to od koristi nije.
A ako dobrovoljno strpljiv nisam, onda se preko volje strpiti moram.
Kada se ova četiri svojstva objedine u određenom čovjeku, s njim se
mora sklopiti bratstvo, i mora ga se izabrati između ostalih ljudi. Prema jačini
spomenutih svojstava u njemu mora biti težnja prema njemu i povjerenje u njega;
treba gledati koje svojstvo u njemu prevladava i ono se treba iskoristiti. Razlog
tome je činjenica da su prijatelji na različitim stupnjevima i uživaju neistovjetne
položaje; svaki čovjek ima specifičnu osobinu kojom doprinosi prijateljstvu i
koji popunjava određenu manjakavost kada se radi o međusobnom pomaganju.
Stanje ljudi razlikuje se, tim prije jer razlika među ljudima preovladava njihove
osobine različite su. Mudraci su govorili: "Ljudi su slični stablu: napaja se
istom vodom, ali su njegovi plodovi različiti. " Rukovodeći se za ovom izjavom,
Mensur b. Ismail spjevao je:
Ljudi su kao bilje, a bilje se razlikuje,
postoji koralno stablo, kamfor i pan,
a najbolje stablo jeste ono iz kojeg smola curi.
Teži ostvarenju nemogućeg onaj čovjek koji traži prijatelje istovjetnih
osobina. Štaviše, da su ljudske osobine istovjetne možda bi se život time
poremetio. Tada ljudi ne bi jedni drugima mogli pomoći u svim situacijama,
·
niti bi mogli obavljati sve poslove: samo uz raznolikost postiže se sklad.
Kada se radi o tome, neki mudraci su govorili: "Nije pametan čovjek onaj ko
se ne odnosi lijepo prema onome s kim se mora družiti. " Me'mun je jednom
prilikom rekao: "Prijatelji se dijele na tri kategorije: kategorija koja ima status
hrane - bez nje se ne može; kategorija koja ima status lijekova - oni čovjeku
trebaju ponekad; i kategorija koja ima status bolesti - ona čovjeku nikada
nije potrebna. " I tako mi Allahove vječnosti, ljudi se dijele na spomenute tri
kategorije, a ne prijatelji. Jer, oni ljudi koji imaju status bolesti ne mogu se
uvrstiti među prijatelje, naprotiv oni su neprijatelji kojih se čovjek mora čuvati.
Osim što im se ljubav poklanja čuvajući se njihovog zla i njihovog otkrovenja:
u kategoriju prijatelja spadaju kada pomažu i štite, a u kategoriju neprijatelja
kada se otkriju i javno ispolje ono što skrivaju. Tu je izjava mudraca u kojoj
stoji: "Neprijatelj koji ti se smiješi u lice sličan je gorkoj tikvici: njeni listovi su
zeleni, ali plodovi su otrovni. " U drugoj mudrosti, opet, stoji: "Neka čovjeka
nipošto ne obmane ako se zbliži s neprijateljem, jerje on sličan vodi: ma koliko
se zagrijala na vatri, može je ugasiti. " Jezid b. el-Hakem es-Sekafi jednom
prilikom je spjevao sljedeće stihove:
Smiješiš mi se u lice kao da prijatelj si moj,
a oči tvoje govore da u grudima zloba je.
Medene riječi govoriš dok duša gorčinu skriva,
146
zlo tvoje veliko je, a dobro skriveno stoji.

Kamo sreće da si uvijek prema meni dobar,
i da tvoje zlo zasvagda mimoiđe me!
Dakle, ako kažemo da u kategoriju prijatelja ne spada treća kategorija,
ljudi koji imaju status bolesti, onda se prijatelji dijele na dvije kategorije: oni
koji imaju status hrane i oni koji imaju status lijekova - hrana održava čovjeka u
životu, a u lijeku je za čovjeka izlječenje i valjanost. Osim što je bolja kategorija
ona koja ima status hrane, s obzirom na to da je potreba za hranom veća.
Prijatelji se razlikuju, i zato čovjek svakom prijatelju mora dati mjesto koje
zaslužuje svojim djelima, osobinama i svojstvima. Ako su uzroci prijateljstva
s određenim čovjekom jaki, povjerenje prema njemu bit će veliko, a shodno
veličini povjerenja bit će veličina priklonjenosti i pouzdanja u njega. Pjesnik
je spjevao:
Ti nisi slab uzrok, a od jačine uzroka uspjeh u stvarima zavisi.
Sada za tobom potrebu imamo; a doktor se zbog velike bolesti traži.
Kada je riječ o izabiranju prijatelja, ljudi imaju nekoliko mišljenja. Ima
onih koji smatraju da je bolje imati što više prijatelja, da čovjeku budu jača
odbrana i potpora, da ima više onih koje voli, da ima više onih koji mu pomažu
i vode brigu o njemu. Jednog mudraca su upitali: ''U čemu je sretan život?" "U
nadi u budućnost, jačini vladara i mnoštvu prijatelja ", odgovori on. Također je
rečeno: "Mnoštvo prijatelja je čovjekov ukras. " A ima onih koji smatraju da je
bolje imati manje prijatelja jer je u tome manje opterećenja, manje razilaženja
i neslaganja.
· Aleksandar je izjavio: "Onaj čovjek koji ima mnogo ·prijatelja koje nije
pomno izabrao sličan je čovjeku koji sakuplja kojekakvo kamenje, a onaj
čovjek koji ima malo prijatelja koje je pomno izabrao sličan je čovjeku koji
iz mnoštva kamenja izabere dijamante. " Amr b. el-As rekao je: "Onaj ko ima
mnogo prijatelja ima mnogo onih kojima je dužnik. " Ibrahim b. el-Abbas imao
je običaj kazati: "Prijatelji su slični vatri: mala količina od koristi je, a velika
količina uništava. "U tome smislu je Ibnu-Rumi spjevao divne stihove ukazavši
na razlog:
Saznaj ko ti je neprijatelj a ko prijatelj je,
i nemoj mnogo prijatelja imati, jer najviše bolesti u hrani i piću ima.
Kloni se mnoštva prijatelja, ta koliko je u mnoštvu neprijatnih,
a koliko je u manjini prijatnih!
Veliko slano more ne može žeđ ugasiti, a kapi slatke vode žeđ gase.
Neki riječiti ljudi rekli su: "Neka čovjekov cilj iz sklapanja prijateljstva
i odabira iskrenih za prijatelje bude postizanje kvaliteta, a ne kvantiteta;
747
postizanje koristi, a ne omasovljenje. ]er jedan čovjek s kojim se ostvari cilj
ff
bolji je od hiljadu onih s kojima se postiže brojnost.
Dakle, ako su srodnost i međusobna sličnost preduvjet i uzrok bratstva i
ljubavi, tada čovjekov razum i dobrota nalažu postojanje malog broja prijatelja,
jer srodnih i sličnih njemu, s kojima želi sklopiti prijateljstvo manje je od onih
koji to nisu, glupih i manjkavih ljudi.
Ovo je zato jer je izbor u svemu sužen, i stoga je malo pametnih i dobrih
_ l ::: !�. ':1

ljudi. Allah, dželle šanuhu, rekao je:
0� :. <'"" l oi�� 1 �x� -!.1J �� U:

-= ..Ul 01
�
". J "' o "" o ",
� �
•
�'.J.-
r � � � !JJ
·
� � �
"Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna." (EI
Hudžurat, 4)
Prema ovom objašnjenju, malo je dobrih prijatelja jer je malo dobrih

ljudi, a mnogo je manjkavih i prijatelja neznalica jer je njih mnogo. S tim u
vezi, pjesnik je spjevao:
Svaki čovjek sebi sličnog ima, a najviše sličnih jeste onih koji malo
razuma imaju.
I svaki čovjek je prijatelj onome kome sličan je,
a najpametniji najmanje sebi sličnih imaju.
Pametnom čovjeku teško sličnog naći možeš,
a ako bezumnog površnog prijatelja izgubiš, svugdje njemu sličnog naći
ćeš.
. Ako se stvarnost podudara s onim što smo već rekli, prijatelje možemo
podijeliti u četiri kategorije: prvo, oni koji pomažu i zahtijevaju pomoć; drugo,
oni koji ne pomažu niti zahtijevaju pomoć; treće, oni koji zahtijevaju pomoć,
ali ne pomažu; i, četvrto, oni koji pomažu, ali ne zahtijevaju pomoć.
Kada se radi o prvoj kategoriji prijatelja, to su oni koji pravedno

nadoknade svoju uslugu, ali je i pruže. Posuđuju u potrebi, vraćaju kada potreba
prestane. Zahvalni su na pruženoj pomoći, opravdano traže pomoć. I ovo su
najravnomjerniji prijatelji.
· Kada je riječ o drugoj kategoriji prijatelja, to su oni koji su napravili

ustupak i odricanje, lišili su ljude svog dobra, ali isto tako su suzbili svoje
zlo. Ovakvi nisu ni prijatelji od kojih se može očekivati, a niti su neprijatelji
od kojih se mora strahovati. Glede toga Mugira b. Šuba, radijallahu anhu,
ff
izjavio je: "Onaj ko zapostavi prijatelje i sam će biti zapostavljen. Ako je tako,
onda ova kategorija liči na izrađenu sliku čija ljepota čovjeka očara, ali koja je
beskorisna. Niti su pokudni, jer su suzbili zlo, a niti su pohvalni, jer su druge
lišili svog dobra, mada su bliži pokudi. Pjesnik je spjevao: "Najgori dan koji
148
čovjek doživjeti može jeste dan u kom nema prijatelja da ga upozori i izgrdi. "
onome ko suzbije svoje zlo, makar l,tude lišio svog dobra. Glede toga El
Osim što pokvarenost vremena i ljudi s kojim živimo obavezuje zahvalnost
Mutenebbi je spjevao sljedeći stih: uzivimo u vremenu u kojem je onaj ko

suzbije svoje zlo dobročinitelj najveći. "
Kada se radi o trećoj kategoriji prijatelja, to su nevaljali, tupoglav,
poniženi i prezreni ljudi. Kod ljudi su prekinuli svaku nadu, a izazvali strah.
Njihovo dobro ne treba se očekivati, a od njihovog zla se mora strahovati.
Dovoljno poniženja je u tome da je čovjek težak kada nema, a škrtari kada se
osamostali. I takav u bratstvu i ljubavi nema udjela. Njega je Me'mun svrstao u
·
kategoriju koja ima status bolesti, a ne lijeka; status otrova, a ne hrane.
Neki mudraci su govorili: �<Najveće zlo koje plemenit čovjek može

počinitijeste to da drugog čovjeka liši svog dobra, a najveće dobro koje nevaljao
čovjek može učiniti jeste da drugog čovjeka poštedi svog zla. " S tim u vezi,
Ibnur-Rumi je spjevao: uShvatamo zašto palma ne da trnjem plodove uzbrati, a
bodljivi pasdrijen nudi svoje bodlje, ali plodova nema. "
Kada se radi o četvrtoj kategoriji prijatelja, to su ljudi najplemenitije
prirode i njihova djela su dostojna zahvalnosti. Oni su ostvarili dvije odlike:
pružaju pomoć i sustežu se od zahtjevanja pomoći. Nije im dosadno kada
treba da pruže pomoć, niti su bezbrižni kada ona nekome zatreba. Ovakvi
prijatelji su najplemenitije duše i najljepše prirode. Ako čovjek nađe ovakvog
prijatelje - a rijetki su jer su plemeniti dobročinitelji i jer su slični rijetkim
biserima - treba da ga neprestano hvali, čvrsto ga se drži, njime više škrtari
nego svojim najvrednijim imetkom i vrijednom ušteđevinom, jer korist koju
pružaJu prijatelji općenitog je karaktera, a korist koju pruža im�tak specifičnog
je karaktera: preče je sačuvati ono čija je korist općenita. Ferezdek je spjevao:
"Prijatelj nestane i sličnog naći ne možeš, a bogatstvo nakon što ga izgubiš opet
steći možeš. " Drugi pjesnik je, opet, spjevao sljedeći stih:
Sve što čovjek izgubi nadoknaditi se može,
ali izgubljeni prijatelj nenadoknadiv je.
Zatim, ne priliči . da ga izbjegava ako pri njemu osuđuje jednu-dvije

osobine, a zadovoljan je ostalim svojstvima i osobinama, jer se neznatno
oprašta, a savršenstvo je nemoguće. El-Kindi je jednom prilikom rekao: uKako
čovjek može želiti da se njegov prijatelj uvijek istovjetno ponaša a čovjekova je
priroda četverojaka? Naime, čovjekova duša, koja je njegova, kojom raspolaže i
upravlja svojom voljom, nije mu poslušna i pokorna u svemu što želi. I kako će
to očekivati od tuđe duše! Čovjeku je dovoljno da se s prijateljem slaže u većini
stvari. " Ebud-Derda, radijallahu anhu, rekao je: "Bolje je koriti prijatelja nego
ga izgubiti. A ko čovjeku može osigurati da se njegov prijatelj s njim slaže u
potpunosti! " Rukovodeći se ovom izjavom, pjesnici su spjevali stihove.
149
Ebu-Atahija je spjevao:
Zar prijatelj je onaj ko se s tobom u svemu slaže, a takvih nema;
sačuvaj snagu, a ni onaj kome se u potpunosti predaš s tobom se u svemu
ne slaže.
A pjesnik Ebu Temmam et-Tai spjevao je: "Čovjeka najviše razum njegov
obmanuti može;/i ko čovjeku osigurati može da se prijatelj njegov s njim u
svemu slaže! " Neki su mudraci kazali sljedeće: "Traženje istovjetnosti među
prijateljima pokazatelj je nepostojanja realnosti. " Neki rječiti ljudi zapisali
su sljedeće: ''Neka čovjek nipošto ne izbjegava čovjeka svijetle biografije,
zadovoljavajućih djela, čuvene dobrote i pronicljivosti zbog mahane koju
suzbija mnoštvo vrlina, odnosno zbog malog grijeha kojeg okajava mnoštvo
dobrih djela. ]er, sve dok je živ, čovjek neće naći neporočnog čovjeka, onoga
koji ne griješi. čovjek ima vremena da o sebi realno razmisli kako sebe ne bi
posmatrao zadovoljnim očima i kako ne bi dopustio da njime ovladaju proh tjevi.
U čovjekovom realnom i odabranom odnosu prema sebi nalazi se ono što će
ga navesti na očaj glede nalaženja savršenog prijatelja i što će ga navesti na
samilost prema onome ko griješi. " Pjesnik je spjevao:
A ko je taj čije sve osobine prihvatljive su?
Dovoljno je vrlina onom čovjeku čije mahane mogu se nabrojati.
A Nabiga ez-Zubjani spjevao je: "Nećeš naći prijatelja kojeg zbog
mahane ukoriti nećeš, a ko je to još savršen! "
O vu konstataciju ne opovrgava ranije kazano da prijatelja treba pomno
izabrati i da u njemu treba tražiti četiri svojstva, tim prije što se prelazi preko
onoga što se zapravo ne može ostvariti. Stoga, čovjeka ne treba zbuniti ako
vidi da je njegov prijatelj na momenat posustao, niti treba o njemu ružno
misliti ako vidi da je u nečemu posrnuo, sve dok se ne uvjeri da se promijenio
i pokvario. I neka za to okrivi momente kada duša posustane i osjećaje kada
se odmaraju. Zaista se čovjek ponekad promijeni glede održavanja duše, koja
je samo njegova, i to se na smatra neprijateljstvom prema njoj, niti njenim
dosađivanjem. U mudrosti stoji: Neka čovjeka nipošto ne pokvari mišljenje
o prijatelju a već ga je popravilo uvjerenje da je dobar. Džafer b. Muhammed
jednom prilikom je nasavjetovao svog sina: "O sinak, koji se prijatelj na tebe
rasrdi tri puta a o tebi ne kaže ništa loše, njega uzmi za prisnog prijatelja. " A
Hasan b. Vehb izjavio je: "Prijateljstvo polaže pravo da se prijateljima oprašta
i da se zanemari njihovo podbacivanje, ako postoji. " Prenosi se da je Alij a,
radij allahu anhu, sljedeći ajet:
� e \\ � �
� o
l ��
.- _1._\ --
· " ... zato ti velikodušno oprosti. . ." (El-Hidžr, 85)
150
protumačio rekavši: "Oprosti im i nemoj ih koriti. "Ibnur-Rumi je spjevao:

"Na ovome svijetu mora ološ postojati, ljudi koji život zagorčavaju;/a nerealno
je tražiti savršenost kad čovjek sam savršen nije. " Tu su i sljedeći stihovi:
Veze koje vremenom održavamo ostaju, ali netrpljivost kao proljetna kiša
je.
Kišni oblak zadivljuje te, vidiš da uskoro kiša će.
Bože sačuvaj da posljedice snosimo, osim što želimo
da nadređeni poniznost prema podređenom osjeti!
El-Ezdi mi je recitirao sljedeće stihove:
Neka te nipošto ne razočara parok u koji tvoj prijatelj upadne
a beskrajno plemenit je!
Ako se to desi, ti ga zadrži i promišljen budi,
da mu vjernost pokažeš i plemenitost svoju.
Kada je riječ o nestrpljivom čovjeku koji se mnogo dosađuje, brzo
mijenja i preobražava nagore, opasno je poklanjati mu ljubav i bratimljenje s
njim obmana je, tim gore jer se mijenja i ne može zadržati isti karakter. Glede
ovakve kategorije ljudi Ibnur-Rumi spjevao je sljedeći stih:
Korenje nestrpljivog čovjeka slično je pisanju po vodi.
Pretpostavi da se urazumio nakon korenja, pa zar ljubav
prema njemu nije prirodna bila pa izvještačena postala!
Ova kategorija ljudi se, opet, dijeli na dvije vrste. Prva vrsta jesu oni čija
je sigurnija i bolja vrsta. ZaneQiaruje se ono što učine kada ih ophrva umor i
je dosada zapravo odmor nakon kojeg opet ispunjavaju prava bratstva, i ovo
malaksalost kako bi se vratili dobru i ispunjavali prava bratstva. Glede toga već
smo naveli stihove koji oslikavaju ovo stanje:
Kažu da se voda nakon suše i blata u korito opet vraća, a ja kažem:
'Dok se voda vrati i po obalama trava naraste životinje su već uginule. '
Međutim, čovjek ne treba da takvog čovjeka liši njegovih prava, povodeći
se za pretpostavkama, niti treba da njegovu svetost povrijedi povodeći se za
neosnovanim mišljenjima. Pjesnik je spjevao:
Ako te prijatelj nekada razočara i sa zacrtanog puta skrene, nemoj žuriti
koreći ga,
već ga čuvaj i tako zadrži. ]er to je možda samo poskliznuće, a ti plemenit
uvijek budi.
Druga vrsta jesu oni čija je dosada zapravo kidanje prijateljstva i
ostavljanje. Za takve više ne postoji ni brat, ni ljubav, ni očuvanje prijateljstva,
151
ni bratstvo. S tim u vezi je Ešdžea b. Omer es-Sulemi spjevao:
Vidio sam prijateljstvo koje liči na otrov u medu;
i kada se prijatelju iskreno odam, on se tada poigrava sa mnom.
A ovo je gora od dvije vrste, tim prije jer je iskazivanje ljubavi prema
njemu zapravo zla pomisao i strast. Popravljanje odnosa s ovakvim ljudima leži
u odustajanju od njih prije druženja, odnosno u učtivom povlačenju nakon što
se s njima zapadne u nepriliku. Kao što je spjevao Abbas b. el-Ahnef:
Ispravio sam dušu svoju, izgrdio je i pobio nade koje prema tebi
pothranjuje;
a ona i dalje je udobnost htjela, ali sam joj to zbog njenog dobra uskratio.
Stanje ovakve vrste opisao je pjesnik Ibrahim b. Herma spjevavši sljedeće
stihove:
Tvoje odustajanje od prijateljstva sa djevojkom Selmom pozitivno je,
jer u ljubavi prema njoj nesreća je.
To je slično posuđenom nakitu zbog kojeg uši svoje probije,
i kada nakit vlasniku vrati, samo ostanu uši probušene.
Dakle, kada se čovjek uvjeri da ima lijepo ponašanje i lijepa djela onaj
koga je provjerio, izabrat će ga za svog brata i prijatelja. I tada prema njemu
ima određene dužnosti i mora držati do njegove svetosti. Omer b. Mesada
govorio je: "Ljudi jedni drugima postaju sluge bratimljenjem, a ne ropstvom. "
Neki mudraci su govorili: "Ko čovjeka počasti svojom ljubavi već ga je učinio
sebi ravnim. "
Prva obaveza prema prijatelju jeste vjerovanje u njegovu ·ljubav. Zatim
dolazi lijepo ophođenje prema njemu, ali ne čineći zabranjeno djelo. Onda
slijedi iskreno savjetovanje u tajnosti i javnosti. Pa olakšavanje njegovih
zadaća. Potom dolazi njegovo pomaganje u neprilikama, odnosno nesrećama.
Zaista je licemjerstvo paziti na prijatelja samo u onome što drugi vide, a velika
je opakost i niskost odustati od njega u teškoći. Prenosi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji čovjekov prijatelj jeste onaj ko mu
uvijek pomaže, a najgori mu je prijatelj onaj ko se prema njemu ravna prema
današnjem danu. " Isto tako, neko je upitao: "Allahov Poslaniče, koji je prijatelj
najbolji?" "Onaj koji ti pomogne i utješi te kada se sjetiš, a još bolji od njega je
onaj koji te podsjeti kada ti zaboraviš", odgovori Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem. Alij a, radijallahu anhu, učio je sljedeću dovu: "Moj Allahu,
Tebi se utječem od čovjeka koji želi steći moju iskrenu ljubav slijedeći moje
prohtjeve, i od onoga ko mi pomaže dok sam sretan, a ne razmišlja o mojoj
budućnosti! " Tu su i izreke rječitih ljudi: "Ugovor koji sklopi prevarant pada u
vodu, a obećanje koje da nije iskreno "; "Ne voli te onaj čovjeka koji zapostavi
i mrzi tvoju ljubav prema njemu. "
152
Pjesnik je spjevao:
Svaki prijatelj u blagostanju je nježan,
a prijatelji se u muci raspoznaju.
Salih b. Abdulkuddus imao je običaj kazati: "Najgori prijatelji su oni
ljudi čija ljubav zavisi od vremena, i kada prođe izvjesno vrijeme, oni odustaju
od prijateljstva. " Rukovodeći se ovom izjavom, pjesnik je spjevao:
Najgori prijatelji su oni čija ljubav od vremena zavisi ako ne strahuju niti
se nadaju.
Kada čovjeku nažao učiniš, čuvaj se neprijateljstva njegovog,
jer ko trnje posije neće grožđe uzbrati.
Neprijatelj će te, makar pokazao dobrodušnost, kada mu se prilika ukaže
napasti.
čovjek se treba čuvati pretjerivanja u ljubavi prema nekom, to potiče na
podbacivanje, i bolje je da se prijateljstvo uvijek povećava nego da prestane.
Ibn Sirin prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao : "Prijatelja voli umjereno, jer možda
će ti jednog dana postati neprijatelj. A neprijatelja mrzi umjereno, jer možda
će ti jednog dana postati prijatelj. " Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Neka
čovjeku ljubav ne predstavlja opterećenje, a isto tako neka ga mržnja ne
uništava. " Pjesnik Ebul-Esved ed-Dueli spjevao je: "Budi sklon dobru i zlo
oprosti, jer svjestan ćeš biti dok budeš znao; kada voliš, voli umjereno, ta nikad
ne znaš kada ćeš zamrziti,/a kada mrziš, ne pokazuj to, ta nikad ne znaš kada
ćešprestati mrziti. " A Adi b. Zejd izrekao je kratak stih u kojem stoji: "Ne budi
siguran da blizu tebe neće živjf!ti onaj koga sada mrziš, i ne budi siguran da
onome koga voliš neće dosaditi pa će daleko otići. "
Osim što bratstvo nalaže međusobno ulaganje truda u iskrenom odnosu
i maksimalno izvršavanje dužnosti, i, makar se dostigao maksimum, u
tome nije pretjerivanje; makar jedan drugom mnogo pridonijeli, u tome nije
prekoračivanje granica: njihov odnos je potpuno istovjetan kada su zajedno i
kada su odvojeni, i glede toga njihova fizička blizina nema prednosti. Ovo je
zato jer je preferiranje lijepog odnosa u prisutnosti nad odnosom u odsutnosti
- opakost. Preferiranje lijepog odnosa u odsutnosti nad odnosom u prisutnosti
jeste plemenitost. A istovjetnost je čuvanje prijatelj stva. Pjesnik je spjevao:
Neke svoje prijatelje s brda moram paziti, noći prolaze, ali oni ne odlaze.
Podsjećaju me u odsutnosti i prisutnosti, i svejedno je bili prisutni ili
odsutni.
Zbilja se stidim činiti dobro prijatelju kada kod mene je,
a kada ode prema njemu bezosjećajan biti.
153
Također, treba biti umjeren kada se radi o posjećivanju prijatelja
i provođenju vremena s njim, ne treba ga posjećivati ni rijetko ni često.
Rijetko posjećivanje potiče na izbjegavanje, a česte posjete izazivaju dosadu.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom je Ebu Hurejri,
radijallahu anhu, rekao sljedeće: "O Ebu Hurejra, posjećuj povremeno, i tako
ćeš povećati ljubav. " Lebid je izjavio: "Sustegni se od posjećivanja svaki
dan, u protivnom će ti dosaditi onaj koga posjećuješ. " Tu je i sljedeća izjava:
"Prijatelja povremeno posjećuj, ali nemoj ga dugo izbjegavati jer će on biti
nepopustljiv glede izbjegavanja. Prijatelji će se stalno družiti, sve dok jedan
drugom ne dosade, i velika radost pretvorit će se u netrpljivost. Kada čovjek
ne drži do sebe, njega se nipodaštava i ponižava. I neka shodno tome korenje
među prijateljima bude umjereno, jer učestalo korenje razlog je kidanja
prijateljstva, a zapostavljanje korenja u potpunosti pokazatelj je nepostojanja
brige za prijateljem. " Rečeno je: "Razlog neprijateljstva jeste nedovoljno
pos većivanje pažnje. " Treba se držati sredine kada je riječ o zapostavljanju
prijatelja i njegovog učestalog korenja; ako se u određenoj situaciji sustegne od
korenja, oprostit će mu, a umjereno korenje popravlja prijatelja. Naime, kada
se objedine uzajamno opraštanje i popravljanje, tada otuđenosti i fanatizmu
nema mjesta. Neki mudraci su govorili: "Neka čovjek ne kori učestalo svoje
prijatelje, pa da njegova mržnja bude beznačajna u njegovim očima. " Mensur
en-Nemeri spjevao je:
Rijetko kori onoga ko ti je ljubav poklonio,
jer ljubav se korenjem ne stječe.
A Beššar b. Burd spjevao je sljedeće stihove:
Ako misliš da se prijatelj za sve stvari koriti treba,
nećeš onoga ko ukor ne zaslužuje upoznati.
Ako često preko greške ne pređeš, ta ko je to još neporočan!
ili u samoći živi, ili s prijateljem se druži,
a on grijeh jednom učini i potom ga se kloni.
Potom, prijatelj polaže pravo da mu se pređe i sakrije njegova greška i
okliznuće. Ovo je zato jer je traženje prijatelja koji nikad ne posrće, koji je čist
od okliznuća - apsurd. To je traženje nepostojeće osobine pri ljudima. Mudraci
su rekli: "Koji učenjak ne griješi! Kojem pronicljivom čovjeku sve polazi za
rukom! Koji darežljivac se ne spotiče! " Također su govorili: "Ko pokušava naći
neporočnog prijatelja uz kojeg bi uvijek bio sretan sličan je onome ko zaluta
putujući: što se više trudi da pronađe put, to se više udaljava od odredišta. "Neko
je upitao Halida b. Safvana: "Koji prijatelj tije najdraži?" "Onaj koji pređe preko
moje greške, prihvati moju ispriku i da mi nadu. " Pjesnik je spjevao: "Uvijek
kada sam poželio neporočnog prijatelja pobojao sam se posljedica takve želje. "
Rebia j e recitirao Šafijeve stihove:
154
Volim svoje mrtve prijatelje i one koji moje greške ne vide,

koji se sa mnom slažu u svemu što želim,
one koji se o meni brinu dok sam živ a i poslije smrti,
a ko mi mqže osigurati takvog prijatelja !
Kamo sreće da ga nađem, pola svojih dobrih djela dao bih mu!
Razmatrao sam mnogobrojne prijatelje i zaključio da najmanje je onih
povjerijivih.
A Saleb je spjevao:
Ako grešku svoga prijatelja ne smatraš malehnom, nećeš ga zadržati kada
odstupi.
Ako poskliznuće njegovo ne zanemariš, vaše prijateljstvo neće dugo
trajati.
El-Asmei je pripovijedao da je neki beduin rekao: "Zaboravljaj ružne
osobine svojih prijatelja, i njihova će ljubav trajati. " Jedan književnik je
savjetovao svog prijatelja govoreći mu: ��euva} ljubav makar je tvoj prijatelj ne
čuvao, i s njim održavaj vezu makar je on kidao! " Neki čovjek iz plemena Ijad
spjevao je jezidu b. el-Muhellebu sljedeće stihove:
Ako preko greške prijatelja svoga ne pređeš, sutra ni moju grešku nećeš
oprostiti.
Kako se u dalekog, zbog koristi, uzdati možeš kad svom voljenom dobro
ne možeš donijeti! Svome si prijatelju nasilje učinio jer si ga
obavezao više nego što podnijeti može; a zar lijepa ćud u čovjeku urođena
nije?
Ebu Mesud, Er-Redijjin pisar, pripovijedao je: "Bili smo u društvu s Er-
Redijjom, i neki čovjek se požalio na svog prijatelja, pa Er-Redi spjeva stihove:
Nađi opravdanje svom prijatelju za grijehe njegove i sramotu njegovu
sakrij,
a strpljiv budi kada te bezumnik potvori i strpi se na nevoljama koje život
donosi.
Ne svađaj se s njim iz svoje učtivosti, a njega prepusti
Onome Koji će s njim račun sviđati,
i znaj da je u srdžbi blag biti nego se srdžbi predati.
Pripovijeda se da je kćerka Abdullaha b. Mutia rekla svom mužu Talhi
b. Abdurrahmanu b. Avfu ez-Zuhriju, koji je svojevremeno bio najdarežljiviji
Kurejšija: "Ne mislim da iko zaslužuje veći prijekor od tvojih prijatelja! "
"Polahko! A zašto to?", upita on. Ona reče: "Zato što su uz tebe kada imaš, a oni
te ostave, kada nemaš. " On joj to objasni: "Allaha mi, to čine jer su plemeniti.
155
Sa mnom se druže kada imam moć nad njima, a ostavljaju me kada sam
nemoćan prema njima. " Pogledajmo kako je, iz svoje plemenitosti, objašnjavao
i doživljavao postupak svojih prijatelja: njihovo ogavno djelo doživljavao je
kao nešto lijepo, a njihovu prevaru kao lojalnost. To je čista plemenitost i sušta
vrlina. Ovako dobri ljudi treba da shvate i protumače greške svojih prijatelja.
Pjesnik je spjevao:
Kada pri svom prijatelju grešku vidiš, ti mu vješto opravdanje nađi;
volim onog čovjeka koji ne želi čuti zlo,
kao da nijedno zlo do njegovog uha doći ne može,
koji je čist, na strpljenje poziva, a zlo ne čini,
dobra ljude ne lišava niti ružno govori njima.
Na ovakvo tumačenje greški potiču dvije stvari: zanemarivanje koje
je rezultat pronicljivosti i bliskost koja je rezultat lojalnosti. Jedan mudrac
je govorio: "Shvatio sam da većina stvari na ovom svijetu može proći samo
ako se zanemare. " Eksem b. Sajfi rekao je: "Strog čovjek tjera ljude od sebe,
blag ih pridobija; a počast je u zanemarivanju. " Književnik Š ebib b. Š ejba
zapisao je: "Razuman je čovjek pronicljiv i zanemaruje tuđe greške. " Et-Tai je
spjevao: "Blesav čovjek nije prvak naroda, većje prvak onaj ko tuđe nedostatke
zanemaruje. " A tu su i sljedeći Ebul-Atahijini stihovi:
Prikladnih i lojalnih prijatelja među ljudima malo je,
koliko možeš ljude kao manjkave doživjeti,
u protivnom prijatelja imati nećeš.
Živi usamljen ako ispriku ne prihvataš i poskliznuće ne opraštaš,
od istog oca i majke stvoreni srno, ali glede imetka manjkavi smo.
Ovaj odjeljak obuhvata temu pri dobijanje neprijatelja, njihovo odvraćanje
od neprijateljstva i blago poticanje na ljubav. To se može ostvariti raznovrsnim
dobročinstvom, ovisno od različitosti prilika. Pridobijanje neprijatelja smatra
se dobrim vrlinama i preduvjetom za vodstvo, tim prije jer ne postoji čovjek
koji nema neprijatelja i zavidnika; shodno veličini blagodati velik je broj
neprijatelja i zavidnika: "Neće ti biti jasno koliku blagodat imaš sve dok ti
na njoj zavidnik ne pozavidi ", spjevao je pjesnik El-Buhturi. Ako čovjek
koji je obdaren određenom blagodati, kojem ljudi na tome zavide, zanemari
pridobijanje neprijatelja, tada će protiv njega spletkariti - blagi između
neprijatelja i hitri bezumnici: blagodat će postati nesreća, a autoritet prijekor.
Ibnul-Musejjib prenosi da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Okosnica razuma, poslije
vjerovanja u Svevišnjeg Allaha, jeste umiljavanje ljudima. '" Sulejman, alejhis
selam, jednom prilikom je rekao svom sinu: "Nemoj držati da je mnogo imati
hiljadu prijatelja, jer je i hiljadu prijatelja - malo. Isto tako, nemoj držati da je
jedan neprijatelj malo, jer i jedan neprijatelj je - mnogo. "
156
Rukovodeći se ovim savjetom, Ibnur-Rumi je spjevao sljedeće stihove:

Stekni koliko možeš prijatelja, oni su pomoć tvoja kada ih pozoveš,
i nije mnogo hiljadu prijatelja imati, a samo jedan neprijatelj mnogo je.
Neko je upitao Abdulmelika b. Mervana: "Koju korist si izvukao iz svoje
vlasti?" "Ljubav podanika ", odgovorio je. Neki mudraci su rekli: "Pokazatelj
uspjeha jeste stvaranje prijatelja. " Neki rječiti ljudi govorili su ovako: "Ko
popravi neprijatelja omasovit će svoj tabor, a ko pokvari prijatelja umanjit će
brojno stanje svog tabora. " Neki književnici, opet, zapisali su sljedeće: "Cudno
je to što neki ljudi zapostavljaju moćnog razumnog čovjeka zbog neprijateljstva
koje krije u sebi, uzimajući za prijatelja nemoćnu neznalicu zbog ljubavi koju
pokazuje, · a kadar je, čineći dobročinstvo i lijepo utječući na njega, iskorijeniti
njegovo neprijateljstvo. " Abdullah b. ez-Zubejr recitirao je tri stiha u kojima
je sadržano sve što su Arapi glede toga govorili. Stihove je izrekao El-Efveh
Salaa b. Amr:
Ljude sam iz stoljeća u stoljeće proučavao
i vidio da skoro svi varalice su i neprijatelji.
Sve gorke stvari probao sam i vidio da najgore je
kada od nekoga nešto moraš tražiti.
A najveća nesreća i strahota jeste u neprijateljstvu ljudi.
A kadija Et-Tenuhi spjevao je sljedeće stihove:
Neprijatelja sretni vedra Jica i ne namrgođen,
jer najpametniji je onćlj čovjek koji neprijatelja mrzi ali pokazuje da ga
voli.
Blagostje dobar predznak, dobre su riječi one najistinitije,
a učestala šala ključje neprijateljstva.
Reiba je recitirao sljedeće Š afijeve stihove:
Pošto sam oprostio i nisam mržnju pokazao,
sebe sam poštedio brige neprijateljstva.
Neprijatelja pozdravim kad ga vidim da bih pozdravom njegovo zlo
suzbio.
čovjeku kojeg mrzim ljubaznosr pokazujem, kao da ga neopisivo volim;
ljudi su bolesni, a lijekje u njihovoj blizini biti, bježanjem od ljudi ljubav
se ništi.
Iako je naređeno privoljeti neprijatelje i mada je poželjno s njima se
zbližiti, ne treba da im čovjek bude naklonjen i da u njih ima pouzdanja,
već treba biti na oprezu i treba se strogo čuvati njihovih spletki. Razlog je
tome činjenica da neprijateljstvo, kada ovlada čovjekom, postaje dio njegove
prirode koja se ne može promijeniti, svojstvo koje se ne može iskorijeniti.
157
Privoljavanjem se samo otkriva neprijateljstvo i njime se suzbija njeno zlo
kao što se vodom sprečava zapaljivost vatre, ali se na toj istoj vatri kuha voda
iako po prirodi spaljuje, što je njeno stalno svojstvo i nepromjenjiva osobina.
Ovaj ćemo odjeljak završiti sljedećim stihovima: 1'Ako neprijatelja pobijediti
ne možeš, Jaska} mu i s njim se šali jer šala je prikladna, zar se na vatri ne kuha
voda koja jojje suprotnost sušta. "
Dobročinstvo
Peti uzrok jedinstva i harmonije jeste činjenje dobročinstva. Ovo je
zato jer činjenje dobročinstva raznježuje srce i uzrokuje ljubav i emocije.
Stoga je Svevišnji Allah potaknuo na činjenje dobročinstva, uporedivši ga s
bogobojaznosti:
ll l;;. l . ��
o o ""' o
d� ��
J
...
\";'__,......, '-' ?;' � 'Y) )
"Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti ... " (EI-Maida, 2)
U bogobojaznosti je Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo, a u
dobročinstvu je zadovoljstvo ljudi: onaj ko objedini Allahovo, dželle šanuhu,
zadovoljstvo i zadovoljstvo ljudi obdare_n je potpunom srećom i sveobuhvatnom
blagodati. Eameš prenosi od Hajseme da je Ibn Mesud, radijallahu anhu,
jednom prilikom izjavio: "Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da
govori: 'Ljudi su stvoreni da vole onoga ko im čini dobro i da mrze onoga ko
im čini zlo. "' Pripovijeda se da je Sveznajući Allah objavio Davudu, alejhis
selam, sljedeće: ��Podsjeti Moje robove na dobročinstvo koje im činim kako bi
Me voljeli, jer oni vole samo onoga ko im čini dobročinstvo. " Ebul-Hasan el
Hašimi recitirao mi je sljedeće stihove:
Svi ljudi Allahova su stvorenja, pod Njegovim okriljem su,
i sve ih volim i svima, radi Njega; dobročinstvo činim.
Dobročinstvo se dijeli na dvije vrste: prvo, pomaganje imetkom; i, drugo,
i činjenje dobročinstva udovima.
158
Prva vrsta dobročinstva

To je pomaganje imetkom, i odnosi se na dobrovoljno udjeljivanje, u
dobrotvorne svrhe, bez traženja nadoknade. Na ovu vrstu dobročinstva potiče
dobrostivost i darežljivost, a od nje odvraća lahkomost i sebično odbijanje.
m�· �_; � �
Svemogući Allah rekao je:
. L I � � �� --j�
�:. 'y.. (/
"". o o .... { .... o ,
0� JJ J JJ
-- " "
•
"A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno upjeti." (El-Hašr, 9)

Muhammed b. Ibrahim et-Tejmi prenosi od Urve b. ez-Zubejra, a on da
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Darežljiv čovjek je blizak
Svevišnjem Allahu, blizu Dženneta, blizak ljudima, a daleko od Vatre. Dočim
je škrtac daleko od Svevišnjeg Allaha, daleko od Dženneta, stran ljudima, a
blizu Vatre. " Poslanik, sail allahu alejhi ve sell em, rekao je Adiju b. Hatimu:
1'Allah je tvog oca poštedio žestoke patnje zbog njegove darežljivosti. " Kada
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, saznao da se Zubejr, radijallahu
anhu, sustegnuo od udjeljivanja, privukao ga je sebi, uzevši ga za turban, i
rekao mu: "O Zubejru, ja sam Allahov poslanik, poslan sam tebi i drugim
ljudima od Allaha, Koji kaže: 'Udjeljuj, i ]a ću tebi udijeliti; nemoj škrtariti,
pa da ]a prema tebi škrtarim! "' Ebud-Derda, radij allahu anhu, prenosi sljedeći
Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: 11Svakog dana se oglašavaju
dva meleka: 'Moj Allahu, unaprijedi imetak onoga ko dijeli, a uništi imetak
onoga ko škrtari! '" Glede udjeljivanja objavljeni su sljedeći kur' anski ajeti:
o .... o .... :;i ". � -;. ....
<.>;.·. �lj �;.�.�- �.j p� J �j �� \ � �lj

" ... onome ko udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim - njemu
ćemo Džennet pripremiti." (El-Lejl, s-7).
Komentirajući ove ajete, Ibn Abbas, radij allahu anhu, rekao je: "Allahove,
dželle šanuhu, riječi: '... onome ko udjeljuje.. . ' znače: udjeljuje u onome što je
naređeno. Njegove riječi: '.. .i ne griješi... ' znače: bogobojazan je glede činjenja
grijeha, zabranjenih nedjela. A riječi: ' .. .i ono najljepše smatra istinitim '
odnose se na unapređenje imetka zbognjegovog udjeljivanja. "Tadaje Ibn Abbas,
radij allahu anhu, izjavio: "Oni su gospoda: na ovome svijetu su darežljivi, a na
ahiretu će imati status bogobojaznih. " A u mudrosti stoji: Darežljivostje prema
mogućnostima. U jednoj poslovici stoji sljedeće: Gospodin bez darežljivosti
sličan je kralju bez vojske. Neki mudraci su govorili da darežljivost čuva čast.
Neki književnici su zapisali sljedeće: "Darežljiv čovjek dominira, a ko škrtari
želi još više imetka. " Tu su izjave rječitih ljudi: "Darežljivost čovjeka omili
ljudima, čak i njegovim suparnicima, a šrktost ga omrazi čak i njegovoj djeci ";
"Najbolji je onaj imetak kojim se zaplijeni srce slobodnog čovjeka, a najbolje
je ono djelo kojim se zasluži zahvalnost. "
Salih b. Abdulkuddus, rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove:
159
Čovjekove mahane ljudima otkriva njegova škrtost,
a sve mahane od njih skriva darežljivost.
Zato darežljiv budi, jer darežljivost svaku mahan u skriva.
Granica darežljivosti jeste davanje onoliko koliko je potrebno, kada je
potrebno, kome je potrebno i prema mogućnostima, a to je veoma teško odrediti.
Možda će neki ljudi koji žele da ih se okarakterizira kao darežljive negirati
postojanje granice kada se radi o darežljivosti, smatrajući da je određivanje
iznosa onoga što se daje, vrsta škrtosti, i da je darežljivost davanje svega što
je na raspolaganju. Međutim, to je opterećivanje koje vodi u neznanje glede
granica vrlina. Da je darežljivost davanje svega što je na raspolaganju, tada
praktično ne bi postojalo pretjerivanje i rasipanje imetka; časni Kur'an i Hadis
osudili su i zabranili pretjerivanje i rasipanje imetka.
Dakle, darežljivost ima granice; onaj ko se drži te granice naziva se

plemenitim i zaslužuje pohvalu, dočim je škrtac onaj ko podbaci glede toga, i
� J • 1-: �J! \::P �. � J � . W\ J J \i\ Lc 0 .i.:::.. Q.-. -: JJI � : > 2_ ':J �

on zaslužuje prijekor. Sveznajući Allah je rekao:
:: �:. r � � �� ;. :r-r 0!. � v� -'

�L:ill · � 1 - J1� LA 0 J�.� 1- J � . �Jl
� � � iY.. �:. � �� r
r u- r � r. � �
� �
"Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako
ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit
će im o vrat obješeno ono čime su škrtarili . " (Alu Imran, 180).
..
Kada se radi o škrtosti, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, rekao sljedeće: "Allah se zakleo Svojom moći da škrtac neće biti
blizak Njemu "; "U hrani darežljivog čovjeka lijek je, a u hrani škrtca bolest
je. " Allahov Poslanik, saliallahu alej hi ve sellem, čuo je nekog čovjeka da
govori: "Škrtac ima veću ispriku od nasilnika ", na šta je rekao: "Allah je
prokleo škrtog čovjeka, a prokleo je i nasilnika. " Neki mudraci su govorili:
"Škrtost je plašt poniženja. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: "Škrt
čovjek nema prisnog prijatelja. " Neki rječiti ljudi kazali su: "Škrtac je čuvar
svoje blagodati i rizničar svojih nasljednika. " Pjesnik je spjevao: "Ako gomilaš
imetak i uskraćuješ ga, ti si njegov rizničar i povjerenik; daješ ga nezahvalnom
koji ga kao višak troši; a u kabur ćeš leći. " Neki autoritativni ljudi pokušali
su se izdati za one koji vole pohvalu, ali škrtare u imetku pa je jedan pjesnik
spjevao: "Vidim da velikoj pohvali se nadaš, a Allah to škrtcu dao nije; i kako
će dominirati pohlepan čovjek koji mnogo prigovara, a malo dijeli! " A već smo
objasnili ljubav prema pohvali i ljubav prema imetku: prvo potiče na davanje,
a drugo na škrtarenje; ako se pojavi oboje, tada je želja za pohvalom lažna.
Pjesnik je spjevao:
Objedinio sam dvije stvari u kojima se odlučan čovjek koleba,
kao što je lutanje vladara i ponašanje podanika;
160
zahvalnost želim a dobročinstvo ne činim niti imetak dijelim,

ta krivi sam to put izabrao.
Mislio sam da neporočan si, ali vidim da ni u jednoj situaciji ostavljen nisi;
ako imetak stekneš koji sreću će ti donijeti, znaj da nešto besmisleno
stekao si.
Iako škrtost vodi u svaku pokudnu stvar, ono ima za rezultat sljedeće
četiri izuzetno pokudne osobine: pohlepu, proždrljivost, ružno mišljenje i
sustezanje od obaveza. Pohlepa je pretjerano ulaganje truda u stjecanju imetka.
Proždrljivost je držanje da je malo ono što je čovjeku ustvari dovoljno, u čemu
leži razlika između pohlepe i proždrljivosti. Ala b. Džerir prenosi od svoga
oca Džerira, a on da je Salim b. Mesruk rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'Ko se ne može zadovoljiti s imetkom koji mu je
dovoljan, dok je živ neće imati ono što će ga zadovoljiti. "' Neki mudraci su
govorili: "Proždrljivost je priroda opakog čovjeka. " Ružno mišljenje jeste
nepovjerenje prema onome ko ga zaslužuje: ako se radi o Stvoritelju; to je
sumnja koja vodi u zabludu; ako se radi o stvorenju, to je nastojanje da se neko
prevari, i tako čovjek postane samoprevarant i izdajnik. Ovo je zato što čovjek
o drugim ljudima misli shodno svojim osobinama: ako je dobar, misli da su
drugi ljudi dobri; ako je zločest, smatra da su drugi ljudi zločesti. U poslovici
stoji: Svaka posuda oblikuje ono što je u njoj. Ako neko kaže da je navedena
izreka mudraca: "Iz opreznosti se može zaključiti loše mišljenje", reći će mu
se: to se odnosi na nemanje prisnog odnosa s ljudima, a ne na loše uvjerenje
glede njih. Četvrta pokudna osobina jeste sustezanje od obaveza, tim prije što
škrtac sebi ne može dopustiti davanje onoga što voli, ne povinuje se ostavljanju
onoga što želi, izvršenju obaveza niti pravednosti.
Ako škrtac zaradi spomenuta i prezrena svojstva, u njemu nije ostalo

nikakvog dobra ni dobrote kojima se treba nadati. Prenosi se daje Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, upitao ensarije: "Ko je vaš prvak?" "Hurr b. Kajs,
iako je škrt čovjek ", odgovoriše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita
ih: �� koji je parok gori od škrtosti?! " Oni upitaše: �� kako to, Allahov
Poslaniče?" On odgovori: "Ljudi odsjednu na morsku plažu, i iz svoje škrtosti
budu im mrski gosti koji im dođu. Stoga oni kažu: 'Neka se ljudi udalje od
svojih supruga kako bi se ljudi opravdali pred gostima da su žene daleko, a
da se žene. opravdaju gostima da su njihovi muževi daleko. ' Učine tako, i to
potraje, pa se ljudi zabave ljudima, a žene ženama. "
A kada je riječ o pretjerivanju i rasipanju, u to je upao onaj ko pređe
granicu u vezi s darežljivosti, i on također zaslužuje prijekor:
O J ,.,. :;;;; o J , ,.,.
::"� • J l L..s; � �\ • � �)
J
��-:.r-l--
lJ'
�_r-J
�
. � �
�
� �
" ...samo ne pretjerujte ; On ne voli one koji pretjeruju." (EI-Earaf, 31)
161
S tim u vezi, prenosi se sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem,
hadis: "Neće osiromašiti onaj ko umjereno troši. " Me'mun, rahimehullah,
jednom prilikom je rekao sljedeće: "U pretjerivanju nema dobra, niti ima
pretjerivanja u dobru. " Neki mudraci kazali su: "Umjerenost je čovjekov
prijatelj, a pretjerivanje je njegov neprijatelj. " A neki rječiti ljudi zapisali su
sljedeće: "Određena stvar ne može biti obilna uz pretjerivanje, niti određena
stvar može biti oskudna uz stručnost. "
Treba znati da izrazi: pretjerivanje (seref) i rasipanje (tebzir) ponekad
imaju različita značenja. Naime, serefima značenje nepoznavanja koliko pravo
neko zaslužuje, a tebzirznači nepoznavanje ko zaslužuje određeno pravo, i obje
stvari su pokudne, osim što je tebzir pokudniji, tim prije što onaj ko pretjeruje
griješi dajući višak, a onaj ko rasipa imetak griješi ne znajući kome ga treba dati.
Onaj ko ne zna kome treba dati imetka i koliko mu treba dati, ko griješi u tome,
takav je sličan onome ko ne poznaje granice u svojim djelima i prekoračuje
granice. I kako on, rasipno dajući imetak, stvari stavlja na nepredviđeno mjesto,
tako se i njega možda stavlja na njemu nepredviđeno mjesto. Ovo je zato jer
imetak je manji od toga da se troši s pravom i bespravno. Muavij a, radijallahu
anhu, rekao je: "Iza svakog pretjerivanja stoji uzurpirano pravo. " Neki mudraci
rekli su: "Pogriješiti dajući ono što se ne treba dati i pogriješiti uskrativši ono
što treba dati ista je stvar. " Sufjan es-Sevri, rahimehullah, jednom prilikom je
izjavio: "Halal-imetak ne dopušta pretjerivanje; a darežljivost u imetku neće
biti potpuna sve dok se čovjek ne suzdrži od tuđeg imetka ne želeći ga, ali
ne prestajući dijeliti imetak koji on ima. " Pripovijeda se da je Svevišnji Allah
objavio Ibrahimu, alejhis-selam, sljedeće: "Znaš li zašto sam te odabrao za
prisnog prijatelja?" "Ne znam, moj Gospodaru ", odgovori Ibrahim. Allah,
dželle šanuhu, odgovori mu: "Zato što sam vidio da voliš davati, a ne voliš
·
uzima ti. " ·

Sehl b. Sa'd es-Saidi, radij allahu anhu, pripovijeda: "Nekije čovjek došao
kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Allahov
Poslaniče, preporuči mi djelo zbog kojeg će me zavoljeti Allah a i ljudi! '
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: 'Budi skroman na ovom svijetu,
i Allah će te voljeti, a sustegni se od onoga što ljudi imaju, i oni će te voljeti. '"
Ejjub es-Sihtijani izjavio je: "Čovjek neće biti velikodušan sve dok ne objedini
dva svojstva: sustezanje od tuđeg imetka i opraštanje ljudima. " Neko je upitao
Sufjana es-Sevrija: "Sta je zapravo skromnost na ovome svijetu?" "Sustezanje ·
od tuđeg imetka ", odgovorio je. Kisra je svom sinu Hurmuzu napisao pismo sa
sljedećim sadržajem: "O sinak, mnoštvo imetka koji daješ drži malobrojnim,
a malobrojni imetak koji dobiješ drži mnogobrojnim, jer plemenitim ljudima
pričinjava radost davanje, a niskim ljudima pričinjava radost uzimanje. I škrtca
ne smatra} povjerljivim, a lažljivca ne smatra} pogodnim jer skromnost ne ide
uz škrtost, niti dostojanstvo ide uz laž. " Neki mudraci su govorili: "Postoje
dvije vrste velikodušnosti, a veća je sustegnuti se od tuđeg imetka. " Neki rječiti
162
ljudi rekli su: "Darežljivost zapravo znači da čovjek dobrovoljno dijeli svoj
imetak, a da se sustegne od tuđeg imetka. " Neki dobri zapaž(iju: "Darežljivost
je krajnja granica skromnosti, a skromnost je krajnja granica darežljivosti. "
Pjesnik je spjevao:
Ako duša plemenitog čovjeka nije plemenita,
onda on ugled neće uživati makar na glasu među svijetom bio.
Udjeljivanje imetka može biti na dva načina: udjeljivanje u startu, bez
tražnja, i udjeljivanje poslij e traženja. Darežljiviji je i plemenitiji onaj čovjek
koji udjeljuje u startu, prije nego što se to od njega zatraži. Upitan u vezi s
darežljivosti, Alij a, radijallahu anhu, odgovorio je: "Darežljivost je dati u
startu, a davanje poslije traženja jeste davanje iz stida. " Neki mudraci imali
su običaj reći: 11Najveći darežljivac je onaj ko daje prije nego što se od njega
zatraži. " Pjesnik je spjevao:
Čovjek nema imetka, ali čestitost ima jer
daje prije nego što se od njega zatraži
i tako ljude teškoće traženja poštedi.
Na udjeljivanje u startu čovjeka može potaći jedan od sljedećih devet
uzroka.
Prvi uzrok jeste to da uoči manjak koji može nadomjestiti i potrebu koju
može riješiti, pa mu plemenitost i privrženost vjeri ne dopuste da taj manjak
ne nadomjesti niti da ne riješi tu potrebu, želeći nagradu - ako je privržen
vjeri, odnosno želeći zahvalnost - ako je od onih plemenitih. Ebul-Atahij a je
spjevao: ''Ljudi su samo mašine koje se koriste, dobro i zlo oni čine. "
Drugi uzrok jeste to da u svom imetku vidi višak koji mu nije potreban,
a ujedno vidi priliku, pa da ga tamo gdje će mu to biti korisna zaliha i veliki
dobitak. Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je: 11Prema tebi nije realan onaj
ko od tebe traži da ga poštuješ a uskraćuje ti svoj imetak. " Neko je upitao Hind
b. el-Hasan: 11Koje najveći u tvojim očima?", na šta je Hind kratko odgovorila:
11Čija mi je usluga potrebna. " Pjesnik je spjevao:
Nije propalo bogatstvo koje čovjeku zahvalnost ljudsku donese,
većje propalo bogatstvo škrtaca.
Treći uzrok jeste to da zbog svoje pronicljivosti i plemenitosti iz
određene stvari shvati i zaključi da treba udijeliti, pa ga plemenitost spriječi
od zanemarivanja, a stid od sustezanja. Pripovijeda se da je neki čovjek išao
u društvu jednog vladara koji je čovjeku rekao: 11Kako je mršav tvoj tovarni
konj! " "Njegova mršavost rezultat je moje mršavosti", odgovorio je čovjek.
Ove indirektne riječi, kojima se obično postiže ono što se ne postiže otvorenim
traženjem, potakle su vladara da ga pripazi. Stoga je Eksem b. Sajfi govorio:
161
��Darežljivostje u velikoj pronicljivosti, a niskostje u zlonamjernom, svjesnom
zanemarivanju. " Pripovijeda se da je Ubejdullah b. Abdullah b. Tahir poslao
pismo Ubejdullahu b. Sulejmanu, kada je ovaj zauzeo položaj ministra za
vrijeme vladavine halife Mu 'tedida, a u njemu su stajali sljedeći stihovi:
"Vrijeme našu pomoć nije prihvatilo, a svoju je pomoć glede onih koje volimo
i častimo ponudilo./Rekao sam mu: 'Dovoljno si učinilo glede njih pa svoju
blagodat upotpuni, a našu stvar ostavi jer važnija stvar prednost ima. ' " Na to
je ministar Ubejdullah samo rekao: "Kako li se lijepo požalio na siromaštvo,
mnogo nas hvaleći! I ispunio je svoju potrebu! "
S tim u vezi, pjesnik j e spjevao:
Ko u sebi ne bude imao podsjetnika, teško će mu pasti iskanje nevoljnika.
četvrti uzrok jeste to da udijeli, pazeći na nekog ili dajući nadoknadu
za neko djelo, pa vidi da treba izvršiti svoju dužnost dobrovoljno, bilo iz stida
ili iz zahvalnosti kako bi se oslobodio prebacivanja obaveza i poniznosti koje
nalaže učinjeno dobročinstvo. Neki mudraci su govorili: "Dobročinstvo je
porobljavanje, a uzvraćanje na njega je oslobađanje ropstva. " Pjesnik Ebul
Atahija spjevao je:
Dobročinstvo ljudi meni nije uspjeh,
nekada je tuđe dobročinstvo od okova gore.
Peti uzrok jeste to da preferira ljudsku poslušnost, davanje prednosti i
veličanje, a sve kao osiguranje svoje vlasti koju voli i koju svestrano traži. Kada
se radi o tome, pjesnik je spjevao:
Ljubav prema vlasti bolestje za koju lijeka nema.
I čovjek će rijetko naći da su ljudi zadovoljni onim što im je dato, i
tada im je teško da mu se odazovu i povinuju dobrovoljno, osim ako ih ne
pridobije, odnosno nečim ne potakne, odnosno u nečemu im pomogne. Neki
su književnici zapisali sljedeće: "Čovjeka se obavezuje dobročinstvom. " Neki
rječiti ljudi rekli su: "Ostvarit će želje onaj ko u njih uloži svoj imetak. " A
pjesnik je spjevao: "Nadaš li se da ćeš vladati bez truda uloženog! - Kako će
škrtac koji udobno živi vladar postati! "
šesti uzrok jeste to da udjeljivanjem spriječi neprijateljstvo neprijatelja i
zlo zlonamjernih kako bi mu nakon što su neprijatelji bili pomagači i prijatelji
postali, bilo da se radi o motivu zaštite časti ili očuvanja slave. S tim u vezi je
pjesnik Ebu Temmam et-Tai spjevao sljedeće stihove:
Na istoku i zapadu čovjek istovremeno ne može biti,
a niti se slava i škrtost mogu objediniti.
Nisam vidio da nešto je dobročinstvu slično:
svijet smatra da je to namet, a dobročinstvo je zapravo velika dobit.
164
Neki književnici ostavili su sljedeći zapis: "Onoga čija je ruka darežljiva

hvali njegov prijatelj. "
Sedmi uzrok jeste to da udjeljivanjem unaprijedi djelQ koje je učinio
i očuva prijašnju blagodat kojoj je pridonio, a sve kako se njegovo djelo i
doprinos blagodati ne bi zaboravili ni zapostavili. Razlog tome je činjenica da
zaboravlja onaj kome se prestane činiti dobročinstvo, a zapostavlja onaj koga se
zapostavi u dobročinstvu. Glede toga pjesnik je spjevao: "Okarekterizirao sam
čovjeka kao dobročinitelja pa sam ga odbacio; a najbolja stvarjeste unapređenje
dobročinstva. " A Muhammed b. Davud el-Asbehani jednom prilikom je
spjevao: "U startu sam ti dobro učinio i ono iziskiva da me poštuješ, pa dobrim
mi uzvrati, jer to je zahvalnije. "
Osmi uzrok jeste to da udjeljuje zbog ljubavi prema voljenom kojeg
preferira nad imetkom, pa ne škrtari u onome što mu je drago niti mu uskraćuje
ono što želi, a sve zbog slasti koja mu je draža i za kojom više žudi. Ovo je
zato jer čovjek osjeća veliku čežnju za onim koga voli i žurno izvršava svoje
obaveze prema njemu. Pjesnik je spjevao: 11Nisam vas posjetio hotimično, već
čovjeka prohtjevi nose tamo gdje ga srce njegovo vodi. " Iako ovaj uzrok spada
u uzroke davanja imetka, on prelazi granicu darežljivosti. Isti slučaj je s petim
i šestim uzrokom. A spomenuli smo ih stoga što spadaju u uzroke davanja.
Deveti uzrok zapravo nije uzrok, već je riječ o udjeljivanju zbog osobine
koja je urođena u nekim ljudima, pa ipak, oni dijele, ne praveći razliku između
zaslužnog i nezaslužnog, između pohvalnog i pokudnog. U vezi s ovom
kategorijom ljudi, B eššar je rekao: "Oni ne daju ni zbog nade ni iz straha,
već daju da bi osjetili slast davanja. " Kada se o tome radi, ljudi imaju različite
stavove, j�r se nameće pitanje može li se takav čovjek smatrati d!lfežljivim i
odatle pohvaliti, ili on zapravo prelazi granice darežljivosti i odatle zaslužuje
prijekor.
Neki učenjaci smatraju da je takav čovjek po prirodi darežljiv, plemenit
i najzaslužniji darežljivac koji zaslužuje pohvalu. Pjesnik Ebu Temmam
spjevao je stih: "Bezrazložno se približava, a dovoljno je razloga čestitom
dobro bez povoda učiniti. " Hasan b. Sehl izjavio je: "Kada dajem samo onome
ko zaslužuje, imam osjećaj kao da dajem dužniku. " Ovaj isti čovjek jednom
prilikom je rekao: "Čast je u pretjeranom davanju. " Neko mu je prigovorio:
"Nema dobra u pretjerivanju! " Na to je samo rekao: "U dobru se ne može
pretjerati. " Fadl b. Suhejl govorio je: "Začudan je čovjek koji očekuje od onoga
iznad sebe a lišava onoga ispod sebe. " S tim u vezi, Beššar je spjevao sljedeći
stih: "Ljudi se samo u dvije kategorije dijele: darežljivi i oni čije su ruke ad
škrtosti stisnute. Zato dijeli koliko možeš, jer nekada čovjek malo, a nekada
mnogo daje, a kritičari uvijek kritiziraju. "
Međutim, drugi učenjaci tvrde da takav čovjek prelazi granice pohvalne
darežljivosti i prelazi u pretjerivanje i pokuđeno rasipanje. Svoj stav dokazuju
165
na sljedeći način: ako za davanje ne postoji razlog, onda za lišavanje, isto tako,
ne postoji razlog, tim prije što je imetak mnogo manji da bi se izvršile obaveze
i da se ne bi podbacilo glede toga, jer ako čovjek da onome ko ne zaslužuje,
uskratit će onome ko zaslužuje, i prijekor koji zaslužuje lišavajući onoga ko
zaslužuje veći je od pohvale koju zaslužuje dajući onome ko ne zaslužuje.
A dovoljno je prijekora onome čovjeku čija su djela rezultat nerazlikovanja i
nepostojanje povoda za njih. Svevišnji Allah rekao je:
� ' l /b' � �/J � /

� J � i!}.r;
'y-
.h!J 1 JS'
/. g . C)� / J�l �� j;- �
,.
·�� /J
��
.
"Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor

zaslužio i bez ičega ostao " (El-Isra, 29).
...
Dakle, Allah, dželle šanuhu, zabranio je pretjerano davanje kao što je

zabranio i škrtarenje, i to nas upućuje da su ove dvije stvari istovjetne glede
prijekora i pokude. Pjesnik je spjevao: "Imetak nam je stizao i mi smo ga
nepromišljeno rasipali, a kada ga je nestalo, shvatili smo, ali tada viška nije
bilo. " Pozivaju se i na sljedeće: ako za davanje i lišavanje ne postoji povod,
onda to dvoje iziskuje da lišeni kori čovjeka, a da mu onaj koji dobije ne bude
mnogo zahvalan. Kada je riječ o lišenom, on će čovjeka koriti zato što je nad
njim preferirao druge ljude. A kada se radi o onome koji dobije, on će smatrati
da mu je ovaj dao slučajno, a možda će to smatrati pukom slučajnosti, pa će ga
to navesti da ga kudi i ne zahvaljuje mu. Ni u jednoj od spomenute dvije stvari
ne postoji dobro kojem se treba nadati, već je zlo kojeg se treba čuvati. Stoga
je u lišavanju svih zadovoljenje svih strana, a spomenute su strane zadovoljnij e
lišavanjem nego davanjem u kojem je očita propast.
Druga vrsta darežljivosti i davanja jeste davanje zbog iskanja. Na ovu se

vrstu odnose dvojaki uvjeti: uvjeti koji se odnose na tražitelja, i uvjeti koji se
odnose na onoga od koga se traži.
Postoje tri uvjeta kada se radi o tražitelju: prvo, da traženje i iskanje
budu zbog opravdanog razloga koji to nalaže; drugo, da vrijeme ne dopušta
odlaganje traženja; i, treće, pomno odabiranje onoga od koga se traži nadajući
se uspješnom ispunjenju zahtjeva.
Kada se radi o prvom uvjetu, možemo reći: ne smeta da čovjek traži

ako prijeka potreba tako nalaže, i on ne zaslužuje prijekor. Neki mudraci su
govorili: "Prijeka potreba potire stid. " Pjesnik je spjevao:
Uklonio Allah prijeku potrebu jer najponosnijeg čovjeka u najponiženijeg
pretvara!
O kako je lijepo imućan biti, jer imućnost na znanje daje blagodat koju
uživaju imućni. El-Kumejt je rekao:. "Nevoljnik bi zaplovio na splavu od
166
šiljaka kada drugog izlaza ne bi bilo. " A kada prijeka potreba nestane i potreba
iziskuje postojanje preče od dvije stvari, iako je moguće da ne postoji, tada
dobrodušan čovjek pobijedi potrebu, dopusti sebi traženje i drži do onoga
u čemu je održavanje dobrog stanja, makar ga pogodilo poniženje i osjećaj
srama. I tada se na njega odnosi El-Buhturijev stih: "Možda će mrska stvar
najjači uzrok dragoj stvari biti. "
č asan čovjek želi čistotu i teži neproročnosti, a podnosi neprijatnosti
i poteškoće koliko je u stanju: njegova borba i čistota ostaju. A tada se na
njega odnosi sljedeći stih: "Čovjek možda obuče zakrpljenu odjeću a sav
je izmoren kao što mu lice procrveni zbog otekline u grlu. " I smatra da se
ne treba uprljati traženjem nesreće i opakom pohlepom, jer divlje životinje
sustežu se i zaziru od konzumiranja prljave hrane. Pjesnik je spjevao: "Lav se
zbog gladi neće usmjeriti na strv oko koje hijene kruže. " Kako plemenit čovjek,
najplemenitije i najčasnije živo biće, može smatrati da ima udjela iza onoga što
ostave nemilosrdni ljudi. Pjesnik je spjevao: "Čovjek nafaku nekada u nesreći i
poteškoćijede, jer sudbina nestalna je. "Dobrota se ogleda u sljedećem primjeru.
Neko je sugerirao jednom pobožnjaku: "Da si zatražio od svog komšije, dao bi
ti! " Na to je pobožnjak odgovorio: "Allaha mi, dobra ovoga svijeta ne tražim
od Onoga Koji ih posjeduje, pa kako ću ih tražiti od onoga ko ih ne posjeduje! "
Opisujući neke ljude, pjesnik je spjevao: "Kada se raziđu, počnu se nevolje
plašiti, a kada su imućni, brzo se vrate siromaštvu. " A kada se radi o onome
čovjeku koji traži, ne iz nužde niti iz potrebe, on je krajnje opak i nizak čovjek,
i rijetko ćeš naći da je zapažen u društvu, da ljudi u njega ulažu i paze ne njega.
Razlog tome je lišenost i niskost koji su ga odveli u najoskudniju i najprljaviju
nafaku: sve je sramote i poniženja iskusio. U tome smislu su sljedeći stihovi
koje je spjevao Abdussamed b. el-Muaddel Ebu Temmamu et-Taiju:
Kružiš izm�đu dvije kategorije i pred ljudima se pojavljuješ,
a obje su ponižene: ili od drage osobe da s tobom bude
tražiš ili nečije dobročinsto želiš. Koji ponos možeš osjetiti
između poniženja prohtjeva i poniženja traženja.
A da traženje doživi kao veliku sramotu i da zazire od poniženja, našao
bi da može zaraditi bez iskanja, i da može steći ono čime će očuvati čast. U
·
stihovima stoji:
Nipošto nemoj zarađivati na poniženju, jer ono sto ti je određeno
nesumnjivo će doći.
I znaj da ćeš uzeti sve što je u Levhi-mahfuzu zapisano.
Drugi je uvjet da vrijeme ne dopušta odlaganje traženja i da čovjek s
tim ne može ni trenutak čekati, i takav spada u nevoljnike koji opravdano
traže. Međutim, ako postoji određena vremenska širina i prostor kada se radi o
traženju, onda je uranjavanje s traženjem niskost i očaj.
167
Pjesnik je spjevao:
Strpljivo podnosim neprijatnosti i pomaže
mi to što iza svake poteškoće izlaz će doći.
Zaista čovjeku teško bude, ali čak i iz teških prilika izlaz postoji.
Treći uvjet je pomno odabiranje onoga od koga se traži, nadajući se
uspješnom ispunjenju zahtjeva, a ovo ili zbog prava koje ima tražitelj ili zbog
plemenitosti onoga od koga se traži. Naime, ako čovjek zatraži od niskog čovjeka
koji ne drži do prava niti do časti tražitelja, takav će zbog toga izbora, biti
prekoren i ostat će uskraćen glede onoga što je tražio. Tu su izjave rječitih ljudi:
��ostavljen je na cjedilu onaj ko ima potrebe za niskim ljudima "; 11Poniženiji od
niskog čovjeka jeste onaj ko od njega nešto traži, a manji od škrtea jeste onaj ko
od njega nešto - dobije. " Pjesnik je spjevao:
Ko se nada da će od hrđavog čovjeka doživjeti veliku
uslugu sličanje onome ko se nada da će s pasdrijena svježe hurme uzbrati.
Kada se radi o uvjetima koji se odnose na onoga od kojeg se traži, također
postoje tri uvjeta, i to: prvo, da se ograniči na indirektnost, a ne da ga direktno
pita; drugo, da onome ko traži iskaže vedro raspoloženje i dobrodošlicu; i,
treće, ulijevanje nade tražitelju, lijepo mišljenje o njemu i uzimanje u obzir
svojih mogućnosti i njegovih prilika.
Prvi uvjet je ograničavanje na indirektnost, a ne da ga direktno pita kako

bi tražitelja poštedio poniženja traženja: stanje sve govori i indirektnost je
dovoljna. Pjesnik je spjevao: ��Dok se tama spušta, govorim kao što se Difdea
žalio: /\ko direktno kažem, moje riječi smisao gube; ako prešutim, u šutnji je
smrt-je moja, pa kako da postupim?"' Možda postoji ljudi koji će razumjeti
indirektno traženje, ali će pribjeći otvorenom pitanju u vezi s tim, s ciljem
da tražitelja dovedu u nepriliku, zbog čega će se zastidjeti i sustegnuti se od
traženja. U tome smislu je Ehu Temmamov stih:
Onoga ko stid je izgubio ništa od hrđavog djela spriječiti ne može.
Drugi uvjet je pokazivanje vedrog raspoloženja i iskazivanje dobrodošlice
tražitelju kako bi mu bilo zahvaljeno ako da, odnosno kako bi ga se opravdalo
ako uskrati. Neki mudraci imali su običaj reći: �Tražitelja dočekaj vedrog
raspoloženja, jer ako ti ne zahvali, bar će prihvatiti tvoju ispriku. " Ibn Lenked
izjavio je: ��Ebu Bekr b. Durejd pošao je kodjednog ministra radi neke potrebe,
ali mu je ovaj nije ispunio, i to je razjapurilo Ebu Bekra te je spjevao stihove:
Nipošto se ne srdi zbog traženja tražitelja,
jer zbog tvoje budućnosti dobro je da se od tebe traži.
Ne tjeraj onoga koji se od tebe nada da glavu pogne,
tvoj je ponos u tome da se tebi nada.
168
Sretneš plemenitog i njegova plemenitost na njegovoj vedrosti se očitava,

a nam�štenost na niskog čovjeka ukazuje.
I znaj da ubrzo ćeš iskušan biti, pa potrudi se da vijesti o tebi lijepe budu.
Treći je uvjet ulijevanje nade tražitelju, lijepo mišljenje o njemu i
uzimanje u obzir svojih mogućnosti i njegovih prilika. A spomenute prilike
podilaze pod jednu od sljedeće četiri mogućnosti.
Prva mogućnost jeste to da je tražitelj dostojan, a da je onaj od koga se

traži u mogućnosti ispuniti njegov zahtjev, i ovakvoj se molbi mora odazvati,
zbog plemenitosti i časti; takav se zahtjev ne može odbiti, osim ako je čovjeka
nadvladala škrtost i ako prijekor drži beznačajnim. Na njega se odnose riječi
Abdurrahaman b. Hassana, rahimehullah: "Vidio sam i onih plemenitih ljudi
koji su govorili da je dovoljno što imamo zakrpljenu odjeću i što dovoljno
hrane imamo. I ako u vašem prisustvu spomenem plemenite ljude, vi se pravite
zadovoljni. Allahu se utječemo da povjeri kakav značajan posao ili kakvo
trajno dobročinstvo onima koji uskraćuju svoj obilan imetak i mogućnost da
pomognu! "
Jedan čovjek je upitao škrtca: "Zašto škrtariš imetkom?", na šta je
odgovorio: "Čuvam ga za nevolje. " "Nevolja te već sustigla ", samo je odgovorio
čovjek.
Pjesnik je spjevao:
Tvoje bogatstvo je ono što dobrovoljno udijeliš kad imaš.
Ponosiš se govoreći: 'Moja djela! : a da ih se preispita,
vidio bi_ da su djela tvoja potpuno beznačajna.
Onaj koji uskrati u opisanoj situacij i već se odrekao svog prava, potrao
uzroke da mu se bude zahvalno i, odrekavši se svog prava, postao pokudan,
umjesto da mu se zahvali, i griješan, umjesto da zasluži nagradu. Ebul-Atahija
je spjevao:
Škrtac me poštedio svog dobra kad moja leđa svojim dobročinstvom
opteretio nije;
nije me mimiošlo dobro onog čovjeka koji me sam od sebe tereta
zahvalnosti poštedio.
Ako se zahtjev u ovom slučaju ne može se odbiti, onda će onaj od koga se
traži razmisliti da li odlaganje davanja ima za rezultat štetu. Ako je tako, odmah
će ispuniti njegov zahtjev dajući mu ono što traži. Na taj će način njegov odaziv
na zahtjev biti praktično i riječi će se pretvoriti u djelo.
Neki mudraci su govorili: "Od časti onoga od koga se traži jeste i to da ne

dopusti da se od njega više puta zatraži. "
169
Muhammed b. Hazim, rahimehullah, jednom prilikom je spjevao sljedeće
stihove:
Onome ko čeka da mu pokloniš više od poklona tvoga
znači da mu dobro prvi ponudiš.
Ako se čovjeku dobro ne učini dobrovoljno,
neka ga ostavi jer suzdržavanje od takvog dobra bogatstvo je.
Međutim, ako zahtjev nije hitnog karaktera, ako se može odložiti,
odnosno ako postoji određena vremenska širina glede toga, u tom slučaju
dobri ljudi imaju različita mišljenja. Neki preferiraju da se tražitelju odmah
obeća pomoć i da se potom ispuni zahtjev, da se tražitelj obraduje trenutnom
obećanju, odnosno kasnijem ispunjenju zahtjeva. I tada će onaj od koga se
traži biti okarakteriziran kao plemenit i vjeran. Prenosi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Obećanje je svojevrstan poklon. " Fadl b.
Sehl rekao je jednom čovjeku koji je od njega nešto tražio: "Danas ti obećavam
a sutra ću ispuniti obećanje kako bi ti osjetio slast nadanja, a ja se okitio
osobinom održavanja obećanja. " Jahja b. Halid obećao je da će ispuniti zahtjev
čovjeku koji je to od njega tražio, pa je neko prigovorio Jahji: "Obećavaš a
možeš ispuniti njegovu potrebu! "Na to je rekao: 'Itko se na zahtjev ne odgovori
obećanjem čije ispunjenje očekuje tražitelj, on neće osjetiti radost ispunjenja
svog zahtjeva. Obećanje ima status okusa, a njegovo ispunjenje status hrane, i
nisu slični onaj kome se hrana nenadno donese i onaj koji osjeti njen miris pa
je malo kasnije pojede. Zato treba dopustiti da zahtjev nadođe uz pomoć nade i
da onaj čiji se zahtjev ispunjava osjeti slast. " Neki rječiti ljudi su govorili: "Ako
čovjek lijepo govori, neka lijepo čini, da objedini plod riječi i plod djela. I neka
čovjek ne govori ono što ne čini, jer će počiniti grijeh, ili neće moći potvrditi
ono što govori. " Dočim drugi smatraju da je preče odmah, bez vremenskog
ograničenja i čekanja, ispuniti zahtjev a da se ništa ne obećava. Pozivaju se na
to da obećanju pribjegavaju dvij e kategorije ljudi: onaj koji ne može pomoći,
koji čeka mogućnost za to, i škrt čovjek koji obećanje koristi pripremajući se
za davanje. Smatraju da obećanje mimo spomenuta dva slučaja nema ispravan
i opravdan razlog, pored toga što čovjek ne zna šta nosi dan a šta noć, i da se
stanje glede bogatstva, odnosno siromaštva mijenja. Pjesnik je spjevao:
O ti koji istokom i zapadom vladaš, dobro učini dok ti to dan i noć još
dopuštaju!
I znaj da su dan i noć nemilosrdni, ta lahku stvar odjednom otežaju oni.
Još kažu: "U neispunjavanju obećanja slomljenost je duha nevoljnika,
u iščekivanju obećanja kobnost je čekanja, a u čovjekovom vraćanju onome
od koga je tražio poniženje je traženja i mo/jenja, i to pomućuje njegovo
dobročinstvo i umanjuje zahvalnost koju zaslužuje. "
S tim je u vezi pjesnik spjevao sljedeće stihove:
170
Čovjek koji čeka ispunjenje potreba svojih

možda će poniženje osjetiti
jer onaj ko ih treba ispuniti podvig odlaže.
Kad nekom jamčiš ispunjenje nekog zahtjeva,
znaj da potpuno je dobročinstvo ako s tim požuriš.
Druga mogućnost je to da tražitelj nije dostojan, a da onaj od koga se
traži nije u mogućnosti ispuniti njegov zahtjev, i odbijanje ovakvog zahtjeva
opravdano je i postoji širina glede toga, osim što, odbijajući zahtjev, treba biti
blag, što će čovjeka sačuvati pokude; to će istaknuti njegovu izliku, što će
ga poštedjeti osude, jer nije znalac svaki slabostojeći čovjek, niti je pravedan
svako onaj ko ima izliku. Opisujući ljude, pjesnik Ebul-Atahija spjevao je:
Gospodaru, zašto ljudi prema meni nisu pravedni i nasilje mi čine,
aja prema njima pravedan sam!
Ako imam nešto, okome se da to od mene uzmu,
a kad nešto od njih tražim, oni uskrate.
Ako im pak dadnem, zahvalni mi nisu,
a kad im uskratim, žestoko me grde.
Ako me nevolja zadesi, oni u tome uživaju,
a ako blagodat kakvu dobijem, zavist pokazuju.
Zabranit ću srcu da prema njima sažaljivo bude,
očne kapke ću spustiti pa ih neću ni gledati.
Živjet ću udobnim životom i tako dokrajčiti tugu svoju;
uistinu je najbolji život onaj čiji krajje dobar
i u kojem se stječe sa slasti i smirenosti.
Treća mogućnost jeste to da je tražitelj dostojan, a da onaj od koga se
traži nije u mogućnosti ispuniti njegov zahtjev, i odazove se zahtjevu onoliko
koliko može, ili mu da malo, čime zadovolji neke njegove potrebe, ili spriječi
prijekor, ili pokaže da ima ispriku koju imaju oni koji žele pomoći ali ne mogu,
ili pokaže da ga boli što ne može pomoći, i sve je to isprika kojom opravdava
nepomaganje, a za bol koju osjeti zahvalnost mu se iskaže. S tim u vezi, Ebun
Nasr el-Utbi, rahimehullah, spjevao je stihove:
Allah zna da nisam škrt i da za škrtost razloge ne tražim,
ali mogućnosti meni sličnih skrivene nisu;
a mravu se prigovoriti ne može zbog malehnog tereta koji nosi.
A možda će osjetiti veliku potištenost zbog nemogućnosti da pomogne
jer nekada, kada je imao mogućnosti da pomogne nije pomogao, i djelo je
propalo i prilika nestala, pa je sada oslabio i klonuo.
171
Glede toga pjesnik je spjevao sljedeće stihove:
Sličan sam zločestom sokolu kojem je perje s krila odsječeno,
koji uvijek kada ptica poleti i oko njega krilima maše -
potištenost osjeti i sjeti se dana kadje obilno paperje u krilima imao.
Č etvrta mogućnost je to da tražitelj ne bude dostojan, a da je onaj od
koga se traži u mogućnosti da ispuni njegov zahtjev i da mu ono što traži,
a u ovoj će situaciji gledati: ako se plaši da će odbijanje negativno utjecati
na njegovu čast, ili se plaši neprijatnog podrugivanja, tada je poželjno da mu
ispuni zahtjev čuvajući svoju čast, a ne iz motiva darežljivosti. Prenosi se da je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sve čime čovjek sačuva svoju
čast ima status milostinje. " A ako je siguran da će se sačuvati podrugivanja,
tada neki ljudi preferiraju davanje kako se ne bi ugušila tražiteljeva nada i kako
se ne bi naveo na očaj. Isto tako, preferiraju davanje jer se lišavanjem uči na
odbijanje, a olahko odbijanje vodi u škrtost. El-Asmei je recitirao sljedeće El
Kisaijeve stihove:
Kao da u Knjizi nalaziš: 'Ne! ' koje ti zabranjuje da dijeliš,
a ti ne znaš hoće li ono što udijeliš darežljivost tvoju povećati ili je
smanjiti.
Kad zima nastupi, ti si Sunce, a kad ljeto nastupi ljudima hlad praviš.
Dočim, drugi ljudi u obzir uzimaju uzroke i oslanjaju se na stanje
tražitelja, te smatraju poželjnim da mu ne izađu u susret, a sve kako bi, ne
dajući onome ko ne zaslužuje, mogli izvršiti svoje obaveze kada se pojave,
odnosno kako ne bi bili nemoćni kada budu morali izvršiti ono što se mora
izvršiti. Pjesnik je spjevao:
Ne budi darežljiv prema onom ko dostojan nije,
jer lišavanje nedostojnog nije škrtost.
Darežljivost je da onome ko je darežljivosti
i poklona u očima tvojim dostojan.
Kada je riječ o čovjeku koji prihvati traženje i obeća da će pomoći, on
je već postao talac svog obećanja i obavezan da ga ispuni i za razmatranje
tražiteljevih mogućnosti, nakon-obećanja, ne postoji način, niti čovjek čovjek
ima priliku promisliti o odbijanju zahtjeva. Pored prijekora koji slijedi za
odbijanje zahtjeva, on bi zaslužio prijekor za škrtost, tražiteljevu mržnju, jer
ovaj može pomoći i bio bi ismijan kao veliki lažac. Isto tako, nema načina da,
nakon što obeća, odgodi davanje, jer je u tome narušavanje djela i potiranje
zahvalnosti. U jednoj arapskoj poslovici stoji: Odugovlačenje s davanjem ·
svojevrsno je odbijanje, a očaj je svojevrstan napor.
Beššar b. Burd spjevao je sljedeće stihove:
172
Zbog tebe se jednog dana pojavio oblak iz kojeg je munja sijevnula,

ali čije iskre do nas nisu stigle,
pa niti se oblak sklanja da gramzivi u očaj padne,
a niti kiša pada da isušeno tlo natopi.
Potom, ako ispuni dato obećanje i održi datu riječi, neće biti potčinjen
svojoj duši glede onoga što je dao i izdvojio jer je njegova ruka gornja: "Ruka
koja daje bolja je od one ruke koja uzima ", rekao je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sell em. S tim u vezi je pjesnik spjevao:
Ti ne znaš kad tražitelju dadnešjesi li ti ilije on zbog dara sretniji.
. Možda ćeš nevoljnika odbiti koji će sutra čitavo bogatstvo imati.
Neka imućan čovjek bude radostan zbog toga što je nafaka određena,
što milostinja ide preko njegove ruke, što preko njega stiže do potrebnih, što
imetak ne nestaje jer ga uskraćuje dovodeći potrebne do očaja. Pripovijeda
se da se neki čovjek požalio jednom pobožnjaku na mnoštvo djece, pa ga je
pobožnjak upozorio na žalbu rekavši mu: ·�o medu njima ima neko koga ne
opskrbljuje Svevišnji Allah, pošalji ga meni! " Neki je čovjek dolazio kod Ibn
Sirina, rahimehullah, na jahalici, pa je naposljetku ostao bez nje. Ibn Sirin ga je
upitao: "Šta bi s tvojom tovarnom životinjom?" "Nisam je bio kadar izdržavati,
te sam je prodao ", odgovori čovjek. Na to ga Ibn Sirin upitao: "Smatraš li da je
njena nafaka ostala kod tebe?! " Glede toga Ibnur-Rumi, rahimehullah, spjevao
Mnogo je livada mimo tvoje livade na kojima se stoka napasa,
i mnogo je izvora mimo tvoga izvora,
jer Allah je prema stvorenjima blagostiv,
Njegova milost obuhvata sve ljude.
Neka većina onoga što čovjek daje bude radi Svevišnjeg Allaha i neka
najviše želi zaslužiti Allahovu, dželle šanuhu, nagradu. Ebu Bekra, radijallahu
anhu, pripovijeda da je neki beduin došao kod Omera, radijallahu anhu, i
Omere, nagradio te Allah Džennetom,
odjeni kćerke moje i maju njihovu
i čuvaj nas vremena nemilosrdnog;
Allaha mi, moraš to učiniti!
Na to je Omer upitao: "Šta će se desiti ako to ne učinim?" ·�ko to ne
učiniš, ja ću, sigurno, otići ", odgovori beduin stihom. Omer ga, opet, upita: ·�
šta će se desiti ako ti odeš?" Na ovo beduin odgovori stihovima:
Zasigurno ćeš biti pozvan na odgovornost zbog mene
173
onoga Dana kada će imetak beznačajan biti,
kada će čovjek odgovarati za njega,
pa će ili u Vatru ili u Džennet ući.
Omer, radijallahu anhu, tada je zaplakao i plakao toliko da je navlažio
bradu pa potom rekao: "O slugo, daj mu ovu moju košulju zbog strahota toga
Dana, ne zbog stihova koje je spjevao, jer, Allaha mi, nemam drugu odjeću
osim ove košulje! "
Ako čovjek dijeli imetak iz ovakvog motiva, neće tražiti priznanje ni
zahvalnost, niti će prebacivati učinjeno dobročinstvo, a niti će željeti da se širi
glas o njemu. U tome je veća vrijednost za onoga koji daje, a manje poniženje
onome koji uzima. A onaj koji svojim izdvajanjem želi ostvariti priznanje,
postići zahvalnost i pohvalu, on nema status darežljivog čovjeka, tim prije što
ima status onoga koji želi reputaciju i pokazivanje pred svijetom - a time se
zaslužuje prijekor koji potire smisao darežljivosti - jer dijeli radi zahvalnosti
i pohvale. Dočim onaj koji, dajući, želi postići nagradu ima status uspješnog
trgovca koji ne očekuje ni priznanje ni pohvalu od ljudi. Komentirajući
J:.!: :.. :: l'� --
� � ':lj
"I ne prigovaraj držeći da je mnogo ... " (EI-Muddessir, 6),
Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Značenje je: nemoj dati dar
očekujući bolje uzdarje. "A Hasan el-Basri, rahimehullah, ovaj ajet je komentirao
na sljedeći način: '�jet znači: ne prigovaraj zbog svojih djela, očekujući bolje
od svoga Gospodara! " S tim u vezi, Ebul-Atahij a spjevao je sljedeće stihove:
Dobro nije učinio onaj ko udijeli nadajući se zahvalnosti.
Bogatstvo je ono što je čovjeku dovoljno da svoje potrebe zadovolji,
a kada pređe tu granicu, bogatstvo siromaštvom postaje.
Treba znati, plemenitog čovjeka na davanje podstiče plemenitost i
blagost, a niskog čovjeka na davanje podstiče prijezir i sila: daje samo iz straha
i odaziva se samo zbog sile. O tome je pjesnik spjevao:
Smatram da sličan orahu si: njegova kora čuva jezgro
·
a koristi od njega ima tek kada se kora razbije.

Zato čovjek treba dobro paziti da prijezir prema ljudima ne bude motiv
zbog kojeg traži, jer će tada konzumirati najružniju hranu. Isto tako neka strah
od njih ne bude motiv zbog kojeg udjeljuje, jer će ga niski ljudi ponižavati.
Neka udjeljuje iz plemenitosti i želje, ne iz niskosti i straha kako ne bi bio jedan
od sramotnih, kako je izjavio Abbas b. el-Ahnef: "Postao sam kao upaljeni
fenjer: drugima osvjetljuje put a sam izgara. "
1 74
Druga vrsta dobročinstva

To je dobročinstvo udovima. Ova vrsta se dijeli na dvije podvrste:
dobročinstvo djelima i riječima.
Dobročinstvo riječima odnosi se na lijepo obraćanje, vedrinu i umiljavanje
lijepim riječima. Na ovo dobročinstvo potiče lijepo ponašanje i blaga priroda.
I ovo mora biti ograničeno kao darežljivost, jer ako čovjek pretjera u tome,
onda bude pokuđeno dodvoravanje; ako se drži sredine, onda bude pohvalno
,J> --. ��_.,:. � -- h�

,J> .
dobročinstvo. Komentirajući Allahove, dželle šanuhu, riječi:
.
�r � --
J . � . )J ,
--
�t.;ll!aJI
, .
�wdl--'-'
�-- .
" ...a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje
nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati" (El-Kehf, 46),
Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: ��Pod sintagmom dobra djela
misli se na lijepe riječi. " Dočim je Seid b. Džubejr, rahimehullah, tumačio
da se spomenuta sintagma odnosi na pet dnevnih namaza. Seid prenosi od
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom rekao: ��uistinu vaš imetak neće dotjecati za sve ljude, neka
im zato dotječe vaša vedrina i lijepo ponašanje. " Prenosi se da je neko pred
Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, recitirao sljedeće stihove koje je
spjevao neki beduin:
Lijepo pozdravi one koji te mrze pa ćeš njihova srca pridobiti,
jer obuća se može popraviti.
Ako ti potajno spletke kuju, oprosti im velikodušno,
a ako se od tvoga klevetanja sustegnu, nemoj se opuštati.
Neprijatnost koju o sebi čuješ i ono što ti iza leđa govore neće te po glavi
udariti,
pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaključio: ��Zaista u
pjesništvu ima mudrosti, i zacijelo u govoru ima čarolije. " Neko je prigovorio
El-Attabiju: ��Ti i običan svijet susrećeš vedrog lica i sa susretljivosti! ", na šta
je izjavio: 1To je najlakši način da se odbije tuđe zlo i stjecanje prijatelja s
najmanje ulaganja. " U mudrosti stoji: Malo prijatelja ima onaj ko ima malo
stida. Pjesnik je spjevao: ��Moj sinak, susretljivost je stvar lahka - lice vedro i
riječ blaga. " Jedan drugi pjesnik spjevao je:
Ljudi ne znaju ko je kakav sve dok se djelima ne oda,
i svako ko prijatelja vedrine liši rijetko će se desiti da mu svoj imetak da.
Dobročinstvo djelima odnosi se na zalaganje ugleda, praktično usrećenje
i pomaganje u nevolji. A na to potiče želja da ljudi žive u dobru i bogobojaznosti.
U ovoj, drugoj vrsti dobročinstva ne postoji pretjerivanje niti granica, z� razliku
175
od prve vrste. Makar ovo dobročinstvo bilo neizmjerno, to su samo dobra djela
od kojih se ima dvojaka korist: korist za onoga ko ih čini - zasluživanje nagrade
i lijep spomen, te korist za onoga kome se pomaže - olakšavanje i pomoć koji
mu se pruže. Muhammed el-Mukendir prenosi od Džabira, radijallahu anhu,
sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ��svako dobročinstvo
je milostinja. " Isto tako, prenosi se daje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao sljedeće: ��Dobročinstvu u potpunosti odgovara njegov naziv; i prvo što
će na Sudnjem danu ući u Džennet jeste dobročinstvo i dobročinitelji. " Alija,
radijallahu anhu, govorio je: ��Neka čovjeka od dobročinstva nipošto ne odvrati
nezahvalnost nezahvalnika, jer možda će zahvalni zahvaliti mnogostruko više
nego što će nezahvalni poreći. " El-Hutaj ' a je jednom prilikom rekao sljedeće:
110naj ko uradi kakvo dobro neće ostati bez nagrade; dobročinstvo između
Allaha, dželle šanuhu, i ljudi ne nestaje. " Er-Rijaši je spjevao:
Činjenje dobročinstva uspjeh je ma gdje se učinilo,
ponijet će ga nezahvalnik ili onaj koji će zahvaliti.
U zahvalnosti onoga ko zahvaljuje revanšje,
a Allah će se pobrinuti za nezahvalnost onoga koji zahvalan nije.
Priliči da onaj ko može u startu učiniti dobročinstvo požuri s tim iz
straha da će propustiti priliku i da to kasnije neće biti u stanju. I neka zna da
je to životna prilika i uspjeh koji može ostvariti. Neka ne zanemari činjenje
dobročinstva pouzdavajući se u to da je u mogućnosti učiniti ga, jer mnogo je
onih koji su bili sigurni da ga mogu učiniti, ali je prilike nestalo i ostalo je samo
kajanje, i mnogo je onih koji su se oslonili na svoje mogućnosti koje su nestale,
pa je ostao samo stid. Pjesnik je spjevao:
. Neprestano sam slušao o samouvjerenim koji su se kasnije stidjeli,
pa sam i sam iskušan samouvjerenjem i stidom poslije toga.
Kada bi mogao proniknuti u nevolje koje nosi vrijeme i kada bi se
sačuvao njegovih neželjenih posljedica, čovjek bi činio dobročinstvo i to bi
bilo njegova zaliha, a s druge bi strane znao koji ga teret unazađuje. Prenosi se
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��sve ima svoj plod, a plod
dobročinstva jeste uranjeni blaženi osjećaj. " Neko je upitao Enuširvana: ��Šta
vi smatrate najvećom nevoljom?" Od odgovori: 11Da čovjek ima mogućnosti
učiniti dobročinstvo ali ga ne učini sve dok ne prođe prilika. �· Abdulhamid je
rekao: ��Ko odugovlači s iskorištavanjem prilike neka bude uvjeren da će ona
nestati. " S tim u vezi je pjesnik spjevao:
Kada ti se prilika pruži, iskoristi je, ta svaka zvijezda prestaje sijati.
Dobročinstvo ne zanemaruj, ta ne znaš dokle će prilika trajati.
Ako u devi ima mlijeka, pomuzi je jer ne znaš koliko će devče mlijeka
posati.
176
Pripovijeda se da je neki abasovićki ministar odugovlačio sa

zapošljavanjem nekog čovjeka koji je molio da mu se pomogne koliko je
moguće, pa je taj isti čovjek nakon dugog čekanja ministru napisao sljedeće
stihove:
Zar te moje dugo strpljenje ne potiče da proces zapošljavanja moga_
obnoviš
i da mi tako korist pribaviš/a znaš da vladaru dvije opasnosti prijete:
smrt ili smjenjivanje! Ako ispunjenje moje potrebe za slobodno vrijeme
i nezauzetost ostavljaš, žestoko ćeš se kajati ako ovakvu priliku propustiš.
Neki podanik je napisao sljedeće stihove jednom namjesniku koji je
podbacio u pravima prema njemu:
Želiš li u životu ispuniti moja prava, ili želiš prebaciti zbog svog
dobročinstva?
Izabrao sam te da bih u životu od tebe koristi imao,
pa pripazi na dužnosti prema meni i nemaru se ne predaji.
A Ebu Alija el-Basir spjevao je stihove koje je poslao jednom ministru
kada mu se ovaj pokušao opravdati zauzetosti:
Svaki dan se s nekom nevoljom borimo,
a debelu nafaku nemamo niti -ugled uživamo.
Ako se pravdaš da za nas vremena nemaš,
nadu ćemo pothranjivati sve dok te sprečava zauzetost.
Treba znati da se, kada je riječ o dobročinstvu, moraju ostvariti određeni
uvjeti .koji ga upotpunjuju i daju mu pravi smisao.
Prvi uvjet je sakrivanje dobročinstva, jer razglašavanje navodi na

uobraženost, odnosno ne širenje dobročinstva, jer čovjek njegovim širenjem
ukazuje na sebe. Neki mudraci imali su običaj reći: "Sakrij dobročinstvo koje
nekome učiniš, a širi dobročinstvo koje prema tebi neko učini. " S tim u vezi,
pjesnik Di'bel el-Huzai spjevao je sljedeće stihove:
Kada se svete, svete se javno; kada dobro čine, čine ga tajno.
Kada se pojave, oni koji su sjedili ustaju,
a njihovo strahopoštovanje ustajanjem nestaje.
Valja napomenuti da je sakrivanje dobročinstva jedan od najjačih
uzroka njegovog obznanjivanja i širenja, tim prije jer su ljudi stvoreni da vole
obznaniti i pokazati ono što je skriveno. Sehl b. Harun jednom je prilikom
Prisni prijatelj sve što ima daje ti kad od njega zatražiš i od tebe ispriku traži;
177
krije svoje dobro a Allah ga pokazuje, jer dobro se pokaže kad se od ljudi
sakrije.
Drugi uvjet jeste umanjivanje dobročinstva, a ne njegovo uveličavanje
kako ne bi postao uobražen, ohol i zločest. Abbas b. Abđulmuttalib,
radijallahu anhu, govorio je: "Dobročinstvo je potpuno samo uz sljedeće tri
stvari: požurivanjem, umanjivanjem i skrivanjem. Naime, kada požuriš s
dobročinstvom, učinio si ga prijatnijim; kada ga umanjiš, uvećao si ga; kada ga
sakriješ, upotpunio si ga. " Pjesnik je spjevao:
Tvoje dobročinstvo u mojim očima poraslo jejer ga ti smatraš neznatnim
i spomena nedostojnim; namjerno zaboravljaš da si ga učinio,
i tada je u očima ljudi poznato i veliko dobro koje si uradio.
Treći uvjet je sustezanje od prebacivanja i izbjegavanje samozadivljeno�ti
jer ove dvij e stvari kvare priznanje i potiru nagradu: 11Čuvajte se prebacivanja
zbog učinjenog dobročinstva jer to kvari zahvalnost i potire nagradu! ", prenosi
se da je upozorio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a potom je proučio
ajet:
, /"��--� tf""'
�
-: -:
"
iG" �
.
, "Mtj.:i.;p i3'-"":
� � i,_,...
�--�.. LJ!._.J1
-= ,��-r �
'1H �
"O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama ... " (EI-
Bekara, 264).
Ibn Sirin čuo je čovjeka da drugom čovjeku prebacuje zbog dobročinstva

govoreći mu: "Učinio sam ti tu i tu uslugu, pa tu i tu uslugu. . . ", na šta ga
je Ibn Sirin prekorio: "Šuti! Ta nema dobra u dobročinstvu kada se može
pobrojil;ti. " Neki mudraci imali su običaj reći: "Prebacivanjem se kvari
učinjeno dobročinstvo. " Neki književnici zapisali su sljedeće: "Dobročinstvo
pomućuje prebacivanje, a omalovažavanje narušava ugled. " Neki rječiti ljudi
rekli su: 11KO prebaci zbog dobročinstva već se odrekao zahvalnosti, a ko se
zadivi svom djelu već je pokvario nagradu "; "Veličina prebacivanja zavisi od
slabosti želje. " Pjesnik je spjevao: ��Dobročinstvo koje si učinio pokvario si
prebacivanjem, a plemenit ne prebacuje zbog učinjenog dobročinstva. " Ebu
Nuvas jednom prilikom je spjevao: "Idi i ne prebacuj mi dobročinstvo, jer
prebacivanje pomućuje dobročinstvo. " Imam Saft spjevao je stihove koje je
prenio Rebia. U njima stoji sljedeće:
Nipošto ne dopusti da ti dobro učini onilj ko dobro prebacuje!
U�reći se i budi strpljiv jer strpljenje je štit.
Prebacivanje ljudi srcu je teže od uboda željeznog šiljka.
· Četvrti uvjet je nepotcjenjivanje ništa od dobročinstva, makar se radilo
o nečemu neznatnom i makar se radilo o velikom dobročinstvu koje trenutno
nij e u stariju učiniti. Naime, onaj ko nipodaštava malehno dobročinstvo neće ga
178
učiniti, a to će ga onemogućiti da učini ono veliko; učiniti malehno dobročinstvo

bolje je nego ga izostaviti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: "Neka vas od dobročinstva ne
odvrati to što se radi o nečemu neznatnom! " Abdullah b. Džafer, rahimehullah,
govorio je: "Neka se čovjek ne stidi malehnog dobročinstva jerje sustezanje od
toga još gora stvar, i neka se ne plaši velikog dobročinstva jer je u mogućnosti
učiniti veće od njega. " S tim u vezi, pjesnik je spjevao:
Dobro čini koliko si u stanju, makar ono bilo neznatno,
ta dobro nikada nećeš obuhvatiti.
I kada ćeš veliko dobro činiti ako ono neznatno budeš izostavljao!
Valja napomenuti da postoji dobročinstvo koje ne traži nikakav napor ni
poteškoću od onoga koji ga čini, to ima status hlada iza kojeg se sklanja onaj ko
je bliže i možda korist izvuče onaj ko je u blizini. Pjesnik je spjevao:
Od čovjekovog hlada korist drugi čovjek ima, od svog hlada koristi
čovjek nema.
Treba znati, čovjek neće moći sve ljude obuhvatiti svojim dobročinstvom,
i zato se treba usmjeriti prema dobrim ljudima, onima koji ga čuvaju, koji su
pažljivi i koji ga vole, da bi se njegovo dobročinstvno prema njima povećavalo
i bilo prihvaćeno. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Dobročinstvo koristi samo ako je učinjeno uglednim ljuclima i privrženima
vjeri. " Isto tako, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kome Allah
želi dobro učini da njegovo dobročinstvo bude usmjereno prema pažljivim
ljuclima. " Hassan b. Sabit, radij allahu anhu, spjevao je sljedeće stihove:
Do/;Jročinstvo je pravo tek onda kad se ispravno učini.
Kad dobročinstvo činiš, čini ga Allaha radi,
ili rodbinske veze racli, u protivnom, od njega se sustegni.
U mudrosti stoji: Nema dobra u dobročinstvu koje je učinjeno onome ko
ne doživljava smisao dobročinstva. Pjesnik je primjer takvog čovjeka opisao u
sljedećem stihu: "Sličan je nerazumnom magarcu koji ljude nogama udara kad
ga nahrane, a kad je gladan samo njače." Neki su mudraci govorili: "Srazmjerno
količini sadnica čovjek ubire plodove." Rukovodeći se ovom mudrom izjavom,
jedan je pjesnik spjevao:
Allahove mi vječnosti, dobročinstvo glede onoga ko ga je dostojan
iko ga nije dostojanjeste kao povjeren emanet: jedan ga čovjek pronevjeri,
a drugi povjereno sačuva. Glede zahvalnosti i nezahvalnosti
za dobročinstvo ljudi su slični njivama: neke su mnogostruko plodne,
a druge muku prave svakom zemljoradniku.
179
šta treba učiniti onaj kome je učinjeno

dobročinstvo
Onaj kome je učinjeno dobročinstvo već je postao veliki dužnik svom

dobročinitelju koji ga je učinio svojim slugom zbog toga. Ako se čovjek može
revanširati, mora to učiniti; ako to nije u stanju, onda će se odužiti tako što će među
ljudima spominjati njegovo dobročinstvo i zahvaliti dobročinitelju. Prenosi se
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao:
"Neka čovjek kojem neko učini dobročinstvo spominje to isto dobročinstvo
među ljudima, jer, ako ga bude spominjao, već se zahvalio na njemu, a ako
ga zataji, već je porekao. " Ez-Zuhri prenosi od Urve, a on prenosi da je Aiša,
radijallahu anha, pripovijedala: "Resulullah, salJallahu alejhi ve sellem, ušao je
kod mene aja recitiram sljedeća dva stiha: 'Slabom pomozi, nemoj da te ikada
njegova slabost obmane/jer će možda nekad moćan postati i dobrom ti uzvratiti,/
ili će te pohvaliti, a onaj ko te kao dobročinitelja pohvali već ti se odužio ' pa je
rekao: 'Ponovi mi stihove židova, ubio ga Allah! Džibril mi je donio sljedeću
poruku od Svevišnjeg Allaha: 'Koji god čovjek učini dobročinstvo svom bratu
pa mu ovaj ne mogne uzvratiti osim dovom i zahvalom, već mu je uzvratio. ' '"
Kada se radi o tome, tu su sljedeće mudrosti: Zahvalnost zadržava blagodati;
Vrijednost svake usluge zadržava se zahvalom. Abdulhamid je izjavio: "Onoga
ko nije zahvalan na dobročinstvu ubroji u životinje. " Neki mudraci su govorili:
"Poricanje blagodati znakje oholosti i uzrok prolivanja krvi. " Neki rječiti ljudi
rekli su: "Plemenit čovjek m zahvaljuje, ili njemu neko zahvaljuje, a nizak
čovjek ili poriče nečije dobro, ili njegovo neko poriče"; "Blagodat ne nestaje uz
zahvalnost, niti traje uz poricanje. " Neki književnici ostavili su sljedeći zapis:
"Gospodaru se zahvaljuje velikom pohvalom, vladarima istinskom privrženosti,
ravnopravnoj osobi uzvraćanjem na uslugu, a onima koji su u nižem položaju
srdačnim davanjem. " Pjesnik je spjevao:
Da je bez zahvalnosti Allahu mogao živjeti slavljeni
zbog · veličine vlasti
i onaj na visokom položaju, Allah ljudima i džinima ne bi naredio
da Mu zahvalni budu.
Razlog tome je činjenica da se zahvalom dobročinitelju na dobročinstvu
ističe najbolje čime ga je počastio, i takav se odužio na blagodati i zahvalio na
dobročinstvu, a preostaje mu samo da na tome ustraje kako bi se u potpunosti
zahvalio, kako bi bio zaslužan još većeg i kontinuiranog dobročinstva.
180
Pripovijeda se da su Hadždžadžu doveli neke haridžije među kojima je bio

jedan njegov prijatelj, i on je naredio sa se svi pogube osim toga prijatelja,
njemu je oprostio, oslobodio ga i nastavio s njim prijateljevati. Potom se taj
isti čovjek vratio Katariju b. el-Fudžai, koji mu je naredio: "Vrati se i bori
protiv Allahovog neprijatelja! ", na šta je čovjek odgovorio: "Kamo sreće! Ko
čovjeka poštedi obavezao ga je dobročinstvom, ko ga ·oslobodi učinio ga je
svojim dužnikom. " Pa je potom spjevao sljedeće stihove:
Zar ću na Hadždžadža dignuti ruku koja svjedoči mu je lojalna?
Tada bih zacijelo nizak bio i moje ogavno djelo potvrdila bi ta prevara.
Šta ću reći kad u protivni tabor stanem a on se pozove na čin plemenit?
Hoću li reći da nepravdu mi je počinio?
Neću, jer tad bih se pridružio onima prema kojima nadređeni čine
nepravdu,
a svijet bi govorio da mi je dobročinstvo učinjeno i da sam ga porekao.
U mudrosti stoji: Dobročinstvo od čovjeka pravi roba, a revanš ga
oslobađa ropstva. U stihovima stoji:
Najzahvalniji čovjek je onaj koji kaže:
'Zacijelo sam ti zahvalan na dobročinstvu koje si htio učiniti,
jer namjera da se dobro učini dobročinstvo je.
I neću te koriti ako sudbina ne dopusti da ga učiniš,
jer što nije određeno desiti se ne može.
Ova �sta zahvalnosti za dobročinstvo prije nego što se ono učini može
biti iz raznih razloga. Naime, nekada je razlog povjerenje u dobročinitelja i
uvjerenja da će učiniti dobročinstvo, i ne bi trebalo da onaj o kome se ima
lijepo mišljenje ne opravda to lijepo mišljenje. S tim u vezi jesu El-Attabijevi
stihovi:
Pothranjivao sam nadu u tvoje dobro jer si ga obećao,
a od toga nikakve koristi nisam imao.
Nekada je razlog preuranjena zahvalnost i revanš onoga ko se nada
dobročinstvu: zadovoljan je samo ako požuri s izvršenjem obaveze i unaprijed
se zahvali. A onaj ko vidi da je odabrao pravu osobu za isplativo dobročinstvo,
ne treba propustiti priliku, niti sebi treba uskratiti dobit. Nekada je razlog
obavezivanje dobročinitelja i ljubav prema njemu; a shodno veličini zahvalnosti
bit će pokuda, u slučaju da dobročinitelj podbaci. Neki prvi mudri književnici
ostavili su sljedeći zapis: "Ko čovjeku zahvali na dobročinstvu koje mu još nije
učinio, neka požuri da mu učini dobročinstvo, u protivnom, zahvalnost će se
pretvoriti u pokudu. "
·
Ibnur-Rumi je spjevao sljedeće stihove:
181
Pri čovjeku se podjednako nalazi mržnja i zahvalnost,
a određene osobine imaju samo neki ljudi.
Gdje ima mržnje zbog hrđavog djela, tu ima
i zahvalnosti na dobročinstvu.
Drži se one zemlje koja od posijanih plodova lijep prinos daje.
Međutim, onaj ko zataji nečije dobročinstvo i ne zahvali mu na njemu,
takav je već porekao blagodat i zanijekao dobročinstvo. Zaista, najgori je
onaj čovjek koji zasluži da ga se odbije na ružan način i da mu se nedostojno
uskrati, to je najgori način. Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije zahvalan Allahu onaj čovjek
·
koji nije ·zahvalan ljudima. "

Glede toga neki književnici su ostavili sljedeći zapis: "Zaslužuje
uskraćivanje dobročinstva onaj ko nije zahvalan svom dobročinitelju. " A tu su i
izjave rječitih ljudi: "Ko poriče dobročinstvo zaslužuje da mu se uskrati daljnje
dobročinstvo "; "Ko niječe dobar čin zaslužuje da se s njim prekine veza. " Neki
književnici recitirati su mi sljedeće stihove koji se pripisuju Aliji, radijallahu
anhu:
Ko na blagodati zahvali neće se plašiti da će je neko oteti.
Da su na blagodatima zahvalni, na osnovu Allahovih riječi:
�o budete zahvalni, ]a ću vam, zacijelo, povećati',
one bi se povećale, ali su ih niječući uništili.
Poricanje blagodati dovodi do njenog nestanka,
a uz zahvalnost traje bez prestanka.
I ovo je posljednje što smo imali kazati kada se radi o drugom uzroku
opće sloge među ljudima.
Sedmi princip opće sloge među ljudima jeste dostatnost nafake i sredstava
za život jer je to potreba koje se ljudi ne mogu osloboditi. Sveznajući Allah
-��L� � �� /.>- �

0:r-' • d;>. �/�
rekao je:
// � � i �
1 � LS" �/ / �
J- ..ut>:.
-= ,
"Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni
bili.'' (El-Enbija, 8)
Ako čovjek nema sredstva koja ga odrŽ avaju u životu, neće moći živjeti i
n�će moći držati na okupu ovosvjetska dobra; ako mu ono što ima nije dovoljno,
tada će ga zadesiti slabost u tijelu i poremećaj u imetku u onoj mjeri u kojoj
mu nedostaju sredstva za život: stvar koja zavisi od nečega potpuna je ako je
potpuno to od čega zavisi, odnosno bit će manjkava u onoj mjeri u kojoj je
manjkavo ono od čega ta ista stvar zavisi.
182 l
Zatim, stjecanje za život potreba je svih ljudi, i zato se to ne može ostvariti

bez truda i bez poduzimanja uzroka. A postoje razni uzroci i šaroliki načini
kada se radi o stjecanju za život, da raznolikost tih uzroka bude povod sloge
među ljudima, a šarolikost načina vid određene širine glede onih koji ga žele
steći. Naime, da ih sve nosi isti uzrok, ne bi ostvarili slogu; da nafaku stječu na ·
isti način, ne bi im bilo dovoljno.
Iz Svoje mudrosti i poznavanja posljedica, Svemogući Allah je ljudima

dao razum i prirodu kojim se rukovode glede uzroka. i načina stjecanja opskrbe,
da ne pokušavaju ostvariti izvještačenu slogu glede neravnomjernih životnih
prilika, jer to ne bi uspjeli, i da ne mogu tačno pretpostaviti količinu opskrbe
koja se stječe na šarolike načine, jer bi se pokvarili. Govoreći o prijašnjim
narodima i podsjećajući ljude, Svevišnji Allah u časnom Kur'anu rekao je:
o .... "" :i
l> .:U "'} � • ":. '" l<:" L. �- \ J Li
,J ' ,J. ",.. ....
L>...U I �--
l :J
�
� t.F" u � � .-
"Reče on: 'Gospodar naš jeste Onaj Koji je svemu onom što je
stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi,
nadahnuo."' (Ta-Ha, so)
A mufesiri ovaj ajet ne tumače istovjetno. Katada kaže da ajet znači:
Allah, dželle šanuhu, svemu je dao ono što mu odgovara i potom ga nadahnuo
kako će se time koristiti. Dočim Mudžahid kaže: "Značenje ajeta je : Svevišnji
Allah svemu je dao par i potom ga nadahnuo kako će živjeti sa svojim parom. "
Također:
� "..
. � \ !".
o / ./
M .-� U:, 0y---:.

-: � \�
�.:U l ;Lj.. \ � M
" ...oni.znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetQ ..." (Er-Rum, 7)
Značenje je da znaju samo ono što se odnosi na ovosvjetska dobra: kada
se sije i zasađuje:
0_,4� � �11 � �j
" ...a prema onom svijetu ravnodušni su." (Er-Rum, 7)
� l � 0 \ . ·� l ::":'\"... \ l :: � ...li
-: . 1 • \!.ll.,J ��-- ..-:t. � " :;:, ,.
� r e u '1r' � � J ,_,
.- .- "
__
M
�
__
" .. .i proizvode njene na njoj odredio, sve to u četiri vremenska razdoblja

- ovo je objašnjenje za one koji pitaju ... " (Fussilet, 10).
Komentirajući ovaj ajet, Ikrima je rekao: "Allah, dželle šanuhu, u svakom
kraju je dao ono što nije dao u drugom kako bi ljudi živjeli jedni od drugih i
trgujući jedni s drugima." A Hasan el-Basri i Abdurrahman b. Zejd rekli su:
"Allahove, dželle šanuhu, riječi:
� \ � · \ . ·� l ::":'\"... \ l :: � ...li
...t. � " � ...
e � -- u '1r' � � J
.- "
� '-'
183
' ... i proizvode njene na njoj odredio.. . '
znače: odredio je nafaku ljudima, a Njegove riječi:
"'
-: . I �L:..ll
� /
-- "
� ��
' ... ovo je objašnjenje za one koji pitaju...'
odnose se na naravnomjernost u opskrbi. "
Zatim je Svemogući Allah, uputivši ih kako da stječu nafaku, objavio
ispravnu vjeru i Šerijat po kojima treba da se vladaju, da im vjera i Šerijat
ukažu na mjeru i uzroke nafake, odnosno kako ne bi proizvoljno postupali,
što bi �h navelo na međusobnu borbu radi imetka i kako njima ne bi ovladali
njihoVi prohtjevi, jer bi ih to navelo na prekidanje međusobnih odnosa. Allah,
� �_, �1�� j-- �� r � � �� ;_,

dželle šanuhu, rekao je:
..
"Da se Istina za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka

na nebesima i Zemlji i u onom što je na njima. . . " (EI-Mu'minun, 71).
Komentatori Kur'ana kažu da se izraz Istina, spomenut u ajetu, odnosi
na Allaha, dželle šanuhu. I , odatle, Sveznajući Allah nije učinio da se nafaka
stječe nadahnućem, već je učinio da razum upućuje na njeno stjecanje i da
vjera bude mjerodavna kada se radi o tome, da se ljudi u potpunosti usreće i da
korist koju iz toga izvuku bude sveobuhvatna.
Zatim je Svemogući Allah učinio da ljudi zadovoljavaju svoje potrebe i

ostvarivaju koristi kroz dvije stvari: posjedovanjem materije i privređivanjem.
Do materije se dolazi posjedovanjem osnovice koja se sama po sebi povećava,
a to su dvije stvari: rastinje koje daje plodove i stoka koja se razmnožava.
Svevišnji Allah je rekao:
� o � ' , �"-
� �j � l � � lj
" ...i da On daje bogatstvo i moć da stječu ... " (En-Nedžm, 48).
Ebu Salih je ovaj ajet komentirao na sljedeći način: '�lJah, dželle
šanuhu, dao je ljudima bogatstvo davši im imetak, a učinio je da moć stječu
davši im glavnicu imetka. " Privređivanje se odnosi na rad kojim se postiže
materija i na postupak kojim se ostvaruje potreba. Privređivanje se također
ostvaruje na dva načina: trgovinom i obrtom. (Trgovina i obrt više se odnose na
materiju.) I otuda se načini stjecanja mogu podvesti pod četiri poznata načina:
poljoprivreda, stočarstvo, trgovina i obrt. Hasan b. Redža pripovijedao je da je
čuo Me'muna da govori otprilike ovako: "Ljudi žive od sljedeće četiri stvari:
poljoprivrede, obrta, trgovine i funkcije. " I onaj ko ne podilazi ni pod jedan od
spomenuta četiri načina, na teretu je drugim ljudima. Pošto smo konstatirali
184
načine stjecanja nafake, ovdje ćemo ukratko progovoriti o svakom načinu.

Prvi način je poljoprivreda, od nje žive stanovnici gradova i sela, ona je
najkorisniji i najpotpuniji način. Stoga je Svevišnji Allah poljoprivredu naveo
za primjer rekavši:
'�..·� Ji
",
' ". 2:., �
'--.
l a:;_
, • , � ::;. � �
�
;;."
· /.
:w l" "' " :f �J l" • l " ..J
>
" :;;,
' / ""
� '
·
�
�
", � ..... J
.)
� � � ...
�
' :...-
-: jj l y;
� � � ...
-:: · ",. -:: .
"
"Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije
zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A
Allah će onome kome hoće dati i više ... " (El-Bekara, 261).
Glede toga prenosi se sljedeći hadis: "Najbolji je onaj imetak koji se
umnožava dok čovjek spava. " Isto tako, Resulullah, sali allahu alejhi ve sell em,
rekao je sljedeće: "Divno je drvo palma: napaja se usputno i sadi se na ravnom
zemljištu "; "Palma je čvrsta u glibu i daje plodove kad je zasađena na dobrom
mjestu. " Neki ljudi iz dobrih generacija govorili su: "Najbolji imetak jeste
žuboreći potok koji protječe kroz ravno zemljište: daje korist kada spavaš,
prisutan je kada si odsutan, a ostaje nakon tvoje smrti. " Hišam b. Urva prenosi
da je Aiša, radij allahu anha, prenijela sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi
ve sell em, hadis: "Trudite se da nafaku steknete u poljoprivredi. " Pripovijeda
se da je El-Mutedid izjavio: "Sanjao sam Aliju, radijallahu anhu: pružio mi
je mishat, oruđe za poljoprivredu i rekao: 'Uzmi ga, njime se otvaraju riznice
Zemlje! ' " Kisra je upitao Mubida: "Koliko vrijedi ova moja kruna?" Na to je
Mubid pognuo glavu neko vrijeme te odgovorio: "Ne znam da išta vrijedi. Kiša
u aprilu, koja donosi ljudima nafaku, vrednija je od kraljeve krunu. " Abdullah
b. Abdulmelik sreo je Ibn Šihaba ez-Zuhrija, rekavši mu: "Uputi me na nešto
čemu ću se posvetiti! " Na to je Ibn Šihab počeo recitirati stihove:
Bavi se poljoprivredom i moli Gospodara Zemlje,
možda će ti jednog dana molbu uslišati i nafaku dati:
veliki imetak koji će te ojačati;
a poslije suše zemljom obilna voda protječe.
Ljudi imaju različita mišljenja u vezi s pitanjem šta je bolje: sijanje

plodova ili voćarstvo. Ovdje nema prostora za detaljno razmatranje ovog
pitanja. Ukratko možemo kazati sljedeće: oni koji preferiraju plodove smatraju
da je to bolje jer je prikladnije i korisnije, a oni koji preferiraju voćarstvo drže
da je to bolje jer je dugotrajnije i što voćka konstantno daje plodove.
Drugi način je stočarstvo, i njime se većinom bave beduini i nomadi jer

nemaju stalno mjesto boravišta, pa im treba imetak koji će nositi sa sobom,
a koji se zadržava putujući i premještajući se iz mjesta u mjesto, pa je zato
njihov izbor pao na stoku, tim prije što se kreće neovisno i ne treba je hraniti
185
sijenom, već se sama hrani. Zatim, može se jahati i od nje se dobija mlijeko.
Izbor je pao na stoku i iz razloga što je nju lakše hraniti i o njoj se brinuti. U
njoj je veća korist po njih jer se stoka razmnožava i daje mlijeko. U tome se
ogleda Allahovo, dželle šanuhu, nadahnuće stvorenja, davši da u njima koristi
budu podjednake i davši ljudima da se njima koriste. Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji imetak jesu plodne
životinje i oprašene palme. " Rukovodeći se izrazom me 'mure, spomenutim u
hadisu, a koji ima značenje povećavanja broja, Hasan el-Basri i Katada rekli
su da Allahove, dželle šanuhu, riječi: " ...emerna mutrefiha ... " (El-Isra, 16)
znače: one koji su u njemu Mi brojnim učinimo2• Kada se radi o sitnoj stoci,
prenosi se sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi: "U njenom
maslu je životna namirnica, a od vune se pravi odjeća. " Prenosi se da je Ebu
Zabjan govorio: "Omer, radijallahu anhu, upitao me je: 'Šta je s tobom, o
Zabjane?' Odgovorio sam da je moja plata dvije hiljade, na šta mi je rekao:
'Bavi se ti poljoprivredom i stočarstvom prije nego što na vlast dođu mlade
Kurejšije, kada se to što primaš neće smatrati bogatstvom. "' Pripovijeda se da
je neka žena došla kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši mu:
"Allahov Poslaniče, uzgajam sitnu stoku radi rasploda i mlijeka, ali nikako ne
mogu povećati stado. " Resulullah, saliallahu alej hi ve sell em, upita je: "Koje je
boje tvoja stoka?" "Crne", odgovorila je. Tada joj je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Izmiješa} crne i bijele. " U tome smislu je Vjerovjesnikov,
sallallahu alejhi ve sellem, hadis u vezi sa sklapanjem braka: "Ženite se s
tuđinkama, da ne biste izrodili kržljavu djecu. "
Treći način je trgovina, i ona se smatra ogrankom poljoprivrede i
stočarstva. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom rekao: "Devet desetina nafake u trgovini je i u poljoprivredi,
a ostalo je u stočarstvu. " Trgovina· se dijeli na dvij e vrste. Prva vrsta je trgovina
u mjestu boravka, bez velikog bogaćenja i bez poduzimanja putovanja radi
trgovine, i to je čekanje i rezimiranje zarade. Ovu su vrstu izbjegavali imućni
ljudi, a oni koji vole avanture smatrali su je beznačajnom. A druga vrsta je
ulaganje novca u drugim zemljama. Ova je vrsta priličnija ovažnim ljudima,
u njoj je veća korist i zarada, osim što je veći rizik i izvjesnija mogućnost
bankrota. Kada se radi o tome, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao sljedeće: "Zaista su putnik i njegov imetak izloženi opasnosti,
osim ako ih Allah ne zaštiti. " U Tevratu nalazimo sljedeći zapis: "O čovječe,
poduzmi putovanje, i ]a ću ti dati ilafaku. "
Četvrti način je bavljenje obrtom, i ovo se može odnositi na tri spomenuta
načina. Bavljenje obrtom dijeli se na tri vrste: patentiranje, praktični obrt i obrt
koji se istovremeno odnosi na patentiranje i praktični obrt. Ovo je zato jer su
ljudi zapravo - mašine za razne obrte, i najčasniji su osposobljeni za naj<;asnije
obrte, kao što s u najbijednij i spremni baviti se najnižim obrtima, tim prije što
2 Po njihovom shvatanju ajeta, prijevod bi glasio: "Kad hoćemo jedan grad uništiti, one koji su u njemu
na raskoš navikli Mi brojnim učinimo. . ." (op.prev.)
186
čovjekova priroda potiče na ono što joj odgovara i traži ono što joj je srodno.
Pripovijeda se da je Aleksandar, kada je htio poći u najudaljenije .krajeve
Zemlje, naredio Aristotelu: "Pođi sa mnom! " On mu je odgovorio: "Oslabio
sam tijelom i teško se krećem, pa me nemoj uznemiravati. " Aleksandar ga
je upitao: ·� koga ću odrediti za pretpostavljenog glede svojih podanika?"
Aristotel odgovori: "Vidi ko od njih ima robove i njima lijepo rukovodi, pa ga
postavi za vojskovođu, a onoga ko ima imanje i njime lijepo upravlja postavi za
nadređenog za prihode. " Dakle, uputio ga je da u obzir uzme prirodu i tako ga
poštedio tereta eksperimentiranja. Najčasniji obrt je onaj koji se usko veže za
· patentiranje, a najniži obrt je onaj koji se odnosi na tjelesni rad jer je tjelesni
rad produkt patenta.
Kada se radi o patentu, on se može podijeliti na dvije vrste. Prva vrsta

patenta je ona koja se dobije kao rezultat ispravnog rezona, kao naprimjer,
upravljanje ljudima i vođenje države. (U vezi s politikom napisali smo posebnu
studiju u kojoj smo ukratko govorili o njenim principima, i ovdje na to ne
možemo ništa dodati.) Druga vrsta je ona koja dovede do novih saznanja koja
se dobiju iz teoretskih stavki. (Govoreći o vrijednosti znanja, u ovoj smo knjizi
dovoljno kazali o tome i nema potrebe da išta dodajemo.)
Kada je riječ o praktičnom obrtu, on se također može podijeliti na dvij e

vrste: časni tjelesni rad i niski tjelesni rad. Prva vrsta je na višem stupnju jer
treba uložiti truda u njeno poimanje i savlađivanje, i s tog aspekta potpada
pod vještinu patentiranja. A druga vrsta je obrt u koji se ulaže napor, to je
zapravo obično nisko zanimanje. Ovom vrstom se zadovoljavaju niski ljudi,
oni čija je narav prezrena. U tome je smislu Eskem b. Sajfi izjavio: "Svaku će
bezvrijednost neko pokupiti. " Tu su i El-Mutelemmisovi stihovi:
Na nepravdi ustrajne su samo dvije kategorije ljudi:
tirani i nasilne vođe.
Prvi su za nepravdu vezani ularom, a drugima kao da se glava probija
a niko im saučešće ne izjavljuje.
A kada se radi o obrtu koji se istovremeno odnosi na patentiranje i na
praktični obrt, on se, isto tako, dijeli na dvije vrste. Prva je vrsta ona u kojoj
prevladava umijeće a praktičan rad dolazi sporedno, kao naprimjer, poziv
pisara. A druga je vrsta ona u kojoj. prevladava praktičan rad a umijeće dolazi
sporedno, kao naprimjer, poziv graditelja. Na višem je stupnju prva vrsta, u
kojoj prevladava umijeće a praktičan rad dolazi sporedno.
Dakle, spomenuto jesu mogućnosti ljudi koje im je Svevišnji Allah dao

kada se radi o stjecanju nafake. Allah, dželle šanuhu, ljude je prepustio njihovoj
volji kada se radi o tome, ali nije svima dao istu volju glede želje za stjecanjem
nafake kako bi to bio uzrok njihove sloge. Neka je slavljen Allah, Jedini Koji
je prema nama mudar i blag, Koji nam je dao razum da vidimo Njegovu moć !
187
Mogućnosti u vezi sa stjecanjem nafake

Saznali smo uzroke i načine stjecanja nafake, a sada ćemo saznati
mogućnosti koje se odnose na onoga ko stječe nafaku. Kada je o tome riječ, na
čovjeka se odnosi jedna od sljedeće tri mogućnosti.
Prva mogućnost je stjecanje dovoljne količine, u skladu s potrebama,
bez pretjerivanja i podbacivanja. Ovo je najbolja mogućnost. S tim u vezi,
prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svevišnji Allah
objavio mi je nekoliko stvari koje sam ušima čuo a srcem prihvatio: onaj ko
udijeli višak imetka, to je bolje po njega, a ako uskrati, to je zlo po njega; a
Allah nikoga neće ukoriti zbog dovoljne količine hrane. " Humejd prenosi da
je Muavija b. Džunejda pripovijedao: "Upitao sam: 'Allahov Poslaniče, koliko
mi je dovoljno od ovog svijeta?' Odgovorio je: 'Onoliko koliko može utoliti
glad i pokriti stidno mjesto. Ako imaš toliko, to ti je dovoljno, a ako imaš više,
naprimjer, pola kruha i vode, onda je to izvrsno; a bit ćeš pitan za sve što je
preko jedne haljine. ' "Prenosi se da su Ibn Abbas, radij allahu anhu, i Mudžahid
l .;_ �l o J o
�l:.j\ o
� 4..lj \ � l J("�\ o..- � j l! �ly
l /q
sljedeći ajet:
"' ')_r . �y
J
�� u-"
•
/
�
O
'�
-"
/
;;i _,.
O J O
4-o �
_,.
�l /
�y
' -" _,. O
lt� �j
�·
/
� _,.
/
� /
�
/ ;_r:.
\<
"A kad Musa reče narodu svome: ' O narode moj, sjetite se Allahove
blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a
mnoge vladarima '" (EI-Maida, 20) ...
protumačili rekavši: "Svaki čovjek koji ima kuću, suprugu i slugu vladar
je. " Preko Zejda b. Eslema prenesen je sljedeći Poslanikov, sallallahu alej hi ve
sellem, hadis sa sličnim tekstom: "Ko ima kuću i slugu vladar je. " I kada se
radi o značenju, hadis je prihvatljiv. Naime, supruga i sluga jesu ti koji mu se
pokoravaju, a kuća je ta koja ga štiti, osim ako nekome dopusti ulazak u nju.
Onaj ko želi steći onoliko koliko je dovoljno, ne pretjerujući u tome,

dužan je samo pripaziti da zarada bude halal, biti umjeren u stjecanju i kloniti se
sumnjive zarade. Nafta prenosi od Ibn Omera, radij allahu anhu, daje Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Halal je jasan, a i haram je jasan, pa ostavi
ono što ti je sumnjivo, a drži se onoga što ti nije sumnjivo; a nećeš osjetiti
gubitak zbog onoga što ostaviš Allaha radi. " Na pitanje u vezi sa skromnosti,
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Skromnost nije
rasipanje imetka, niti je zabranjivanje dopuštenog, već skromnost je da čovjek
188
bude sigurniji u ono što je u Allahovoj ruci više nego što je siguran u ono što
je u njegovom posjedu, i da mu nagrada za iskušenje bude draža od njegovog
prestanka. " Abdullah b. el-Mubarek, rahimehullah, pripovijedao je sljedeće:
"Omer b. Abdulaziz napisao je Džerrahu b. Abdullahu pismo sljedećeg
sadržaja: 'Ako se možeš sustegnu ti od onoga što ti je Allah dopustio kako bi to
bio paravan između tebe i barama, učini to! ]er onaj ko se prepusti svakoj vrsti
halala, njegova će duša poželjeti haram. ' " Kada se radi o tumačenju Allahovih,
" ...taj će teškim životom živjeti. ." (Ta-Ha, 124),

.
komentatori Kur' ana imaju različita mišljenja. !krima kaže: "Zarađivat

će haram-nafaku. " A Ibn Abbas, radij allahu anhu, rekao je: "Ajet znači: trošit
će, ali neće moći očekivati nadoknadu. " Jahja b. Muaz, rahimehullah, govorio
je: "Novacje sličan akrepu: ako znaš liječiti njegov ujed, uzmi ga, u protivnom,
kloni ga se. " Rečeno je: "Ko se ne bude čuvao, imat će mnogo negativnih
osobina. " Neki rječiti ljudi govorili su: "Najbolji je imetak onaj koji čovjek
zaradi na halal-način i potroši ga u lijepe svrhe. A najgori imetak jeste onaj koji
čovjek stekne na haram-način i potroši ga u grijeh. " Pravnik El-Evzai često je
recitirao sljedeće stihove:
Saznat će se da li je imetak na halal ili haram-način stečen,
a poslije samo posljedice ostaju.
čovjek bogobojazan neće biti sve dok njegovo piće i hrana ne budu halal,
sve dok halal-nafaku ne bude stjecao i lijepe riječi govorio.
To nam je Vjerovjesnik od Allaha prenio,
pa neka je Allahov mir i blagoslov njemu.
Pripovijeda se da je Ibnul-Mu'temir es-Sulemi jednom prilikom rekao:
"Ljudi se dijele na tri kategorije: bogati stalež, siromašni stalež i srednji
stalež. Siromašni su slični mrtvacima, osim oni kojima je Allah dao ponos
i zadovoljstvo. Bogati su slični pijanicama, osim oni koje je Svevišnji Allah
sačuvao davši im svijest da se vremena mijenjaju. Najveće je dobro u srednjem
staležu, a najviše je zla u većini siromašnih i bogatih, zbog bijede koju nosi
siromaštvo i oholosti koju donosi bogatstvo. "
Druga mogućnost je podbacivanje u stjecanju dovoljne količine imetka
i ravnodušnost glede toga. Ovo podbacivanje može biti iz tri razloga: lijenost,
oslonac na Allaha, dželle šanuhu, i skromnost i zadovoljstvo.
Ako čovjek podbaci iz lijenosti, on je lišen blagodati marljivosti i

zadovoljstva u životu, i bit će na teretu nekome, otuđen od ljudi, ili će biti
izgubljen i nesretan. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell em, rekao: "Skoro da je zavist nadvladala sudbinu, i skoro daje siromaštvo
postalo nevjerstvo. " Buzurdžemihr je govorio: "Ako postoji veća blagodat od
života, to je zdravlje; ako postoji veća blagodat od zdravlja, to je bogatstvo. Ako
postoji veće iskušenje od smrti, to je bolest; ako postoji nešto gore od bolesti,
to je siromaštvo. " U mudrosti stoji: Ka bur je bolji od siromaštva. U Egiptu, na
rijeci Nil, najednom kamenu je nađen sljedeći zapis: "Strpljenje ima za rezultat
uspjeh i bogatstvo, a siromaštvo čovjeka baca u lijenost. " Pjesnik je spjevao:
Moj Allahu, Tebi se utječem od oholosti bogatstva, od teškog iskušenja,
od poniznosti siromaštva i od svestrane nade koja me praznih ruku vraća.
Ako me grijesi sramotom svojom ne uprljaju,
nije me briga što ću u životu na zamršene stvari naići.
Ako podbaci iz oslonca na Sveznajućeg Allaha, riječ je o nemoćnosti
koju navodi kao razlog i izostavljanje odlučnosti koju on naziva osloncem
na Allaha, dželle šanuhu. Ovo je zato jer nam je Svemogući Allah naredio
oslanjanjanje na Njega onda ne možemo ništa više poduzeti, a naredio nam
je predavanje Njegovoj odredbi nakon poduzetih uzroka. Ma'mer prenosi od
Ejjuba, a on da je Ebu Kilaba pripovijedao: "Neki ljudi su pred Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem, pohvalili jednog čovjeka i spomenuli njegova djela:
'Išao je s nama na hadž, i kada god bismo odsjeli negdje, od bi klanjao sve dok
ne bismo krenuli, a kada bismo krenuli, spominjao bi Svevišnjeg Allaha sve
dok ponovo ne bismo odsjeli. ' Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao
ih je: J\ ko se brinuo za njegovu devu i ko mu je pripremao hranu?' J\llahov
Poslaniče, mi smo to činili : odgovoriše. Na toje Vjerovjesnik, sal/allahu alejhi
ve sellem, zaključio: 'Svi ste bolji od njega. "' Neki mudraci imali su obič(ij
reći: "U pouzdavanje u Allaha ne spada zanemarivanje pronicljivosti, niti je
pronicljivost zanemariti oslonac na Allaha. "
Ako podbaci iz skromnosti i zadovoljstva, radi se o mogućnosti čovjeka
koji je, svodeći račun sa sobom, shvatio negativne posljedice bogatstva i
imućnosti, pa se pobojao loših posljedica prohtjeva i moći, i stoga je preferirao
siromaštvo nad bogatstvom, zabranivši sebi povođenje za prohtjevima. Ebud
Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve
sellem, riječi: "Svakog dana na krajevima nebesa stoje dva meleka i pozivaju: 'O
ljudi, požurite svome Gospodaru! Malo a dovoljno imetka bolje je od mnoštva
koje upropasti. ' A taj njihov poziv čuju sva stvorenja osim ljudi i džina. " Zejd
b. Alija b. Husejn prenosi od svoga oca Husejna, a on od svoga oca Alije,
radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Strpljivo
čekanje Allahovog olakšanja ibadet je. A onaj ko bude zadovoljan s malo
nafake, koju mu Svevišnji Allah da, i Allah, dželle šanuhu, bit će zadovoljan s
malo njegovih djela. " Prenosi se daje Omer, radijallahu anhu, jednom prilikom
izjavio: "Prednost siromaštva jeste u tome što čovjek ne nalazi da iko čini
grijehe da osiromaši. " Rukovodeći se tom izjavom, Mahmud el-Verrak spjevao
190
O ti koji siromaštvo osuđuješ, zar nećeš prestati!
Nesreća u bogatstvu veća je, bolje razmisli.
Ako ispravno rasuđuješ, shvatit ćeš da siromaštvo
je bolje i časnije od bogatstva
stoga što čovjek grijeh čini da bi se obogatio,
a ne čini grijeh da bi osiromašio.
A pjesnik Ibnul-Mukaffea spjevao je sljedeće:
Pokazatelj da siromaštvo i malo imetka bolje je od bogatstva
jeste to što vidiš ljude koji griješe u svome bogatstvu,
a ne vidiš da postoje ljudi koji griješe u svome siromaštvu.
U ovoj posljednjoj mogućnosti može se snaći samo on<U ko to iskreno

zatraži od svoje duše, pa mu se ona odazove, onaj ko to zahtijeva od nje, pa
ga posluša u tome, sve dok njome ne bude rukovodio s lahkoćom, sve dok ne
slomi njen ponos i sve dok ne shvati da mnoštvom imetka neće biti zadovoljan
onaj ko nije zadovoljan s malo. Hasan el-Basri, rahimehullah, poslao je pismo
Omeru b. Abdulazizu, rahimehullah, u kojem je stajalo sljedeće: uBrate, ko
sebe smatra bogatim jer ima Allaha, to će mu biti dovoljno. Ko se posveti
nekome drugom, a ne Njemu, on će tegobno živjeti. Ko nije zadovoljan s malo
imetka, njega neće zadovoljiti ni mnoštvo koje gomila. Zato se drži onoga što ti
je dovoljno i natjera} se da budeš krepostan. A čuvaj se gomilanja bespotrebnog
imetka, jer takvi će ljudi na Sudnjem danu dugo polagati račun. " Neki mudraci
su govorili: uNeka je bogatstvo daleko od čovjeka koji nije zadovoljan onim
što ima! " Međutim, ako duša ne prihvati njegov savjet i hirovito postupi, ne
prihvatajući njegovu skromnost, tada ne postoji drugi način, osim navikavanja
i rigoroznog odnosa prema njoj, da joj se ukaže počast i potakne na podvig.
Takvom čovjeku preostaje samo to da joj ponudi onoliko od čega neće pobjeći,
i kada se navikne, tada je spusti na niže kako bi čovjek postupno postigao
željenu granicu i navikavanjem je doveo do željenog stanja. Prethodila je
izjava mudraca: ureška stvar navikavanjem postaje lahka. " Navedeno se odnosi
na drugu mogućnost, a to je podbacivanje u stjecanju dovoljne količine.
Treća mogućnost je nezadovoljstvo onim što je dovoljno, već želi višak i

mnoštvo imetka. Na ovo čovjeka navode četiri uzroka.
Prvi uzrok je strast koja ga navodi na stjecanje mnoštva imetka, a koju

može pobijediti stjecanjem mnoštva imetka i sredstava za život: kada se strast
usprotivi, čovjek teži steći imetak koji će ga zadovoljiti. A strasti nemaju
granicu i, odatle, imetak koji želi steći nema granicu. On<Y čije stjecanje
ovog svijeta nema granicu ulaže stalni napor i uvijek osjeća umor, a takav se
neće zadovoljiti užitkom u strastima, tim prije jer ulaže stalni napor i osjeti
191
besprekidni umor, osim što će zaslužiti ukor jer se povinovao strastima koje su
ga nadvladale i snosit će posljedice. Na taj način je postao sličan životinji koja
trči za onim što joj njena strast nalaže. Ovakvu kategoriju ljudi ni razum ni
skromnost ne može odvratiti od takve rabote. Prenosi se da je Alij a, radijallahu
anhu, prenio sljedeći hadis: "Kome Allah želi dobro ispriječi se između njega
i njegove strasti, ispriječi se između njega i njegovog srca. A onoga kome želi
zlo prepusti samom sebi. " Pjesnik je spjevao:
Ako čovjek stomaku i strastima da sve što žele, zaslužiti će krajnji prijekor.
Drugi uzrok je stjecanje mnoštva imetka da ga udijeli u dobrotvorne
svrhe, da se time približi Allahu, dželle šanuhu, čini dobročinstvo i pomaže
potrebnima. Ovakav čovjek ima veće opravdanje za ono što čini i objektivnij e
je i preče da bude pohvaljen. Međutim, treba biti siguran od ružnih posljedica,
treba se čuvati sumnjive zarade i, koliko god je to moguće, treba ispravno
procijeniti svoju korist u svemu tome, ali i korist koju pruža drugim ljudima u
životu. Ovo je zato jer je imetak oruđe koje pomaže u stjecanju lijepih manira,
pomoć u ispovijedanju vjere i njime se sklapaju prijateljstva.
Niko ne želi onoga ko nema imetka, niti ima strahopoštovanja od njega,

i takvog čovjeka ljudi smatraju beznačajnim. Abdullah b. Burejda prenosi od
svog oca Burejde, radij allahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell em, jednom prilikom rekao sljedeće: ��u očima ljudi mjerodavan je imetak. "
Mufesir Mudžahid govorio je: "Izraz el-hajr (dobro) na svakom mjestu u
Kur'anu ima značenje imetka. Allah, dželle šanuhu, rekao je:
_)":;?" !� --�
,. "". o o �
...u� ..ll.l � l � �
"' "' "' "'•
y
' ... i on je, zato što voli bogatstvo - ra�a' (EI-Adijat, 8);
"' "' ("'"

�
J) .r '_,. j>- _)":;?" t..J.- .;,. JU:;
o o o_,. � ",
' "' 0:11 .;_ l -:' l
• 13 • •
�
� / / �/
' ... on reče: 'Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav
prema blagu! " (Sad, 32);
��
�'
�-: o '· Cco�l �
o ' '� l� o � � "' :;
. "' \ 0� :.f.. _,. �
l ,,..... � "' '· "'�"' -: ..iJI'
�"' .:.." 6-.J
'A s onima u posjedu vašem koji se žele otkupiti, ako su u stanju da to
:;
�
učine, o otkupu se dogovorite.' (En-Nur, 33).

A na jeziku poslanika Šuajba, alejhis-selam, Svevišnji Allah rekao je:
J
�
��
:;.
�' 1.,.r 13�-:' 1
')
...... ....
'Vidim da u obilju živite.. .' (Hud, 84).''
Sveznajući Allah nazvao je imetak hajrom ako se troši u dobro, jer sve
ono što se troši u lijepe svrhe dobro je samo po sebi. Kada se radi o ajetu:
192
�t �� """"' J' ' . ..." ' •.

�l t . -� 81 �/
-d
t
wl --:
.
....
w ";J � o"�. ':}\ Y·)
� ""' -
.
� ...
� / � L:i..ul �"
u � if �.!
/
"
-
""
"A ima i onih koji govore: 'Naš Gospodaru, podaj nam dobro i na ovom i
na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju! ' " (El-Bekara, 201),
komentatori Kur' ana imaju različita tumačenja. Es-Suddi i Abdurrahman
b. Zejd kažu: "Ajet se odnosi na dobro na ovom svijetu, a na Džennet na onom
svijetu. " Hasan el-Basri i Sufjan es-Sevri govorili su: "Dobro na ovome svijetu
odnosi se na znanje i ibadet, a dobro na onom svijetu - Džennet. " Dočim je Ibn
Abbas, radUallahu anhu, rekao: 1'Ajet se odnosi na imetak: zlatnike i srebrenjake,
koje Svevišnji Allah daje. Oni se ne jedu niti piju, a kud god ih čovjek ponese,
. njima obavi svoju potrebu. " Kaj s b. Sa' d učio je sljedeću dovu: "Moj Allahu,.
podari mi ljudsku zahvalnost i slavu, jer se zahvalnost stječe samo djelima, a
slava se stječe imetkom! " Neko je upitao Ebuz-Zinada: '2ašto voliš imetak
kad te on približava ovome svijetu?" Na to je odgovorio: "Iako me imetak
približava ovome svijetu, u isto me vrijeme čuva od njega. " Neki mudraci su
govorili: "Ko posjeduje imetak već je sačuvao dvije plemenite stvari: vjeru
i čast. " U mudrosti stoji: Neovisnog čovjeka poštuje njegova porodica. Neki
bogataš je prošao pored učenjaka čije ga je stanje dirnulo, pa mu je izdvojio
određenu količinu imetka. Nakon toga neko je upitao toga istog učenjaka: "jesi
li imao potrebu za njegovim imetkom?" Na to je odgovorio: "Nisam, ali sam
vidio da se prema bogatim ljudima osjeti strahopoštovanje. " Neki čovjek je od
Muhammeda b. Umejra b. Utarida i Attaba b. Verkaa zatražio da umjesto njega
plate deset krvarina. Muhammed je rekao: 1Ja ću platiti jednu! " Na to se Attab
nadoveza: "Ostalih devet plaćam ja! ", što je Muhammed samo komentirao:
"Divan si pomagač u stjecanju slave. " Ahnef b. Kajs spjevao je sljedeće stihove:
Da sam veoma imućan, imetak bih dijelio jer ugled se bez viška imetka
steći ne može.
Govorilo se. "Novac ima status zavoja, njime se se liječi svaka rana i
održava svaki dogovor. " Pjesnik Ibnul-Dželal spjevao je sljedeće stihove:
Dat mi je imetak, ali ugled, koji s imetkom ide, nisam stekao.
Želim se u visine života vinuti, ali me siromaštvo unazađuje.
U mudrosti stoji: Siromaštvo za rezultat ima ostavljanje na cjedilu, zbog

bogatstva se raspravlja, nevolja navodi na niskost, a traženje nuka na dijeljenje.
S tim u vezi, Evs b. Hadžer, rahimehullah, spjevao je:
Kod Hazmove kuće čekat ću sve dok bude udjeljivao,
a kada se premjesti, i meni je preče premjestiti se.
Našao sam da većina ljudi do dogovora ne drži i da prijateljstvo teškim drže.
Bogatog čovjeka prvakom i moćnim drže, makar običan rob bio,
a siromahu mahane nalaze makar im za velikog rođaka slovio.
193
Ebu Bišr ed-Darir spjevao je:
Dovoljno razloga za tugu je u tome što ujutro krećem
a navečer se vraćam nemajući imetka da čast svoju sačuvam.
Prijatelju samo topao pozdrav mogu ponuditi,
a to prijatelju dovoljno nije niti ga to zadovoljiti može.
Jedan drugi pjesnik spjevao je sljedeće stihove:
Ljudi te cijene kada si bogat, jer u njihovim očima svaki bogataš velik je.
A pravo bogatstvo je samo ono koje čovjeka oplemeni
i ponuka da putniku konak pruži ili ga ručkom ponudi.
(Da li je bolje biti siromašan ili bogat - pitanje je o kojem ljudi nemaju
istovjetne stavove, iako su jednoglasni u tome da je zlo u onom siromaštw koje
čovjeka tjera na traženje od drugih, i da je zlo u onom bogatstw koje čovjeka
navede na oholost. Neki preferiraju bogatstvo nad siromaštvom, tim prije jer
je bogat čovjek moćan, a siromašan je nemoćan, i moć je bolja od nemoći. I
ovo je stav onih ljudi koje je nadvladala želja za slavom. Dočim drugi smatraju
da je siromaštvo bolje od bogatstva. A oni se pozivaju na to da siromašan
ne posjeduje, a bogat posjeduje, i neposjedovanje ovoga svijeta bolje je od
njegovog posjedovanja. I ovo mišljenje zastupaju oni ljudi kojima je prioritet
biti sačuvan od iskušenja. Međutim, treća skupina smatra da je sredina u vezi
s tim najsretnija mogućnost: prevazići granicu siromaštva, odnosno zauzeti
najmanji stupanj bogatstva, da iskoristi obje odlike i sačuva se pokude koju
nosi i bogatstvo i siromaštvo. A ovo je stav onih koji preferiraju sredinu u
svemu, smatrajući je najboljom mogućnosti. Dokaze na koje se poziva svaka
skupina iznijeli smo na odgovarajućem mjestu i nema potrebe da ih ponovo
spominjemo:)
Treći uzrok je stjecanje mnoštva imetka zbog njegove štednje djeci,

odnosno nasljednicima, mnogo škrtareći na sebe i na svoja prava, a sve iz
sažaljenja prema njima zbog napornog stjecanja i moguće loše budućnosti.
Ovakav čovjek je nesretan zbog toga i nosi grijeh. Pronicljivom čovjeku
je očito da takav zaslužuje ukor, između ostalog, zbog ružnog mišljenja o
svom Gospodaru i mišljenja da će ih On oprskrbiti samo njegovim uzrokom.
U mudrosti stoji: Očaj ubija svog nosioca, a udobnost je života u lijepom
mišljenju o Allahu. Abdulhamid je izjavio: ��Kako čovjek može očekivati da
ostane na istom kad ga vrijeme uništi! " Zaslužuje ukor zbog uvjerenja da će
ta njegova ušteđevina potrajati i stići u ruke djeci kad vrijeme nosi nedaće i ·
iskušenja. Rečeno je: ��vrijemeje veliki zavidnik: izmijeni sve čega se dočepa. "
U mudrosti stoji: Imetak presjedne čovjeku. Tu je i izjava nekih mudraca: ��Ako
ti ne ostaviš novac, ostavit će on tebe. " Zaslužuje prijekor jer se sam lišio koristi
novca i sustegnuo od lagodnosti. Rečeno je: ��Tvoj imetak pripada tebi, ili tvom
nasljedniku, ili kakvoj prirodnoj nepogodi, pa ne budi najnesretniji od trojice. "
194
S tim je u vezi Abdulhamid jednom prilikom izjavio: 110dbaci od sebe lažne

nade i budi ti onaj ko će naslijediti svoj imetak. " Također, zaslužuje prijekor
jer je u tome nesreća i teret koje povlači skupljanje i stjecanje imetka. Takvi
ljudi su revnosni trudbenici, ali su lišeni rezultata tog istog truda i zaslužuju
osudu. Kada se o tome radi, rečeno je: ��Možda će ljudi pozavidjeti čovjeku na
blagodati koja je glede njega nesreća, a možda će se sažalijevati nad čovjekom
zbog neke bolesti koja je glede njega sreća. " Pjesnik je spjevao: ��od koga duša
zahtijeva više nego što joj je potrebno, takav će se do smrti patiti. " Isto tako,
zaslužuje prijekor zato što će odgovarati zbog grijeha koje time može počiniti
i zbog posljedica. Pripovijeda se da je Hišam b. Abdulmelik, kada mu je plač
njegove djece postao tegoban, rekao: 11Hišam vam je osigurao ovaj svijet, a vi
ste mu uzvratili plačem; ostavio vam je ono što je zaradio, a vi ga ostavljate
s grijesima koje je učinio. O kako je Hišam u lošem položaju, osim ako mu
Allah ne oprosti! " Rukovodeći se ovom izjavom, Mahmud el-Verrak spjevao
Uživaj u imetku prije smrti svoje, u protivnom,
od imetka koristi nećeš imati ako umreš. Nesretan si zbog imetka bio,
i ostavio si ga onome ko te mrzi i u blizini svojoj ne želi.
Uzvratili su ti lažnim plačem na ono što si nagomilao pa im dao.
Kao zalog dao si sve što si imao, a oni su te talcem učinili grijeha koje si
počinio.
Pripovijeda se da je El-Abbas b. Abdulmuttalib, radij allahu anhu, jednom

prilikom došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraživši:
��Allahov Poslaniče, postavi me za namjesnika! " Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao mu je: "O Abbase, o Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem,
amidža, malo ali dovoljno imetka bolje je od mnoštva bogatstva koje će te
upropastiti. O Abbase, o Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, amidža,
duša koja će te spasiti bolja je od one koja te navodi na zlo, koju nećeš moći
ukrotiti. O Abbase, o Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, amiclža,
zaista je početak vlasti - kajanje, njena sredina prijekorje, a kraj -poniženje na
Kijametskom danu. " Na to je El-Abbas, radijallahu anhu, sugerirao: ��Jlahov
Poslaniče, osim kada se radi o pravednom namjesniku!" �� kako ćete biti
pravedni prema rođacima ?! ", upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem. Neki čovjek požalio se Hasanu el-Basriju: "Bojim se smrti i prezirem
je. " Na to mu je Hasan, rahimehullah, rekao: uOstavio si imetak iza sebe, a da
si ga poslao pred sobom, bilo bi ti drago poći mu u susret. " U mudrosti stoji:
Mnoštvo imetka koji čovjek ostavi, nasljednicima je oblik saučešća. Rukovodeći
se ovom mudrosti, Ibnur-Rumi je spjevao sljedeće stihove, dodajući na nju:
Svoj si imetak ostavio svojim nasljednicima,
a da mi je znati šta je tebi imetak ostavio!
195
Oni se nakon tvoje smrti raduju,
a kakvo je tvoje stanje nakon smrti!
Njima je plač dojadio, a da li tebe žalosti stanje ičije;
a ustaljen je svačiji udio u tom nasljedstvu.
Tebi se život okrenuo a njima naklonio,
jer život je promjenjive sudbine.
Četvrti uzrok je slast i velika ljubav koju osjeti u svom srcu glede stjecanja
mnoštva imetka. A ovakav je čovjek definitivno u najgorem položaju. On
najviše tuguje za bogatstvom. Takvom su upućeni svi prijekori, imetak će mu
se razbiti od glavu i snosit će kobne posljedice. Na njega se odnose Allahove,
� .<::' /
l)
/ /
;;i
...
'" · · ':1/) �\/'-' �..Ul
"". � l)
�
." "-
.... l. �
' • � / .JJ I �
" .., \ i;_, -./1:.
..-
- ·� -:: /:�
''+' '
",
�)� -: ..Ul/
�
• •
....
"/
" u"/
/ . :J. / '-'
-�/i
.
/ �
"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne tro'še ga na Allahovom putu -

nagovijesti bolnu patnju... " (Et-Tevba, 34).
Nakon što je objavljen ovaj ajet, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: ��Propalo zlato, propalo srebro! " To je ashabima teško palo pa su
upitali: �� koju ćemo vrstu imetka posjedovati?" Na to im je Omer, radij allahu
anhu, rekao: uja ću upitati s tim u vezi. " Upitao je: ��llahov Poslaniče,
tvojim je drugovima teško palo, i pitaju koju će vrstu imetka posjedovati. "
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: 1}ezik kojim će
činiti zikr, srce kojim će zahvaljivati i ženu vjernicu koja će čovjeku pomoći
u prakticiranju vjere. " Šehr b. Havšeb prenosi da je Ebu Umama, radijallahu
anhu, pripovijedao: ��Neki beskućnik je preselio na ahiret i u njegovoj haljini
su pronašli zlatnik pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
'Zaslužio je kaznu! ' Nedugo zatim umro je i neki drugi beskućnik u čijoj su
haljini pronašli dva zlatnika, a glede njega Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: 'Zaslužio je dvostruku kaznu! '" Iako je za vrijeme Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, umrlo situiranih ljudi koji su iza sebe ostavili veliki
imetak, on nije nagovijestio kaznu koju je nagovijestio glede spomenute dvojice
beskućnika jer su pokazivali da su zadovoljni, ali su žudjeli za onim što im nije
trebalo, i stoga su zaslužili grijeh i, odatle, kaznu. Pjesnik je spjevao:
Ako si bogat, ali nisi darežljiv, tada si isti kao i bijedan,
dok će bogati jednog dana zbog imetka snositi posljedice,
bijedni će toga pošteđeni biti.
Rebia mi je prenio sljedeće Š afijeve stihove:
Onaj kome je imetak dat pa ne zasluži zahvalnost ljudi niti nagradu -
nije sretan. Velikom čovjeku blizu je sve što je daleko i svaka zatvorena
196
vrata
njemu su otvorena. Najveću brigu treba da ima ambiciozan čovjek koji
teškim životom živi. Ako čuješ da slavan je čovjek prosijački štap ponio,
u to slobodno povjeruj. I kada čuješ da ostavljeni na cjedilu došao je
do izvora koji je njegovim dolaskom presušio, i u to možeš vjerovati.
U arapskom jeziku se razum (akl) naziva još lubb, što ima značenje
pronicljivosti. Izraz džidd ima značenje udjela, odnosno sreće, a izraz džedd
I:Uj �j �� l
ima značenje veličine: "
.-! ".. ".. � .... ':!
� �J �
..G:-
/ ��
J� � lj
" ... a On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! - uzeo
Sebi ni druge ni djeteta ... " (EI-Džinn, 3).
Mahana u onome ko je iskušan gomilanjem, štednjom i škrtarenjem
imetka, sve dok ne počne činiti nerazumne postuke, pa zaluta; sve dok ne skrene
s pravih namjera, pa se povede za prohtjevima - jeste u tome što ga preokupira
ljubav prema imetku i duboka nada: ljubav prema imetku navede ga na pohlepu,
a duboka nada nuka ga na škrtost. Pohlepa i škrtost okosnica su svake loše
osobine i uzrok svake niskosti. Razlog je tome što škrtost sprečava obavljanje
dužnosti i nuka na prekidanje veza, na neposlušnost. Stoga je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najgore što čovjek može pri sebi imati jesu
pohlepna škrtost i pretjeran strah. " A neki mudraci imali su običaj kazati: "Bogat
a siromašan čovjek sličan je snažnom a strašljivom čovjeku. " Dočim pohlepa
čovjeka lišava lijepih manira, jer ga nadvlada; odvraća od mnoštva ibadeta, jer
ga preokupira i nuka na bavljenje sumnjivim stvarima, jer ih se slabo čuva. A
ove tri stvari jesu okosnica svih niskosti i one čovjeka lišavaju svih odlika. Osim
što čovjek pohlepom ne povećava svoju nafaku, naprotiv, sebe ponizuje i srdi
svoga Gospodara. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alej hi ve sell em,
jednom prilikom rekao sljedeće: "Pohlepan trudbenik i zadovoljan čovjek čija
je nafaka obilna imaju količinski istu opskrbu, ništa im se od toga ne oduzima,
pa zašto onda juriti u Vatru! " S tim u vezi jesu sljedeće dvije mudre izreke:
"Pohlepa uništava vjeru i ugled. Allaha mi, na crtama lica svakog pohlepnog
čovjeka vidio sam da se pretvara "; "Pohlepan je čovjek poniženi zarobljenik
koji se nikada ne može osloboditi. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Sudbina, koja
je jača od svakoga, ne može se pobijediti, niti se već propisana nafaka može
steći nasilnim stjecanjem. Neka se čovjek zato povinuje sudbini i neka zna
pohlepom neće steći ono što mu nije propisano. " Neki su književnici ostavili
sljedeći zapis: "Možda će određen imetak steći onaj ko ga nije želio i možda će
dijamant naći onaj ko ga nije tražio. " Neki književnici su mi recitirali sljedeće
stihove Muhammeda b. Hazima:
O zarobljeniče okova uništavajuće pohlepe, o ti koji u okovima poniženja
živiš,
197
očajan ponos bolji je od poniženja koje pruža lažna nada.
Pomiri se sa sudbinom i prihvati srdačno vrijeme,
pohlepan bez ičega ostaje, a bogatstvo dobija onaj ko strpljivje.
Ne postoji granica kod koje se pohlepan čovjek zaustavlja niti kraj kojim
se zadovoljava, jer, kada ostvari svoja očekivanja, to ga obmane i navede na
još veću pohlepu i lažnu nadu. Međutim, ako ne ostvari očekivanja, porokom
smatra trošenje onoga što je već zaradio i obaveznim trpljenje takvog stanja, što
mu, uz nadu koju je već imao, poveća nadu i očekivanja.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čovjek ostari

a pri njemu ostaju dva svojstva: pohlepa i nada. " Neko je upitao Isaa, alejhis
selam: "Zašto su stariji ljudi pohlepniji glede ovoga svijeta od omladine?" "Zato
što su osjetili slast ovoga svijeta koju omladina nije osjetila ", odgovorio je Isa,
alejhis-selam.
Da je pohlepan čovjek iskren prema sebi i da iskreno slijedi razumske

impulse, saznao bi da sreću i blaženost upotpunjuje zadovoljstvo sudbinom i
onim što mu je dato. Kada je riječ o tome, prenosi se da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Budite umjereni u stjecanju nafake, jer nafaka koja
vam je data više vas traži nego vi nju, a ono što vam je uskraćeno nećete steći
makar i pohlepni bili. " Isto tako, prenosi se da je Džibril, alejhis-selam, došao
kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši da mu Svevišnji Allah šalje
selam i naređuje da prouči bismillu i sljedeći ajet:
�
o t.:;lJ o .... .... ::; � J ... ....
\ ol::;l \ o"' o � o Jo. .. l,;.\' ? \ � � � JI � 0.Ji � ...
�
w o ,,· �a:l
. • � � )
1,�
... �... ... ... � �).... �
... � � � ...., o
....
",..
""' \"' ... . �'

...
� " _r.?- )J lJ}) J• ...

"Inikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim
sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada
Gospodara tvoga bolja je i vječna." (Ta-Ha, 131)
Pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nekom glasniku
da oglasi sljedeće: "Ko ne postupi prema Allahovoj, dželle šanuhu, naredbi
kobno će raskrojiti svoju dušu iz ljubavi prema ovome svijetu. " Rečeno je da
u nekim knjigama postoji sljedeći zapis: "Vodite brigu o sebi, i imat ćete oko
toga posla." Komentirajući Allahove, dželle šanuhu, riječi:
a�1
. �L:>- �( .:.�h
...
...
.. ....
...
" ... Mi ćemo dati da proživi lijep život. .. " (En-Nahi, 97),
Mudžahid je rekao: "Značenje je: dat ćemo da bude zadovoljan. " Eksem
b. Sajfi, rahimehullah, izjavio je: "Ko zamijeni pohlepnost za zadovoljstvo
postići će bogatstvo. " Neki dobri prethodnici govorili su: "Može se desiti da
se razočara iskreni trudbenik, a, isto tako, može se desiti da uspije onaj ko je
198
umjeren glede ulaganja truda u ovaj svijet. "

Rukovođen ovom izjavom, pjesnik El-B uhturi je spjevao sljedeće stihove:
Vidio sam da oni kojima je sreća data podbacuju ili pretjeruju.
Čudim se onome što trči za imetkom - kako ga je lišen,
i čudim se onome ko sjedi - kako do bogatstva dolazi.
A nisu isti onaj ko je imetka lišen a ne trudi se
i onaj ko ga je lišen dok za njim trči.
Neki mudraci imali su običaj kazati: "Onaj ko je zadovoljan onim što
ima bogat je, makar bio i siromašan; onaj ko nije zadovoljan onim što ima
siromašan je, makar imao blago nebrojeno. " Neki rječiti ljudi rekli su: '�ko
čovjek traži ponos, neka ga traži u pokornosti Allahu, a ako želi steći bogatstvo,
neka ga stječe zadovoljstvom. ]er će Svevišnji Allah pomoći onoga ko mu je
pokoran, i neće ostati siromašan onaj ko bude zadovoljan s onim što ima. " S tim
u vezi, neki su književnici ostavili sljedeće zapise: "U zadovoljstvu je ponos
siromaha, a u udjeljivanju milostinje štit bogatom "; "Vidimo da zadovoljan
čovjek dokučuje ono što je ostvario, odnosno ono što je želio. Nafaka ponekad
dolazi bez uloženog napora, a možda mimoiđe onoga ko u to uloži veliki napor. "
Zadovoljstvo s onim što je čovjeku dato može imati tri stupnja.
Prvi stupanj je potpuno zadovoljstvo onim što ima i odvraćanje sebe

od svega drugog, i ovo je najviši stupanj zadovoljstva. Pjesnik je spjevao:
'�ko želiš kao bogat živjeti, nemoj zapasti ni u jednu priliku kojom nećeš
biti zadovoljan. " Malik b. Dinar, rahimehullah, jednom je prilikom izjavio:
"Najskromniji je čovjek onaj koji od ovoga svijeta ne želi više nego što mu je
dato. " Neki su mudraci kazali: "Zadovoljstvo onim što je dovoljno čovjeka vodi
u čednost. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: "Ponekad je tjeskoba
bolja od širine, i ponekadje napor bolji od udobnosti. " Neki su mi književnici
recitirali sljedeće stihove koji se pripisuju Alij i, radijallahu anhu:
Zadovoljstvo mi je donijelo sav ponos, a koje je bogatstvo bolje od
zadovoljstva?
Učini da zadovoljstvo bude glavnica tvog imetka, a,
poslije toga, neka ti bogobojaznost poputnina bude.
Kad imetak stekneš, čuvaj se škrtosti, ·
i užitak u Džennetu zaradi trenom strpljenja.

Drugi stupanj je zadovoljstvo dovoljnom količinom i odbacivanje viška,
i ovo je srednji stupanj zadovoljstva. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alej hi
ve sell em, rekao: "Između svakog čovjeka i njegove nafake postoji zastor: ako je
zadovoljan i umjeren, dolazi mu njegova nafaka, a ako, pak, skine zastor, neće
povećati svoju nafaku. " Neki mudraci su govorili: "Sve što prelazi čovjekove
lfE
potrebe pretjerivanjeje. "Neki rječiti ljudi rekli su: "Koje zadovoljan sudbinom,
zadovoljan je s malo imetka. " El- B uh turi je spjevao: "Čovjek želi steći brojna
blaga a svoje potrebe može zadovoljiti i s mnogo manje od toga. " Ibrahimu b.
El-Mudebberu recitirao sam sljedeće stihove:
Zadovoljstvo i čednost bolji su od s vakog bogatstva.
Kad se možeš strpjeti ne želeći ništa, svoje si želje već ostvario.
Treći stupanj je zadovoljstvo i zaustavljanje kod onoga što mu je pruženo,

ali ne prezirući višak koji dođe, makar se radilo o mnoštvu imetka, međutim,
ovdje čovjek ne traži ono što nema, makar se radilo o malo imetka, a ovo je
najniži stupanj zadovoljstva, tim prije jer kruži između želje i straha. Između
želje - zato što ne prezire višak koji mu dođe, a koji je preko onoga što mu
je potrebno. A između straha - zato što ne traži ono što nema, ono do čega
ne može doći. U vezi s takvom kategorijom ljudi, Zun-Nun, rahimehullah,
izjavio je: "Onome ko bude izrazito zadovoljan s onim što ima svaka će kaša
biti ukusna. " Hasan b. Alij a prenosi od svoga oca Alije, radijallahu anhu, a on
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ovosvjetske prilike se
mijenjaju, i ono što ide u prilog čovjeku doći će mu makar bio slab, a ono što je
protiv njega on neće svojom snagom odagnati. Onaj ko se ne nada onome štoje
prošlo živjet će udobno, a onaj ko je zadovoljan nafakom koju mu je Svevišnji
Allah dao živjet će radosno. " Ebu Hazim el-Earedž izjavio je: "Shvatio sam
da postoje dvije stvari: jedna se tiče mene a druga me se ne tiče. Onu koja se
tiče mene ne mogu ubrzati makar imao svu snagu Nebesa i Zemlje. A ona
koja me se ne tiče jeste ono što nisam postigao u prošlosti i što neću postići u
budućnosti. Onome što je moje nema pristupa niko drugi osim mene, a onome
što nije moja ja nemam pristupa, i zar ću svoj život protratiti i sebe uništiti u
jednu od ove dvije stvari ?! " Ebu Temmam et-Iai spjevao je sljedeće stihove:
Nemojte me koriti zbog sudbine, na koju ne utječem i u njoj nemam
udjela.
Ko svoju odlučnost i brige u lažnu nadu pretoči, on će poražen biti.
Da je zadovoljstvo malim nepravda bila, onda malobrojan
imetak takav ne bi bio. Gospodar nije nepravedan u Svome sudu,
i malo se malim smatra. Zbog nafake ne tuguj, ona će ti doći
madil po nju izaslanika nisi poslao.
Neki književnici spjevali su mi sljedeće Ibmir-Rumijeve stihove:
Pero sudbine zapisa/o je sve što će se desiti,
i svejedno je pokrenuo se ili mirovao.
Ludost od tebe jeste da trčiš za nafakom kad znaš
da zametak u majčinoj utrobi svoju nafaku dobija.
Molimo Svemogućeg Allaha, najplemenitijeg od kog se može moliti i
200
najboljeg u kog se može nadati, da nam podari sreću u onome što nam je dao
i da nas odvrati od želje za onim što nam je uskratio kako bismo se sačuvali
ružnih posljedica bogatstva i pogubnosti slijeđenja strasti!
Šurejk b. Ebu Nemir prenosi od Ebul-Džiza' , a on od svojih amidža i
djedova da je Vjerovjesnik, sail allahu alej hi ve sell em, jednom prilikom rekao:
�<Najbolji ljudi u mome ummetu jesu oni kojima nije dato onoliko koliko bi ih
navelo na oholost, i oni kojima je dato toliko da ne moraju tražiti od drugih. "
Ebu Temmam et-Tai spjevao je sljedeće stihove:
Toliko briga postoji da čovjek do pred podne oči ne sklopi. •
Ne trči za nafakom kad vidiš da je umanjena i da ti nije data,

jer ćešje žudno željeti. Kad čovjeku strpljenje bude uskraćeno,
on vidi ono što ga je mimoišlo, a ne vidi ono što mu je dato.
I ovim stihovima zapravo završavamo četvrto poglavlje.
201
POGLAVLJE V

VEZANA ZA DUŠU
Treba znati da je duša stvorena s mnogim svojstvima i manirima koje
mnogi ljudi zapostavljaju. A ni najbolji ljudi ne mogu živjeti bez samoodgoja,
ni oni koji su sobom zadovoljni. Ovo je zato jer i najbolji ljudi pate od poroka
koji ih prividno usrećuju: prohtjeva i strasti. Ako čovjek zapostavi samoodgoj,
prepuštajući se razumu, ili se pouzda u to da će, po svojoj prirodi, poći najboljim
putem, to njegovo prepuštanje razumu lišit će ga stupnja koji dostižu trudbenici,
odnosno pouzdanje u narav izazvat će veliko kajanje: u potpunosti će biti lišen
lijepih manira i postat će neznalica jer se lijepo ponašanje postiže vježbanjem,
odnosno običaj s tim u vezi mjerodavan je kada je riječ o tome da li je određeni
manir lij ep, a svaki narod ima svoju konvencionalnost. Dakle, lijepo ponašanje
ne stječe se čekanjem da ga razum proizvede, niti pouzdavanjem u narav, već
se stječe vježbanjem, ulaganjem napora, razmjenom iskustava i lijepih manira.
Međutim, kada se lijepo ponašanje stekne, tada njime upravlja razum, a čista
priroda povinuje se lijepom ponašanju. Da je razum mogao zadovoljiti potrebe
lijepog ponašanja, vjerovjesnicima ne bi trebao Allahov, dželle šanuhu, odgoj,
već bi se zadovoljili razumom. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Poslan sam da upotpunim plemenite ćudi. " Neko
je upitao Isaa, alejhis-selam: "Ko te odgojio? ", na šta je odgovorio: "Niko
me nije odgojio, samo sam vidio kako neznalice postupaju i klonio sam se
njihovog ponašanja. " S tim u vezi, Alij a, radijallahu anhu, izjavio je sljedeće:
"Zaista je Svevišnji Allah učinio da plemeniti maniri budu veza između Njega
i vas, i dovoljno je čovjeku da s Allahom, dželle šanuhu, bude u vezi, gajeći
plemenit manirkod sebe. " Ezdešir b. B ebek jednom je prilikom rekao sljedeće:
"Lijepo ponašanje odlikuje se, između ostalog, time što ga svi ljudi hvale,
čovjeka uljepšava na svakom mjestu i spomen na lijepo ponašanje vječno
ostaje. " Mehbud je govorio: "Plemenit lijepo odgojen učenjak poistovjećen je
s napuštenom građevinom: što su veći njeni stupovi, to je čudnija; s presahlom
rijekom: što je šire i dublje njeno korito, to je neprohodnija; s neplodnom
napuštenom zemljom: što je duže napuštena, po njoj više izrasta isprepletenog
beskorisnog bilja i prije postane pogodno za gmizavce. " Ibnul-Mukaffea
zapisao je sljedeće: "Hrana i piće koji nam služe za jačanje čula nimalo nam
nisu potrebniji od lijepog ponašanja kojim unapređujemo svoj razum. Zrno
posijano u zemlju može procvjetati i razviti se samo uz pomoć vode kojom ga
205
čovjek zalije. JI El-Asmei, rahimehullah, pripovijedao je da je neki beduin rekao
svom sinu: uo sinak, razum bez lijepog ponašanja sličan je neplodnom drvetu,
a lijepo ponašanje jeste stup kojim je Svevišnji Allah uljepšao razum, ukras
kojim je ukrasio nisko rodoslovlje. Naime, razuman čovjek ne može bez lijepog
ponašanja, koje daje plodove - makar imao ispravan nagon - kao što zemlja,
makar bila plodna, ne može bez vode uz čiju pomoć raste bilje. JI Neki mudraci
su govorili sljedeće: uPonašanje je oličenje razuma, pa neka čovjek svoj razum
predstavi kako god želi "; uRazum bez lijepog ponašanja sličan je neplodnom
drvetu, a s lijepim ponašanjem sličan je plodnom drvetu JI; uLijepo ponašanje
jedna je od dvije stvari kojima se postiže ugled. JI
Neki rječiti ljudi rekli su: 11Čovjek se vrednuje prema razumu i ponašanju,
ne prema rodu i porijeklu, jer je upropastio svoje porijeklo onaj ko upropasti
svoje ponašanje i razum. JI Neki književnici ostavili su sljedeći zapis: usvoje
srce očisti lijepim ponašanjem kao što se vatra raspaljuje drvima, i neka želja za
lijepim ponašanje bude tvoj dobitak i udio u dobru, a tada će ti se nadati oni koji
se nadaju, od tvoje će moći strahovati oni koji strahuju, očekivat će tvoju korist
i pravdu. JI Neki učenjaci rekli su sljedeće: "Lijepo ponašanje ima za rezultat
svaku vrijednost i primjenu svih islamskih propisa. JI Neki rječiti su ljudi rekli
sljedeće: 11Lijepo ponašanje skriva nisko porijeklo. JI U stihovima stoji:
Najvrednije Allahovo stvorenje jeste razum,
a najbolje što ljudi steknu jeste lijepo ponašanje.
Dobrotu čovjek postiže bogobojaznosti,
a plemenitost se ne postiže porijeklom.
Znanje je ornament razumnim ljudima,
a mahana blagih jeste u naletima ljutnje.
El-Asmei, rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove:
Iako se čovjek s razumom rodi, smatram da bez manira lijepih ne može.
Zaključio sam da razum i lijepo ponašanje jesu kao zemlja natopljena
vodom
pa iz nje nikne trava. I svako koga dar razuma pri rođenju
mimoišao je - sličan je životinjama.
Odgajanje je obaveza s dvije strane: obaveza roditelja prema djetetu dok
je malo, i obaveza čovjeka prema sebi kada odrasta i stari.
Kada se radi o obavezi roditelja prema djetetu, pod tim se podrazumijeva

djetetovo odgajanje na principima lijepog ponašanja kako bi ih lakše prihvatio
i usvojio kad odraste i ostari, jer iz odrastanja na određenoj stvari proizilazi da
ta ista stvar postane dio čovjekove prirode. A odgoj onoga ko bude zapostavljen
u mladosti težak je u starosti. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Najbolji poklon koji čovjek može dati svom djetetu jeste lijep
2(Xj
odgoj koji će mu pružiti, odnosno od njega odagnati neprijatno neznanje. " S

tim u vezi, neki mudraci su govorili: ��Požurite s odgojem djece prije zauzetosti
i umne rastresenosti. " Pjesnik je spjevao:
Grane se isprave kad ih ispravljaš,
ali suho drvo ne može se ispraviti ma koliko to nastojao.
Djeca se lijepom ponašanju mogu poučiti,
ali u starosti niko se lijepom ponašanju ne poučava.
Tu je i sljedeći stih:
Dijete odrasta na onome na čemu živi otac njegov,
jer stablo na korijenju svome izrasta.
Kada se radi o obaveznom odgoju samog sebe, kada čovjek odrasta i
stari, on se dijeli na dvij e vrste: konvencionalno-terminološki i praktično
poučni odgoj.
Konvencionalno-terminološki odgoj usvaja se slijepim slijeđenjem onoga

što su mudraci i odgojeni ljudi jednoglasno prihvatili kao lijepo ponašanje,
a koji za takav dogovor i smatranje lijepim određenog ponašanja nemaju
opravdano obrazloženje niti obavezujući dokaz, kao naprimjer, dogovor da
se ljudi međusobno obraćaju jedni drugima na određen način, da se nose na
određen način i sl. I ako čovj � k narušava taj njihov dogovor, narušava kodekse
ponašanja i zaslužuje prijeko r, utoliko gore što zapostavljanje običaja glede
toga i narušavanje tih njihovih konvencij a racionalno ima za rezultat prijekor,
osim ako to čovjek ne čini zbog opravdanog povoda ili neočekivane situacij e.
Racionalno, bilo je moguće da ljudi postignu drukčiji dogovor i donesu drukčiju
konvenciju, pa bi takvo ponaš�je smatrali lijepim a sve što je mimo toga
smatrali bi ružnim. I odatle ova stvar ima zajedničkog s upućivanjem prijekora
(a to nalaže razum) onome ko se ne pridržava određenog kodeksa ponašanja,
ali u isto vrijeme suprotstavlja mu se kada se u obzir uzme da je racionalno bilo
moguće postavljanje drukčijeg kodeksa ponašanja.
Praktično-poučni odgoj jesu ona pravila ponašanja koja razumski nije

dopušteno kršiti i glede kojih se razumni ljudi ne smiju podvojiti jesu li dobra
ili loša pravila. A za ovu vrstu postoji opravdano obrazloženje i njegovu tačnost
potvrđuje dokaz. O ovim pravilima ćemo kasnij e govoriti. Njih duša potvrđuje,
nju je Svevišnji Allah uputio i nadahnuo da to shvati. Allah, dželle šanuhu,
rekao je:
o J Q �/
�IJZ'j �_:;_,h.; � Lj
" ...pa joj put dobra i zla shvatljivim učini..." (Eš-šems, 8).
Komentirajući ajet, Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: uznačenje je:
Sveznajući Allah objasnio je duši dobro koje treba da čini i zlo kojeg treba da
207
se kloni. " Za svako ponašanje spomenut ćemo obrazloženje na odgovarajućem
mjestu, jer tako je objektivnije i preče.
Prvo što čovjek treba ostvariti kada je riječ o praktično-poučnom odgoju

jeste da o sebi ne misli lijepo, jer će mu tako ostati skriveno šta je pokudno i
neprilično ponašanje. Ovo je zato jer duša navraća na slijeđenje strasti i odvraća
od Pravog puta. Sveznajući Allah rekao je:
. � IL
�_,... �--��
._., . l)
" �� · ll
.- �\.
"
" ... ta duša je sklona zlu ... " (Jusuf, 53).

A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: �'Najveći tvoj
neprijatelj jeste duša, koja se nalazi u tebi, potom supruga, a zatim djeca. "
Neka je beduinka molila za nekog čovjeka rekavši: "Neka ti Allah dodijeli sve
za tvoga neprijatelja osim tvoje duše! " Rukovodeći se time, jedan je pjesnik
Srce me u poroke zove i često bolove osjeti;
kako ću se sačuvati neprijatelja koji se između mojih rabara nalazi!
Dakle, ako je duša takva, lijepo mišljenje o njoj sredstvo je kojim
ona ovladava čovjekom, a njeno ovladavanje ima za rezultat bestidnost i
pokvarenost. A ako čovjek odagna lijepe misli o svojoj duši i okarakterizira je
odlaganjem i spletkarenjem, što zapravo i jeste pri njoj , tada će postići njenu
poslušnost i suzbiti neposlušnost. Omer, radij allahu anhu, jednom je prilikom
rekao: "Nemoćan je onaj čovjek koji ne može upravljati svojom dušom. " Neki
mudraci imali su običaj kazati: "Ko bude upravljao sobom bit će prvak u svom
narodu. "
Kada se radi o ružnom mišljenju o svojoj duši, ljudi imaju oprečne
stavove. Neki to drže pokuđenim, tim prije jer je u tome optužba duše da ne
želi biti poslušna i iskrena. Ako se duša povodi za spletkama kojima uništava
čovjeka, postoji i iskren odnos kojim ga spašava. Kao što lijepo mišljenje o
duši oslijepljuje ne dajući da se pokažu njene loše osobine, isto tako ružno
mišljenje ne dopušta da isplivaju njene lijepe osobine. A onaj ko ne prepoznaje
dobru stranu svoje duše isti je kao onaj ko ne prepoznaje njenu lošu stranu: niti
ju je odvratio od zla, niti joj je učinio dobro. El-Džahiz je u svojoj knjizi El
Bejan zapisao sljedeće: "Obaveza"je da čovjek sam sebe umjereno prekorava,
ali isto tako i da umjereno lijepo misli o sebi. Ako sebe bude prekoravao više
nego što treba, čovjek će se dovesti u poniženje, a ako o sebi bude mislio ljepše
nego što treba, u sebi će izazvati ravnodušnost koju imaju oni koji su sigurni
od Allahove kazne. I sve to ima određenog udjela u činjenju djela, u svakom
djelu ima određena doza slabosti, a u svakoj slabosti ima dio neznanja. "
Ahnef b. Kajs, rahimehullah, jednom prilikom je rekao sljedeće: "Ko sebi čini
nepravdu drugima ljudima će je još više činiti; onaj ko poruši temelje svoje
208
privrženosti vjeri još će više porušiti svoju slavu. " Dočim, neki ljudi smatraju
da je gajenje lošeg mišljenja o sebi učinkovitije glede čovjekove privrženosti
vjeri i da to potiče na veće ulaganje truda. Kažu da je to tako jer je čovjekova
duša nepravedna, a te svoje nepravde može se proći samo ako se čovjek na
nju rasrdi; jer je sklona obmani, a ta se njena obmana može otkriti samo ako
se ona optuži. Ovo je zato jer je duša omiljena, čini nepravdu, pokušavajući
se umiliti, i obmanjuje svojim spletkama, pa ako čovjek o njoj ne bude loše
mislio, nadvladat će ga njena nepravda i prevariti obmana, pa će postati uvjeren
u ispravnost onoga što ona čini i bit će time zadovoljan. Neki mudraci imali su
običaj kazati: "Ko bude zadovoljan sobom izazvat će srdžbu ljudi. "
Pjesnik Kušadžim spjevao je sljedeće stihove:
Nisam svojom dušom zadovoljan iz straha da se ona na mene ne rasrdi;
u zadovoljstvu s dušom njena je srdžba.
Da sam s njom zadovoljan, podbacila
bi u vrijednostima koje treba ostvariti
i to bi saznala pa bi me zbog toga mnogo korila.
Učenjaci su smatrali ispravnim sljedeći stih koji je spjevao Ebu Temmam
et-Tai:
Takav čini dobro, ali o tome svom djelu nema lijepo mišljenje,
j takav nema status onoga ko je svojim sinom zadivljen.
Naime, nisu smatrali da je pokudno pothranjivanje lošeg mišljenja o
svom dobročinstvu, niti su držali negativnim čovjekovo smatranje da nij e učen.
Naprotiv, smatrali su da je u tome veća dobrota i da više potiče na povećavanje
dobra. Dakle, kada čovjek sazna i shvati šta njegova duša taji i krij e u sebi,
neće joj se povinovati u onome što ona želi, ako se radi o zlu, odnosno, neće
je odvraćati od onoga što ona prezire, ako se radi o dobru: čovjek je njome
ovladao, nakon što joj je bio potčinjen, i pobijedio ju je, nakon što je bio
poražen od nje. Ebu Hazim prenosi od Ebu Hurerje, radijallahu anhu, da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Snažan je onaj čovjek
koji sebe savlada. " Avn b. Abdullah, rahimehullah, jednom je prilikom rekao
sljedeće: "Ako ti duša nije poslušna u onome što ti želiš, ti je nemoj poslušati ·
u onome što ona želi, i neka te nipošto ne obmane pohvala onoga ko o tvome
stanju ništa ne zna. "
Neki rječiti ljudi rekli su: "Ko bude snažan prema·sebi dostići će krajnju
snagu, a onaj ko se strpi nad svojim strastima bit će pravi muškarac. "I kada sazna
šta duša krije, čovjek će ovladati svojom dušom, spriječit će njeno odstupanje
i popraviti je. Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, upitala Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem: ��llahov Poslaniče, kada će čovjek spoznati svoga
Gospodara?" 11Kada spozna samog sebe ", odgovori joj Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem.
S obzirom na spomenuto, čovjek treba voditi računa o stvarima koje mu
pomažu u održavanju duševne dobrote i istrajnosti, odnosno koje ga čuvaju od
odstupanja i skretanja s Pravog puta, koji proizilaze iz nemara i zapostavljanja,
da bi ostvario potpunu pobožnost i trajnu sreću. Ravnodušan čovjek uloži trud,
ali ipak postane izgubljen, i isto tako, onaj ko zapostavi svoje obaveze pazi na
određene stvari, ali ipak skrene.
Glede uvježbavanja i popravljanja ponašanja spomenut ćemo šest

odjeljaka u kojima ćemo obraditi sve na šta se mora obratiti pažnja kada se radi
o bontonu i pravilima kojima se mora posvetiti.
I. Klonjenje oholosti i samodopadljivosti

Oholost i samodopadljivost poništav(\ju sve dobre osobine, a donose sve
poroke. Onaj čovjek kojim ovladaju oholost i samodopadljivost ne sluša ničiji
savjet niti prima ičiji odgoj. Ovo je zato jer se oholost odnosi na položaj, a
samodopadljivost na vrline. Ohol čovjek uzdiže se iznad ljudi (čije je svojstvo
da uče), a samodopadljiv čovjek smatra da ima više vrlina od drugih ljudi
(a njihova osobina je da usvajaju odgoj). I odatle se moralo dati prednost
razmatranju i objašnjavanju pokude i prijekora koje za sobom povlače ove
dvije osobine.
Kažemo: oholost navodi na mržnju, odvraća od jedinstva i rasrđuje

prijatelje, a u tome je dovoljno zla, te se sve negativne strane koje oholost nosi
ne moraju ni pobrajati. Zbog toga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em,
rekao svom amidži El-Abbasu, radijallahu anhu: "Zabranjujem ti da Allahu
pripisuješ saučesnika i da budeš ohol, jer se Allah zaklanja od onoga ko čini
ta dva grijeha. " Ezdešir b. Babek rekao je: "Oholost je samo višak glupavosti
koju njegov vlasnik ne zna gdje da utroši pa ga utrošio u oholost. " I ova njegova
izjava je vrlo bliska istini. Pripovijeda se da je Mutarrif b. Abdullah b. eš
Š ihhir, rahimehullah, vidio da je Muhelleb b. Ebu Sufra obukao ogrtač i vukao
ga po zemlji, hodeći nadmeno, pa ga je Mutarrif upitao: "O Ebu Abdullah,
zašto hodaš na način koji mrzi Svevišnji Allah i Njegov Poslanik?" Muhelleb
je odgovorio: "Zar ne znaš ko sam ja?" On odgovori: "Naravno, znam ko si:
prvo si bio prljava sperma, na kraju ćeš biti smrdljiva lešina, a dok živiš, u tebi
su mokraća i izmet. " Rukovođen time, Ibn Avf je spjevao sljedeće stihove:
"Čudim se čovjeku koji se divi svome izgledu: jučer je bio prljava sprema, a
sutra, nakon lijepog izgleda, u kaburu će biti smrdljiva lešina./A pored svoje
gordosti i lutanja, u sebi nosi nečist. " (Muhelleb je bio bolji od toga da sebe
obmane pogrešnim odgovorom koji je dao, međutim, učinio je to u trenutku
opuštenosti, pogriješio je u momentu nepažnje.) Kada se radi o očitoj gluposti i
velikom neznanju, postoji predanje u kojem je zapisano da je Nafta b. Džubejr
b. Muti' m jednom prilikom sjeo u haiku Alaa b. Abdurrahmana el-Hirkija, koji
je poučavao ljude. Kada je Ala završio, Nafta ih je upitao: "Znate li zašto sam
210
sjeo u vašu haJku?" uSjeo si da slušaš", odgovorili su. On im reče: 11Ne, htio se
poniziti pred Allahom, dželle šanuh u, sjedeći u vašoj haJki. " Zar se od takvog
čovjeka može očekivati kakva dobrota, odnosno može li se nadati da će mu
koristiti nečiji prijekor! Glede toga lbnul-Mu' tezz rekao je sljedeće: ��Budući
da su manjkavi ljudi saznali svoj položaj u odnosu na savršene ljude, posegnuli
su za oholosti kako bi se na taj način beznačajni ljudi uzdigli i postigli veličinu,
a nikada to neće postići. "
A kada je riječ o samodopadljivosti, to je porok koji skriva lijepe strane,
pokazuje one loše, povlači pokudu i odvraća od lijepih vrlina. Prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ��Zaista
samodopadljivost uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva. " Alija,
radijallahu anhu, govorio je: 11Samodopadljivost je sušta suprotnost istini i
porok razumnih ljudi. " Buzurdžemihr je izjavio: 11Blagodat na knjoj se čovjeku
ne zavidi jeste poniznost, a iskušenje koje nema milosti prema čovjeku jeste
samodopadljivost. " Neki su mudraci govorili: 11Samodopadljivost je jedan od
zavidnika koji atakuju na čovjekov razum. " Prijezir i neznanje koje za sobom
povlači samodopadljivost nemaju granice ni kraja. štaviše, samodopadljivost
potire sve dobre strane i vrline koje ljudi poznaju, koje su među njima rašireni.
A o tome da je to porok koji uništava svako dobro djelo, potire svaku vrlinu,
razbuktava netrpeljivost i povlači mržnju - da i ne govorimo. Pripovijeda se da
je Omer b. Hafs govorio: 11Neko je upitao Hadždžadža kako mu je bilo u Iraku,
na šta je odgovorio: 'Bilo bi dobro da mije Allah omogućio da Mu se približim
pogubljenjem četiri čovjeka: Mukatila b. Musmia, namjesnika Sidžistana - od
njega su ljudi tražili imetka, pa im je dao i, kada je smijenjen, ušao je u džamiju,
u Basri, ljudi su mu prostrli svoje ogrtače po kojima je hodao te je čovjeku
koji je išao s njim uporedo rekao: 'Neka se za ovakvo nešto trude trudbenici! ';
Abdullaha b. Zijada b. Zabjima et-Tejmija - kada je Basrance nešto prestrašila,
on je održao kratak govor i ljudi su s krćljeva džamije povika/i: 'Dao Allah da
među nama bude mnogo takvih kao ti! ', na šta je on rekao: 'Od Allaha ste
nepravdu zatražili! '; Ma lbeda b. Zuraru - jednog dana je sjedio na putu pa je
prošla neka žena, rekavši mu: 'Allahov robe, koji put vodi do tog i tog mjesta? :
na šta joj je odgovorio: 'O majko, ljudi poput mene beznačajni su Allahovi
robovi! '; i Ebu Simala el-Esedija - on je izgubio svoju jahalicu pa ju je svijet
tražio, ali je niko nije našao. Zarekao se: 'Allaha mi, ako mi Allah ne vrati
jahalicu, nikada neću obavit� namaz! ' Ljudi su opet potražili njegovu jahalicu
i našli je, pa su mu rekli: 'Allah ti je vratio jahalicu, klanjaj! ' Na to je samo
rekao: 'Zakleo sam se i ustrajat ću u svojoj zakletvi! "" Neka čovjek pogleda
kako je ove ljude samodopadljivost navela na glupost pa su svojevremeno bili
izloženi opasnosti, a kasnije su navođeni kao primjer.
Kada bi samodopadljiv ohol čovjek shvatio kakva su svojstva urođena u

njemu i koju ulogu ima bio bi ponizan, svoju bi aroganciju zam� enio blagosti,
a nemir smirenosti. Ahnef b. Kajs, rahimehullah, govorio je: uCudim se: kako
211
se može oholiti onaj ko je dva puta prošao kroz mokraćni kanal! " Opisujući
ljudsku prirodu, jedan pjesnik je spjevao: "O ti koji oholost pokazuješ i svojim
si izgledom zadivljen, pogledaj šta iza sebe ostavljaš, jer to će ti dovoljan
prijekor biti./Da ljudi razmisle o onome što u svojim stomacima drže, ni mlad
ni star ohol bio ne bi./Ima li na čovjeku išta plemenitije od gliive, a na njoj
je stvoreno petero na koje prljavština izlazi:/nos koji slini, uho koje zaudara,
oko iz kojeg suze liju i grlo kroz koje slina prolazi./0 ti koji si stvoren od
zemlje, o ti koji će sutra u njoj biti pojeden i ispijen, od oholosti sustegni se. "
Najveću obavezu da se sustegne od oholosti i kloni samodopadljivosti ima onaj
čovjek koji na ovome svijetu ima veliki ugled i ulogu, jer priliči da takav, zbog
svojih velikih ambicija, mnoštvo i veličinu poduhvata smatra beznačajnim i
malehnim. S tim u vezi, Muhammed b. Alija izjavio je: "Ne treba da častan
čovjek ijednu stvar na ovome svijetu smatra velikom i opasnom, pa da po njoj
postane velik i značajan. " Ibnus-Semmak je rekao Isau b. Musa: "Skromno
držanje u ugledu koji uživaš vrednije ti je od samog ugleda. " Govorilo se da su
riječi: skromnost i ugled sinonimi i antonimi u isto vrijeme.
Brojni uzroci su koji navode na oholost, a najveći jesu: imućnost, moć

i nemiješanje s ravnopravnom kategorijom ljudi. Pripovijeda se da su neki
ljudi slijedili Aliju, radijallahu anhu, pa ih je upozorio: "Udaljite se od mene
toliko da ne čujem topot vaših koraka, jer to kvari srce neukih ljudi. " Isto tako,
neki ljudi su slijedili Ibn Mesuda, radijallahu anhu, na šta je rekao: "Vratite
se! U slijeđenju je poskliznuće za onoga ko slijedi, iskušenje za onoga koga
se slijedi. " Kaj s b. Hazim prenosi da su nekog čovjeka doveli kod Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se silno prepao. Na to je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne uzimaj to tako ozbiljno! ]a sam samo
sin žene koja je jela sušeno meso. " Ove je riječi Poslanik, sail allahu alejhi ve
sellem, izgovorio kako bi dotukao porive oholosti, spriječio samo·dopadljivost,
onemogućio dušu u njenom zlu i spriječio uzdizanje. U tome smislu je predanje
u kojem stoji da je Omer, radij allahu anhu, pozvao na skupni namaz i, kada
su se ljudi sakupili, on se popeo na minber, zahvalio Allahu i pohvalio Ga,
donio salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa potom rekao:
110 ljudi, sanjao sam da čuvam stoku za svoje tetke iz plemena Benu Mahzum,
i neko mi dade pregršt hurmi i grožđica te sam od toga živio tqj tegobni dan. "
Abdurrahman b . Avf reče mu: "O vladaru pravovjernih, Allaha mi, to znači
samo da �i podbacio prema samom sebi. " Omer mu odgovori: �Teško ti se,
Abdurrahamane! Osamio sam se s dušom, i ona mi je poručila: 'O vladaru
pravovjernih, ko je bolji od tebe! ' I htio sam da upozna sama sebe. "
Isto tako, postoje brojni uzroci koji navode na samodopadljivost. Jedan
od najjačih uzroka je učestala pohvala prijatelja i pretjerano hvaljenje laskavaca
koji su licemjerstvo prihvatili kao običaj i doživljaju ga kao korist, koji laskanje
doživljavaju kao prevaru i igru. Kada vide da maloumni ljudi to prihvataju, time
ih obmanjuju, a ovi vjeruju u njihove laži i to iskoriste da bi im se ismijavali.
212
Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo kako neki čovjek

hvali drugog čovjeka, pa mu je rekao: "Umalo ga ne uništi time! Da je čuo
tvoje riječi, nikada ne bi uspio. " Omer, radij allahu anhu, govorio je: "Hvaljenje
je ubistvo. " Ibnul-Mukaffea je izjavio sljedeće: "Onaj koji prihvata pohvalu
isti je kao onaj koji sebe hvali. " Neki su mudraci govorili: "Ko je zadovoljan
time da bude pohvaljen onim što nije pri njemu većje omogućio ljudima da se
njime ismijavaju. " Glede toga prenosi se i sljedeći Poslanikov, sallallahu alej hi
ve sellem, hadis: "Čuvajte se međusobnog hvaljenja, jer to je ubistvo. Ako neko
baš mora pohvaliti brata muslimana, neka kaže: 'Mislim da je takav i takav, a
ni za koga ne tvrdim da je čist pred Allahom! ' " Rečeno je da je Allah, dželle
šanuhu, u prijašnjim knjigama objavio sljedeće: "Čudim se čovjeku o kojem
pozitivno govore a on toga "'lije dostojan - kako se raduje. Čudim se onome o
kome negativno govore a on to zaslužuje - kako se srdi. " Pjesnik je spjevao:
"O neznalice, kojegje obmanula pohvala ljudi, neka neznanje onoga ko te hvali
nikako ne nadvlada tvoje znanje o sebi./Onaj ko te hvali bez znanja govori, a ti ·
od njega bolje znaš šta posrijedi je. "
Dakle, priliči da razuman čovjek uredi svoje stanje, ali da ne isprovocira

svoju dušu, mora je spriječiti u vjerovanju u upućenu pohvalu, utoliko prije
što duša voli biti pohvaljena i željna je čuti pohvalu. S tim u vezi, pjesnik je
spjevao: "Pohvalu želi onaj ko se istakne i ko podbaci, jer ljubavprema pohvali
priroda je čovjekova. " Ako čovjek sebi dopusti utjecaj djetinje pohvale i slijedi
svoju dušu u toj strasti, to će ga preokupirati od pohvalnih vrlina i odvratiti
od usavršavanja datih mu odlika. I ta očita pohvala postat će laž, skriveni
prijekor postat će istina, a kada te dvij e stvari dođu u konfrontaciju, iskrenost
će prevagnuti. Ovo je prevara koju ne može prihvatiti razuman čovjek, njome
se ne može obmanuti čovjek koji je u stanju razlikovati stvari.
Neka čovjek zna da onaj ko mu se želi približiti hvaleći ga - pretjeruje u

tome ako se od njega to prihvati, a susteže se ako se ta njegova pohvala odbaci.
Tada neće dopustiti da ga lij epo mišljenje navede da povjeruje u pohvalu čiju
suštinu on najbolje poznaje, i neka kod njega prevlada optuživanje onoga koji
hvali. Jer, malobrojne su pohvale u kojima je sušta tačnost i istina. Zbog toga
su dobri prezirali upuštanje u hvaljenje drugih ljudi iz straha od pretjerivanja i
čuvajući se od laskanja. Mekhul, rahimehullah, izjavio je: "Resulullah, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: 'Nemojte jedni drugima istraživati mahane, nemojte
se međusobno proklinjati, nemojte se međusobno hvaliti i nemojte se jedni
prema drugima odnositi licemjerno. "' El-Asmei, rahimehullah, pripovijedao
je da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada bi ga neko pohvalio, samo rekao:
��lJahu, Ti me bolje poznaješ od mene samog, a ja sebe bolje poznajem od
njih! Allahu, učini me boljim nego što oni misle da jesam, oprosti mi ono
što oni o meni ne znaju i nemoj me kazniti zbog onog što o meni govore! "
Pjesnik j e spjevao: "Ako čovjeka n e pohvale njegova dobra djela, besmislena
je pohvala riječima, makar iz rječitih usta one izašle. " Ljubav prema pohvali
213
može dovesti do toga da čovjek otvoreno hvali sam sebe, pa previdi misleći
da su ljudi zanemarili njegovu vrijednost i podbacili glede njegovog prava.
Ili da ih prevari pretjerujući u lažnoj hvali, i oni pomisle da su njegove riječi
istina koja se mora slušati i slijediti. Ili zbog naslađivanja i uživanja u slušanju
pretjerane hvale, jer se njegova duša ne može pokrenuti niti može uživati ako
ne čuje poticajnu i ugodnu hvalu koja će ga oraspoložiti. O ma kojem motivu
se radilo, to je očito neznanje i sramotna mahana. Glede toga pjesnik je spjevao
sljedeće stihove:
Nije čast u tome da čovjek sam sebe hvali,
već su djela ta koja pokudu i hvalu donose.
čovjek se ne može uvijek za svojim mišljenjem povoditi,
niti svi trgovci uspješnu trgovinu imaju.
Niti svako tvoju tajnu može čuvati,
niti se svako o stvari datoj na čuvanje zna brinuti.
Treba da se razuman čovjek ravna prema savjetima iskrenih prijatelja čija
su srca čista, koji su čovjekovo ogledalo kada se radi o vrlinama i mahanama.
Priliči da sluša njihova upozorenja glede negativnosti na koje ga je navelo
lijepo mišljenje o sebi, jer oni bolje vide, tačnije rezoniraju; upozorenjem
na negativnosti oni su nadoknadili pribjegavanje pohvali. Enes b. Malik,
radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
sljedeće: "Vjernik je vjerniku ogledalo: kada pri njemu vidi mahanu, ispravi
je. " Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Smilovao se Allah čovjeku koji nas
upozori na naše manjkavosti! " Neko je upitao mudraca: "Voliš li kada te neko
upozori na mahane?" "Da, ali samo ako je iskren ", odgovorio je. Slično se
prenosi u predanju u kojem stoji .da je Omer upitao Ibn Abbasa, radijallahu
anhum: "Sta misliš, koga ćemo postaviti za namjesnika Himsa?" Ibn Abbas,
radijallahu anhu, odgovorio je: "Besprijekornog čovjeka koji će te upozoriti na
grešku " Omer, radijallahu anhu, reče: 'Ti ćeš biti taj čovjek! " Na ovo mu Ibn
.
Abbas, radijallahu anhu, samo reče: "Nećeš od mene imati koristi ako ja o tebi
budem ružno mislio, i ako ti o meni budeš ružno mislio. " U mudrosti stoji: Ko
pokaže svoje mahane već se pohvalio.
Kada čovjek suzbije uzroke oholosti i u potpunosti iskorijeni povode
samodppadljivosti, umjesto oholosti, odlikovat će se skromnošću, a umjesto
samodopadljivosti, umiljavanjem ljudima. I u tome leži jedan od najvećih
uzroka počasti, zadobivanja blagodati, najbolji put prema ljudskim srcima
koja će privoljeti ljubavi, a odvratiti od mržnje. Neki mudraci imali su običaj
kazati: "Ko se sačuva tri stvari postići će druge tri stvari: ko se sačuva rasipanja
postići će ponos; ko se sačuva škrtosti postići će čast; a ko se sačuva oholosti
postići će velikodušnost. " Musab b. ez-Zubejr izjavio je. "Sa skromnosti se
postiže ugled. " U jednoj mudrosti je zapisano sljedeće: Ko je uvijek skroman
ima mnogo prijatelja.
214
Kod nekih ljudi položaj i vlast rezultira lošim ponašanjem koje je dio
njihove pokvarene prirode, a nekim ljudima, opet, to donese vrline na koje ih
potakne čistota njihove prirode. Ovo je zato jer promjenjivost stanja iznosi na
vidjelo skrivene osobine i tajne, pogotovo ako se promjena desi bez postupnosti
i nenadno. Tu je sljedeća izjava mudraca: "Promjenjivost stanja odaje tajne koje
čuvaju ljudi. " Fadl b. Sehl govorio je: "Čovjek koji nad prijateljima bude imao
neograničenu vlast, oholit će se zbog toga, a čija vlast nad prijateljima bude
ograničena, takav će zbog toga biti skroman. " Razmatranje pitanja oholosti
i samodopadljivosti završit ćemo sljedećom izjavom rječitih ljudi: "Kada se
radi o prijateljstvu, ljudi se dijele na dvije kategorije: čovjek koji cijeni djelo
zbog svoje dobrote i čovječnosti, te čovjek koji želi da ga ljudi cijene zbog
djela. Onaj čovjek koji samom sebi pripisuje podbacivanje glede djela samo će
povećati svoju skromnost i radost. A onaj koga se odrekne njegovo djelo samo
će povećati svoju drskost i oholost. "
II. Lijepa narav

Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Zaista vam je Svevišnji Allah izabrao islam za vjeru, pa joj
ukažite počast lijepom naravi i darežljivosti, jer islam može biti potpun samo
uz te dvije stvari. " Ahnef b. Kaj s, rahimehullah, upitao je neke ljude: "Hoćete
Ji da vas izvijestim o najtežoj bolesti?" "Naravno ", odgovoriše. On reče:
"Neprimjereno ponašanje i besraman govor. " Neki mudraci s·u govorili: "Onaj
ko se bestidno ponaša ima tanku nafaku. " I objašnjenje njihove ovakve izjave
očito je. Neki rječiti ljudi rekli su: "Lijepe naravi je onaj čovjek koji u svojoj
nutrini uživa i od kojeg su. ljudi mirni. A ružnog je ponašanja onaj čovjek
od kojeg ljudi doživljavaju neprij�tnosti i koji u svojoj nutrini živi teškim
životom. " Tu je i sljedeća izjava mudrih ljudi: "Prema svojoj porodici odnosi
ne na najljepši mogući način jer je boravak s njima veoma kratak. " Pjesnik je
spjevao: '�o ljudi nemaju lijepu narav, prostranstva im tijesna postanu./Ako
čovjek nije stvoren kao pronicljiv, pa pronicljivost se ne dobija rođenjem. "
Kada čovjek ostvari lijepo ponašanje, stekne mnogo prijatelja, ima malo
neprijatelja, teške stvari postaQu lahke i okrutni ljudi prema njemu, postanu
blagi. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće:
"Lijepa narav i lijep odnos prema komšijama uljepšavaju i produljuju život. "
Neki mudraci imali su običaj kazati: "U lijepoj naravi su riznice nafake. "
Uzrok toga već smo spomenuli: postojanje mnoštva prijatelja koji usrećuju
čovjeka, odnosno mali broj neprijatelja koji čovjeka uništavaju. Odatle je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Među vama najdraži su mi
oni ljudi koji imaju najljepšu narav, koji su najblaži, koji druge ljude pridobijaju
i koje je lahko pridobiti. " Lijepa narav zapravo je da čovjek bude blagog
karaktera, pristupačan, vedrog lica, lijepe riječi i blizak ljudima. Ove osobine
je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo rekavši: "Stanovnik je
215
·� Kultura vjernika na dunjaluku za ahiret �
Dženneta svaki jednostavan, blag, lahak i vedar čovjek. " Granice spomenutih
osobina i mjesto na koje ih treba smjestiti spomenuo je pjesnik u stihu: "Prema
prijateljima ponekad se vedro odnosim a ponekad keder pokazujem, jer vedar
odnos bez kedera nije prikladan. " Pod izrazom keder pjesnik ne podrazumijeva
nepristojnost niti loše ponašanje - to je pokudna i neprihvatljiva mahana - već
podrazumijeva sustezanje i zatvorenost u situaciji u kojoj zaslužuje prijekor
onaj ko pruži pomoć, ko je saglasan sa svojim prijateljem.
Dakle, lijepa narav ima određene granice i prilike u kojima ga treba
pokazati, i, odatle, kada se prekorači ta granica, to prelazi u laskanje, odnosno
kada se pokaže u prilici u kojoj ne treba, to postaje licemjerstvo: laskanje je
poniženje, a licemjerstvo je porok. I onaj ko ima ove dvije pokudne osobine
nema prihvatljive ljubavi, niti iza sebe ostavlja lijep trag. Hakim prenosi od
Džabira, radij allahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Najgori su dvolični ljudi koji jednima dolaze s jednim, a drugima s drugim
licem. " Mehkul prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da
je Resulullah, sallallahu alejhi ve sell em, jednom prilikom rekao: "Nemoguće
je da dvoličan čovjek bude cijenjen u Svevišnjeg Allaha. " S tim u vezi, Seid
b. Urva izjavio je: "Da imam pola Jica i pola jezika, u čemu je velika ružnoća
i nemogućnost govora, draže mi je nego da imam dva lica, dva jezika i dva
različita nastupa. " Pjesnik je spjevao:
Dvoličnost prepusti licemjerima i teži pravom odnosu;
budi zadovoljan da te ljudi vide kao neprijateljem ili prijateljem svojim.
Ibrahim b. Muhammed spjevao je:
Postoji mnogo prijatelja čija ljubav je samo na jeziku,
a koji čovjeka besprijekorno iznevjeri u odsutnosti.
Smije se s tobom u čudu kada ga sretneš,
a kada se rastanete njegove zle strelice te pogađaju.
Isto tako ponaša se dvoličnjak: kada je u čovjekovoj prisutnosti,
nastoji ga zadovoljiti, a kada ode, jad i čemer ti donese.
Lijepa narav i blagost mogu se pretvoriti u zloćudnost i nepristojnost
zbog nenadnih uzroka i neočekivanih pojava koji blagost pretvaraju u tvrdoću,
pristupačnost u odvratnost, a vedrinu u namrštenost. Ovdje imamo sedam
uzroka.
Prvi uzrok je vlast koja utječe na mijenjanje odnosa i odbojno ponašanje

prema ljudima, bilo zbog niske prirode ili zbog tjeskobe u grudima. Rečeno je:
"Ko ne bude imao prijatelja dokje na položaju, bit će ponižen nakon što izgubi
položaj. " Zapisano je: "Poniženje u smjeni sa službe revanš je za nadmeno
držanje za vrijeme položaja. "
Drugi uzrok je smjena s funkcije, i to može pokvariti ponašanje i stjesniti
216
grudi, zbog velike tuge zbog toga ili zbog manjkavosti strpljenja. Humejd
et-Tavil pripovijedao je da je Ammar b. ]asir, radijallahu anhu, smijenjen s
funkcije namjesnika, pa mu je to teško palo. Rekao je: "Bilo je lijepo dok sam
bio namjesnik, a sada se ružno osjećam. "
Treći uzrok je bogatstvo koje navodi na zloćudnost, oholost i loše
ophođenje. Rečeno je: "Ko stekne bogatstvo obično se uzoholi. " Pjesnik Er
Rijaši spjevao je sljedeće stihove:
čovjek se ljuti a zna da će ga imetak oraspoložiti,
jer nije privrženi vjeri i lijepoj naravi.
Ko me upita u vezi s plemenitim ljudima
odgovorit ću mu da najplemenitiji
ljudi jesu oni koji bogatstvo imaju.
Tu su i sljedeći stihovi:
Ako ti od ovog svijeta imetak dođe,
a siromašan si bio,
bogatstvo će otkriti ćud tvoju koja je bila
pod plaštom siromaštva skrivena.
Ono što bogatstvo pokvari pri čovjeku, to siromaštvo popravi. Kutejba
b. Muslim napisao je Hadždžadžu dopis u kojem je stajalo da su se stanovnici
Šama urotili protiv njega. Na to mu je Hadždžadž qaredio da im uskrati
sljedovanje, i on je to učinio pa se njihovo stanje pogoršalo. Zatim su se skupili
i zatražili od njega: "Oprosti nam! " Opet je poslao dopis u vezi s tim, a na to mu
je Hadždžadž odgovorio: '�o smatraš da su se urazumi/i, daj im sljedovanje
koje su prije dobija/i. I znaj da je siromaštvo najveća Allahova vojska kojom
unizuje svakog oholog inadžiju. " Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Da Svevišnji Allah čovjeka nije unizio s tri stvari, ni pred
čim ne bi pogeo glavu: siromaštvom, bolesti i smrti. "
Četvrti uzrok je siromaštvo koje navodi na mijenjanje ćudi zbog stida j
poniženja, ili zbog tuge za bogatstvom koje gaje mimoišlo. Stoga je Vjerovjesni� .
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Samo što zavist nije nadvladala sudbinu, 1
samo što siromaštvo nije postalo nevjerstvo. "
Ebu Temmam et-Iai spjevao je sljedeće stihove:
Najčudnije čovjekovo stanje jeste stvaranje njegovo,
ali se čovjek ipak izgubi ako nastoji u srž proniknuti.
Čovjek se raduje onome što kratko traje,
a strahuje od onoga čemu ide i što je zaliha njegova.
Možda će se čovjek osloboditi svijesti o siromaštvu pothranjivanjem
217
nada makar one bile djelomično tačne. Rečeno je: ��Nada se rijetko kad pokaže
istinitom, međutim, možda će se čovjek na taj način razonoditi, oslobađajući se
brige, i nadajući se priuštiti sebi radost. " S tim u vezi, Ebul-Atahija je spjevao
sljedeći stih: ��Pokreni svoju nadu kad se rastužiš, jer u nadi je odušak. " Tu je
i sljedeći stih: "Noć u kojoj poželiš provest ćeš u nadi, jer nada je glavnica
kapitala onih što samo za bankrot znaju. "
Peti uzrok je briga koja zaprepaštava razum i zauzima srce, i čovjek
je ne može trpjeti, niti se uz njeno prisustvo može obuzdati. ��Briga je kao
otrov", govorili su ljudi. Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: ��Tuga liči
uspavanoj bolesti u tužnom srcu. " Pjesnik je spjevao:
Životje brigama protkan, bez briga se živjeti ne može.
Kad se nešto kraju privede, manjkavosti se tek tada vide.
Kad se kaže da nešto gotovo je, očekuj nestanak njegov.
čuvaj blagodat koja ti je data, jer grijesi potiru blagodati.
čuvaj blagodati zahvaljujući Allahu, jer Allah se brzo sveti.
Ovaj slatki svijet otrov je, a otrov uz saće pojesti se može.
Mnogo nevolja je ljude nenadno zadesilo,
i nisu znali dok ih nije za zemlju prikovalo.
šesti uzrok je bolest koja mijenja ljudsku prirodu kao što mijenja
ponašanje tij ela. U bolesti ćud ne ostaje neporemećena i u njoj se određene
stvari ne mogu podnositi. Pjesnik El-Mutenebbi spjevao je sljedeće stihove:
Okosnica života zdravlje je i mladost, i kad to čovjeku leđa okrene,
nestane ga.
Kad starac uzvikne: 'Uf! ', nije inu život dojadio, već mu je slabost
dosadila.
Ako među ljudima ne nađeš spremnog na smrt, ovome svijetu vratit ćeš
sve što ti je dao,
·
i kamo sreće daje njegova darežljivost škrtost bila!

I posljednji, sedmi uzrok jeste duboka starost, koja utječe na tijelo, a
isto tako, utječe i na ćud. Kako oslabi tijelo pa ne može podnositi fizički napor
koji je moglo podnositi, isto tako oslabi dušu pa ne može podnositi i trpjeti
poremećaj sklada, neslogu i sl. Mensur en-Nemeri spjevao je:
Ponosnoj mladosti nisam u potpunosti pravo dao sve dok nije prošla
i vidjeh da ovaj svijet posljedice nosi. Ovaj svijet neopravdano
moju mladost nije pothranjivao niti je tugovao što se ona ugušila.
O kako je mladost kratko trajala i kako su slatke uspomene
koje je ostavila! Svak,a starčeva ambicija izmakne se i odbaci.
218
Skoro sam od tuge za mladosti presvisnuo,

ali sam kao utjehu činjenicu da život prolazi shvatio.
Dakle, ovo je sedam uzroka koji dovode do mijenjanja ljudske ćudi
općenito, osim što ovdje možemo spomenuti i jedan poseban uzrok koji ima za
rezultat pojavu posebne ružne naravi. Radi se o mržnji, od koje bježi ljudska
duša, i to donosi mržnju i bježanje od onoga što se mrzi, te to ima za rezultat
ružnu narav koja se tiče samo te iste stvari, a ne i neke druge. Isto tako, ako je
ružna narav rezultat određenog uzroka, njeno nestajanje zavisi od nestajanje
toga istog uzroka, i obratno.
III. Stid
Treba imati na umu da su dobro i zlo relativna značenja koja se
raspoznaju po mjerodavnim svojstvima. U arapskim poslovicama, između
ostalog, stoji: Na nepoznatu stvar ukazuje njena vanjština. S tim u vezi, pjesnik
Selem b. Amr spjevao je: ��Čovjeka ne pitaj o njegovom ponašanju, jer na licu
njegovom pokazatelj je dovoljan. " Pokazatelj dobra je duševna smirenost i
stid, a pokazatelj zla je nemir i bestidnost. Stid je veće dobro od toga da bude
samo pokazatelj dobra. A nemir i bestidnost jesu veće zlo od toga da budu
put u zlo. Hassan b. Atijja prenosi od Ebu Umame, radij allahu anhu, sljedeći
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ��Stid i šutnja ogranak su imana, a
bestidnost i hvalisav govor jesu ogranak licemjerstva. " U drugom hadisu stoji:
��Najmrži su mi brbljivci, razmetljivci i hvalisavci. " Ebu Selema prenosi od
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu
alejhi ve sell em, rekao: ��Stid je dio vjerovanja, a vjerovanje vodi u Džennet. A
bestidnostje dio surovosti, a surovost vodi u Vatru. " Neki mudraci su govorili:
��Koga stid odjene, ljudi neće vidjeti njegove mahane. " Neki rječiti ljudi rekli
su: ��Čovjek svoje dostojanstvo održava stidom kao što zasađena voćka opstaje
uz pomoć vode. " Neki rječiti učenjaci, opet, zapisali su sljedeće: ��Čudno je
kako se čovjek ne stidi toga što skoro nikako nema stida, i čudno je kako malo
živi u odnosu na vječnost. " Pjesnik Salih b. Abdulkuddus spjevao je:
Kome nedostaje dostojanstva, nedostaje mu stida,
a nema dobra u čovjeku koji dostojanstva nema.
Dostojanstvo je u stidu, i zato ga čuvaj, jer obilježje plemenitog stidje.
Ne postoji ništa što će onoga ko je lišen stida odvratiti od nepristojnog
niti spriječiti u činjenju zabranjenog: čini ono što hoće i što mu se prohtije.
I upravo je to značenje sljedećeg predanja koje je prenio Šuba od Mensura
b. Rib'ijja, a on od Ebu Mensura el-Bedrija koji je govorio da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: "Ljudi su od
prvih poslanika zapamtili riječi: ' Čovječe, ako se ne stidiš, čini šta hoćeš! '" U
ovim riječima nije podsticaj na činjenje zla - ukoliko čovjek nema stida, što su
219
pogrešno razumjeli neki ljudi koji ne poznaju značenje riječi i način njihove
upotrebe. Navednom hadisu značenjski su slični sljedeći stihovi:
Ako se ne bojiš posljedica koje noći nose i ako se ne stidiš,
onda ono šta želiš čini. Allaha mi, u životu i u ljudima
dobra nema ako se stid izgubi. Čovjek je živ samo dok stida ima,
a drvo je plodno dok lista.
Učenjaci imaju podijeljena mišljenja kada se radi o značenju prethodno

navedenog hadisa. Ebu Bekr b. Muhammed eš-Šasi u djelu Usulil-fikh zapisao
je: 'tznačenje ovog hadisa jeste sljedeće: nepostojanje stida kod bestidnog
čovjeka ima za rezultat da radi ono što hoće i ništa ga od toga ne može odvratiti,
i neka se čovjek stidi, pa će ga stid od toga odvratiti. " čuo sam neke ljude da
prenose od Ebu Bekra er-Razija, Ebu Hanifinog, rahimehullah, učenika, da
je govorio: "Značenje je: kada promisliš o djelima koja si odlučio učiniti pa
zaključiš da ih se ne stidiš jer su lijepa i prihvatljiva, učini .koje hoćeš od tih
djela. " Dakle, Ebu Bekr er-Razi izjasnio se da je stid mjerodavan glede djela.
Oba mišljenja ispravna su, osim što je prvo obrazloženije jer je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, ove riječi izgovorio u negativnom, a ne u pohvalnom
kontekstu. Međutim, prenesen je hadis koji ide u prilog drugom mišljenju, a
to su sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Čini ono šta i
sam želiš čuti, a kloni se onoga šta ni sam ne želiš čuti. " Osim što se ovaj hadis
može protumačiti prema jasnom značenju koje nosi, i otuda bi prvo tumačenje
hadisa: "Ljudi su još od prvih poslanika zapamtili riječi. . . " bilo ispravnije,
tim prije što ne mora značiti da svi Resulullahovi, sallallahu alejhi ve· sellem,
imaju istovjetna značenja. Naprotiv, raznolikost značenja bolje se uklapa i više
ukazuje na rječitost, ako se ta ista značenja međusobno ne isključuju.
. .
Kada je riječ o stidu, treba znati da postoje tri vrste stida: stid od
·
Svevišnj�g Allaha, stid od ljudi i stid od samog sebe.
Stid od Sveznajućeg Allaha ogleda se u izvršavanju . naređenog, a

klonjenju zabranjenog. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Istinski se stidite Svevišnjeg
Allaha! " Neko upita: "Allahov Poslaniče, kako ćemo se istinski stidjeti Allaha,
dželle šanuh u?" On odgovori: "Ko sačuva glavu i ono što ona obuhvata, stomak
i ono što on sadržava, ostavi ukrase ovoga svijeta i sjeća se smrti i ahireta, taj
se istinski stidi Svevišnjeg Allaha. " Ovaj hadis je ujedno jedan od najljepših
savjeta. Ebul-Hasan el-Maverdi, autor ove knjige, rekao je: "]edne noći sam
sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: 'Allahov Poslaniče,
nasavjetuj me! ' On reče: 'Istinski se stidi Allaha, dželle šanuhu! ' Potom je
rekao: 'Svijet se promijenio! ' 'A kako to, Allahov Poslaniče? ', upitao sam. On ·
je odgovorio: 'Gledao sam dijete, a na njegovom licu - radost i stid, a danas, dok
gledam u dječije lice, ne vidim to. ' Zatim mi je Resulullah, sallallahu alejhi ve
220
sellem, oporučio i nasavjetovao me i sve sam shvatio, ali sam to od silne radosti
zaboravio, a volio bih da sam to zapamtio. "Dakle, prije nego što je uputio savjet,
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo je preporučio stid od Allaha,
dželle šanuhu, i rekao da je radost i stid kod djeteta potrla promjena kod ljudi,
a posebno je spomenuo dijete stoga što ono živi prirodno, neusiljeno. Neka je
zato Allahov mir i spas na onoga ko je uputio svoj ummet, često ga upozoravao,
onemogućio njegovo neosnovano pravdanje, kontinuirano ga odgajao i čistio od
poroka. I neka je hvala Svemogućem Allahu, Koji je učinio da se ljudi u svakom
vremenu mogu kloniti Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, zabrana i činiti
njegove zapovijesti. Pomogao nam Allah, dželle šanuhu, da sve ovo prihvatimo
i sretno zadržimo! Prenosi se da je Alkama b. Ulasa, radijallahu anhu, zatražio:
"Allahov Poslaniče, nasavjetuj me! " Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
reče mu: ��Stidi se Svevišnjeg Allaha onako kako se stidiš svog poštovanog
sunarodnjaka! " ! ova vrsta stida dolazi od jačine vjerovanja i čvrstine uvjerenja.
Stoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��Nedostatak stida oblik
je nevjerstva. " Značenje je: nedostatak stida od Svevišnjeg Allaha oblik je
nevjerstva jer iz toga proizilazi suprotstavljanje Njegovim naređenjima. Glede
toga prenosi se i sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sell em, hadis: ��Stid
je poredak imana, i kada se poremeti poredak određene stvari, njegovi sastavni
dijelovi rasprše se i međusobno podijele. "
Kada je riječ o stidu od ljudi, on se ostvaruje sustezanjem od uznemiravanja
i izbjegavanjem javnog govorenja o zlu. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��Ko se boji Allaha susteže se od
činjenja zla ljudima. " Prenosi se da je Huzejfa b. el-Jeman, radij allahu anhu,
jednom prilikom pošao na džuma-namaz, ali je zakasnio i vidio da se svijet
razišao, pa je skrenuo s puta kojim prolaze ljudi rekavši: ��Nema dobra u onome
čovjeku koji se ne stidi ljudi. " Beššar b. Burd ·spjevao je sljedeće stihove:
��Doista svoje srce odvraćam od nečega što srce moje volili dušu skromnosti
ukroćujem, te misleći šta će o meni sutra neprijatelji reći dočekam noći. " I na
ovu vrstu stida potiče izgrađena čovječnost ili ljubav prema pohvali. Odatle
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��Ne ubraja se u ogovaranje
spominjanje čovjeka koji je potpuno izgubio stid. " Iz ovog hadisa slijedi da
se spominjanje takvog čovjeka ne ubraja u ogovaranje utoliko prije što takav
čovjek nema dovoljno dostojanstva i što javno pokazuje naklonjenost strastima,
a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna. Has�n el-Basri prenosi od Ebu
Hurejre, radijallahu anhu, sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem,
riječi: 11Zaista dostojanstvo prati čovjeka dok hoda, ulazi, izlazi, sjedi: ona je
njegov bliski prijatelj i sabesjednik. "
Pjesnik je spjevao:
Između mene i nečasnog djela možda se samo stid ispriječi.
A besraman se čovjek u raznim prilikama kako hoće snalazi.
221
Ako do časti ne držiš, Stvoritelja se ne bojiš i ljudi ne stidiš,
onda čini ono šta hoćeš.
Kada se radi o stidu od samog sebe, on se ostvaruje čednošću i pristojnim
držanjem u samoći. Neki mudraci su govorili: ��Neka se čovjek stidi samog sebe
više nego što se stidi drugih ljudi. " S tim u vezi, neki književnici su ostavili
sljedeći zapis: 11KO u tajnosti uradi djelo kojeg se stidi na javnosti - ne poštuje
sam sebe. " Neki ljudi su pozvali čovjeka čije im je društvo prijalo, ali on nije
prihvatio poziv pravdajući se: 11]učer sam ušao u četrdesetu godinu, i stidim se
svojih godina. " Pjesnik je spjevao:
Sve što učinim u tajnosti istovjetno je onome što učinim u javnosti,
i to je narav moja. Moja djela u mrkloj noći odgovaraju djelima i vedrom
danu.
A ova vrsta stida rezultat je čovjekove vrijednosti i unutarnje čistote.
Kada čovjek ostvari spomenute tri vrste stida, u njemu su se objedinili

uzroci dobra, a potrli uzroci zla, i postao je poznat po vrijednostima i spomenut
po dobru. S tim u vezi, pjesnik je spjevao:
Od nerazboritosti, nepristojnosti i vrijeđanja bližnjih četiri stvari me
odvraćaju:
stid, pripadnost islamu, bogobojaznost i pokornost Gospodaru,
a mogu im štetu nanijeti i korist donijeti.
S druge strane, ako podbaci u jednoj vrsti, zadesit će ga manjkavost u
onoj mjeri u kojoj je podbacio. Drugim riječima, izgubit će proporcionalno
onoliko koliko bi dobio da je tu istu vrstu stida u potpunosti ostvario. Er-Rijjaši
je ostavio sljedeći zapis : ��Pripovijeda se da je Ebu Bekr, radijallahu anhu,
recitirao sljedeće stihove:
Neke želje su manje od drugih koje iznad njih su,
i onu koju učinim pokazateljem izostavljene učinim.
Zaista ljude bez stida i emaneta kao nage među ljudima vidim.
I time ćemo završiti ovu �jelinu.
IV. Blagost i srdžba

Muhamm�d b. Haris el-Hilali pripovijeda da je Džibril došao kod
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ��a Muhammede, donio
� �1. :..r • . • 1').. J•!IL,

. " if/' -:: ::: ::11 .,b:.
• ' l')" y--'
sam ti plemenite ćudi glede ovoga i budućeg svijeta:
.. '.T-' . f ..
o � o � o o
-: _ 1 ..
.. ..
..
222
'Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! '
(El-Earaf, 199)."
Sufjan b. Ujejna, rahimehullah, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu

alejhi ve sellem, po objavi ovog ajeta upitao: "O Džibrile, šta znači ovaj ajet?"
Džibril je odgovorio da ne zna, sve dok ne upita Onoga Koji zna. Opet se vratio
i rekao: "O Muhammede, tvoj ti Gospodar naređuje da održavaš vezu s onim
ko je s tobom prekida, da daješ onome ko tebi uskraćuje i da oprostiš onome ko
ti nanese nepravdu. " Hišam prenosi od Hasana el-Basrija, rahimehullah, da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće:
"Zar ne možete biti poput Ebu Damdama, kojije izlazeći iz kuće govorio: 'Moj
Allahu, ja svoju čast dajem kao milostinju ljudima! "'
S tim u vezi, prenosi se i sljedeći hadis: "Zaista Allah voli blagog
stidljivog čovjeka, a mrzi razvratnog bestidnika. " Tu su i sljedeće Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sell ein, riječi: "Postat će prvak ko je blag, a ko razumije još
će više postići. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: 11KO posije drvo
blagosti požet će plod mira. " Neki rječiti ljudi rekli su: �·čast se najbolje štiti
opraštanjem i ignoriranjem. " Pjesnik je spjevao:
Mnogo volim plemenitu ćud, a mrzim koriti i ukoren biti.
Iz blagosti, opraštam ljudima kad me vrijeđaju,
a najgori ljudi jesu oni koji druge vrijeđaju.
Ko ljude bude uvažavao bit će uvažavan,
a ko ih bude ponižavao, njega neće poštovati.
Dakle, blagost je jedan od najplemenitijih manira i najpreči glede
razumnih ljudi jer je u _ njoj očuvanje časti, tjelesna udobnost i zasluživanje
pohvale. Alij a, radijallahu anhu, govorio je: ��Prva nadoknada blagom čovjeku
jeste to da su ljudi njegovi pomagači. " Definicija blagosti glasi: Ukroćivanje
duše i nedopuštanje rasplamsavanja srdžbe u duši. A na to utječu određeni
poticaju i uzroci.
Postoji deset uzroka koji potiču i navode na blagost, odnosno na

ukroćivanje duše.
Prvi uzrok je iskazivanje samilosti prema neznalicama, i to je dio dobrog

odnosa koji je u saglasnosti s blagim odnosom. U mudrosti stoji: Najobavezniji
vid blagosti jeste samilost prema neznalicama. Neki je čovjek uvrijedio Ebud
Derdaa, radijallahu anhu, na njegove uši, pa mu je ovaj ashab rekao sljedeće:
��čovječe, nemoj pretjerivati u vrijeđanju i ostavi mogućnost za pomirenje.
]er, mi onome ko se od nas ogriješi vratimo time da se glede njega pokorimo
Svevišnjem Allahu. " Neki čovjek je uvrijedio Eš-Šabija, a on je samo rekao:
·�o jesam takav kakvim si me okarakterizirao, neka mi Allah oprosti. A ako
nisam, neka Allah tebi oprosti. " Aiša, radijallahu anha, jednom se prilikom
Z23
žestoko naljutila na slugu, pa se potom smirila i rekla: ��a kako je bogobojaznost
divna stvar! Za svaku srdžbu ona je lijek. " Muavija, radijallahu anhu, dijelio je
plišano platno ljudima pa je nekom starcu dao komad koji mu se nije svidio,
na šta se ovaj zakleo da će njime udariti Muavij u, radij allahu anhu, po glavi.
Otišao je kod Muavije i izvijestio ga u vezi s tim, a Muavija mu je rekao:
��Ispuni svoju zakletvu! I neka starac bude blag prema starcu. "
Drugi uzrok je mogućnost osvete, i to je pokazatelj širokogrudnosti

i povjerenja. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: 'i:\ko se čovjek domogne neprijatelja, neka mu oprosti, izražavajući tako
zahvalnost što ga se domogao. " Neki mudraci su govorili: ''Nije plemtnitost
kazniti onoga ko se ne može odbraniti. " S tim u vezi, neki rječiti ljudi rekli
su: ��Najveći podvig je oprostiti kada čovjek može kazniti, i biti darežljiv u
siromaštvu. "
Treći uzrok je biti visoko iznad vrijeđanja ljudi, i to je pokazatelj čovjekove
dostojanstvenosti i velikih ambicija: ��ad čovjekove dostojanstvenosti jeste i to
da podnosi neprijatnosti kao što posjeduje lijepe manire", govorili su mudraci.
Rečeno je: ��svevišnji Allah je ]ahju, alejhis-selam, nazvao prvakom zato što je
bio blag. " U vezi s ovim uzrokom, pjesnik je spjevao:
Ljudi neće dospjeti do slave makar i plemeniti bili,
sve dok prema narodu ponizni ne budu makar i ponosni bili
i sve dok čovjeka otvoreno ne napadnu, pa im ponosan, a ne ponižen
oprosti.
četvrti uzrok je omalovažavanje onoga ko vrijeđa, i to je vrsta uznositosti
i samozadivljenosti. Pripovijeda se da je Musab b. Abdullah b. ez-Zubejr
jednog dana, pošto je postavljen za namjesnika Iraka, počeo dijeliti darove
vojnicima i naredio svom telalu da pozove: ''Gdje je Amr b. Džurmuz?" 3Neko
kaza: ��Namjesniče, on je daleko pobjegao. " Musab samo reče: 'Zar neznalica
misli da ću ga pogubiti jerje ubio mog oca Abdullaha? Neka se pojavi, i bit će
siguran; neka svoj udio uzme u potpunosti. " I ljudi su to vidjeli kao pohvalnu
uznositost. U tome smislu je stih koji je spjevao neki vladar:
Zar ću mušicu potjerati kad god na mene sleti?
Tada bih i prema mušicama obavezu imao.
Neki čovjek je mnogo vrijeđao El-Ahnefa b. Kajsa, na šta mu ovaj nije
odgovarao, te je čovjek na kraju konstatirao: ��Allaha mi, spriječilo ga je da mi
uzvrati samo to što me smatra beznačajnim. " U tome smislu je sljedeći stih:
Neke ljude njihovi poroci štite, kao što mušicu nečistoća štiti.
Neki čovjek je uvrijedio Ibn Hubejru, rahimehullah, na šta se Ebu Hubejra

3 Amr b. Džurmuz je čovjek koji je ubio Musa bovog oca.
224
samo okrenuo od njega. Čovjek ga je podsjetio: "Na tebe mislim!" '� ja se od

tebe okrećem ", odgovorio mu je učenjak Ibn Hubejra. Tu je i sljedeći stih:
.. .i neka čovjek ide, jer on se o svojoj časti brine.
čast je ta zbog koje se ponos ima, ako čovjek skroman bude.
Amr b. Alij a spjevao je:
Kad te bezumnik uvrijedi, ti mu nemoj odgovoriti,
jer šutnja je od odgovora bolja.
Bezumnik me uvrijedi pa to zanemarim,
a on griješi misleći da nisam mogao da mu odgovorim.
Peti uzrok je stid od posljedica odgovora na uvredu, i ovo je oličenje
duševne čistote i potpune čovječnosti. Neki mudraci imali su običaj kazati:
"Trpjeti bezumnika bolje je nego se spustiti na njegov nivo; zanemariti neznalicu
bolje je nego se s njim poistovjetiti." Neki književnici su ostavili sljedeći zapis:
"Blag ne govori bestidno, niti plemenit izaziva osjećaj usamljenosti." Lekit b.
Z urara spjevao je:
Poručujem plemenu Benu Sa 'd: šta oni imaju sa mnom pa me,
koliko god mogu, nastoje robom učiniti, a ja se oslobađam toga.
Lijepim manirima svjesno vas obmanjujem i laži vam iznosim;
ako mi se besramno obraćate pa me pobijedite,
blago vam se i prijatno vam bilo, jer ste me u besramnosti pretekli.
šesti uzrok je ljubaznost prema uvreditelju, i ovo je rezultat plemenitosti
i ljubavi prema jedinstvu. Neko je sugerirao Aleksandru: ��određeni te ljudi
nipodaštavaju i-klevetaju, mogao bi ih kazniti! " Na tu sugestiju je samo rekao:
��Nakon što ih kaznim imat će više oprqvdanja da me nipodaštavaju i klevetaju. "
I ovo se njegovo djelo smatra oličenjem ljubaznosti i održavanjem jedinstva.
Pripovijeda se da je El-Ahnef b. Kaj s jednom prilikom izjavio i ovo: "Svakoga
ko je pokazao neprijateljstvo prema meni odbio sam na jedan od sljedeća
tri načina: ako je na većem položaju od mene, njemu sam priznao njegovu
veličinu; ako je na nižem položaju od mene, uzdigao sam se iznad njegovog
nivoa; ako mi je ravnopravan, njega sam odbio ljubaznosti. "
Rukovode�i se ovom izjavom, El-Halil je spjevao sljedeće stihove:.
Natjerat ću se na opraštanje svakom ko prema meni pogriješi,
makar njegovi prijestupi brojni bili. Ljudi su samo tri kategorije:
viši, niži i ravnopravan koji se suprotstaviti može.
Položaj onoga iznad priznajem i istinu glede njega slijedim,
a ona se slijediti mora. Prema onome ko je ispod mene uvijek se blago
odnosim,
Z25
makar me ljudi prekoravali, jer tako svoju čast štitim. A prema
ravnopravnom,
kad posklizne ili posrne, ljubazno se nosim, jer ljubaznost umišljenost
pobjeduje.
Sedmi uzrok je zaziranje od vrijeđanja i njegovo onemogućavanje, i ovo
je oličenje pronicljivosti. Pripovijeda se da je neki čovjek rekao Diraru b. el
Ka' kau: "Allaha mi, da jednu kažeš, ja bih ti s deset odgovorio ! " , na šta je Dirar
samo odgovorio: "Allaha mi, da deset kažeš, ja tebi ne bih nijednu rekao! "
Pripovijeda se da je Alija, radijallahu anhu, upitao Amira b. Murru ez-Zuhrija:
"Ko je najgluplji čovjek?" "Onaj ko smatra da je najpametniji ", odgovori Amir.
Alija, opet, upita: "Upravu si. A ko je najpametniji čovjek?" Na ovo je Amir
odgovorio: "Onaj ko se ograniči na šutnju kada se radi o kažnjavanju neznalica. "
Eš- Š abi je jednom prilikom kazao: "Nisam doživio svoju majku da joj činim
dobročinstvo, ali neću nikoga ni vrijeđati pa da on nju vrijeda. " Neki mudraci
imali su običaj kazati: "U ignoriranju je čuvanje časti. " Tu su sljedeći stihovi:
Blagost odvraća bezumnika od uvrede, a u maloumnostije poticaj na zlo,
i ne budi malouman da se kaješ kad pokajanje nimalo koristiti neće,
kao što se obmanuti kaje i od kajanja raspada;
"Reci: ' Iznosi potvore i laži na mene koliko hoćeš, jer, iz svoje blagosti,
pravim se da ne čujem, a uho gluho nij e."'
Osmi uzrok je strah od negativnih posljedica ako se uzvrati istom mjerom,

i ovo je oličenje slabosti, a možda na to ponekad obaveže um i iziskuje ga
pronicljivost. U mudrosti stoji: U blagosti je zaštita od svih poroka. S tim u
vezi, pjesnik je spjevao:
Kad se pobojiš da će neko prema tebi pogriješiti i slaboumno postupiti,
blag budi, jer blag i slabouman istovjetni nisu.
Deveti uzrok je čuvanje nečijeg dobročinstva i obaveznog poštivanja, i
ovo je oličenje vjernosti i održavanja riječi. U mudrosti stoji: Najplemenitijeg
karaktera je onaj čovjek koji je najodgovorniji glede moralnog duga. U vezi
s ovim uzrokom, spjevani su sljedeći stihovi: "Zaista je vjernost obaveza
plemenitog čovjeka, a poroci su posjed nečasnih ljudi./Vidjet ćeš da je plemenit
pravedan prema onima s kojima živi, a- vidjet ćeš da nizak čovjek izbjegava
pravdu. "
Deseti uzrok je spletkarenje i čekanje zgodnih prilika, a ovo je oličenje
prepredenosti. U jednoj mudrosti stoji: Malo izgleda na uspješnu spletku ima
onaj ko pokaže srdžbu. Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: "Srdžba
neznalice ogleda se u riječima, a srdžba pametnog čovjeka u djelima. " Neki
mudraci imali su običaj kazati: "Kada čovjek prešuti uvredu neznalice, dao
mu je opširan odgovor, ili ga je žestoko kaznio. " Ijas b. Katada izjavio je:
226
"Kažnjavamo rukama, blagi smo umno, a vrijeđamo djelima, ne riječima. "

Pjesnik je spjevao: "Velikodušno sustezanje od psovanja niskog čovjeka veća
mu je kazna od uzvraćanja na psovku. "
Dakle, ovo je deset uzroka koji potiču na blagost; jedni su bolji od drugih.
Međutim, ne znači da određeni uzroci, iako su manje vrijedni, imaju negativne
posljedice. Najpreče je da čovjeka na blagost potaknu najbolji uzroci, a blagost
je sva pozitivna. Ako se desi da određeni uzrok nedostaje, tada se radi o
poniženju, ne o vrijednosti, jer smo u definiciji kazali da je blagost ukroćivanje
duše i nedopuštanje rasplamsavanja srdžbe.
Odatle, ako čovjek čuje nešto što izaziva srdžbu pa se ne rasrdi, tada se
radi o poniženju duše i manjkavosti žara. Neki su mudraci govorili: �Trojica
se istinski prepoznaju samo u tri prilike: darežljiv - u teškoći, hrabar - u ratu,
a blag - u srdžbi. " Tu su i sljedeći stihovi: ��Blagi ljudi ne raspoznaju se u
zadovoljstvu, već se u srdžbi raspoznaju "; ��anoga ko tvrdi da je blag ti rasrdi
kako bi ga ispitao, jer blagost se samo u srdžbi raspoznaje. " Pjesnik En-Nabiga
el-Džadi spjevao je u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu
sljedeće stihove:
Nema dobra u blagom čovjeku kojeg na gnjev neko ne potiče,
da čistotu blagosti sačuva, niti ima dobra u neznalici
kojeg u svom podbacivanju blag čovjek ne dopuni,
i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nij e ga osudio zbog ovih riječi.
Č ovjek kojeg ne rasrde stvari koje obično izazivaju srdžbu, i čije je
stanje prije i poslij e toga istovjetno - lišen je sljedećih osobina: hrabr-osti,
samopoštovanja, žara, ljubomore, samoodbtane i osvećivanja, jer okosnica
ovih osobina je srdžba. A kada ih čovjek bude lišen, postane bezvrijedan, pa
ni druge njegove osobine nemaju težine kod ljudi, niti njegova blagost ima
utjecaja na druge ljude. El-Mensur, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio:
"Kada se desi da blagost bude uzrok čovjekove neuravnoteženosti, tada je
opraštanje oličenje nemoći. " S tim u vezi, neki mudraci su govorili: ��opraštanje
kvari niskog čovjeka u onoj mjeri u kojoj popravlja plemenitog. " Amr b. el-As,
radijallahu anhu, govorio je: ��Lijepo se odnosite prema drskima između vas
jer vas oni čuvaju od sramote i poruge. " Musab b. ez-Zubejr kazao je: ��svaki
narod u kojem nedostaje drskih ljudi doživi poniženje. " Glede toga je pjesnik
Ebu Temmam et-Tai spjevao sljedeći stih:
U ratu se stvari dešavaju nepredviđeno;
u bici je drzak ravan hiljadi blagih vojnika.
U prethodnoj konstataciji nije poticaj prihvatanja srdžbe i njenom

povinovanju kada se desi određena stvar koja izaziva srdžbu, jer bi to imalo za
rezultat više poroka nego što odsutnost srdžbe čovjeka lišava pohvalnih osobina.
227
Već, čovjek će, kada se desi nešto što raspaljuje njegovu srdžbu, provalu svoga
bijesa odlučno zadržati, ugasiti gnjev blagosti i onoga ko zaslužuje odmazdu
prepustiti nekom drugom: nije postao onaj koji istom mjerom uzvraća na zlo, a
ostao je dobročinitelj, onaj koji nagrađuje. Arapi su govorili: "U kuću se vraća
ono što iz nje izađe. " Značenje je: ako iz određene kuće izlazi dobro, u nju se
dobro vraća; ako iz određene kuće izađe zlo, u nju se zlo vraća. Ibn Durejd
prenio je sljedeće Ebu Hatimove stihove:
Ako su neznalice makarjednom sigurne da im na zlo zlim nećeš uzvratiti,
tvoja im je čast veliki plijen. Prema njima se odnosi blago, ali ponekad i
grubo
i stavi ih na položaj između neprijatelja i prijatelja.
Ako se prema maloumniku ponašaš kao što se on ponaša,
i ti si maloumnik kao on, blag čovjek nisi.
Nipošto ga ne ljuti napadajući na čast njegovu,
već mu blago laska}, pa ako te učini nemoćnim, onda ga se kloni.
Nekad će te moliti, a nekad se tebe bojati, pa će se prema tebi razborito
odnositi.
A ako već moraš za nepromišljenosti se povesti, onda se neznalicama
potpomogni,
jer to odlučnost znači.
Ovo su najpreciznij i stihovi koje sam čuo glede doziranja blagosti i srdžbe.
Osim što se spomenutom doziranju pribjegava samo onda kada se čovjek mora
družiti s takvim ljudima, odnosno koje ni na koji način ne može zapostaviti i
izbjegavati, bilo da je posrijedi strah od njihovo·g zla ili njihova utjecajnost.
Međutim, kada čovjek nekoga može izbjeći i od njega se udaljiti bez ikakvih
posljedica, preče je ne držati do njega i ispravnije je okrenuti mu leđa.
Ako se čovjek ravna prema uputama koje smo dali, aktiviranjem srdžbe
u sebi zadobit će pohvalne osobine, a sustezanjem od povinovanja srdžbi
izbjeći će poroke, te će upravljati svojom blagosti kada se desi stvar koja inače
izaziva srdžbu, i to u mjeri u kojoj ga neće snaći manjkavost koja čovjeka
snalazi kada izgubi srdžbu, niti će imati višak srdžbe zbog gubljenja blagosti.
Ako bi se desilo da blagost napusti čovjeka pa se preda srdžbi, pogriješio bi
u tome i ne mogao dokučiti najbolje uzroke i povode, zauzeo bi glup stav,
ostao bez razumijevanja, izgubio argument, ostao bez utjehe i izlaza, a pored
svega toga, osjetio bi posljedice u duši u tijelu, i to bi postalo štetnije po njega
nego stvar zbog koje se rasrdio. Neki mudraci imali su običaj kazati: "Ko
bude išao u krajnosti mnogo će pogriještiti. " Pripovijeda se da je Selman el
Farisi upitao Aliju, radijallahu anhum: "Šta će me udaljiti od Allahove, dželle
šanuhu, srdžbe?", na šta mu je Alija odgovorio: "Nesrđenje. " Neki ljudi iz
prvih generacija govorili su da je čovjek najbliži Allahovoj, dželle šanuhu,
228
srdžbi kada se rasrdi. Neki rječiti ljudi rekli su: "Ko se odupre srdžbi oslabil
će spletku onoga ko ga je rasrdio. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis:
"Čovjekove grudi ne može uznemiriti ništa kao srdžba. " Neki čovjek je zatražio
od mudraca da ga nasavjetuje pa mu je ovaj samo rekao: "Ne srdi se! "
I priliči da razuman pronicljiv razborit čovjek j ačinu srdžbe dočeka i

odbije s blagosti i da s razboritosti anulira povode zla i uništi ih, a sve da stekne
vrijedno iskustvo i uživa u sretnom kraju. S tim u vezi, neki književnici zapisali
su sljedeće: "Izazivanjem srdžbe kod nekoga čovjek olakšava pritisak na svoje
nerve. "
Uzrok srdžbe je neprijatnost koju čovjeku nanese neko ko je na nižem
položaju; uzrok tuge je neprijatnost koju mu nanese neko ko je na višem
položaju. Srdžba se pokreće unutar tij ela i izlazi napolje; tuga se pokreće
napolju i ulazi unutar tijela. Stoga tuga može staj ati života, jer je skrivena, a
srdžba ne može, jer se ispoljava. Pošto se srdžba ispoljava, njene posljedice
su napad i osveta, a budući da je srdžba skrivena, njene posljedice su bolest i
potištenost. I to je razlog što tuga vodi u smrt, a srdžba ne vodi, što je ujedno i
razlika između tuge i srdžbe.
Treba znati da postoji nekoliko stvari koje pomažu i smirivanju srdžbe i

njenom preinačivanju u blagost.
Prva stvar je spominjanje Svemogućeg Allaha. To potiče na strah od

Allaha, dželle šanuhu, a strah od Njega - na pokornost, što ga vraća u okrilje
lijepog ponašanja i granice pameti, pa srdžba nestaje. Svevišnji Allah rekao je:
,. � -- ":
� l�� l ..!-u
• , ;;; ;;;
!J
_?.J�� l�--
"A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga ... " (EI-Kehf, 24).
Komentirajući ovaj ajet, !krima je rekao: "Značenje je: kada se rasrdiš,
sjeti se Allaha. " Allah, dželle šanuhu, također je rekao:
-: .-- � l ,.
:, .,; o "' ".
'! .lc. � :WI� �--· .JU:z.:::JI �
"" /'. � ....
<�...lH.J � t,;
� L"-- ,. ;. ,. .
tJ ,. �
�
�
'fl �
"A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište u Allaha, On
uistinu sve čuje i zna." (EI-Earaf, 200)
Značenje Allahovih, dželle šanuhu, riječi: ·� ako te šejtan pokuša na
zlo navesti. . . " jeste sljedeće: ako te pokuša rasrditi. A drugi dio ajeta: "... ti
potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna " znači: Allah čuje nedolične
riječi onih koji ih izgovaraju i zna šta od tebe može odagnati srdžbu. Govori
se da je u Tevratu zapisano sljedeće: "O čovječe, sjeti Me se kad se rasrdiš,
]a ću se tebe sjetiti kad se rasrdim i neću te uništiti s onim koga uništim. "
Pripovijeda se da je neki perzijanski kralj napisao određeni tekst i dao ga svom
ministru rekavši mu: "Kada se rasrdim, dadni mi ovaj zapis. " A u zapisu je
229
stajalo: "Zašto se ljutiš, ta ti si samo čovjek? Smiluj se onima koji su na Zemlji,
smilovat će ti se Onaj Koji je na nebu. " Neki mudraci imali su običaj kazati:
"Ko ima na umu Allahovu, dželle šanuhu, moć neće pribjegavati svojoj moći
čineći ljudima nepravdu. " Abdullah b. Muslim b. Muharib zamolio je Haruna
er-Rešida: "O vladaru pravovjernih, molim te Onim pred Kojim si poniženiji
nego ja pred tobom, molim te Onim Koji je više moćniji da tebe kazni nego što
si ti moćan da mene kazniš, oprosti mi! " I Harun er-Rešid oprostio mu je pošto
ga je Abdullah podsjetio na Allahovu, dželle šanuhu, moć. Prenosi se da se
neki čovjek požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na tvrdoću srca
pa mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio: "Obrati pažnju
na kabur i uzmi pouku iz proživljenja. " Kralj jednog naroda naljutio bi se,
pa su pred njega bacili ključeve mauzoleja nekih drugih kraljeva, i on bi se
smirio: Stoga je Omer, radijallahu anhu, govorio: "Ko se često sjeća smrti bit
će zadovoljan s malo imetka. "
Sljedeća stvar je mijenjanje položaja u kojem se čovjek nalazi, jer to
utječe na smirivanje i nestanak srdžbe. Tako je postupao Me' mun kada bi se
naljutio, odnosno kada bi ga neko hulio. Penijanci su govorili: "Kada se čovjek
rasrdi dok stoji, neka sjedne, a kada se rasrdi dok sjedi, neka ustane. "
Sljedeća stvar je razmišljanje o kajanju i pokuđenoj osveti u koje srdžba
vodi. Ebroviz je svom sinu Širevejhu napisao sljedeće: "]ednom svojom riječi
možeš krv proliti, a možeš i život sačuvati. Tvoje naredbe se izvršavaju, pa
se čuvaj pogrešne riječi kad si ljut, odnosno promjene izraza lica, odnosno
brze reakcije, jer kraljevi kažnjavaju iz moći, a opraštaju iz blagosti. " S tim
u vezi, neki mudraci rekli su: "Srdžba prema onome kome čovjek ne može
nauditi zapravo je nemoć, a prema onome kome može nauditi porok je. " Neki
književnici su ostavili sljedeći zapis: "Neka se čovjek čuva ponosa u srdžbi jer
takav ponos vodi u ponizno pravdanje. " U tome značenju je sljedeći stih:
Kad te u srdžbi ponos snađe, sjeti se pravdanja poniznog poslije srdžbe.
Sljedeća stvar je sjećanje nagrade koja slijedi za velikodušno opraštanje,
i tada svoju dušu, iz želje za nagradom, a iz straha od pokude i kazne, ukroti
i odvrati od srdžbe. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, jednom prilikom rekao: "Glasnik će na Sudnjem danu povikati: 'Čija
je nagrada pala na Svevišnjeg Allaha neka priđe! ', i prići će oni koji su opraštali
ljudima. " Potom je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, proučio sljedeći ajet:
;;l ..- �...... " "- ... ...
�\ � �_;;. \,; �lj � �

" ... a onoga ko oprosti i izmiri se Allah će nagraditi..." (Eš-šura, 40).
Kada se radilo o zarobljenicima iz porodice El-Eša' s, Redža b. Hajva
sugerirao je Abdulmeliku b. Mervanu sljedeće: "Allah ti je dao pobjedu koju si
želio, pa oslobodi čineći ono što Allah voli. " S tim u vezi, prenosi se sljedeći
230
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sell em, hadis: "Dobro je u tri osobine, i ko ih

objedini većje upotpunio svoje vjerovanje: ne dopustiti da zadovoljstvo navede
na neistinu; ne dopustiti da srdžba navede na zapostavljanje istine; i oprostiti
kada se može kazniti. " Neki je čovjek Omeru b. Abdulazizu rekao nekoliko
ružnih riječi pa je Omer, rahimehullah, rekao: "Htio si da me šejtan zavede
ponosom koji uživam kao vladar i da ti sada nešto učinim pa da mi na onom
svijetu vratiš, idi, smilovao ti se Allah! "
Sljedeća stvar je osjećaj simpatije i težnje prema onome na koga se srdi, te
ne smatra daje nešto izgubio ako se naljuti, madaj e to neko zaslužio, već teži slozi
i pohvali. Ibn Ebu Ja'la prenosi od Atilje, a on od Ebu Seida, nJ.dijallahu anhu,
koji je govorio da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom
rekao sljedeće: "Svakome ko oprosti samo se poveća ponos, zato oprostite,
i Allah će vas učiniti ponosnim. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Plemeniti ljudi
obično ne žure sa osvetom, a uvjet plemenitosti nije uskraćivanje povlastica. "
Me' mun je jednom prilikom rekao Ibrahimu b. el-Mehdiju: "Savjetovao sam se
u vezi s tobom, i sugerirano mije da te pogubim. Zaista sam zaključio da je tvoj
pložaj iznad zločina koji si počinio, i odustao sam od pogubljenja zbog tvoje
časti koja se mora poštovati. " Ibrahim je odgovorio: "Vladaru pravovjernih, onaj
ko tije dao taj savjet učinio je to prema običaju koji se slijedi u politici, osim što
si odlučio da oprostiš, što koja je u tvom naviknutom duhu. Ako kazniš, mnogo
je sličnih tebi, a ako oprostiš, niko ti nije sličan. " Potom je Ibrahim spjevao
sljedeće stihove:
Tvoje dobročinstvo pobilo je moje opravdanje pred tobom,
za ono što sam učinio nisi me korio ne prebacivao.
Znao si o meni te u moju korist je kod tebe pravedan svjedok
koji istinu govori posvjedočio.
Ako dobročinstvo koje si mi učinio poreknem,
onda sam poročan, a još u okrilju plemenitosti tvoje uživam.
Pravedno opraštaš i pravedno kažnjavaš,
i neka te kao onoga ko oprašta i kažnjava ne izgubimo.
V. Iskrenost i laganje
Svevišnji Allah, Onaj Koji Čiji je govor najistinitij i, rekao je:
?�-...) \ �
.) l\..)- .JJ \ J8J� �
o �,.... jio/j "'"J"
·
""
�// /
�
-:
/ . {
" ...pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu
govore prizvati! " (Alu Imran, 61)
�}.�LSJI � �j� � \ �li\ ��}: ':J 0:�1 y�l �fo._ G�

231
"Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju,
i oni su pravi lažljivci." (En-Nabi, 105)
Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem, jednom prilikom
rekao Hasanu b. Aliji, radij allahu anhu: "Ostavi ono što tije sumnjivo, a prihvati
ono što ti nije sumnjivo. Zaista je u laži nemir, a u istini je smiraj. " Također se
prenosi sljedeći hadis: "Smilovao se Allah čovjeku koji dovede u red svojjezik,
obuzda svoje prohtjeve, natjera se da govori istinu i odvikne se od besmislica! "
Safvan b . Sulejm pripovijedao je: "Neki je čovjek upitao Poslanika, sallallahu
alejhi ve selJem: 'Može li se desiti da vjernik bude kukavica?' 'Može ', odgovori
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. čovjek ponovo upita: 'Može li se desiti
da bude škrtac?' 'Može ', opet odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem. Isti čovjek upita: i\ može li se desiti da bude lažac? ', na šta Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: 'Ne može. "' Komentirajući
"
�
" · "· � �" l": ':}�
Allahove, dželle šanuhu, riječi: o � o 0 o ",
I L.. L:IL "'., � l l - ,

"I istinu s neistinom ne miješajte . . " (El-Bekara, 42),
.
Ibn Abbas, radij allahu anhu, rekao je: "Značenje je: ne miješajte istinit
govor i laž. " U mudrosti stoji: Lažac je kradljivac, jer kradljivac krade imetak,
a lažac krade čovjeku razum.
Neki mudraci imali su običaj kazati: "Nijemostje bolja od lažnog govora,
a iskrenost je prvi znak sreće. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Iskren čovjek je
čuvani prijatelj, a lažac je bezvrijedan i ponižen. " S tim u vezi, neki književnici
zapisali su: "Najbolje oružje je istina, a najbolji saveznik jeste istinit govor. "
Pjesnik je spjevao:
Kad promisliš, čovječnost i ljepotu najviše laganje uništava,
u njemu dobra nema, ta ono ljudsku vedrinu najviše poništava.
Laž je majka svakog zla i osnova svake pokude, zbog kobnih posljedica
i ružnih rezultata. Naime, laž ima za rezultat nemimet, prenošenje tuđih riječi,
nemimet vodi u mržnju, mržnja u neprijateljstvo, a uz neprijateljstvo nema
sigurnosti niti udobnosti. Zato se govorilo: "Ko ne govori istinu nema mnogo
prijatelja. "
Istina i laž odnose se na ono što s e već desilo, dočim se izvršenje i
neodržavanje obećanja odnose na budućnost. Istina je obavijest o nečemu
onako kako se desilo. A laž je obavijest o nečemu onako kako se nije desilo.
Postoje razlozi koji potiču na istinu, a postoje i razlozi koji potiču na laž.
Razlozi govorenja istine neizbježni su sami po sebi, dočim su razlozi laganja
trenutni i abnormalni, tim prije što na govorenje istine potiče razum, a i Šerijat
to obavezuje i potvrđuje, dočim laganje razum isključuje, a Šerijat zabranjuje.
Odatle je moguće da se istinite vijesti prošire i prenesu kao mutevatir-vijesti,
232
za razliku od lažnih vijesti, one se ne mogu proširiti koliko mogu istinite. Ovo
je zato jer je podudarnost ljudi u prenošenju istine, odnosno u prenošenju laži
zapravo podudarnost u razlozima. A moguće je da se veliki broj ljudi podudari
u razlozima prenošenja istine; broj ljudi koji se ne može saglasiti i složiti na
laži primi određenu vijest i prenese je, pa to iziskuje da čovjek povjeruje u
nju jer su razlozi prenošenja korisni, a moguće je da se ljudi podudare glede
korisnih razloga. S druge strane, nemoguće je da se veliki broj ljudi podudari u
prenošenju laži jer su razlozi nekorisni, čak mogu biti štetni, i nije uobičajeno
da se veliki broj ljudi podudari u nekorisnim razlozima. Rezime: ljudi se mogu
podudariti u prenošenju istine jer se podudaraju njihovi razlozi, a ne mogu se
podudariti u prenošenju laži jer se ne mogu podudariti njihovi razlozi. Rekli
smo, istina i laž imaju svoje razloge i povode, i stoga ćemo obavezno spomenuti
one koji nam naumpadnu.
Prvi povod govorenja istine jeste utjecaj razuma, jer on iziskuje

odvratnost laganja, posebno ako se laganjem ne pribavlja korist, odnosno ne
otklanja šteta. Razum potiče na lijepa djela, a sprečava činjenje odvratnih djela.
Hiperbola koju koriste i preporučuju pjesnici (a koja je otvorena laž) ne smatra
se odobravanjem laži od razuma. Primjer za ovo jeste stih koji mi je, prenoseći
od nekog pjesnika, spjevao El-Ezdi:
U mislima sam ga predstavio i na njegovom licu je ostao trag mojih misli
i s njim sam se rukovao, što ga je zaboljelo i na prstima njegovim ranu
ostavio.
Pored moga srca kao misao prošao je pa sam ga ranio,
a ne vidjeh nikad ono što misli moje raniše.
Primjer za to su i stihovi El-Abbasa b. Ahnefa, iako su manje hiperbolični
od prethodnih:
Izuzetno lijepim rukopisom napisao sam, a ona me opet upita:
'Zašto nisi arapsko pismo dželil upotrijebio? '
Odgovorih joj: 'Iscrpljen sam, a vješto pisanje povećalo je moju
iscrpljenost.
Dakle, u navedenim stihovima su upotrijebljeni hiperbola i poređenje,
iz čega se vidi bogatstvo i umijeće pjesništva; stanje u kojem su spjevani ide
u prilog tome da se ne radi o laži. Upotreba ovih stilskih figura u pjesništvu
preporučeno je, to razum ne osuđuje, a on osuđuje laganje.
Sljedeći povod je privrženost vjeri, koja naređuje govorenje istine, a

zabranjuje laganje. Razlog je tome nemogućnost da Š erijat dopusti ono što
razum isključuje. š taviše, kada se radi o tome da razum zahtijeva zabranu
laganja, Šerijat je to još više potvrdio: Šerijat zabranjuje laganje makar ono
pribavila kakvu korist, a odvratilo od štete, dočim razum iziskuje zabranu
Z33
one laži kojom se ne pribavlja nikakva korist, odnosno kojom se ne otklanja
nikakva šteta.
Sljedeći povod je dostojanstvo, jer ono navodi na iskrenost, a odvraća

od laži. Dostojanstvo ponekad spriječava djelo u kojem postoji određena doza
averzije, pa je preče da spriječi u činjenju odvratnog djela.
Sljedeći povod je čovjekova ljubav prema pohvali i čuvenosti po istini,

da se njegove riječi uvij ek prihvataju i da ga ne sustigne prijekor. S tim u
vezi, neki rječiti ljudi rekli su: ��Neka se čovjek vraća istini i neka uvijek teži
istinoljubivosti, jerje istina najbolji saveznik, a istinoljubivostje najbolji drug. "
Pjesnik je spjevao:
Navikni jezik da istinu govori pa ćeš u njoj uživati,
jerjezik je vješt u onome na šta ga čovjek navikne
i zadužen da se ravna prema dobru ili prema zlu,
ovisno o tome čemu ga čovjek nauči,
i neka dobro gleda na šta će ga naviknuti.
Kao što postoje razlozi i povodi za istinoljubivost, isto tako postoje
razlozi i povodi laganja.
Prvi povod laganja jeste pribavljanje koristi, odnosno otklanjanje štete.
Neki ljudi u laganju vide veću sigurnost i dobit pa, samoobmanjeni i samilosni
prema svojim težnjama, dopuštaju sebi laganje. Ponekad je laž daleko od onoga
čemu se čovjek nada, blizu onoga od čega strahuje, jer ružno ne može postati
lijepo, niti se zlo može preinačiti u dobro: u čekinjama se ne bere grožđe, niti
se u vinogradu beru gorke tikvice. Kada se radi o laganju, prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Trudite se da
govorite istinu, makar u tome vidjeli propast, jer je u istini spas. A klonite se
laži, makar u njoj vidjeli spas, jer je u laži propast. " Omer, radijallahu anhu,
govorio je: "Draže mi je da me istinoljubivost unizi - a to se rijetko desi - nego
da me laž uzvisi - a i to se rijetko desi. " Neki mudraci imali su običaj kazati:
"Istinoljubivost spašava čovjeka, makar je se bojao; laž uništava čovjeka,
makar u njoj osjetio sigurnost. " El-Džahiz je zapisao sljedeće : "Istinoljubivost
i poštenje tandem su, a strpljivost i blagost tandem su - sve to upotpunjuje
vjeru i donosi prosperitet na ovome svijetu. Dočim su njihove suprotnosti uzrok
razjedinjenosti i osnova svakog nereda. "
Sljedeći povod je preferiranje da izlaganje i govor budu ugodni i
zanimljivi. Kada ne nalazi ugodnu i zanimljivu istinu, čovjek sa zadovoljstvom
posegne za laži čija čuda ne prestaju niti ugodnosti nestaju. I ovaj povod laganja
gori je od prethodnog jer proizilazi iz poniženja duše i niskih ambicija. Opet
ćemo se pozvati na El-Džahizove riječi: "Svako ko laže čini to zbog toga što je
u sopstvenim očima bezvrijedan. "
234
S tim u vezi, Ibnul-Mukaffea je govorio: "Neka čovjek ne potcjenjuje

puštanje neistinite vijesti makar i u šali, jer takva vijest brzo onemogući istinu. "
Sljedeći povod je laganje s ciljem osvete prema neprijatelju i zluradosti.
Neki ljudi lažu na svoje neprijatelje, iznoseći na njih potvore i pripisujući im
ogavna djela. štaviše, smatraju da je u sramotnom laganju na neprijatelje uspjeh
i vid ubojitog oružja protiv njih. I ovaj povod laganja gori je od prethodna
dva, utoliko prije jer su u njemu objedinjeni sramotno laganje i nanošenje zla.
Upravo se zbog toga u islamu ne prihvata čovjekovo svjedočenje protiv onoga
s kim je u neprijateljstvu.
Sljedeći povod je često laganje, što čovjeku postane običaj i povinuje

se tom, pa mu je, i kada bi to htio, teško se kloniti laganja, jer kaže se da je
običaj zasebna priroda. Neki mudraci su govorili: 'Teško će ostaviti laž onaj
kome se ona osladi. " U mudrosti stoji: Svaka obaveza koja se nametne Jažljivcu
naposljetku ga pobijedi.
Treba znati da se lažljivac, prije nego što se dokaže njegova laž, raspoznaje
po određenim pokazateljima. Između ostalog, laž se može zaključiti na osnovu
činjenice da lažac ne razlikuje između hadisa koji mu se kaže (i on ga ponovi)
i verzije hadisa koju je on naveo.
Sljedeći pokazatelj je činjenica da se takav čovjek lahko može navesti na

sumnju u hadis, čak toliko da je skoro spreman revidirati stav s tim u vezi, a da
ga se nije navelo na sumnju, on ne bi posumnjao.
Sljedeći pokazatelj je činjenica da se takav čovjek onemogući i saplete

kada neko ponovi njegove riječi, te nema sigurnost u svoj neistiniti argument.
Stoga je Alija, radijallahu anhu, gevorio: "Stanje Jašca slično je fatamorgani. "
Sljedeći pokazatelj je pojava sumnje i poniženja koji se očituju na lašcima

i onima koji govore neutemeljeno. Ove stvari čovjek ne može odstraniti od sebe
zato što je čovječija priroda pala pod njihov utjecaj. Neki mudraci imali su
običaj kazati: "Oči više odaju nego riječi. " Glede toga neki rječiti ljudi rekli su:
"Na licima se vide tajne koje ljudi skrivaju. " Tu su i sljedeći stihovi:
U očima njihovim vidiš ono što grudi skrivaju,
jer oči pogledom tajne ljudf�e odaju.
Kada čovjek postane označen kao lažac, njemu se pripisuju čudne laži i
na njegovu laž se dodaju mnoge nečuvene informacije, i lažac postaje onaj na
koga se laže, te na taj način objedini sramotu laganja i trpi štetu laži koja se
iznosi protiv njega. Pjesnik je spjevao:
Lašcu je dovoljno zla samo u dijelu onoga što mu se pripisuje;
kad laž od drugog čovjeka potekne, njemu se pripiše.
235
štaviše, kada takav čovjek teži istini, bude optužen; kada se sustegne od
laži, ljudi ga utjerivaju u laž: niko mu ništa ne vjeruje i niko nije siguran da
neće donijeti nečuvenu laž. U stihovima stoji sljedeće:
Kad lažac po laži postane poznat,
niko mu ništa neće povjerovati makar i istinu zborio.
Laščeva mahana jeste što laž svoju zaboravlja,
a iskren čovjek svoje riječi pamti.
Postoje hadisi u kojima se dopušta laganje u ratu i kada se radi o
pomirenju ljudi, ali kao dvosmislena, mnogoznačna informacija, a ne otvorena
laž, jer je nemoguće da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopusti očito
laganje, jer je u tome izazivanje averzije; samo je moguće da to dopusti kao
davanje dvosmislene, mnogoznačne informacije. Naime, kada se Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, umotao u ogrtač i odvojio od ashaba, neki čovjek
ga je upitao: "Od čega si ti?"4, na šta je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
odgovorio: "Od vode ", dvosmisleno odgovorivši na pitanje u vezi s porijeklom,
i čovjek koji je pitao stekao je dojam da se radi o plemenu koje se pripisuje
vodi, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, htio je reći da je od vode
od koje je stvoren čovjek: uspio je zatajiti svoje porijeklo a ujedno odgovoriti
istinu. U tome se smislu pripovijeda da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, pratio
Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na putu hidžre, pa su ih presreli neki
Arapi koji su poznavali Ebu Bekra, ali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
nisu. Upitali su: "O Ebu Bekre, koje ovaj čovjek?" Na to je odgovorio: "Vodič
koji mi ukazuje na put. " I oni su pomislili da se radi o vodiču u geografskom
smislu, a on je mislio na vodiča koji upućuje na put dobra, pa je i Ebu Bekr,
radijallahu anhu, rekao istinu, a vješto sakrio pravo značenje svojih riječi. Kada
je riječ o dvosmislenom govoru, prenosi se sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu
alejhi ve sellem, hadis: "U aluziji je izbjegavanje laži. " Omer, radij allahu anhu,
govorio je: "U aluziji je određena širina koja čovjeka zaklanja od laganja. "
Komentirajući Allahove, dželle šanuhu, rij eči:
o / /
.. ". ....J �,
::... J .b:. l �
.. ." ... �
;} J IJ
"Reče·: 'Ne karaj me što sam zaboravio "' (El-Kehf, 73), ...
neki mufesiri su zapisali: "Musa, alejhis-selam, nije zaboravio, već

je posegnuo za aluzijom. " Izlaganje o aluziji završit ćemo sljedećom Ibn
Sirinovom, rahimehullah, izjavom: "jezik je bogatiji od toga se mora otvoreno
lagati. "
Također treba znati da postoji istina koja ima status laži glede ogavnosti
i sramote, čak je i veća uvreda i šteta u njoj od laži. Radi se je o ogovaranju,
prenošenju tuđih riječi i ocrnjivanju ljudi.
4 Tj. od kojeg si plemena. (op. prev.)
236
Ogovaranje je pronevjera i osramoćivanje koji se pojavljuju uslijed
�
� �\
zavisti i određenog vida izdaje. Allah, dželle šanuhu, rekao je:
.)\ �..G- 1 �\ � P: � ':lj

� � ,. J � � � � J J" � J .... ,.o ,.
� jš"�
" ... i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede
meso umrlog brata svoga " (EI-Hudžurat, 12).
...
Značenje je: kao što je zabranjeno njegovo meso poslij e smrti, isto
tako, zabranjeno je njegovo ogovaranje za njegovog života. Prenosi se da su
dvij e žene pastile za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ali su
često ogovarale ljude. Kada je o tome obaviješten, Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, konstatirao je: "Pastile su od onoga što im je u osnovi dopušteno,
hraneći se onim što im je zabranjeno " Esma b. Jezid prenijela je da je Allahov
.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Allahovo je, dželle

šanuhu, pravo poštedi kazne u Vatri onoga čovjeka koji stane u odbranu časti
svoga odsutnog brata. " Adi b. Hatim, radijallahu anhu, kazao je: "Ogovaranje
je praksa niskih ljudi. " Hasan el-Basri, rahimehullah, govorio je sljedeće:
"Ogovaranje je predmet razgovora u kojem žene uživaju. " Neki čovjek je
zamolio Ibn Sirina, rahimehullah: "Ogovorio sam te, dopusti mi svoj oprost! "
Na to je Ibn Sirin samo odgovorio: "Ne mogu ti dopustiti ono što je Allah,
dželle šanuhu, zabranio. " Ibnus-Semmak govorio je: "Ne pomaži ljudima
protiv sebe ogovarajući ih. " Pjesnik je spjevao:
Ne istražuj skrivene mahane drugih ljudi da Allah tvoje nedostatke ne
pokaže!
Kada spomenuti budu, njihove vrline spomeni i nikome ne pripisuj svoje
mahane.
Možda će onaj ko ogovara posegnuti za opravdanjem da govori istinu
i javno upozorava na griješenje, dokazujući to hadisom koji se prenosi od
Vjerovjesnika, sallallahu alej hi ve sell em: "Razgovaranje o tri kategorije ljudi ne
smatra se ogovaranjem: o nepravednom vladaru, onome ko konzumira alkohol i
čovjeku koji javno griješi. " I takav se otuđi od istine i lijepog ponašanja jer je,
iako govori istinu ogovarajući, osramotio onoga o kome govori, a bilo je preče
da čuva njegovu čast, i na javu iznio djela onoga ko ih čini u tajnosti i ko ih
javno čini. Takvo nešto čovjeka može navesti da obznani, na javu iznese ono
što je sakrivao i u sebi zadržavao, te na taj način pokvari svoj kodeks ponašanja
a da od toga niko nema koristi. Neko je upitao Enuširvana u kojem čovjeku
nema dobra, na šta je odgovorio: "Ne znam da ima ikakvog dobra u čovjeku
koji mi nanese štetu ne pribavivši nekome drugom korist, odnosno onaj čovjek
koji nekome drugom nanese štetu ne pribavivši meni korist. " U mudrosti
stoji: Ne iznosi mahane koje je sakrio Poznavalac tajni. Ala b. Abdurrahman
prenosi od svog oca Abdurrahmana, a on od Ehu Hurejre, radijallahu anhu,
da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitan u vezi s ogovaranjem pa
237
je odgovorio: "Ogovaranje je da kažeš o svom bratu ono što je pri njemu; ako
istinu kažeš, već si ga ogovorio, a ako izneseš neistinu, onda si ga većpatvorio. "
1"'�/· l'Y•r-:.
�
/ / o.- · "' " o.- o /. O / �.... l � / � -: ..Ul
.) 1 � iY � iY _;>e--:. � 0!- / \� :;"'·1
J , � ..�
�/ �
�
"O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni

bolji od njih " (El-Hudžurat, ll),
...
Abdurrahman b. Zejd rekao je: "Ajet se odnosi na ruganje onome ko

javno čini grijehe. " Ne ka žena je ušla u Poslanikovu, sallallahu alej hi ve sellem,
sobu pitajući u vezi s nečim, i kada je izašla, Aiša, radijallahu anha, zaključila
je: "Kako je malehna! "Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sell em, upozorio ju je:
"Polahko, ne ogovarajje! "Aiša, radij allahu anha, pokušala je objasniti: 1'Allahov
Poslaniče, samo sam rekla ono što je pri njoj. " "Naravno, jer da to nije bilo pri
njoj, onda bi to bila potvora ", konstatira Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Neko je upitao jednog književnika u vezi s osobinama niskih ljudi pa
je odgovorio: "Dok je odsutan, nizak čovjek istražuje tuđe mahane, a dok je
prisutan, ogovara svijet. " Kada se radi o hadisu: "Razgovaranje o tri kategorije
ljudi ne smatra se ogovaranjem: o nepravednom vladaru, onome ko konzumira
alkohol i čovjeku koji javno griješi ", on se odnosi na osuđivanje njihovih
nedjela, a osuđivanje nije ogovaranje jer je to odvraćanje od zla, i postoji razlika
između osuđivanja onoga ko javno čini zlo i ogovaranja onoga ko ga tajno čini.
Prenošenje tuđih riječi veće je zlo, veća niskost i veća prevara od

ogovaranja. Zatim, prenošenje tuđih riječi vodi u prekidanje odnosa onih koji
ih održavaju i međusobnu mržnju voljenih. Š ehr b. Havšeb prenio je od Esme
b. jezid, koja je prenij ela sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem,
riječi: "Hoćete li da vas izvijestim o najgorim ljudima među vama?" "Naravno,
Allahov Poslaniče", odgovoriše prisutni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, reče: "Najgori među vama jesu oni koji prenose tuđe riječi, unose
smutnju među voljene i oni koji istražuju tuđe mahane. "
Muhammed b. Amr prenosi od Ebu Seleme, a on od Ebu Hurejre,
radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće:
11Proklet je svaki dvoličnjak, proklet je svako ko dvolično govori, proklet je
svako ko ljude zavađa, proklet je svaki prenositelj tuđih riječi i prokletje svako
onaj ko prebacuje zbog učinjenog dobročinstva. "
Kada se radi o kattatu, prenositelju tuđih riječi, neki učenjaci smatraju da
se to odnosi na čovjeka koji prisustvuje određenom sijelu i razgovara s ljudima,
pa poslije prenosi njihove riječi. Riječ kattat također se odnosi ria čovjeka koji
krišom prisluškuje nečiji govor pa ga prenosi. U mudrosti stoji : Prenošenje
tuđih riječi ubitačno je oružje. U vezi s tim, neki književnici su ostavili sljedeći
zapis: 11Po zemlji ne hodi gori čovjek od klevetnika. "
238
Ocrnjivanje ljudi gore je od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi, tim prije

što je u tome, pored pokudnog ogovaranja i niskog prenošenja tuđih riječi,
prisutno obmanjivanje glede časti, imetka, položaja i prilika. Ibn Kutejba
prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uu Džennet neće
ući dejjus, čovjek koji nema ljubomore i kala ', čovjek koji kleveta ljude. "
Dejjus j e čovjek koji sastavlja muškarce i žene, a nazvan j e tim imenom stoga
što ih nastoji sastaviti. A kala ' je čovjek koji kleveta ljude kod vladara, a on je
nazvan tim imenom zato što kod vladara kleveta ljude od ugleda, sve dok ne
uprlja njihovu čast. Neki mudraci su govorili: uKlevetnik se nalazi između dva
ogavna pložaja: ili govori istinu i time pronevjeri emanet, ili laže i time uništi
svoje dostojanstvo. " Tu je i sljedeća izjava mudraca: ulstinoljubivost uljepšava
svakog čovjeka osim klevetnika, jer je takav čovjek gori i veći grešnik ako
govori istinu. " Neki rječiti ljudi rekli su: uPrenošenje tuđih riječi niskost
je, a klevetanje je pokvarenost. Te dvije stvari su okosnica prevare i svakog
zla. Neka se zato čovjek kloni puteva koji vode u to i neka se kloni takvih
ljudi. " Fadl b. Sehl naišao je na zapis čovjeka koji ga je klevatao, i u njemu
pročitao sljedeće: usmatramo da je prihvatanje klevetanja veće zlo od samog
čina klevetanja, jer je klevetanje vid posredovanja, a držimo da je prihvatanje
klevetanja vid njegovog dopuštanja. Zato se čuvajte klevetnika jer on čini
grijeh, makar istinu govorio, tim prije jer ne drži do časti niti do vrijednosti. "
Aleksandar je upitao čovjeka koji mu je pokušao oklevetati drugog čovjeka:
uSlažeš li se da prihvatimo tvoje riječi protiv njega pod uvjetom da prihvatimo
ono što on kaže protiv tebe?" uNe slažem ", odgovorio je taj isti klevetnik. Na
to mu je Aleksandar preporučio: usustegni se od zla, pa će se zlo sustegnuti od
tebe. " Pripovijeda se da je Svevišnji Allah objavio Musau, alejhis-selam: "U
tvojoj zemlji postoji klevetnik, ali te neću izvijestiti o njemu. " Musa, alejhis
selam, zamolio je: uMoj Gospodaru, ukaži mi na njega kako bih ga istjerao! "
"O Musa, ]a mrzim prenošenje tuđih riječi, pa zar ću klevetati! ", odgovori mu
Allah, dželle šanuhu.
VI. Zavist i suparništvo

Treba znati da je zavist pokudna osobina koja štetno utječe na tijelo i
uništava vjeru. Štaviše, Svevišnji Allah naredio je utjecanje od zla zavisti:
� \ �/..\ -L.. .- /:. �)/

" / l>- r
/
.
" ... i od zla zavidljivca kada zavist ne krije!" (EI-Felek, 5)

O tome koliko je zavist zlo, da i ne govorimo. Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao : uMeđu vas su
se uvukle bolesti prijašnjih naroda: mržnja i zavist koji uništavaju vjeru, a ne
samo čovjeka. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je Muhammedova duša, nećete
vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas izvijestim
o stvari zbog koje ćete se, ako je budete prakticirali, voljeti? - Širite selam
239
među sobom. " Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom je hadisu objasnio
opasnost zavisti, rekao je da ga međusobna ljubav isključuje i da selam potiče
na ljubav. č asni Kur' an potvrđuje ovu konstataciju. Svemogući Allah je rekao:
� �j �lš�jl� 4.) � <$�1 �� ;� 8;1

"Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj
postati " (Fussilet, 34).
...
Komentirajući ajet, Mudžahid je rekao: "Značenje je: na zlo selamom

uzvrati. JJ U stihu stoji: "Ljudi će bez međusobne ljubavi ponekad živjeti pa
će ljubav mir i blagost probuditi. " Neki sljedbenici ispravne tradicij e govorili
su: "Zavist je prvi grijeh koji je učinjen na nebesima i prvi grijeh učinjen na
Zemlji. JJ (Pod sintagmom prvi grijeh koji je učinjen na nebesima misli se na
Iblisovu zavist prema Ademu, alejhis-selam, a pod sintagmom prvi grijeh koji
je učinjen na Zemlji misli se na Kabilovu zavist prema Habilu, sve dok ga zbog
toga nije ubio.) Neki mudraci su govorili: "Niko neće rasrditi čovjeka koji je
zadovoljan Allahovom, dželle šanuhu, odredbom, a nikome neće pozavidjeti
čovjek koji je zadovoljan s onim što mu je dato. JJ Neki rječiti ljudi rekli su:
"Ljudi se dijele na dvije kategorije: zavidnike i one kojima se zavidi; a na svakoj
blagodati čovjeku neko zavidi. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis:
"Nismo vidjeli nijednog nasilnika sličnijeg onome komeje počinjena nepravda
od zavidnika: često uzdiše, mnogo se brine i smeten je. " Rukovodeći se ovom
izjavom, pjesnik je spjevao: "Zavidnik nepravednik uvijek je u nesreći, onaj
ko ga vidi misli da mu je nepravda učinjena;/čestim uzdasima otkriva ono što
u njemu skriveno je. " Da negativnost zavisti leži samo u tome što je to niska
osobina kojom se nanosi šteta ravnopravnim, rođacima, ljudima kojima se
obraća i prijateljima, čuvanje od njega bila bi plemenita osobina i dobit. A kako
.
je tek stanje kad je zavist štetna po zdravlje i donosi stalnu brigu. Štaviše, ovaj
porok čovjeka može uništiti a da uopće ne nanese štetu onome prema kome
gaji neprijateljstvo, onome kome zavidi. Muavija, radij allahu anhu, govorio je:
"Najpravedniji porok jeste zavist: ubija zavidnika prije nego se domogne onoga
kome zavidi. " Neki mudraci su govorili: "Dovoljno ti je to što zavidnik pati
dok se ti veseliš. " U mudrosti stoji: Zavidnik sam sebe kažnjava. El-Asmei je
pripovijedao: "Sugerirao sam jednom beduinu: 'O kako si dugo poživio! ' Na to
mije rekao: 'Sustegnuo sam se od zavisti, i dugo sam poživio. ' " Neki čovjek je
rekao kadiji Š urejhu: "Zaista ti zavidim na strpljenju koje imaš prema svojim
neistomišljenicima i tvojoj pronicljivosti! JJ Š urejh, rahimehullah, odgovorio
mu je: "U tome ti Allah, dželle šanuhu, neće dati nikakvu korist, a meni to neće
naštetiti. " Abdullah b. el-Mu'tezz, rahimehullah, jednom prilikom je spjevao:
"Otrpi spletke zavidnika jer to ih uništi, a vatra sama sebe izgori ako nema šta
drugo da sagori. "
Suština zavisti zapravo je velika tuga zbog dobara koja su data dobrim
ljudima, i zavist nije natjecanje. Naime, neki ljudi griješe misleći daje natjecanje
240
u dobru zavist, a to nije tako jer je natjecanje želja za poistovjećivanjem s

dobrima bez nanošenja štete, a zavist je usko povezan sa štetom. Cilj je zavidnika
da dobri izgube blagodat a da je on ne dobije, i u tome je razlika između ove
dvij e stvari . Odatle, natjecanje je vrlina, tim prije što potiče na stjecanje drugih
vrlina i povođenje za dobrima i čestitima. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Vjernik bez zlobe želi isto blagostanje, a licemjer
zavidi. " S tim u vezi, pjesnik je spjevao: "U dobru se natječi s ambicioznim
ljudima, jer životje prolazan./Ljudi se trude, pa ili druge naslijede, ili njih neko
ima naslijediti. "
Također treba znati da postoje tri motiva koja navode na zavist.
Prvi motiv je mržnja prema onome kome se zavidi. Č ovjeku teško pada
što je neko počašćen vidljivom blagodati ili vrlinom pa mu na tome zavidi i uz
to ga još i mrzi. I ova vrsta zavisti nije općenitog karaktera (iako je najštetnija)
jer čovjek obično ne mrzi sve ljude.
Drugi motiv je postojanje blagodati pri onome kome se zavidi a koju

zavidnik ne može ostvariti, pa mu bude mrzak njegov napredak i posebnost s
tim u vezi, i taj ga napredak i posebnost navedu na zavist: da ne postoje, ne bi
mu zavidio. I ovo je srednja vrsta zavidnosti jer čovjek obično ne zavidi onome
ko je u nižem položaju od njega, već zavidi onome ko je na višem položaj iznad
njega. S ovom se vrstom zavidnosti može pomiješati oblik nadmetanja, ali slab
oblik, i zato je to zavist.
Treći motiv je škrtost pri zavidniku glede vrlina i blagodati u koje on

nema nikakvog upliva: niti ih može spriječiti niti pribaviti, tim prije jer su to
Allahovi, dželle šanuhu, darovi koje daje kome On hoće. Iako su Allahove,
dželle šanuhu, blagodati i darovi veći pri zavidniku, on se srdi na Allahovu
odredbu i zavidi ljudima na onome što im je Svevišnji Allah dao. A ova vrsta
zavisti najopćenitija je i najgora stoga što takav zavidnik nema mira niti ga
išta može zadovoljiti: ako ima zlu moć, to se preinači u pakost i osvetu; ako
je nemoćan i ponižen, to se pretvori u tugu i bolest. S tim u vezi, Abdulhamid
je rekao: "Zavidnik je u stalnoj brizi kao onaj koji nastoji nekoga otrovati: ako
uspije u nakani trovanja, prestane se brinuti. "
Treba znati da je zavist kod ljudi proporcionalna čovjekovoj vrijednosti
i veličini datih mu blagodati: akcr je istaknut, ima mnogo zavidnika; ako nije
mnogo istaknut, ima manje zavidnika. Ovo je zato jer postojanje vrijednosti pri
čovjeku rasplamsava zavidnost u srcima, a postojanje blagodati umnogostručava
njihovu žalost. Kada je o tome riječ, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: "U ostvarivanju svojih planova pomozite sebi tajnosti jer svakom
čovjeku kojem je data blagodat neko zavidi. " Omer, radijallahu anhu, govorio
je: "Svaki čovjek kojem je Svevišnji Allah dao neku blagodat naći će da mu
neko zavidi, i da je čovjek praviji od strijele, naći će da ga neko kleveta. "
241
Pjesnik je spjevao:
Ako mi zavide, ja ih ne korim, ta dobrima su i prije mene zavidjeli,
ali su i oni i ja ostali isti, osim što većina je od zavisti i mržnje pomrla.
Ponekad zavist upozorava na vrijednost onoga kome se zavidi, odnosno
na manjkavost zavidnika. Glede toga je Ebu Temmam et-Tai spjevao stihove:
Kad Allah želi raširiti nečiju skrivenu vrlinu, učini da o njoj zavidnici
progovore.
Da vatra na sagorijeva ono što se na nju stavi, ne bi se znalo
da alojevo drvo lijepo miriše. I da posljedice postupno ne dolaze,
zavidnid ne bi prestajali zavidjeti na blagodatima koje su drugim ljudima date.
Da bi onaj koga je nadvladala zavist i čija joj priroda teži iskorijenio

zavist, sačuvao se tog poroka i oslobodio se njegovog zla i neprijateljstva koje
donosi, mora se obavezno povesti za sljedećim stvarima, ako se one podudare
s njegovom odlučnosti. Neke od tih stvari jesu sljedeće.
Privrženost vjeri u klonjenju zavisti i povratak Svevišnjem Allahu u

ponašanju, i na taj način čovjek može ukrotiti svoju dušu protiv ružnih osobina
i odvratiti je od niskosti prirode. Mada je mijenjanje prirode vježbanjem i
postupno težak proces, ipak će čovjek pri njoj moći promijeniti ono što je teško
promjenjivo i moći će omiliti joj ono što joj teško pada. Mada je prethodila
izjava: 'Zar je moguće da Gospodar zapostavi odgoj onoga koga je stvorio! ",
možemo konstatirati: ako čovjek uloži mnogo napora u preodgoj sebe, poprimit
će određene osobine, a ne one urođene, osim što će poprimljene osobine obično
postati kao one urođene. Ebu Temmam et-Tai spjevao je sljedeći stih:
. .
Našao sam da se lijepo ponašanje stječe poprimanjem određenih osobina,

kao što sam našao da se vrline stječu njihovim poprimanjem.
Povođenje za razumom, koji iziskuje ogavnost posljedica koje donosi
zavist, isključuje je i zazire od nedostataka i poroka, i na taj način čovjek
može slomiti svoj ponos i ukrotiti svoj fanatizam, te se povinuje pravilnosti
i dobroti. Ovo mogu uspjeti samo ponosni i veoma ambiciozni ljudi, mada se
iole ambiciozni ljudi uzdižu iznad niskosti koju nosi zavist. Pjesnik je spjevao:
Ponosan čovjek dvije duše ima: onu čistu i
dušu koja se opire kad se nasilja nečijeg poboji.
Otklanjanje štete koju donosi zavist, čuvanje od posljedica, svijest da
čovjek kojem zavidi kod njega ima daleko veći stupanj i da mora biti daleko
od zavidnosti, i na taj odlučan način će spriječiti napor i tugu koje je donijela
zavist, da bi bio čestitiji i ugodnije živio. Rečeno je: "Za čuđenje je to što
zavidnici zanemaruju tjelesno zdravlje. "
242

Čovjek koji posljedice može sagledati,
kao da svojim tačnim rezonom vidi ono što se trenutno dešava.
Svijest da se ljudi otuđuju i udaljavaju od zavidnika i da se boje za sebe
od njegovog neprijateljstva, odnosno strahuju za svoju čast od prijekora. Treba
da zavidnik s ljudima uspostavi prijateljski odnos liječeći se i treba smatrati da
će mu oni biti od veće koristi i iskrenij e ga voljeti. Ibnul-Amid, rahimehullah,
spjevao je sljedeći stih:
Neka čovjek ljubavni žar na prikladan način liječi,
ta razboritost nije u tome da se uz pomoć saveznika ratni plamen gasi.
A Mue.mmil b. Umejl spjevao je:
Ne smatrajte da bez vaše ljubavi mogu živjeti,
meni ste potrebni, makar ja veliko blago imao.
Doprinos sudbini i njeno bespogovorno prihvatanje, i neka čovjek
ne pokušava stati nasuprot određenju, jer će ga ono nadvladati i neka se ne
pokušava suprotstaviti Svevišnjem Allahu glede toga, jer će naposljetku ostati
lišen. Ezdešir b. Habek izjavio je: '�o nam sudbina ponekad ne ide u prilog,
mi ćemo joj pogodovati da se ostvari. " S tim u vezi, Mahmud el-Verrak,
rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove:
Ono što je Allah odredio mora se desiti, jer On ljude dobro poznaje.
Zato se pomiri s onim što se događa, ako se ono što ti želiš ne dešava.
Ako čovjeka posluži sreća pa poduzme koji od spomenutih uzroka i ako
ga razboritost navede na razborit postupak, sačuvat će se bolesti koju nosi
zavist, spasit će se posljedica ove bolesti, manjkavost će nadomjestiti vrlinom,
a prijekor pohvalom. I onaj ko od sebe zahtijeva da se kloni prijekora i tu
mogućnost uskrati onima koji kore, takav je pametniji i odlučnij i od onoga
koga njegova duša poštedi napora i preda mu se u potpunosti. Stoga je Alija,
radijallahu anhu, govorio: "Najbolji ljudi među vama jesu oni koji su izloženiji
iskušenjima, ali koji se često kaju. "
A ako, pak, čovjeka odvede strast od razumnih postupaka, bude lišen
i uskraćen svojih namjera, pa se preda niskosti prirode i podlegne lošim
ćudima, toliko da njegova zavist postane očita a tuga neizmjerna - zadesit će
ga četiri negativnosti. Prva negativnost je beskrajan očaj i neizlječiva bolest. S
tim u vezi, Ibnul-Mu'tezz, rahimehullah, kazao je: "Zavist je zapravo tjelesna
bolest. " Druga negativnost je degradiranje ličnog položaja i ugleda kod ljudi,
jer će se okrenuti i otuđiti od njega. U mudrosti stoji: Zavidan čovjek ne može
biti prvak. Treća negativnost je ljudski prezir, jer među njima neće naći nikoga
243
ko ga voli, svako će mu biti neprijatelji, niko mu neće prijateljstvo pokloniti:
zbog neprijateljstva će postati degradiran, a zbog prezira odstranjen. U tome
je značenju sljedeći Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Najgori
čovjek je onaj ko mrzi ljude i koji njega mrze. " I četvrta negativnost leži
u tome što će se Svemogući Allah na njega rasrditi, jer čini velike grijehe,
suprotstavljajući Mu se, tim prije što smatra da Allahova, dželle šanuhu, odredba
nije pravedna i što smatra da niko od ljudi nije dostojan Njegove blagodarnosti.
Odatle je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao: "Zavist uništava
dobra djela kao što vatra sagorijeva drva. " Glede toga je Abdullah b. el-Mu ' tezz
izjavio: "Zavidnik je kivan na onoga ko mu nije ništa nažao učinio, škrtac glede
onoga što ne posjeduje i tragač za onim što ne postoji."
Ako se desi da čovjek bude iskušan zavidnikom na blagodatima i

neprijateljem vrlina (o čijem smo stanju prethodno govorili), tražit će utočište
kod Sveznajućeg Allaha od njegovog zla, čuvat će se njegovih spletki i opake
zavisti i držat će se dalje od njega, tim prije jer boluje od velike bolesti i jer za
tu njegovu bolest nema lijeka. U mudrosti stoji: Zavidnika može zadovoljiti
samo nestanak blagodati. Neki mudraci su govorili: "Neka čovjek ne osjeti
zadovoljstvo u blizini onoga ko po prirodi nanosi štetu drugim ljudima, jer
je veliki zahtjev tražiti promjenu nečije suštine. " Kada se radi o zavidniku,
Abdulhamid je rekao sljedeće: "Bolje je približiti se Javu nego motriti na
zavidnika. " A glede toga, Mahmud el-Verrak spjevao je divne stihove: "Sve
ljude zadovoljio sam osim zavidnika, on me umara./Ne znam da sam mu išta
nažao učinio, osim što Allahova blagodat na menije vidljiva./Njega zadovoljava
samo nestanak mog imetka i smrt mog tijela. " Ovo ćemo završiti hadisom koji
se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Od tri stvari niko
se ne može sačuvati: zloslutnje, ružnog mišljenja i zavisti. Ako nešto smatraš
lošim predznakom, ne uiimaj to za mjerodavno; ako pomisliš loše, nemoj
prema tome postupiti; ako pozavidiš, nemoj loše poželjeti. "
Konvencionalna narav
Konvencionalna narav dij eli se na dvije vrste. Prva vrsta odnosi se na
ogranke i razum iziskuje njene osnove. A druga vrsta se odnosi na ogranke i na
osnove. Ovo će nam biti ja�nije kroz sljedećih osam odjeljaka.
I. Govor i šutnja
Treba znati, govor je sredstvo kojim se izražavaju duševna osjećanja i
odaju tajne. Izgovoreno se ne može nadoknaditi niti popraviti. Stoga priliči
da se razuman čovjek dobro čuva okliznuća sustežući se od govora, odnosno
svodeći ga na minimum. S tim u vezi, prenosi se Poslanikov, sallallahu alejhi
ve sellem, hadis: "Smilovao se Allah čovjeku koji kaže dobro, pa zasluži
244
nagradu, ili šuti, pa se sačuva. " Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom je upozorio Muaza: "O Muaze, bit ćeš sačuvan sve dok budeš
šutio, a kada progovoriš, protiv tebe je, ili tebi je u prilog. " Alij a, radijallahu
anhu, izjavio je: 'jezikje mjerilo, na posrtaj ga navodi neznanje, a na ispravne
postupke - razum. " Neki mudraci su govorili: "Drži se šutnje, i bit ćeš ubrojan
u mudrace svejedno bio neznalica ili učen. " Neki književnici su ostavili
sljedeći zapis: "Sretan je čovjek koji mnogo šuti, a kada govori, malo govori. "
Neki učenjaci zapažaju: "Treba da razuman čovjek govori samo s potrebom,
ili kada mora ostvariti neko svoje pravo, i priliči da razmišlja samo o korisnim
stvarima ovoga svijeta, ili o ahiretu. " Tu su izjave rječitih ljudi: "Neka čovjek
pribjegne šutnji jer ona donosi iskrenu ljubav, sprečava loše posljedice, donosi
staloženosti čovjeka oslobađa napora pravdanja "; "Neka čovjek šuti, osim kada
treba objasniti istinu, pobiti neistinu, kazati mudrost ili spomenuti blagodat. "
Pjesnik je spjevao:
Vidjeh da je ponos u lijepom ponašanju i razumu,
a poniženje i beznačajnost u neznanju.
Ljepota koja ljude ukrašava nije ljepota ako ih lijep govor ne ukrasi.
Dovoljno je čovjeku nedostatka da lice koje jezik kvari.
Treba znati, postoje preduvjeti koje govornik mora ostvariti, a poskliznuća
i manjkavosti u govoru sačuvat će se samo ako spomenute preduvjete u
potpunosti ispuni, a njih ima četiri, i to: prvo, da postoji potreba za govorom,
bilo da se radi o pribavljanju koristi ili otklanjanju štete; drugo, da govorenje
bude u pravo vrijeme i da se iskoristi pogodna prilike za to; treće, da se ograniči
na onoliko koliko je potrebno; i, četvrto, da pomno izabere riječi koje će
izgovoriti. Dakle, ako govornik podbaci u bilo kojem spomenutom preduvjetu,
već je narušio vrijednost ostalih preduvjeta. A objašnjenje svakog preduvjeta
spomenut ćemo ponaosob.
Objašnjenje prvog preduvjeta (postojanje potrebe za govorom):

kada za govorenje ne postoji potreba ni povod, ono se smatra blebetanjem i
nepristojnosti. Onaj ko sebi dopusti bespotrebno govorenje, ne vodeći brige
o postojanju povoda i pogađanju značenja, njegove će riječi biti prezrene a
mišljenje odbačeno. U tome smislu postoji Ibn Aišino predanje u kojem stoji da
je neki mladić sjedio u El-Ahnefovoj halki i veoma dugo šutio. To se svidjelo El
Ahnefu, pa mu je jednog dana, kada su se ljudi razišli, rekao: "Sinak, ·progovori
i ti nešto!" Mladić je upitao: ''Amidža, šta misliš da li bi nastradao čovjek koji
bi pao s krova ove džamije?" "Sinak, kamo sreće da si ostao neotkriven! ",
. zaključi El-Ahnef, pa potom recitira stihove Eavera eš-Šennija:
Drugu svome čudiš se kako govoreći prebacuje ili podbacuje,
jezik je polovica a srce je druga polovica čovjeka, i samo meso i krv
ostali su.
245
Isto tako, pripovijeda se daje neki čovjek sjedio s pravnikom Ebu Jusufom,
rahimehullah, i dugo šutio. Ebu Jusuf sugerira mu: uUpitaj nešto! " čovjek reče:
uNaravno, upitat ću. Kada postač prekida post?" uPoslije sunčevog zalaska ",
odgovori Ebu Jusuf. čovjek preupita: �� šta ako Sunce ne zađe do ponoći?"
Na to se Ebu Jusuf osmjehnuo i recitirao sljedeće stihove pjesnika El-Hatafija,
Džerirovog djeda:
Čudim se neznalici kako se sam ponižava i onome ko se za učenog
predstavlja.
U šutnji je spas za neukoga, a razuman čovjek svoj stupanj riječima
otkriva.
Glede toga mogu ispričati zgodu koja mi se desila. Dok sam jednog dana
sjedio sa svojim učenicima u Basri nesebično ih poučavajući, pojavi se starac
u osamdesetim godinama; ili je imao malo više. Reče mi: uPošao sam kod
tebe da te upitam jedno posebno pitanje. " uPitaj, sačuvao te Allah! ", odgovorih
mu, misleći da će upitati u vezi s događajem koji mu se dogodio. On upita:
uobavijesti me u vezi s zvijezdama pod kojima su rođeni lblis i Adem, jer su njih
dvojica značajne osobe, i treba da se s tim u vezi pitaju samo vjerski autoriteti. "
I ja i moji učenici začudili smo se zbog takvog pitanja, a neki su požurili da
ga osude i omalovaže, ali sam ih spriječio, rekavši: uPrema njegovom izgledu
sudeći, ovaj će se čovjek zadovoljiti samo ako dobije pravi odgovor. " Posvetio
sam mu se, rekavši: ucovječe, astrolozi tvrde da se ljudske zvijezde znaju samo
po njihovom rođenju, i ako te sreća posluži pa sretneš nekoga ko to zna, upitaj
ga s tim u vezi. " Samo mi je odgovorio: uNagradio te Allah dobrim! ", i otišao
sav sretan. Nakon · nekoliko dana vratio se, rekavši mi: usve do sada nisam
našao nekoga ko zna kada su rođeni lblis i Adem. " Pa neka čovjek razmisli o
· takvim ljudima: govorom i pitanjima pokažu i stave do ·znanja svoje neznanje i
manjkavost, utoliko gore što za takvim govorom ne postoji povod ni potreba, a
. da postoji, bili bi sačuvani i spašeni nakaznosti i sramote.
U tome smislu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uRiječi

pametnog čovjeka ne prestižu misli, jezik se konsultira sa srcem kada hoće
progovoriti: ako mu ide u prilog, govori, a ako je protiv njega, sustegne se od
govora. Dočim jezik neznalice prestiže misli: govori sve što mu naumpadne. "
Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, jednom je prilikom izjavio: uMnoga grijeha
. će zaraditi onaj ko svoj govor ne bude smatrao dijelom svojim djela. "
Neki su mudraci govorili: uKoeficijent čovjekove pameti otkriva govor. "
Neki rječiti ljudi rekli su: uKontroliraj jezik prije nego što te utamniči za dugo
vrijeme, odnosno prije nego što te ubije. ]er, najpreče je držati pod kontrolom
jeiik koji ne govori istinu i žuri dati odgovor. " Ebu Temmam et -Tai spjevao je:
uMudraci su govorili da jezik u svemu prati srce. " Umjesno je spomenuti i to
da su neki mudraci bili rigorozni glede govora. Savjetovali su: "Kada sjediš s
neznalicama, pomno slušaj šta govore; kada sjediš s učenima, pomno slušaj
246
šta govore. ]er, pomno slušanje neznalica povećava tvoju blagost, a pomno
slušanje učenih povećava tvoje znanje. "
Objašnjenje drugog preduvjeta (govorenje u pravo vrijeme i iskorištavanje

pogodne prilike za to) : govor u nevakat ne polučuje koristi, a beskoristan govor,
kako smo već rekli, smatra se blebetanjem i nepristojnosti. Ako čovjek ranije
kaže ono što treba kasnij e reći, to je žurba i nespretnost; ako kasnije kaže ono
što treba ranije reći, to je zakašnjelost i oblik nemoći: u različitim se prilikama
različito govori, u različitim se vremenima različito postupa. S tim u vezi,
pjesnik je spjevao: "Ako čovjek s potrebom govori, na kraju će šutljiv postati."
OJJjašnjenje trećeg preduvjeta (ograničavanje na onoliko koliko je

potrebno) : ako se govor ne ograniči na potrebu i ako se to tačno ne odredi,
njemu uopće neće biti cilja ni kraja. Ako se govor previše skrati, onda se radi
o nedorečenosti, a ako je preopširan, tada je posrijedi blebetanje. Prenosi se da
je neki beduin u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu mnogo
govorio, pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, upitao: "Koliko
zastora ima tvoj jezik?" "Usne i zube ", odgovorio je. Na to mu je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista Svevišnji Allah mrzi kada se neko
raspriča u govoru. " Osvijetlio Allah lice čovjeka koji koncizno govori i ograniči
se na onoliko koliko je potrebno ! Pripovij eda se da je jedan mudrac vidio nekog
čovjeka koji mnogo govori, a malo šuti, pa mu je rekao: '2aista ti je Svevišnji
Allah dao dva uha a jedan jezik zato da dvije čuješ a jednu kažeš. " Neki
mudraci imali su običaj kazati: "Ko bude mnogo govorio počinit će mnogo
grijeha. " Ibn Mesud, radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: "Upozoravam
vas na suvišan govor. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Čovjekove riječi oličenje
su njegove dobrote i razuma, i neka zato lijepo i malo govori. Neka se čovjek
čuva srdžbe vladara i izazivanja osjećaja osamljenosti kod svojih prijatelja.
Onaj ko rasrdi vladara izložio se životnoj opasnosti, a onaj ko izazove osjećaj
osamljenosti kod svojih prijatelja u potpunosti je izgubio slobodu. " Pjesnik je
spjevao: "Kad progovoriš, izvaži riječi svoje, jer mahane čovjekove pokazuju
riječi njegove. " Kada je riječ narušavanju dovoljne količine govora, postoje
dvije krajnosti: skraćivanje, što je zapravo nedorečenost, te pretjerivanje, što je
ustvari blebetanje, i obje su krajnosti pokudne, osim što je blebetanje ogavnije
i brbljivca se treba više bojati. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je: "Zar će ljudi biti bacani u džehennemsku vatru osim zbog onoga što su
jezicima svojim zaradili?! " Neki mudraci su govorili: "Organ koji čovjeka ubija
nalazi se između njegovih vilica. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Nedorečenost je
manje zlo od blebetanja, utoliko što nedorečenost umanjuje snagu argumenta,
a blebetanje uništava cilj. " S tim u vezi pjesnik je spjevao: "Vidjeh da je jezik
kojim neznanje rukovodi sličan lavu koji napada. " Neki književnici su ostavili
sljedeći zapis: "Postoje ljudi čiji su jezici slični sablji koja siječe vratove svojih
vlasnika. A ono što narušava spoljašnost ljudi možda povećava njihovu vedrinu
i pamet. "Neki ljudi drže da je govor koji pređe mjeru i količinu, ali koji je istinit
247
i tačan, a ne besmislen niti netačan - lijepo objašnjenje i dopuštena čarolija.
Jednom je prilikom u društvu Sulejmana b. Abdulmelika, rahimehullah, neko
osudio govorenje, pa je on rekao: "Nikako! Svako onaj ko lijepo govori može
zašutjeti čineći na taj način dobro, međutim, svako onaj ko šuti čineći na taj
način dobro ne može lijepo progovoriti. " Definirajući pisca, neki su ljudi rekli
da je to čovjek kojemu je dovoljan pedalj papira, ali koji istovremeno može
napisati čitav svezak. Glede mnogih govornika grada Ijada jedan pjesnik
je spjevao stih: "Nekada duge govore drže, a nekada se kratko obrate radi
pažljivih koji ih prate. " Hej sem b. Salih rekao je svom sinu: "Sinak, ako budeš
malo pričao, u mnogo čemu ćeš biti u pravu. " Sin upita: "Oče, a šta misliš o
tome da mnogo pričam, i odatle u mnogo čemu budem u pravu?" Na to otac
samo odgovori: "Sinak, smatram da si najpreči nasavjetovani koji treba biti
propovjednik. " Ebul-Feth el-Busti spjevao je sljedeće stihove:
Ispravno govori koliko god možešjer tvoje su riječi žive,
a šutnja je materija mrtva.
Ako ne nađeš riječi ispravne,
onda šuti jer šutnja je sama po sebi ispravno djelo.
Neko je prigovorio Ijasu b. Muaviji: "]edina mahana pri tebi jeste
mnoštvo govora!" On je upitao: "Govorim li istinu ili neistinu?" "Istinu
govoriš", odgovoriše, na šta reče: "Mnogo činjenje dobra dobro je. " Ebu
Osman el-Džahiz zapisao je sljedeće: "Riječi imaju svoj cilj, a čilost slušalaca
ima granicu. Riječi koje se ne mogu podnijeti, koje teško padaju i izazivaju
dosadu jesu blebatanje. " Istinu je kazao Ebu Osman el-Džahiz. Naime, mnogo
govorenje, makar bilo tačno, navodi slušaoce na dosadu i umara um. Pretjerano
govorenje rezultat je samozadivljenosti govornika, jer da nje nije, govornik bi
bio koncizan. Onaj ko je zadivljen svojim govorom opširno govori, a onaj ko
opširno govori mnogo griješi i često se spotiče.
S tim u vezi, neki mudraci su govorili: "Ko je zadivljen svojim riječima

ima problema sa umom. " Brbljivac nema nadu kojom se može suprotstaviti
strahu, niti ostvaruje korist koja može biti nasuprot šteti, tim prije što takav
čovjek u osnovi zna da će poskliznuti i da će slušaocima dosaditi. A nasuprot
ove dvije stvari ne postoji nasušna potreba niti očekivana korist. Prenosi se da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najmrži mi je među
vama veliki razmetljivac i uporni brbljivac. " Neki je čovjek upitao mudraca:
"Kada ću govoriti?" "Kada poželiš šutjeti ", odgovori mu mudrac. čovjek, opet,
upita: �� kada ću šutjeti?", na šta mudrac odgovori: "Kada poželiš govoriti. "
Džafer b. J ahja jednom prilikom je izjavio sljedeće: "Ako se konciznost smatra
vještinom, onda se opširnost u govoru mora smatrati nedostatkom, a ako se
opširnost smatra obavezom, onda je podbacivanje u tome vid nemoći. " U
mudrosti stoji: Onaj ko usavrši svoj razum, umanji govor. Neki književnici su
ostavili sljedeći zapis: "Ko bude dugo šutio zadobit će respekt koji će mu biti
248 '
od koristi i samoću koja mu neće naštetiti. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Bolje
je da čovjek ostane nemoćan nego da kaže ono zbog čega će se kajati. Neka se
čovjek, zbog toga, ograniči na govor kojim će uspostaviti argument i ostvariti
potrebu, i neka se čuva suvišnih riječi jer one navode na poskliznuće i imaju
za posljedicu kajanje. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Usta razumnog čovjeka
zatvorena su, i kada želi progovoriti, otvori ih. Dočim su usta neznalice uvijek
otvorena, govori kada god mu se prohtije. " Pjesnik je spjevao: ''Blještave riječi
ljude obmanjuju, ali nemoć i suvišan govor njihovu blještavost potiru. "
Objašnjenje četvrtog preduvjeta (pomno biranje riječi): jezik je organ
kojim čovjek ukazuje na sebe, iznosi nepoznato o sebi i svom karakteru, i stoga
je obaveza da pomno izabire riječi, stalno pazeći šta će izgovoriti. Prenosi se
da se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom obratio svom
admidži El-Abbasu, radijallahu anhu: "Divim se tvojoj ljepoti! " El-Abbas
upita: '� šta je čovjekova ljepota, Allahov Poslaniče?" Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, odgovorio je: ��vladanje jezikom. " Halid b. Safvan govorio je:
"Kakav status bi čovjek imao da nema jezika? - Imao bi status zapostavljene
životinje, ili status običnog izvajanog kipa. " Neki mudraci su govorili: 'jezik
je čovjekov predstavnik. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: ��Riječi
su produkt ponašanja. " Neki rječiti ljudi rekli su: ''Čovjekov um se raspoznaje
na osnovu riječi, a porijeklo na osnovu djela. " Tu su i sljedeći stihovi: ·�o se
čovjek razumom ne zaštiti, jezikom svoje mahane otkriva. "
Kada se radi o biranju riječi, u tome ima uspjeha samo onaj čovjek koji
vlada stilistikom i rječitosti, koji se u tome dobro uvježbao i na to naviknuo, ne
izgovar�ući ružne riječi niti narušavajući značenje. Ovo je zato jer se stilistika
ne odnosi na pojedinačne riječi i zato što ona zapravo nema granica. Stilistika
se ostvaruje ako se upotrebljavaju književne riječi u svom pravom značenju, .
i to je zapravo njena definicij a. Na pitanje šta je stilistika, sljedeći autoriteti
odgovarali su na različite načine. El-Jonani: "Biranje riječi i pravilna upotreba
sintagmi. " Er-Rumi: "Mogućnost da se bude koncizno prilikom inspiracije i da
se kvalitetno govori kada se govor oduži. " El-Hindi: uznati gdje treba stati, a
gdje treba nastaviti. " El-Arebi: "Konciznost i izbjegavanje aluzija. " El-Bedevi:
"Ono što je ispod čarobnog govora a iznad pjesništva, a čime se podjednako
može utjecati i na slabašne i jake ljude. " El-Hadari: "Velika konciznost i
sklad između početka i kraja. " I Ibnul-Mukaffea, rahimehullah, odgovorio je:
"Stilistikaje nepostojanje nedorečenosti i smjelost u objašnjavanju. "Hadždžadž
b. el-Kar'ja upitan je u vezi s konciznosti pa je odgovorio: "Da ne usporavaš i
da ne griješiš kada govoriš. "
Pjesnik je spjevao:
Najbolji govor jesu malobrojne riječi koje na mnogobrojne ukazuju.
Nemogućnost u govoru mahana je, a njen uzrok su mnogobrojne riječi.
U govoru viška ima, u njemu čak i čula-kazala postoji.
249
Kada je riječ o ispravnosti značenja, ona se ostvaruje na sljedeća tri
načina: prvo, potpunim shvatanjem značenja određene riječi, i to u tolikoj
mjeri da njeno značenje ne ostane nejasno niti generalno; drugo, potpunim
obuhvatanjem sastavnih dijelova značenja određene riječi, i to u tolikoj mjeri
da u značenje ne potpadne ono što mu ne pripada, odnosno da iz njega ne izađe
ono što ono obuhvata; i, treće, postojanjem mukabele (značenja koja stoje
nasuprot određenim značenjima). A mukabela se dijeli na: značenje koje je u
skladu s drugim značenjem, i to je zapravo mukareba, približavanje značenja,
jer su mnoge riječi s međusobno podudarnim smislom; i značenje koje nije u
skladu s drugim značenjem, i to je mukabela u pravom smislu te riječi. Dakle,
mukabela ima dvije mogućnosti: podudarnost i oprečna raznolikost.
Kada se radi o jezičkoj pravilnosti riječi, ona se ostvaruje na sljedeća tri
načina. Prvi način je izbjegavanje nepoznatih, zastarjelih riječi, da od njih ne bi
zaziralo ljudsko uho i bježala narav. Drugi način je sustezanje od prostih riječi
i izbjegavanje ogavnih sintagmi, da ih prosvijećen čovjek ne bi držao niskim,
ali pod uvjetom da običan svijet razumije druge riječi kojima se pribjegne. S
tim u vezi, El-Džahiz je u svom djelu El-Bejan ostavio sljedeći zapis: "Sto se
mene tiče, najrazboritiji ljudi glede stilistike jesu književnici. Naime, oni ne
upotrebljavaju prgave, divlje i bestidne riječi kojima se služi običan svijet. "
A treći način je održavanje ravnoteže u značenjima koja se ističu riječima,
bez dodavanja na njih i bez oduzimanja. Ističući važnost stilistike, Bišr b. el
Mu' temir zapisao je i ovo: "Kada čovjek ne može naći riječ koja ostavlja pravi
utisak, koja ne nosi duboko značenje i koja ne pogađa suštinu, već nađe da je
ta ista riječ nepostojana na tom mjestu i da odudara, neka je ne ostavlja na tom
mjestu silom, jer ako se čovjek ne posveti slaganju rimovanih stihova i ako se
ne optereti odabirom proze, niko ga zbog toga neće osuđivati. Međutim, ako
se čovjek optereti glede pjesništva i proze a u tome nije vješt, prigovorit će mu
onaj ko ima više mahana od njega i osudit će ga onaj od koga je bolji. "
Kada se radi o munasebi, to je postojanje veze i povoda između značenja
i određenih riječi, bilo zbog običaja u određenom jeziku ili prihvatljive
slučajnosti: kada čovjek u govoru izgovori riječi s određenim značenjem, one
odudaraju od njih, iako su one književnije i jasnije jer se naviknulo na druge
riječi. Neki rječiti ljudi rekli su: "Rječit je samo onaj čovjek čiji smisao riječi
slušalac razumije prije nego što zapravo čuje njegove riječi. " A
. .
u vezi s izražavanjem prema pravilima deklinacije i griješenjem u govoru,

možemo reći da je to detalj koji utječe na ispravnost, osim što je stilistika za
stupanj viša i vrednija od tDga. Onaj ko griješi u izražavanju ne može se svrstati
ni u književnike, a kamoli u rječite ljude.
Pravila lijepog ponašanja vezana za govor

Treba znati da postoji kodeks lijepog ponašanja vezan za govor jer, s
250
druge strane, postoje stvari koje potiru i uništavaju ljepotu i sjaj govornikovih
riječi. Ljudi često odstupaju od dobrota i vrlina govora prepuštajući se njegovim
negativnostima i posežući za manjkavostima.
Prvo pravilo je u vezi, s tim neprelaženje granice u hvaljenju niti u

kuđenju. Sustezanje od kuđenja vid je plemenitosti, a pretjerivanje u hvaljenju
oličenje je laskanja čiji izvor je poniženje. Još da kažemo i ovo: pretjerano
kuđenje je oblik osvete koja proizilazi iz zla, a obje stvari, hvaljenje i kuđenje,
porok su, makar bile istinite. Prenosi se da je kod Resulullaha, sallallahu alejhi
ve sellem, došla delegacija iz plemena Temim pa je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, upitao Amra b. el-Ehtema u vezi s Kaj som b. Asimom, na šta ga je
Amr pohvalio. Tome se Kajs usprotivio rekavši: "Allahov Poslaniče, Allaha
mi, on zacijelo zna da sam bolji nego što me okarakterizirao, jer mi je zavidan. "
Amr mu se obratio ukorom: ��llahov Poslaniče, tako mi Allaha, istinu sam
rekao u prvom navratu, a u drugom nisam slagao. U prvom navratu sam bio
zadovoljan, pa sam rekao najljepše što sam znao o njemu, a u drugom navratu
rasrdio sam se, i rekao najgore što sam znao. " Ovu diskusiju je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, zaključio riječima: "Zaista u govoru ima čarolije. "
Kažemo ovako zato što je nemoguće izbjeći laž u hvaljenju i kuđenju,

pogotovo ako se neko hvali da bi mu se približilo, odnosno ako se kudi iz
mržnje. Pripovijeda se da je El-Ahnef b. Kaj s jednom prilikom izjavio: "Cijelu
noć sam probdjeo razmišljajući o jednoj jedinoj riječi kojom ću zadovoljiti
vladara a njome neću rasrditi Gospodara i - nisam je našao. " S tim u vezi,
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, upozorio je: "Zbilja će čovjek ući kod
vladara kao vjernik, a izaći će bez vjere koju je unio! "
Neko upita: �� kako to?" Ibn Mesuq odgovori: "Zadovoljit će ga onim
što srdi Svevišnjeg Allaha. " Čuvši nekog čovjeka kako pretjerano hvali drugog
čovjeka, pjesnik Ibnur-Rumi spjevao je sljedeće stihove: "Kad nekoga hvališ,
u tome nemoj pretjerivati, jer ljudi će o njemu zasvagda pretjerano mišljenje
imati,/njegov će značaj opasti što si ga preuveličao i što je u odsutnosti prednost
nad prisutnosti. "
Sljedeće pravilo je ne dopustiti da čovjeka želja, odnosno strah navedu
na davanje obećanja, odnosno iskazivanja prijetnje koje neće moći ispuniti.
Onaj ko se opusti i nepromišljeno upusti o ovakvu vrstu obećanja i prijetnje,
onaj ko je brz na riječima a spor na djelu; takav će prekršiti dato obećanje,
odnosno neće biti u stanju ispuniti prijetnju. Pripovijeda se da je Sulejman,
alejhis-selam, prošao pored vrapca koji je hodao oko vrabice, te je upitao
svoje drugove: "Znate li šta joj govori?" "Ne znamo, Allahov vjerovjesniče ",
odgovoriše. Sulejman ih izvijesti: ��Prosi je za sebe i obećava joj: 'Udaj se za
mene, nastanit ću te u koje god gnijezdo u Damasku želiš! ' A slagao je vrabac,
jer su kuće u Damasku sagrađene od kamena, i on nije kadar tamo je nastaniti,
međutim, svaki prosac laže. "
251 .
Sljedeće pravilo je potvrditi djelima ono što govori i sprovesti to u praksu:
u govoru postoji izbor, ali u potvrđivanju već rečenog nema izbora. I ljepše je
uraditi ono o čemu nije pričao nego pričati pa potom ne potvrditi. Neki mudraci
su govorili: "Najbolje riječi su djela. " Mahmud el-Verrak, rahimehullah,
spjevao je:
Prave riječi su one koje djelo potvrdi,
a pravo djelo je ono koje razum prihvati.
Ne opstaju riječi koje na temelj postavljene nisu.
Sljedeće pravilo je vođenje računa o boji glasa, shodno cilju koji želi
postići. Ako se radi o poticaju, to će učiniti blago i nenametljivo, ali ako se radi
zastrašivanju, treba ga prožeti grubosti i prizwkom sile. Naime, upotrebom
blagosti u zastrašivanju, odnosno upotrebom grubosti u poticanju gubi se
smisao i potire svrha te dvije stvari: i govor i željeni cilj postaju besmislica.
Savjetujući svog sina, Ebul-Esved ed-Dueli rekao je: "O sinak moj, kada
se nađeš u određenom društvu, nemoj im se obraćati riječima koje su iznad
tvog nivoa, jer će te mrziti, a ni riječima koje su ispod tvog nivoa, jer će te
obescijeniti. "
Sljedeće pravilo je nepodizanje glasa, to je neprimjereno i ružno. Isto tako,
neka se čovjek, dok govori, sustegne od besmislenih pokreta i onih pokreta iz
kojih se zaključuje nemoć, jer je manjkavost u besmislenim pokretima očitija
od ljepote rječitosti. Pripovijeda se da je Hadždžadž upitao nekog beduina:
f']esam lija dobar govornik?" uBio bi da ne ponavljaš iste riječi, da ne pokazuješ
rukama i da govoriš: 'Poslije navedenog ' ", odgovori mu beduin.
...
Sljedeće pravilo je klonjenje nepristojnih, ružnih riječi. Dok govori

o stvarima o kojima -je ružno i neprilično otvoreno govoriti, neka čovjek ·
pribjegne aluziji, tako će ostvariti cilj a sačuvat će jezik i primjereno ponašanje.
".r: �f r
_ ::.. l lw; 1�f ��-- 1 � .�.� ':1
0J� 0!- ..UI--
-- �
o� , , J o "
�
��--� � � -- � -- ,-:q
--
J)J'
J..
-=
" ... i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze

dostojanstveno " (EI-Furkan, 72),
...
Muhammed b. Alija rekao je: f'Ajet se odnosi na ljude koji su, spominjući
stidna mjesta, upotrebljavali aluziju. " Kao što čovjek čuva jezik od ružnih riječi, ·
tako od njih čuva svoj sluh: ne sluša bestidne i razvratne riječi, jer slušanje
takvih riječi navodi na ispoljavanje razvrata i vodi u njegovo neosuđivanje.
Ako se čovjek mogne okrenuti od slušanja prostih riječi i to učini, onaj ko takve
riječi govori sustegnut će se, i to se okretanje smatra jednim od dva načina
osuđivanja zla, isto kao što je njegovo slušanje jedan od dva načina poticaja na
to isto zlo.
252
Ebul-Hasan b. el-Haris el-Hašimi spjevao mi je sljedeće stihove:
Sredinom puta hodi i sumnjivih se mjesta kloni!

Svoj sluh od ružnih riječi čuvaj kao što od njih čuvaš svoj jezik,
jer slušajući ružno, onome ko ga govori saučesnik si.
Status nedoličnih riječi glede obaveznosti njihovog potpunog izbjegavanja

imaju riječi koje su po obliku i vanjštini ogavne, makar nakon razmišljanja i
razmatranja bile na mjestu. Primjer za to jesu stihovi koje je prenio El-Ezdi od Es
Sulija, a ovaj od jednog pjesnika-dogmatičara. U tim dvosmislenim stihovima
stoji: 'ja sam oronuo starac kafir, Allaha ti, pokreni se, ti si moj gospodar, a
moj je bog Onaj Koji novorođenčetu opskrbu daje." Pod izrazom kafir, mislio
je na onoga koji nešto pokriva, jer kufr ima značenje pokrivanja (nevjernik u
Allaha, dželle šanuhu, nazvan je kafirom jer svojim grijesima pokriva i potire
Allahove blagodati). Pod riječima: "...Allaha ti, pokreni se... ", preklinje je da se
pokrene. Pod riječima: "...ti si moj gospodar. .. ", misli na odgajatelja. Riječima:
"...a moj je bog Onaj Koji novorođenčetu opskrbu daje" htio je kazati da taj isti
Bog i odraslima nafaku daje. Razmislite o ovoj ogavnoj usiljenosti i nedolično j
zadubljenosti! Od ovakve inspiracije, makar ostao sačuvan nakon razmišljanja
i razmatranja, čovjek ima samo niskost - ako se o njemu i može lijepo misliti,
odnosno ima samo pokudu - ako postoje jaki razlozi da se u njega sumnja.
I takvim riječima najčešće se služe raskalašeni oholnici ili sumnjičavci.
Međutim, kada je riječ o hadisu koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem: "La tusallu alen-nebijj!"5, on ne potpada pod ovu vrstu nejasnih
riječi. A glede njegovog tumačenja postoje dva mišljenja. Prvo je: ove riječi se
odnose na obavljanje namaza na uzvišenom, istaknutom mjestu, a izraz nebijj
izvedenica je riječi nebva. Drugo mišljenje kaže da je tim riječima Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, htio reći: "Nemojte klanjati na putu." Stoga su
poslanici nazvani enbija (vjerovjesnici) jer su vid puta koji vodi Svevišnjem
Allahu. I samim tim što je to izgovorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nejasnoća ne postoji, iako bi u tim riječima bila ogavna nejasnoća da ih
je izgovorio neko drugi. Ovo je zato jer povod Poslanikovog, sallallahu alejhi
ve sellem, obraćanja i njegovo stanje mogućnost nepažljivog, olahkog govora o
zapovijestima, odnosno o zabranama preobraćaju u ono što vjerozakonik može
narediti, odnosno što vjerovjesnik može zabraniti. A tu odliku nema niko drugi
osim poslanika, i odatle razlika između izricanja ovakvih riječi od njega i od
·
drugog čovjeka.
Sljedeće pravilo je klonjenje primjera i poslovica običnog svijeta, a

upotreba primjera učenjaka i književnika. Svaka kategorija ljudi upotrebljava
primjere koji joj odgovaraju. I čovjek će naći da niski ljudi posežu za niskim
primjerima i ružnim poređenjem. Aludirajući na sumnjivu stvar, u jednoj niskoj
S Doslovan prijevod navedenog hadisa glasio bi: "Nemojte donositi sala vat na Vjerovjesnika!" Zbog
postojanja nejasnoće, imam EI-Maverdi i naveo ga je kao primjer, a prevodilac ga zbog te nejasnoće
nije preveo. (op.prev.)
253
poslovici stoji: Ako je tvoja mokraća čista, prospi je doktoru na lice, koju je
prenio Es-Senveberi. A za to postoje dva razloga: prvo, primjeri su produkt
ambicioznosti i došaptavanja duše, a čovjek s niskim ambicijama može izreći
samo odbačen primjer i bolesno poređenje; i, drugo, primjeri su oličenje stanja
onih koji ih navode, i shodno njihovom stanju jeste i ono što navedu. Upravo
zbog ova dva razloga postoji razlika između primjera posebnih ljudi i primjera
običnog svijeta. Ponekad se desi da istaknut čovjek navikne na primjere običnog
svijeta, odnosno na plitkoumno poređenje zato jer mnogo sluša niske ljude,
pa se i on upusti u njihovo navođenje, te i sam postane primjerom. U tome
se smislu pripovijeda da je Harun er-Rešid, rahimehullah, jednom prilikom
upitao El-Asmeija u vezi s rodoslovljem određenih Arapa, na šta mu je El
Asmei odgovorio: ��Naletio si onoga ko zna, vladaru pravovjernih. " Na to mu
Fadl b. er-Rebia reče: ��oborio te Allah na zemlju, zar se vladaru pravovjernih
obraćaš na takav način!?" Iako nije bio mnogo učen, Fadl b. er-Rebia bio je
svjesnij i od nedostižnog učenjaka i junaka svog vremena El-Asmeija kako se
razgovara s halifama.
Primjeri i poslovice ostavljaju trag na sluh i psihu koji ne može ostaviti

običan govor jer je njihovo značenje očito, argument jasan, duše ih vole, srca
u njih imaju pouzdanja, a razum ih prihvata. Zbog toga je Svevišnji Allah u
časnom Kur' anu naveo brojne primjere, učinivši ih dokazima Svojih poslanika
i uspostavivši tim istim primjerima argument protiv stvorenja. Razlog tome je
činjenica da ih razum može pojmiti i srce prihvatiti. Da bi navođenje primjera
bilo valjano, moraju se ispuniti četiri uvjeta: da je poređenje ispravno; da
znanje bude njegova preteča i da ga svi ljudi prihvataju; da se može odmah
shvatiti i dokučiti, bez napora i poteškoće; i da odgovara onome ko sluša kako
bi na njega ostavio veći utjecaj i doimanje. Kada se u navedenom primjeru
objedine ova četiri uvjeta, on će tada uljepšati govor, pobliže objasniti značenja
i potaknuti na razmišljanje.
II. Strpljivost i uzrujanost

Treba znati da je strpljenje u nedaćama a blagost u iskušenjima uspjeh i
pokazatelj sreće. To potvrđuje časni Kur' an i H adis. Svevišnji Allah je rekao:
• C'T:J"' aJI l'JA-'�� 1'_r;'))

. L ik':- r-''"""
jy-::- �.Ji J �� 0!
;" } -
-JL. · IN l , \..::.:, � l J • l l�
,.,.. o ' � " o o o o o � J: �
� -: ..iJI
� -::"'. 1 I.J"
1'1t:
"O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se

bojte, da biste postigli ono što želite! " (Alu Imran, 200)
Allahove, dželle šanuhu, riječi: "... budite strpljivi... JI znače: budite
strpljivi u izvršavanju onoga što vam je Svevišnji Allah naredio. Riječi: "...i
izdržljivi... JI imaju značenje: budite izdržljiviji od svog neprijatelja. A kada se
radi o imperativu rabitu, postoji dvojako tumačenje: taj isti imperativ se odnosi
na borbu, ili na čekanje namaza. Ebu Hurejra, radij allahu anhu, prenosi da je
254
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao ashabe:

"Želite li da vas uputim na ono zbog čega Allah briše grijehe i uzdiže stupnjeve?"
Ashabi odgovoriše: "Naravno, Allahov Poslaniče. " On reče: "Pažljivo
uzimanje abdesta u neprijatnostima, mnogo učinjenih koraka do džamije i
čekanje sljedećeg namaza nakon već obavljenog, i to vam je bdijenje. " Dakle,
časni je Kur'an objavljen kao potvrda strpljivosti u izvršavanju onoga što je
zapovijestio kao izričito ili pohvalno djelo, učinivši ga dijelom bogobojaznosti
u onome što je naredio i na šta je podstakao. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sell em, rekao: ''Strpljenje je štit i pomagač protiv nevolja. " Alija,
radijallahu anhu, govorio je: "Strpljenje je oruđe koje ne hrđa, a zadovoljstvo je
oštra sablja. " Abdulhamid, rahimehullah, jednom prilikom je rekao sljedeće:
"Najljepša izjava koju sam čuo jeste ona Omerova, radijallahu anhu, u kojoj
stoji: 'Kada bi na jednoj strani bilo strpljenje a na drugoj zahvalnost, bilo bi mi
svejedno kojoj ću se strani prikloniti. ' " Abdullah b. Abbas, radij allahu anhu,
kazao je: "Najbolja opskrba je strpljenje u teškoći. " Neki rječiti ljudi rekli su:
"]edna od najboljih osobina pri čovjeku jeste strpljivost prilikom poremećaja. "
U mudrosti stoji: Ko želi dugo poživjeti neka za iskušenja pripremi strpljivo
srce. Neki mudraci imali su običaj kazati: "Strpljivosti u nelagodnostima postiže
se sreća. " Pjesnik Ubejd b. el-Ebres spjevao je sljedeće stihove: "Navikni dušu
na strpljivost prilikom nedaće svake, jer u strpljivosti izlaz je za lukave./Stvari
nipošto ne ograničava}, ta možda će se oblaci iskušenja bez lukavstva razići./
Ljudi nekad strahuju od iskušenja koja rješenje imaju kao što se uže zavezana
može odriješiti. " U svojoj knjizi El-]etima imam Ibnul-Mukaffea ostavio
je sljedeći zapis: "Kada je riječ o strpljivosti, postoje dvije kategorije ljudi:
pokvareni ljudi, i oni imaju strpljivija tijela; te dobri ljudi, a oni imaju strpljivije
duše. " Strpljenje za koje je njegov nosilac pohvaljen nije ono u kojem čovjek
ima tjelesnu snagu za podnošenje teškoća i fizičkih poslova, tim prije jer je to
svojstvo domaćih životinja, već zaslužuje priznanje ako je jači od svoje duše,
revno izvršava zapovijesti i prilikom uzrujanosti ostane nepokolebljiv.
Treba znati da se strpljivost dij eli na šest vrsta, i sve te vrste pohvalne su.
Prva i najvažnija vrsta jeste strpljenje u izvršavanju onoga što je Svevišnji

Allah zapovijedio, i strpljenje u sustezanju od onoga što je On zabranio, jer se
na taj način iskazuje iskrena poslušnost, postiže privrženost vjeri, izvršavaju
· obaveze i zaslužuje nagrada, kao što je Sveznajući Allah rekao:
�� }:J �.,_x � l J).:. đ�

" ...samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni." (Ez-Zumer, lO)
A otuda je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao sljedeće:
"Strpljivost u odnosu na vjerovanje ima status glave u odnosu na tijelo. " Onaj
ko nije mnogo strpljiv u pokoravanju Allahu, dželle šanuhu, nema udjela u
dobru niti u čestitosti. Onaj ko svoju dušu ne može potaknuti na strpljenje,
255
� Kultura vjernika n a dunjaluku za ahiret �
pa da tako zaslužiti nagradu i spasiti se od kazne, njegov je izbor izuzetno
loš, daleko je od Pravog puta, a blizu zablude. S tim u vezi, Hasan el-Basri,
rahimehullah, govorio je: "O čovječe koji želiš steći od ovoga svijeta ono što
ne možeš sustići, zar se nadaš da ćeš zaslužiti ahiret ne radeći za njega. " Ebul
Atahija, rahimehullah, spjevao je:
Vidim, čovjek si koji se Allahovoj milosti nadaš a ustrajan
si na onome što Mu nije drago.
Upućuješ na bogobojaznost a u njoj podbacuješ,
o kako će ljude izliječiti onaj ko sam bolestan je?!
I na ovu vrstu strpljivosti potiče teška neizvjesnost i veliki strah, jer onaj
ko se boji Allaha, dželle šanuhu, strpljivo Mu se pokorava, odnosno ko strahuje
od Njegove kazne staje kod Njegovih zapovijesti.
Druga vrsta je strpljivost na nevoljama koje čovjeka navode na tugovanje,

odnosno na događajima koji mu donose brigu, jer strpljivost na tim stvarima
ima za rezultat spas od neprijatnosti i postizanje nagrade. Čovjek će biti strpljiv
dobrovoljno, ili će morati brinuti brigu i trpjeti preko volje, a usto će zaraditi
grijeh. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom
prilikom rekao: "Svevišnji Allah kaže: 'Ko nije zadovoljan Mojom odredbom
i ne trpi iskušenja koja Mu šaljem neka sebi traži drugog gospodara mimo
Mene. "' Alija, radij allahu anhu, nasavjetovao je Ešasa b. Kajsa: "Ako budeš
strpljiv, sudbina će se nad tobom odvijati a ti ćeš zaslužiti nagradu. Ali, ako ne
budeš strpljiv, i tada će se sudbina nad tobom odvijati, ali ćeš biti grešan. " Ovu
izjavu je opjevao Ebu Temmam u sljedećim stihovima:
Tješeći Ešasa i bojeći se za njega tereta grijeha, Alij� mu reče:
'Strpi se na iskušenju iz utjehe i bogobojaznosti pa ćeš nagradu zaslužiti,
ili se razonodi, kao životinje, prepusti.
Šebib b. Šejba rekao je El-Mehdiju: "Najviše prava na tvoje strpljenje
polaže ona stvar koju ne možeš promijeniti. " Još je spjevao sljedeći stih: "Ako
te kakva nedaća snađe, strpljiv budi;/iskušenje je veće ako se iskušan čovjek
strpljenjem ne okiti. " A jedan drugi pjesnik spjevao je: "Silom se natjeravam na
strpljenje, i to me boli, kao što žedan žeđ u sušnoj dolini trpi./Moje sustezanje
od tebe nije strpljivost snosna, već to je od svake strpljivosti stvar teža. "
Treća vrsta je strpljenje na željama koje se više ne mogu ostvru:iti, a
mogle su, odnosno strpljenje na neostvarenim radostima kojima se čovjek
nadao. Strpljenje na tome čovjeku pruža utjehu; žaljenje nakon gubljenja nade
ustvari je slaboumnost. Kada je riječ o ovoj vrsti strpljenja, prenosi se sljedeći
Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Oni koji su zahvalni na
onome što im je dato, koji budu lišeni ali se strpe, kojima se nepravda nanese
pa ipak oproste i koji grijeh počine pa oprost zatraže - oni će biti sigurni i
256
oni su na Pravom putu. " Neki mudraci su govorili: ��ono što si želio steći od
ovosvjetskih dobara pa to nisi stekao - poistovijeti s onim što ti nije na um palo
pa to nisi ni rekao. " Pjesnik je spjevao:
Kad sudbina neku stvar protiv tvoje volje učini,
znaj da je samo ona može povoljno riješiti.
šta ti je pa se poniženju izlažeš kad ponos je mnogo prostraniji!
Neki mudraci imali su običaj kazati: ��ko čovjek tuguje za onim što ga
je već mimoišlo, neka onda strahuje zbog onoga što postigne. " Rukovodeći se
za ovom izjavom, pjesnik je spjevao:
Ne tuguj dugo za onim što prošlo je, jer rijetko kad tuga je od pomoći!
Isti su onaj ko tuguje za prošlosti i onaj ko tuguje za onim što se desilo nije.
četvrta vrsta je strpljenje glede neprijatnosti od koje strahuje u
budućnosti, odnosno od određene nesreće koje se čovjek pribojava: a neka ne
požuruje brigu zbog stvari koja se još nije desila. Zaista brige su većinom lažne
i većina se strahova može suzbiti. S tim u vezi, prenosi se da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��uz strpljenje se može očekivati olakšanje;
a onaj ko nešto neprestano pokušava naposljetku će uspjeti. " Hasan el-Basri,
rahimehullah, govorio je: 11Nipošto se danas ne opterećuj sutrašnjom brigom, ta
svaki dan nosi dovoljno briga. " El-Džahiz je spjevao Harisi b. Zejdu:
Ako te briga, koja je bolest, navečer spopadne, ti je ignoriraj,
a to nećeš moći ako joj pažnju posvetiš.
Ne otežavaj čovjeku kad nešto želi uraditi, njemu će već neko otežati.
I reci srcu, ako se tobom osjeća bogatim, neka se raduje, jer većina straha
·
lažna je.
Peta vrsta· je strpljivost u vezi s ostvarenjem određene želje, odnosno u
vezi s zadobijanjem određene blagodati kojoj se nada. jer, ako čovjeka obuzme
znatiželjno iščekivanje ostvarenja određene želje ili blagodati, pred njim će se
zatvoriti putevi ostvarenja i uzrujat će ga to odgađanje, pa će njegova nada biti
manja a, odatle, iskušenje veće. Međutim, ako čovjek bude staložen i strpljiv
glede svoje želje i zahtjeva, isključit će mogućnost iznenađenja i nedoumice,
te će vidjeti u čemu je dobro za njega i šta je zapravo njegov cilj . Prenosi
se da je Allahov Poslanik; sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��... a strpljivost
je svjetlost. " Značenje je: strpljivost uklanja mrak nedoumice i objašnjava
..
stvarnost, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna. Eksem b. Sajfi izjavio je:
��Strpljiv čovjek pobijedi. " Ibnul-Mukaffea, rahimehullah, jednom prilikom je
kazao: 11Na zidu Ezdeširovog dvorca bilo je zapisano sljedeće: 'Strpljivost je
ključ ostvarenja. "' Neki mudraci su govorili: ��smirenim pristupom lakše se
ostvaruju želje. " Neki rječiti ljudi rekli su: ��Ko se strpi ostvarit će želje, a ko
zahvaljuje sačuvat će blagodati. "
257
Pjesnik Muhammed b. Bešir spjevao je sljedeće stihove:
Strpljivost otvara puteve i olakšava ostvarenje teških želja.
Ne gubi nadu ako se strpljenjem pomažeš,
makar traženje potrajalo, jer izlaz će doći.
Priliči da strpljiv ostvari želju svoju
i da ustrajni u nastojanju svome uspije.
šesta vrsta je strpljivost na neprijatnosti, odnosno na stvari koja u čovjeku
izaziva strah. Strpljenje u ovakvim prilikama otvara moguća rješenja i odbija
neprijateljske spletke.
Onaj ko ne bude imao dovoljno strpljivosti neće imati čvrst stav, biće mnogo
� ��
�� L:;.:, l
uzrujan, postat će zarobljenik i žrtva svojih briga. Svevišnji Allah rekao je:
�.? ��
o
{ " � " ,
.;Y
J�\ � v�
. l
·
t; l:;_
t..>
o o ,�
" ..• i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost j e tako postupiti."
(Lukman, 17)
Ibn Abbas, radij allahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi

ve sellem, rekao sljedeće: '�ko možeš činiti djela dobra djela s zadovoljstvom
i uvjerenjem, učini to, a ako ne možeš, onda budi strpljiv, jer je u strpljivom
podnošenju neprijatnosti veliko dobro. I znaj da pobjeda dolazi uz strpljivost,
rješenje uz nevolju i olakšica uz poteškoću. "
Alij a, radij allahu anhu, jednom je prilikom kazao: "Strpljenje odstranjuje
neprijatnosti, a uzrujanost odmaže čovjeku. " Neki mudraci imali su običaj
kazati: "Strpljenjem se rješavaju najtanahnije stvari. " Neki rječiti ljudi rekli su:
"U nevolji sviće zora olakšanja. " Ibn Abbas, radij allahu anhu, pripovijeda da
su se šejtani požalili Iblisu, prokleo ga Allah, kada je Sulejman, alejhis-selam,
od njih tražio veliko naprezanje u građenju. Iblis ih je upitao: "Zar ne odlazite
praznih ruku a vraćate se noseći materijal?" "Naravno ", odgovoriše. On reče:
"Eto u tome je odmor. " Kada je za to saznao, Sulejman, alejhis-selam, naredio
je da u odlasku i dolasku budu opterećeni. Oni su se opet požalili Iblisu,
prokleo ga Allah, a on ih je upitao: "Zar se ne odmarate noću?" "Naravno ",
odgovoriše. lb lis ih utješi: "Eto u odmoru provedete polovicu života. " Kada je
za to saznao, Sulejman, alejhis-selam, naredio je da rade danonoćno. Šejtani
su se opet požalili lb lisu, prokleo ga Allah, na šta ih je utješio: "Ubrzo će vam
stići olakšanje. " Nedugo zatim, Sulejman, al ej his-selam, umro je oslonjen na
svoj štap.
Ako se ovakvo nešto može desiti vjerovjesniku, koji postupa prema
Allahovom, dželle šanuhu, naređenju i zaustavlja se na granici koju je On
odredio, kakvo je onda stanje kada dešavanja i nevolje nisu milosrdni? Zar ta
dešavanja i nevolje mogu vječno potrajati? Ne, nestat će i postati ogoljeni.
258
Neki književnici prenijeli su Osmanove, radijallahu anhu, stihove:

Moj druže, Boga mi, nijedna nesreća ne traje vječno makar velika bila,
i ako se jednog dana desi, nemojjoj se predati i ne tuži se često kad noga
posklizne.
Koliko je plemenitih koji su nesrećama iskušani pa su strpljivo podnosili
dok nesreće nestale nisu! I kolikoje strahota koje su valovi strašni donijeli,
ali si ih sa strpljenjem primio i nestale suf Moja duša ih je ponosno
podnosila,
i kad su strahote moje ponizno strpljenje vidjele, i same su ponizne
postale.
Rekao sam duši svojoj: 'Dušo, umri časno! ' I ona je cijeli svijet imala,
ali je sve izgubila.
Kada se radi o olakšavanju nesreća i poteškoća, postoje određene stvari
kojima se, uz razboritost i odlučnost, umanjuje njihov utjecaj i šteta te se
njihovo prisustvo smatra beznačajnim.
Prva stvar je imanje na umu, a što čovjek ustvari, zna prolaznost i

nestanak iskušenja, činjenica ta ista iskušenja traju do tačno određenog
vremena: ovaj svijet prolazan je i nijedno stvorenje na njemu nije vječno. Ibn
Mesud, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve
sellem, hadis: 11Moj primjer i primjer ovoga svijeta jeste kao primjerjahača koji
se u jako vrućem danu sklonio u hlad drveta pa potom odjahao ostavivši ga. "
Kada je Alija, radij allahu anhu, upitan u vezi s ovim svij etom, odgovorio je:
��obmanjuje, šteti i gorak je. "
Jedan abaskovtćki halifa upitao je svog sabesjednika u vezi s ovim
svijetom, na šta mu je ovaj kratko odgovorio: ��Kada ga stekneš, napustiš ga. "
Amr b. Ubejd, rahimehullah, govorio je: ��ovaj svijet je kratak, a ahiret je
vječan. " Enuširvan je izjavio: 'JU-o čovjek želi izbjeći brige, neka ne posjeduje
ono zbog čega će se brinuti. " Rukovođen ovom izjavom, pjesnik je spjevao:
Zar ne vidiš da vrijeme ružno čini pomućujući i oduzimćljući ono što je
dalo!?
Kome radost pričinjava da neprijatnosti
ne doživi neka bez onoga što se izgubiti može živi.
Neki mudraci su spjevali sljedeće stihove:
Mudrac naš Hipokrat najpoučniji slučaj je imao
i najbolju oporuku koji brige noćne tjeraju.
Rekao je: 'Brige za onim što inače prolazi dio su ljudske prirode.
Ako lahko lomljivu čašu od stakla imaš pa se slomi, zbog toga ne budi
potišten.
259
Neki učenjaci spjevali su mi stihove Seida b. Muslima: "Ovaj svijet
oličenje je darova i pozajmljenih stvari koji se vratiti moraju. Nesreća nakon
blagostanja, pa opet nakon nesreće blagostanje. " Po Buzurdžemihrovom
ubistvu, u džepu njegove košulje nađena je cedulja sa sljedećim zapisom: ·�o
ne postoji ozbiljnost, čemu onda umaranje? Ako stvar neće trajati, čemu radost?
Ako Allah ne želi opstanak nečije vlasti, čemu onda lukavstva?"Tu su i sljedeći
Ibnur-Rumijevi stihovi:
Shvatio sam da životje talac smrti, a zdravlje talac bolesti.
Kad slatko živim, ugodnost zagorčava istinito uvjerenje
da će te slasti nestati kao što da san je bila.
A onaj ko živi očekujući nestanak nesretan je, makar u slastima živio.
Sljedeća stvar je predočavanje prestanka iskušenja, nestanka nesreća,
njihove vremenske ograničenosti i prestanka u tačno određenom vremenu: niti
će nestati prije toga, a niti će se pojaviti kasnije, i čovjek neće biti pošteđen
straha, ali neće dugo ni trpjeti. Isto tako, čovjek treba imati na umu da svakim
danom nestaje dio iskušenja, te ga u potpunosti nestane a da čovjek toga nije
ni svjestan. Pripovijeda se da je Harun er-Rešid utamničio nekog čovjeka pa je
nakon određenog vremena upitao u vezi s njim, rekavši čovjeku zaduženom za
njega: "Prenesi mu da srazmjerno blagodatima koje svaki dan prolaze prolazi
isto toliko nesreće. Rješenje je blizu, a konačni sud pripada Svevišnjem Allahu. "
Rukovodeći se smislom ove izjave, pjesnik je spjevao:
Da vječno traje ono u čemu ste vi,
pomislio bih da vječno je i ono u čemu sam ja.
Međutim, dobro znam da ćemo sutra zajedno
za drugačije prilike od ovih u kojima smo moliti.
Neposredno prije smrti Omer, radij allahu anhu, spjevao je stihove:
Zar ne vidiš da se Allahove blagodati, sadašnje i prijašnje, pobrojati ne
mogu!
Kloni se briga, jer ništa vječno ne traje, pa ni brige tvoje.
Možda će te Allah zbog toga pogledati i Svoju ti milost ukazati.
Sljedeća stvar je svijest da su iskušenja i nesreće kojih je čovjek pošteđen
mnogobrojnije i teže od onih kojima je iskušan, predodžba da mu je ukazana
blagodat samim tim što njima nije iskušan. Stoga je Resulullah, sali allahu alejhi
ve sellem, rekao: "Svevišnji Allah je učinio da svakom iskušenju nasuprot
stoji određena blagodat. " Eš- Š abi, rahimehullah, bio je u nekom iskušenju pa
ga je neko upitao kako je osvanuo, na šta je odgovorio: "Između dvije vrste
blagodati: dobra koje mi je dato i zla kojeg sam pošteđen. "
260
Ne preziri neprijatosti kad se desejer su posljedice međusobno različite.

I koliko je blagodati na kojima se zahvalno nije, koje su u vrevi
neprijatnosti skrivene.
Sljedeća stvar je povođenje za drugim ljudima i tješenje onima u
kojima nalazi pouku, da zna da su oni brojniji i jači. U tome će čovjek
stalno naći dobru utjehu i lijepo saučešće, i to će umanjiti njegovu žalost i
otkloniti zabrinutost. Kada je o tome riječ, Omer, radijallahu anhu, govorio
je: "Razmišljajte o iskušenjima drugih ljudi, i vaše će srce postati velikodušno
glede iskušenja. " Tako su razmišljali i pjesnici. El-Buhturi je spjevao: "Nije
za čuđenje ako lavove neprijateljski psi, bili arapski ili nearapski, savladaju./
Hamzu je Vahšijevo koplje usmrti/o, a Alijaje od Husama b. Muldžima umro. "
A pjesnik Ebu Nuvas spjevao je:
Iskušenja čovjeka neprestano satiru, sve dok njegovo tijelo u grob ne
zatrpaju.
Onaj ko kasnije umre u svojoj porodici iskušenje doživi,
a ko ranije s ovog svijeta ode nesreća mu glede njega dođe.
Sljedeća stvar je znanje da Allah, dželle š�nuhu, daje blagodati, ali da one
neizbježno nestaju, da je radost zbog blagodati, kada ih se uživa, pomućena sa
strahom i tugom od njihovog nestanka: tuga je srazmjerna veličini radosti. U
mudrosti stoji: Tugovat će se zbog onoga što izaziva radost. Rečeno je: "Ko
dostigne vrhunac radosti neka očekuje vrhunac tuge. " Neki mudraci su govorili:
"Ko ima na umu da svako iskušenje prolazi imat će lijepu utjehu kada doživi
nesreću. " Na pitanje kako doživljava ovaj svijet, Hasan el-Basri, rahimehullah,
odgovorio je: ''Iščekivanje iskušenja odvratilo me od radosti u njegovim
užicima. " Rukovođen ovom izjavom, pjesnik Ebul-Atahija spjevao je:
čovjeku budućnost samo strah povećava jer u sebi promjene nosi,
i kao da, približavajući se, čini da on njeno zastrašivanje čuje.
Sljedeća stvar je svijest da su mnogi ljudi nesretni dok je on sretan,
odnosno· da su oni radosni dok je on tužan, jer se stanje mijenja i nekome je
ovaj svijet naklonjen, pa je radostan, a nekoga ostavlja, pa je tužan. Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Zbog odvijanja stvari, uvijek
su jedni radosni a drugi tužni. " El-Buhturi je spjevao: "Kad ovaj svijet pokaže
slavu beznačajnog, očekuj da će slavni beznačajan postati. " El-Mutenebbi je
spjevao: 'Tako je sudbina odredila: među ljudima nesreće se dešavaju i jedni
nad drugim prednost imaju. " Tu su i sljedeći stihovi jednog književnika:
Zaista je ovaj svijet kuća obilja i blagostanja; kada jedan predio uzbuja,
drugi se sasuši. Zato se nipošto ne raduj onome što stekneš,
to ćejednog dana nestati, kao što će tvoj život prestati.
Dani su samo boli, a život i slasti iskušenja su.
261
Sljedeća stvar je uvjerenje da su iskušenja i nesreće pokazatelj čovjekove
vrijednosti i dobrote. To je tako zbog jednog od sljedeća dva uzroka. Prvi je
uzrok to što je savršenost nemoguća, a manjkavost nužna: ako je čovjek mnogo
dobar, manjkavost je u svemu drugom. Stoga je rečeno: "Ko uveća svoju pamet
umanji nafaku. " A prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao:
"Svaka nesreća koja ošteti čovjeka zapravo uvećava njegovu pronicljivost i
pamet. " S tim u vezi, Ebul-Atahija je spjevao: "Kad god čovjek u određenoj
stvari uznapreduje, bojati se da ga s druge strane manjkavost ne snađe. " Neki
su mi književnici prenijeli stihove Ibrahima b. Hilala el-Katiba:
Kad poziv dvojicu ljudi objedini i želiš saznati ko je od njih vještiji,
ia mjerodavno uzmi razmatranje njihove nafake kad je dobiju.
Onaj ko manjkav je obilnu nafaku dobije,
a onaj u kome dobro je stiješnjenu nafaku ima.
A drugi uzrok je to što je dobar čovjek izložen zavisti i uznemiravanju,
u svojoj dobroti nij e miran od neprijatelja i nepravde protivnika. Es-Sanveberi
je spjevao: ��Iskušenja kojima je čovjek izložen govore o njegovoj dobroti,
kao što vatra o lijepom mirisu ambera govori. " Dobri skoro uvijek nailazi na
iskušenje od manjkave ličnosti, a učen skoro uvijek na iskušenje nailazi od
neznalice. Razlog tome je postojanje neprijateljstva između te dvije kategorije
zbog različitosti, i osvete zbog napretka. Pjesnik je spjevao:
Nimalo čudno nije da znalac od neznalice neprijatnost doživi,
jer zmajev rep Sunce zakloni.
Sljedeća stvar je naviknutost na iskušenja i stjecanje iskustva u
savladavanju nesreća, što čovjeka jača, čeliči, do savršenstva dovodi najmanja
poteškoća i udobnost te on uzima pouku iz tih stvari. Saleb je pripovijedao:
''Ušao sam kod Ubejdullaha b. Sulejmana b. Vehba a on sav zadovoljan nakon
premoštene nevolje. I kada sam stao ispred njega, reče mi: 'O Ebul-Abbase,
poslušaj ono što ću reći:
Udarci sudbine odgojili su me, a samo se odgojen opomenuti može.
Proživio sam i lijepo i ružno, a život je često varijabilan.
U nesreći i dobru imam udjela, jer onaj ko se s mrakom
druži od njega nesreću ima.
Upitao sam ga ko je spjevao ove stihove, na šta je odgovorio: 'Ja sam ih
spjevao."'
Sljedeća stvar je ispitivanje dešavanja i obraćanje pažnje na dobrobit

svojih postupaka, i čovjek ne treba dopustiti da ga obmane obilje, niti da žudi
za uravnoteženosti, niti se nada da ovosvjetske prilike budu iste, nepromjenjive,
jer u očima onoga ko spozna suštinu ovoga svijeta i bit njegovih prilika bit će
beznačajni i užici i patnje.
262 '
Jedan je književnik spjevao sljedeće stihove:

Shvatih veličinu posljedica ovoga svijeta
pa se iz straha od prohtjeva sustegnuh.
Razmislih o suštini ovoga svijeta i vidjeh da sve prolazno je.
Promislih o većini njegovih stanovnika kad ono
- svaki čovjek o sebi se zabavlja.
Najbolji i najviši stupanj u zrelosti
jeste u onome što je prohtjevima najsrodnije.
Njegove loše strane one dobre potiru
i nema razlike između saučešća i vijesti lijepe.
Prošao sam pored mezara, ali nisam vidio da između roba
i gospodara razlika ima.
Znaš li koliko si živih ljudi upoznao a koji su sada u kaburovima.
Kada iskušan čovjek poduzme jedan od spomenutih uzroka, njegova tuga
i žaljenje umanje se i olakšaju, te postane lahko utješiv, daleko pd strahovanja i
lijepo primi saučešće. Neki mudraci imali su običaj kazati: 110nqj ko je oprezan
neće biti preplašen, onaj ko motri neće biti uzrujan, a onaj ko očekuje određenu
stvar neće osjetiti bol kada se ta ista stvar desi. " Pjesnik je spjevao:
Sve stvari na ovome svijetu ne mogu lahke biti, većje ovaj svijet radost
i tuga.
Stvar sebi neznatnom prikaži pa ćeš u udobnosti živjeti, . jer ono što
neznatnim
smatraš u tvojim će očima većinom beznačajno biti. Udobnost u prolaznoj
kući želiš,
ta izgubljen je čovjek koji želi ostvariti ono što ne može biti.
Međutim, ako čovjek zanemari razloge utjehe i uskrati sebi razloge
strpljivosti, njegova tuga, briga i strah umnogostručit će se u toj mjeri da to
neće moći strpljenjem izdržati, niti će moći utjehu naći. S tim u vezi, pjesnik
Ibnur-Rumi spjevao je sljedeći stih:
Iskušenje se izdržati može ako nije višestruko,
a kad se umnogostruči, tad nije izdrživo.
Ako čovjekovoj nevolji doprinese uzrujanost, odnosno njeni uzroci, i ako
protiv sebe pomogne strahom, odnosno njegovim putevima, već je poradio na
svom nestanku i pomogao u sopstvenom uništenju.
Jedan od tih uzroka je stalno sjećanje na iskušenje i kontinuirano vraćanje

njegove slike, pa čovjek u tome ne osjeti nikakvu utjehu niti saučešće. Omer,
radijallahu anhu, govorio je: "Nemojte izazivati suze sjećajući se određene
nevolje. " Pjesnik je spjevao:
.. .i na tugu ništa navesti ne može kao sjećanje na iskušenje.
Sljedeći uzrok je tuga i veliki očaj, pa svom iskušenju ne vidi nadomještaj,
niti smatra da je izgubljeno uopće nadoknadivo, i tada to prerasta u veliku tugu
i veliki očaj. Zbog toga je Allah, dželle šanuhu, rekao:
:
'· . J� �l("'�
;� �
." oJ
u-- . ..
J. J.
')
"'
lill�" r<'lj \ �, l'J>'�
:;
!
J. �
,
o ""'
)r
•
J ,.,
" .... y- <('�t_; t; l� ,. " t; �
��
"' "'
�
"'
--
" ...da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste

previše radovali onome što vam On dade." (El-Hadid, 23)
Pjesnik je spjevao:
Kad iskušenja dopadneš, u Allaha se pouzdaj i Njime zadovoljan budi,
jer Allah je Taj Koji tegobe otklanja. Kad On nešto odredi,
Njegovoj moći se predaj jer čovjek od Allahovog određenja pobjeći ne
može.
Očaj ponekad čovjeka rastrgne, zato nipošto ne očajavaj jer stvoritelj
Allah je.
Sljedeći je uzrok često žaljenje i izljev nestrpljenja. Neki su učenjaci
� ... " �
� --· ,� . . (;
" ...zato se ti lijepo strpi .. . " (EI-Mearidž, S)
protumačili rekavši da je · sabri džemil strpljenje u kojem nema žaljenja
ni jadikovanja. Potvrdu za to nalazimo u Enesovom, radijallahu anhu, predanju
u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije
strpljiv onaj ko jadikuje. " Ka'b el-Ahbar pripovijeda da je u Tevratu zapisano
sljedeće: "Koga zadesi određena nevolja pa se požali ljudima, samo se žali na
svoga Gospodara. " Pripovijeda se da je neka beduinka došla iz pustinje i čula
vrištanje u jednoj kući, upitavši: "Šta je ono?" Neko joj odgovori: "Umro im
je bližnji. " Na to je samo rekla: "Smatram da samo dozivaju u pomoć protiv
svoga Gospodara, da su nezadovoljni Njegovom odredbom i da ne žele Njegovu
nagradu. " U mudrosti stoji: Mnogo govori čovjek čije je srce stiješnjeno. Neki
učenjaci spjevali su sljedeće stihove:
Ne žali se mnogo drugu svome, već se Stvoritelju, a ne stvorenju obrati!
Davljenik davljenika na obalu ne može da vrati." Tu su i sljedeći stihovi:
Ne žali se na sudbinu, ta zdrav si, jer bogatstvo je u tjelesnom zdravlju.
Pretpostavi da si vladar i da cijeli svijet pred sobom imaš, ali da bolestan
si.
264
Sljedeći uzrok je padanje u očaj glede dobra i pozitivnosti koje se nalaze

u iskušenju, i tada se tugi uslijed određenog događaja pridruži očaj, pa se
strpljenje u potpunosti izgubi i grudi ga ne mogu podnijeti.
S tim u vezi, pjesnik Ibnur-Rumi spjevao je:
Strpi se, dušo, jer strpljenje je najispravnije.
Možda će se nade izjaloviti a desiti se ono čemu se nisi nadala.
Neki učenjaci recitirati su mi sljedeće stihove:
Zar smatraš da nevolja čovjeka stalno pritišće!
Da nešto stalno traje, ljudi bi ga u čudo ubrojali.
Iskušenja su ti svoj kob pokazala i odgojila te, ako si dostojan odgoja.
Da čovjek želi da mu sudbina stalno nenaklonjena bude, umorio bi se od
te svoje želje.
Sljedeći uzrok je pomno opažanje onih koji su pošteđeni iskušenja i
čije su blagodati sačuvane u toj mjeri da žive u sigurnosti i udobnosti i da se
naslađuju imetkom i obilnom nafakom, što će čovjeka navesti na to da smatra
kako je posebno iskušan između ostalih ljudi, i to nakon što im je bio ravan i s
njima ravnopravan. Takvo razmišljanje navodi na nestrpljenje u iskušenjima i
nezahvaljivanje na blagodatima.
Da se takvom razmišljanju suprotstavio suprotnim razmišljanjem i
zapažanjem onih koji su iskušani kao i on i koji podnose istu nesreću, tada
bi zapazio postojanje ravnopravnosti tih stvari, ali bi se lahko mogao strpiti i
olakšanje bi bilo blizu.
Jednoj Arapkinji recitirao sam sljedeće stihove:
O čovječe, strpi se, ta nakon poteškoće olakšanje dolazi.
Koliko slobodnih ljudi danas vidimo koji su jučer samo robovi bili,
jer su se strpi/i pa vladari dobra i zla postali.
Postani strpljiv, i znaj da od toga i veći napor ima.
A nekim književnicima spjevao sam sljedeće:
Čovjek se iskušenja na pomolu boji pa tuguje, a kraj iskušenja radost mu
donese.
Zar ne vidiš da poslije mrkle noći svjetlost zore pojavi se!
Zato nipošto ne očajavaj, ako si znalac pronicljivi, jer sudbina nestalna je.
Također, treba znati da skoro svako ko se strpi na iskušenju i suzdrži u
nevolji doživi skori rasplet i brzo olakšanje. Neki književnici pripovijedali su
mi da je Ebu Ejjub el-Katib utamničen na petnaest godina i, kada više nije imao
apsolutno nikakve nade u izlaz ni strpljivosti, napisao je žalopojku jednom
svom prijatelju, žaleći se na dugo zatočeništvo.
Prijatelj mu je na njegovoj cedulji napisao sljedeće stihove:
Strpi se, o Ebu Ejjube, namuči se da se strpiš, i kad ne mogneš iskušenja
podnijeti,
ko će ti u tome pomoći? Onaj ko te time iskušao kadarje da neprijatnost
i tvoje iskušenje otkloni. Strpi se, iza strpljenja udobnost dolazi,
i možda će tvoja nedaća ubrzo nestati.
Na ovo mu je Ebu Ejjub odgovorio:
Strpljenje si mi ulio i savjet mi dao, i ja ću se strpiti, a iskušenje će
sigurno,
a ne možda, nestati. Otklonit će je Onaj Koji ga je dao, jer samo On to
može učiniti.
Ebu Ejjub je poslij e toga u zatvoru ostao nekoliko dana pa je, počašćen,
pušten na slobodu. Ebu Durejd je prenio sljedeće Ebu Hatimove stihove:
Kad očaj srcem zavlada i zbog toga velikodušne grudi tijesne postanu,
kad se neprijatnosti ustale i iskušenja ukorijene,
i kad moguće rješenje ne vidiš, a ni izlaz vještog čovjeka ne pomogne ti,
poslije toga očaja pomoć od Blagog, Koji molbe uslišava.
I svim nevoljama kojima se kraj ne nazire brzo olakšanje dolazi.
III. Savjetovanje
Treba znati da razboritom i pronicljivom čovjeku priliči da se posavjetuje
s iskrenim i pametnim ljudima kada želi nešto odlučiti i tu odluku sprovesti.
Iako se Sveznajući Allah obavezao da će upućivati i pomagati Resulullaha,
� ':JJ
• GJ-
sallallahu alejhi ve sell em, naredio mu je savjetovanje:
/" "J l l..?·�

�·
·
.
,. ,. ,.
" ...i dogovaraj se s njima." (Alu Imran, 159)

Komentirajući ajet, Katada je rekao: "Allah, dželle šanuhu, naredio je
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovanje s ashabima da bi ih pridobio
i odobrovoljio. "Ed-Dahhak kaže: "To muje Svevišnji Allah naredio zbog velike
koristi u savjetovanju. " A Hasan el-Basri, rahimehullah, veli: "Naredio mu je
savjetovanje s njima da bi se muslimani poveli za njim i u tome ga slijedili
vjernici, mada mu nije trebalo njihovo mišljenje. " Prenosi se da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "U savjetovanju je štit od kajanja i
sigurnost od prijekora. "
Alij a, radijallahu anhu, govorio je: "Divna je pomoć u savjetovanju, a
grozna je pripravnost u samovolji. " Omer, radijallahu anhu, imao je običaj
266
kazati sljedeće: "Ljudi se dijele na tri kategorije: čovjek koji po ličnom

shvatanju ispravno rješava probleme, čovjek koji se savjetuje u onome što mu
je nejasno i postupa prema savjetu ljudi od autoriteta, i zbunjen čovjek koji ne
postupa ispravno a niti sluša savjetodavce. " Omer b. Abdulaziz, rahimehullah,
jednom je prilikom rekao: "Savjetovanje i diskusija vrata su milosti i ključevi
blagoslova, uz to traje ispravno mišljenje i razboritost. " Sejf b. Zijezen izjavio
je: "Ne savjetuje se onaj ko je zadivljen svojim mišljenjem, a svojeglav je
čovjek daleko od istine. " Abdulhamid, rahimehullah, zapisao je: 'Tražitelj
savjeta u obzir uzima sutrašnji dan. " U mudrosti stoji: U savjetovanju je tvoja
udobnost, a napor za onoga od koga se savjet traži. Neki mudraci su govorili:
"Savjetovanje je sušta upućenost, a izlaže se opasnosti onaj ko se zadovolji
svojim mišljenjem. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: "Neće propasti
onaj ko klanja istihara-namaz, niti će se pokajati onaj ko se savjetuje. " Neki
rječiti ljudi rekli su: "Priliči da pametan čovjek svome mišljenju doda mišljenje
drugih pametnih ljudi, da svome umu doda um mudrih ljudi, jer u jednom
mišljenju može biti posrtaj, a u jednom umu može biti propast. " S tim u vezi,
Beššar b. Burd spjevao je:
Kad se u mišljenju do savjetovanja dospije,
pomozi sebi mišljenjem savjetodavca ili savjetom razboritog čovjeka.
Ne zaziri od savjetovanja jer u prvima snaga je posljednjih.
Kada se čovjek odluči na savjetovanje, odabrat će one ljude koji su

objedinili sljedećih pet svojstava.
Prvo svojstvo je potpun razum i prethodno iskustvo, utoliko što veliko
iskustvo vodi u ispravno rješenje. Ebuz-Zinad prenosi od El-Earedža, koji
prenosi od Ebu Hurejre, radij allahu anhu, · da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Pitajte za savjet pametnog čovjeka, i bit ćete
upućeni, a nemojte mu biti neposlušni jer ćete se pokajati. " Abdullah b. Hasan
savjetovao je svog sina Muhammeda na sljedeći način: "Čuvaj se savjetovanja
s neznalicom, makar bio iskren, kao što se čuvaš neprijateljstva pametnog
neprijatelja. ]er samo što te neznalica nije gurnuo u ponor svojim savjetom,
pa će ti to naštetiti, a od štete će ti biti i zamka pametnog neprijatelja. " Neko je
pohvalio jednog čovjeka iz plemena Abs rekavši mu: "Vi skoro uvijek ispravno
postupate!", na šta je rekao: 'J:\ko nas ima hiljadu i među nama jedan pronicljiv
čovjek, slušamo ga i kao da nas je hiljadu pronicljivih. " Govorilo se: "Čuvaj se
savjetovanja s dvije kategorije ljudi: s neiskusnim mladićem koji je zadivljen
svojim mišljenjem i sa starcem čiji su razum godine narušile kao što su narušile
njegovo tijelo. " U mudrosti stoji: Za sve je potreban um, a umu treba iskustvo.
Zbog toga se govorilo da vrijeme čovjeku otkriva sve tajne. Neki mudraci imali
su običaj kazati: "Iskustvo nema kraja; pametan čovjek uvijek povećava svoje
iskustvo "; "Ko sebi pomogne savjetovanjem s pametnim ljudima ostvarit će
svoje nade. "
267
A Ebul-Esved ed-Dueli spjevao je sljedeće stihove:
Ne može ti svaki savjetodavac savjet dati, niti je svaki savjetodavac
razborit.
A kad čovjek obje stvari objedini, pravo na poslušnost ima.
Drugo svojstvo je privrženost vjeri i bogobojaznost, jer je to okosnica
dobrote i stup uspjeha. Može se pouzdati u nutrinu onoga čovjeka koji je
pretežno privržen vjeri, on je obdaren razboritosti. !krima prenosi od Ibn
Abbasa, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao sljedeće: "Onoga ko želi učiniti neku stvar pa se posavjetuje s
muslimanom - Allah će uputiti na ono najispravnije. "
Treće svojstvo je iskrenost i ljubav, tim prije što iskrenost i ljubav
potvrđuju ideju i štite mišljenje. Neki mudraci su govorili: "Savjetuj se samo
s pronicljivim čovjekom koji nije zavidan, i s pametnim koji ne mrzi. A čuvaj
se savjetovanja · sa ženama jer njihov rezon teži nepotpunosti, a razboritost
naginje slabosti. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: "Savjetovanje s
pronicljivim samilosnim čovjekom uspjeh je, a u savjetovanju s maloumnim
čovjekom izlaganje je opasnosti. " Pjesnik je spjevao:
čestiti budi prema onom s kim se družiš
i prihvati savjet onoga s kim se savjetuješ.
Budi zadovoljan znacima ljubavi koje ti čovjek pokaže.
Onaj ko ljude istražuje neće naći čovjeka čija će nutrina ispravna biti.
Ne traje dugo veza s prijateljem kojeg zbog svake greške od sebe tjeraš.
Č etvrto svojstvo je ispravan rezon, odnosno nepostojanje brige koja
ga odvraća i zauzima od davanja ispravnog savjeta, jer onaj čije razmišljanje
pomute brige ne može ispravno rasuđivati niti može mirno razmišljati. Opet
podsjećamo na mudrost: Za sve je potreban um, a umu treba iskustvo. Kada
bi Kisru iznenedila određena stvar, poslao bi po svoje savjetodavce, pa ako bi
podbacili u savjetu, on bi željeznim šipkama izudarao svoje upravitelje i rekao:
''Okasnili ste s njihovim sljedovanjem pa su pogriješili u mišljenju. " S tim u
vezi, Salih b. Abdulkuddus izjavio je: "Ne postoji savjetodavac poput iskrenog
i u zamršenim pitanjima iskusnog čovjeka, pa ga uzmi za savjetodavca. "
Peto svojstvo je nepostojanje ličnog interesa ni prohtjeva u stvari u vezi
s kojom je od njega zatražen savjet. Ovo je zato jer interes privlači čovjeka, a
prohtjev ga odvraća, i neispravan je savjet koji je protkan prohtjevima i na koji
navode lični interesi. Fadl b. el-Abbas b. Utba b. Ebu Leheb spjevao je:
Možda će vrijeme obuzdati neznalicu,
a prohtjev uništiti pametnog, razboritog čovjeka.
Možda će ljudi čovjeka pohvaliti u pogrešnom rasuđivanju,
268
a pohvaliti ga u dobru iako je postupio ispravno.

Dakle, kada čovjek objedini spomenutih pet svojstava, dostojanje traženja
savjeta od njega i prihvatanja njegovog mišljenja. Odatle se čovjek ne treba
sustezati od savjetovanja s takvim ljudima zbog umišljene ispravnosti svog
mišljenja i razmišljanja u koje ima pouzdanje. Razlog tome je činjenica da je
prosuđivanje onoga ko u određenoj stvari nema interesa sigurnije i ispravnije,
a sve, opet, zbog iskrenog razmišljanja i nepomućenog prosuđivanja, odnosno
zbog nepostojanja prohtjeva ni strasti s tim u vezi. Prenosi se da je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: uokosnicaje uma, poslije vjerovanja u Allaha,
umiljavanje ljudima. Samovoljan čovjek ne može izaći na kraj s problemom,
i nikoga savjetovanje nije upropastilo. I kada Allah želi da čovjek strada, učini
da početnica njegovog stradanja bude u mišljenju. " Alija, radij allahu anhu,
govorio je: uu savjetovanju je sušta uputa, a svoj život stavlja na kocku onaj
ko se zadovolji svojim mišljenjem. " Mudri Lukman savjetovao je svog sina:
usavjetuj se s onim ko je stekao iskustvo jer će ti on dati informacije koje
je skupo platio a ti ih od njega dobijaš besplatno. " Neki mudraci su govorili:
uPola mišljenja je u tvog prijatelja, zato se s njim posavjetuj da bi mišljenje
bilo potpuno. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: uzalutat će onaj ko
se zadovolji sa svojim mišljenjem, a posrnut će onaj ko se zadovolji svojim
umom. " Neki rječiti ljudi rekli su: uPohvalnije je pogriješiti savjetujući se nego
pogoditi u svojeglavosti. " Pjesnik je spjevao: ua moji prijatelji, niko nema
savršeno mišljenje, stoga me onim što smatrate savjetujte. "
Ne priliči da čovjek uobrazi da će se, ako zatraži savjet, ljudima pokazati
slabost njegovog mišljenja i netačnost njegovog prosuđivanja, pa je stoga nužno
morao čuti mišljenje drugih ljudi. Za takvim opravdanjem može posegnuti
samo malouman, i mišljenje se ne daje zbog nadmetanja već zbog korisnog
rezultata i čuvanja od greške i poskliznuća. I kako može biti sramota u onome
što vodi istini, a sprečava pogrešku. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: ��Povećajte svoj um ponavljanjem, i u svojim stvarima
pomozite se savjetovanjem. " Neki mudraci imali su običaj kazati: uPokazatelj
potpunosti čovjekovog razuma jeste ovladavanje njime. " Neki rječiti ljudi rekli
su: ��Kada čovjeku određene stvari postanu nejasne i kada se prema njemu
promijeni odnos mnoštva, neka konsultira mišljenje pametnih ljudi i neka
se požuri savjetovati s učenjacima. Neka ne zazire od traženja savjeta ni od
traženja pomoći jer bolje je da ·upita pa se sačuva nego da se zadovolji svojim
mišljenjem pa se pokaje. "
Priliči da se čovjek često savjetuje s pronicljivim ljudima, posebno u
značajnim stvarima, jer, rijetko kad je ispravno mišljenje i istina daleko od
skupine ljudi. Ovo je zato što je skupina pronicljivij a i bolje razmišlja: njoj
nijedna mogućnost nije strana niti je ma koje rješenje skriveno. U mudrosti
stoji: Ko se često savjetuje bit će pohvaljen kada pogodi, a imat će opravdanje
kada pogriješi, a istina je skupini strana.
U vezi sa savjetovanjem sa skupinom, razboriti ljudi imaju podijeljena
mišljenja o pitanju da li će se čovjek savjetovati sa svima zajedno ili će, pak,
za savjet upitati svakog ponaosob. Perzijanci smatraju da je preče da ih sakupi
zbog razmatranja i dubokoumnog razmišljanja kako bi se svaki od njih pozvao
na zamjerke i svoje mišljenje: ako bude zamjerke s tim u vezi, drugi će joj se
suprotstaviti; ako neko ne prihvati njegovo mišljenje, on će to neprihvatanje
odbiti, pa će to ličiti na obostrano raspravljanje protkano svađom. I pored tih
zajedničkih sposobnosti neće biti propusta niti poskliznuća a da neće izaći na
vidjelo. Dočim neki drugi narodi smatraju da svakog treba upitati za savjet
ponaosob i tajno kako bi svaki od njih napregnuo razmišljajući o tome, a sve iz
velike želje za istinom. Jer od odvojenih sposobnosti razmišljanje traži veliko
naprezanje i u potpunosti ih iscrpi trud koji se u to uloži. A kada se sposobnosti
ujedine, jedne se drugima prepušt(iju, i prvo mišljenje obično bude slijeđeno.
Oba stava imaju dokaze, a dokazi drugog stava jači su. Lično smatram da ne
treba generalno postupati ni prema jednom od spomenuta dva stava, već treba
za mjerodavno uzeti mišljenje šure, savjetodavnog vijeća ako je jednoglasna
u vezi s tačnosti, odnosno netačnosti određene odluke, i tada je nju slijediti,
tim prije što je cilj pobiti neispravnost kolebljive stvari, ili dokazati njenu
ispravnost, a to je očitije kada se postigne konsenzus i stvar je jasnija prilikom
diskusije. Međutim, ako savjetodavno vijeće rješava skrivenu, zamršenu stvar
čija je tačnost pomućena, na koju je odgovor nejasan, koja se brojem ne može
ograničiti, koja se ne može sagledati, čiju je tačnost, odnosno pogrešnost teško
dokazati - u tome slučaju je preče da se svaki član šure izdvoji sa svojim
mišljenjem i razmišljanjem, da bi se potrudio u odgovoru i tako se objelodanilo
je li određena stvar tačna, ili je pogrešna: mukotrpno davanje odgovora bit će
pojedinačno, a otkrivanje tačnosti zajedničko. A ovo je zato jer je ponaosobno
ulaganje truda u davanju odgovora tačnij e, a �(ijednička diskusija učinkovitij a ...
A priliči da članovi savjetodavnog vijeća budu čisti od zavisti i nadmetanja, u
protivnom, onome ko je od njih zatražio savjet oni neće dati ispravan odgovor.
Treba da onaj ko je upitao za savjet sebi predoči njihove odgovore (a

svakako će s njima razmišljati i uložiti trud u iznalaženju rješenja). Jer, kada
promisli o svim odgovorima i prijedlozima, moći će otkriti njihove temelje,
razloge, rezultate i posljedice, da ne slijedi slijepo druge u njihovom mišljenju,
niti da svoj stav prepušta nekome. Ako tako postupi, čovjek će ostvariti tri
uma i ispravnosti mišljenja onoga od koga je zatražio savjet, i jasnoću

koristi: spoznaju ispravnosti svog uma i prosuđivanja, spoznaju koeficijenta
zamršenog pitanja, odnosno otkrivanja dotada skrivene istine. Odatle, kada

čovjek konstatira određeno mišljenje, povest će se za njim i šuru neće teretiti za
moguće negativne posljedice, jer je dužnost savjetnika potruditi se u davanju
savjeta, a ne preuzeti odgovornosti za neuspjeh, pogotovo zato što se sudbina ne
može promijeniti. A kada čovjek zamjeri savjetniku, i preda se svom mišljenju
i prepusti se sebi, postane individua kojoj se ne može pomoći mišljenjem niti
savjetom.
270
U jednoj perzijskoj mudrosti stoji sljedeće: Najslabiji izlaz bolji je od

najjače surovosti. Najmanji vid smirenosti bolji je od mnogobrojne brzine.
Vlast je samo glasnik već određene sudbine. A kada se vladar zadovolji svojim
mišljenjem, nikakva mu uputstva ne koriste.
Ako čovjeku savjet ponudi beznačajan čovjek koji za to nije osposobljen

niti je njegov savjet obavezujući, prihvatit će ga uzgred, jer je savjet kao
izgubljena stvar: uzima se gdje god se nađe, i ne omalovažava se zbog
beznačajnosti onoga ko nam ga ponudi. To je slično sijanju: zemljoradnik zrno
ne sije što ga smatra beznačajnim. Smisao u savjetovanju nij e veličanje onoga
ko daje savjet, već je smisao korist koju izvlači onaj ko ga traži. Ebul-Ajna
prenio je od El-Asmeija sljedeće stihove:
Savjetje najjeftinije što ljudi mogu ponuditi,
zato ničiji savjet nemoj odbiti i nemoj ga koriti.
Pametni i razumni ljudi znaju kako pravi savjet treba uputiti.
Zatim, ne priliči da onaj kome se objelodanilo određeno mišljenje
odugovlači s njegovom implementacijom jer vrijeme može prevariti, prilike
mogu nestati, a pouzdanje se može pretvoriti u nemoć. Neko je upitao jednog
kralja koji je izgubio položaj vladara: 'Zašto si izgubio vlast?" Na to je
odgovorio. "Zato što sam posao tekućeg dana ostavljao za sutra. " S tim u vezi,
pjesnik je spjevao:
Ako si čovjek od mišljenja, budi odlučan
i ne dopusti da kolebanjem svoje mišljenje uništiš.
Shvatio sam da neodlučnostje nedostatak,
i da je znalčeva implementacija odluke stvar razboritija.
Priliči da čovjek koji je postavljen namjesto iskrenog savjetnika, kojem
je data ta počast, pa se tražitelj savjeta nada da će njegovo savjetovanje biti
uspješno i tačno - dužnost koju nalaže ta ista blagodat obavi iskreno i da na
ukazano povjerenje uzvrati iskrenim savjetom. Kada se o tome radi, prenesene
su sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sell em, riječi: "Dužnost muslimana
prema musliman u jeste da ga nasavjetuje kada ovaj od njega zatraži savjet. "
Može se desiti da čovjeka traženje savjeta navede na oholost i zadivljenost
svojim mišljenjem. Takvog se treba pričuvati kada je riječ o savjetovanju, tim
prije jer samozadivljen čovjek nema ispravan stav, niti zdravo razmišljanje.
A može se desiti da čovjek, zbog neprijateljstva ili zavisti, škrtari u
savjetima te dvosmisleno govori ili čak spletkari. Isto tako, treba se čuvati
neprijatelja i ne treba imati povjerenja u zavidnika. štaviše, čovjek od koga
zatraži savjet njegov neprijatelj ili prijatelj - nema opravdanja ako zataji savjet,
jer je od njega zatražen, niti ima opravdanja da prevari, jer mu je ukazano
povjerenje. Muhammed el-Munkedir prenosi od Aiše, radijallahu anha, hadis u
271
kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: ��Tražitelj
savjeta i savjetodavac moraju biti povjerljivi. " Sulejman b. Durejd jednom
prilikom je spjevao sljedeći stih: "Svome prijatelju se odazovi i savjet mu daj
kad ga zatraži, a savjet svog prijatelja ti ne odbij. " Ne treba da čovjek daje savjet
prije nego što se od njega zatraži, osim u vanrednim situacijama, i ne priliči
da sam od sebe iskazuje svoje mišljenje, osim u prijekoj potrebi. U protivnom,
nužno će biti izložen optužbi zbog toga, ili odbacivanju mišljenja, a u obje je
stvari sramota. Prihvata se samo ono mišljenje koje je iskreno zatraženo od
čovjeka, odnosno koje je iskazano zbog određenog povoda i razloga. Ebu Bilal
el-Idžli prenosi od Huzejfe b. el-Jemana, radijallahu anhu, a on prenosi da je
Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: ��Lukman je nasavjetovao svog
sina rekavši mu: 'O sinak, kada se od tebe zatraži svjedočenje, prihvati ga; kada
se od tebe zatraži pomoć, pomozi; kada se od tebe zatraži savjet, ne žuri s tim,
već razmisli. "' Ovaj odjeljak završićemo stihovima pjesnika Bejhesa el-Kilabija:
Ima ljudi koji te za savjet upitaju pa se upneš da ga nasavjetuješ,
ali te varalicom smatra ako mu se na vjernost ne zakuneš.
Zato savjet ne daji onome ko ga nije dostojan,
jer niti će ti zahvalan biti niti će mu tvoj savjet koristiti.
IV. čuvanje tajne

Treba znati da je čuvanje tajne jedan od najvećih uzroka uspjeha i
dugotrajnije čestitosti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: ��u ostvarivanju svojih planova pomozite sebi tajnošću jer
svakom čovjeku kojem je data blagodat neko zavidi. " Alija, radij allahu anhu,
govorio je: 11Čovjekova tajn{l jeste njegov zatočenik, a kada je oda, onda je
on njen zatočenik. " Savjetujući svog sina, jedan mudrac je rekao: ��o sinak,
budi darežljiv udjeljujući imetak u istinu, ali budi škrt prema svim ljudima
kada se radi o tajnama, jer je najpohvalnija darežljivost dijeliti u plemenite
svrhe i škrtarenje tajnama. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: ��onaj
ko sakrije tajnu imat će pravo na izbor, međutim, onaj ko otkrije t'!)nu, sloboda
izbora većje okrenuta protiv njega. " Neki rječiti ljudi rekli su: ucovjek će biti
radostan sve dok bude čuvao svoje tajne"; ��Ko ne zadrži svoje tajne za sebe bit
će razotkriven i propast će. " Pjesnik Enes b. Usejd spjevao je sljedeće stihove:
Neka tvoju tajnu niko osim tebe ne zna, jer svaki prijatelj prijatelja ima.
Uvidio sam da klevetnici nikoga ne pošteđuju.
Koliko li je samo onih čiju krv je prolilo odavanje tajne i koje je netajnost
lišila ostvarenja ciljeva! A da ju je sačuvao, bio bi pošteđen i sačuvan njenog
utjecaja i posljedica, i mogao bi se nadati ostvarenju svojih potreba. Enuširvan
je govorio: 110naj ko sačuva svoju tajnu ostvarit će dvije koristi: ispunit će
potrebu i bit će pošteđen negativnih posljedica. "
272
Širenje tuđe tajne veće je zlo od širenja one sopstvene, jer će čovjeka,
ako oda tuđu tajnu, pogoditi jedna od dvije sramote: prevara - ako mu je nešto
povjereno, odnosno prenošenje tuđih mahana - ako su mu one povjerene na
čuvanje. A kada se radi o šteti iz oba slučaja, ona može biti istovjetna, a može
se i razlikovati. I jedno i drugo pokudno je i zbog obje stvari čovjek zaslužuje
prijekor. U širenju tajne pokazatelj je da u čovjeku postoje tri pokudne osobine.
Prva je uskogrudnost i odsustvo strpljenja, tako da njegove grudi nisu mogle
nositi tajnu niti se mogao strpiti. Pjesnik je spjevao:
Kad čovjek svoju tajnu oda a druge zbog toga kori, on je malouman.
Ako su čovjekove grudi uske da svoju tajnu ne može čuvati,
grudi onoga kome je povjerava još uže su.
Druga osobina je zanemarivanje opreznostni i budnosti koju imaju
pametni, pronicljivi ljudi. S tim u vezi, neki mudraci su govorili: ��svoju tajnu
zadrži za sebe, i nemoj se povjeravati pametnom čovjeku jer može poskliznuti,
a ni neznalici jer te može iznevjeriti. "
Treća osobina je prevara i izlaganje opasnosti. Kada se o tome radi, neki
mudraci rekli su sljedeće: 'Tajna ima status čovjekove krvi, i kada oda tajnu već
je prolio svoju krv. "
Međutim, treba ima na umu da postoje one tajne koje se moraju odati
iskrenom prijatelju, u vezi s kojima se mora tražiti savjet od razumnog
savjetnika. I zato, neka čovjek pomno izabere pametnog povjerljivog čovjeka
kojem će se povjeriti, ako tajnu već ne može zadržati u sebi ni na koji način.
Također, nije svako ko je povjerljiv glede imetka povjerljiv i glede tajne, jer
se lakše sustegnuti od tuđeg imetka nego od širenja tuđe tajne. Naime, čovjek
svoju tajnu može odati nepažljivim, odnosno bespotrebnim govorom, a u isto
vrijeme škrtareći svojim imetkom i čuvajući ga, te t(\jnu, koju je otkrio, ne
smatra velikom stvari u odnosu na malobrojan imetak kojim je škrtario, uz
veliku štetu koja ga je snašla. Odatle je manje onih koji čuvaju tuđe tajne nego
onih koji čuvaju tuđi imetak.
čuvanje imetka lakše je od čuvanja tajne i zato što je imetak nepristupačan,

dočim je osvajanje tajne pristupačno: ona se odaje nepažljivim govorom. Omer
b. Abdulaziz, rahimehullah, jednom prilikom je izjavio sljedeće: "Srca su
posude u kojima se čuvaju tajne. Lijek je u čuvanju tajne, a jezikom se ona
odaje. I zato neka svaki čovjek čuva ključ svoje tajne. "
čovjek kojem se povjerava određena tajna treba imati razvijen um i
treba biti privržen vjeri, što će ga odvratiti od ružnog čina. Isto tako, treba biti
iskren, pun ljubavi i po prirodi čuvaran jer ove stvari odvraćaju od širenja tajne
i obavezuju na čuvanje emaneta, i u kome se objedine, takav je kao bajoslovna
ptica. U mudrosti stoji: Srce pametnog čovjeka tvrđava je u kojoj se čuvaju tajne.
273
Neka se čovjek koji ima određenu tajEu čuva da tu istu tajnu ne povjeri
onome ko je neutaženo želi saznati, koji sve daje kako bi to ostvario, jer je onaj
ko to želi prevarant. U mudrosti stoji: Svoju tajnu ne govori onome ko žudi
da je sazna. Salih b. Abdulkuddus spjevao je sljedeći stih: "Tajnu ne otkrivaj
onome ko je od tebe iznuđuje jer iznuđivač tajnu širi. "
Neka se čovjek čuva toga da svoju tajnu povjerava mnoštvu ljudi jer je
to uzrok i način njenog širenja, i to zbog sljedeće dvije stvari: objedinjavanje
uvjeta čuvanja tajne u mnoštvu ljudi nemoguće je, drugim riječima, u tom
mnoštvu mora postojati neko ko ne ispunjava te uvjete; svaki pojedinac iz tog
mnoštva naći će način da negira da je on proširio tajnu i da odgovornost prebaci
na nekog drugog, te mu se ne može pripisati grijeh niti se može koriti. Neki
mudraci su govorili: "Sve što je više čuvara tajne, sve je više mogućnosti da će
se ona otkriti. " Pjesnik je spjevao:
Tajna je ono što o tebi samo jedan čovjek zna,
a ono što trojica znqju ne može ostati skriveno.
Ne otkrivaj tajne svoje, svaka tajna koju više od dva čovjek zna otkrivenaje.
Ako bismo i pretpostavili da mnoštvo neće odati njegovu tajnu, neće biti
pošteđen njihove ucjene i prevlasti, jer onaj čija se tajna zna po liniji ucjene
i prevlasti, ako ljude od širenja te njegove tajne ne spriječi razum ni vrline,
njegov će život biti teži od ropstva i bit će ponizniji od roba. Neki mudraci
imali su običaj kazati: "Ko oda svoju tajnu imat će mnogo gospodara. "
Ako se čovjek bude morao povjeriti (a kamo sreće da je pošteđen toga ! ) , i

kada izabere onoga kome će se povjeriti (a nadam se da će imati sreće u izboru),
učinit će to, a onaj kome se povjerio mora ispuniti emanet čuvanja tajne, mora
nastojati da je zaboravi, tako da mu ona uopće ne naumpada, a ne treba to
doživljavati kao neku svetost koju čuva, niti sebi smije dopustiti ucjene koje
postavljaju niski ljudi. Pripovijeda se da se neki čovjek povjerio svom prijatelju
te ga upitao: "jesi li razumio?", na šta je ovaj odgovorio: "Nisam razumio. " A
na pitanje da li je zapamtio tu istu tajnu, prijatelj je odgovorio: "Ne, zaboravio
sam. " Neko je upitao jednog čovjeka: "Kako čuvaš tajnu?" Na to je kratko
odgovorio: "Poreknem vijest koju sam čuo i zakunem se onome ko se informira
u vezi s tim . " Pjesnik je spjevao: "Da mogu ·zaboraviti tajne i informacije koje
u sebi krijem, prvo bi svoje tajne zaboravio jer postoji mogućnost da ih nekada
otkrijem i tako se ll opasnost dovedem. " Pripovijeda se da su se ljudi u halki
Abdullaha b. Tahira prisjećali čuvanja tajne, pa je njegov sin spjevao sljedeće
stihove:
Tajnu koja mi se povjeri ll sebi duboko, kao u kabur, zakopam,
pa je čak i od sebe krijem, kao da je nikada ni saznao nisam.
274
Tajna u srcu mome slična je mrtvacu u kaburu,

jer vidim da se vlasnik tajne boji njenog širenja.
V. Šala i smijanje
Treba znati da se šalom oduzimaju prava i uzrokuje kidanje veza i
neposlušnost. U njoj je sramota za onoga ko se šali, uvreda onome s kim se
šali. Sramota za onoga ko se šali jer to pri njemu potire poštovanje i blistavost,
a privlači na njega rulju i bezumnike. A uvreda za onoga s kim se šali jer je
povrijeđen ružnim riječima i uvredljivim djelom: ako se sustegne od revanša,
rastužit će se; ako uzvrati istom mjerom, narušit će kodeks lijepog ponašanja.
poroka. Prenosi se da je 'J erovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom

Stoga je razuman čovjek obavezan čuvati se takve šale i biti čist od sramotnih
prilikom rekao sljedeće: "Sala je šejtanova postepeno zavođenje i obmana

prohtjeva. " S tim u vezi, Omer b. Abdulaziz, rahimehullah, izjavio je: <�čuvajte
se šale jer je ona glupost koja dovodi do mržnje. " Neki mudraci su govorili:
"Šala je samo psavanje, osim što onaj ko se šali navodi na smijeh. "
Rečeno je: "Šala je nazvana imenom mizah jer se na taj način oduzima
tuđe pravo. " Ibrahim en-Nehai, rahimehullah, govorio je: "Motiv šale leži u
blesavosti ili u oholosti. "U mudrosti stoji: Šala uništava poštovanje kao što vatra
sagorijeva drva. Neki mudraci imali su običaj kazati: "Neće biti poštovan onaj
ko se mnogo šali, a onaj ko ima na umu svoje nedostatke neće biti spominjan po
zlu u odsutnosti. " Neki rječiti ljudi rekli su: ��Ko pati od manjka pameti mnogo
se šali. " Govoreći o šali, Halid b. Safvan rekao je: <�čovjek svog prijatelja
uvrijedi toliko da ga zaboli više nego što bi ga zabolio udarac kamenom, to ima
status ušmrkivanja jačeg mirisa od gorušice i posipanja na njega vrele vode, pa
zatim kaže: 'Šalio sam se! '" Tu je i sljedeća izjava mudraca: "Šalom· se dobro
ne može postići, a zlo koje nastane od šale ne može se izmjeriti. " Rukovodeći
se ovom izjavom, u svojoj sveobuhvatnoj kasidi o kodeksu ponašanja En
Nejsaburi je, dodavši na smisao prethodne izjave, spjevao:
Zlo koje šala nosi ne može se izmjeriti, a dobro se šalom,
o svjesni čovječe, postiće ne može.
Neko će reći da učestala šala čovjeka u svađu vodi,
jer u po_četku šale slast je, a kraj neprijateljstvom odiše.
Šale se ugledan čuva, a malouman njoj se odaje.
Pjesnik Ebu Nu vas spjevao je sljedeće stihove:
Strijelcu leđa okreni i mirno od njega pođi;
da umreš od bolesti šutnje, bolje ti je od smrti koju nosi bolest govora.
Spašen je onaj ko svoja usta zatvorena drži,
jer šala put do ubistva, koje ljude u potpunosti uništava, može otvoriti.
275
Treba imati na umu da su pristupačni ljudi rijetko kad lišeni umjerene
šale, jer pametan čovjek šalom može namjeravati dvije stvari, treća ne postoji.
Prva stvar je uveseljavanje drugova i umiljavanje prijateljima, i to se ostvaruje
lijepim riječima i pohvalnim djelima. Seid b. el-As savjetovao je svog sina na
sljedeći način: "U šali budi umjeren. Pretjerivanje u šali potire eleganciju i
protiv tebe osmjeljuje bezumnike. A podbacivanje u njoj od tebe tjera prijatelje
i rastužuje drugove. " Druga stvar je uklanjanje dosade, odnosno tuge koja je
obuzela čovjeka. Rečeno je: "Grudobolan čovjek mora odahnuti. " Ebul-Fethu
el-Bustiju recitirao sam sljedeće stihove:
Svojoj duši umorenoj ozbiljnim radom olakšaj udobnosti i izliječi je
šalom,
ali šalu doziraj onako kako sol dodaješ hrani.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šalio se na takav način, a jednom
prilikom je rekao: 1}a se uistinu, šalim, ali govorim samo istinu. "Između ostalih,
tu je predanje u kojem se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, našalio sa
nekom staricom ensarijkom koja je došla kod njega i rekla: ��llahov Poslaniče,
moli Allaha da mi oprosti! " On je upita: "Zar nisi znala da u Džennet neće ući
starice?! ", na šta je glasno zaplakala. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na
to se osmjehnuo, rekavši: "Zar nisi pročitala Allahove, dželle šanuhu, riječi:
� J � �81 �
�
Cl o .... ..... � �
� J li81 li \
�� " � i-::1
�
'll -._)��, �IA-I
· ·
", .. 'f
...
J J 1"�1
�!/' � . &
", &
"""
'Stvaranjem novim Mi ćamo hurije stvoriti i djevicama ih učiniti milim

muževima njihovim, i godina istih '?! " (EI-Vakia, 35-37)
...
Isto tako, jedna druga žena došla je kod Allahovom Poslaniku, sallallahu
alej hi ve sellem, radi neke potrebe koju je imao njen muž, pa ju je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, upitao: �� ko je tvoj muž?" ITaj i taj", odgovorila
je. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita je: 1}e li to onaj u čijim očima je
bjelina?" Ona odgovori: "Ne. " Na to joj Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
reče: 1}este. " Požurila je kući i, kada je stigla, stala se zagledati u muževe oči,
te je on upita: "Šta je s tobom?" ��llahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
izvijestio me da se u tvojim očima nalazi bjelina!", odgovori mu ona. Na to joj
muž kaza: "Zar ne vidiš da su moje beonjače veće od zjenica?! " Neki čovjek
je došao kod Alij e, radijallahu anhu, rekavši: "Polucirao sam u snu sanjavši
vlastitu majku. " Na to je Alija, radijallahu anhu, naredio: "Postavite ga na Sunce
i nad njegovih hladom izvršite šerijatsku kaznu. " Eš-Šabi je upitan u vezi s
konzumiranjem šejtanovog mesa, na šta je odgovorio: "Ne treba nam njegovo
meso, zadovoljni smo suhim kruhom. " Ovog tabiina neko je upitao kako se
prisustvovali. " Neki čovjekj e upitao jednog slugu: ��Pošto ćeš raditi sa mnom?"
zove Iblisova, prokleo ga Allah, supruga, na šta je odgovorio: IToj svadbi nismo
"Za hranu ", odgovori on. Covjek mu reče: ��Podigni malo cijenu. " Sluga reče:
"Dobro, postit ću ponedjeljak i četvrtak. " Pripovijeda se da je muhadis Ebu
276
Salih b. Hasan jednog dana svojim učenicima rekao sljedeće: "Najrazboritiji

stihovi jesu oni koje je spjevao ]emenac Veddah: 'Kad joj kažem: 'Poljubi
me! ', ona se uznemiri i odgovori: 'Bože, sačuvaj me od zabranjenog! 'II neće
mi poljubac dati sve dok je ponizno ne zamolim i obavijestim da će Allah one
manje grijehe oprostiti. '"
Međutim, kada se šalom prekorače granice uobičajenog i pređe u
razuzdanost, to je već nedostatak i porok. Primjer za to je predanje u kojem stoji
da je muhadis Ebu Muavija ed-Darir jednog dana izašao pred svoje učenike
govoreći: "Kada ti se podrigne, u sebe katapultom ispali tri plutona gustog
ljutog vina. " Zar čovjek ne vidi da je ovakvom razuzdanom šalom na sebe
navukao sumnju od koje je možda bio čist i daleko ! Ebu Hurejra, radijallahu
anhu, bio je opušten kada se radi o šali. Ibn Kutejba, rahimehullah, u djelu
El-Mearif zabilježio je predanje u kojem stoji da je halifa Mervan jednom
postavio Ebu Hurejru za namjesnika u Medini, pa bi on na magarcu pričvrstio
sedlo i uzjahao ga, te bi jahao i kada bi sreo nekoga, rekao bi: "Oslobodite put,
došao je namjesnik! " A ponekad bi prišao djeci kada bi igrala neku beduinsku
igru, i oni ga ne bi opazili sve dok se ne bi uvukao među njih i udario nogom
o zemlju, na šta bi se oni prepali i razbježali. To je već prelaženje dopuštene
granice kada je riječ o šali, međutim, nadati se da je Ebu Hurejra, radij allahu
anhu, imao valjan razlog za takvo nešto.
I Suhejb b. Sinan, radijallahu anhu, mnogo se šalio, pa ga je Vjerovjesnik,

sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao: "Zar jedeš hurme a imaš
upalu oka ?" "Allahov Poslaniče, žvaćem na drugoj strani ", odgovori Suhejb.
On je smatrao dopuštenim da Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, na
njegovo pitanje odgovori šalom jer je Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem,
pitanje sadržavalo šalu: odgovorio mu je shodno pitanju kako bi mu pomogao
da ostvari cilj i kako bi mu se umilio. U protivnom, niko nema pravo da na
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, pitanje odgovara šalom, utoliko što
je šala oblik nepristojnog ponašanja. I onaj ko tako postupi s Resulullahom,
sallallahu alejhi ve sellem, koji dostavlja Allahove, dželle šanuhu, propise i
stvorenjima prenosi naredbe - već je iskazao neposlušnost Sveznajućem Allahu
i Njegovom Poslaniku. A Suhejb, radijallahu anim, bio je pokorniji Svevišnjem
Allahu od toga da se spusti na tako nizak nivo. A dokaz za to nalazimo u
sljedećim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Ja sam
pravak Arapa, Suhejb je prvak Rimljana, Selman je prvak Perzijanaca, a Bilal
je prvak Abesinaca. " Primjer za prihvatljivu šalu i lij ep razgovor jeste predanje
koje je prenio Ez-Zubejr b. Bekkar, a on od El-Kindija da je El-Kušejri sreo
nekog beduina starca i upitao ga: "O beduinu, iz kojeg si plemena?" "Iz plemena
Akil ", odgovori starac. El-Kušejri ga upita: "Iz koje si loze?" Beduin odgovori:
"Iz loze Benu Hafadža. " El-Kušejri reče: "Upoznao sam jednog starca iz Benu
Hafadža. " Beduin upita: "I šta je s njim?" "Kada padne noć, on ima određenu
potrebu ", kaza El-Kušejri, na šta beduin upita: "O kojoj potrebi je riječ?" El-
277
Kušejri odgovori: "Potrebu koju ima pijetao prema kokošima. '\J Beduin se
toliko zasmijao da su njegove oči zasuzile, rekavši: "Ubio te Allah! Otkud si
saznao te tajne?" Pogledajmo kako je, šaleći se, dosegnuo krajnju granicu a
nije izgovorio ružno niti je uprljao svoju čast. I ovo je krajnje što dobri ljudi
dopuštaju kada se radi o razuzdanoj šali, mada je njen sadržaj neprimjeren i
preče je izbjegavati i takvu vrstu šale.
Čovjek se treba čuvati upuštanja u šalu s neprijateljem (koji će biti ozbiljan)
jer na taj način može otkriti svoje manjkavosti, i tako će tako neprijatelju dati
povod da mu se s pravom osveti. S tim u vezi, neki mudraci su govorili: "Kada
se čovjek šali sa svojim neprijateljem otkriva mu svoje mahane. "
A kada je riječ o smijanju, često smijanje odvraća pažnju od razmišljanja
o važnim stvarima i gorućim pitanjima. Onaj ko se često smije nema poštovanja
ni staloženosti među ljudima, niko mu ne pridaje važnost. Ebu Idris el-Havlani
prenosi od Ebu Zerra el-Giffarija, radij allahu anhu, da je Resulullah, sallallahu
alej hi ve sell em, rekao: "Čuvaj se čestog smijanja jer to umrtvljuje srce i potire
svjetlost lica. " Pripovijeda se da je Ibn Abbas, radij allahu anhu, ajet:
"" "' .... J l ('""""' �
_...-.,-: 0�1
I ..U J L; \:"---lo,)..- � 0 . l J•..- "' ��
o o
lt�
-: • • :. J -: � J 11
Y��
....
... ..�. � � ..- (::f'JJ

J ..-
c.$
"' •
..- ?
•
..- o
'-'�.:SJ \
-..-
�� l � l O"· (:" � ..-
. • •
. � ) o--� . ... )J � �- � .
...
... ...
... ...
"Govorit će: 'Teško nama, kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh
nije propustila, sve je nabrojala!'" (El-Kehf, 49)
protumačio rekavši: "Sintagma mali grijeh odnosi se na smijanje. " Omer,
radijallahu anhu, jednom prilikom je izjavio: "Neće biti mnogo poštovan onaj
ko se često smije. " Alija, radijallahu anhu, rekao je: "Kada god se učenjak
nasmije zaboravi nekoliko informacija. " U mudrosti stoji: Smijeh vjernika
rezultatje nemara u njegovom srcu.
Sve što smo rekli glede šaljenja odnosi se na smijanje: ako se čovjek u
potpunosti sustegne od te dvije stvari, ljudi će od njega bježati i to će kod njih
izazivati osjećaj osljamljenosti; ako se njima okiti u dopuštenoj mjeri, imat
će već navedeni status. I neka se čovjek umjesto smijanja osmjehne prilikom
kakve zgode. Omer, radij allahu anhu, imao je običaj reći: "Osmjeh je oblik
zabave. " I to ima pozitivnije djelovanje na prijatelje od smijanja u kojem može
biti ismijavanje i čuđenje. Međutim, čovjeku se ne može zamjeriti ako se
rijetko nasmije jer ga obuzme nemar, pa smijeh ne može odagnati od sebe.
Š taviše, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek koji je najbolje vladao
sobom, ponekad se osmjehnuo toliko da su se vidjeli njegovi očnjaci. Ali je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em, glede toga postupao na način koji smo
prethodno objasnili.
6 Slijed ovih EI-Kušejrijevih pitanja i odgovora rimuje se na izvornom jeziku, što je zapravo proizvele
smijeh kod beduina. (op. prev.)
278
VI. Zloslutnja i optimizam

Neka čovjek zna sljedeće: najviše što uništava razum i kvari razmišljanje
jeste vjerovanje u zle slutnje. Onaj ko smatra da rikanje krave ili grakanje
gavrana može spriječiti sudbinu i onemogućiti predodređeno, takav je čovjek
neznalica. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
sljedeće: "Nema zaraze, ni zloslutnje, ni hame, ni safera. " Naime, neki ljudi
su mislili da se bolesti prenose, pa ih je izvijestio da to nije tako. Neko reče:
"Allahov Poslaniče, na gubici deve vidimo pojavu šuge, pa se zarazi cijelo
stado! " A Poslanik, sali allahu alejhi ve sellem, postavi pitanje: �� ko je zarazio
prvooboljelu devu?! " Izraz hama odnosi se na mit pagana, koji su smatrali da
u glavi ubijenog nastane ptica koja kriči sve dok se njegova krv ne osveti i
zločin ne kazni, ptica koja u kaburu doziva: "Osvetite me! " Misleći na to, Ez
Zibrikan b. Bedr spjevao je sljedeće stihove: "O Amru, ako me ne prestaneš
vrijeđati i nipodaštavati, glavu ću ti odrubiti, pa će tvoja hama osvetu tražiti. " A
Ibrahim b. Herma spjevao je: "Kako može biti, kad truhle kosti u kaburovima
postaše, iz čijih glava navečer hama doziva?/Međusobno se uništiše i niko ne
osta, i prvaci svih plemena brzo nestaju i prolaze. " A kada se radi o saferu, to je
nešto poput zmije u utrobi od koje obolijevaju životinje i ljudi, i po paganima,
to je prelaznija bolest od šuge. S tim u vezi, pjesnik je spjevao: "Niti noga
sputava umor, niti se u rebra zavlači safer. " Ebu Hurejra, radij allahu anhu,
prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: '�o pomislite
loše, nemojte prema tome postupiti; ako pozavidite, nemojte loše poželjeti; ako
nešto smatrate lošim predznakom, nastavite i u Allaha se pouzdajte. " Pjesnik
je spjevao:
Zloslutnja sudbinu ne odbija, nju potpuno prihvati i nemojje koriti.
/Zar za neke dane tvrdiš da su blaženi a da u nekima smrt dolazi?
Svakog dana blaženstvo se i nesreća nekim ljudima dešava.
Perzijanci su narod koji se najviše oslanjao na zle slutnje. A Arapi bi prije
poduzimanja putovanja poplašili prvu pticu koju bi sreli i, ako bi ona poletjela
na desnu stranu, oni bi poduzeli putovanje i vidjeli dobar predznak u tome.
Ali, ako bi ptica poletjela na lijevu stranu, oni bi se vratili i smatrali bi to lošim
predznakom. Pa je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio rekavši:
"Ostavite ptice u njihovim gnijezdima. " !krima, rahimehullah, pripovijedao je:
"Sjedjeli smo ·S Ibn Abbasom, radijallahu anhu, kad je proletjela ptk:a, te je
neko odprisutnih povikao: 'Dobro! ' Tuje njegovu izjavu Ibn Abbas, radijallahu
anhu, samo prokomentirao rekavši: 'Ni dobro ni zlo! '" Pjesnik Lebid spjevao
je: "Tako mi Boga, ni oni koji kamenčiće bacaju ni oni što iz leta ptica gataju ne
znaju šta je Allah odredio. "
Treba imati na umu da su rijetki oni koji se mogu sačuvati zloslutnje,
pogotovo ako se sudbina ne podudari s onim što žele, oni koje predodređenje
279
odvrati od onoga što traže. Takvi se nadaju, ali ih očaj ipak nadvlada i strah im
bude bliži od svega. I kada se desi da čovjeku sudbina ne ide u prilog i kada
se njegova nadanja izjalove, optužuje zloslutnju za neuspjeh, a zanemaruje
Allahovu, dželle šanuhu, odredbu i Njegovu volju. Neki se ljudi sustežu od
određenih poduhvata kada ih obuzmu zloslutnje, izgube nadu u uspjeh, misleći
da je to mjerilo konsekventno a smisao u zloslutnji stalnog karaktera. Zatim to
postane njihov običaj i ni u čemu ne uspiju, niti ostvare ma kakvu namjeru. A
onaj čovjek kome pogoduje sudbina i u prilog ide predodređenje rijetko kad
zlosluti zbog smjelosti, povjerenja u svoj nastup i pouzdanja u sreću: strah ga
ne odvraća, niti ga na povlačenje navodi tuga; vraća se samo kao pobjednik,
s ostvarenim uspjehom, jer je uspjeh u smjelosti, a neuspjeh u povlačenju.
Dakle, zloslutnja je osobina onih koji odustaju, a njeno odbacivanje osobina
je onih koji nastupaju. Priliči da onaj ko je u iskušenju zbog zloslutnje od sebe
odvrati došaptavanja bezumnih, povode razočarenja i puteve lišenosti, s jedne,
i da šejtanu ne dopusti da ovlada njime, ubije njegovu odlučnost i navede ga da
se suprotstavi svome Stvoritelju, s druge strane.
Isto tako, neka se zna da Allahova, dželle šanuhu, odredba nad njim mora
sprovesti, da ga nafaka prati, osim što je poduhvat - uzrok, i neka čovjeka od
poduhvata ne odvrati ništa čime se ne pričinjava šteta nekom drugom stvorenju i
čime se ne pokušava odbiti sudbina. I neka odlučno nastavi u svojim poslovima,
s punim osloncem u Svevišnjeg Allaha, ako mu da, a s zadovoljstvom, ako
mu uskrati. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "U čovjeku postoji troje: zloslutnja,
mžno mišljenje i zavist. Od posljedica zloslutnje može se sačuvati ne sustežući
se od onoga što je naumio, od ružnog mišljenja - ne postupajući prema
njemu, a od zavisti - ne želeći loše. " Tu je i sljedeći hadis koji se prenosi od
Vjerovjesnika, ·sallallahu alejhi ve sellem: "Iskup za zloslutnju jeste oslanjanje
na s�'evišnjeg Allaha. " U mudrosti stoji: Svako dobro je u sustezanju od zlih
slutnji. Ako čovjeka navede na sumnju zloslutnja, odnosno ako ga zbog toga
obuzme nedoumica, neka postupi prema sljedećem hadisu: "Neka onaj ko
ll nečemu vidi loš predznak kaže: 'fl;foj Allahu, dobra donosiš samo Ti, zlo
spriječavaš samo Ti, nema moći ni snage osim ll Allaha! ' " Prenosi se da je
neki čovjek došao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se:
"Allahov Poslaniče, dok smo živjeli ll jednoj kllći, bilo nas je mnogo i bili smo
i imućni, a kadq smo preselili u dmgu kuću, smanjio se naš broj i osiromašili
smo!" Na to mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: "Ružna
li je, napustite je! " I ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sell em, riječi nemaju
značenje zloslutnje, već značenje traženja blagoslova u kući koju su napustili,
odnosno nose poruku napuštanja kuće u kojoj osjete samoću i preseljenje u onu
u kojoj će osjetiti udobnost.
Kada je riječ o optimizmu, u tome je jačanje odlučnosti, poticaj na

ozbiljnost i pomoć u uspjehu. Glede optimizma, Ebu Hurejra, radijallahu anhu,
280
prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, čuo nekog čovjeka
kako optimistično govori, pa je rekao: "Usvojismo tvoj optimizam iz tvojih
riječi. " Priliči da onaj ko ima optimistička predviđanje taj optimizam doživi
najljepše što je moguće i da ne dopusti ružnom mišljenju ma kakav utjecaj na
sebe. S tim u vezi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nesreća u
potpunosti zavisi od onoga što se govori. " Pripovijeda se da se Jusuf, alejhis
selam, požalio Svemogućem Allahu na dugotrajnost zatvorske kazne, pa mu je
�� l � � .. ll j li
Svevišnji Allah objavio: "O jusufe, sam si sebe utamničio rekavši:
�J.
t..>.t � �../
')
-, . ,
'Moj Gospodaru, draža mi je tamnica. . . ' (Jusuf, 33)
Da si rekao: 'Sačuvanost od iskušenja draža mi je... ', bio bi sačuvan. "
Isto tako, pripovijeda se da je pjesnik Muemmil b. Umejl na dan bitke na
Hiri spjevao stih: "Na dan Hire Muemmilov vid se smanjio, kamo sreće da
Muemmilu vid nije dat! " Oslijepio je, i snovidio je nekog glasnika koji mu je
rekao: "To si i tražio!" Pr ipovijeda se da je Velid b. Jezid b. Abdulmelik jednog
dana optimistički predviđao na osnovu otvaranja časnog Kur' ana, pa je otvorio
..G. \.::>.. "' ..:._, \.,;:., l

stranicu s ajetom:
, �' •
' o
:: .,_ o l,
" -, )" . . ') � '-'
"I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi inadžija nastradao ... "
(Ibrahim, 15),
te je pocijepao Mushaf, spjevavši sljedeće stihove:

Zar prijetiš svakom oholom inadžiji, pa ja sam oholi inadžija.
'Moj Gospodaru, Velid me pocijepao!

Kada na Sudnjem danu dođeš pred svog Gospodara, reci:
Nakon nekoliko dana ubijen je na naj svirepiji način: glava mu je obješena

na njegovoj palači, pa potom prenesena na zidine grada. Sveznajućem Allahu
se utječemo od razuzdanosti i propasti koju ona donosi i od šejtana i njegovih
spletki, a Allah, dželle šanuhu, dovoljan nam je i na Njega se oslanjamo !
VII. Čovječnost i dostojanstvo

Treba znati, jedan od pokazatelja dobrote i dokaza plemenitost jeste
čovječnost, ona je ukras ambicioznih ljudi. Čovječnost je izabiranje najbolje
mogućnosti, u toj mjeri da se hotimično ne učini ništa ružno i da se čovjek s
pravom ne može ukoriti. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Ko se bude odnosio prema ljudima ne čineći im nepravdu,
ko s njima bude razgovarao ne lažući im i ko im bude obećavao ne kršeći
obećanje, njegova je čovječnost upotpunjena, njegovo poštenje se pokazalo i
obaveza ga je smatrati bratom. " Neki rječiti ljudi rekli su: "Uvjeti čovječnosti
281
� Kultura vjernika na dunjaluku za . ahiret �
jesu: čuvanje od zabranjenog, sustezanje od činjenja grijeha, pravednost u
principima, klonjenje nepravde, nežudnja za onim što ne zaslužuje, prijatno
ponašanje prema onima koji su mu ravnopravni, nepomaganje jakog protiv
slabog, nepreferiranje niskog nad plemenitim, ne činjenje u tqjnosti onoga što
za posljedice ima grijeh i nečinjenje onoga što uništava reputaciju i čovjekovo
ime. " Jedan mudrac je upitan u vezi s razlikom između razuma i čovječnosti,
na šta je odgovorio: "Razum čovjeka navraća na ono najkorisnije, a čovječnost
na ono najljepše. "
čovjek neće naći da su maniri koje smo prethodno razmatrali urezani
u čovječnost, i da može živjeti bez držanja do ti istih manira. Štaviše, držanje
do tih manira zapravo je čovječnost, ne ono što je prirodno urođeno od lijepih
manira, tim prije što prohtjevi i strasti obmanjuju dušu i odvraćaju je od kićenja
najljepšim ponašanjem i najboljeg načina života, makar duša i bila sačuvana
tih poroka - a rijetko kad će biti sačuvana - osim onog čovjeka koji svoje
manire prirodno upotpuni i bude pošteđen usiljenog i vještačkog preodgoja
svoje duše. Pjesnik je spjevao: ��Ko ti može nepomiješano mlijeko dati? Dio
takvog mlijeka ne može se pokvariti a da drugi dio zdrav ostane. " I kada bi se
desilo da čovjek prirodno usavrši svoje manire - a nemoguće je da ih usavrši -
bio bi mjerodavan i pojam svoga vremenu glede lijepih manira.
Postoje stvari vezane za čovječnost i uvjeti koji se mogu ostvariti samo

uz veliki napor, istraživanje i obraćanje pažnje. I odatle konstatacija da je
navikavanje duše na ono najbolje zapravo čovječnost. Dakle, duša ima takav
karakter, i ona se čovjeku teško povinuje, jer joj je to teško, osim kada se radi o
čovjeku koji te poteškoće premosti iz želje za slavom, odnosno čovjeku u čijim
su očima naslade beznačajne iz straha od pokude. Odatle i poslovica: Prvak
određenog naroda_ je najnesretniji. S tim u vezi, pjesnik Ebu Temmam spj�vao
Slava je poput meda u saću: onaj ko ga vadi vidi ga rastopinu divlje tikve.
Slava je teret svom nosiocu,
a onaj ko joj leđa položio nije smatra je lahkom za nošenje.
Na to je ukazao i El-Mutenebbi spjevavši:
Da poteškoće nije, svi bi ljudi prvaci bili.
Darežljivost .do prosijačkog štapa dovodi,
a smjelost je ponekad ubitačna.
Ovaj pjesnik je spjevao i ovaj stih:
Ako je duša ambiciozna, tijelo se mnogo
mora umoriti da bi njene želje ostvarila.
Postoje dva razloga koji potiču da se to smatra lahkim: velika ambicija i
duševna veličina.
282
Velika ambicija - zato što ona motivira na napredak i usavršavanje, iz

samopoštovanja i prijezira prema slabosti i nedostacima. Odatle je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista Allah voli visoke, velike stvari, a
prezire niske, beznačajne stvari. " Omer, radij allahu anhu, jednom prilikom je
rekao: "Neka vaše ambicije nipošto ne budu niske, zaista sam vidio da od časnih
stvari najviše odvraća niska ambicija. " Neki mudraci su govorili: �'Ambicija
je pokazatelj ozbiljnosti. " Neki rječiti ljudi rekli su: "U visokim ambicijama
povećavanje je blagodati. " Neki učenjaci zaključili su sljedeće: "Kada dva
čovjeka žele određenu stvar, ostvari je veći muškarac od njih dvojice. " Neki
književnici su ostavili sljedeći zapis: "Koga od želje za vrijednim stvarima
odvrati neumjesna nada - neće ostvariti krupne planove. "
Duševna veličina - zato što ona utječe na prihvatanje odgoja, ustaljivanje
ispravki i preodgaja. Razlog tome je činjenica da duša ponekad izbjegava
vrijednosti, iako ih je svjesna, bježi od odgoja, mada ga prihvata, tim prije što,
po prirodi, tome nije sklona i što joj to nije blisko, te bježi od toga i preferira
potiranje te bliskosti. Rečeno je: ��Koliko je samo onih koji poznaju istinu, ali
je ne slijede! " Velika duša traži odgoj i žudi za lijepim manirima, i kada čovjek
na lijep način pristupi njenom odgoju, ona po prirodi postane sklona i bliska
lijepim manirima, pa se oni povećaju i ustale.
A kada je riječ o čovjeku koji je iskušan velikom ambicioznosti ali je lišen

duševne veličine, već se izložio cilju koji svojim snagama ne može ostvariti,
čovjek kojeg je upropastilo njegovo neznanje. Takav je sličan slijepcu koji želi
naučiti pisanje, odnosno gluhom koji želi čuti govor: njegov mu napor donosi
samo nemoć, a želja nemogućnost. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, i rekao: ��Neće nastradati čovjek kojije svjestan svojih mogućnosti. "
Neko je upitao jednog mudraca: ��Koji čovjek je u najgorem položaju?", na šta
je odgovorio: 110naj čije su ambicije slabe, želje visoke, nema odgovarajući
aparat i ima nedostatne mogućnosti. " Ufnun et-Taglibi spjevao je sljedeće
stihove: ��Nema dobra u lažima koje čovjek sam sebi laže ni u izjavama:
'Kamo sreće da se to i to drukčije desilo! '/Boga mi, čovjek ne zna kako će se
neprilika sačuvati, ako mu Allah zaštitnika ne odredi. " Neki mudraci imali su
običaj kazati: ��Klonite se nade jer ona uništava sjaj onoga što vam je dato i
njome nipodaštavate Allahove blagodati. " U mudrosti stoji: Nada je poputnina
bezumnika. Ako se podudari da takav čovjek svojim ambicijama ostvari
određenu sreću (i tako se ispuni njegova nada), u onome što je ostvario i što
mu je došlo bit će sličan uzurpatoru, nasilniku. Jer sreća nije posebno određena
niti doznačena za one koji je s pravom zaslužuju, već je sreća slična oblaku
koji usteže kišu iznad plodova, a spusti je na duboko more, ili ustegne svoje
kapljice iznad plodonosne i kršovite zemlje; ako svoje kapljice, ipak, spusti
na plodonosnu zemlju, od koristi je, a ako ih spusti na krš, od štete je. Isto
je slučaj sa srećom: ako se podudari s čovjekom velike duše, bude od koristi
i sveopća blagodat, a ako se podudari s čovjekom niske duše, bude od štete
283
i sveopća nesreća. Pripovij eda se da je Musa, alejhis-selam, molio za kaznu
nekog naroda, pa mu je objavljeno: "Gospodarim i donjim i gornjim svijetom!"
Na šta j e Musa, alejhis-selam, rekao: "Moj Gospodaru, želim da ih pogodi brza
kazna. " Na to mu je Svevišnji Allah objavio: "Zar je sve u trenutnoj bolnoj
kazni?! "
Kada je riječ o velikoj duši koja je lišena visokih ambicija, tu ne postoji
ni dobrota ni vrijednost. Ona ima status snage u lijenom tijelu, odnosno status
strašljivog neuspješnog čovjeka: snaga se gubi zbog lijenosti, a hrabrost zbog
neuspješnosti.
U mudrosti stoji sljedeće: "Propadnu nade kontinuirano lijenog čovjeka. "
Neki mudraci su govorili: "Kada nemoć i sporost postanu tandem, rezultat je
kajanje; kada niskost i lijenost postanu tandem, rezultat je lišenost. " Pjesnik je
spjevao.
Ako svoju dušu obescjenjuješ i njeno pravo joj ne daš,
ljudi će je više nipodaštavati. Poštuj svoju dušu,
i kada ti neko mjesto tijesno postane, drugo za stjecište potraži.
Nipošto ne živi u kući poniženja gdje se dobročinitelj zlim čovjekom
smatra.
Ipak je manje zlo u velikoj duši koja nije ambiciozna nego u ambicioznoj
ali pokvarenoj duši. Ovo je zato jer ambiciozan ali pokvaren čovjek traži i
želi ono što ne zaslužuje, što mu se ne mora dati, za razliku od onoga ko ima
veliku dušu a malehne ambicije: on se susteže od onoga na šta polaže pravo i
podbacuje u onome što mu se mora dati. Iako obje krajnosti zaslužuju određenu
osudu, razlika između ove dvije stvari očita je. Na pitanje: "Šta je čovjeku
najteže?", jedan mudrac je odgovorio: "Spoznaja samog sebe i čuvanje tajni. ·�
Međutim, kada se objedine ove dvije stvari, i kada se velikoj duši dodaju
visoke ambicije, tada čovjekova vrijednost postane očita, maniri obilni, težina
postizanja slave olakšana, a preduvjeti ostvarenja čovječnosti objašnjeni.
Pjesnik Husajn b. el-Munzir er-Rikaši spjevao je stihove: "Čovječnost neće
postići čovjek koji je wijednosti od svoga oca naslijedio pa ih upropastio./
Kojeg je duša na niskost i nepristojnost navela, a od pute, ·a koji visini vode
od\Tatila, paje poslušna bila./Kadjedan lijep manir stekne, plemenit na njemu
ostale, mnogostruke manire gradi. "
Treba imati na umu da su prava čovječnosti kod ljudi nebrojiva i mnogo
skrivena, tim prije što neka prava postoje u mašti osjećajno, druga prava iziskuje
prisutnost pretpostavke , a postoje i ona prava koja se očituju na djelu, a skrivaju
zanemarivanjem. Odatle je nemoguće kroz nekoliko rečenica obuhvatiti sve
preduvjete čovječnosti, da bi ih dobri ljudi bili svjesni i da bi ih razumni mogli
mogli dokazivati, mada sve što smo naveli u ovoj knjizi podilazi pod prava i
preduvjete čovječnosti.
284
� Edebud-dun)a ved-din
U ovom odjeljku ćemo spomenuti samo najpoznatija njena pravila i

osnove, odnosno najočitije preduvjete i prava, ograničavajući se na sveobuhvatnu
podjelu koju čine dvije vrste: preduvjeti koji se odnose na čovjeka i preduvjeti
koji se odnose na druge ljude.
Preduvjeti čovječnosti koji se odnose na čovjeka

Preduvjete koji se odnose na samu čovječnost, nakon slij eđenja šerijatskih
obaveza i propisa, čine tri stvari: čistota, neporočnost i održavanje.
Čistota
Čistota se dijeli na dvije vrste: čistota od zabranjenog i čistota od grijeha.
Čistota od zabranjenog dijeli se, opet, na: ukroćivanje spolnog organa od
zabranjenog i sustezanje od skrnavljenja tuđe časti. Ukroćivanje spolnog
organa - zato što Šerijat zabranjuje nemoral i razum ga osuđuje, a u tome je
velika i otvorena sramota. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao sljedeće: "Ko bude sačuvan zla spolnog organa, zla jezika i zla stomaka,
on je sačuvan svakog zla. " A prenosi se i sljedeći Poslanikov, sali allahu alej hi
ve sellem, hadis: "Svevišnjem Allahu je najdraža čistota spolnog organa i
stomaka. " Pripovijeda se da je Muavija upitao Omera, radij allahu anhu, u vezi
sa čovječnosti, pa je Omer odgovorio: 'To je svijest o Allahu, dželle šanuhu, i
održavanje rodbinskih veza. "
Isto je pitanje postavio El-Mugiri, radij allahu anhu, na š taje on odgovorio:
"To je čistoća od onoga što je Svevišnji Allah zabranio, a perfekcija u onome
što je dopustio. " Također je s tim u vezi upitao i Jezida, na šta je on odgovorio:
"To je strpljenje prilikom nedaća, zahvalnost na blagodatima i velikodušno
opraštanje kad je čovjek kadar kazniti. " Pa je Muavija, radijallahu anhu, .
zaključio: "Ti si mi, uistinu, blizak. " Enuširvan je svog sina Hurmuza upitao
ko je najpotpuniji čovjek, na šta je ovaj odgovorio: "Ko sačuva svoju vjeru,
održava rodbinske veze i lijepo postupa prema prijateljima. " Neki mudraci su
govorili: ''Onaj ko voli plemenite osobine susteže se od zabranjenog. " Rečeno
je: "Ljaga koja dolazi činjenjem sramotnog djela pomućuje njegovu slast. "
Jedan mi je književnik recitirao sljedeći stih koji je spjevao Hasan b. Alij a,
radijallahu anhu: "Smrt je bolja od sramote, a pretrpjeti sramotu bolje je nego
u Vatru ući;/sačuvao me Allah od obje stvari! "
Na nemoral navode dvije stvari: gledanje u zabranjeno i slijeđenje strasti.
Kada se radi o gledanju u zabranjeno, prenosi se da je Allahov Poslanik,

sallallahu alejhi ve sellem, Alij i, radijallahu anhu, rekao: "O Alija, ne slijedi
pogledom pogled, jer prvi je pogled tebi u prilog, ali je drugi protiv tebe. "
Glede Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "... ne slijedi pogledom
pogled . " postoje dva tumačenja: prvo, ne slij edi pogledom srca pogled očima;
..
i, drugo, prvi pogled koji se desio iz zaborava ne slij edi drugim, namjernim
285
pogledom. Isa, alejhis-selam, upozorio je: "Čuvajte se uzastopnih pogleda u
zabranjeno jer pogledi u srcu začinju strast, a čovjeku je dovoljna strast kao
iskušenje. " Alija, radij allahu anhu, imao je običaj kazati: "Oči su zamka kojom
se služi šejtan. "
Neki su mudraci govorili: "Ko se gleda u zabranjeno većje prizvao svoju
propast. " Pjesnik je spjevao: "Kad sebi dopustiš gledanje u zabranjeno svoje
srce uništavaš i podređenju pogleda sebe izlažeš./1 vidiš ono što ne možeš
obuhvatiti, a ni na jednom dijelu se strpiti. "
A kada je riječ o strastima, one obmanjuju razum, varaju razumne ljude,
uljepšavaju ružno i postupno vode u besramna djela. Strasti su uzrok svake
propasti, ustrajno navode čovjeka na zlo dok ne strada. Zato je Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onome pri kome se nađu četiri karakteristike
obavezan je Džennet, i bit će sačuvan šejtana: vladanje sobom prilikom nade,
straha, čežnje i srdžbe. "
Duša se glede spomenutih poroka može ukrotiti sa sljedeće tri stvari:
obaranjem pogleda, poticanjem na dopušten nadomještaj i podsjećanjem na
bogobojaznost.
Prva stvar je obaranje pogleda jer to sprečava rasplamsavanje strasti i

odmaže duši u tom istom zlu. Pogled je začetnik zla i vodi u propast. Seid b.
Sinan prenosi od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ashabima: "Garantirajte mi
šest stvari, ja vama garantiram Džennet! " Upitaše: "Koje su to stvari, Allahov
Poslaniče?" On reče: "Prilikom govora ne lagati, obećanje ne iznevjeriti,
povjerenu stvar ne pronevjeriti, pogled obarati, spolni organ čuvati i od
uzimanja zabranjenog dušu sustezati. "
Druga stvar je poticanje duše na dopušten nadomještaj i njeno uvjeravanje
da to može zamijeniti zabranjeno. Naime, Sveznajući Allah nije ništa zabranio
a da to nije nadomjestio dopuštenom stvari iz iste vrste, znajući koliko se strast
suprotstavlja čovjeku i poznavajući njegovu prirodu, da to bude oblik pomoći
u pokornosti i vid prepreke u suprotstavljanju Svevišnjem Allahu. Omer,
radijallahu anhu, jednom prilikom je rekao: "Za sve što je Svevišnji Allah
naredio dao je ono što pomaže u njegovom izvršenju, a za sve što je zabranio
dao je nadomještaj."
Treća je stvar podsjećanje duše na bogobojaznost u onome što je Allah,

dželle šanuhu, naredio, čuvanje od onoga što je zabranio, njeno prisiljavanje na
poslušnost, koju je On naredio, njeno upozoravanje na zabranjeno, koje je On
zabranio, njeno podsjećanje da Sveznajućem Allahu ništa nije skriveno, da Mu
ništa ne može promaći, da će nagraditi dobročinitelje, a kazniti zločeste. Upravo
je to smisao objava, i u to su pozivali svi poslanici. Po Ibn Mesudu, radijallahu
anhu, posljednji objavljen kur' anski ajet jesu Allahove, dželle šanuhu, riječi:
286
--'i ::._ -- -- _s-- �;

�J ·� _.A. "'�Ćo �� JI
� l <" �y 0y.>:-_r � l�-�--�
.... "..
' -- �
o-- J J � ....� � o, J...
o -- .
·· u . u ' " o}.
.
.
� o--
�
�
/
� -- � --
��
"I bojte se Dana kad ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što
je zaslužio isplatiti - nikome krivo neće učinjeno biti." (El-Bekara, 281)
Posljednje što je objavljeno od Tevrata jeste: "Ako se ne stidiš, čini ono
što hoćeš. " Posljednje objavljeno od Indžila jeste: "Najgori čovjek je onaj ko ne
mari za tim hoće li ga ljudi smatrati zločestim. " A posljednje što je, po ovom
ashabu, objavljeno od Zebura jeste sljedeće: "Ko posije dobro, sretan će požeti
ono što je posijao. " Dakle, ako čovjek svoju dušu podsjeti na navedeni stvari,
ona će mu se povinovati sustežući se i čuvajući od nemorala, te će sačuvati
svoju vjeru i pokazat će se njegova čovječnost. I to je jedan od preduvjeta.
A kada se radi o sustezanju od skrnavljenja tuđe časti, to je stvar kojom

se naslađuju i osvećivaju bezumnici i budale. Jer je nedostojno lahko skrnaviti
tuđu čast. I ako čovjek ne ukroti svoju dušu, ako joj to ne zabrani i ne spriječi
je u tome, doživjet će sramotu i štetu, misleći da ga se ljudi klone jer ima
status zabrana kojeg se treba čuvati i stupanj na koji se valja uzdići. A takav je
propao i druge upropastio. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: 1'Zaista su vam vaši životi, vaš imetak i vaša čast neprikosnoveno
sveti. " Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je svetost života i časti
jer se njihovim narušavanjem prouzrokuje ljubomora, mržnja, bestidnost,
neprijateljstvo, nepravda, odbačenost, osuđenost i grijeh, a nestaje ljubavi,
značaja i čovječnosti. Isto tako, prenosi se sljedeći Poslanikov, sallallahu
alejhi ve sell em, hadis: "Najgori čovjek je onaj s kojim ljudi lijepo postupaju
iz straha od njegovog jezika. " Neki su mudraci govorili: "Ljude uništava samo
prekomjerni govor i višak imetka. "
Kada je riječ o govoru koji skrnavi tuđu čast, takvog govora postoje dvije
vrste: prvo, govor kojim čovjek skrnavi samo svoju čast (laganje i bestidno
izražavanje); i drugo, govor kojim se skrnavi čast drugih ljudi (ogovaranje,
prenošenje tuđih riječi, spletkarenje i huljenje, bilo da se radi o potvaranju
ili psovanju). A ponekad se psovanjem nanosi veća i dublja uvreda od bilo
čega drugog, i zato je Sveznajući Allah zabranio psovanje propisavši tešku
kaznu za to i naglašavajući i upozoravajući na to, proglasio onoga ko to čini
grešnikom. To je tako zbog jedne od sljedeće dvije stvari: zbog izbjegavanja
osvete na koju navodi lahkomost, ili zbog vrijeđanja na koje navodi niskost .
Glede toga, Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Vjerovjesnikove,
sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Vjernik je nevin plemenit, a grešnikje nizak
varalica. " lbnul-Mukaffea izjavio je: "Srknavljenje časti jezik je kojim govore
neznalice. " Rezime: posezanje za preprekama u sustezanju od skrnavljenja
tuđe časti sigurnije je i to ljepše pristaje onima koji se odlikuju čovječnosti. I
ovo je jedan od preduvjeta.
287
Spomenuli smo da se čistota dijeli na dvije vrste: čistota od od zabranjenog
i čistota od grijeha. Čistota od grijeha dijeli se, opet, na dvije vrste: sustezanje
od javnog činjenja nasilja i sustezanje od tajne prevare.
Glede sustezanja od javnog činjenja nasilja možemo reći: to je

upropaštavajuća arogancija i pogubno prelaženje granica, a naposljetku, ako se
s tim nastavi, vodi u smutnju i nestanak. Međutim, smutnja većinom obuhvata
svog začetnika i okreće se protiv njega, a to otkriva tek onda kada ga obori na
zemlju:
u.tL J ;: " 11 �
,. � o o ,. /
", ,. .
...
J "':. 1 �
��
...
..
...
J= � �J ...
" ... a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe." (Fatir, 43)
S tim u vezi prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
upozorio: "Smutnja miruje i onaj ko je pokrene postane njen plijen. " Džafer
b. Muhammed izjavio je: "Smutnja je žito koje ženju nasilnici. " Neki mudraci
su govorili: "Začetnik smutnje najbliži je smrti i čini najgora djela. " Pjesnik je
spjevao: "Sličan si jogunastoj divokozi koju dželat na pogubilište vodi i da li
će je zaklati - pita je. " A nestanak dolazi uslijed snage nasilnika i njegove duge
prevlasti, te njegovo nasilje uz moć koju ima dovede do sveopćeg nestanka,
kao što vatra obuhvati suhu šumu i, kad plamen zavlada, ne ostavlja ništa, već
sve uništi i pretvori u pepeo. Isto tako, nasilnik uništi sve, a naposljetku i on
strada. Na ovakvo nešto potiču dvije stvari: smjelost i bezosjećajnost. Odatle
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio: "Vrijednosti i
dobro tražite kod milostivih muslimana, i živjet ćete u njihovom okrilju. " A od
toga odvraćaju razmišljanje o tragovima koje je Svemogući Allah ostavio iza
nasilnika, jer je u tome pouka, i predočavanje posljedica njihove nepravde, jer
je u tome dovoljna prepreka. S tim u vezi, prenosi se da je Resulullah, saliallahu
alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Onome ko osvane nemajući namjeru nikome
učiniti nepravdu Allah će oprostiti ono što je pogriješio. " D ž afer b. Muhammed
prenosi od svog oca, a ovaj od svog oca da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "O Alija, čuvaj se molbe onoga kome je počinjena nepravda,
jer on od Allaha traži samo svoje pravo, a zaista Allah svakome daje njegovo
pravo. " U mudrosti stoji: Teško se nasilniku onoga Dana kada se bude svodio
račun za nepravdu! Neki rječiti ljudi rekli su: "Nepravda će uništiti onoga ko
bude krivo sudio. " Pjesnik je spjevao: "Iznad svačije ruke Allahova je ruka, a
svaki nasilnik nasilnikom će iskušan biti. "
Glede sustezanja od tajne prevare možemo reći sljedeće: u tome je
poniženje jer onaj ko vara beznačajan je i zbog odsustva povjerenja bezvrijedan
je. U mudrosti stoji: Varalica je bezvrijedan čovjek. Halid er-Ribi' izjavio je.
"Pročitao sam u nekim prijašnjim knjigama da, između ostalih stvari, pronevjera
emaneta, poricanje dobročinstva, kidanje rodbinskih veza i činjenje nasilja
ljudima, ubrzava, a ne odlaže kaznu. " Da je zlo varanja ograničena samo na
288
osjećaj poniženja koji osjeti varalica, to bi mu bila dovoljna prepreka da ne

vara. S druge strane, kada bi dokučio pozitivne posljedice ispunjavanja em aneta
i korist od povjerenja, sigurno bi saznao da je to najveća dobit za njegovu čast i
najjači garant njegovog napretka, uz osjećaj ponosa koji bi osjetio u duši, a ljudi
bi se prema njemu odnosili s velikim poštovanjem. U vezi s emanetom, prenosi
se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ispuni emanet onome
ko ti ga povjeri, a nemoj prevariti onoga ko tebe prevari. " Seid b. Džubejr,
80 0\ � :; '•. / �\ o�'<' � G G 0\ � / ��\ l�\ �

rahim<;hullah, govorio je. "Kada je objavljen sljedeći ajet
� � �j < .d ; / ...;-;- �
o � .... ,. o """
../.... t / /
�
1:·.\c. :;. L
l ,..
.. u; � � ; ........ o ... .... ..... .... J J \rl� �� -d -J.... ;

" � / /y. ) / /.
o�"' / \r G...v
0 - � 1!:. · 'J/ �Nl 0 -1 � � /.. -= "'"' ':l l ·�
�� l - lu · � L:JU' & �) � /
�
/ ,
� .. � '1;�
�
.J.11 1 ;.._ "/ /
vratiti ako Jim povjeriš
�
y _JA-:.
. / /
'Ima sljedbenika Knjige koji će ti� �tovar blaga, a
ima i onih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne
u::;-
budeš stalno pratio. Tako je jer oni govore: 'Nama nije grijeh što� učinimo
neukima" (Alu Imran, 75),
želivši reći da im je imetak Arapa dopušten, jer nisu sljedbenici Knjige
- Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Lažu Allahovi neprijatelji!
Sve što je važilo u paganskom dobu sada je poništeno, osim emaneta: on se
mora ispuniti dobrima i lošima. ' " I neka čovjek ne pokušava prevariti nikoga,
pokazujući se čovjekom od emaneta, i neka ne pokušava nikoga obmanuti
čestitosti jer će se to razotkriti i pokazati, pa će zbog te prevare i pokazivanja pred
svijetom doživjeti veliku sramotu i ponijeti ljagu. Isto tako, prenosi se i sljedeći
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Moj ummet će živjeti u dobru
sve dok ne bude izvlačio ovosvjetsku korist iz emaneta, sve dok udjeljivanje
milostinje ne bude smatrao opterećenjem. " Neki su mudraci govorili: "Ko želi
ostvariti sljedeće četiri stvari s druge četiri želi ostvariti nemoguće: nagradu -
pokazivanjem pred svijetom, naklonjenost ljudi - osornosti, vjernost prijatelja
- nevjernosti, i znanje - udobnosti tijela. " Na prevaru navode dvije stvari:
bezvrijednost i odsustvo povjerenja. A kada ih čovjek iskorijeni pri sebi onim
što smo preporučili, istakne se njegova čovječnost. I ovo je preduvjet s kojim
smo obuhvatili obje vrste čestitosti.
Neporočnost
Neproročnost se također dijeli na dvije vrste: neporočnost glede niskih
požuda i neporočnost glede sumnjivih situacija.
Neporočnost glede niskih požuda - zato što je u požudi poniženje, a u

niskosti parok, i te dvije stvari najviše unazađuju čovječnost. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sell em, učio je sljedeću dovu: "Moj Allahu, Tebi se utječem
od požude koja vodi u zapečaćenost srca! "
Pjesnik j e spjevao:
Nijednom čovjeku se nemoj s požudom
i poniznosti obratiti jer to tvoju vjeru umanjuje,
već nafaku iz riznica Allahovih traži,
ta On s riječi: 'Budi! ' nafaku daje.
Na niske požude navode dvije stvari: proždrljivost i manjak
samopoštovanja. Zbog svoje proždrljivosti čovjek nije zadovoljan onim što ima,
makar se radilo o mnogobrojnom blagu, a zbog manjka samopoštovanja ne
zazire od onoga što mu je uskraćeno, makar se radilo o nečemu bezvrijednom.
U ovakvom stanju živi onaj ko sebe ne smatra nimalo vrijednim, a imetak
smatra najvećom vrijednosti, pa ulaganje manje vrijedne stvari za postizanje
one vrednije doživljava kao dobit. A onaj u čijim očima je imetak vredniji od
sebe samog, neće slušati niti prihvatiti odgoj.
Prenosi se da je neki čovjek zatražio od Allahovo g Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem: ��Nasavjetuj me! " Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "U potpunosti izgubi nadu u ono što je u posjedu drugih ljudi,
čuvaj se požude, jer je požuda gotovo siromaštvo, kada klanjaš namaz, klanjaj
kao da ti je posljednji, i još, čuvaj se svega za šta se iznosi opravdanje. "
Pjesnik je spjevao:
Onaj ko želi ovaj svijet i samo o njemu brigu brine,
njega su želje opčinile i požude porobile.
Od niskih požuda odvraćaju dvije stvari: gubljenje nade i zadovoljstvo
onim što čovjek ima. Abdullah b . Mesud, radijallahu anhu, prenio je sljedeći
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sell em, hadis: "Džibril je u moje srce udahnuo
da nijedan čovjek neće umrijeti sve dok u potpunosti ne potroši svoju nafaku,
zato se bojte Allaha i umjereno se trudite, i neka vas sporost nafake nipošto
ne navede da je stječete griješeći prema Svevišnjem Allahu, jer se ono što
je u Allaha, dželle šanuh u, može steći samo uz pokornost Njemu. " I ovo je
preduvjet .
Neporočnost glede sumnjivih situacija - zato što je sumnja stupanj između

pohvale i pokude, stanje između ispravnosti i pogrešnosti. A taj međustupanj
i to međustanje izloženi su osudi naslućivača i ponižavanju sumnjičavca, i u
tome je· dovoljno zla: ako su sumnje istinite, čovjek će biti osramoćen; ako su
sumnje netačne, bit će obescijenjen. U vezi sa sumnjivim stvarima, Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati
ono što ti nije sumnjjvo. " Muhammed b. Alij a upitan je u vezi sa čovječnosti
pa je odgovorio: "Covječnost je da ne radiš djelo u tajnosti zbog kojeg bi se
postidio u javnosti. " Hasan b. Ebu Sinan, rahimehullah, izjavio je: "Shvatio sam
diJ. je suzdržavanje od nedopuštenog najlaške ostvariti. " Neko ga upita: ·� kako
to?", na šta odgovori: "Kada posumnjaš u određenu stvar, sustegni se od nje. "
290
Na sumnjive situacije potiču dvije stvari: opuštenost i lijepo mišljenje,

a od njih sprečavaju također dvije stvari: stid i opreznost. Ponekad sumnju
potiskuje veliko povjerenje, odnosno ponekad optužbu poništava veliko
iskustvo. Pripovijeda se da je jedan apostol vidio Isaa, alejhis-selam, kako izlazi
iz kuće jedne prostitutke, pa ga je upitao: ��o Isa, šta radiš ovdje?! " "Ljekar
liječi samo bolesne ", odgovori mu Isa, alejhis-selam. Međutim, ne priliči da to
čovjeka odvede u opuštenost, a treba da kod njega prevlada opreznost i strah
od toga da svijet ne povjeruje u optužbe, jer veliko povjerenje neće odagnati
svaku sumnju. Naprimjer, dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najdalji
čovjek od sumnjivih situacij a i optužbi, jedne noći stajao na vratima džamije
i razgovarao sa svojom suprugom Safijjom a bio je u itikafu, pored njih su
prošla dvojica ensarija i, pošto su ga vidjeli, požurili su, na šta im je rekao:
��usporite vas dvojica! Ovo je Safijja b. Hujejjin. " Rekoše: "Subhanallah! Zar
u tebe sumnjati, Allahov Poslaniče?" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
reče: ��Polahko! Zaista šejtan kola čovjekovim mesom i krvi, pa sam se pobojao
da u vaša srca ne ubaci lošu misao. " Ako je ovako bilo s Poslanikom, sallallahu
alejhi ve sellem, kako je s onim u koga se može posumnjati i o kome se može zlo
misliti? ! Hoće li se onaj ko se izloži sumnjivoj situaciji moći sačuvati klevetanja
koje će se pokušati dokazati, odnosno optužbe u koju će svijet povjerovati?!
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ·�ko je čovjek
nesretan samo zbog onoga što je lično učinio, on je ustvari sretan. "
Kada čovjek upotrijebi razboritost, preferira oprez, kloni se sumnjivih
situacija i stvari za koje može biti optužen, neće se dovesti u položaj pravdanja,
a ne mora se pravdati dobar čovjek koji od sebe ne odricati sumnju niti negirati
potvoru koja skrnavi njegovu čast. Pjesnik je spjevao: "Čuvam te od ružnog
mišljenja na koje bih se mogao usuditi, jer mišljenje put prema uvjerenju
je. " Sehl b. Harun, rahimehullah, zapaža: "Napor u sustezanju lakši je od
napora u pravdanju zbog nepromišljenog djela. " Neki mudraci imali su običaj
kazati: "Prevaren je onaj ko lijepo misli o čovjeku koji se ne boji Svevišnjeg
Allaha. " Neki su mi književnici recitirali sljedeće stihove Ebu Bekra es-Sulij a,
rahimehullah:
O svojim savremenicima lijepo sam mislio,
i to moje mišljenje o njima zaprepastilo me.
Nakon toga ljudima ne l-jerujem,
strah samo poslije sigurnosti dolazi.
I ovo je preduvjet s kojim smo obuhvatili obje vrste neporočnosti.
Održavanje
Održavanje je treći preduvjet čovječnosti. Dijeli se na dvije vrste:
održavanje u životu stječući onoliko koliko je dovoljno i održavanje neovisnosti
od ljudi, odnosno neopuštenost u traženju njihove pomoći.
291
Održavanje u životu stječući onoliko koliko je dovoljno - zato što je
onaj ko ne može bez ljudi nepodnošljiv, nepravedan, ponižen i težak. Po svojoj
prirodi, čovjek je stvoren da se snadbijeva onim čime će održati svoj život,
da pribavljanja onoga što mu nužno treba. U jednoj arapskoj poslovici stoji
sljedeće: Zdrav pas korisniji je od bolesnog Java.
Ono čime se čovjek snadbijeva dijeli se na obavezno i poželjno.
Kada je riječ o obaveznom snadbijevanju, to se odnosi dovoljnu količinu

za održavanje života i ispunjavanje osnovnih potreba. Vrijedno je napomenuti
da se moraju ostvariti tri preduvjeta u vezi sa stjecanjem nafake.
Prvi uvjet je stjecanje nafake na dopušten način, odnosno klonjenja

njenog stjecanja na zabranjen način, jer je izvor zabranjene nafake ogavan,
i u takvoj zaradi nema blagoslova; ako takav novac udijeli u dobrotvorne,
pohvalne svrhe, neće zaslužiti nagradu niti će mu se biti zahvalno, već je time
počinio zločin zbog kojeg će biti kažnjen. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: "Neka te ne očara čovjek koji stekne imetak na nedopušten
način, jer ako ga udijeli, to mu neće biti primljeno kao dobro djelo, a ako ga
zadrži, to mu je poputnina za Vatru. " Neki mudraci su govorili: "Najgora vrsta
imetka jeste ona zbog čijeg stjecanja čovjek ima grijeh, a ne zaslužuje nagradu
zbog njenog udjeljivanja. " Jedan haridžija je vidio nekog vladarevog čovjeka
da udjeljuje milostinju siromahu, pa je to prokomentirao: "Pogledaj ih! Njihova
dobra djela proistječu iz loših. " Alij a b. el-Džehm izjavio je: "Čovjek se raduje
imetku koji ima, ali kada Sveznajući Allah bude svodio račun s njim, poželjet
će da nije imao imetka. "
Drugi uvjet je stjecanje nafake na najljepši način koji mu ne donosi
nipodaštavanje niti skrnavi čast, jer se imetak stječe da se čast sačuva, a ne da se
skrnavi; da se čovjek uzvisi, a ne da se ponizi. Abdurrahman b. Avf, radijallahu
anhu, govorio je: "Prekrasno je da posjedujem imetak kojim ću sačuvati svoju
čast i zadovoljiti Svevišnjeg Allaha. " Ebu B išr ed-Darir spjevao je:
Dovoljno razloga je za tugu u tome što ujutro krećem
a navečer se vraćam nemajući imetka da čast svoju sačuvam.
Prijatelju samo topao pozdrav mogu ponuditi,
a to prijatelju_ dovoljno nije niti ga to zadovoljiti može.
Ibn Aiša (sin Aišin) upitan je u vezi s značenjem Poslanikovog, sallallahu
alejhi ve sellem, hadisa: "Stječite nafaku na najljepši način ! ", na šta je odgovorio:
"Značenje je: stječite nafaku na najljepši dopušten način. "
I treći uvjet je polahko i pametno procijeniti i dozirati potrebnu količinu
za život, da ne učini propust niti da posrne. Ovo je zato jer malo ali precizno i
tačno raspoređenog imetka vrednije je i korisnije od mnogo ali loše raspoređenog
imetka. Primjer za ovo jeste sjeme koje se posije u zemlju, makar ga bilo malo:
292
� Edebud-dun)a ved-din
ako se o njemu vodi računa, dadne plodove, a ako se zanemari, makar ga bilo
mnogo, ne dadne nikakve plodove. S tim u vezi, Muhammed b. Alija govorio
je: "Savršenstvo se postiže s tri stvari: čestitosti, strpljenjem u iskušenjima i
pravilnim raspoređivanjem imetka. " Neko je sugerirao jednom mudracu: "Taj i
taj budala je." Na to je mudrac samo odgovorio: "U tome se s tobom ne mogu
složiti dok ne vidim kako raspoređuje imetak. " Dakle, kada čovjek upotpuni
ove preduvjete u vezi s dovoljnom nafakom, već je ostvario čovječnost glede
svojih obaveza prema njoj. El-Ahnef b. Kajs, rahimehullah, upitan je u vezi sa
čovječnosti pa je odgovorio: "Čovječnostje čednost i perfekcija. " Jedan mudrac
je savjetovao svog sina: "O sinak, nikome nemoj biti težakjer ćeš biti ponižen,
nafaku stječi iznova, ne tuguj za imetkom koji si imao pa izgubio, i nemoj da
te od stjecanja nafake odvrati malaksalost ni umor. " Vrijedno je napomenuti da
su ambiciozni i ponosni ljudi smatrali da je imetak koji čovjek zaradi vredniji
imetka koji naslijedi jer je naslijeđeni imetak u službi ljudi, a stečeni imetak
neposredno je korist onome ko ga stekne: razlika u vrijednosti između ove dvij e
stvari očita je. Pjesnik Kušadžim spjevao je sljedeće stihove:
Ne osjećam zadovoljstvo u imetku zbog kojeg se nisam potrudio
na žegi hodeći i rano krećući. Nezamislivo mi je da bogatstvo tek tako
dobijem,
sve dok se ne napatim i sam ne steknem. Svojim težnjama svog prijatelja
dobrodušno kloni se, jer lav jede ono što sam ulovi.
I ovo se odnosi na obavezno snadbijevanje.
Kada se radi o poželjnom stjecanju, to se odnosi na ono što prelazi ljudske

potrebe, a u tome je mjerodavno stanje stjecatelja nafake.
Ako se radi o čovjeku koji je zauzeo pložaj vodećih ljudi i sustegnuo se

od nadmetanja sa sebi ravnopravnim, njemu ne treba više od dovoljne količine,
i u višku je samo prožrdljivost i lahkomost, a oboje je pokudno. Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolja nafaka je onoliko koliko je
dovoljno, a najbolji zikr je tajno spominjanje Allaha. " Alij a, radijallahu anhu,
imao je običaj kazati: "Ovaj je svijet teret razumnom čovjeku. " Abdullah b.
Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Ko se zadovoljava s malo sustežući se od
ovoga svijeta sličan je onome ko vatru gasi blatom. "
Neki mudraci imali su običaj kazati: "Neka covjek ugled zasluži
zadovoljstvom i neka utjehu nađe u tome što bogatstvo bježi od plemenitih
ljudi. "
Ako se radi o izuzetno ambicioznom čovjeku u kojem se pokrene
velikodušnost plemenitih, koji preferira da bude naprijed, vodeći i koji želi da
bude veličan u srcima, tada mu nije dovoljno imati onoliko koliko mu je zapravo
dovoljno za život, mora imati više nego što mu treba, i to mnogo više. Neko
:93
je upitao jednog Arapa šta se kod njih smatra čovječnosti, na šta je odgovorio:
"Obilje hrane, velikodušno davanje imetka i prihvaćena radost. " El-Ahnef b.
Kaj s, rahimehullah, spjevao je sljedeće stihove:
Kad bih znao da će moj imetak vrline moje povećati,
dobrodušno bih ga udijelio, a čovječnost se ostvariti
ne može ako čovjek višak imetka nema.
U vezi s opuštenim traženjem pomoći od ljudi možemo reći da se
učinjenim dobrom porobljava slobodan čovjek, izaziva poniženje u onome
kome je učinjeno dobro i dovodi do prevlasti onoga ko je učinio to isto dobro.
U opuštenom traženju pomoći breme je ljudima, a onaj ko ih time obremeni
bit će bezvrijedan i takav u njihovim očima nema nikakavog značaja. Neki je
čovjek sugerirao Omeru, radij allahu anhu: "Sinovi te služe!" Na šta se Omer
usprotivio rekavši: "Allah me je učinio neovisnim od njih. " Savjetujući svog
sina Hasana, Alij a, radijallahu anhu, rekao je: "O sinak, ako možeš da između
tebe i Allaha ne postoji niko ko će očekivati zahvalnost, učini to. I nemoj biti
rob nekom drugom a Allah te stvorio kao slobodnog čovjeka. Malobrojan
imetak koji ti Allah da bolji je od mnogobrojnog koji ti da neko drugi, iako je
mnogobrojno sve što je od Allaha. " Čovjek po imenu Zijad upitao je jednog
Dihkanćana: "Šta se u vas smatra čovječnosti?" Na to je ovaj odgovorio:
"Klonjenje sumnjivih stvari, jer se sumnjičav čovjek ne može istaknuti;
dovoljno zarađivanje i ispunjavanje svojih potreba i potreba svoje porodice, jer
to je sastavni dio njegove čovječnosti, i ne može se istaknuti onaj čovjek koji
je potreban pomoći svoje porodice, a niti onaj čijoj je porodici potrebna tuđa
pomoć. " Saleb je spjevao:
Skromnog čovjek_a prijatelj s lahkoćom sreće,
a potreban čovjek dosadne crte Jica ima.
Voljet će te prijatelj u čiji novčanik ne diraš,
a ako se s tim poigraš, težak ćeš mu biti.
Međutim, ako se rodbinski povezanim ljudima, ovisnim o međusobnom
pomaganju, tada je posrijedi složno potpomaganje u kojem su svi ravnopravni,
ne ističu se jedni nad drugima. Štaviše, može se desiti da je bogatiji - tražitelj
pomoć, a onaj koji je pruža siromašnij i, kao što je slučaj s vladarem koji se
potpomaže svojom vojskom, odnosno zemljoradnik koji se potpomaže svojim
ortacima. I ovakva vrsta pomoći mora postojati, ona je neizbježna. Plemeniti se
samo čuvaju onog potpomaganja u kome se ističe odlikovanje suprotne strane,
sustežu se od traženja pomoći kako niko prema njima ne bi imao zaslugu, a žure
pomoći kako bi oni imali zaslugu. I onaj ko bez prijeke potrebe zatraži pomoć
od nekog, bilo da se radi o ugledu ili materiji, već je narušio svoju čovječnost
i odustao od čuvanja svoje ličnosti. Međutim, čovjek kojeg primora nevolja i
prisili nemio događaj na traženje pomoći od onoga ko može otkloniti tu istu
294
nevolju i osloboditi ga okova tog istog događaja - ne zaslužuje prijekor, jer je

nevoljnik. Ipak, ako mu je dovoljna pomoć u ugledu a da ne traži materijalnu
pomoć, nema opravdanja ako se izloži traženju pomoći. čovjek će pomoć tražiti
od pretpostavljenih jer je ostvarenje potreba uz njihovu pomoć uspješnije i to
je njima lakše, zbog toga su i postavljeni na funkcije i niko im nije ravan glede
toga. Također, neka mnogo bude strpljiv na njihovoj sporosti jer gomilanje
predmeta obuzima ih, osim kada se radi o upornoj strpljivoj stranci. Zbog toga
je rečeno: "U ostvarenju svoje potrebe čovjek mora biti djelomično uporan. "
Ebu Sara Suhejm b. el-Earef spjevao je sljedeće stihove:
Smatraju te rodbinom i tazbinom, a rodbina usreći onoga ko na nju pazi.
Ne posjećujemo te bezrazložno, a lijepom predznaku raduje se onaj ko
mu se nada.
Bilo kako da uradiš, moja dobrota jeste tvoja dobrota i bogatstvo.
Ako je nemoguće da čovjek popravi svoje stanje, osim tražeći imetak
zbog nevolje koja ga zadesi, uz tu prijeku potrebu postoji određena širina. Ali,
ako postoji mogućnost da se zaduži (i taj dug vrati), neće taj isti iznos uzeti kao
milostinju i poklon, tim prije jer čovječnost dopušta.zaduživanje.
Štaviše, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je Allah, dželle
šanuhu, dao veliki stupanj i odlikovao ga nad stvorenjima, zadužio se i vratio
dug davši više nego što je uzeo. A jednom prilikom je rekao: "Ko se iscrpi
stječući Allahovu, dželle šanuh u, halal-nafaku pa je ne stekne neka se zaduži,
a taj će dug vratiti Allah i Njegov Poslanik. " Isto tako, u jednom hadisu stoji:
"Zaduženikje Allahov trgovac na Zemlji. " Pjesnik El-Buhturi spjevao je:
Ako mnogo imetka nema, onda neka čovjek
makar poklon da jer će tako djelomično zadovoljan biti
onaj ko zadovoljstvu teži. A ako ni poklon dati ne može,
neka bar posudi i vraćanje duga sačeka, a posuditelj status darovatelja
ima.
Mada je dug oblik poniženja, to je lakše od poniženja koje nosi
podređenost zbog nečije zasluge. Pripovijeda se da je Alij a, radijallahu anhu,
rekao sljedeće: "Ko želi opstati a nema opstanka neka rano ruča i neka živi u
tankim haljinama. " Neko upita: "Šta znače tanke haljine glede opstanka?", na
šta Alij a, radij allahu anhu, odgovori: "Nezaduživanje. " Međutim, ako se čovjek
ne mogne oduprijeti zaduživanju, već to sebi dopusti, on ima status poniženog
roba. Odatle izjava: "Siromah nema dostojanstva. " Neki mudraci su govorili:
"Ko prihvati tvoju milostinju već ti je prodao svoje dostojanstvo i pred tvojom
veličinom pogazio svoj ponos i svoju veličinu. "
Postoje četiri stvari, oličenje krajnje nevolje, kojima se u ovakvim
prilikama zadržava preostala čovječnost onih koji za njom žude i neznatni
295
dio očuvanja onih koji su prisiljeni tražiti, mada u većini takvih slučajeva oni
koji za njom žude gube svaku čovječnost i oni koji su primorani tražiti gube
očuvanje. Prva stvar je sustezanje od usrdnosti onih koji su primorani tražiti i
poniženja siromašnih, jer usrdnost unizuje a poniženje ga lišava; neka se drži
lijepo, onako kako se drže ljudi u sličnim situacijama. Neko je upitao jednog
mudraca: "Kada se nestajanje blagodati smatra sramotom?" "Onda kada s
nestanokom blagodatima nestane i dostojanstvo ", odgovori mudrac. Neki
književnici su recitirali sljedeće stihove Alij e b. el-Džehma:
Duša nosi ono što na nju natovariš,
a sudbina nekada nije a nekada jeste naklonjena.
Lijep je kraj velikog strpljenja, a najljepše
čime se ljudi okititi mogu ljubaznost je.
Nije sramota da slobodnjak blagodat izgubi,
već sramota je da s njom dostojanstvo nestane.
Druga stvar je ograničavanje u traženju na ono što je nužno potrebno.
Neka čovjek to ne smatra prilikom da traži više nego što mu treba, to će ga
učiniti lišenim i neće imati opravdanja zbog traženja u prijekoj potrebi. S tim
u vezi, neki mudraci su rekli: "Ko se navikne na traženje naviknut će se i na
uskraćivanje. " Treća stvar je nalaženje opravdanja kada mu se uskrati ono što
traži, a zahvaljivanje kada dobije traženo: ako bude uskraćen, pa uskraćeno mu
je ono što nije njegovo; ako dobije traženo, dobio je ono što nije zaslužio.
Nemir b. Tevleb spjevao je: "Nipošto se na čovjeka zbog njegovog imetka
ne srdi, već se zbog svoje osnovice imetka srdi. " I četvrta stvar je traženje od
onoga ko je toga dostojan i čijoj se pomoći nada, jer je mnogo onih koji mogu,
ali je malo onih koji hoće pomoći. Odatle je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Mnogo je dobra, ali je malo onih koji ga čine. "
Onaj od koga se može nadati pomoći je čovjek koji objedini sljedeća tri
svojstva. Prvo svojstvo je urođena plemenitost, jer plemenit pomaže, a nizak
se suprotstavlja. Rečeno je: "Ostavljen je na cjedilu čovjek koji mora tražiti
pomoć od niskih ljudi. " Drugo je svojstvo unutarnja čistota, jer neprijatelj
odmaže čovjeku u nesreći i protiv njega je u nedaći. Rečeno je: "Čije si grudi
razbjesnio, njegovo si zlo prizvao. " I ako prema čovjeku plemenito postupi i
smiluje mu se, neka to što se neprijatelj prema njemu ponio milostivo smatra
nekom privilegijom. Pjesnik je spjevao:
Dovoljno je uzbudljiv događaj vidjeti zavidnike da su prema čovjeku
milostivi.
Treće svojstvo je mogućnost pružanja pomoći, jer tražitelj onoga
što mu neko ne može pružiti već je zatražio nemoguće i poistovjetio se s
bodriteljem zatočenika na bijeg, odnosno s onim ko želi a ne može vratiti
296
dugove prezaduženog. I takav će prije biti odbijen i lišen onoga što traži. Alija,
radijallahu anhu, izavio je: "Bezuman je onaj čovjek koji ne može zaključiti
da se nešto ne može sve dok mu se ne kaže: 'Ne! "' Abdullah b. el-Ehtem
nasavjetovao je svog sina rekavši mu: "O sinak, ne traži ispunjenje potreba
od onih koji toga nisu dostojni i traži ih samo pravovremeno. Isto tako, traži
samo ono što zaslužuješ, u protivnom, postoji velika mogućnost da ćeš biti
uskraćen. " Pjesnik je spjevao:
Ne traži od čovjeka potrebu koju on od svoga Gospodara traži
jer će zapostaviti tvoju, a svojoj se potrebi posvetiti.
I ovo je sve glede preduvjeta čovječnosti koji se odnose na čovjeka.
Preduvjeti čovječnosti koji se odnose na druge ljude

Postoje tri preduvjeta čovječnosti glede drugih ljudi, i to: pomaganje,
obazrivost i uslužnost.
Pomaganje se dijeli na dvije vrste: pomaganje ugledom i pomaganje u

nedaćama.
Pomaganje ugledom zato što na taj način pomažu ugledniji i utjecajniji,

-
i to je lakša plemenitost i najupečatljivije djelo, a ponekad više vrijedi od

blaga. To je hlad u koji se sklanjaju nevoljnici i zabran u kojem nalaze utočište
plašljivci. Ako je čovjek velikodušan glede pomaganja ugledom, imat će
mnogo pomagača i istomišljenika, a ako njime škrtari, taj njegov ugled nestat će
otuđivanjem pristalica i pratioca: ulaganjem se povećava i raste, uskraćivanjem
se smanjuje i u potpunosti nestaje. I nema opravdanja onaj kome je dat ugled
pa on škrtari njime, jer je tada u gorem položaju od onoga ko škrtari imetkom,
čuvajući ga za teške dane, za svoj užitak i gomila ga za svoje potomstvo. Ovo
je zato jer škrtarenje u pružanju pomoći ugledom čovjeka uništava u potpunosti
uništava, a taj isti čovjek sebe lišava dobra i prilike koje u sebi nosi ugled:
donosi mu samo pokajanje i tugu zbog onoga što je prošlo, mržnju koja ovlada
ljudima i prijekorom koji se proširi među njima.
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O svim

se ljudima Allah brine, a najdraži ljudi Svevišnjem Allahu jesu oni koji čine
najbolje svojoj djeci. " Neki mudraci su govorili: "Neka čovjek učini dobro
kada mu se pruži prilika, i zahvalnost za to ostat će poslije djela; neka čini
dobro kada ima moć, i njemu će ljudi činiti dobro kada njegova moć nestane;
neka se u udobnosti pripremi za vrijeme nedaća. " Neki rječiti ljudi rekli su:
"Pokazateljje uspjeha stvaranje prijatelja. " Neki književnici su ostavili sljedeći
zapis: "Pomaganje u,tledom svojevrstan je poklon. " Ibnul-Earabi rekao je:
1'Arapi su govorili: 'Covjek cijeni ono čemu se nada, a kudi ono što ne zna. '"
Na pružanje pomoći ugledom ponekad potiče plemenitost duše i
zahvalnost na blagodatima, a suprotna namjera dolazi iz suprotnih poticaja.
297
Pružanje pomoći ugledom radi protivusluge nije pohvalno pružanje pomoći,
već je to prodavanje ugleda i zamjena za Allahove, dželle šanuhu, blagodati, i
stoga je zaslužniji da bude prekoren. Neki književnici recitirati su stih Alije b.
Abbasa er-Rumija, rahimehullah:
Ne pruža pomoć ugledom kao onaj koji slavu kupuje
i nagradu traži, već dobro čini zbog njegove suštine,
a ne zbog sporednih ciljeva.
Onaj ko je usrećen datim ugledom ima tri dužnosti kojima povećava
svoju zahvalnost i zaslužuje veću nagradu. Prva dužnost je rado odazivanje
na traženu pomoć, a ne njeno doživljavanje teškom i mrskom, jer bi u tom
slučaju bio zlovoljan zbog Allahovih, dželle šanuhu, blagodati i srdit zbog
Njegovog dobročinstva. S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ljudi imaju veliku potrebu kod onoga kome
je Svevišnji Allah dao mnoge blagodati. " I onaj ko tu njihovu potrebu ne bude
mogao ispuniti blagodati kojima je obdaren izlaže nestanku. Druga dužnost
je klonjenje pokazivanja nadmoći i sustezanje od prebacivanja, jer su te dvij e
stvari pokazatelj niske prirode i uskogrudnosti, a poništavaju učinjeno i potiru
zahvalnost. Neko je upitao jednog grčkog mudraca: "Ko je najnepoželjniji
u društvu i ko ima najmanje prijatelja?", na šta je odgovorio: "Ko se prema
ljudima drsko odnosi i uzdiže se iznad njih. " Treća dužnost je nepozivanje
na grijeh koji je učinio onaj kome je učinio zahvalno djelo i nekorenje zbog
neke grešcice, jer jad koji nanese korenjem potire uspjeh ostvarenja traženog:
zahvalnost se pretvori u gnjev, a pohvala u mahanu. Zato je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Oprostite uglednim ličnostima njihove propuste. "
Nabiga el-Džadi spjevao je: "Zar vi ne znate da je od slabe koristi koriti zbog
stvari koja se desila i nestala! "
Pomaganju u nedaćama zato što je sudbina nestalna, nevolje brzo
-
pritišću i krupne se stvari dešavaju: u tome se može snaći samo znalac, a

čovjeka može izbaviti samo onaj koji je pošteđen tih istih stvari. Adi b. Ratim,
radijallahu anhu, rekao je: "Čovjeku je kao opomena dovoljno ono što se dešava
u njegovom životu jer ga to neprestano opominje. " Kada plemenit čovjek sazna
za iskušanog čovjeka, plemenitost i zahvalnost na blagodatima potakne ga da
mu pruži krajnju pomoć koja je u skladu s njegovim mogućnostima i prilikama.
S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, saUallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Od samog dobra bolji je onaj koji dobro čini, a od samog zla gori je
onaj koji zlo čini. " Neko je upitao jednog mudraca da li je išta bolje od zlata i
srebra, na šta je odgovorio: "Onaj koji dijeli zlato i srebro. "
Pomaganje u nedaćama dijeli se na dvije vrste: obavezno i dobrovoljno.
Obavezno pomaganje odnosi se na tri kategorije ljudi: porodicu, prijatelje

i komšije.
298
Pomaganje porodice - zato što tako nalaže rodbinska i srodstvena veza.

Rečeno je da neće biti prvak onaj čija porodica bude imala potrebu za drugim
ljudima. Hasan b. Sabit, radijallahu anhu, spjevao je:
Beznačajan je čovjek koji ostvari svoje materijalne želje pa
ne pomogne bližnjem ni potrebnom. A zavidnik je onaj koji ljudima
zbog imetka zavidi, ne moleći Allaha da ga neovisnim učini.
Pomaganje prijatelja - zato što je među prijateljima ljubav jaka a obećanje
o održavanju prijateljstva čvrsto. Ahnef b. Kajs, rahimehullah, upitan je u
vezi sa čovječnosti, pa je odgovorio: "Čovječnost je iskren govor, pomaganje
prijateljima i spominjanje Svevišnjeg Allaha u svakoj prilici. "Jedan perzijanski
mudrac rekao je sljedeće: "Karakteristika pravog prijatelja jeste da ti ponudi
svoj imetak u potrebi, život u iskušenju i čuva tvoje pravo u odsutnosti. " A
jedan drugi mudrac vidio je dva čovjeka koji su uvijek zajedno, ne razdvajaju
se, te je upitao u vezi s njima i dobio odgovor: "Oni su prijatelji. " Na to je samo
primijetio: "Šta je to s njima, jedan je siromašan a drugi bogat! "
Pomaganje komšije - zbog blizine njegove kuće i istog mjesta boravka.

Alij a, radijallahu anhu, izjavio je: "Lijepo susjedstvo ne ogleda se u sustezanju
od neprijatnosti, već u njihovom trpljenju. " Neki mudraci su govorili: "Onoga
ko zaštiti svog komšiju Allah će pomoći i zaštititi. " Neki rječiti ljudi rekli su:
"Ko lijepo postupa prema komšiji pokazuje da je njegovo porijeklo plemenito. "
Pjesnik je spjevao: "Komšija veliko pravo ima, i sustegni se od njegovog
uznemiravanja; dobar čovjek svog komšiju ne uznemirava. "
Dužnosti prema čovječnosti i preduvjeti plemenitosti nalažu da se nosi
breme spomenute tri kategorije i da im se pritrči u pomoć prilikom nedaće
i onaj ko pri sebi ima čovječnosti nema prostora da ih prepusti nekome
drugom, odnosno da ih prinudi na traženje pomoći od nekog drugog, ako je
to u mogućnosti. Neka svoju plemenitost konsultira u vezi s njima, jer oni su
štićenici njegove plemenitosti i čovječnosti. Kao što ne bi bilo lijepo da svoju
djecu i goste primora na traženje i nadanje tuđoj pomoći, isto tako ne bi bilo
lijepo da njih primora na takvo nešto. Pjesnik je spjevao:
Dužnost prvaka kojem se ljudi nadaju i onih koji od njega zaštitu traže,
bili Arapi ili nearapi jeste da daljima udobnost ne pruža sve dok je
bližnjima ne osigura. Kada rijeka nadođe svojim valovim·a obale
natopi i onda od nje ljudi koristi imaju.
Dobrovoljno pomaganje odnosi se na pomaganje svih drugih kategorija
mimo spomenute tri. To je zapravo, pomaganje dalekih, koji nisu bliski u
rodbinskoj vezi niti u porijeklu. Ako im čovjek, dok su u nesreći, dobrovoljno
pomogne, jer je mnogo plemenit i dostojanstven, već je dodao na preduvjete
čovječnosti i ostvario određene preuvjete vodstva. Neko je upitao mudraca:
"Koje je ljudsko djelo slično Allahovom djelu?" Odgovorio je: "Činjenje
dobročinstva ljudima. " Međutim, ako se desi da se čovjek sustegne od toga jer
je zaokupljen obaveznim pružanjem pomoći on ne zaslužuje prijekor, osim ako
mu pribjegne nevoljnik. Razlog tome je nemogućnost pružanja pomoći svima
koji je traže i vođenje brige o svima. I ovo ima status pomaganja.
Obazrivost se dijeli na dvije vrste: opraštanje posrtaja i lijepo postupanje

glede prava.
Kada je riječ o opraštanju posrtaja, to je zato što su svi ljudi manjkavi,
zaboravljaju i posrću, a onaj ko traži čovjeka koji ne posrće, onoga kome
sve polazi od ruke, takav se, svojim nepravednim traženjem, već okomio na
sudbinu i sebe obmanuo griješeći: daleko je ostvarenje te njegove želje, i zbog
nje je iznimna jedinka u društvu. Mudraci su rekli: "Neće imati prijatelja onaj
ko želi prijatelja bez mahane. "
Neko je upitao Enuširvana: ��Postoji li iko bez mahane?", na šta je kratko
odgovorio: "Bez mahane je Onaj Koji ne umire. " Dakle, ako čovjek ne može
naći ono što traži i želi, i ako će biti odbačena i usamljena iznimka u društvu,
mora doprinijeti sudbini, biti obazriv prema prijateljima, opraštati im njihove
nedostatke i gledati ih kroz prste.
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: "Svevišnji
Allah mi je naredio ljubaznost prema ljudima kao što mi je naredio obavljanje
farzova. " Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: �Tri karakteristike može
objediniti samo plemenit čovjek: lijepo ponašanje u prisutnosti, opraštanje
poskliznuća i nedosađivanje " Ibnur Rumi spjevao je:
. -
Ako pripremljeno opravdanje za nečiju buduću grešku imaš,

tvoja će ljubav dobrodušno prihvaćena biti.
Da o tebi loše čujem ušima svojim,
za potajno neprijateljstvo i laž optužio bih uši svoje.
Zbog riječi ja vezu s prijateljem ne kidam,
sve dok se srce protiv njega ne okrene.
Ako se kroz prste mora gledati
i ako je plemenitost u opraštanju,
u meni zauzima stupanj �hodno veličini
posrtqja i grijeha koji učini.
Posrtaji se dijele na male i velike. Mali posrtaji će biti oprošteni i ljudi
nalaze opravdanje za njih, tim prije što toga niko nije sačuvan iako među ljudima
postoje razni staleži i iako se razlikuju po ponašanju. Stoga je odbačena srdžba
onih koji se srde zbog posrtaja i prekoravanje zbog toga je ogavno djelo. Neki
učenjaci zapisali su sljedeće: "Onaj ko bezrazložno izbjegava muslimana sličan
je čovjeku koji posije određen plod pa ga uzbere prije vremena. "
300
S tim u vezi, Ebul-Atahija spjevao je:

Najgori je prijatelj onaj koji iznova kori.
Kad te sretne savjet ti daje, a u tajnosti
po tvojoj časti kopa kao što olovka po hartiji struže.
Veliki posrtaji dijele se, opet, na dvije vrste, i to: nenamjeran, greškom
učinjen posrtaj, i namjerno učinjen posrtaj.
Greškom učinjen posrtaj oprošten je i ne treba zbog njega koriti, utoliko

prije jer ljudi obično posrću i besmisleno ih je zbog toga koriti. Neki mudraci
imali su običaj kazati: "Neka čovjek ne prekida prijateljstvo s čovjekom, osim
kada više nema načina da ga održi." Ahnef b. el-Kajs, rahimehullah, izjavio je:
"Prijatelj ima pravo da mu pređeš preko tri stvari: nasilja počinjenog u srdžbi,
nehotičnog nasilja počinjenog zbog bliskog poznanstva i nasilja u posrtaju." Ibn
Avn pripovijedao je da je jedan dječak Hašimija posvađao se s nekim ljudima,
pa mu je njegov amidža htio učiniti nažao zbog toga. Dječak ga je podsjetio:
"Amidža, ja sam njima učinio nažao ne razmišljajući, pa nemoj ti meni svjesno
učiniti nažao." Pjesnik Ebu Nuvas spjevao je slijedeće stihove:
Neću te karati kad mi zlo počinišjer uvjeren sam u iskrenost prijateljstva
tvog.
Lijepo što neprijatelj pokazuje lijepo nije, niti je ogavno ono ružno što
prijatelj učini. Ako greškom, iz zaborava učinjeno djelo liči na hotimično,
svjesno učinjeno djelo, dobro će to ispitati i neće prekoravati kako i sam ne bi
bio prekoren. Odatle izreka: "Uprovjeravanju je pola oprosta. " Neki su mudraci
rekli: "Neka čovjeka ne pokvari mišljenje o prijatelju a već ga je popravilo
uvjerenje da je dobar. " Jedan Huzejlićanski pjesnik spjevao je:
]edne stvari drugima popravljaš, ta uz suha drva i sirova gore.
Ne žuri s mžnim mišljenjem prije nego što vijest provjeriš
jer utvrđivanje vijesti ružno mišljenje isključuje.
Na očima ljudi vidiš dobrotu,
a stvarna dobrota je ono što u sebi skrivaju.
Kao pomućena voda čiji okus oči odati ne mogu.
Namjerno učinjen posrtaj i greška može imati četiri mogućnosti.
Prva mogućnost je da je takav čovjek pretrpio određenu štetu i zlo na koje
je uzvratio istom mjerom, i prijekor se vraća začetniku štete. Razlog tome je
činjenica da veću ispriku ima onaj ko uzvraća istom mjerom, iako je bolje da
oprosti. Stoga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se
uzvraćanja na zlo jer to potire ljubomoru a unapređuje osvetu. " Neki mudraci
imali su običaj kazati: "Ko bude radio sve što bude želio doživjet će ono što
mu neće pričinjavati radost. " Neki su književnici ostavili sljedeći zapis: "Onaj
301
kome učiniš nažao bit će zaokupljen time kako da ti uzvrati. " Neki rječiti ljudi
rekli su: "Onoga ko se lahkomo upusti u ružan odnos prema nekom zaboljet će
uzvraćanje istom mjerom. " Salih b. Abdulkuddus spjevao je:
Kad čovjeku nažao učiniš, čuvaj se neprijateljstva njegovog,
jer ko trnje posije neće grožđe uzbrati.
Neprijatelj će te, makar pokazao dobrodušnost,
kada mu se prilika ukaže napasti.
Mada uzvraćanje istom mjerom nije grijeh, prikladnije je neosvrtanje na
takvu nepravdu jer je nepravednik sagledao posljedice svog djela, međutim,
ako nastavi s nasiljem, čovjek će početi uzvraćati istom mjerom. Stoga je
rečeno: "Ako čovjek izbjegava zlo, ono izbjegava njega, a uz pravičnost opstaje
veza među ljudima. " Neki mudraci imali su običaj kazati: "Čiju bolest čovjek
navuče svojim uzrokom, obavezan je lijepo postupati u liječenju te njegove
bolesti. " Evs b. Hadžer spjevao je:
Ako se čovjek ne prođe lahkomislenosti i bestidnosti,
učinit će nažao nevinom ili će njemu neznalica nažao učiniti.
Druga mogućnost je da takav čovjek bude veliki okorjeli zakleti
neprijatelj koji čeka priliku da nanese zlo i ponižen, čeka ostvarenje svojih
podlih namjera: ako pri čovjeku vidi nedaću, pogoduje joj ; ako vidi blagodat,
pokuša je ukloniti. Držati se dalje takvog čovjeka iz opreznosti sigurnije je;
sustezanje od njega i njegovo ignoriranje vrednije je, tim prije što se ne može
sačuvati njegovog zla niti biti siguran od njegove spletke. Neki mudraci su
govorili: "Nemoj se suprotstavljati svom neprijatelju kada je moćan, a kada
njegova moć nestane, time će� biti pošteđen njegovog zla. " Lukman je
savjetovao svog sina govoreći mu: "O sinak moj, griješi onaj ko smatra da se
zlo zlom uništava. Ako je tačno ono što govori neka raspali dvije vatre i pokuša
jednu s drugom ugasiti. Zlo se isključivo dobrim uništava, kao što voda gasi
vatru. " Džafer b. Muhammed izjavio je: "Dovoljno tije pomoći od Svevišnjeg
Allaha to da vidiš svog neprijatelja kako griješi prema Allahu nanoseći ti
nepravdu. " U mudrosti stoji: Lijepom se biografijom potčinjava neprijatelj.
Pjesnik El-Buhturi spjevao je: "Kunem se, neću ti na zlo istim zlom uzvratiti,/
dovoljna tije kazna u onome što si ti meni učinio. "Treća mogućnost je da takav
čovjek bude niske prirode i opakog porijekla, kojeg je niskost prirode navela na
ogavno uvjerenje a opakost porijekla na remećenje reda: zlo ne smatra ružnim,
niti se susteže od nevaljalog čina. U ovoj je kategoriji ljudi najveća nesreća jer
nanose najopćenitiju štetu. Od nje se može sačuvati i osloboditi samo držanjem
daleko od nje, sustezanjem, opraštenjem i ignoriranjem. Ona ima status divljih
zvijeri koje se nađu u ovčjoj staji, odnosno status rasplamsane vatre oko koje se
nalaze suha drva: ko god joj se približi izgori i bude uništen. Mehkul prenosi
od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
302
sellem, jednom prilikom rekao: "Ljudi su slični plodonosnom drvetu, ali samo
što nisu postali kao trnovito drvo: ako ih kritiziraš, oni tebe kritiziraju; ako od
njih bježiš, oni te proganjaju; ako ih ostaviš na miru, oni tebe ne ostavljaju na
miru. " Neko upita: "Allahov Poslaniče, u čemu je izlaz?" "Posudi im dio svoje
časti radi Dana kada ćeš biti u potrebi", odgovori Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem. Abdullah b. Abbas, radij allahu anhu, govorio je: "Pametan plemenit
čovjek prijatelj je svim ljudima, osim onome ko mu nanosi štetu. A beznačajna
neznalica neprijatelj je svakom čovjeku, osim onome ko mu donosi korist. "
Također je imao običaj kazati: "Najveće zlo koje plemenit čovjek može počiniti
jeste to da drugog čovjeka liši svog dobra, a najveće dobro koje nevaljao čovjek
može učiniti jeste da drugog čovjeka poštedi svog zla. " Neki rječiti ljudi rekli
su: "Tvoji neprijatelji su tvoja bolest, a u udaljenosti od njih lijek je"; "Oličenje
časti plemenitog čovjeka jeste u njegovom zanemarivanju nevaljalaca. " Jedan
mudrac je savjetovao svog sina na sljedeći način: "O sinak, ako su ljudi sigurni
od tvog zla, nemoj misliti da ćeš ti biti siguran od njihovog zla. Zaista je malo
ljudi pri kojima su objedinjene ove dvije blagodati. " Abdulmesih b. Nufejla
spjevao je:
Dobro i zlo objedinjeni su u jednom;
dobro se čini, a od zla se na oprezu drži.
I četvrta mogućnost je da takav čovjek bude prijatelj pri kojem se

desila odbojnost i promjena, odnosno otuđenost i antipatija, koji je razotkrio
protivljenje, odbacio dužnosti i zanemario dobročinstvo prijatelja, a pribjegao
otuđenosti neprijatelja. Takvo nešto može se desiti među iskrenim prijateljima
kao što se zdravo tijelo može razboljeti: ako se liječi, bolest se iskorijeni; ako
se zapostavi, proširi se i uništi čovjeka. Odatle su mudraci govorili: "Lijek za
narušenu ljubav u čestom je druženju. " Pjesnik Kušadžim spjevao je:
Onome koga voliš oprosti propuste i na ispravan put usmjeri ga.
I nemoj žuriti da ga ukoriš, jer možda je posrnuo, ali njegova namjera
časna je.
Ima ljudi koji smatraju da je klonjenje i izbjegavanje prijatelja koji se
otuđe i pokvare ispravnije i preče, poredeći to s bolesnim dijelom tijela: u
njegovoj je amputaciji veća sigurnost po tijelo, a ako to čovjek ne dopusti, onda
to svoje sustezanje plati životom. Odnosno to parede s pohabanom odjećom:
njeno bacanje i zamjena s drugom koja čovjeku ljepše pristaje - bolje je.
Neki mudraci imali su običaj kazati : "Poniženje je u čovjekovoj želji

za druženjem s onim ko ga odbacuje, a čovjekovo odbacivanje onoga ko ga
prihvata pokazatelj je manjka ambicioznosti. "
Buzurdžemihr je izjavio: "Čija se ljubav prema tebi promijeni vrati ga na

stupanj na kojem je bio prije nego što si ga upoznao. "
303
Pjesnik Nasr b. Ahmed el-Hubz Ezuzi spjevao je:
Održavaj vezu s onim ko ti je blizak,
a zaboravi onog ko se od tebe udalji,
i nikoga na drugarstvo nemoj natjeravati.
Kad žena mnogo djece rodi pa se dijete otuđi,
neka ga drugim zamijeni.
I ovo je mišljenje onih ljudi kojima nedostaje vjernosti, čije prijateljstvo

je slabo, čiji je način ružan, čije je ponašanje uskogrudno, koji nemaju odliku
podnošenja, koji nisu strpljivi u prisnom odnosu, i zato na otuđenost uzvraćaju
istom mjerom, k!J.Žnjavaju zbog posrtaja, odbacuju sva prava, na protivljenje
uzvraćaju protivljenjem: niti uzimaju u obzir odlike niti opraštaju. Takvi ljudi
znaju da se njihove duše dignu protiv njih i upropaste ih; svjesni su da se
njihova tijela razbole i izazivaju bolove i nemir, a duša i tijelo čovjeku su bliži
i više ga sažalijevaju od ma kojeg istaknutog prijatelja-pomagača.
Dakle, oni od drugih žele ono što sami sebi ne pružaju i to je čisti apsurd
i sušto neznanje. Usto, onaj ko ne može podnositi prijatelje ostat će sam i
prijatelji će se u neprijatelje pretvoriti; neprijateljstvo čovjeka koji je nekad bio
prijatelj veće je od neprijateljstva čovjeka koji je odvajkada neprijatelj. Zato je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ��Moj Gospodar oporučio mi
je sedam stvari: iskrenost u tajnosti i na javi, opraštanje onome ko mi počini
nepravdu, davanje onome ko mi uskrati, održavanje veze s onim ko je sa
mnom prekine, razmišljanje dok šutim, spominjanje Allaha kada progovorim i
uzimanje pouke kada u nešto pogledam. " Lukman je savjetovao svog sina: "O
sinak, ne zanemaruj prvog prijatelja jer drugi u tebi neće osjetiti smirenost. O
sinak, stekni hiljadu prijatelja, a i to Je malo; nemoj imati nijednog neprijatelja,
jer je jedan mnogo. " Neko je upitao Muhelleba b. Ebu Sufru: "Šta smatraš
u vezi s opraštanjem i kažnjavanjem ?", na šta je odgovorio: "Opraštanje i
kažnjavanje imaju status darežljivosti i škrtosti, i čovjeku je ostavljeno na izbor
za šta će se opredijeliti. " Saleb je spjevao sljedeće stihove:
Ako određenu stvar ne preuzmeš na sebe, nećešje moći zadržati.
Ako grešku svog prijatelja ne smatraš malehnom,
nećeš ga zadržati kad odstupi.
Ako poskliznuće njegovo ne zanemariš,
vaše prijateljstvo neće dugo trajati.
Ako je tačno sve što smo kazali, jedan od sastavnih dijelova oprosta jeste
razotkrivanje razloga posrtaja, da spozna bolest i liječi je, jer ako ne spozna
bolest, čovjek je ne može ni liječiti. Glede toga je pjesnik El-Mutenebbi spjevao:
"Iz rane koja nije dobro zacijelila potekne krv s vremena na vrijeme. " Odatle,
uzrok je nestrpljivost, ili poskliznuće. Ako je uzrok nestrpljivost, umjesno je
304
znati da je ljubav nestrpljivog čovjeka paučinastog karaktera, kao hlad oblaka,

kao san. U mudrosti stoji: Neka čovjek nipošto ne bude siguran u nestrpljivog,
makar on pokazivao da održava prijateljstvo. Ovaj se uzrok liječi tako što će se
taj isti čovjek pustiti da se dosađuje, pa će mu otuđenost dosaditi kao što mu je
dosadilo prijateljstvo. A ako je uzrok okliznuće, treba otkriti njegove uzroke:
ako se uzroci mogu protumačiti na pozitivan način, odnosno ako se sumnja
može shvatiti na lijep način, treba pribjeći najljepšem tumačenju i najboljem
shvatanju. Primjer za ovo jeste predanje u kojem stoji da su pored Halida b.
Safvana prošla dva prijatelja: jedan je pored njega prošao šepajući, a drugi
ga je brzo mimoišao. Neko mu je prigovorio zbog toga, na šta je rekao: "Da,
prvi je prošao šepajući zbog svoje dobrote, a drugi nas je mimoišao brzo zbog
svog povjerenja u nas. " Neki književnici recitirali su stihove Muhammeda b.
Davuda el-Asfehanija:
Klevetnicima tvrdiš da prema tebi hrđav sam
i da nisam onakav na kakvog si navikao.
Allah zna da moja namjera prema tebi časna je,
već si me prevario i optužio.
Naše si prijateljstvo namjerno pokvario,
zastrašio si me pa sam se prepao,
a da si mi sigurnost ulio, ja bih siguran bio.
Ako čovjek prijateljevo okliznuće ne može protumačiti na lijep
način, gledat će da li prijatelj nakon okliznuća nosi osjećaj samoprijekora i
da li se stidi, jer je samoprijekor pokajanje, a stid je oblik grižnje savjesti.
Pokajniku se ne pripisuje grijeh, niti ga se može koriti, niti će se od njega
tražiti opravdanje za ono što je minulo, jer bi ga to dovelo u poniženje zbog
. iskrivljavanja činjenica i u stid zbog prijekora. Zbog toga je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Cuvajte se pozivanja na opravdanje jer je
većina opravdanja laž. " Alij a, radijallahu anhu, izjavio je: ��Dovoljno je čovjeku
optužbe u pravdanju. " Muslim b. Kutejba, rahimehullah, jednog čovjeka koji
mu se pravdao je upozorio rekavši: "Neka te stvar s kojom si završio nipošto ne
dovede u položaj da se upuštaš u stvar koje se nećeš osloboditi! " Neki mudraci
su govorili: "Olakšavajuća okolnost grešniku jeste priznanje, a pokajanje je u
ispričavanju "; ��Plemenit je onaj čovjek koji proširuje mogućnost izvinjenja
kada krivca skuci opravdanje. " Neki rječiti ljudi rekli su: ��Debelo grijdi onaj
ko ne prima izvinjenje, a veliko zlo čini onaj ko ne čini dobročinstvo pokajniku. "
Pjesnik je spjevao: "Iskrivljenje i laž slijedi ispriku, a ja pretendiram samo na
ono što mnome zadovoljnim čini./Nažao sam ti učinio poričući tvoje dobro, ali
ti si mi uvijek bez razloga oprostio. " Međutim, ako čovjek požuri s isprikom i
pravdanjem prije kajanja i osjećaja griže savjesti, tada je u isprici kajanje, a u
pravdanju osjećaj griže savjesti: suština njegove isprike neće se tražiti, niti će
ga se koriti zbog otvorene prevare, jer bi to imalo status bijedne pobjede i lošeg
305
revanša. Rečeno je: "Neka čovjeka ne obmane ljubavplahovitog čovjeka. " Neki
mudraci imali su običaj kazati: "Olakšavajuća okolnost grešniku jeste njegovo
poginjanje pred izgovorom. " Pjesnik je spjevao:
Prihvaćaj izgovor onog ko ti s izvinjenjem dođem,
bilo da istinu govori ili da laže.
Prema tebi dobar je onaj čija te spoljašnjost zadovolji,
a uzvisio te onaj ko ti u tajnosti poslušan nije.
Ali, ako nastavi s posrtajima, ne popravi se izgovorom i pravdanjem, ne
potare posrtaj kajanjem ni osjećajem griže savjesti, čovjek će povesti računa
o njegovom izbjegavanju i naći će da se pri takvom nalaze sljedeće tri stvari.
Prva stvar je činjenica da se sustegnuo od lošeg djela i prethodnog posrtaja
- sustezanje je jedan od dva oblika pokajanja, a odustajanje jedan od dva
oblika navođenja opravdanja. Zato treba da čovjek bude taj koji će od njega
tražiti opravdanje svojim oprostom i opravdati se svojom dobrotom. Omer,
radijallahu anhu, govorio je: "Dobročinitelj vlada onim ko muje učinio nažao. "
Druga stvar je to da se upozna s njegovim posrtajem, ne zanemarujući ga niti
mu opraštajući: u upoznavanju s bolesti i u sprečavanju njenog širenja pola
je lijeka. A s takvim odnosom zadržat će onu drugu, dobru polovicu na koju
će se pozivati. I treba se čuvati odlaganja, jer odlaganjem se upropaštava i
spomenuta druga polovica, a predupređenjem se popravlja pokvarena polovica.
Zaista, onaj ko se razboli pa ne liječi tu svoju bolest, ona negativno utječe na
zdravlje, a ako je liječi, onda zdravlje bude to koje prevlada. Treća stvar je
to da oprosti vremenom, i da vremenom, poveća taj svoj oprost, što je velika
bolest. A čovjek taj nedostatak može nadoknaditi i polahko ispraviti njegovom
amortizacijom, ako je taj isti čovjek na višem stupnju, odnosno buđenjem
zanimanja za to, ako je na nižem stupnju, odnosno njegovim korenjem, ako
je na ravnopravnom stupnju. Uostalom, okoštala bolest donosi teret i zamor. I
onaj ko ima sva opravdanja ne zaslužuje prijekor, a onaj ko ustrajava u zavadi
s njim jeste nasilnik koji će naposljetku biti poražen. Odatle izjava: "Onaj ko
posegne za nasiljem, ono će se njemu odbiti od glavu. "
Kada je riječ o lijepom postupanju glede prava, ovo je zato jer je u traženju
svih prava tjeranje prijatelja od sebe, i onaj ko kod teških škrtih proždrljivih
ljudi bude htio ostvariti sva svoja prava uspjet će samo ako se opredijeli za
razdot i razmirice s njima i ako u tome bude grub i uporan, Jer je u ljudskoj
prirodi ustaljena mržnja prema onome ko je sklon razdoru i razmiricama,
prema onome ko se čovjeku. suprotstavlja i uporno traži određenu stvar. Isto
tako, u prirodi je ustaljena ljubav prema onome ko se prema čovjeku lijepo
odnosi i oprašta mu, i odatle je prikladnije da se dostojanstven čovjek prema
drugim ljudima odnosi na prijatan i lahak način, da im oprašta i pridobija ih
približavanjem njima i obazrivosti. Neki mudraci su govorili: "Ko se prema
svojim prijateljima bude odnosio praštajući im, njihova ljubav će dugo trajati. "
3(X)
Neki književnici su ostavili sljedeći zapis: "Sretno živi onaj ko oprašta ljudima,
a teško živi onaj ko temeljito istražuje ljudske savjesti. "
Lijepo postupanje glede prava dijeli se na dvije wste: u međusobnim
odnosima i pravima koja kod čovjeka polažu drugi ljudi.
Pod lijepim postupanjem u međusobnim odnosima misli se na čovjekovu

prijatnost, lahkoću, povjerljivost u odsutnosti i klonjenje spletkarenja i prevare.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Umjereno
se trudite u stjecanju nafake jer svakome je olakšana da zaradi ono što mu je
već predodređeno. " Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, jednom je prilikom
upitao ashabe: "Želite li da vam ukažem na stvar koju voli Allah i Njegov
Poslanik?" "Naravno, Allahov Poslaniče", odgovoriše oni, na šta Poslanik,
sallallahu alej hi ve sell em, reče: "Izmirenje duga nemoćnog čovjeka. " Ibn
Avn, rahimehullah, pripovijedao je da je Omer b. Ubejdullah, kada je Hasanu
el-Basriju, rahimehullah, kupovao donji ogrtač čija cijena je bila šesti i po
srebrenjaka, trgovcu dao sedam srebrenjaka, na šta ga je trgovac podsjetio da je
cijena šest i po. Omer b. Ubejdullah samo je rekao: "Ogrtač kupujem čovjeku
kojem srebrenjak ništa ne znači. "
Ima ljudi koji smatraju da je susretljivost u međusobnim odnosima oblik
nemoći, a da je cjepidlačenje wlina, u toj mjeri da cjepidlači oko bezwijedne
stvari a olahko dajući wijednu i veliku stvar. Primjer za to je predanje u kojem
stoji da se Abdullah b. Džafer cjenkao oko jednog srebrenjaka, a dijelio je
mnogo svog imetka. Neko mu je prigovorio na tome, na šta je kratko rekao: ·
"To je moj imetak koji udjeljujem, a cjenkanje je moje iskustvo kojim

škrtarim. " Ovakvo nešto može se dopustiti samo dostojanstvenim ljudima
kada se radi o sprečavanju pr�vare niskih i škrtih ljudi, i takvo je stanje bilo
Abdullaha b. Džafera. Međutim, ne može se dopustiti cjenkanje poniženja i
nedostojanstvenosti jer se to suprotstavlja plemenitosti i dostojanstvu.
Kada je riječ o pravima koja kod čovjeka polažu drugi ljudi, susretljivost
se u njima dijeli na dvije wste: susretljivost u okolnostima i susretljivost u
·
imovini.
Susretljivost u okolnostima jeste sustezanje od nadmetanja u položaju i

u napretku, jer se ljudi u tome najviše nadmeću i najveće su inadžije kada se
o tome radi. Ako se čovjek lijepo ponese i ne nadmeće se u tome, uz lijepo
ponašanje koje je ostvario i lijepe manire koje je primijenio, već se doveo u
položaj da ima jači utjecaj na ljude nego da im daje svoj najwedniji imetak, i
još, njegov stupanj poraste i uzdigne se nad njima. A ako se uporno nadmeće
u tome, uz ružno ponašanje i neprimjerene manire koje je pokazao, time će
ljudima nanijeti veće bolove nego da ih je sabljom posjekao i kopljem ubo, a
to će oboriti njegov stupanj i spriječiti ga u napretku. Pripovijeda se da je neki
momak iz Benu Hašima prekoračivao ljude da bi se domogao blizine Ibn Ebu
307
Duada, pa ga mu je ovaj prvak upozorio: "Sinak, lijepo ponašanje naslijeđe
je koje ostavljaju veliki ljudi, a ne vidim da su tebi tvoji preci ostavili išta u
naslijeđe. "
Susretljivost u imovini dijeli se na tri vrste: potpuno opraštanje zbog
neimaštine, smanjenje obaveza zbog nemoći i opraštanje (nijekanjem duga i
sl.) zbog teškog položaja. Iako su uzroci ove tri vrste susretljivosti u imovini
različiti, ubrajaju se u velikodušnost, preferiranja i pohvalno prijateljstvo. Naime,
ako plemenit čovjek dobrodušno daje svoj imetak i njime slobodno raspolaže,
preče je da bude dobrodušan glede onoga što trenutno nije u njegovim rukama,
od čega se može dobrodušno rastati.
Ponekad lijepo postupanje u pravima stigne do onoga ko u osnovi odbija

dobročinstvo i prijateljstvo, i tada ima bolji utjecaj i on je najpodesniji prema
kome treba lijepo postupati. Ponekad je to najsigurniji način da se odbije
molitelj i prosijak, tim prije što će molitelj tražiti od nekog drugog, kao što je
tražio od prvog, ako ga prvi odbije. I nije neminovno da čovjek oprosti i olakša
svakom ko je dužan određeno pravo, odnosno zatočeniku duga. A čovjek će i
pored toga imati lijepo spomen i veliku nagradu. Pjesnik Mahmud el-Verrak,
rahimehullah, spjevao je:
Čovjek je poslije smrti predmet razgovara ljudskog,
i samo tragovi ostaju njegovi.
I najbolji je onaj čovjek kojeg poslije
smrti njegove ljudi po dobru spominju.
I ovo je sve što se odnosi na obazrivost. Uslužnost se dijeli na dvij e vrste:
uslužp.ost u pravljenju prijatelja i uslužnost u odbrani.
Uslužnost u pravljenju prijatelja, dijeli se na dvije vrste: dobrodušnost

koju iskaže zahvalnom čovjeku i dobrodušnost kojom se ispravi antipatija
otuđenika. I obje vrste su preduvjeti čovječnosti, tim prije što se time jasno
prave prijatelji i omasovljuju istomišljenici i sljedbenici. Onaj ko ne bude
imao poduhvata glede zahvalnih ljudi i ko se okrene od pridobijanja otuđenih,
takav će živjeti sam i odbačen, bit će prezreni sljedbenik. A nema dostojanstva
odbačen čovjek, niti ima značaja prezren i zapostavljen. Omer b. Abdulaziz,
rahimehullah, izjavio je: "Podanici su me poslušali kada bih ih htio navratiti na
istinu ·samo onda ako sam im ponudio neku ovosvjetsku korist: " Neki mudraci
imali su običaj kazati: "Najmanje pravo koje vlasnik usluge, zbog te iste usluge,
zaslužuje jeste da se njegova usluga ne upotrijebi u njegovu neposlušnost. "
Jedan je beduin spjevao:
Ko imetak gomila i ne dijeli ga, čuvajući ga za krizu,
u očima ljudi bit će bezvrijedan kao pas.
Lijep spomen ostaje, a bogatstvo nestaje,
308
i u svakom vremenu vlast i narod određeni postoje.

Pohvalu i priznanje ljudsko dobija samo
onaj koji višak imetka svoga dijeli.
Ne zadovolji se nečijim slatkim riječima,
sve dok ono što govori djelima ne potvrdi.
Ako se desi da čovjek nema mogućnosti pridobijati ljude za prijatelje
svojim imetkom, već je izgubio glavni adut kojim se služe plemeniti i nedostaje
mu jedan od osnovnih preduvjeta čovječnosti. I neka takav svojim djelima i
ponašanjem pomaže drugim ljudima, usrećuje ih i pridobija. El-Mutenebbi je
spjevao:
Neka čovjek lijepim riječima nekoga usreći
ako to nije kadar svojim imetkom učiniti.
Makar to smatrao neumjesnim i makar se naprezao da učini, treba to
učiniti shodno onima koji preferiraju imetak, jer ljudi ne doživljavaju istovjetno
davaoca i onoga koji uskraćuje. Njih ne mogu uvjeriti samo riječi bez djela,
nije im dovoljna samo priča ako je ne poprati davanje. Takvog čovjek obično .
poistovjećivaju s ehom: ako se glas vrati, od njega nema koristi. Pjesnik je
spjevao:
Dobrodušan je kada treba obećati,
ali iz prazne posude ljudima ulje lijeva.
I po njima, svako ko nema imetak i ko ne može pružiti uslugu bezvrijedan
je. I ovo što smo rekli glede uslužnosti u pravljenju prijatelja dovoljno je.
Uslužnost u odbrani - zato što svaki nadaren čovjek ima zavidnike koji
zavide na njegovim blagodatima i protivnike koji ga nastoje lišiti tih istih
blagodati; a takve obično obuzima nepromišljenost zbog pokazivanja inata i
niskost ih navodi na bezumnu sramotnost. I ako bi čovjek zanemario odbranu
od bezumnika i sustegnuo se od odbrane od bestidnika, njegova bi čast postala
predmetom napada i postao bi podložan nesrećama. U odbrani od bezumnika
i bestidnika očuvanje je časti i blagodati koje uživa. Prenosi se da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Sve čime čovjek sačuva svoju čast
ima status milostinje. " A Aiša, radij allahu anha, govorila je: "Imetkom zaštitite
svoje porijeklo! " Neki je čovjek pohvalio imania Ez-Zuhrija, rahimehullah, pa
mu je Ez-Zuhri dao svoju košulju. Neki mu čovjek prigovori: "Zar daješ zbog
riječi svojstvenih šejtanu?" Na šta je ovaj isti imam kratko odgovorio: ��Ko želi
ostvariti dobro čuva se zla. " Iz tog razloga je Allahov Poslanik, sallallahu alej hi
ve sellem, rekao: ��Ko želi biti dobročinitelj svojim roditeljima neka daruje
pjesnike određenim poklonima. " I to je tačno. Naime, pjesništvom se postiže
sigurna pohvala i pokuda. Odatle izjava: ��Nemoj se bratimiti s pjesnikom jer će
te pohvaliti uz nadoknadu, ali će te, isto tako, napasti besplatno. "
Kada je riječ o odbrani od bezumnika s uslužnosti, postoje dva uvjeta:
prvo, da to drži u tajnosti, da ga ne širi, u protivnom bi bezumnici ruženjem
i klevetom mogli iznuditi tu njegovu uslužnost i imetak; i, drugo, da u tim
ljudima potraži razlog za pružanje usluge i da im zbog toga izađe ususret, tim
prije što oni ne smatraju da su bezumnici, bestidnici.
Na kraju, treba znati da se na čovjeku primjećuju lijepi maniri ali isto

tako, da se ne zaboravljaju njegove loše strane. Onda o njemu slijedi opširan
govor od kojeg ga neće moći poštedjeti prijatelj, niti odbraniti punokrvni brat.
Stoga, neka čovjek zasluži da se o njemu najljepše govori, i njegov trud će
ljudi cijeniti, a Sveznajući Allah će ga nagraditi. Zijad b. el-Džerrah prenosi od
Omera b. Mejmuna predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao sljedeće: ��Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije
starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme
prije zauzetosti i život prije smrti. " I ovo se moralo reći u ovom odjeljku glede
preduvjeta čovječnosti, iako cijela ova naša knjiga govori o njenim preduvjetima
i pravima, a Svevišnji Allah najbolje zna.
VIII. Razna pravila lijepog ponašanja

Treba znati d a pravila lijepog ponašanja nije moguće pobrojati ni
obuhvatiti jer se mogućnosti i običaji mijenjaju. I svaki učenjak obraduje ona
pravila lijepog ponašanja koja su mu dostupna u njegovom vremenu i čiju
ljepotu iziskuje njegovo običajno pravo. Daje to moguće pobrojati i obuhvatiti,
prvi bi to uradili umjesto potonjih i na sebe preuzeli taj teret. Ipak, potonji
imaju udjela u tome, a to je čuvanje letimičnih informacija i objedinjavanje
onih razasutih. Onda te iste informacije upoređuju s običajima svog vremena:
potvrđuju podudarno, a odbacuju oprečna. Zatim naprežu svoj um u izvođenju
više koristi: ako im pode za rukom, već su ostvarili odreden uspjeh i postigli
sreću. Potom sve to izražavaju prihvaćenim jezikom i shodno običajnom pravu
u svom mjestu, jer svako vrijeme ima prihvaćen jezički standard, da to jače
djeluje na ljude i bude razumljivije. Nakon toga, taj isti materijal redaju držeći
se prioriteta i reda, osnova i pravila, shodno disciplini na koju se odnosi, jer
glede svake discipline postoji najbolji i najjasniji način izlaganja i usvajanja.
I ovo je pet koraka koji su zapravo udio potonjih u ovome o čemu

govorimo, ali ovo vrijedi i za pisanje svakog novog djela, i da nije toga, ono što
je prvi napisao bio bi beskorisan trud i odbačeno naprezanje. Nadamo se da će
nas Sveznajući Allah nadahnuti i pomoći da spomenutih pet koraka obavimo
kako treba i da im damo njihovo pravo kako bismo bili pošteđeni pokudnosti
pretjerivanja i manjkavosti podbacivanja, mada se preko malih greščica prelazi
i mada onaj ko u odred�nim stvarima pogriješi ima opravdanje. Rečeno je:
��onaj ko napiše određeno djelo već je postao predmetom razgovora: ako je to
savršeno učinio, pridobio je simpatije, a ako je podbacio, zaslužio je pogrde. "
310
U prethodnim sam odjeljcima razmatrao određene kodekse ponašanja, a

slijedi govor o raznim pravilima ponašanja koja nisam želio izostaviti, osim što
ću o njima ovdje govoriti konciznij e.
Hrana i piće
Na konzumiranje hrane i pića potiču dvij e stvari: prijeka potreba i strast.
Kada je riječ o prijekoj potrebi, ona potiče na konzumiranje onoliko

hrane i pića s koliko se utoljava glad i gasi žeđ. I to je pohvalno razumski
i šerijatski, jer je u tome očuvanje života i zdravlja. Zato je Š erijat zabranio
post dva dana besprekidno, jer to oslabljuje tijelo, umrtvljuje i onemogućuje
čovjeka u ibadetu. A sve to Š erijat zabranjuje i razum osuđuje. štaviše, onaj
ko se sustegne od konzumiranja prijeko potrebne količine hrane nema udjela u
dobru niti u skromnosti, tim prije jer je ibadet kojeg se lišio, izazivajući nemoć
i slabost, vredniji i ima za rezultat veću nagradu: za sustezanje od dopuštenog
(mubaha) ne dobija se nagrada koja se može mjeriti s iskazivanjem poslušnosti
Allahu, dželle šanuhu, i činjenjem dobrih djela. Onaj ko sebe liši sigurne dobiti,
odnosno liši se sigurne nagrade, njegova je ravnodušnost prema dobru veća od
želje za dobrom, i od toga svog naprezanja ostaje mu samo strast pokazivanja
pred svijetom i reputacije.
A kada se radi o strasti konzumiranja jela i pića, ona se dijeli na dvij e

vrste: strast pretjeranog konzumiranja i strast konzumiranja šarolike lijepe
hrane i ukusnog pića.
Prva vrsta (strast pretjeranog konzumiranja hrane i pića) zabranjena je

razumski i šerijatom, jer je u tome sramotna proždrljivost i štetna halapljivost.
·S tim u vezi, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednom prilikom rekao: "Čuvajte se prejedanja jer to uništava vjeru, donosi
bolest i uzrokuje lijenost u ibadetu! " Alij a, radij allahu anhu, govorio je: ':4ko
se čovjek prejede, neka sebe smatra paralitičnim. " Neki rječiti ljudi rekli su:
"Neka čovjek konzumira malo hrane, i lijepo će spavati. " Neki književnici
su ostavili sljedeći zapis: "Strahovanje je niskost, a proždrljivost je porok. "
Neki mudraci su govorili: "Najbolji je lijek u umjerenoj ishrani. " Glede toga,
pjesnik je spjevao: "Mnogo je trenutno slatkih zalogaja koji su čovjeku kasnije
tegobe donijeli!/[ mnogo je onih koji žele stvar u kojoj je propast njihova, da
Samo znaju! " Jedan drugi pjesnik spjevao je: "Mnogo je· zalogaja koji su smrt
proždrljivih ljudi izazvali;/ne dao Allah blagoslova u hrani koja za posljedicu
smrt ima./]er možda jedan zalogaj hrane čovjeku bolest vrati i liši ga druge
hrane. " Ebu Jezid el-Medeni prenosi od Abdurrahmana el-Murekka' a da je
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah nije stvorio goru posudu
od stomaka koja se može napuniti većim zlom. Čovjek mora jesti, i zato neka
trećinu odredi za hranu, trećinu za piće a trećinu neka ostavi slobodnu za
disanje. "
311
Glede uživanja u drugoj vrsti (strast konzumiranja šarolike lijepe hrane
i ukusnog pića) ljudi imaju oprečne stavove. Ima onih koji smatraju da je
preče sustegnuti se od toga i da je prikladnije odvratiti se od slijeđenja strasti,
da čovjeku njegova duša bude poslušna i da slomi njen prkos. Ovo je zato
jer pružanje duši svega što poželi navodi je na oholost koja ima za rezultat
prelaženje granica u zlu i upropaštava jer njenim strastima nema kraja. I ako
joj čovjek udovolji glede strasti koje trenutno poželi, ona će preći granicu i
izmišljati nove strasti, čime će čovjek zapravo postati rob beskonačnih strasti i
prohtjeva. A onaj čije je stanje takvo teško da ima u sebi dobrote i vrijednosti.
Ebul-Feth el-Busti spjevao je sljedeće stihove: "O ti koji tijelu služiš, često
si nesretan jer si mu u službi onim što propast donosi a ti dobit želiš,/duši se
posveti i njene vrijednosti upotpuni, ta tvoja se vrijednost prema duši određuje,
a ne prema tijelu. " Na opasnost povođenja za prohtjevima ukazuje nam i
predanje u kojem stoji da je Ebu Hazim, rahimehullah, prolazio pored određene
vrste voća koju bi poželio, ali bi sam sebe tješio: "To ćeš u Džennetu jesti. "
Na drugoj strani, ima onih ljudi koji smatraju da je preče pružiti sebi užitke,
odnosno da je prikladnije priuštiti sebi dopušteno koje čovjek poželi, u čemu
je okrepa za dušu i živahnost, jer je ostvarila i postigla ono što želi, za čim
žudi. Oni se pozivaju još na to da će takav odnos prema sebi od čovjeka udaljiti
poniženje potčinjenog i tromost primoranog: njegova će duša biti sposobna za
ostvarenje poduhvata, poslušna u usponu i spremna pružiti pomoć. A ima i onih
koji zagovaraju slijeđenje sredine između te dvije krajnosti. Svoje mišljenje
ovako dokazuju: pružanje duši svega što poželi ima za rezultat blesavost, a
blesava duša nemoćna je; njeno sprečavanje od određenih stvari ima za rezultat
sprečavanje od drskosti, a pružanje određenih stvari ima za ishod čuvanje od
blesavosti. I ovo je, Allahove mi vječnosti, najsigurnije mišljenje, jer je sredina
najbolja u svemu. To je sve što se odnosi na hranu i pića, i priliči da nakon toga
govorimo o odijevanju.
Odijevanje
Treba znati sljedeće: iako je potreba za hranom i pićem veća, ona je isto
tako velika i nasušna za odjećom, s obzirom na to što odjeća čuva tijelo od
neprijatnosti, pokriva stidno mjesto i njome se postiže ukras. Sveznajući Allah
" '- -: o�-1 1 J U " � ,. o -�� 0 ,. " ". \,.} � U o o ,. LJ-:·

,.o ..1 ..li
je rekao:
i lS"!...... -
�.r-- v )
,.
.;
1'
�J
.!)
....) ,. )-" ...,y) � ,. -
,.
.
J
�
'.1
o ,. " S-l · " �
.:-
�
. ��
,.
' \ t -:'
"O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta
vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje " (EI ...
Earaf, 26)
Dakle, Svevišnji Allah stvorio je za ljude odjeću kojom će pokrivati

svoja stidna mjesta, a stidno se mjesto u arapskom jeziku još naziva sev'etun
312
zato što čovjeku pričinjava neugodnost da ga pokaže drugim ljudima. Kada se

radi o tumačenju izraza riš, postoje četiri mišljenja: prvo, to je imetak, i ovo je
Mudžahidovo mišljenje; drugo, to je odjeća, ugodan život i blagodati, i ovo je
Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, tumačenje; treće, to su sredstva za život, i to
je mišljenje Ma'beda el-Džuhenija; i, četvrto, to je ljepota, a tako je spomenuti
izraz tumačio Abdurrahman b. Zejd.
Glede tumačenja Allahovih, dželle šanuhu, riječi: " ... ali, odjeća
čestitosti. . . " postoji šest mišljenja: prvo, to je vjerovanje, i ovo je Katadino
i Es-Suddijevo mišljenje; drugo, to su dobra djela, i ovo je Ibn Abbasov stav;
treće, to je lijepa narav, i ovo je tumačenje Osmana b. Affana, radijallahu
anhu; četvrto, to je strah od Svevišnjeg Allaha, i ovo je mišljenje Urve b.
ez-Zubejra, radijallahu anhu; peto, sintagma se odnosi na stid, i ovo je stav
Ma'beda el-Džuhenij a; i, šesto, to se odnosi na pokrivanje stidnog mjesta, a
ovo je mišljenje Abdurrahmana b. Zejda. A kada se radi o značenju riječi: " ...
to je ono najbolje... ", postoje dva tumačenja: prvo, taj se zaključak odnosi
na cijeli ajet. Drugim riječima, što sam spomenuo: " ...dali smo vam odjeću
koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela (riš), ali, odjeća
čestitosti (libasut-takva) . . ." - sve to jeste ono najbolje; i, drugo, zaključak se
odnosi samo na odjeću čestitosti i prema tome, značenje je: odjeća čestitosti
bolja je od odjeće i raskošnih odij ela, što je ujedno i Katadino i Es-Suddijevo
mišljenje. Budući da je Svemogući Allah istaknuo važnost odjeće i spomenuo
je kao Svoju blagodat, zaključili smo da je u odjeći podrška i pomoć od Njega
jer ljudi ne mogu živjeti bez odjeće. I odatle saznajemo, što smo već rekli, da
je u odjeći trojaka korist: čuva tijelo od neprijatnosti, pokriva stidno mjesto i
njome se postiže ukras .
. Kada se radi o upotrebljavanju odjeće u svrhu čuvanja tijela od

neprijatnosti, to je obaveza koju nalaže razum, tim prije što razum nalaže
otklanjanje štete, a pribavljanje koristi. Sveznajući Allah rekao je:
C' ... . tJ
� � JA>.-J. �� 11 � JA>.- w�
� JA.>.J đlSJ ��
r--- i..P;. '.r"J _r ("""� i..P:- '.r"
� �
o
�::: -- 1 . , ... ... ... "'-i l J. C' =� -- 1 , ,... ...
�
. ...
"Od onoga što je stvorio - Allah vam hlad daje i skloništa u brdima daje
vam i odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi
štite. .." (En-Nabi, 81).
U ajetu Svevišnji Allah je samo pohvalio odjeću, a nije naredio njenu
upotrebu, zadovoljivši se onim što razum iziskuje i na šta ljudska priroda potiče
s tim u vezi. Pod izrazom odjeća koja čuva od vrućine podrazumijeva se odjeća
od pamuka, ketena i vune. Možda će neko upitati. "Zašto je Svevišnji Allah u
ajetu spomenuo vrućinu, a ne hladnoću, odnosno zašto je spomenuo skloništa
u brdima, a ne skloništa u ravnicama?", i na to pitanje postoji dvojak odgovor:
prvo, ajet se odnosi na ljude koji žive u brdima i šatorima, pa se pozvao na
313
blagodat brda i radilo se o ljudima koji su trpjeli vrućinu, a ne hladnoću, pa
se pozvao na blagodat koja se odnosi na njih, što je Ataovo, rahimehullah,
mišljenje; i, drugo, Allah, dželle šanuhu, zadovoljio se pozivanjem na jedno od
dvoje, jer se zna da odjeća koja štiti od vrućine štiti i od hladnoće, odnosno da
će onaj ko potraži sklonište u hridima - sklonište potražiti i u ravnicama, a ajet
je na ovaj način objašnjavala većina komentatora Kur' ana.
Kada je riječ o pokrivanju stidnog mjesta, učenjaci imaju različita mišljenja

glede toga da li je to obaveza koju nalaže razum ili Šerijat. Oni koji smatraju
da je to obaveza koju nalaže razum pozivaju se na to da je pokazivanje stidnog
mjesta ružan čin, a razum zabranjuje sve što je ružno. Također se pozivaju
na događaj s Ademom i Havom. Naime, kada su uzbrali plod sa zabranjenog
drveta, pokazala su im se njihova stidna mjesta i oni su po njima počeli stavljati
džennetsko lišće, kao upozorenje od razuma na pokrivanje stidnog mjesta, s
obzirom na to da su gledanje u stidno mjesto smatrali neprimjerenim. Po njima,
dokaz više jeste to što se od njih dvoje nije zatražilo pokrivanje stidnog mjesta,
koje im se ukazalo, ni prije a ni poslij e njegovog pokazivanja. A drugi učenjaci
smatraju da je pokrivanje stidnog mjesta obaveza koju nalaže Šerijat. Kažu
da je to samo jedan dio tij ela, a razum ne nalaže pokrivanje ostalog dijela, i
taj stidni dio tijela ima poseban status u Šerijatu, te je nužno da je pokrivanje
dij ela tijela šerijatski propis. Također, Kurejšije i većina arapskih plemena, iako
su bili najpametnij i i najpronicljivij i ljudi, Kabu su ophodili nagi i zabranjivali
sebi konzumiranje mesa i loja, smatrajući to dalekosežnijim u činjenju dobrih
djela, a dobro djelo, po njima, jeste ono što razum smatra lijepim, sve dok
Sveznajući Allah nije objavio sljedeće:
� o J.
'
�
o J- 'l" ol ' .-:.
o
"' o1 - 1 � � "' lS" o �J
... JJ
o -· . l ...L> " � \ • " �
J ", -
'l �� \� \ �
", """'
:.r.r J �,_r" � �J .. "' o 'f ' "' !:d � . i � -

�..r--'l l .
-: • o ' (....s;
•
"
"'
"O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i
pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (EI-Earaf, 31)
Allahov, dželle šanuhu, imperativ: " ... lijepo se obucite ... " znači oblačenje
odjeće koja pokriva stidno mjesto. Zapovijest: "I jedite i pijte ... " znači: jedite
i pijte meso i loj koje ste sebi zabranili. A u vezi s Allahovim, dželle šanuhu,
riječima: " ... samo ne pretjerujte . . . " postoji dvojako tumačenje: ne pretjerujete
zabranjujući te iste stvari, i ovo je Es-Suddijevo mišljenje; i ne konzumirajte
haram-hranu jer je u tome pretjerivanje, a ovako je ajet tumačio Ibn Zejd.
Dakle, ovaj ajet stavio je u obavezu pokrivanje stidnog mjesta, i to nakon što
ono razumom nije bilo obavezno, što, opet, ukazuje da je to šerijatska, a ne
razumska obaveza.
A kada se radi o postizanju ljepote i ukrasa, to je poželjno prema

običajnom pravu i običajima a da na to razum i Šerijat ne obavežu. Svakako,
desi se da neki ljudi u tome pretjeraju, a drugi, opet, podbace. Tražena sredina
314
s tim u vezi postiže se s dvije stvari: načinom i kakvoćom odijevanja, te vrstom

i vrijednosti odjevnih predmeta.
Kada je riječ o načinu odijevanja, u tome je mjerodavno običajno pravo s

dva aspekta: prvo, na Istoku i Zapadu vrijede različiti običaji glede odijevanja,
istočni narodi se nose na određen, njima uobičajen način, a zapadni se narodi
nose na drugi, također njima uobičajen način; i, drugo, način odijevanja u
jednom narodu razlikuje se, i to prema visini društvenog staleža: vojnici se
odijevaju na sebi svojstven način, trgovci na sebi svojstven, a i svi ostali staleži
imaju uobičajen način odijevanja. Ljudi se razlikuju u odijevanju s ova dva
aspekta upravo zato da bi ta ista razlika bila biljeg po kojem se prepoznaju
i znak s kojim ne mogu ostati nezapaženi, a ako bi neko odstupio od načina
odijevanja svoje zemlje, odnosno društvenog staleža kojem pripada, to bi
bilo oličenje njegove nespretnosti i slaboumnosti. Odatle izjava: "U tegobnoj
nagosti manje je zlo nego u sramotnoj odjeći. "
A kada se radi o vrsti i vrijednosti odjevnih predmeta, u tome je mjerodavno
običajno pravo također s dva aspekta: prvo, mogućnosti ljudi različite su - neko
je imućan, i njegova je odjeća vrednija, a neko je manje imućan, a njegova je
odjeća manje vrijedna; i, drugo, položaji koje ljudi uživaju nisu isti - onaj ko
uživa visok položaj oblači skuplju odjeću, a onaj čiji je položaj nizak oblači
jeftiniju odjeću, da bi se razlikovali shodno _različitosti stupnja i mogućnosti.
Ako bi imućan prihvatio način odijevanja siromašnog staleža, to bi bila škrtost;
ako bi siromah prihvatio način odijevanja bogatog staleže, to bi bilo rasipništvo
i pretjerivanje. Ako bi se čovjek od položaja odijevao kao položajem niski ljudi,
u tome bi bila sramota i poniženje; ako bi se položajem nizak čovjek odijevao
kao ljudi od položaja, to bi bilo oličenje njegovog neznanja i zaostalosti.
riječ o odijevanju činjenica je koja najbolje upućuje na razum i najviše sprečava

Slij eđeaje ustaljenih običaja i uzimanje u obzir postavljene granice kada je
prijekor. Zbog toga je Omer, radijallahu anhu, upozoravao: "Cuvajte se dva

načina odijevanja: načina kojim se ističe i načina omraženog u društvu. " Neki
mudraci su govorili: "Neka čovjek oblači onu odjeću zbog koje ga velikani ne
bi prezirali, a mudraci ne bi ružili. " Pjesnik je spjevao:
Ljpdske oči pomno te prate kad ih iznenadiš odjećom isticanja.
Slobodno konzumiraj hranu koju poželiš, ali se oblači onako kako ljudi žele.
Treba znati, dostojanstvo je da se čovjek umjereno· oblači, bez
pretjerivanja i podbacivanja. U podbacivanju glede odijevanja i neposvećivanje
pažnje tome jeste sramota i poniženje, dočim je u prekomjernom posvećivanju
pažnje odijevanju niskost i manjkavost. Neki ljudi koji nemaju vrlina i nisu
vični razlikovanju reći će da je upravo to potpuno dostojanstvo i lijepo
vladanje, s obzirom da se različitim odijevanjem razlikuju od većine i ne
pripadaju bijednom običnom svijetu, a nisu svjesni da odstupanje od staleže
kojem pripadaju i precjenjivanje svoje vrijednosti ima za rezultat njihovo
315
spominjanje po zlu i da to više potiče na njihov prijekor. I na takve se ljude
odnosi El-Mutenebbijev stih: "Neka nasilnika ne zadivi ljepota odjeće njegove,
jer može li mejita zadiviti kvalitet ćefina?!" El-Muberrid je pripovijedao da je
neki Kurejšija, kada bi imao novaca, oblačio najpohabaniju odjeću, a kada bi
ponestalo novaca, oblačio je najbolju odjeću. Neko mu je prigovorio na tome,
pa je rekao: "Kada sam imućan, uljepšam se davanjem, a kada osiromašim,
uljepšam se izgledom. " Ibnur-Rumi je s tim u vezi spjevao upečatljivij e stihove
od te izjave:
Odjeća je samo ukras kojim se manjkavost
u ljepoti nadoknađuje kad ljepota podbaci,
a kad je ljepota prisutna, nju falsificirati ne treba.
Odatle su mudraci govorili: "Ponos se ne ogleda u ljepoti odjeće. " U
stihovima stoji:
Vidiš da bezumnik čast svoju bezumnim postupcima skrnavi
a izgledom se svojim ponosi.
Desi se da je posvećivanje pažnje odijevanju zahtjevno što neke ljude
odvrati od posvećivanja pažnje sebi, te daju prednost odijevanju i pohlepniji su
u tome. U mudrosti stoji: Oblači onu odjeću koja će tebi služiti, a ne onu kojoj
ćeš ti biti u službi. Halid b. Safvan prigovorio je Ijasu b. Muaviji: "Vidim da
ne posvećuješ pažnju odijevanju! " Na to Halid odgovori: "Draže mi je obući
odjeću koja mene štiti nego onu odjeću koju ćuja morati štititi. "Dakle, u odjeći
ne treba mnogo pretjerivati, a ni mnogo podbacivati. Ibn Aiša (sin Aišin)
pripovijedao je da je neki čovjek došao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve
sellem, u pohabanoj odjeći. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pogleda
ga i upita: "S kakvim imetkom raspolažeš?" On odgovori: "Svakovrsnog
imetka mi je Allah dao. " Na to mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Zaista Allah voli na čovjeku vidjeti trag blagodati kojom ga je
počastio. " Takoder je rečeno da je dostojanstvo u čistoći odjeće.
Sve što smo rekli glede čovjeka odnosi se na njegovu porodicu i sluge.
Jer, ako čovjek vodi brigu o njihovom odijevanju, imat će status onoga ko se
o njima istinski brine i bit će im na usluzi, a ako ih zapostavi, oni će postati
nerazumni i pokvareni, bit će uzrok ljudske mržnje prema njemu i prijekora;
već, treba ih spriječiti u od lgšeg karaktera i ponukati na najljepše ponašanje, da
bi se nad njima obistinile riječi pjesnika: "Dobarje domaćin onaj koji udjeljuje
prolaznicima i čije su sluge odgojene. " Posvećivanjem pažnje odijevanju svoje
porodice i sluga treba sačuvati svoju čast i ugled od niskosti. S tim u vezi, prenosi
se sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: "Upotrebljavajte
ulje, i nestat će neprijatnosti; lijepo se oblačite, i na vama će se vidjeti Allahove
blagodati; a lijepo postupajte prema svojim robovima jerje u tome veći slom
za vaše neprijatelje. "
316
Kada je riječ o odnosu prema slugama, čovjek treba težiti sredini između
blagosti i grubosti: ako prema njima bude preblag, u njihovim će očima biti
beznačajan, a ako bude grub, prezirat će ga i stalno će biti u opasnosti od
njihovog zla. Pripovijeda se da je Muebbez čuo smijeh sluga u Enuširvanovom
sijelu, pa mu je sugerirao: "Zar nećeš ukrotiti te sluge?" "Zbog njih nas se
plaše neprijatelji", kratko odgovori Enuširvan. Ovo ćemo završiti stihovima
Ebu Temmama et-Taija:
Prijatelj dobro primjećuje mahane kod sluga prijatelja svog,
u njima vidi iskrenost i licemjerstvo njegovo.
Zato neka čovjek na sluge svoje pažnju obrati,
jer oni na njegovog ponašanja oličenje.
Spavanje
Treba znati da postoje dva stanja u vezi s čovjekom: prvo, stanje odmora,
i ako se čovjek liši ovog stanja, bit će malaksao; i, drugo, stanje privređivanja,
a ako se u tome stanju bude posvetio odmoru, rezultati će izostati. Stoga treba
da čovjek tačno odredi vrijeme za spavanje i odmor i vrijeme za privređivanje
i budnost, jer je to količinski i vremenski određeno, i čovjeku šteti prekomjeran
odmor, ali i prekomjeran rad, te zamjena njihovog položaja. Prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "jutarnje spavanje izaziva
nemoć, nadutost, lijenost, otečenost, neraspoloženje i zaboravljanje potreba. "
Ibn Abbas, radijallahu anhu, jednom prilikom je izjavio: "Postoje tri vrste
spavanja: slaboumno spavanje, i to je jutaranje spavanje; prirodno spavanje,
i to je popodnevno spavanje; i glupo spavanje, i to je spavanje predvečer. "
Muhammed b. Jezdan prenosi od Mejmuna b. Mehrana, a on od Ibn Abbasa,
radijallahu anhu, hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: 11]utarnje spavanje je oličenje maloumnosti, popodnevno je
spavanje prirodno, a predvečernje spavanje je glupost. " U mudrosti stoji
sljedeće: Onaj ko mnogo spava neće ostvariti ono što želi. I ako čovjek sebi
priušti sna i odmora koliko mu treba, te ako u potpunosti izvrši svoje dužnosti
kada je budan, kada privređuje, odmorom će se sačuvati lijenosti i dosade, a
radom od slaboumnosti i pokvarenosti. Pripovijeda se da je Abdullah b. Omer
ušao u kuću i zatekao svog oca Omera b. Abdulaziza da spava, upitavši ga:
"Oče, zar spavaš a ljudi te čekaju ispred vrata?" Na to je halifa odgovorio:
��Moja je duša moje oruđe i pričinjava mi mrskost da je opteretim pa neće
izvršiti svoje dužnosti. "
Priliči da čovjek vrijeme privređivanja, odnosno vrijeme svoje budnosti
podijeli dajući prednost važnijim stvarima, jer čovjek svoje potrebe mora izvršiti
a vrijeme je kratko i ne dopušta mu obuhvatanje ni onog najvažnijeg, a kamoli
ako se posveti onome što nije prioritet; ako se posveti nevažnim stvarima imat
će status ptice koja svoje jaja ostavlja na pustom mjestu a odlazi čuvati jaja
317
druge ptice. Zatim, kada zanoći treba da ispita postupke koje je učinio danju,
jer se noću bolje razmišlja i misli su bolje na okupu: ako je pohvalno ono što
je učinio, sutra će isto tako postupiti, a ako je za prijekora ono što je učinio,
sutra će to popraviti (ako je to moguće) i ubuduće će se sustegnuti od sličnih
djela. Ako čovjek tako postupi, naći će da njegovi postupci potpadaju pod
jednu od četiri mogućnosti: ili je postupio ispravno pogodivši suštinu stvari,
ili je pogriješio stavljajući stvari na krivo mjesto, ili je u postupcima podbacio
učinivši ih manjkavim, ili je u njima prebacio učinivši da pređu svoju mjeru. U
tom ispitivanju postupka štit je poslije razmišljanja, a prije poduzimanja djela,
da bi znao ispravne položaje i iskoristio priliku ispravljanja greške. Rečeno
je: "Ko mnogo razmišlja o postupcima malo posrće. " Kao što ispituje svoje
postupke, tako mora ispitivati postupke drugih ljudi, jer možda će iz njihovog
slučaja lakše zaključiti istinu, tim prije što je u tome slučaju sačuvan od sumnje
na koju navode prohtjevi i jer je lišen lijepog mišljenja (koje obično pothranjuje
prema sebi). Ako spozna istinu, spoznat će je iz tuđeg slučaja, odnosno, ako mu
se dopadne nečiji postupak, sebe će uljepšati njime. Sretan je onaj čovjek koji
razmatra postupke drugih ljudi pa se povede za onim najljepšim, a sustegne
se od onih ružnih. S tim u vezi je Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu anhu,
prenio sljedeći Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis : "Sretnik je onaj
ko pouku uzme iz tuđeg slučaja. " Pjesnik je spjevao:
Sretnik u drugim ljudima pouku uzima
jerje u iskustvu rješavanje i pouka.
Neki učenjaci su mi recitirali stihove Tahira b. el-Husejna:
Ako te nečiji maniri zadive, budi kao on pa će se tvojim
manirima neko diviti. I ništa te od slave i pleJ1?enitosti
odvratiti ne može ako ih želiš postići.
Kada je riječ o djelima i poduhvatima koje želi ostvariti, koje preferira
na ostalim, o tome mora razmišljati prije poduzimanja. Ako se više nada u
uspjeh nego što pati od mogućeg neuspjeha i ako je taj isti poduhvat pohvalan,
prići će mu s najbolje strane i na najlakši način, a shodno vrijednost određenog
poduhvata bit će i poduzimanje. Međutim, ako strah od neuspjeha prevlada
nadu u uspjeh, a usto je poduhvat niskog karaktera i izuzetno opasan, neka se
čovjek dobro pripazi upuštanja u njega. Glede toga prel).osi se da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čovjek odluči nešto, neka razmisli o
posljedicama: ako je u tome razboritost, neka nastavi, a ako je u tome grijeh,
neka se sustegne. " Mudraci su govorili: �'Traženje nedokučivog oličenje je
nemoći. " Pjesnik je spjevao:
čuvaj se stvari koju s mnogo
mogućnosti možeš učiniti
ali je teško možeš ispraviti.
318
Nije lijepo da čovjek sebe pravda,

a među ljudima ne postoji onaj
ko mu pravdanje prihvata.
Također treba znati da svaka životna dob ima svoj način ponašanja i da
svako vrijeme ima poduhvate koji ga obilježavaju. Ako se star čovjek ponaša
kao dijete, pribjegava zbijanju šala i ponaša se umišljeno, beznačajnim će ga
smatrati čak i oni koji su na nižem stupnju od njega i ponižavat će ga čak
i oni poniženiji od njega. I na njega će se odnositi sljedeća u stihu izrečene
poslovica: ��Na glavu svakog orla u dubokoj starosti vrapci slijeću. "
Zato se, o razumni čovječe, posveti svojim brigama, budi zadovoljan

vremenom u kojem živiš, sa svojim savremenicima živi u miru, slijedi običaje
svog vremena, povinuj se onome koga ljudi preferiraju nad tobom, budi blag
prema onome nad kim su ti ljudi dali prednost, nemoj se od njih odvajati jer će
te prezirati, nemoj im se javno suprotstavljati jer će ti neprijatelji biti: ugodno
ne živi onaj koga ljudi preziru, ni onaj ko ima neprijatelje. Književnici su jedni
drugima spjevali sljedeće stihove:
Ako se svi ljudi oko nečeg slože, ali im se samo jedan svojevoljno
suprotstavi,
taj njihov konsenzus dokaz je da njegova pamet pomućena je.
Razumni čovječe, učini da iskren odnos prema samom sebi bude oličenje
pozitivnosti tvog razuma, i nemoj prema sebi biti popustljiv skrivajući svoje
mahane i nalazeći sebi opravdanja, jer će tvoj neprijatelj biti u povoljnijem
položaju od tebe zato što on sebe ukroćuje, a ti nij ečeš, javno se pravdaš, sebe
qbmanjuješ i sam sebi zlo činiš, a sam sebi napreči si. Dov:oljno je zla u čovjeku
čiji postupci idu neprijatelju u prilog, a usto sebi štetu čini. Neki mudraci su
govorili: ��Popravi se sebe radi, i ljudi će biti tvoje pristalice. " Neki rječiti ljudi
rekli su: ��Ponizit će svoje neprijatelje onaj ko sebe popravi, a ostvarit će suštinu
želja onaj ko se marljivo trudi. " S tim u vezi, neki književnici su ostavili sljedeći
zapis: 11Neka se koritelju ne suprotstavlja onaj ko je spoznao svoje mahane. "
Gramatičar Ebu Sabit recitirao mi je stihove jednog pjesnika:
Svoje mahane ne istražuje, a da pri prijatelju mahana postoji,
on bi je vidio. Da je čovjek prema sebi pravedan, .
sustegnuo bi se od istraživanja mahana prijatelja svoga.
O čovječe, očisti se razmišljajući o svojim mahanama i budi sebi od
koristi kao što si svom neprijatelju nekad od koristi, jer ako čovjek sam sebe
ne savjetuje, njemu nikakav savjet ne pomaže. Allahu, pomozi nam! Isto tako,
svoje riječi potvrdi djelom i prihvati iskren savjet. A Allah nam je dovoljan!
319
Sadržaj
POGLAVLJE I 7
VRIJEDNOST RAZUMA I POKUĐENOST
SLIJEĐENJA PROHTJEVA 9
Slijeđenje prohtjeva 14
POGLAVLJE II 23
PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA VEZANA
ZA STJECANJE ZNANJA 25
Naukovanje 37
Ponašanje učenika 53
Ponašanje učenjaka 57
POGLAVLJE III . 71
ZA VJERU 73
Mogućnosti u činjenju ibadeta 86
POGLAVLJE IV 109
ZA ŽIVOT 111
Principi ustrojstva života 114
Šta poboljšava život 125
Privrženost vjeri 126
Srodstvo 128
Tazbinstvo 132
Iskreno bratimljenje 139
Dobročinstvo 158

Edebu Ed-Dunja Ved-Din PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Edebu Ed-Dunja Ved-Din PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Naslov originala: Design & DTP:

Edebud-dun 'ja ved-din AMT studio

Prijevod naslova: Tehnički urednik:

Recenzija: Direktor projekta:

Arapski tekst: Konsultant na projektu:

Prijevod djela: Edebud-dun'ja ved-din.

Edeb ed-dun'ja ved-din

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog

Neka je hvala Allahu, Koji obilno nagrađuje i obasipa blagodatima. Neka

VRIJEDNOST RAZUMA I POKUĐENOST

l l ��l l3" �)�

Učen je ugledan među ljudima makar siromašan bio,

" ...da opominje onoga ko je živ... " (Ja-Sin, 70)

Kada je riječ o poimanju razuma i njegovih svojstava, ljudi imaju oprečna

u čovjeku. Primjer za znanje stečeno čulima jesu vidljive stvari - dokučuju se

La! . .::.. ., .1--. �,� 0�

da shvate..." (EI-Hadždž, 46)

Ovaj ajet nas upućuje na dvije stvari: razum je znanje i on se nalazi

Neki pronicljivi ljudi okarakterizirali su vrijednost razumnog čovjeka i

Kada bi se rasrdili na razumne ljude, perzijski kraljevi su ih zatvarali

steći imetak, a razumnog će promašiti, iako ga zaslužuje. Otuda, ako čovjek

Treba znati da se vrijednosti razumnog čovjeka pripovijedaju, ali, isto

"Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga

U mudrosti stoji sljedeće: Ko slijedi prohtjeve pomaže neprijatelju protiv

Ibnul-Mu'tezz, rahimehullah, govorio je: "Hišam b. Abdulmelik spjevao

Kada se duša povinuje upozorenju razuma u vezi s ružnim posljedicama

"A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od

PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA

1-,: l:�. L;/

U ovom ajetu je Svemogući Allah isključio mogućnost da neuk čovjek

Neko j e upitao Buzurdžemihra: "Štaje bolje: znanje ili imetak?', na šta je

je dopustio da ude i odgovorio mu na sva pitanja koja je postavio. Izašao je

� � / _:- -: � � � -r: � f-J / rJ .-o � � ��

prijeka potreba i da je um osnova u vjeri, zacijelo bi se prošao podbacivanja

Na dini-islam odnose se mnoge nauke o čijim odlikama je imam Šafi

Drugi razlog leži u tome što osuđivanje učenjaka obmanjuje neznalice,

poštuju, a određena oblast zahtijeva da se o njoj vodi računa. "

u imetku dobra nema, zato ga je Allah nevjerniku dao,

Govoreći o vrijednosti znanja nad imetkom, Alij a, radijallahu anhu,

Neke ljude od stjecanja znanja odvraća i sputava zarađivanje nafake.

posebno na dušu potpomognutog stjecatelja znanja. Vjerovjesnik, sallallahu

Zavidnik pokvarenog srca skriva ječanje, a potišten u mom društvu

Neke ljude na pogrešan pristup stjecanju znanja navodi želja da se istaknu

je urezivanju u stijenu, a učenje u starosti slično je pisanju po vodi. "' Alij a,

pomućuje njegovo raspoloženje. Ako čovjek ne može razumjeti sagovornika

Remz ne postoji u ustaljenoj nauci niti u jeziku. Većinom se upotrebljava

Ponekada se remz upotrebljava kada se određene riječi i značenja žele

Kada je riječ o l_ugzu, njime se zabavljaju slobodni i dokoni ljudi. Lugz

Odatle, treba da se, Allah nas podržao na uputi, klonimo informacija

Nedostatak sam po sebi, opet, dijeli se na onaj nedostatak koji sprečava

nedostatkom odmora. Jedan mudrac je rekao: "Najbolja udobnost jeste ona

Rebia je recitirao Safijeve stihove:

Neki učenici se posvete pamćenju i shvatanju, a zapostave zapisivanje

značenje čuva se u kukama slova. Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu,

0_,� \.;j �lj 0

"Nun. Tako mi kalema i onoga što oni pišu .." (Nun, l)

Kao što postoje uzroci koji sprečavaju u ispravnom razumijevanju govora,

Prvi razlog je izostavljanje riječi u rečenici, pa rečenica ostaje sakata, iz

Treći razlog jeste izostavljanje nekoliko slova iz riječi, što iziskuje

Peti razlog leži u spajanju slova koja se međusobno odvajaju, odnosno

šesti raziog leži u zamjeni određenih slova s drugim, kao naprimjer,

žalbe tUeo je cedulju i pročitao je pa je zaključio da Ubejdullah tim riječima

Rezime: nužno je da stjecatelj znanja otkrije uzroke koji ga odvraćaju

�� J/ \.:ll �'·"" / �l �GSJI l l -: ..Ul Jl_L. ill i .l;:. \ � SJl/

hiljade. " Abdulmelik ga upozori: "Nepravilno si izgovorio tu riječ! ", a to Eš

yl>.-j S �l �_,t � �� l Wl 2;

-=� • l:: !' I l �� ':tJ �--·�L •

�� ::....; � ':J" 3;� · �� ':J "