Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje

Fizike 2
Predavanje 10
Specijalna teorija relativnosti

14. prosinca 2015.

Dr. sc. Ivica Puljak
Istovremenost događaja (1)
q “Zamislite predsjednike dviju zaraćenih zemalja kako sjede na krajevima
dugog stola upravo zaključujući mirovni sporazum za prekid
dugogodišnjeg rata, ali nijedan od njih ne želi potpisati sporazum prije
drugoga. Tada generalni tajnik UN-a padne na pamet briljantna ideja.
Točno na sredinu stola između dvaju predsjednika stavit će ugašenu
žarulju. Kada se žarulja upali svjetlost će istovremeno doći do oba
predsjednika. Oba predsjednika su se složila da će potpisati sporazum u
trenutku kad vide svjetlost žarulje. Plan je proveden i sporazum potpisan
na zadovoljstvo obiju strana.
Ohrabren ovim uspjehom generalni tajnik UN-a ponudi isti plan drugim
dvjema zaraćenim zemljama koje su se dogovorile potpisati mirovni
sporazum. Jedina razlika je u tome što sada predsjednici sjede na
suprotnim stranama stola unutar vlaka koji se giba konstantnom brzinom.
Predsjednik Naprijedzemlje sjedi gledajući u smjeru gibanja vlaka, dok
predsjednik Natragzemlje gleda u suprotnom smjeru.

2
Istovremenost događaja (2)
q Uvažavajući činjenicu da svi zakoni fizike imaju isti oblik bez obzira na
nečije gibanje, tako dugo dok je to gibanje nepromijenjeno, generalni
tajnik započne s ceremonijom koristeći žarulju. Oba predsjednika
potpišu sporazum i zajedno sa svitom svojih savjetnika započnu
proslavu kraja neprijateljstva.
Ali, upravo tada dođe glas o ponovo započetim borbama između
naroda obiju zemalja, koji su gledali ceremoniju na peronu izvan
putujućeg vlaka. Svi sudionici ceremonije u vlaku bili su iznenađeni čuti
da je razlog izbijanja borbi tvrdnja naroda Naprijedzemlje da su izdani,
jer je njihov predsjednik potpisao sporazum prije predsjednika
Natragzemlje.”*
Ako se pripadnici obiju zemalja u vlaku slažu da je sporazum potpisan
istovremeno, kako je moguće da promatrači s perona misle drugačije?
Odgovor ćete saznati na današnjem predavanju
* Preuzeto iz knjige Briena Greena “The Elegant Universe”, Vintage U. K. Random House, 2000
3
Klasična fizika

MEHANIKA

KLASIČNA
FIZIKA

ELEKTRICITET
TERMODINAMIKA
I
MAGNETIZAM

ZAKONI OČUVANJA

4
Uspjesi klasične fizike - zakoni očuvanja
q Očuvanje energije: Ukupna suma energija svih oblika je
očuvana u svim interakcijama.

q Očuvanje količine gibanja: Kad nema vanjskih sila količina

gibanja je očuvana u svim interakcijama.

q Očuvanje momenta količine gibanja : Kad nema zakretnog

momenta vanjskih sila moment količine gibanja je očuvan u svim
interakcijama.

q Očuvanje naboja: Električni naboj je očuvan u svim

interakcijama.

5
Mehanika
q Galileo Galileli (1564-1642)
n Veliki eksperimentator
n Uveo princip inercije
n Uspostavio eksperiment kao dio znanstvene
metode

q Isac Newton (1642-1727)

n Postavio temeljne zakone mehanike

6
Elektromagnetizam
Gaussov zakon Gaussov zakon
Utemeljitelji: za električno polje za magnetsko polje
q Coulomb (1736-1806)
q Oersted (1777-1851)
q Young (1773-1829)
q Ampère (1775-1836)
Maxwell-Amperov
q Faraday (1791-1867) Faradayev zakon zakon
q Henry (1797-1878)
q Maxwell (1831-1879)
q Hertz (1857-1894)

7
Termodinamika
Doprinijeli razvoju:
q Benjamin Thompson (1753-1814) (Count Rumford)

q Sadi Carnot (1796-1832)

q James Joule (1818-1889)

q Rudolf Clausius (1822-1888)

q William Thompson (1824-1907) (Lord Kelvin)

8
Osnovna saznanja termodinamike
q Uspostavljena atomska struktura tvari.
q Uveden pojam termodinamičke ravnoteže.
q Uveden pojam unutrašnje energije.
q Pokazano da je temperatura mjera unutrašnje energije.
q Definirana ograničenja na procese koji se ne mogu dogoditi preko novo
uvedene veličine entropije.
q “Nulti” zakon: Dva sistema u termičkoj ravnoteži s trećim sistemom su
međusobno u termičkoj ravnoteži.
q Prvi zakon : Promjena unutrašnje energije ΔU u sistemu jednaka je
izmijenjenoj toplini Q s okolinom i radu koji sistem napravi: ΔU = Q + W
q Drugi zakon: Nije moguće pretvoriti svu toplinu u rad, a bez da se neka
druga promjena ne dogodi.
q Treći zakon: nije moguće postići apsolutnu nulu.

9
Kinetička teorija plinova

q Doprinosi:
n Amedeo Avogadro (1776-1856) § James Clerk Maxwell (1831-1879)
n Daniel Bernoulli (1700-1782) § Robert Boyle (1627-1691)
n John Dalton (1766-1844) § Charles (1746-1823)
n Ludwig Boltzmann (1844-1906) § Gay-Lussac (1778-1823)
n J. Willard Gibbs (1939-1903)
q Kulminira jednadžbom stanja idealnog plina:
pV = nRT
q Osnovna saznanja:
n Unutrašnja energija (U) direktno povezana sa srednjom kinetičkom energijom
n Srednja kinetička energija proporcionalna apsolutnoj temperaturi.
n Unutrašnja energija se podjednako raspodjeljuje na sve stupnjeve slobode

i
U = kT
2
10
Priroda svjetlosti
Doprinosi:
q Isaac Newton (1642-1742)
q Christian Huygens (1629 -1695)
q Thomas Young (1773 -1829)
q Augustin Fresnel (1788 – 1829)

q Newton zastupa korpuskularnu prirodu svjetlosti

n Čestice svjetlosti se gibaju po pravcu
n Objašnjava oštru sjenu
n Objašnjava refleksiju i ogib
q Christian Huygens zastupa valnu prirodu svjetlosti
n Svjetlost se val koji se iz izvora širi u koncentričnim krugovima iz točkastog
izvora
n Objašnjava refleksiju i ogib
n Ne može objasniti oštru sjenu

11
Nemoć klasične fizike
q Tri osnovna problema:
n Postoji li medij (eter) kojim se širi elektromagnetski val?

n Nemogućnost da se objasni spektar zračenja crnog tijela.

n Nemogućnost da se objasne linijski spektri.

q Značajna otkrića:
n Otkriće x-zraka.

n Otkriće radioaktivnosti.

n Otkriće elektrona.

n Uočavanje Zemmanovog efekta.

12
Početak moderne fizike
q Nova otkrića zahtijevala su preispitivanje
fundamentalnih fizikalnih pretpostavki i koncepata
na kojima se temeljio veliki uspjeh klasične fizike

q Moderna fizika temelji se na:

n Einsteinovoj specijalnoj teoriji relativnosti
n Općoj teoriji relativnosti
n Kvantnoj teoriji

13
 Stupovi fizike na početku 20 stoljeća

Isaac Newton (1643-1727) objavio J. Clerk Maxwell, (1864) postavio

djelo: “Philosophiae Naturalis Principia opću teoriju elektromagnetskih
Mathematica” (1666) u kojem su prvi pojava: 4 Maxwellove jednadžbe u
put zakoni gibanja (Newtonovi zakoni) potpunosti opisuju sve
jasno formulirani. Definirao zakon elektromagnetske pojave. Pokazao da
gravitacije te pokazao da ista sila je svjetlost elektromagnetski val.
upravlja Zemaljskom i nebeskom Predvidio postojanje radio valova.
mehanikom.
14
Newton - mehanicistički koncepti
q Postoji sila koja trenutno djeluje na tvar i uzrokuje gibanje tvari po volji
velikim brzinama (nema gornje granice na brzinu)
q Prostor i vrijeme su apsolutni – u Svemiru bilo kad i bilo gdje za svakog su
prostorni i vremenski intervali isti:
n prostor i vrijeme su međusobno neovisni i ni koja zbivanja u prirodi ne utječu
na prostor i vrijeme
n apsolutnost prostora i vremena izražena je jednostavnim jednadžbama koje
zovemo Galilejeve transformacije
n Galilejeve transformacije daju vezu između prostornih i vremenskih koordinata
nekog fizikalnog događaja kojeg uočavaju dva promatrača u relativnom
gibanju jednolikom brzinom po pravcu
q Iz Galilejevih transformacija proizlazi da će promatrači u relativnom
gibanju uočiti različite brzine ali iste akceleracije, tj. doći do potpuno istih
Newtonovih zakona mehanike.
n Newtonovi zakoni su invarijantni na Galilejeve transformacije
q Ovo je potpuno u skladu s našom intuicijom – svakidašnjim iskustvom

15
 Galileov princip relativnosti
!
S’ v
se giba konstantnom brzinom o prema S sustavu duž x-osi
! ! ! !
F r = ro + rʹ
! ! ! ! !
r m v = vo + vʹ ! dro
vo = = konst.
! dt
rʹ ! !
! dv d ! ! dv ʹ ! !
a= = (vo + v ʹ) = = aʹ F = ma! = F ʹ = ma!ʹ
dt dt dt
! !
ro vo Galileove transformacije
Nema načina da ustanovimo koji sustav ! !
a = aʹ
miruje a koji se jednoliko giba po pravcu.
Svaki od njih možemo smatrati “apsolutno” x = x ʹ + v0 t v x = vʹx + v0
mirnim, što znači da nema apsolutno mirnog
sustava – Galileov princip relativnosti. y = yʹ v y = vʹy
Galileove transformacije ne vrijede kad su brzine usporedive s z = zʹ vz = vʹz
brzinom svjetlosti – u specijalnoj teoriji relativnosti veza između
koordinata dana je preko Lorentzovih tarnsformacija! t = tʹ
16
Maxwellove jednadžbe – integralni i diferencijalni oblik

Integralni Diferencijalni
! ! !
1. ∫∫ DdS = ∫∫∫ ρdV
S V
divD = ρ
! ! !
2. ∫∫ BdS = 0
S
divB = 0
! ! ! ! !
∂ ! ∂B
3. "K∫ E d s = − ∂t ∫∫ B d S
S
rotE =
∂t
! ! ! ! ∂ ! ! !
! ! ∂D
4. "
∫ H ds = ∫∫ J dS + ∫∫ D d S rotH = J +
K S ∂t S
∂t
17
Maxwellovi koncepti – elektromagnetizma
q Maxwell (Faraday) uvodi pojam polja – isti stupanj realnosti
kao i tijela u Newtonovoj teoriji.
q Polje se širi konačnom brzinom.
q Maxwellova teorija pokazuje da se elektromagnetsko polje
giba brzinom 300 000 km/s, u potpunom slaganju s
eksperimentalno određenom brzinom svjetlosti.
q Svjetlost je elektromagnetski val određene valne duljine koje
izaziva osjet vida u našem oku.
q Maxwellova teorija daje samo broj 300 000 km/s, a ne
definira u odnosu na što se to svjetlost giba.
q Elektromagnetski val (svjetlost) se širi i kroz vakuum!!!

18
Nesuglasje Newtona i Maxwella
q I Newtonova teorija mehanike i Maxwellov elektromagnetizam su u
izvrsnom slaganju s eksperimentima, a temelje se na sasvim različitim
konceptima koji su kontradiktorni:
n sila djeluje trenutno (Newton)
n polje se širi konačno brzinom (Maxwell)
n svjetlost se širi i kroz vakuum (Maxwell)
q Maxwellova teorija se protivi apsolutnosti prostora i vremena:
n Primijenite Galilejeve transformacije na Maxwellove jednadžbe
n Kad fizikalno interpretirate rezultate tih matematičkih transformacija
zaključujete:
w promatrač u laboratoriju proučava elektromagnetsku pojavu te uočava da se
elektromagnetska pojava odvija u skladu s Maxwellovim jednadžbama
w promatrač koji se giba i promatra tu istu pojavu uočit će da se ona ne odvija u
skladu s Maxwellovim jednadžbama
n Iskustvena činjenica je sasvim drugačija, takve pojave nisu nikad opažene.
w npr. mobitel jednako dobro funkcionira i na brodu i na rivi!
n Ali priroda očito nije takva!

19
Kako uskladiti Newtona i Maxwella
q Sve do 1905, do pojave Einsteinove specijalne teorije relativnosti,
mehanicističko tumačenje dominira.
q Postulira se postojanje etera, vrlo “čudne” tvari:
n bez mase
n bez viskoznosti
n fantastične elastičnosti
n nedetektibilan bilo kojim instrumentom
n stanje gibanja – apsolutno mirovanje, samo bi se u sustavu koji miruje s
obzirom na eter, elektromagnetske pojave odvijale po Maxwellovim
jednadžbama
n prožima svu tvar
q Samo promatrač koji miruje s obzirom na eter bi uočio brzinu svjetlosti od
300 000 km/s.
q “Zdravi razum” – intuicija: Motritelji koji se gibaju različitim brzinama kroz
eter morali bi izmjeriti različite brzine svjetlosti.
20
Kako eksperimentalno utvrditi postojanje etera.
q Izmjeriti brzinu Zemlje u odnosu na eter
q Prema Galilejevim transformacijama, ako se Zemlja giba kroz eter brzinom
v, a svjetlost brzinom c u odnosu na eter onda bi trebalo vrijediti:
n brzina svjetlosti u odnosu na Zemlju je c+v kad se Zemlja giba ususret svjetlu
(k izvoru svjetla).
n brzina svjetlosti u odnosu na Zemlju je c-v kad se Zemlja od izvora svjetla.
q Ovo je temeljna ideja Michelson-Morley eksperimenta: izmjeriti promjene
u brzinu svjetlosti zbog gibanja Zemlje kroz eter brzinom od 30 km/s
(brzina gibanja Zemlje oko Sunca)
q Uz brojna i precizna ponavljanja, eksperiment je jasno ukazivao da nema
etera, jer je uvijek izmjerena ista brzina svjetlosti bez obzira da li se
Zemlja giba ususret svjetlu ili od svjetla
q Logični zaključci:
n U svim inercijalnim sustavima brzina svjetlosti je ista
n Svjetlost ne treba medij da bi se širila
n Nema etera 21
Michelson-Morleyev eksperiment
q Michelson-Morleyev (1881) koriste efekt interferencije.
q Gibanje Zemlje kroz eter brzinom v ekvivalentno je strujanju
etera s obzirom na Zemlju brzinom v u suprotnom smjeru. Eterski vjetar
snop 1
q Slika desno ilustrira situaciju kad se Zemlja giba na desno,
pa eterski vjetar struji na lijevo brzinom v.
q Kad svjetlost putuje k zrcalu M2 brzina joj je c-v a kad se snop 2

reflektira brzina joj je c+v

q Brzina svjetlosnih zraka u snopu 1 se ne mijenja.
q Reflektirani snopovi 1 i 2 se ponovo preklapaju i proizvode
interferencijski uzorak.
q Interferencijski uzorak ovisi o razlici u fazi snopova svjetlosti
1 i 2 koja se može javiti ako su brzine širenja snopova 1 i 2
različite.
q Pažljivim mjerenjem nije uočena nikakva promjena
interferencijskog uzorka koji bi jasno ukazao na različite
brzine širenja svjetlosti zbog različitog smjera gibanja Zemlje
oko Sunca ili zbog rotacije mjernog sustava za 90o koja bi
trebala uzrokovati promjenu brzine svjetlosnog snopa 1. ¤
Sunce
q Interaktivni primjer:
n http://galileoandeinstein.physics.virginia.edu/more_stuff/flashlets/mmexpt
6.htm

22
Michelson – Morleyev eksperiment

Original

Rezultat

23
Einsteinov prostor-vrijeme
q Einstein razriješio dilemu: nema etera, svjetlost ne treba nikakav medij da bi se
širila i za svakog i svugdje uvijek ima istu brzinu, svjetlost nikad ne miruje
q Kako je to moguće da onaj koji juri i onaj koji sjedi vide istu brzinu svjetlosti?
n Svakidašnje iskustvo nam kaže da bi onaj koji juri za svjetlosti brzinom od 100 000 km/s (Šime)
treba izmjeriti brzinu od 200 000 km/h, a onaj koji sjedi (Paško) bi izmjerio 300 000 km/s.
n Naravno Paško bi se složio sa Šimom jer Paško vidi da Šime trči za svjetlosti brzinom od 100 000
km/s
q Ali kad Šime i Paško sjednu za stol (eto problema) oba tvrde da su izmjerili istu
brzinu od 300 000 km/s
q Einstein kaže ako onaj koji trči (Šime) za svjetlošću izmjeri istu brzinu kao i onaj
koji sjedi (Paško) onda Šime mora izmjeriti različitu dužinu i različito
vrijeme od Paška
q Einstein zaključuje Newtonova ideja apsolutnog prostora i vremena je kriva, dva
promatrača u relativnom gibanju neće izmjeriti iste udaljenosti i iste
vremenske intervale
q Prostor i vrijeme su međusobno povezani (isprepleteni) naime prostor i vrijeme
se međusobno podešavaju tako da se uvijek dobije ista brzina svjetlosti bez
obzira kolike su brzine promatrača. Govori se 4-dimenzionalnom prostor-vremenu

24
Specijalna teorija relativnosti
q Einstein definira dva postulata na kojim se temelji
specijalna teorija relativnosti
n Svi zakoni prirode (i zakoni mehanika i
elektromagnetizma) isti su za sve promatrače u
relativnom jednolikom gibanju po pravcu.
n Svjetlost putuje brzinom jednakom za sve
opažače bez obzira kojom brzinom oni putuju
jedni prema drugima. 1905 publicira rad
q Srednjoškolska matematika je dovoljna da se dobiju kojim definira specijalnu
izrazi koji nam omogućavaju da točno izračunamo teoriju relativnosti
koliko će se razlikovati udaljenosti i vremenski
intervali dvaju promatrača u relativnom gibanju.

q Matematički aparat ne čini specijalnu teoriju

relativnosti izazovnom već način razmišljanja koji je u
potpunosti suprotan našem svakidašnjem iskustvu

25
Događaji nisu istovremeni
Za promatrača iz tramvaja svjetlost istovremeno dostigne i prednji i stražnji kraj

Za promatrač koji sjedi (miruje), svjetlost prije dostigne stražnji kraj

Tko je upravu? Oba dva su u pravu.

Zbog konstantne brzine svjetlosti događaji nisu istovremeni.

26
Relativnost istovremenosti (1)
q Pretpostavite da jedan promatrač (Ante) primjeti da su se dva
neovisna događaja (Crveni i Plavi događaj) dogodila istovremeno.
Pretpostavite da i drugi promatrač (Dora), koja se giba konstantnom
brzinom v s obzirom na Antu, primjeti ista dva događaja. Hoće li za
Doru ta dva događaja također biti istovremena?
q Ogovor: općenito govoreći, ne!

Ako se dva promatrača gibaju relativno jedan prema drugome, uglavnom

se neće složiti oko istovremenosti događaja.

q Ne možemo reći je li jedan promatrač u pravu, a drugi ne. Oboje su u

pravu.

Istovremenost nije apsolutni već relativni koncept, koji ovisi o gibanju

promatrača.

27
Relativnost istovremenosti (2)
q Dva meteora (plavi i crveni) pogode svemirske brodove u kojima se nalaze
Ante i Dora, i ostave oznake P, P’, C i C’. Brzina Dorinog broda s obzirom na
Antin je v. Dora detektira crveni dogadjaj

P’ Dora

P C P C
Ante

Ante detektira oba dogadjaja Dora detektira plavi dogadjaj

P C P C

Ante: Svjetlost s plave i crvene oznake došla je u isto vrijeme do mene. Prema oznakama
vidim da se nalazim točno na sredini između njih, stoga zaključujem da su se plavi i crveni
događaj dogodili istovremeno.
Dora: Svjetlost s crvene oznake došla je prije nego svjetlost s plave. Ali prema oznakama
vidim da se nalazim točno na sredini između njih, pa zaključujem da događaji nisu bili
istovremeno. Crveni se dogodio prije plavog.
28
Relativnost vremena = dilatacija vremena
q Ako dva promatrača, koja se gibaju jedan prema drugome, mjere vremenski
interval (ili vremensku udaljenost) između dvaju događaja, općenito će naći
različite rezultate. Zašto? Zato što prostorna udaljenost između događaja utječe
na vremenske intervale izmjerene od opažača.
Vremenski interval između dvaju događaja ovisi o njihovoj prostornoj
udaljenosti; prostorna i vremenska udaljenost su neraskidivo povezani.
Ogledalo Ogledalo

v
Vlastito vrijeme je
L
vremenski interval
L
D D

Dogadjaj 1 Dogadjaj 2 Dogadjaj 1 Dogadjaj 2 koji razdvaja dva

događaja koja se
pojavljuju na
vΔt

Δτ Δt istom mjestu.
vlastito vrijeme
(b)
(a)
2D 2L Δt0
Δt0 = , Δt = ⇒ Δt = Dilatacija vremena
c c 1 − (v c )
2

Interaktivni primjer - http://galileoandeinstein.physics.virginia.edu/more_stuff/flashlets/lightclock.swf

29
 Dilatacija vremena
Vremenski period se izražava brojem događaja koji se ponavljaju pravilnim ritmom

Djevojka u vlaku izmjeri, da vrijeme Čovjek na peronu izmjeri da vrijeme

za koje svjetlost prevali put od za koje svjetlost prevali put od
baterije do zrcala te se reflektira i baterije do zrcala te se reflektira i
vrati nazad iznosi: vrati nazad iznosi: 2d
Δt = = γΔto
2d Za čovjeka na peronu sat u vlaku kuca sporije. Za 2
Δt o = v
čovjek na peronu svi događaju (pa i biološki c 1−
c c2
procesi) u vlaku odvijaju se usporeno. Potpuno
isto vidi djevojka iz vlaka za nju se svi događaju
na peronu odvijaju usporeno, pa i biološki procesi.

30
Dilatacija vremena
q Dilatacija vremena nije dio našeg
svakidašnjeg iskustva jer su brzine
kojima se mi gibamo zanemarive
prema brzini svjetlosti pa efekte
dilatacije ne možemo uočiti.
q Faktor γ=1/(1-v2/c2)-1/2 je uvijek veći
od 1.
q Kad se brzina približava brzini
svjetlosti γ naglo raste
q Ako se sat giba s obzirom na
promatrač brzinom 0.995 c, dok na
tom satu koji se giba otkuca 1
sekunda na satu koji miruje u odnosu
na promatrača otkuca 10 sekundi.
q Vlastito vrijeme je vrijeme između dva
događaja koje izmjeri promatrač za
kojeg su se ti događaji dogodili na
istom mjestu.

31
Dilatacija vremena – eksperimentalne potvrde

q Dilatacija vremena se zaista događa i

eksperimentalno je potvrđena brojnim 653 ,4 m = 2,2 ⋅ 10 −6 ( s ) ⋅ 0 ,99 ⋅ 3 ⋅ 10 8 ( m s )
primjerima.
n 1977 - usporedba vremenskih intervala izmjerena
atomskim satovima u avionu i na Zemlji bila je u
skladu s predikcijama specijalne teorije
relativnosti.
n mioni su nestabilne čestice istog električnog
naboja kao i elektron, ali 207 puta veće mase
n vlastito vrijeme poluživota miona jeΔto=2,2 µs
(vrijeme izmjereno satom koji “nosi” mion, tj. u
sustavu u kojem mion miruje)
4639 ,14 m = 16 ⋅ 10 −6 ( s ) ⋅ 0 ,99 ⋅ 3 ⋅ 108 ( m s )
n Za promatrača na Zemlji vrijeme poluživota miona
je γ Δto=16 µs . (brzina miona je 0.99 c)
n Mjerenja su u izvrsnom slaganju s predikcijama
teorije relativnosti.

32
Relativnost prostora-kontrakcija dužine
q Promatrač u vlaku koji se giba brzinom v mjeri Lo =
c Δt o
udaljenost od sebe do zrcala Z, tako da izmjeri 2
vrijeme koje je potrebno svjetlosti da prevali put v
od izvora do zrcala Z i natrag. Vrijeme koje izmjeri ¤ ¤ Z
promatrač je vlastito vrijeme, a udaljenost iznosi
Lo=cΔto/2. Lo je vlastita dužina jer je izmjerena od
promatrača koji se ne giba spram dužine.
q Promatrač na peronu vidi da se vlak giba, brzinom
v. On određuje udaljenost na isti način kao i
promatrač u vlaku, tako da izmjeri koliko vremena
protekne na njegovom satu dok svjetlost napravi
put od izvora do zrcala i natrag. Te iz izmjerenog L = cΔt
vremena Δt i iz poznavanja brzine svjetlosti i L L 2L 2
brzine vlaka nađe izraz koji određuje dužinu L. Δt = + = γ
c−v c+v c
q Dužina objekta je za γ-puta (γ≥1) manja ako se
objekt giba u odnosu na promatrača. cΔt cΔtoγ cΔto Lo
L= 2 = 2
= =
q Dužina objekta izmjerena u sustavu u kojem 2γ 2γ 2 γ γ
objekt miruje zove se vlastita dužina objekta, to je
najveća dužina.

33
 Motritelj dužine
vlastita dužina
q Opažač koji mjeri dužinu objekta koji se
relativno giba prema njemu izmjeri kraću
dužinu u smjeru gibanja, (lopta koja
odmiče od nas velikom brzinom će biti
slična palačinki).

v2
L( u gibanju) = L( na miru ) 1 − 2
c

34
Relativnost prostora i vremena
q Promatrači u relativnom gibanju imaju različite percepcije prostora i
vremena.
q Identični satovi koje nose dva promatrača u relativnom gibanju neće
izmjeriti jednako vrijeme koje je proteklo između dva događaja.
q Promatrači u relativnom gibanju koji jednakim metrom mjere neku duljinu
neće izmjeriti istu vrijednost.
q Za putnika u avionu koji se giba brzinom usporedivom s brzinom svjetlosti
čini se da sat na aerodromu kuca sporije te da se pista skratila, dok se
onome iz kontrolnog tornja čini da se avion skratio te da sat u avionu
kuca sporije (usporeno)
q Tko zna, možda je ovakvo iskustvo prostora i vremena za neku naprednu
vanzemaljsku civilizaciju, čiji se transport odvija brzinom usporedivom s
brzinom svjetlosti, dio svakidašnjeg iskustva odnosno intuicije.

35
Nije sve relativno
q Nije sve relativno, brzina svjetlosti je ista za sve promatrače i
najveća moguća brzina, brzina svjetlosti je apsolutna kao
i zakoni fizike

q Apsolutnost brzine svjetlosti upućuje na povezanost

(miješanje) prostora i vremena. To proizlazi iz činjenice da se
dužine skraćuju za isti faktor za koje se intervali vremena
usporavaju. Drugim riječima njihov produkt se ne mijenja.
Dakle kad promatramo i prostor i vrijeme postoje svojstva
koja ne ovise o promatraču (apsolutnost prostor-
vremena).

36
Paradoks blizanaca
q U donjoj ilustraciji jedan brat blizanac napušta
Zemlju u raketu koja se giba brzinom 75 %
svjetlosti. Odlazi kao tek rođena beba a vraća se na
Zemlju u dobi od 37 godina te susreće svog brata u
dobi od 57 godina. Zašto ako je sve relativno?

q Dilatacija vremena je relativan efekt. Svaka osoba vidi

drugi osobu u gibanju, pa svaka osoba vidi da sat druge
osobe ide sporije (kao usporeni film). Te svaka osoba
legitimno tvrdi da sat duge osobe ide sporije. Razlog zašto
blizanac u raketi ostaje mlađi je iskustvo kojem nije bio
podvrgnut brat blizanac. Da se vrati na Zemlju, on mora
usporiti, okrenuti se te ubrzati, to je iskustvo kojem nije
bio izložen brat na Zemlji i to uzrokuje razliku u njihovoj
dobi.

37
Lorentzove transformacije
q Postulat specijalne teorije relativnosti da je brzina svjetlosti ista u svim
inercijalnim sustavima (za sve promatrače u relativnom gibanju) se iskazuje ovim
jednadžbama
x 2 + y 2 + z 2 = c 2t 2 x ʹ2 + y ʹ2 + z ʹ2 = c 2 t ʹ2
q Transformacije, tj. veze između prostornih i vremenskih intervala između dva
sustava koji su u relativnom gibanju konstantnom brzinom v po pravcu, a
osiguravaju da su gornje dvije jednadžbe ispunjene dane su jednadžbama koje
zovemo Lorentzove transformacije.
v
x ʹ = γ ( x − vt ) yʹ = y z = zʹ tʹ = γ ( t − 2
x)
c
v
x = γ ( x ʹ + vt ) y = yʹ zʹ = z t = γ ( tʹ + 2
x)
c
q Veza između prostornih i vremenskih intervala u dva sustava

Δx = γ ( Δx ʹ + vΔt ʹ ) Δx ʹ = γ ( Δx − vΔt )
Δt = γ ( Δt ʹ + vΔx ʹ / c 2 ) Δt ʹ = γ ( Δt − vΔx / c 2 )
38
Lorentzove transformacije
q Lorentzove tarnsfomacije sadržavaju u sebi relativnost prostor i vremena:
n Relativnost istovremenosti: U sustavu S’ vremenski interval između dva
događaja je Δt’=0, tj. događaji su istovremeni, a sustavu S vremenski
interval između ta dva događaja prema Loretzovim transformacijam nije
jednak nuli tj. događaji nisu istovremeni:
vΔx ʹ
Δt = γ ( 0 + vΔx ʹ / c 2 ) = γ
c2
n Dilatacija vremena: Dva događaja su se zbila na istom mjestu u S’ sustavu
(Δx’=0; Δt’= Δto) , u sustavu S vrijeme koje protekne između ta dva događaja
je: Δt=γΔto

n Relativističko slaganje brzina :

u−v uʹ + v u - brzina čestice u S sustavu
uʹ = u=
v v u’ - brzina čestice u S’ sustvu
1− 2 u 1+ 2 u v - relativna brzina sustava S i S’
c c

39
Posljedice Lorentzovih transformacija
q Istovremenost:
vΔxʹ Za dva istovremena događaja u S’ vΔxʹ
Δt = γ (Δt ʹ + ) Δt = γ 2
c2 vremenski interval u S iznosi c

q Dilatacija vremena:
Događaji na istom mjestu u S’

Δxʹ = 0; Δt ʹ = Δt0 Δt = γΔt0

q Kontrakcija duljine:
Podsjetimo se: Δxʹ = γ (Δx − vΔt )
Tijelo (npr. šipka) miruje u S’: Δxʹ = L0
Šipka se giba u S. Da bi je mogli izmjeriti, nužno je Δt = 0. A uzmimo: Δx = L

Iz svega ovog slijedi: L = L0 / γ

40
Slaganje brzina
q Iz Loretnzovih transformacija za infinitezimalni pomak i
vrijeme:

41
Relativistička količina gibanja
q U klasičnoj fizici veličina p = ∑ mije
ui očuvana.
q Promatrajući relativističke sudare čestica u sustavima S i S’
n npr. obje čestice imaju isti iznos, a suprotni smjer brzine u y smjeru
q Dolazimo do zaključka da ova gornja veličina nije očuvana
n Niti u sustavu S ni S’
q Stoga ćemo definirati relativističku količinu gibanja p, sa svojstvima
n p je očuvana u sudarima,
n p se približava vrijednosti mu, kako se u/c približava nuli

q Definicija relativističke količine gibanja za objekt mase m koji se giba

brzinom u s obzirom na inercijalni sustav S
mu
p= = γmu
2
u
1−
c2
42
Relativistička energija
q Zakon očuvanja energije je jedan od osnovnih zakona prirode
n Koji je ekvivalentan tvrdnji da su svi fizikalni zakoni invarijantni na vremenske transformacije
q Da bi zadržali ovaj zakon i pri relativističkim brzinama, potrebno je definirati relativističku
ukupnu energiju, uz uvjete:
n Ukupna energije (E) zatvorenog sustava je očuvana,
n E će se približavati klasičnoj vrijednosti kako se u/c približava nuli.
q Do izraza za relativističku energiju dolazimo na sljedeći način: dp d (γmu)
F= =
n Iz drugog Newtonovog zakona i izraza za relativističku količinu gibanja slijedi: dt dt
n Kao i u klasičnoj mehanici, kinetičku energiju Ek definiramo kao rad izvršen silom da bi česticu mase m
ubrzali iz stanja mirovanja do brzine u u u
d (γmu )
u
Ek = ∫ Fdx = ∫ dx = ∫ ud (γmu )
u =0 0
dt 0
n Rješivši ovaj integral dobije se:
u u −3 2
⎛ u2 ⎞ ⎛ 1 ⎞
Ek = ∫ ud (γmu ) = ∫ m⎜⎜1 − 2 ⎟⎟ udu = mc ⎜2
− 1⎟ = γmc 2 − mc 2
0 0 ⎝ c ⎠ ⎜ 1 − u2 c2 ⎟
⎝ ⎠
n Energija mirovanja: Ukupna energija:

2 2 2 mc 2
E0 = mc E = Ek + mc = γmc =
1 − u2 c2
43
Relativistička dinamika
!
! mv !
p= = γmv
q Relativistička količina gibanja: v2
1−
c2

q Relativistička kinetička energija: mo c 2

Ek = − mo c 2 = γmo c 2 − mo c 2 = mc 2 − mo c 2
v2
1−
c2

q Energija mirovanja: Eo = mo c 2

q Ukupna energija: E = p 2 c 2 + mo2 c 4

q Kad se masa tijela promijeni za Δm ukupna mu se energija promijeni za:

ΔE = Δmc 2
44
Energijski ekvivalent nekoliko objekata
Objekt masa (kg) energijski ekvivalent
Elektron 9,11×10-31 8,19×10-14 J
Proton 1,67×10-27 1,50×10-10 J
Jezgra urana 3,95×10-25 3,55×10-8 J
Čestica prašine 1×10-13 1×104 J
Kovanica (10 lipa) 3.1×10-3 2,8×1014 J

45
Pretvaranje mase u energiju

q Nuklearni reaktor pretvara masu u energiju

q Sunce, kao i druge zvijezde, su
u fisijskim reakcijama, u kojima se velike pogonjene fuzijskim reakcijama, u
jezgre (npr. uran ili plutonij) raspadaju u kojima se male jezgre (npr. vodika)
manje dijelove. Na slici je prikazana ujedinjuju u teže jezgre (npr. helija).
nuklearna elektrana Tri milje u Premda se ovaj proces koristi i u
Pennsylvaniji; touch-screen za upravljanje hidrogenskoj bombi, još se uvijek nije
je u prednjem dijelu slike. uspjelo iskoristiti ga za praktični izvor
energije na Zemlji.

46
Primjer
q Sunce zrači energiju snagom od 3,92×1026 W. Izračunajte odgovarajuće
smanjenje mase Sunca u sekundi zbog zračenja.

q Rezultat: 4,36 ×109 kg.

q Svake sekunde Sunce izgubi 4,36 milijuna tona mase! Masa Sunca je
m๏ = 2 × 1030 Kg i ako bi Sunce nastavilo sjati istim intenzitetom imalo bi mase za oko 1,6
× 1013 godina. Ova procjena je potpuno nerealna, jer će već za 4-5 milijardi godina Sunce
uglavnom “sagorjeti” vodik u središtu, promjeniti intenzitet emisije i postati crveni div!
47
 Materija i antimaterija
q Posebno zanimljivi aspekt ekvivalentnosti mase i energije je postojanje
antimaterije.
q Za svaku poznatu elementarnu česticu postoji odgovarajuća čestica antimaterije
(antičestica), koja ima istu masu, a suprotni naboj.
n Npr. elektron ima masu me=9,11×10-31 kg i naboj –e = -1,60 ×10-19 C; antielektron ima
masu 9,11×10-31 kg, a naboj +1,60 ×10-19 C
n Budući antielektron ima pozitivno naboj, često ga zovemo pozitron.
q Antimaterija se često stvara u ubrzivačima čestica (akceleratorima).
n Čak je moguće stvoriti i anti-atome, atome stvorene potpuno od antičestica.
n Zanimljiva mogućnost je postojanje čitavih cijelih galaksija sastavljenih od antimaterije.
q Materija i antimaterija imaju zanimljivo ponašanje kad se susretnu – anihiliraju
jedno drugo (tj. ponište se i pretvore u čistu energiju).
q Primjer: anihilacija elektrona i pozitrona

Elektroni pozitron anihiliraju kada dođu u kontakt.

Kao rezultat emitiraju se dvije visokoenergijske
gama zraka (fotoni). Masa upadnih čestica
pretvorila se u energiju gama zraka.
48
 Materija i antimaterija - primjena
q Anihilacija elektrona i pozitrona je osnova za
tehniku dijagnosticiranja bolesti, koja se zove
Position-Emission Tomography (PET), koja se često
koristi za studiranje bioloških procesa u mozgu,
srcu i drugim organima.
q U tipičnom PET pregledu mozga, u pacijenta se
ubrizga glukoza (primarni izvor energije za
aktivnost mozga), koja sadrži radioaktivne
označivače (engl. tracers). Ovi označivači emitiraju
pozitrone, koji odmah naiđu na elektron u mozgu i
anihiliraju se. Rezultirajuća gama zraka izađe kroz
pacijentovu lubanju i registrira se u PET skeneru,
koji ih pretvoru u sliku koja prikazuje razinu
glokoznog metabolizma u mogu.
q Stoga, premda djeluje iznenađujuće, ova moćna
dijagnostička tehnika zasniva se na efektu
anihilacije materije i antimaterije u mozgu
pacijenta.

49