Filozofija renesanse

- Preporod znanosti: doba snažnog procvata prirodne znanosti.

- R. Bacon (period skolastike, 13.st.) izrazio zahtjev da znanstvenik istražuje prirodu,
da opaža i da eksperimentalno proučava.
- N. Kuzanski (1401.-1465.) ističe da je kvantitativno načelo osnovno načelo prirode,
na taj način anticipira mehanističko-matematičku sliku svijeta koju gradi renesansa.
- L. Da Vinci (1452.-1519.) smatra da su umjetnost i znanost usmjerene ka istom cilju
spoznaje prirode: umjetnost se drži površine stvari, a znanost spoznaje unutrašnje
sile. Umjetnost je usmjerena ka osjetilnome, a znanost na matematiku i razum.
- N. Kopernik (1473.-1543.) je revolucionarizirao poimanje svijeta – okrenuo
geocentričnu sliku, koju je ustanovio Ptolomej, na heliocentričnu sliku svijeta.
- J. Kepler (1571.-1630.) otkrivač harmonije kozmosa. Tek je Isaac Newton, na temelju
dinamike i triju Keplerovih zakona, ustanovio zakon opće gravitacije. Kepler je
vjerovao da priroda slijedi numeričke odnose jer ju je Bog stvorio po “težini, veličini i
broju.”
- G. Galilei (1564.-1642.) osnivač klasične mehanike, otac moderne znanosti, moderne
fizike i moderne astronomije. Standardizirao je uvjete eksperimentiranja i služio se
metodom nezavisnih istraživanja, što predstavlja induktivan pristup rješavanju
problema.

Razvoj znanosti je novovjekovnoj filozofiji postavio problem metode kao središnje

pitanje kojeg će ona rješavati u 17. stoljeću.

GIORDANO BRUNO (1548.-1600.)

„S više straha vi meni izričete presudu, nego što je ja primam.“

 Poznat po odbacivanju službenih autoriteta: „jedini autoritet treba biti razum i

slobodno istraživanje“. Reprezentativan mislioc prijelomnog i burnog doba renesanse.
Protivnik religije. Obožavao beskonačnost, ljepotu i božanstvenost prirode.
Beskompromisan do samog svog kraja. Ujedno i poražen, i pobjednik.

 Odlikuje ga strastvena ljubav prema životu, herojska i beskompromisna narav.

Ubrzo dolazi u sukobe sa sredinom u kojoj je živio. Bježi iz samostana, sklanja se u
Ženevi i kasnije Parizu, gdje stječe veliku slavu kao predavač. U Engleskoj objavljuje
većinu svojih djela na talijanskom i latinskom jeziku. Otpor i netolerancija crkvenih
krugova ga ponovno tjeraju da prebjegne na kontinent. Konačno stiže u Veneciju na
varljiv poziv jednog mletačkog plemića, koji ga optužuje i izdaje, da bi ga inkvizicija
1592. uhitila i prebacila u Rim. Optužba glasi: „Naučava nauku o beskonačnosti
svemira i mnoštvu svjetova.“ Tamnica i mučenja ga nisu slomili. Odbio je sve
nagovore da se pokaje i povuče svoje učenje. Po presudi inkvizicije su ga spalili na
Cvjetnome trgu u Rimu 17.2.1600.

 Brunova je filozofija pod utjecajem Pitagore, Platona, stoika, Kabale i arapske

filozofije.

 Oduševljen Kopernikom i njegovim učenjem. Ne shvaća u potpunosti znanstveno

geometrijsko objašnjenje u pozadini Kopernikovog znanstvenog obrazloženja, ali zato
ga privlači mogućnost opravdanja beskonačnosti svijeta. Dok Nikola Kopernik svoj
 nauk ograničava na planetarni sistem našeg sunca, Bruno ga proširuje na cijeli
svemir koji je beskonačno velik. Po Koperniku, sistem našeg Sunca opkoljen je
sferom zvijezda stajaćica, a Bruno u svim zvijezdama vidi sunca koja imaju svoje
planete nastanjene živim bićima baš kao i naša Zemlja. Također, Bruno ističe da
Zemlja i naše Sunce nisu središnja kozmička tijela.

 On odbacuje Aristotelov nauk o kristalnim sferama oko nepomične Zemlje i

komplicirano kretanje planeta u Ptolomejevoj teoriji.

 Beskonačnost – središnja tema Brunove spekulacije. Svemir je beskonačan, u njemu

obitava mnoštvo svjetova. Sva je priroda živa, obnovljena.

 Bog? – on nije izvan svijeta, on je duša svemira, život koji svaku pojedinu stvar
prožima. Bog je uzrok i počelo svega. On je sav u svijetu. „Priroda je Bog u
stvarima“ – ono jedinstveno što sjedinjuje suprotnosti svijeta, spaja ih u skladnu
cjelinu ljepote prirode.

 Panteizam – „Priroda je ili Bog sam ili božanska moć koja se javlja u samim
stvarima.“ Po tome, Bog je osnova jedinstva prirode. Bog je „natura naturans“ –
nestvorena stvaralačka moć. Ishodišna supstancija je upravo Bog – on stvara svijet
tako da je unutar njega samoga, nije mu izvanjski kao u monoteističkim religijama.
Panteizam vs. monoteizam.

 Svijet – je jedan, jedinstven, beskonačan i sastoji se od monada – minima (atoma

koji su centri sila).

 Mikrokozmos je ogledalo makrokozmosa. Čovjek kao dio svjetske cjeline može

spoznati svijet i izraziti sve suprotnosti svijeta: spoznaja nije drugo nego
samospoznaja čovjeka!

 Homo faber – u beskonačnosti svijeta i mnoštvu svjetova, ni čovjek ni Zemlja više

nisu u središtu, ali čovjek i dalje ima svoje mjesto i svoju vrijednost u njemu. Ovaj
zbiljski svijet jedini je koji čovjeku pripada i koji čovjeku ostaje. Nema neba nad
nama, miltonovski „paradise lost“ ne postoji, samo o čovjeku ovisi to da zemaljski raj
ovdje i izgradi! Ono što čovjeka navodi da postane „homo faber“, čovjek kao radnik,
jest oskudica – ona ga tjera da bude dosjetljiv, poduzetan, pragmatičan i da svojim
vlastitim trudom i naporom gradi svoj život, sudbinu i sreću.

 Utjecao uvelike na Spinozu i Leibniza svojim panteističkim gledištem svijeta.

„Ako netko želi da misli kao većina

samo zato što tako misli većina,
to je dokaz njegove iskvarenosti i niskosti.
Istina se ne mijenja zato što
u nju vjeruje ili ne vjeruje većina ljudi.“

“There is no top or bottom, no absolute positioning in space. There

are only positions that are relative to the others.
There is an incessant change in the relative positions throughout
the universe and the observer is always at the centre.