- Kierkegaard svraća pozornost na čovjeka sada i ovdje.

Jedino na čovjeku, a ne ni na kakvom

općem, leži odgovornost za vlastito postojanje, odgovornost za izbor različitih mogućnosti u
postojanju. On postojanje ne promatra kao nešto definirano i uključeno u sveopći sustav,
nego kao nešto što je u stalnom nastajanju. Ono prema Kierkeu ima tri stadija... i svaki se sa
svakim može miješati. Sami stadiji nisu produkt slučaja, sudbine ili sposobnosti čovjeka, nego
posljedica izbora koje svatko od nas čini.

- Kada je riječ o vjeri, nema povlaštenih i nepovlaštenih, nema nejednakosti. To nije pitanje
veza s klerom, pripadnosti lobijima, statusa na društvenoj ljestvici, obiteljskog ili povijesnog
nasljeđa. Vjera se ne iscrpljuje ni u kakvoj formalnoj pripadnosti, niti se ostvaruje u nekakvu
odnosu na razini mase, ma kako se ona zvala. Vjera jest i treba biti prvenstveno osoban čin
pojedinaca, odnos dviju osoba: Boga i čovjeka.

- I za svakoga od nas pitanje vjere najvažnije je pitanje našeg postojanja. Na putu vjere i nije
najbitniji rezultat, već način kako se do njega dolazi.