Professional Documents
Culture Documents
Buharijeva Zbirka Hadisa 1 (IB)
Buharijeva Zbirka Hadisa 1 (IB)
~ Jl!Wl [I!!Jt1
SAHIHU-L-BUHARI
Buharijeva zbirka hadisa
Naslov originala: Lektura i korektura:
..,s.;~l e:'"' dr. Senahid Halilović
Naslov prijevoda: Samija Halilović
SAHIHU-L-BUHARI Redakcija:
Buharijeva zbirka hadisa mr. Muhamed Mehanović
Autor: mr. Senad Ćeman
Muhammed b. Ismail el-Buhari mr. Abd ulmedžid Šemsudin
Prijevod: Teufik Mešić
v
Hasan Skapur D tp:
Redaktora: Teufik Mešić
dr. Šukrija Ramić Dizajn korice:
dr. Enes Ljevaković Sead Bećović
mr. Muhamed Mehanović Štampa:
mr. Elvedin Huseinbašić Amos Graf, Sarajevo
Izdavač: Visoki saudijski komitet za pomoć BiH Za štampariju:
Tiraž: 6.000 Fahrudin Korjenić
Cl P · Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine. Sarajevo
28-725-4/·5
al-BUHARI. Muhammad ibn Ismail
Buharijeva zbirka hadisa = Sahihu·l·Buhari
l Muhammed b. Ismail EI-Buhari:
(prijevod Hasan Škapur i grupa p revodilaca).
· Sarajevo: Visoki saudijski komitet. 2008. · 4 sv.: 24cm
Izv. stv. nasi. na arap. jeziku. • Tekst na bos. i arap. jeziku
ISBN 978-9958-880·32·2
COBISS.BH-ID 16982278
SAHIHU-L-BUHARI
Buharijeva zbirka hadisa
Autor:
Muhammed b. Ismail el-Buhari
•
Prvo cjelovito izdanje
l.
Ovaj naslov odnosi se, u suštini, na zbirku hadisa, a hadisi su, u najkraćem, izreke
posljednjeg poslanika Muhammeda, neka je s njim Allahov blagoslov i spas. U širem
smislu, ovaj termin označava sve ono što je Poslanik govorio, radio ili prešutno odobrio.
Zapisivanje hadisa započelo j e još za života Poslanika, neka je s njim Allahov
blagoslov i spas, ali je ono bilo pojed i načno i nesi stemati čno. Kasnije je hadis zapisivao
zajedno s decizijama (fetvama) ashaba i tabi'ina.
Krajem drugog stoljeća po H idžri nastaju djela u kojima se hadis izdvaja od fetvi
ashaba i tabi'ina. Prva takva djela bili su Musnedi, a kasnije su nastale i mnoge druge
vrste hadiskih zbirki. Sakupljači hadisa upotrebljavali su određene metode i programe
i postavljali određene uvjete prilikom sastavljanja svojih zbirki, u zavisnosti od ciljeva
koj e su imali.
Cilj autora knjige o kojoj govorimo bio je da u svoju knjigu uvrsti hadise iz svih
oblasti vjere, pa je svojoj zbirci dao naziv Džami '. Džami ' je, dakle, svaka hadiska
zbirka koja u sebi sadrži had ise iz svih ogranaka vjere, kao što su: akaid, ' ibadat, ahkam,
mu' amelat, propisi vezani zajelo i piće i dr. S obzirom da ova zbirka u sebi sadrži samo
hadise koji su vjerodostojni (sahih), ovo djelo je poznato i pod nazivom Sahih.
Buharijev Sahih j e prva zbirka sastavljena isključivo od vjerodostojnih hadisa.
Buharija nije nijedan hadis zapisao u ovo dj elo dok ga ne bi temelj ito izučio, konsultovao
sve poznate učenjake svoga vremena, a potom se okupao i klanjao dva rekata.
Ovo djelo je podijeljeno na veće dijelove ili kitabe (ar. kutub). Najpoznatija j e
ona podjela po kojoj ovo dj elo sadrži 97 knjiga (ku.tub) . Prva knjiga govori o početku
obj ave Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, druga o imanu, treća o nauci,
četvrta o čistoći i tako redom. Posljednja knj iga govori o tevhidu. Sve knjige podijelio
je na poglavlja, kojih po nekima ukupno ima 3730, a po drugima 3450.
Buharija, za razliku od drugih učenjaka, nije imao namjeru da samo tematski
sabere hadise sa senedom. On uz hadise želi ukazati na njihov smisao i sadržaj, da iz
nj ih izvuče pravna rj ešenja. Zbog toga on formuliše poglavlja u dj elu u vidu pitanja
ili šerijatskopravnih odgovora ili pak tako da samim naslovom iznosi smisao hadisa
sadržan ih u njemu. Prvo poglavlje svog Sahiba on npr. naslovljava u vidu pitanja:
Poglavlje kako je izgledao početak objave Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, a onda citira hadise u kojima je dat odgovor na to pitanje.
XII
Buharija je pri izboru ha disa bio veoma kritičan. Naročito je njegova kritičnost došla
do izražaja kada su bile u pitanju tzv. mu'an'an predaje, a one su u terminologiji hadiskih
učenjaka slabe predaje. On nije prihvatio nijedan ovakav hadis, bez obzira što su svi
prenosioci pouzdani, precizni i dosljedni u prenošenju, dok nije ustanovio da je svaki
prenosi lac vremenski dočekao svog prethodnika i s njim se sreo i od njega hadis izravno
čuo. Neki učenjaci i hadiski teoretičari su iz samog naziva Buharijeva Sahiha zaključili
da je on, pored spomenutih uvjeta, pri sastavljanju svog djela postavio još četiri uvjeta:
- da u djelo želi sabrati hadise koji se odnose na cjelokupnu islamsku tematiku,
- da u djelo želi sabrati isključivo vjerodostojne hadise,
- da želi sabrati hadise sa spojenim senedom i
- da želi napisati sažetu zbirku vjerodostojnih hadisa.
I o broju hadisa koje sadrži Buharijev Sahih postoje različiti stavovi, ali je
danas najpoznatija numeracija koju j e uradio Muhamed Fuad Abdulbaki; prema toj
numeraciji broj hadisa j e 7563.
Sredinom 1997. god. Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini,
na čelu sa šejhom Nasirom Es-Seidom, direktorom Regionalnog ureda VSK-a,
i Selmanom El-Ubejdom, direktorom Odjela za prevođenje i štampu, okupio je u
svom uredu u Sarajevu jednu dvanaestočlanu grupu među kojima je bilo istaknutih
alima, ali i nekih koji su tek bili stupili na tmoviti put nauke.
Na tom sastanku dogovoreno je da se krene s prevođenjem dijela Buharijevog
Sahiha koji nije bio preveden, te je usaglašena dinamika tog velikog i odgovornog
posla. Pored prijevoda hadisa, svaki prevodilac je zadužen da napiše i kraći komentar
hadisa, ili dijela hadisa ondje gdje bude smatrao da je neophodno.
Spomenuto je da se pri komentarisanju hadisa prevodioci mogu služiti lbn-
Hadžerovim Fethul-Barijem ili Ajnijevim Umdetul-Karijem, pa su se zbog opće
prihvaćenosti Fethul-Barija, a i zato što su ga posjedovali u ličnim bibliotekama,
uglavnom svi koristili tim komentarom.
v
XIll
Osim ovoga, dogovoreno je da se prevode i senedi hadisa, da se njihov stil pokuša
v
ujednačiti s onim koji su već slijedili Skapur i Makić u prevedenom dijelu, te da se vlastita
imena prenosilaca pišu bez određenog člana, radi lakšeg izgovara u bosanskom j eziku.
Dvanaestočlana grupa prevodilaca podijeljena je u četiri tročlane grupe, a svaka
od njih dobila je zadatak da prevede, a nakon toga i da zajedno recenzira, po jedan
tom, jer se tada mislilo da Sahih bude štampan u osam tomova: četiri koja su već
postojala i četiri novoprevedena. Kasnije se odustalo od ideje da Sahih sadrži osam
tomova i on evo- hvala Allahu- izlazi u četiri toma.
l. Hasan ef. Skapur, preveo jedan kompletan tom i više od polovine drugog toma,
2. muftija Hasan Makić, preveo ostatak drugog toma. U kupan broj hadisa u prva
dva toma iznosi 4548.
v
3. dr. Muharem Stulanović,
XIV
y
xv
Sav preostali posao sravnavanja i prijeloma teksta, arapskog i bosanskog,
korekture i tehničkog uređenja bio jena plećima male redakcijske ekipe: mr. Muhameda
' y
Muhamed Mehanov i ć
XVI
IMAM BUHARI I NJEGOV SAHIH'
Zbir brojčane vrijednosti slova izraza "sidk" - iskrenost, iznosi 194. godinu po
Hidžri, a "hamid"- dostojan hvale, 62 . godinu njegova života.
U svom šesnaestogodišnjem naučnom radu na polju hadiske nauke sakupio je
600.000 hadisa i na koncu odlučio da od toga broja izdvoji jednu zbirku od samo
vjerodostojnih hadisa. Tako je napisao svoje čuveno djelo "El-Džami'us-sahihu" -
"Zbirka vjerodostoj nih hadisa", kod nas poznata pod imenom "Buharija".
Hadisi su izjave, rad i prešutna odobrenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, zapamćena i vjerno prenesena kasnijim generacijama zahvaljujući njegovim
časnim drugovima. Pamćenje događaja i evociranje uspomena na svoje pretke,
održavanje i njegovanje kontinuiteta među generacijama i epohama j este izvanredna
1 Predgovor Hasana ef. Škapura prvom tomu Buharijevog Sahiha, s tim što je unekoliko skraćen .
XVII
odlika i ponos Arapa. Na velikom fondu pamćenja prošlosti osvježeni idejama islama,
Arapi su gradili svoju nekada veleslavnu historiju, samopouzdanje u sebe i svoj narod
i dobivali pobjede.
U prvim danima Objave Alejhisselam je zabranio pisanje hadisa želeći što bolje
zaštititi sigurnost kur'anskog teksta, a kasnije je to dozvolio pa su ih pismeniji ashabi
bilježili . Važnije hadise pisali su Ebu-Bekr i Alija, a posebne bilježnice imali su: Hemmam
b. Jahja, Ebu-Hurejra, Enes b. Malik, Abdullah b. Amr el-As, Abdullah b. Mubarek i
drugi. Mnoge Alejhisselamove pismene instrukcije i naredbe ustupane ashabima i
lakonski stilizovane poslanice stranim vladarima, do danas su tekstualno sačuvane.
Važnost hadisa naglašena je Kur'anom:
Reci (Muhammede): "Ako vi volite Boga, slijedite mene, pa će vas Bog voljeti i
oprostiti vam vaše grijehe ! Bog oprašta i milostiv je."
Reci (Muhammede): "Budite pokorni Bogu i Poslaniku! Ako se okrenu (od
upute), pa Bog zaista ne vol i nevjernike." (Ali Imran: 3l-32.)
"Pokoravajte se Bogu i Poslaniku da bi vam bila ukazana milost!" (Ali Imran: 132.)
"O vjernici! Pokoravajte se Bogu! I pokoravajte se Poslaniku i vašim
zapovjednicima! Ako se u nečemu raziđete, izložite to Bogu i Poslaniku, ako vjerujete
Boga i Sudnji dan. To j e najbolje i najljepše tumačenje. " (En-Nisa: 59.)
"Ko se pokori Bogu i Poslaniku, bit će s onim kojima je Bog dao veliku blagodat: s
(Božijim) poslanicima, pravednicima, borcima poginulim (za vjeru) i dobrim ljudima.
To su divni drugovi! To je blagodat od Boga. Bog dovoljno zna (ko zaslužuje Njegovu
nagradu)." (En-Nisa: 69-70.)
"Tako mi tvoga Gospodara, oni neće biti pravi vjernici, dok te ne uzmu da im sudiš
u onom što je sporno među njima, i potom ne osjete nikakvo negodovanje u svojim
dušama prema onom što si presudio i dok se potpuno (tebi) ne predaju." (En-N isa: 65.)
"Ne zovite Poslanika (kad j e) među vama kao što doziva te j edan drugog! Bog zna
one koji se izvlače od vas krišom. Neka budu oprezni oni koji se suprotstavljaju Njegovoj
zapovijedi da ih ne stigne iskušenje ili da ih ne stigne bolna kazna." (En-Nur: 63.)
"O vjernici, bojte se Boga i govorite istinitu riječ, da bi vam popravio vaše
poslove i oprostio vam vaše grijehe. A ko bude slušao Boga i Njegova Poslanika, on
je postigao veliki spas." (El-Ahzab: 70-71.)
"Vi zaista imate u Božijem Poslaniku lijep uzor, onaj koji se nada Bogu i Sudnjem
danu i koji mnogo spominje Boga." (EI-Ahzab: 21.)
X VIli
U smislu gornjih ajeta zabilježeni su i brojni hadisi. Alejhisselam na svom
Oprosnom hadžu, između ostalog, rekao je:
-Satana j e izgubio nadu da bude obožavan na Zemlji, ali će biti zadovoljan da mu
se pokoravate makar u neznatnim poslovima, pa ga se čuvajte!
Ostavio sam vam ono čega ćete se držati p a da nikada ne zalutate: Božiju Knjigu,
riječ i praksu Njegova Vjerovjesnika.
Istovjetnost badisa, bilo tekstualno ili sadržajno, prikupljenih u raznim krajevima
raznih vremena najbolje govori o njihovoj vjerodostojnosti. Klasifikacija i kodifikacija
hadisa savjesno je obavljena u prva tri stoljeća po Hidžri i o njima treba govoriti s
osobitim pijetetom. Imam Malik na obična vjerska pitanja odgovaraše svijetu odmah,
a ako je morao citirati hadis, zamolio bi stranku da ga očeka dok se okupa. Tada bi se
još namirisao, obukao najljepše odijelo i onda izlagao hadis.
Kur'an j e ustavni zakonik islamskog svijeta općih principa, propisa i naredbi,
a badis njegova nadopuna i neophodno objašnjenje.
Buharija j e mudžtehid, hafiz hadisa i priznati kapacitet od svih islamskih
učenjaka, a njegov Sahih proglašen je za najvrednije djelo poslije Kur'ana. Kao što se
danas na pobožnim skupovima i uz ramazan u džamijama javno uči Kur'an, tako se to
činilo s Buharijinim Sahihom u nekim džamijama Kaira i Zubejdije u doba vladavine
Memalika (1250-1517) god. i u Istanbulu u danima moći i slave turske imperije.
Zbirka je po sadržaju pravno-teološke tematike sastavljena u 97 dijelova
(kitaba) i 3.730 poglavlja koja sadrže hadise o vjerovanju, nauci, obredoslovlju,
međusobnom poslovanju ljudi, bračnim i porodičnim odnosima, naslj ednom pravu,
o Muhammedovom vojevanju, objašnjavanju pojedinih tekstova Kur'ana i brojne
propise o javnom i privatnom životu muslimana.
Ideju o sastavljaf\iu ovog neobično popularnog djela dao je, po riječima Bubarije,
Jshak Rabuvijet koji je okupljenim muhaddisima oko sebe rekao:
"Da hoće neko od vas sastaviti jednu zbirku izjava Božijeg Poslanika! "
"To mi je leglo na srce i ja sam"- kaže Buharija - "otpočeo s radom."
Sakupio sam 600.000 hadisa. Pored kritički proučenog svakog hadisa u ovu
knjigu nisam stavio nijednog, a da se nisam prethodno okupao, klanjao dva rekata
fakultativnog namaza i zamolio Boga da me nadahne o vjerodostojnosti konkretnog
hadisa. Zabilježene hadise prikupio sam od 1.000 i više učenih ljudi i nema nijednog
hadisa bez poimenično navedenog niza ljudi koji su mi ga prenijeli.
Buharija j e postavio temelje hadiskoj nauci i pokazao put naučnog obrađivanj a ove
grane islamske nauke. Njegovim tragom krenuo j e kasnije Muslim ibnu Hadždžadž
en-Nejsaburi i ostavio iza sebe zbirku hadisa pod imenom "Sahihul-Muslim".
XIX
Poslije su nastali suneni: Ebu-Abdullah Muhamed ibni Madže el-Kazvini, u kojima
su od zaborava sačuvani hadisi koji zbog stroge opreznosti i oštrijeg kriterija ili
nedostupnosti nisu uvršteni u zbirke Buharije i Muslima.
Prema mišljenju lbni-Hadžera u Buharijinom Sahihu ima 7.397 hadisa s
poimenično navedenim nizom ljudi koji su hadise prenijeli i 1.685 hadisa s djelomično
prividnim prekidima toga niza. Prema tome u Buhariji je uvršteno sveukupno 9.082
hadisa među kojima ima 2.761 neponovljen hadis.
Neki muhaddisi drže da Buharija sadrži 4.000 neponovljenih hadisa i 3.275 koji
su u ponekim poglavljima unekoliko sadržajno isti, ali tekstualno ipak različiti. To
su djelomično ponovljeni hadisi koji se međusobno nadopunjuju i pravilno shvataju
samo u kontekstu niza hadisa iste tematike, kao što u Kur'anu ima ponovljenih ajeta
koji se logično uklapaju u ostale tekstove; ili u pjesmi refreni koji još potenciraju
smisao i ljepotu ritma i ne može se reći da su suvišni i nepotrebni.
Ebun-Fadl ibni Tahir rekao je: "Buharija je usvajao hadise u kojima su se
tekstualno slagali svi njihovi pouzdani prenosioci od Vjerovjesnika pa do njega, ne
manjkajući nijedan od njih.
xx
islamologije, i zmeđu kojih su osobito vrijedna pažnje: "Et-Tenkih" Bedruddina
Muhameda b. Behadira, koji je umro 1392. godine: "Umdetul-kari fi šerhil-Buhari"
štampan u Kairu 1891. i u Istanbulu 1909. godine u devet velikih svezaka. Autor
ovog neprocjenjivog djela Bedruddin Muhamed b. Ahmed el-Ajni, umro je 1451.
godine, a pobornik je učenja imama Ebu-Hanife pa je pri komentarisanju hadisa
davao prednost stavovima učenjaka njegova pravca ne odbacujući mišljenja ni
ostalih predstavnika ortodoksnih islamskih škola. P isac je pored vrijednih filoloških
napomena izn io važnije monografske podatke prenosilaca hadisa, a iza teksta skoro
svakog hadisa izložio pravna rješenja i zaključke učenjaka hanetijske i ostalih škola.
Ovo je koliko hadisko toliko i islamsko pravno djelo koje ukazuje na svestrano
naučno proučavanje hadisa i slobodnije interpretiranje izvora islamskog prava uz
osobito poštivanje međusobno suprotnih gledišta.
Komentar Ahmeda b. Muhameda b. Ebu-Bekra el-Kastalanija (umro 1417.
godine) štampan je u Bulaku 1868-1878. i 1886-1887. godine; u Delhiju 1891. i
u Kairu 1907-1908. godine s dodatkom "Fethul-bari" od Zekerijjaa el-Ensarija
(umro 1520. godine).
Najkompletniji komentar na Buhariju smatra se "Fethul-bari fi šerhil-Buhari"
Ahmeda Alije b. Hadžera el-Askalanija, štampan u Kairu (Bulak) 1882. godine. Da
autor nije ništa napisao osim uvoda u ovaj komentar, bio bi vrijedan osobite pažnje.
Askalanijaje uvod komentara napisao 1411, komentar na Buhariju počeo pisati 1414,
a završio ga 1438. godine. Srce ovog velikog enciklopediste prestalo je kucati 1448.
godine, ostavivši iza sebe komentar na Buhariju u 13 svezaka, ne računajući gore
spomenuti uvodni svezak koji i danas čini posljednu riječ u hadiskoj nauci.
Brojni su veći ili manji "Izbori" hadisa pojedinih poglavlja Buharije s kraćim
komentarima. Među prvim autorima ovih radova istakao se Džemaluddin Ahmed b.
Omer el-Kurtubi (umro 1258. godine). Kasnije je Bedruddin Hasan b. Omer el-Halebi
(umro 1387. godine) napisao dosta vel iko djelo pod naslovom "Jršadus-sari vel-kari",
a Husejn b. Mubarek ez-Zubejcli (umro 1487. godine) ostavio "Et-Tedridžus-sarihi li
ehadisil-džaami'is-sahihi", štampano u Kairu 1928. godine u dva sveska.
Vrijednu zbirku izabranih 816 hadisa iz Buharije publikovao je 1937. godine
u Kairu Muhamed Mustafa Ammar pod naslovom "Dževahirul-Buhari", što znači
"Dragulji iz Buharije".
Prijevod na turski jezik 1646 ha disa izabranih iz pojedinih poglavlja Buharijinog
Sahiha sačinio je 1966. godine Konjali Mehmed Vehbi u četiri sveska. Pod naslovom
"Sahihi Buhari Tedridži sarihi muhtesari" izloženi su u arapskom sulus vokaliziranom
tekstu hadisi bez niza prenosi laca i poslije doslovnog prijevoda svakog hadisa dat je
kraći komentar.
XXl
Francuzi i Englezi sačinili su izvode iz Buharije na svoje jezike prije Drugog
svjetskog rata.
U prvim godinama austrougarske okupacije Buharijin Sahih usmeno j avno prevodi
na naš j ezik petkom u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu Mustafa Hilmi ef.
Omerović, prvi reisul-ulema Bosne i Hercegovine, a poslije njegove smrti predavanja
nastavlja novoizabrani reisul-ulema Mehmed Tevflk ef. Azapagić.
Prvi svjetski rat omeo je ovaj rad. Poslije izvjesne stabilizacije vjersko-prosvjetnog
života jugoslavenskih muslimana, prevođenje Buharijinog Sahiha činio je rječnikom
enciklopediste, a metodom učenog teologa i popularnog orijentaliste u kasnim jutarnjim
časovima svakog petka od 1926. do juna 1946. godine u učionici stare zgrade Gazi
Husrev-begove medrese, prvi muderris ove medrese, Ahmed ef. Burek. Kao dobar
orijentalista pri prevođenju hadisa obraćaše posebnu pažnju jezičkoj strani teksta, što
je brojnim slušaocima, a posebno učenicima Medrese, dosta koristilo.
Dio obredoslovlja Buharije preveo je u džamiji Ferhadij i u Banjoj Luci h. hafiz
Mustafa ef. N urkić u periodu 1924-1945. godine užem krugu vjerskih službenika. On
je kao muftija iz sadržaj a hadisa izvlačio maksimum ritualnih propisa.
Danas se čine napori da se nauka prezentira što širem krugu ljudi pa tako i
pojedine islamske discipline. Trajna opća vrijednost nauke je u pismenom izlaganju.
Staru metodu usmenog prevođenja klasičnih djela smjenjuju bilježenja na papir.
Tako je dugi niz godina Buhariju prevodio h. hafiz Fuad ef. Subašić i završio
sredinom 1972. godine.
Pisac ovih redova prevodi Buhariju od početka 1965. godine članovima Udruženja
ilmije Prijedora i okolice srijedom u poslijepodnevnim časovima u prostorijama
Odbora Islamske zajednice u Prijedoru. Prijeđeni dijelovi stavljani su na papir i kao
jedna zaokružena cjelina sređena je u nekoliko knjiga s potrebnim komentarom. Prva
od njih sada se predaje javnosti, a ostale će se štampati u polugodišnjim razmacima.
U interesu bolje stilizacije, poglavlja i senedi prevođeni su slobodnije
u indirektnom, tekstovi hadisa u direktnom govoru, a transkripcija arapskih imena
i izraza pisana je prema našim udomaćenim terminima.
XXII
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
o .. , -
POČETAK OBJAVE
ALEJHI VE SELLEM
i govor Uzvišenog Allaha: "Mi smo ti poslali
Objavu kao što s mo slali Nubu i ostalim vjerovje-
snicima iza njega." 1
1 Da lji prijevod kur'anskog te ksta je:" ... i. Mi smo objavili Ibrahimu, lsma'il.u, ls haku, Ja'kubu i (njegovim)
potomcima, Isau, Ejj ubu, J tmusu, Hamnu i Sulejmanu. A Davudu smo poslali Zebur. (Poslali smo) i
poslanike o kojima smo ti ranije priča! i. Allah je razgovarao s Musaom riječima. (Poslal i s rno) i poslan ike
koji pre nose radosne vijesti i opominju da ljudi ne bi imali prigovora Allahu poslije (dolaska) poslanika.
Allah je s ilan i mudar.
All ah svjedoči za ono što ti je obj avio. Onje objavio to sa Svojim znanjem.
I me leki svjedoče (to), a Allah ti je dosta kao svjedok.'' (En-N isa: 163- 166)
Povod objavi gornjih ajeta jeste zahtjev j evreja da im Muharnmed, sa ll allahu alejhi ve sell ern, prenese
cjelokupnu Objavu odj ednom, ako je vjerovjesnik, kao što j e to učinio Musa, alejhi selam. Allah, dželle
šanuhu, gornjim ajetima odgovara da je Muhammed, sallallahu alejh i ve sellcm, vjerovjesni k i da mu se
Objava šalje na isti način kao što su s.late i ranijim AHabovim poslanicima.
U ajetu je na prvom mjestu spomenuto Nuhovo pos lanstvo, prije koga su bili vj erovjesnic i Adem, Š it i Idris.
To je, vj erovatno, što se on smatra drugim ocem ljudi i da je čovj ečan stvo nastalo od njegova tri sina: Sama,
Hama i Jafesa, koji su sveopći potop preživj eli u lađi sa svojim suprugama i ocem Nuhom. Postoje miš ljenja
daje u lađi bilo osam osoba; deset muš kih ne računaj ući žene; sedamdeset dvije ili osamdeset osoba; i daje u
lađi bilo sedamdeset dvije, odnosno osamdeset osoba i da su svi pomrli osim Nuha, njegovih sinova i snaha.
Prema tome, N uh je prvi poslanik prvog naraštaja iza poznatog sveopćeg potopa.
3
SAHIHU-L-BUHARI POČETAK OBJAVE
1 U osnovnim principima vj ere (islama) svi su se vjerovjesnici slagali. Među te principe spada i to da se djela
ljudi cijene prema njihovim iskrenim namjerama.
lzraz "bin-n ijat'' znači iskrena namjera i odluka.
Povod gornjem had isu je slučaj nekog čovjeka koji je zaprosio ruku žene po imenu Ummi -Kajs. Ona mu je
ponudu odbila dok se on ne preseli u Međinu. Želeći s njom sklopiti brak, on se konačno preselio i njom
oženio.
Neki misle da se ovaj slučaj odnosi na sklapanje braka Urnmi-Sulcjme i Ensarijc Ebu-Talhc, koji ne bijaše
još primio is lam. Ova je žena odbila ponudu Ebu-Talhe rekavši: "Ti si nemuslirnan, aja muslimanka i vjera
mi ne dozvoljava da s tobom sklopim brak. Tek kada prcđeš na islam, vjenčat ćemo sc. Tvoje primanje
islama neka bude moj bračni dar (mehr). Drugo ti ništa neću tražiti."
Prema tome ov<~ se hadis ne odnosi samo na napuštanje Mek:ke i seljenje u Međinu nego i napuštanje
nevjerstva i nemoralnog društva pristupivši vjersko-moralnoj sredini pravednog društvenog uređenja s
ispovijedanjem islamskog učenja.
Tbnu-Bettal kaže da je u ovom had isu spomenuta žena jer Arapi u pred islamskom periodu nisu se ženili
osl obođenim robinjama, niti su udavali svoje kćerke osim za njima ravne ljude po porijeklu. Kada je došao,
islam je muslimane učinio jednakim u pogledu ženidbe i svi su muslimani međusobno bili ekvivalentni.
Zato su se mnogi ljudi preselili u Međinu kako bi se tamo oženili.
Jednom prilikom Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema Hidžre poslije oslobađanja
Mekke, ali irna džihad i iskreni nijet."
lbnu-Esir kaže da j e hidžra (selidba) dvovrsna:
- selidba za koju je Uzvišen i Allah obećao Džennet, a to je bilo onda kada su ljud i dolazili Allahovom
Poslani ku ostavljajući sav svoj imetak i ta vrsta hidžre je prestala s oslobođenjem Mekke;
- selidba beduina (u Međinu) i učestvovanje u bitkama zajedno s njima, s tim da ovi drugi nisu učinili
kao oni prvi i na ovu selidbu sc misli u Poslan ikovim, sallallahu alejhi vc scllem , riječima: "Neće prestati
hidžra sve dok ne prestane (mogućnost) tevbe."
Ahmed b. Han bel u svom "Musnedu" navodi da je Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, rekao: "Hidžru
čine dvije karakteristike: Jedna je ostavljanje loših djela a druga je preseljenje radi Allaha i Njegovog
Poslanika. Hidžra ne prestaje sve dok se tevba prima, a tevba će neprestano biti prihvatana sve dok se
Sunce ne pojavi sa zapada. Kada se ono pojavi, Allah će zapečatiti svako srce i ono što se u njemu nalazi i
obustavit će ljudska djela."
4
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
odgovori: "Ponekad mi dolazi poput zvonjenja
zvona. To mi je najteži način objave, i kada se
prekine, sve, ja bih potpuno upamtio ono što mi
je (Džibril) kazao. Ponekad mi se melek ukaže u
vidu čovjeka . On bi mi govorio, a ja pamtio šta mi
kaže."
Aiša, radijallahu anha, kaže: "Vidjela sam ga kako
mu stiže Objava jednog veoma hladnog dana, i kada
presta, čelo mu, uistinu, još kiptaše znojem."
2 lli bi, po drugom tumačenj u ove riječi, ispoljavao Ibrahimovu vj eru (hanefij e). (prim. ree.)
3 Preostala dva aj eta prve objave Ikre poglavlja u prijevodu glase: "Koji je naučio (čovjeka) peru. Naučio j e
čovjeka onome što nije znao."
5
SAHIHU-L-BUHARI POČETAK OBJAVE
Tada ga je Hatidža odvela svome amidžiću Vereki ._;.4-1 ~\_).;<..>Li ~J, •:.;,ll t.,?,;;.J fJ:W.I
' -
b. Nevfelu b. Esedu b. Abdi Uzza, čovjeku koj i je
još u predislamsko doba primio kršćanstvo.
Dobro je poznavao hebrejsko pismo i prepisivao
iz Evanđelja na hebrejski jezik, što j e Allah htio da
prepisuje. Bio je oronuli starac i već oslijepio.
- Amidžiću - rekla mu j e Hatidža - saslušaj nešto
od svoga bratića !
- Moj bratiću - reče mu Vereka - šta je to što si
vidio?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu
je ispričao slučaj koji je doživio (vidio).
- To je melek, koga je Allah slao Musau. Kamo
sreće - rekao mu je Vereka - da sam mlad i da
budem živ kada te bude izgonio tvoj narod.
- A zar će me oni izgoniti? - upitao je Allahov
Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem.
- Da - reče on - j er nikada niko nije donio sl i čno
tome što si ti donio, a da nije napadan. Ako '
doživim tvoje vrijeme (vjerovjesničko), pomoći ću ~x..;SJ~~G
.. . . ,. Cs.)}
...
~l~~ ;~ t;~
...................... ". ".
ti koliko god mognem. Nije mnogo prošlo poslije ..-:J. , .... , ,. ". ...... , _.., ... "' ...""
6
4. Ibnu-Šihab kaže:
-Saopćio mi je Ebu-Seleme b. Abdur-Rahman da
je Džabir b. Abdullah Ensarija, govoreći o prekidu
Obj ave, rekao:
- I Muhammed, sallallahu aJejhi ve sellem, u
svom izlaganju reče : "I dok sam još išao (iz pećine
Hira), čuo sam s neba jedan glas, podigoh pogled,
kad onaj isti melek koji mi je bio na Hirau, sjedi na
sjedištu (kursiju)' i zmeđu neba i zemlje. Uplašen
t.,.. ,. J>j~l_, 45
.. ~e·~~ ~ ~:; .. ~
od toga povratio sam se (kuć i) i rekao:
... _, ... .:...
/
,.
, " , ... , ,...,' , ...
"Pokrijte me ! Pokrijte me!" Kasnije je Uzvišeni Jt.;:; .41 Jj;lj .,;~j .,;~j ..;. w ..;. ~}
.
Allah objavio: "O pokriveni, ustani i opominji!",
pa do Njegovih riječi : "I griješenje ostavi! " Nakon
toga Objava je učestal.o i kontinuirano dolazila. 2
(U ovom predanju) Jahjaa slijedi Abdullah b.
Jusuf i Ebu-Salih a Hilal b. Red dad slijedi Akila b.
Halida prenoseći od Zuhrija. Junus i Ma'mer rekli
su: ("Tresli su se Muhammedovi) mišići (damari)
između ramena i vrata." 3
1 Kursije, kako kaže Zamahšeri, sve na čemu se sjedi i nije veće od onoga koliko zauzima onaj ko na njemu
sjedi. (prim. cec.)
2 Ostalih još pet ajeta druge objave E l-Muddessir poglavlja bila su: " ...,a svoga Gospodara veličaj , i svoje
odijelo drži čisto. Griješenje (kwnire) ostavi i ne prigovaraj (u dijeljenju milostinje) smatrajući je velikom,
i radi svog Gospodara budi strpljiv'"
3 Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave držao se vjerovanja Ibrah ima, alejhi selam, i ostalih
vjerovjesnika, jer su oni svi propovijedali tevhid - vjerovanje u Allahovu j ednotu. Poslije niza dcugih
duhovnih priprema Džibril mu na Hirau prenosi prvu Objavu 27., a neki misle 17. dana ramazana, u
ponedjeljak, kada je podvučena važnost znanja, pera i tevhida.
Džibri lovo grljenje i stiskanje Muharnrneda, sallallahu alejhi ve sellem, k sebi j este aluzija na tešku i
odgovornu dužnost koju treba ozbiljno prihvatiti i pokloniti joj veliku pažnju. Čini se daje to aluzija na tri
teška iskušenja Mubammeda, sallall ahu alejhi ve sellem, iza kojih slijedi pobj eda i konačni uspjeh. Prvo
iskušenje jeste trogodišnji bojkot i blokiranje svih muslimana u Mekki. Mekka nski idolopoklonici prekinuli
su s muslimanima sve trgovačke, bračne, porodične i prijateljske odnose i muslimani su umirali od gladi,
ali s u nepokolebljivo taj pritisak izdržali. Drugo iskušenje jesu broj ni napadi, fizičko mučenje pojedinih
muslimana i raznolika zastrašivanja, a treće progon muslimana iz Mekke.
Muham.medova, sall allahu alejhi vc sellem, uplašenost na Hirau objašnjava se, između ostalog, kako se on
pobojao da neće biti u stanju podnijeti teret Allahove objave i u cijelosti opravdati povjerenu mu dužnost;
da neće, možda izdržati napade i pritiske svojih neprijatelja, a postoji mogućnost da se uplašio i od veličine
lika Džibrila.
Za veoma uplašenu dušu Muhammedu, sallallahu al ej hi ve sellem, bio je potreban duži odmor. Zbog toga je,
kako to navodi Ajni, uslijedio trogodišnji prekid Objave, koji ga j e okrijepio, dao mu novu snagu polet i želju
za nastavljanjem najavljene Objave. Buti u svom djelu Fikhus-sire navodi mišljenje Bejhekija da je taj period
trajao šest mjeseci, dok Zurkan.i u djelu Šerhul-mevahib navodi da je taj period trajao četrdeset dana.
Šestomjesečni i istiniti snovi počeli su u rebiul -evvelu, a Objava u ramazanu.
U periodu prekida Objave, Džibri.l je imao kontakte s Muhammedom, sallal.lahu alejhi ve sellem, ali mu nije
ništa objavljivao, dok se nije psihološki osposobio za redovnu objavu. Prvih pet ajeta poglavlja "Ikre"jeste,
7
SAHIHU-L-BUHARI POČETAK OBJAVE
nJegovo CltanJe.
- Prikupio ga je u tvojim prsima i ti ćeš ga učiti
-protumačio je j e Ibnu-Abbas.
(A ajet: "I kada ti ga (Kur'an) čitamo (preko
Džibrila), tada i ti slijedi njegovo čitanje!", on
tumači: "Slušaj ga i šuti!")
(A za riječi: "Zatim, Mi smo ga dužni objasniti"
- kaže: "Zaista je Naša dužnost da ti omogućimo
da ga potom učiš . ")
Poslije ovoga, kada bi god Džibril došao,
Vjerovjesnik, saJiaUabu alej hi ve sellem, uč io bi
ga tačno onako kako ga j e citirao Džibril.
bez sumnj e, prva Objava, a poglavlj e "EI-Muddessir" druga, koja j e uslijedila tek poslije
. . spomenutog
prekida.
Kurejb je prenio: "U lbni-Abbasovoj bilježnici vidjeli smo ovaj redoslijed Objave: EI-Aiek (prvih pet
ajeta), El-Lejl, Nun, EI-Muzzemmil, EI-Muddessir, El-Leheb, Et-Tekvi r, EI-A' Ia, Ed-Duha, El-lnširah, El-
Asr, El-Adijat, El-Kevser, Et-Tekasur, El-Felek, En-Nas i još mnoga poglavlja (mekkanske Objave). U
Medi ni je objavljeno svega 28 poglavlja."
A iša, radij allahu anha, i brojni ashabi tvrde da je prvih pet ajeta EI-Alek poglavlja prva Objava, a zatim
prvih nekoliko ajeta poglavlja Nun. Kasnije su objavljena poglavlja EI-Muzzemmil, EI-Muddessir i Ed-
Duha, a potom ostatak sure El-Aiek.
lz sadržaja prve Objave razabire se da je potrebno prije učenja Kur'ana prouči ti bisroillu, da prestrašenu osobu
ne treba ispitivati dok se psihološki ne smiri, a neraspoloženom treba nastojati povratiti raspoloženj e.
8
v "" • ; " "" ' "' • : ,. ,., ' "' "'f:
6. PRICAO NAM JE Abdan i rekao, da mu je ~.;:,;>i Ju .&14 ~.;:,;>-1 J t; 014 8..~.-~ .1
'
saopćio Abdullah, njemu Junus prenoseći od
Zuhrija... I pričao nam je Bišr b. Muhammed i
rekao da mu je saopćio Abdullah, a njemu isto
saopćili Junus i Ma'mer prenoseći od Zuhrija, koji
. .. .
Je IZJaVIO:
- Obavijestio me j e Ubejdullah b. Abdullah
(prenoseći) od Ibni-Abbasa, koji je rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio
je najdarežljiviji čovjek, a bio bi najdarežljiviji u
mjesecu ramazanu, kada bi mu dolazio Džibril,
a dolazio mu je svake noći mjeseca ramazana i
s nj im zajedno uč i o Kur'an. Allahov Poslanik
bio je u činjenju dobra, darežljiviji od poslanog
(koristonosnog) vjetra." 1
1 Muhammedova, sallallahu alejhi vc sellem, darežljivost preporođavala je i oživljavala siromahe kao što
blagorodna ki.š a oživljava suhu obamrlu zemlju. Ramazan je najpopularniji mjesec muslimana, mjesec
duhovnog preporoda, mjesec prve objave Kur' ana, mjesec pos ta u kome je i noć Kadr.
9
SAHIHU-L-BUHARI POČETAK OBJAVE
- Pa kakav je bio ishod vaše borbe s njim? .....;liJIJ _;j ':.liJ ;;\S)J ;;~4 ~~\;J
... ... ... ... ...
-upitao je.
lO
-Borba između nas i njega je promjenljive sreće;
nekada pobijedi -rekao sam- on, a nekada mi.
- Šta vam naređuje? - pitao je.
- Govori - kazao sam: - Obožavajte Jedinog Allaha,
ne pridružujte Mu sudruga i napustite ono što vam
(o tome) govore vaši očevi ; naređuje nam namaz,
iskrenost, krjepost i održavanje rodbinskih veza.
Tada Herakle reče tumaču:
- Reci mu, (Ebu-Sufjanu): Pitao sam te za njegovo
porijeklo i ti si spomenuo da je on među vama
uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika,
oni se pojavljuju u najuglednijoj porodici svoga
naroda.
Pitao sam te da li je iko između vas prije njega
ovako govorio, a ti si izjavio, da nije. Kažem ti, da
je ikad iko prije njega tako nešto govorio, rekao
bih da je on čovjek koji se povodi za riječima
"' . .. .
recemm priJe nJega.
Dalje sam te pitao da lije neko od njegovih predaka
bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste - kažem
- neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on
čovjek koji traži vlast svoga oca.
Pitao sam jeste li ga sumnjiči l i za laž prije nego je
počeo govoriti ono što sada govori.
Odgovorio si: Ne. Pa držim podsigurno kada nije
lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga.
Potom sam te pitao da li ga slijedi ugledni svijet
ili s labi i siromašni. Ti si spomenuo da ga slijede
slabašni, a oni su (bili većinom) sljedbenici
poslanika.
Pitao sam još da li se njihov broj povećava ili
umanjuje, pa si spomenuo da se povećava. Takav
je s lučaj s vjerovanjem dok se ono ne upotpuni .
Dalje sam te pitao da li je iko iz nje konvertirao
mrzeći njegovu vjeru, nakon što ju je prihvatio.
Ti si odgovorio, da nije. Tako je vjerovanje kada
se njegova ljupkost pomiješa (i ovlada) srcima
(vjernika).
Pitao sam te da li krši riječ , a ti dade odgovor, da
ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše riječ.
ll
SAHIHU-L-BUHARI POČETAK OBJAVE
r; J!
... "' ... " . ". "., o ... _, ... .......
L Ovdje je upotrijebljena riječ erisijjin koja ima više značenja, a ono koje odabire lbn-Hadžer jeste
zemljoradnici. Njome se, međutim , misli na sve njegove podanike jer - kako on kaže - svako ko sije
u jeziku Arapa označava se terminom fell ah - zemljoradnik. Drugi, pak kažu, da su zemljoradnici bili
najbrojnija populacija u njegovom carstvu pa je upotrijebljena ova riječ . A pod tim da će on snositi grijehe
sljedbenika misli se na grij eh zbog toga što će ih voditi u zabludu. (prim. ree.)
12
bili (sa sastanka) odstranjeni. Rekao sam svojim
drugovima, kada smo već bili odstranjeni: "Ugled
ibnu Ebi-Kebšeta (Muhammeda), stvarno je
porastao, a p laši ga se, eto, i vladar Bizanta (sinova
žute rase)."
-Od tada sam, (rekao je Ebu-Sufjan), bio stalno u =-=- " ..
uvjerenju da će on (Muhammed) zaista pobijediti, f-;; ~Ji~ .JI .:.,.u; il:J I LS.J~ ,.Ji
.,. "' .... ::; , :$ .;,.
2 Ajn i prenosi stav imama Nevevija da se pod riječju ummet (narod) misli na narode toga doba dok Ibn-
Hadže r i Kasta lani. smatraju da je Herakle ovim mislio na Arape, to j est da će Muhammed, sallallahu alejhi
ve sell em, ovladati Arapima. (prim. ree.)
13
SAHIHU-L-BUHARI POČETAK OBJAVE
' '
prenijeli Salih b. Kejsan i Ma'mer. 2
1 Ovaj događaj aludira na to da je Herak.! e hti.o prihvatiti islam al i ga nije smio j avno ispoljiti kada je vidio da
velikani to ne prihvataj u. S druge strane, njegovo slanj e vojske na Tebuk i Mu'tu ukazuje na to da je ostao
u staroj vjeri. Ahmed bilježi da je on iz Tebuka pisao Poslanikt1, sa ll allahu alejhi ve sell em, da je primio
islam, a on odgovori: "Ne onje u svome kršćanstvu." A Allah najbolje zna. (prim. ree.)
2 Osim jasnog sadržaja Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, poslanice upućene Heraklu iz teksta se
razabi re:
- potreba umjerenosti u korespondenciji, upotreba dobrog stila, taktičnosti i izraza miroljubivosti u
smislu sadržaja ajeta: "Na put svoga Gospodara pozivaj lijepim mudrim savjetom!";
- novac na kome je utisnuto ime Allaha, dželle šanuhu, ili kraći tekst iz Kur' ana mogu koristiti i
nemuslimani u međusobnoj razmjeni dobara s muslimanima.
14
~~~l~~-----~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
(J. ltu..~
~
Ill .
~
dJliiJ
~
V JEROVANJE
VJEROVANJE
1 El-Feth: 4, puni prijevod glasi: "On je onaj koji u srca vjernih ubacuje smirenost, da bi uvećali vjerovanje
uz svoje vjerovanje. Allahu pripadaju nebeske i zema ljske vojske. Allah j e svezoan i mudro upravlja."
Predstavnici ortodoksnih islamskih škola smatraju da se vjerovanje (iman) može povećati, a i smanj iti. Neki
apologetičari smatraju da je vj erovanje nepromjen lj ivo, drugi - da se ono može samo povećati, dok neki
tvrde obratno.
Ibnu-Abbas je izjavio: " Iman se povećavao postepenim objavljivanjem Muhammedu, sallallahu alejhi vc
sell em, vjerskih propisa kao: namaza, posta, zekata, hadža, džihada i nj ihov im ustrajnim vršenjem.
2 El-Kehf: 12- 13, cio prijevod glas i: "Mi ćemo ti istinito ispričati nj ih ovu vijest.
Oni su bili mladići koj i su vjerovali u svoga Gospodara i M i smo im uvećali upućenje. Mi smo njihova
srca učvrstili (strplj ivošću) kada su stali (pred rimskog cara Duklj anina) i rekli: 'Naš Gospodar j e Gospodar
nebesa i zemlje. Mi se nećemo nikome moliti osim Njemu, jer bi time izrekli veliku laž i nepravdu.'"
3 Merjem: 76, prijevod u cj elini bio bi: "All ah će uvećati upućenje (vjerovanje) onima koji su na Pravom
putu. A trajno dobra djela (namaz, post i drugo) kod tvoga Gospodara bolja su po nagradi, a bolja su i po
svom rezultatu."
- nemusl imane na bojnom polju treba prije sukoba pozvati u islam, izmiriti se s njima i biti braća po vjeri.
Prije ove ponude borba se ne smije otpočinjali. Ova ponuda preporučlj iva j e i onda kada su neprijatelju
poznati propisi islama;
- društvenim poslovima rukovode sposobni, ugledni i kod naroda popularni lj udi;
- knjigu u koj oj j e napisan jedan ili više kraćih aj eta može prihvaćati mus liman bez abdesta pa i
nemusliman·,
- žena s menstruacijom i osoba koj a je ejakulirala, a nije se okupala ne može učiti Kur 'an, pa makar to bilo
i manje od jednog ajeta. Ovakve osobe prihvaćaju Mushaf samo kada je u omotu.
- razvijati dobre društveno-pol itičke i druge obostrano korisne odnose s ncislamskim narodima, spada u
17
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
18
6~UL<it~
. .
5 Ha lifa Omer b. Abdul -Aziz iz dinastije Emevija (Benu-Umejje) (99-1 01. g. po Hidžri), a Buhari je izgleda
razumio da j e on namjeravao svojim pismom upozoriti Adijja da se vjerovanje čovjeka povećava ili
smanj uje u skladu s vršenjem raznostepenih vjerskih dužnosti. Onaj ko vrši farz dužnosti, ima dobar iman;
ali onaj ko vrši farzove, sunnetc ili još i rnustehabe irna još bolje, jače i savršenije vjerovanje.
6 Mu'az b. Džebel je poznati ashab. Primio je islam kada je imao osamnaest godina. Učestvovao je u davanju
prisege na Akabi, kao i na Bedru i ostalim pohodima uz Muhammeda, sa llallahu alejhi ve sellem . Ovom
svojom izjavom on nije mislio na vjerovanje u osnovi, već je mislio na povećanje imana koje se postiže
spominjanjem (zi krom) Uzvišenog Allaha. (prim. ree.)
19
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
Omera, radij allahu anhumama, koji je rekao: J .; "' "' ... "'
~ 41 J.,:.) JL; Jli ~ 4 1d') :;J- J.l
'
-
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, '
, ~ "' "' ... "' .... " "'
izjavio je: "Islam je sagrađen na pet (principa): .&1':ll ~l ':/ 01 .;~ ~ ~ r~ )11:;.
. . "..
"
.
... "' " "' _,
očitovanju (s vjerovanj em) da nema drugog Boga
;
up
:11 J_;,_> 1~ .:>i.J
"
poslanik, obavlj anju namaza, davanju zekata, "' ,. ......
. 0w,;.) i .;.P.J 6!-I.J
vršenju hadža i pošćenju ramazana." '
20
6~UL<it~
. .
. '
POSTUPCI KOJI SPADAJU (;.)~~~_;~i
. . . y~
U VJEROVANJE (IMAN)
i riječi Uzvišenog:
"Nije dobročinstvo (savršeno vjerovanje) da
svoja lica okrećete prema istoku ili zapadu, nego
je savršeno vjerovanje (dobročinstvo) ko vj eruje
u Allaha, Sudnji dan, meleke, Knjigu (Kur'an) i
A • J• / ,;
vjerovjesnike, koji dijele imetak koji im je drag ~ YJ '-'·
<.1. ~ SL.:l.l: <.S"' 2JI' '• :11 r..SJ ~ .:.;_
• J <J';.r- . l&-
rodbini, siročadi , bijednicima, putniku (bez
"'
J
, "' - (J
nevolji, bolesti i u borbi. To su oni koji su iskreni &..ill ..!l!!"' J i v-"i:;ll 0::>-" J "'.l~lJ •... t.: \;ll J.
.... .. .
(u vjerovanju) i to su oni koji su bogobojazni."' ... .. ' , ,.".,.
~~~~~).uji:; ( s_,~u,:.; .!i:J).J lj:i..P
/
1 El-Bekare poglavlje, 177. Prvi stepen vj erovanja jeste vj erovanje u Allahovu objavu- Kur'an, a viši
savršeniji stepen postiže se praktičnim dužnostima navedenim u gornjem ajetu. Prva kibla muslimana je
Bejml-makdis u Jerusalemu. Kada se Muhammed, sa ll allahu alejhi ve sellem, s muslimanima počeo okretati
prema Ka'bi u Mekki, jevreji, koji se pri molitvi okreću zapadu i kršćani koji se okreću istoku, govori li su
da j e dobročinstvo i pravo vjerovanje kod onih koji se pri mo.litvi okreću onamo kuda se i oo i okreću. Gornj i
ajet pobija to mišljenje, ističući da se savršeno vjerovanje ne sastoj i isključivo u okretanju pri molitvi istoku
ili zapadu, a niti u samo forma lnom obavljanju molitvi, nego u iskrenom obavljanju čitavog niza dužnosti
istaknutih u gornjem ajetu.
Ebu-Zerr kaže da ga je jedan čovjek pitao o imamt, a on mu citirao samo gornji ajet. Spomenuti čovjek
j e primijetio, da ga nije pitao za dobročinstvo (birr), koj e se spominje u ajetu nego samo za savršeno
vjerovanje (iman), a Ebu-Zerr dodade:
- Tako je došao jedan čovjek Vjerovjesn iku, sallallahu alejhi vc sellem, kao što si ti došao meni i pitao
ga za iman kao što ti sada pitaš mene. On mu je prouči o kao što sam i j a sada tebi. Međutim, ni on se tim
odgovorom nije zadovoljio, baš kao ni ti. Onda mu je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. ) rekao:
"Priđi mi," i on mu je prišao te mu (Vjerovjesnik reče): "Pravi vjernik j e onaj koga raduje svako njegovo
učinjeno dobro djelo, i nada se da će za to biti nagrađen, a ako uradi zlo, to ga rastuži i boji se njegove
posljedice."
2 Cijeli prijevod sedam prvih ajeta poglavlja EI-Mu'minunna koje Buhari aludira, glasi:" ... koji su u svojoj
molitvi skrušeni, koji se okreću od besposlenih riječi, i oni koji obavljaju zekat i oni koji čuvaju svoje
spolne organe osim (u braku) sa svojim suprugama i s onim (robinjama) koje su u njihovoj vlasti. Pa oni
koj i traže mimo toga, oni su uistinu prestupnici."
21
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
pričali Su'be prenoseći od Abdullaha b. Ehu-Sefera ... ' ... ... ~ ' ~
v
i Ismail b. Ebu-Halid prenoseći od Sa'bija, (on) ..Ul> u.l J J;.--1;-l.J
,. _.. ...... ,.. ... _;.!li
... ".
u......l J ,..414:;.
... ".
od Abdullaha b. Amra, radij allahu anhu, (ovaj) od ' Jo; ,, .,. o" • '
' ~_.. ·.,. ~ •,.. \ '
t Gornjim hadisom traži se lijep i taktičan postupak s ljudima, činjenje dobra i primjena lijepe metode rada
kojom se postižu bratski odnosi i jedinstvo članova zajednice. Dobar musiiman ne čini zlo ni zborom oi
djelom, nego se prema datim mogućnostima zalaže za iskorjenjivanje zla i poroka.
22
6~UL<it~
. .
KO JE NAJBOLJI MUSLIMAN?
,. . ~ ~
2 Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, gornjom izjavom je skrenuo pažnju na potrebu humanosti,
drugarstva i druželjubivosti, na potrebu međusobnog kontakta i međuljudske saradnje u obostranom
interesu i pojedinca i zaj ednice, te da j e to sastavni dio islama.
23
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
v v
ZELJETI SVOME BRATU ONO STO SE
ŽELI SAMOM SEBI, SASTAVNI JE DIO
VJEROVANJA
prenoseći od A 'redža, a (on) od Ebu-H urejre, ~;.; \:;,i :; c/\11 J :~) ;t 8l;.
'
radij allahu anhu, da je Allahov Poslanik rekao: ~
'
.... /,..,
'
"-" '
JL; ~ ,41 J_;.J .:>i ~ 41 ~J
",
v .s.ill}
... .. ..
"Kunem se Onim u Cijoj ruci je moj život, nijedan od '
"" -: ". J-'; ... " ' "' o ... • ...
vas neće biti (potpuni) vjernik dok mu ja ne budem ~~ 0_,51 J;- rs-~r ~~ '1 ~f.: ~
draži od njegova roditelja i njegova djeteta." '
'
'
• o.UJJ o .UlJ (_,.. ..;J!
...... ,..
"..", ... ... ."
1 Enes, sin Ma likov, Ensari posluživao j e Muhammeda, sallallahu alej hi ve sellem, oko deset godina i od njega
prenio 2.286 hadisa, od kojih je Buhari odabrao i u svoju hadisku zbirku uvrstio 83, Muslim 91 , a ostali su
uvršteni u zbirke dmgih velikih muhaddisa.
Jednom prilikom nj egova majka zamol i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da blagoslovi Enesa i
Muhammed, sallall abu alejbi ve sellem, udovolji njenoj želj i rekavši: "Allahu, blagoslovi ga (podari mu
bereket) u imetku i djeci, podaj mu dug život i oprosti grijehe!" Dova je bila us lišena. Enes je imao u svom
vlasništvu jedan vrt, koji mu je davao godišnj e dva prinosa, a za svoga života pokopao je 98 članova svoj e
porodice. Zi vio j e više od stotinu godina i umro 93. godine po H idžri.
24
6~UL<it~
. .
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nijedan od vas ._,...l. II.J o.>J.J.J o.>JI.J Zr- ..;!! ~j 0_,51 ;;-
"" ""'" """""" ... ...
... .....,
.;
v;:--.
draži od njegova roditelja, njegova djeteta i cijelog '
svijeta." 2
• •
O SLASTI VJEROVANJA (;.)~~~ ~-y;. ...,..~
' '
2 Prvi muslimani voljeli su Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem, i islam više od svojih roditelja, svoga
imetka i svoje djece. Oni su sagorijeva! i od želje za islamom i dobrom islamske zajednice, žrtvujući sve
što su imali, pa i sami sebe. U snazi i sreći svoje zajednice vidjeli su i svoju sreću i jedva čeka li da za
dobro i uspjeh vjere polože čak i svoje živote. Tu bi se morali tražiti uzori, jer ukoliko princip i vj ere budu
dosljednije sprovođeni , utoliko je naša budućnost bolj a i sretn ija.
3 Prema Neveviju osjećaj slasti imana j este da musliman osjeća slast i zadovoljstvo u vršenju Allahovih
naredbi, da nepokolebljivo i odlučno snosi sve pot.eškoće i da mu vjera bude iznad svih ovozemnih interesa.
Ljubav prema Allahu i Allahovom Poslaniku je dio imana, pa čak i sam iman. Stvarnu ljubav ispoljavati
prema Allahu, Njegovom Poslaniku i drugim ljudima, a mržnju prema nevjerstvu i od njega se kloniti, može
samo čovjek čvrstog i savršenog vjerovanja, čovjek koji se saživio s vjerom, koja je prožela njegovu dušu
i čini mu životni ideal. Takva osoba će osjećati slast imana i uživati u obnavljanju Allahovih propisanih
dužnosti.
25
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
..... • J "
POGLAVLJE
.s;. ,
to mu je otkupljenje. Onaj ko nešto od toga prekrši 4 1~;..::.!; 1:~.;. ..!.tb ;_,.. ~~~./,)J o.)\...6
l ' '
i Allah mu to pokrije (na ovom svijetu), bit će u
1 Ensarije (pomagači) jesu stanovnici Medine, koj i su objeručke primili Muhammeda, sallallahu alejhi ve
scllem, i osta le muhadžire iz Mekke. Ensarije su za dobro i uspjeh is lama žrtvovali sebe, svoj imetak i
svoju porodicu i kao svijetli primjer i danas s luže kao u zor čitavom svij etu. Njih može mrziti samo ko ne ma
čvrstog i mana i poznavanja njihove požrtvovanosti.
2 Ovaj dio je preveden u skladu s Ajnijevim tumačenjem koji kaže da Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sell em,
riječi : la te iu bi buhtaninteflenmehu bejne ejdikum ve erdžulikum (doslovno: ne izmiš ljajte laži između nogu .i
ruku), znače: " Nemoj te od sebe vi izmišljati laži", a noge i ruke su metafom za biće. (prim. ree.)
26
6~UL<it~
. .
3 Ubade ibn Samit je tačno izložio slučaj drugog sastanka Muhammeda, sallallahu alejhi vc sell em, na Akabi,
kojem je bilo prisutno još 12 uglednih ličnosti iz Jesriba (Medine). On i su tada svi prim il i islam, pa je s
njima poslan u Medi nu Mus'ab ibn Umejr u svojstvu prvog vjeroučitelja.
Ubade b. Samit je ugledni cnsarija iz Hazredž plemena. Prisustvovao je prvom i drugom sastanku na Akabi,
učestvovao u bici na Bedru, u sklapanju ugovora s Meke l ijama na Hudejbiji i s udjelovao u mnogim vojnim
akcijama zajedno s Muhammedom, sa ll allahu alejhi vc sell em.
Bio je jedan od prvi b kadija Palestine. Omer, radijallabu anbu, poslao ga je u Siriju u svojstvu kadije i vjeroučitelja,
i nastanio se u Homsu. Kasnije se preselio u Palestinu i tamo umro. Pokopan je kod Bejtul-makdisa.
4 Gornjim hadisom ističe se da će doći dani iskušenja muslimana u kojima će dobri vjernici nalaziti svoj spas u
migriranju u sigurnije krajeve. Izbjegavanje društva ne odobrava se u danima reda, mira i zakonitosti. Ovo
naročito vrijedi za učene i ugledne Uude, koji svojim savjetima i radom mogu pozitivno djelovati i idejno
uzdizati ljude. Izoliranje i prelazak u pasivno posmatranje zbivanja u zajednici odobrava se samo u slučaju
kada je čovjek uvjeren da svojim radom ne može pozitivno djelovati na druš tvo nego bi time samo sebe
stavio u životnu opasnost.
Zbog političkih nereda u doba hilafeta Osmana, radijallahu anhu, neki su ashabi emigrirali iz Medine u
Siriju i druge sigurnij e kraj eve.
Hadisom se skreće pažnja na značaj stočarstva i na njegovo pozitivno djelovanje na fonniranju duhovno-
moralnih kvaliteta čovjeka.
27
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
} ;;/' {.J ,.
, .. ..
NAJZNANIJJ O ALLAHU" l O TOME DAJE ." ;
, -
.. .. ."..,.."" "" "" _,. "'
20. PRIĆAO NAM JE Muhamed b. Selam i kazao
",
o .,. "' .". ".,.",. • '- ,. ." } 0 r f;: / r "'~
kao ti! Allah je tebi oprostio minule grijehe, a i one ~ .a~ ;>-t ~.J 4~ ~ f..!Z ~ 1.!11 ~
'
kasnije.On bi se na to rasrdio toliko da mu se srdžba
primjećivaše na licu, a potom bi rekao: ''Ja sam među
vama najbogobojazniji i najznaniji o Allahu." 1
1 Jačina vjerskog uvjerenja ukazuje na jačinu spoznaje Allaha. Što god čovjek ima čvršće uvjerenje, on ima
jaču i višu s poznaju o Allahu, džcllc šanuh u. Zbog toga se u gornjem poglavlju naglašava da je Muhammed,
sallallahu alejhi vc sellem, po svemu najupućeniji o pitanju spoznaja Allaha Uzvišenog, a on je bez sumnje
bio i najjačeg vjerskog uvjerenja i poimanj a Allaha, dželle šanuhu.
Gornjim poglavljem alud ira se da je shvatanje i spoznaje Allaha, dželle šanuhu, sastavni dio islamskog
vjerovanja. Konkretni hadi s demantuje stav sekte keramija, da je iman samo očitovanje jezikom. Prema
mišljenju keramija, licemjerac je egzot.erički (po vanjštini) musliman i s njim se na ovom svijetu postupa
kao sa svakim muslimanom, dok samo u odnosu na zagrobni život, treba ga smatrati nemuslimanom.
Buharija ovim hadisom odbacuje stav keramija i ističe da je stvarno vjewvanje akt srca bez koga nema
potpunog vjerovanja (imana), i da se vjerovanje u čovjeku može povećati, odnosno umanjiti i oslabiti.
Vjernici su bili i bit će na raznolikim nivoima spoznaje Allaha, džellc šanuhu, dok je Muhammed, sallallahu
alej hi vc sell em, bio na najvišem stepenu te spoznaje. Vjersko uvjerenj e i čvrstina u vj eri može biti jača ili
slabija zavisno od stepena spoznaje Allaha, dželle šanuhu, i obavljanja Njegovih naredbi.
Iz had isa se može zaključiti:
- dobra djela uzdižu čovjeka na viši duhovno-moraln i stepen i čuvaju ga od mora lnog pada i raznolikih
poroka;
- umjereni vj erski obredi koji se konstantno obavljaju imaju osobitu vrijednost za mora lno uzdizanje
ljudi;
-ne treba sc oslanjati samo na svoja ranije učinjena dobra djela nego ih treba činiti tokom cijelog života;
-islam je vjera logičnih i za ljude korisnih propisa;
- želja ashaba za radom dobrih i Allahu, dželle šanubu, ugodnih, a za ljude korisnih djela.
28
6~UL<it~
. .
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ~_;;\;. ~.J ~ :) :; J., -jj Jli ~ :Jll
"Kod koga bude troJie, osietit
:J
će slast VJ. erovanJ· a: "" /
' ',, :, "' ..
·....' •
onaj kome od A Ila ba i Njegova Poslanika nema l.:, ,..;JJ . J _,_:J-_,: .&\ ...,·,1.5 ~.~:.;; ':'lc'::,
-; ..:._;.\ ..,, _ ·'ji
niko draži; onaj koji voli drugog čovjeka samo cY.-' ~ - l~~ ti~ l~ ..:..;.f ~ n ~r
zbog Uzvišenog Allaha i onaj koji prezire da se Jr tr-' .r:
povrati u nevjerstvo, pošto ga je Allah spasio,
} , -- ....-·.
n
·'· :
.. ... "
..:....&l~.i4.;L! ~_;s:.IIJ;~0i~~:;_;
·, · • •
. .
onako kao što IJrezire da bude bačen u vatru." ' ' , ' -· . ~ • --
.}:JI J A 01 :;..~lS
' ·-
:· " ,. ' "' ·"
GRADIRANJE VJERNIKA PREMA JL;,;.
,.
~l t.s9 Cl~
.. ~l J_.;,
~ ,.
j J_.;:,
,.
IS:; y~
•
NJIHOVIM DJELIMA
2 Sadržaj navedenog hadisa demantuje mišljenje sekte rnurdžija koji tvrde da grešnik neće dospjeti
29
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
. _.
STID JE SASTAVNI DIO VJEROVANJA <.:)~~~~ ;~l y~
' '
30
6~UL<it~
. .
-
rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi J ~ If/;;, - ; ; '· .:; . . . . . . -;_ J - - o ::
sve dok ne posvjedoče da nema Boga osim Allaha J_;._) l~ .Jlj .:Ul )11 ~~)l .Jil__,-4.~ ~ ~
i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu
klanjati namaz i davati zekat Kada budu to radili,
zaštitit će kod mene svoje živote i svoje imetke,
osim kada to pravo islama zahtijeva/ a njihov
(konačni) obračun pripada Allahu."7
pažnja da stid uzdiže čovjeka na viši moralni stepen, čuva ga od moralnog pada i čini opće-korisnim
društvenim bićem.
5 Ajet, u cijelosti preveden glasi: "Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte idolopoklonike gdje god ih nađete,
zarobljavajte ih, opsjedaj te ih i pravite im raznovrsne zasjede. Ako se pokaju i budu klanjali namaz i dava li
zekat, ostavite ih na miru,AIIahje zaista oprostiv i milostiv." (Et-Tevbe: 5)
Ovaj aj et objavljen je u vezi s idolopoklonicima Mekke i drugim arapskim plemenima koji su samovoljno
kršili mirovne ugovore sklopljene s muslimanima. Zbog tako j ednostranog kršenja zadane riječi, Allah j e
naredio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da i on odbaci te ugovore čim prođu sveti mjeseci: zul-
ka' de, zul-hidždže, muharem i redžeb u kojima nije bilo dozvoljeno ratovati.
6 Kao što su šerijatske kazne koje zahtijevaju da počini lac bude ubijen ili na drugačij i način kažnj en čim se
prolije njegova krv. (prim. ree.)
7 Nevevi kaže da se gornjim had isom može argumcntovati stav da je obaveza boriti se protiv onih koji
sprečavaju obavezu namaza i davanja zekata i drugih islamskih obaveza mimo njih, bilo to malo ili
mnogo.
31
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
UISTINU RAD"
y '<"~ .Jf y
Gospodara, sve ćemo ih pozvati na odgovornost za ' ' '
,.,. • "'"' " ,,.."."'
ono što su radili," grupa učenjaka je rekla: ("To jeste, ~~ J:i) JuJ .ill )1!4.\1 )l J
... - ,.. ,. .;
_ji:; (
,. J
0~
pozvat ćemo ih na odgovornost) za riječi: 'La ilahe
illellah' (Nema Boga osim Jedinog Allaha)." l rekao
je (Uzvišeni): "Za ovako nešto neka radiše rade." 1
v •
26. PRICAO NAM JE Ahmed b. J unus 1 Musa b.
Ismail i rekli da im je ispričao Ibrahim b. Sa·d,
njemu Ibn-Šihab prenoseći od Seida b. Musejj e ba,
on od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan:
-Koji je posao najvredniji?
- Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika
odgovorio je on.
-Zatim mu j e rečeno : "A šta potom?"
-Borba (džihad) na Allahovom putu- odgovorio je.
- Potom mu je opet rečeno: "A šta onda?"
- Kod Allaha prim ljen hadž - rekao je on. 2
1 U prethodnom poglavlju rečeno je da su ljudski poslovi sastavni dio vjerovanja, demantirajući time stav
murdžija, a u ovom se ističe, da je iman isto što i rad. Murdžije tvrde da osoba koja samo jezikom očituje
vjeru u Allaha, dželle šanuhu, ulazi u Džennet pa makar u sebi ne vjerovala u Allaha, džell e šanuhu, i
Njegovu objavu. Gornji ajet ovo mišljenje pobija i ističe da je iskreno vj erovanje uvjet za ulazak u Džennet
i da je rad od njega nedjelj iv. Aktivnost i rad čovjeka jeste sastavni dio imana i glagol ski izrazi u ajetima:
"ta'melune, ja'melune" (radite, rade), znače što i: "tu 'minune, ju'minune" (vjerujete, vjeruju).
2 To jest, obavljen pošteno stečenom imovinom iz pobožnosti i bez griješenja. Tz navedenog had isa može se
zaključiti:
-radom dobrih djela postiže se viši vjersko-mora lni stepen i viši položaji u Džennetu;
- pravi iman je srcem vjerovati, a jezikom očitovati postojanje Allaha, dželle šanuh u, vjerovanj e i očitovanje
da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, priznavati objavu Allaha, dželle šanuhu, i
postupati po njoj;
-poslije vjere u Allaha, dželle šanuhu, i Njegovu objavu dolazi borba (džihad) na Allahovom putlt, a zatim
iskren iz pobožnosti obavljen bez griješenja hadž.
Nema kontmdikcije i zmeđu sadržaja ovog i sadržaja ranijeg had isa, koga j e prenio !bnu-Mes'ud, u kome
se daje prednost pravovremeno obavljenom obligatnom namazu. U had isu koga je prenio Ebu-Musa data je
prednost muslimanu od čijeg su jezika i ruku mirni i pošteđeni muslimani, dok u drugim hadisima daje se
prednost nekim drugim aktivnostima.
32
6~UL<it~
. .
.4'
.".. ;$" • .;::; "'
A kada je islam stvarno vjerovanj e, onda j e to kao . ( f":}..;. YI ~ .j;.UI 0! ) ~.?~ ~ ~_;;
što stoji u govoru Uzvišenog: "(Prava) vjera kod ' '
Nabrajanje dobrih djela i davanje prednosti j ednim nad drugim može se uskl.adi.ti ako se imaju u vidu
raznoli ke prilike i okolnosti u kojim je Muhammcd, sallallahu alejhi vc sell em, davao konkretne izjave,
zatim osobe koj ima ih j e davao. Tako je Mubammed, sallallahu alejhi ve sellem,jednom prilikom rekao da
obavljanje hadža čovjeku, koji ga nije ran ije obavio, bolje je i vrednije od učestvovaoja u četrdeset vojnih
pohoda, a onome koji je već jednom obavio ovu dužnost, bolje je učestvovati u jednom vojnom pohodu,
nego da ode na hadž četrdeset puta.
3 EI-Hudžurat: 14, a ajet u cijelost.i preveden glasi: " ... a iman nije još unišao u vaša srca. A ako budete
pokorni Allahu i Njegovu Poslaniku, neće vam se tunanjiti ništa od vaši h djela. Zaista, Allah je oprostiv i
milostiv. Pravi vjernici su oni koji vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, a zatim ne sumnjaju i bore se na
Allahovom putu svojim imecima i svojim životima. To su oni iskreni (vjernici).
Povod objavi gomjeg ajeta bijaše dolazak nekoliko članova plemena Benu-Esed ibnu Huzejme Muhammedu,
sallallahu alejhi vc sellem, moleći ga za materijalnu pomoć u j ednoj sušnoj godini. Oni su prividno priznali
Allahovu jednom, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Njegova poslanika i do tada prispjelu
Objavu. Međutim, nisu u to čvrsto vjerovali. Svoj u privrženost islamu isticali su formalno da bi dobili veću
materijalnu pomoć.
Ajet demantuje stav sekte keramija i murdžija, koji tvrde da se vjerovanje sastoj i samo od očitovanja
jezikom i da ono može biti i bez stvarnog vjerovanja. Takvo mišljenje nije u skladu s kur'anskim učenjem
po kome j e srce osnov vj erovanja, a govorni organi samo sredstvo preko koj ih se vjerovanje manifestuje.
Stav spomenutih sekti odbacili su svi islamski učenjaci i jednoglasno izjavili da licemjeri nisu muslimani,
jer samo formalno manifestuju svoju pripadnost islamu.
4 Ali-Tmran: 85, a ajet u cijelosti glasi: "(Prava) vjera kod Allaha je samo islam i onaj ko traži osim islama
neku drugu vjeru, ona mu neće kod Allaha biti primljena."
33
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
1 Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dao je milostinju jednom čovjeku koji je tek prihvatio islam
želeći ga što bolje pridobi ti za islamsku zajednicu i odvojiti od idolopoklonstva, dok je čovjek za koga
je intervenisao Sa'd bio ranije prihvatio islam, pa na njegovo vjerovanje materijalna pomoć ne bi imala
nikakvog efekta. To je bio dobar musliman, čovjek čvrstog imana, pa iako nije dobio materijalnu pomoć,
ostao je dobar vjernik.
Iz hadisa može se zaključiti:
- dozvoljeno je zagovarati pravednu stvar kod rukovodilaca i nadležnih organa, uz iznošenje odgovarajućih
dokaza;
- dozvoljeno je zagovarati jednu stvar i po više puta, ako će to uroditi dobrim plodom, a neće prouzrokovati
smutnju, nered i protuzakonitost;
- sve se mora dobro provjeriti i ne smije se donositi kategoričan stav o nečemu za što se nije potpuno
sigurno da je tako;
-općedruštvenu imovinu rukovodi lac može trošiti u svrhe za koj e misli da je stvarno potrebno i korisno
po islamsku zajednicu;
-odbijenu intervenciju ne treba stTanka smatrati svojim neuspjehom i poniženjem;
- odbijeni zahtiev stranke treba poprati ti odgovarajućim obrazloženjem;
- formalno manifestovanje vjerski h propisa bez iskrenog vjerovanja nije punovažno;
-dozvoljeno je zaklinjanje na osnovu preovladavajućeg mišljenja (jemin i lagv). To je slučajna zakletva
kojom se čovjek kune, za nešto, misl eći da je to stvarno tako, a kasnijim provjeravanj em sazna nešto
drugačije.
34
6~UL<it~
. .
28. PRIČAO NAM JE Kutejbe, da je Lejs prenio .; ~;.!j- J..:u1 ćl;. J~;~::; 8l;. .r A
od Jezida b . Ebu-Habiba, (on) od Ebul-Hajra, a :, - -· - -
ovaj od A bdullaha b. Amra, da j e jedan čovjek .Si_,_;;..; fl~./ _,;;ll ':-li Y '-:- -·;:. ,}
, " "' "' ill ... ,..
NEZAHVALNOST SUPRUŽNJKU
I (TERMINOLOŠKI), A NE STVARNI
KUFR (KOn IZVODI IZ ISLAMA)
- Da li one niječu Allaha? - upitano je.2 }~l ,:;l:;;.! J!._:: -;j jJ 5G~I 5~J
~ ...
- One nij eču - rekao j e on - dobročinstvo (svoga) ' J.; .-."' _, ...
--",. ,.. " . , "
/
"' }
2 Oni su ovo pitali s obzirom da izraz kufr podrazumijeva više značenja. (prim. ree.)
35
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
1 Izraz "kufrun" znači pokriti. Od ovog korijena dolazi riječ "kafir" - zemljoradnik, jer on zemljom pokriva
zasijano sjeme; nevjernik jer pokriva istine vjere. "Kufrun" znači još griješiti, biti nezahvalan na učinj enom
dobročinstvu i poricati tude pravo.
Nevjerstvo biva:
- zbog fanatičnog čuvanja svog starog konzervativnog shvaćanja za koj e je u Kur' anu rečeno: "Oni su
okorjeli nevjernici i njima j e svejedno, da li ti nji h opominjao ili ne opominjao, oni neće vjerovati";
- zbog oholosti. Ovdj e spada nevjerstvo lbl.isa, zatim Bel'ama, Umejje b. Salta i njima sli čnih;
-zbog prkosa (inada). Razuman čovjek shvaća istine vjere, ali ih, iz svoje umišljenosti, odbija kao što je
činio Ebu-Talib;
-formalno neiskreno vjerovanje dolazi iz l ičnih interesa. To su činili dvoličnjaci u prvim danima širenja
islama. Oni su prividno iskazivali svoju privrženost islamu, a potajno radili protiv islama i islamske
zajednice.
Iz had isa se može zaklj uči ti još:
- zabranjeno je (haram) negirati tuđe pravo i biti nezahvalan na ukazanom daru. Nezahvalna osoba zaslužuje
paklenu vatru. Nezahvalnost supruge na dobru i pažnji svoga muža i nepriznavanje njegovih napora, spada,
kaže Nevevi, u velike grijehe. Ibni-Bettal gornjim hadisom dokazuje da će nezahvalna osoba bi ti kažnjena
i da zahvalnost dobrotvoru spada u vj ersko-moralnu dužnost daroprimca;
-domaćin, starješina porodice, ili vođa dužan je davati savjete svojim podanicima i, stalno ih podsticati
na pokornost;
-supruga je dužna priznavati prava svoga muža, a muž vršiti dosljedno svoje obaveze prema supruzi;
- onaj ko uči treba tražiti objašnjenje od učenjaka ako nije dobro razumio njegove riječi, a isto tako to treba
tražiti podanik od rukovodioca; (prim. ree.)
-postojanj e pakla i odgovornost ljudi za učinjena djela, ne smije sc negirati;
- griješenje ne dovodi vjernika u ateizam, ali mu slabi vjersko osj ećanje.
U tome se slažu svi učenjaci islamskog svijeta.
2 U prethodnom poglavlj u nezahvalnost na dobročinstvu kval ifikovana je kao veliki grijeh, a u ovom skreće
se pažnja na štetnost ispoljavanja predislamskih poroka, na potrebi likvidiranja oholosti i svih ostataka
štetnog shvaćanja prošlosti.
To su poroci idolopoklonstva i treba ih napustiti.
Po predanju od lbni-Abbasa povod objavi gornjeg aj eta j e dolazak Muhammedu, sallaHahu alejhi
ve sellem, Vahšija, ubojice Harnze, amidže Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem. Po dolasku
Muhammedu, sallallahu alej hi ve sellem, on je zamol io mi lost i zaštitu da bi čuo koje poglavlje iz Kur' ana.
36
6~UL<it~
. .
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazao mu j e da bi vol io da ga ne vidi u svojoj blizini, ali kada je
već tu, on mu daj e svoju zaštitu i mogućnost da čuje koji odlomak iz Kur'ana.
Vahši je, potom, izjavio: "Bio sam idolopoklonik, bespravno ubijao ljude i činio blud pa me interesuje hoće
li mi Allah primiti pokajanje?" U vezi s ovim Yahšijevirn interesovanjem objavljen j e ajet: "Onim koji se
mole samo Allahu, onim koji ne ubijaj u osobe koj e je A llah zabranio, izuzev opravdanog zakonskog puta,
i onima koji či ne dobra dj ela bi t će oprošteno..."
- Vidim tu neke uvj ete, samo j a nisam radio nikakva dobra za ljude korisna, a Allahu, dželle šanuhu,
ugodna djela - rekao je Vahši. "Podari mi svoju zaštint i mi lost da čuj em još štogod iz Kur 'ana!"
Potom j e došao ajet: "Allah , zaista, neće oprostiti idolopoklonstvo, ali oprostit će ostalo kome bude htio."
Tada j e Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao Vahšija i citirao mu gornj i ajet.
- Možda sam j a od onih kojima On neće oprostiti? Podari mi svoju zaštitu da čujem još štogod od Allahove
objave! -rekao j e Vahši.
Tad je objavljen ajet koji u prij evodu glasi: "O moji robovi, (ogrezli u grij ehe) ne gubite nadu u Allahovu
mr"l..ost ....l "
-Da, sada ne vidim više nikakvih uvjeta- reče Vahš i i primi islam.
Sadrž.aj aj eta demantuje stav sekte rafi'ija, ibadijja i nekih haridžija da će grešni vjernik ostati vječno u
Džehennemu. Ajet odbacuje takvo mišljenje ističući da će to biti samo idolopoklonici Džehennema.
3 Iz navedenog hadisa zaključuje se:
- da je zabranj eno grditi robove, podvrgavati ih torntri, kori ti, či n iti prigovor zbog porijekla nj ihovih
roditelja, a tako isto i poslužitelje i druge potči njene osobe. Islamski je imperativ ukazivati im pomoć,
blagost i prijaznost. Zabranjeno je koriti i ponižavati ljude zbog neke nj ihove tjelesne defektnosti ili neke
mahane njihovih roditelja, kao što je zabranjeno oboljenje i. samohvalisanje svojim vrl inama ili vrl inama
svoj ih roditelja. Lijep i human postupak treba imati naročito prema slabašnim i potčinjenim osobama.
Musliman je dužan imati samilost i prema životinjama i tovari ti im samo što mogu podnijeti. Grubost,
cinizam i tortura su poroci predislamskog vremena i treba ih se kloniti;
-slugu, radnika i potčinj enog treba hraniti istom vrstom hrane koju i sami jedemo i oblači ti ih odjećom
kakvu mi nosimo;
-obavezivati ljude i tovariti životinj e preko njihovih stvarnih mogućnosti i snošljivosti nije dozvoljeno;
- musli man je dužan angažovati se maksimalno u propagandi za rad dobrih, Allahu ugodnih, a za lj ude
korisnih djela.
37
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
t EI-Hudžurat: 9.
2 Kao povod objavi gornjeg ajeta navodi se hadis koji prenosi Enes b. Malik u kojem stoj i daje rečeno Mubammedu,
sallallahu alejhi vc sellem, da posjeti Abdullaha b. Ubejja. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio ga
je s još nekim drugovima, a on reče da ga Muhammedov magarac uznem imje svojim smradom . Neko od
Muhammedovih pratilaca uzviknu da Muhammedov, sallallahu alejhi vc sell em, magarac bolje miriše od njega.
Ovo je rasrdi lo jednog prisutnog Abdullahovog prijatelja i on se počeo s Muhammedovim, sallallalm alejhi vc
sellem, drugom svađati, a potom i tući šakama, obućom i granjem pa lmi.
Sadržaj ajeta ukazuje da griješenje ne izvodi vjernika iz islama, a niti je ono razlog da grješnik bude vječno u
Paklu, izuzev idolopoklonstva. U tekstu ajeta potencirana j e potreba punog angažovanja svakog muslimana
na mirenju zavađenih, suzbijanju terorističkih i subverzivn ih akcija za ljude i društvenu zajednicu.
38
6~UL<it~
. .
OBILJEŽJA LICEMJERNOGA
3 U ajetu spomenut izraz "zulum" ashabi su shvatili kao grijeh i sebi učinjeno nasilje. To je bilo pogrešno
shvatanje. Tako da je Allah, dželle šanuhu, u drugom ajem objasnio da se izrazom zulum misli na
idolopoklonstvo. Istina, konkretni izraz u drugim ajetima i hadisima može značiti grijeh, nekad veći,
a nekad ma nj i, pa i idolopoklonstvo koje vjernika izvodi iz islama.
39
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
v
1 Gornji had is ukazuje na štetne posljedice poroka. Covjek s uvriježenim zlim navikama blizu j e licemjeru za
koga islamski učenjaci tvrde da ne pripada islamskoj zajednici i da muje mjesto u paklenoj vatri.
Neki učenjaci smatraju da ovaj hadis upozorava na zle posljedice navedenih poroka, samo ako vjernik u
njima stalno živi i ako je nemzdvojiv od njih. U tom slučaju našao bi se u krugu licemjera i prestao biti
član islamskog društva. Ljudi odani navedenim poroeima upoređeni s u s dvoličnjacima, s obzirom na zle
poslj edice njihove aktivnosti, pa i.h se treba kloniti.
2 Nakon .izloženih poslova koji su sastavni dijelovi islamskog vjerovanja, donose se poglavlja u kojima su
izneseni neki poroci kao posljedica slabog morala, slabog vjerovanja i neiskrenog vršenja islamskih dužnosti.
U okviru ranije postavljene terne o vjerovanju, Buhari se vraća na neke pozitivne osobine vjernika,
kao: ibade t u noći Kadr, rad i zalaganje na Allahovom, dželle šanuhu, putu, pošćenje ramazana i slično,
upozoravajući da su to ogranci islamskog vjerovanja i sastavni dijelovi vjere.
Noć "Lejlei-kadr" dobila j e to ime zato što se u njoj donose odluke o svim zbivanjima, pojavama i promjenama
u svijetu; zbog njene velike vrijednosti kod Allaha, dželle šanuh u, a popularnosti kod muslimana, jer je u
njoj otpoče la objava Kur 'ana; što je svako pobožno djelo u njoj učinjeno kod Allaha mnogo vrednije nego
u drugim noćima i što ljudi vršeći u njoj ma kakvo dobro djelo, dobivaju kod Allaha, dželle šanuhu, veću
vrijednost i viši stepen nego kada to čine u drugom vremenu.
40
6~UL<it~
. .
• •
DŽIHAD (BORBA NA ALLAHOVOM PUTU) ,;)~~~~~~l
. . . y~
DIO JE VJEROVANJA
41
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
• •
DOBROVOLJNO KLANJANJE U TOKU (:)~~~ ~ .;~..) ~~ t~b; y~
RAMAZANSKIH NOĆI SASTAVNI JE DIO
'
VJEROVANJ A
v
37. PRICAO NAM JE Ismail, njemu Malik prenoseći
od lbnu-Šihaba, (on) od Humejda b. Abdur-
Rahmana, (a ovaj) od Ebu-Hurejre da je Allahov
Pos lanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio:
"Ko provede ramazan u ibadetu, vjerujući u Allaha
i računajući samo na Njegovu nagradu, oprostit će
mu se ranije učinjeni grijesi (prema Allahu)." 1
1 Ovaj hadis govori općenito o praštanju grij eha, ali poznati stav islamske uleme jeste da se to odnosi samo na
manje grijehe i prekršaje učinjene prema Allahu, dželle šanuhu. Povredu tuđeg prava Allah neće oprosti ti.
Za ovakve prekršaje treba tražiti oprost neposredno od oštećenog.
Nevevi izražava rezervu prema specificiranju značenja ovog hadisa, to jeste da se m isli samo na ma le
grijehe, i istovremeno kaže da su se učenjaci složili oko toga da se veliki grijesi brišu samo tevbom ili
šerijatskom kaznom. (prim. ree.)
"Ko provede ramazan u ibadetu...", neki kažu da se ovo odnosi na provođenje noći ramazana u ibadetu,
neki misle da se to odnosi na osobu koja klanja tera vih-namaz, a neki kažu i na svakog ko klanja ma kakvu
nafilu u ma koje doba dana ili noći za vrijeme ramazana, bilo kolektivno ili pojedinačno.
2 Gornji hadis aludira na pošćenje cijelog mjeseca ramazana. Bolesne osobe koje su imale želju posti ti,
al.i. zbog bolesti ili zbog opravdanih razloga mrse, spadaju među pomilovane. Ovakve su osobe identične
onima koje zbog slabosti klanjaju namaz sjedeći i imaju nagradu kao omu koji klanja stoj eći .
Izrazima "vjerujući u Allaha i računajući samo na Njegovu nagradu ..." aludira se na usku povezanost
vjerovanja s postom., jer pošćenje iz licemjerstva nij e punovažno.
42
6~UL<it~
. .
3 Doslovno je rečeno daje vjera lahkoća. Komentatori , međutim, daju prednost značenju da vjera u sebi ima
lahkoću, to j est da je lahka. (prim. ree.)
4 Logična veza između ovog i prethodnog poglavlja jeste ta što postoji olakšica koja se očituje u povlastici
posta ramazana o kojoj je bilo riječi u prethodnom poglavlju.
Naslovom se skreće pažnja na islam kao vjeru brojnih olakšica. Tako bolesnik umjesto stojeći može klanjati
sjedeći odnosno ležeći; u nedostatku vode za uzimanje abdesta ili kupanja, može se poslužiti tejemmurnom;
ko nije sposoban za uzimanje abdesta ili kupanje, može se poslužiti tejemmumom; ko nije sposoban za
putovanje na hadž, može poslati ispred sebe zamjenika; putnik uz ramazan može mrsi ti i napaštanje obaviti
kada se vrati kući, mrsiti može i bolesnik, a napaštanje obaviti kada ozdravi, dok oronuli starac umjesto
napaštanja daje otkup za svaki mršeni dan u iznosu sadakatul-fitra.
Možda se gornjim naslovom žele istaći povlastice u islamu nepoznate ranijim religijama u kojim se mo litva
mogla obavljati samo kolektivno u bogomoljama; vjersko čišćenje nije se moglo postići pomoću potiranja
zemljom; dio odjeće uprljane ljudskim izmetom nije se mogao oprati vodom, nego se morao odrezati i bacati, a
pokajanje je bilo punovažno samo izvršavanjem samoubistva. Od ovih i sličn ih poteškoća Allah, džcllc šanuhu,
oslobodio je musl imane, kako je to u Kur'anu rečeno: "All ah vam nije stavio u vjeru nikakvu poteškoću ... "
Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, izjava ukazuje da je od sv ih nebeskih objava Allahu, dželle
šanuhu, najmilij i islam, vjera lalkoće i snošljivosti, i da su All ahu najdraži pobožni umjereni poslovi koje
vjernik obavlja lahko, bez napora i teškoće.
5 El-gad vc je putovanje početkom dana pa sve do zevala, ili i zmeđu saba ha i zalaska sunca. Er-revba je vrijeme
između zevala (podne) i noći, dok pojam ed-duldže, po jednima, označava putovanje krajem noći, po drugima
označava cijelu noć, ali je spomenut samo dio noći j er je noćna aktivnost mnogo teža od dnevne. Spomenuta
vremena su, međutim, naj pogodnija vremena za putovanje, pa kao da se Poslanik, sa ll allahu al ej hi ve scllem,
obraća putniku da putuje u ovim vremenima j er će tako lakše moći ustrajati u ibadetu, nego kada bi putovao
i danju i noću bez prestanka. Ljepota ove metafore ogleda se u tome što j e dunj al uk prolazna kuća na putu ka
ahi retu, te da j e u ovim vremenima tijelo najodmomije i spremnije za ibadet. (prim. ree.)
Naveden im hadisom skreće se pažnja na potrebu umjerenosti u svemu, pa i molitvi. Fanatično
preopterećivanje ne donosi korist, nego može dovesti do iznemoglosti i iscrpljenosti, pa da čovjek u kasnije
dane nije sposoban vršiti ni najosnovnije vjerske dužnosti.
Hattabi kaže da konkretni hatlis naređuje umjerenost i neopterećivanje, j er je Uzvišeni Allah naredio ibadete
43
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
'
<> ""; e:
nekoliko ljudi. Kasnije je jedan čovjek od onih koji "' ~ "' .... , ~ r:
su klanjali s njim, izišao i prošao pored klanjača .:>Al)~-'~·_; ~l~~ .w UG, Y..
'
jedne džamije2 , dok su oni još bili (u namazu) na ' ~ "".. J '
• ~ "' """'
_p"..",.
~ 41 J_,..:.:;;.; 41.: ~~ Jw
<!..;, .lOJ ".,..
"' ' ;,t
,.,L.
ruku'u i uzviknuo: 'Kunem se Allabom, sada sam ".. • .,. ... o .- .,."" " ".a
klanjao zajedno s Allahovim Poslanikom, sallallahu l; ~_,'"'t:"'
~-tl ~\$"-
J ..;..:ji l'; • , t < l 'lJ.;
. . lJ'" ,.J; lc"' J J
o:;
" ... "' r
alej hi ve sellem, (okrenuti licem) prema Mekki.'
Tada su se i ovi odmah okrenuli prema Ka'bi kao
što su i oni ranije. 3 Jevreji i drugi sljedbenici Knjige
bili su oduševljeni što se u namazu on okretao
Bejtul-makdisu, a kada se licem okrenuo prema
Ka'bi, smatrali su to prezrenim."
44
6~UL<it~
. .
njegovu predaju da su neki ljudi pomrli, neki 1_,1.:.;J J~J... J Ji c:.>i fl. ;W;JI
; "'
J&..;~~~~~
;
4 Gornjim naslovom Buhari ističe daje obavljanje namaza sastavni dio islamskog vjerovanja, iako ono spada
u grupu fizi čkih vjecskih obreda. O prethodnom poglavlju ukazana je potreba traženja duševne kre posti i
Allahove, dželle šanuhu, milosti u obavljanju pet dnevnih namaza, a sada se naglašava da j e to sastavni i
nedjeljivi dio vjerovanja.
Muhammed, sallallahu alej hi ve sellem, stigao je u Medin u u ponedjeljak 12. rebiul-evvela u vrijeme jake
podnevne žege. Ibn-Abbas kaže da je Allahov Poslanik krenuo iz Me kke u ponedjeljak, a u Međinu stigao
opet u ponedjeljak. Prema tome, njegovo putovanje trajalo j e petnaest dana, zajedno sa ona tri dana koj a j e
proveo sa Ebu-Bekrom u pećini Sevr. Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, išao je zaobi laznim pravcem
prema mocskoj obali, koji je bio dosta duži od glavnog karavanskog puta, i stigao u naselje Kuba, udaljeno
tri milje od Medine, 8. rebrul-evvela, 13. godine po poslanstvu i boravio kod Benu-Amra b. Av fa četiri
dana: ponedjeljak, utorak, srijedu, i četvrtak. Tu je s mještanima podigao jedan mesdžid u čijoj je gradnji
i oo učestvovao. O petak je krenuo prema Medini i u mahali Benu-Seleme klanjao džuma-namaz. Posl ij e
podne prošao je kroz Medi nu, zadržavajući se pomalo pred kućama nekih Medinelija i pred kućama svojih
rođaka po majci, a potom odsjeo kod Ebu-Ejjuba E nsarija i ostao kod njega sedam mjeseci.
Nedale ko od Ebu-Ejjubove kuće dobio j e zemljište i zajedno sa muslimanima sagradio džamiju okrenuvši
mihrab prema Bejtul-makdisu. Uz džamiju je sagradio i prostorije za sebe i svoje ukućane.
Pošto je odsjeo kod Ebu-Ejjuba Ensarija, poslao j e u Mekku Zej d i Ebu-Rafi'a, svoje oslobođene robove i
oni su mu doveli kćerke Fati mu i Ummi-Kulsum i supm),'l.l Sevdu. Poslije 16 mjeseci Ka'ba je Allahovom,
džell e šanuh u, voljom, postala pravac okretanja u namazu, za čim je Mubarnrned, sallallabu alejhi ve sell em,
odavno žudio. Mihrab u svojoj džamiji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odmah je premjestio na
stranu prema Mekki, a na mjesto starog mi h raba izgradio vrata.
Dozvola za promjenu pravca okretanja prema Ka'bi došla je u mjesecu redžebu 2. godine po Hidžri kada j e
Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, bio na trećem reka tu ikindija-namaza u kome sc on odmah okrenuo
prema K.a'bi. Prvi namaz klanjao prema Ka'bi bio j e, dakle, ikindij a koj oj je prisustvovao i Ubbad b. Ne hik
(ili Ubbad b. Bišr). Pošto drugi muslimani nisu još bili saznali za ovu promjenu, oni su klanjali i dalje
okrećući se prema Bejtul-makdisu u Jerusalem u. To s u čini li stanovnici mahale Bcnu-Scleme, koji su se u
ikindijskom namazu :ladržali nešto duže, tako da ih je gore spomenuti Ub bad upozorio na potrebu okretanja
prema Mekki i oni su sc odmah, dok su još bili u namazu, okrenuli prema K.a'bi.
Ebu-Davud, u j ednom hadisu prenesenom po Bukejru b. Ešdždžu, navodi da je u momentu promjene kible
u Medini bilo devet džamija zajedno s Muhammedovom, sallallahu alejhi vc sellcm, i u svima sc klanja lo
i czan učio tek pošto bi sc čuo glas ezana Bilala Hebešije, rmyezina Muhammedove, sallallahu alejhi ve
sellem, džamije. Džamije toga vremena bile su: Benu-Seleme, poznate pod imenom Mesdžidul-kibletejn,
Benu-Zurejk, Benu-Affan, i džamija Eslem, odnosno plemena Džuhejn.
lz hadisa se može zaključiti :
- dozvoljeno je dcrogiranje ranijih propisa novim podcsnijim i o tome postoji konsenzus učenjaka;
- derogac ija je bila poznata i u ranijim oblicima od Adema, sallallahu al ej hi ve sellem, pa do Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem;
- hadis je argument i za derogiranje sunncta Kur'anom. l ovo većina učenjaka smatra dozvoljenim, dok se
-
od Safija o tome prenose dva stava. On ne dozvoljava niti derogiranje Kur'ana sunnetom, dok to većina
učenjaka dozvoljava. Fahrudin Razi kaže: "Imam Šafija i veći broj naših učenjaka i zah irija, a po jednoj
verziji i imam Ahmed, kategori čki ne dozvoljavaju derogiranje Kur'ana mutevatir hadisima." Međutim,
najveći broj učenjaka, imam Malik i Ebu-Hanife imaju potpuno suprotno mišljenje. Ovi posljednji u prilog
45
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
svoga stava o derogiranju sunneta Kur'anom navode da klanjanje prema Bejtul-makdisu nije propisano
Kur'anom, ali je pravac okretanja u namazu ipak izmijenjen u pravcu Ka' be aj etom: "Gdje god od sada
budete, okrećite vaša lica prema strani Ka'be ... !"
- Učenjaci šaftiskog pravca smatraju da se ovdje radi o derogaciji Kur'ana Kur'anom i da se taj ranij i
kur'anski propis sastojao u tome što se prepuštalo na volju klanjača da se okreće onamo kuda on sam
hoće i želi, kur'anskim aj etom: "Na koju se god stranu okrenete, tamo je lice vašeg Gospodara ...", koji je
derogiran kur' anskom naredbom o okretanju prema Ka'bi;
- hanefije smatraju da ran ija ustaljena praksa i propisi mogu biti izm ijenjeni i tvrdnjom jednog sigurnog i
pouzdanog li ca kao što je bio slučaj muslimana džamije Benu-Seleme u Med ini;
-primjena starog propisa je punovažna dok se ne sazna za nov i;
- klanjač punovažno sam odlučuje i prosuđuje o strani okretanja pri namazu. Ako klanjač u samom namazu
donese novu odluku o pravcu kible, okrenut će se na l\t stranu nastavljl~ući samo preostali dio namaza.
- klanjati namaz okrenut prema Ka'bi je jedan od namaskih uvjeta;
- namaz obavljen okrenut mimo Ka'bu ne treba naklanjavati, ako mu je već i vrijeme izašlo, jer to nisu
učinili ni stanovnici Kubaa, koji su klanjali prema starom pravcu Makdisa ikindiju, akšam i jaciju i tek
sutradan pred sabah-namaz, saznavši da im je K.a'ba postala pravac okretanja, okrenuli su se u pravcu
Mekke;
- dozvoljena je čežnja za novim propisima koji će biti za zajednicu korisni;
-visoki ugled Muharnrnedove ličnosti kod Allaha, dželle Šlmuhu, koji mu je udovoljio i ono što je on sam
dušom zaželio;
- briga i zalaganje muslimana na čuvanju i dosljednom primjenjivanju vjerskih propisa.
1 Misl i se na to da is lam bude dobar i lijep u uvjerenjima, ihlasu, tmutarnjem i vanjskom manifestiranju i da
čovjek u svojim djelima ima na umu blizinu svoga Gospodara i da ga On vidi. (prim. ree.)
46
6~UL<it~
. .
2 Ustrajno obavljanje namaza zajedno s ostalim vjerskim dužnostima čovjeka duhovno preporađa i u njemu
v
formira savršeno čvrsto vj erovanje, koj e ga uzdiže iznad materijalnih prohtjeva. Covjek odan islamu čini
dobroči nstvo na svakom koraku, a Allahu, džell e šanuh u, moli se kao da ga vid i.
Sadržaj navedenog had isa je u skladu s ajetom: "Ko uradi dobro djelo imat će deseterostruku nagradu, a ko
učini zlo, kaznit će se samo koliko je zaslužio.''
U ovom hadisu istaknuto je da nagrada za dobro može bi ti i sedam stotina puta veća . Precizirana nagrada
do deset, odnosno do sedam stotina puta za učinjeno dobro, ukaz uje na neograničenu Allahovu milost
prema vjernicima i na nagradu koja će biti mnogo veća od s tvarno učinjenog dobrog djela. Poneki islamski
učenjaci ove aj ete i hadise shvaćaju doslovno i drže da će ta nagrada stvarno i biti u navedenom omjeru, ali
postoje dru~:,ri ajeti i hadis i koj i ukazuju na to da nagrada može biti veća čak i od toga.
Iz had isa se zaključuje:
-nije ispravan stav haridžija i njihovih istomišljenika da griješenj e i.zvodi vjernika iz islama i da će grešnik
u Džehenncmu ostati vječno;
-Allah, dželle šanuhu, nije obavezan opraštati ljudima njihove prekršaj e. To j e samo Njegova dobra volja
i milost; koga hoće kazni t će, a kome hoće oprostit će;
- grešnik ne mora biti kažnj en za svoje grijehe pa makar umro i bez pokajanja, jer to ovisi o Allahovoj volji.
Mutezil ij e, međutim, tvrde obratno;
- pobija se mišljenj e onih koji negi raju mogućnost povećanja, odnosno umanj ivanja vj erovanja, koje se
održava u kvantitetima dobročinstava, koja se mogu međusobno kvanti tativno i kva litativno gradirati i biti
vrlo raznolika.
3 Riječ meh j e riječ neodobravanja i ovdje znači zabranu Ai ši da hvali spomenutu ženu, ili označava zabranu
dje la koja se ne mogu podnije ti. Neki kažu da je ova riječ skraćenica od dvij e riječi i to: ma i haza (šta j e
ovo), alije bitno da se njome izražava neodobravanje. (prim. ree.)
4 Gornje poglavlje j e logična veza sadržaja prethodnog poglavlja. Stvarna ljubav i osjećaj prema A llahu, dželle
šanuhu, očituju se u redovnom obavljanju namaza, ustrajnom radu dobrih djela i klonjenju od poroka.
Navedeni hadis skreće pažnju na vrijednost ustrajnog rada i potrebu umjerenosti, pa makar to bilo i u
namazu. Aiša je pohvalila Havlu iz Esed plemena, kako je najpobožnija žena Medine i. da cijele noći
provodi u pobožnosti, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dodao j e da je najbolji umjeren posao na
47
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
POVEĆAVANJE I UMANJIVANJE
VJEROVANJA
kome čovjek može ustrajati. Umjereno ustrajan rad j e ideal razumnih ljudi.
Iz bad isa se zaključuje:
- dozvoljeno je upotrebljavati riječi alegoričnog značenja, kao što je 1zraz: "Allahu neće dosaditi
nagrađivanje ...";
- dozvoljava zakleti se i ako to nije traženo. Ova zakletva ne smatra se pokuđenom ako se njom podstiče na
dobro i korisno dj elo, a odvraća od štetnih i zabranjenih poslova;
- upozorava se na veliku vrijednost vrline ustrajnosti u poslu i bodri na strplj ivost u svakoj ljudskoj
aktivnosti. Sitni i mali poslovi koji se vrše redovno i ustrajno vredniji su od veli kih povremenih poduhvata.
Svakodnevno obavljanje obligatnih namaza, ustrajno vršenje skromnih dobrih djela, može biti višestruko
većeg rezultata i vrednije od povremenih velikih dobrih djela. Redovno umjerena molitva Allahu je milija
od povremene dano-noćne moli tve;
-Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao je samo rad dobrih djela koja se mogu ustrajno
snositi. Prekornjeran rad čovj eka iscrpljuje i brzo prinudi na potpuno ili dj elomično napuštanj e posla, a
time i gubljenje konačne nagrade. Ima ajeta u kojima Allah, dželle šanuhu, kudi ljude koji se preopterete
kratkotrajnim radom dobrih djela, a potom ih postepcno napuštaju i konačno potpuno zanemare;
-provoditi cijele noći u molitvi, više j e pokuđeno nego pohvalno. Neki učenjaci kažu da tu nema štete, ako
to neć.e ometati pravovremeno klanjanje sabah-namaza.
1 U prethodnom poglavlju istaknuta je Allahova, dželle šanuhu, naklonost prema onim koji su ustrajni u
vršenju dobih djela, a u ovom upozorava se na uvećavanj e, odnosno, smanjivanje vjerskog uvj erenja.
48
6~UL<it~
. .
r.:
. . ')~...:)ll
~~
~<lc_.;,.)j
. . r-- ..
- Mi, zaista, znamo - rekao je Omer - i dan i mj esto
u kome je on sišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi
1~ ~l ~ ~~;L?~' 5~1J ~_;;il ~;
'
ve sellem, a to je u petak dok je stajao na Arefatu. 2
Nema sumnje da sc ustraj nim vršenjem dobrih i pobožnih djela vjerovanje jača i povećava, a u protivnom
slabi i smanjuje. Ovaj stav Buhari potkrepljuje sa navedena tTi ajeta. Prva dva ajeta izričito govore o
uvećavanju vjerovanja, a iz trećeg analognim zaključivanjem razumije se još i smanjivanje vjerovanja,
ukoliko se ne vrše dosljedno obligatne vjerske dužnosti.
U had isu upotrijebljen izraz "dobro" (hajr) treba shvatiti u smislu "vjerovanje" svega što je Muhammedu,
sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno, te očitovanje i praktično primjenjivanje vjerskih dužnosti. Neki
smatraju da se pod izrazom "dobro" podrazumijev<tiu "dobra, Allahu, dželle šanuhu, ugodna, a za ljude
korisna djela, koja su odraz čvrstog i dobrog vjerovanja."
lz had isa se zaključuje još:
- kompariranjem vjerovanja sa zrnima žitarica aludira se na stepene jakosti vjerovanja, na nJegovo
umanjivanje, odnosno povećanje;
-vjernik koji je griješio, dospjet će u Pakao i time biii kažnjen :.:a svoju neposlušnost Allahu, dželle šanuhu;
- musliman koji čini velike grijehe ne smatra se kafirom i neće vječno ostati u Vatri (prim. ree.);
- spoznaja srcem bez javnog očitovanja nije dovo ljna, a niti formalno očitovanje bez stvarnog ist.inskog
. .
UVJerenp.
2 Omerov, radijallahu anhu, odgovor jeste znak zalaganja na pamćenju i čuvanju Al lahove, džclle šanuhu,
riječi, mjesta i vremena objavljivanja i svega drugog što j e vezano za konkretni ajet pa i stanje i situacij u u
kojoj se Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, nalazio kada mu je on obj avljen.
En-Nevevi je za Omerovu, radija!lahu an hu, izjavu rekao: "To znači: 'Nismo izostavil i poštivanje tog dana
i mjesta. š to se tiče mjesta, ono je Arefat i on je glavnina hadža koj i je, opet, jedan od ruknova islama. A što
se tiče vremena, to je petak Oevmul-di wnu'a) i dan Arefata. To je dan u kojem su se spojila dva fadileta i
dvije počasti, a poznato j e naše poštivanj e svakog od to dvoje. Onda kada se to dvoje spoji, poštivanje biva
veće i mi smo taj dan uzeli kao blagdan te smo poštivali i mjesto toga dana. ' To sc dogodilo na Oprosnom
hadžu poslije čega je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, živio tri mjeseca." (prim. ree.)
Konkretni <ti et obj avljen je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, l O. godine po Hidžri na njegovom
oprosnom hodočašću 9. zul-hidždžeta, a to je jedan određen dan za skmšeno stajanje hodočasnika na
Arefatu, dan pripremanja programa proslave bajramske svečanosti u kojoj manifestovanje vjerskog osjećaja
doživljava svoj vrhunac. Hodočasnici zaneseni osjećanjem vjere žive u posebnom raspoloženju 3-4 dana,
a potom se međusobno opraštaju i kreću svojim zavičajima. Danom objavljivanja o upotpunjenosti propisa
islama, mobi lisane su sve aktivne snage muslimana u manifestovanju svoje privrženosti tim propisima.
49
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
*
_;L;, ..;..;.. .&1 J.?J J (Aj i )C. )'l .;.
; ""'
. '
- Da li sam obavezan još nešto osim toga? - upitao
je (čovjek).
- Ne - odgovorio je on - osim da čin i š
dobrovoljno.
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
spomenuo je, (prenosi Talha), i zekat.
- Da li sam dužan još nešto osim toga? - upitao je.
-Ne, osim ako hoćeš što dobrovoljno- odgovorio
1 El-Bejjine: 5. Jačina i stepen vjerovanja manifestuje se u kvantitetu aktivnosti dobrih djela vjernika. Zekat
je ogranak i sastavni dio islama i onaj ko ga dijeli ima jače i savršenije vjerovanje od onog koji ovu dužnost
zanemaruje. Citiranim aj etom B ubari potkrepljuje svoje mišljenje izneseno u nas lovu. Izraz "din", tj. "vjera"
znači vjeru islam, čij i su osnovni principi izložen i u Kur 'anu: "Prava vjera kod Allaha je samo islam."
U navedenom ajetu spomenuta su tri osnovna principa is.lama: iskreno vjerovanje u Allaha, koje je
temelj drugim aktivnostima vjernika; obavljanje namaza, koji je stup islama i davanje zekata kao temelja
materijalnog osiguranja zajednice. Urednim vršenjem ovih dužnosti manifesmje se ispravno i jače
vjerovanje muslimana.
50
6~UL<it~
. .
2 Prema tekstu navedenog had isa dijeljenje zekata spada u osnovne pri nei pe islama.
lz hadisa se zaključuje:
-namaz je teme lj islama;
- obavljanje pet namaza u toku dana i noći je prvostepena obligatna dužnost svakog punoljetnog zdravog
muslimana;
-dijeljenje zekataje prvostepena dužnost muslimana, na Šerijatom određenu vrijednost imov ine;
- obavlj anje bajramskih namaza j e drugostepena dužnost (vadžib);
- pošćenje ramazana je prvostcpena dužnost;
- zekat je jedina zakonska obaveza u imovin i koja je veća od nisaba i koju čovjek posjeduje punu godinu dana;
-hodočašće Ka'be Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem , nije spomenuo, ili što ono tada nije bilo
propisano, ili što ga Damam b. Sa' tebe nije bio dužan učiniti zbog slabog materijalnog stanja.
Uredno vršenje navedenih dužnosti u gornjem hadisu, znači biti sretan na ovom i spašen na budućem svijetu;
- pohvalno je i preporučlj i vo ići i.z jednog mjesta u drugo radi stjecanja znanja i dobivanja obavještenja od
sposobnih i mjerodavnih lica;
- vjerovati i primjenjivati vjerske obrede bez traganja za argumentima, punovažan je akt.
3 Gornji hadis podstrekava na klanjanje dženaze umrlom muslimanu, praćenje i prisustvovanje njegovom
pokopu.
51
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, nukao je muslimane na medusobno posjeći vanj e dok su zdravi,
riječima: "Obilazi i onoga koji j e tebe napustio, i daji i onome ko tebi ne daje." Trekao je: "Ne cijepajte se
i ne okreći te leđa jedni drugima!"
Iz had isa se vidi da je bolje ići za dženazom, nego ispred nje; da je bolje ići pješice, nego prijevoznim
sredstvom. K lanj anje dženaze je prvostepena ko.lektivna dužnost musiimana (jardi-kifaje) , a za učestvovanje
u pratnji umrlog i zakopa vanju siječe se velika Allahova nagrada.
Ova se Tejmijeva izja va može prevesti dvojako u zavisnosti od toga da li j e rekao: mukezziben (s kesrom
na slovu zal), ili je rekao mukezzeben (s fethom). U slučaju prvom, on hoće da kaže da se boji da njegova
djela ne budu u skladu s riječima, a Uzvišeni A Ila h je prezreo one koj i govore ono što ne rade - pa da tako
sam sebe demantuje, ili u laž uljeruje. Odnosno, da time sliči lašcima. U drugom slučaju, znači lo bi da se
boji da ne bude od drugih, koji vide nesklad njegovih riječi i djela, utjeran u laž. (prim. ree.)
2 U prethodnom poglavlju istaknuta je nagrada onom koji iskreno u ime Allaha učestvuje u obredima dženaze,
a u ovom upozorava se na eventua lne poroke koji mogu uticali na smanjenje te nagrade, pa čak i njeno
anuliranje, a da to vjernik i ne osjeti.
Bubari gornjim naslovom želi demantovati mišljenj e murdžija, koji tvrde da All ah neće kazn iti grj ešnika za
učinjeni pres tup, ako je oči tovao samo da "nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik."
Dobra djela čovjeka, po nji hovom mišljenju, ne mogu propasti zbog samog griješenja, a daje iman grješni ka
j ednak imam1 pobožnoga. Ovakvo mišljenje odbacili su svi ashabi i kasnije mud.ž tehidi, koji su pored
osobite bogobojaznosti uvijek izražavali bojažljivost i strah, da im nagrada za njihova dobra djela ne bi
izmakla i propala zbog nekog kasnijeg njihovog propusta. Tako su uvijek živje li i zmeđu straha od All ahove,
dželle šanuhu, kazne i nade u Njegovu mi lost.
Kadi Tjad kaže: "Murdžije zastupaju mišlj enje suprotno haridžijarna i rnutezi lijarna. Haridžije tvrde da
griješcnje izvodi vjernika iz islama i uvodi u nevjerstvo, dok mutezilije drže da vjernik griješenj em postaje
samo grešnik, ali i jedni i drugi smatraju da će on za te svoje grijehe ostati vječno u Paklu, da neće iz
njega nikad izaći niti Allahovo pomilovanj e dobiti." Murdžije tvrde da grijesi pored vjerovanja ne štete.
Važno je imati iman. Ekstremna grupa murdžija smatra da je dovoljno samo vjerovati i srcem priznavati
(postojanj e All aha), a nepostojanje bilo čega drugog ne šteti. Neki kažu: Dovoljno je srcem vjerovati, a
j ezikom očitovali. Ima murdžija kao što je Salahi i Halidi čija se učenja podudaraju sa stavom kaderija, a
irna ih koji od njihovog učenj a sasvim odstupaju. Murdžije su se dosta rano pocijepale na pet grupa i u svom
učenju razišle toliko ml j edn i druge smatraju nevj ernicima.
Drugovi Allahovih poslanika i pored iskrene bogobojaznosti, rada za dobro zajednice, živjeli su u strahu
da im njihov rad ne bude konačno pomućen i upropašten nekim slučajnim licemjerstvom i eventualnim
neprimjetnim propustom. Čovjek je po prirodi grješno biće i ne može ni kada biti siguran za svoj u konačnu
sudbinu i konačno svoj e vjerovanje sve do posljednjih časova svoga života. Samo meleki, bezgrj ešna
duhovna Allahova bića, mogu biti sigurni u svoj e vjerovanje.
52
6~UL<it~
. .
Sadržaj ajeta: " ... i oni koj i dijele od onoga što im je da to, a srca im dršću ...", na pi tanje A iše, Muhammcd,
sallallahu alejbi ve sell em, pwtumači o je riječima : "To su oni koj i redovno obavljaju namaz, poste i dijele
zekat (sadaku), a opel strahuju da im se to neće uvažiti kod Allaha, dželle il<muhu."
Ajet: "Allah im je predočio ono čemu se oni nisu nada li i što nisu ni mislili ...", neki iz prvih generacija
(selef) tumačili su da su to loši poslovi ljudi koje su oni smatrali dobrim i plemenitim. Dobra dj ela treba
raditi samo u ime Allaha, dželle šanuhu, bez ovozemnih interesa.
J Tbn-Hadžer i Kastalani smatraju da se spojena lična zamjenica trećeg lica hu u riječi hafehu odnosi na
licemjerstvo (nifak), dok Aj ni smatra da se ona odnosi na Uzvišenog Allaha. (prim. ree.)
4 Izjava Hasana Basrija zasniva se između brojnih ajeta i na ovom: "Za vjernika koji se boji mjesta na kome
će stati pred svojim Gospodarom imaju dva Dženneta."
Od Hasana Basrija prenesene su i rječi: "Tako mi Allaha' U prošlosti nije bilo nijednog dobrog vjernika koji
nije strahovao od posljedica licemjerstva, niti će ga u budućnosti biti, kao što nije oi kada bilo licemjera, a
da nije bio ravnodušan i bezbrižan za svoju sudbinu, niti će ga u budućnosti biti."
Hasan Basri često govoraše: "Licemjerac je onaj ko se ne plaši licemjerstva."
s Buhari gornjim naslovom pobija mišljenje murdžija, koji tvrde da se ne treba bojati posljedica griješnj a samo
ako čovjek vjemje u Allaha, dželle šanuhu.
53
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
Gornjim <ljetom hvale se oni koji mole Allaha, dželle šanuh u, za oprost svojih grijeha učinjenih iz neznanja,
a kude oni koji stalno griješe i ne mole od Allaha oprost. Ovakvi trebaju za svoju sudbinu biti u većem
strahu od onoga koj i se kaje za svoj e povremene prestupe.
Ali-Jmran: 135, preveden u cijelosti glasi: " l oni kada urade kakvo hrđavo djelo ili učine sebi nasilje, sjete
se Allaha i zatraže oprost za svoje grijehe. A ko će oprostiti grijehe osim Allaha. Oni nisu, znajući da je to
grijeh, ustrajali na onom što su činili."
Prvim hadisom Buhari pobija mišljenje murdžija koji ne smatraju nekoga ko učini veliki grijeh fasikorn
(grješnikom). Po njihovom mišljenju grđenje muslimana nije grijeh, a ubiti ga nije nevjerstvo.
Zejd b. Haris pitao je Ebu-Va ila: "Je li ispravno ili neispravno mišljenje murdžija, (da ~:,rriješenje nema
loših posljedica za vjernika)?" Ebu-Va il mu je umjesto odgovora citirao go mji bad is i time demantovao
stav murdžija.
Konkretnom izjavom Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, aludira na svađu Ka'ba b. Malika sa
Abdullahom b. Hadredom za naplatu duga. Drugi i treći ajet Hudžurat poglavlja u prijevodu glasi: "Ne dižite
svoje gl asove iznad glasa Vjerovjesnika i ne govorite s njim glasno, kao što govorite jedan s drugim, da vam
ne bi (zbog toga) propala vaša djela, a vi (da) i oe osjetite. Zaista oni koji spuštaju glasove kod Allahovog
Poslanika, on i su ti čija je srca Allah prokušan za bogobojaznost. Oni će imati oprost i veliku nagradu."
Međusobno prepiranje ljudi, grubost i drskost, šteti i pojedincu i zajednici. To su poroci i osobine zaostalih
ljudi. Svađa u džamiji gore spomenutih ashaba bila je uzrok da su iščezli simpotomi Lej lei-kadra. To j e
prisutne ožalosti lo, pa je Muhammed, sallallahu alejh i ve sellem, samo unekoliko odredilo njeno vrijeme,
rekavši: "Iščekujte je u 25, 27. i 29. noći ramazana!"
1 U početku j e Poslanik, sall aUabu alejhi ve sellem, sjedio među svojim ashabirna i kada bi dolazio neki
stranac ne bi ga rnogao prepoznati. Potom su oni od njega tražili dopuštenje da mu naprave neko posebno
mjesto gdje bi sjedio te tako bio prepoznavan, te su mu napravili klupicu od i lovače. (prim. ree.)
54
6~UL<it~
. .
2 Od toga kako se čita riječ el-buhm spomenuta u had isu zavisit će i nešto drugačije značenj e same riječi. Ako
se ona čita s dammom na kraj u, tj. el-bulunu, bit će atribut riječi pastiri i tada će označavati crnomanjaste
ili crne pastire - kako je i prevedeno, ili nepoznate ili siromašne pastire koji nemaju nigdje ničega i čuvaju
drugima ovce za nadnicu. Ako ovu riječ pročitamo s kesrom, tj. el-bu/uni, ona će biti atribut za riječ deve i
označavat će crnomanjaste deve. (prim. ree.)
3 Riječ ihsan spomenuta u had isu jeste infinitiv glagola ahsene juhs inu i jezički znači dobročinstvo. Ovdje
se radi o j ednoj kategoriji ibadeta Allahu Uzvišenom, odnosno o "dobrom" činjenju ibadeta, a što je sam
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio riječima: " ... da se moliš Allahu kao da ga vidiš... "
Svi ljudski poslovi čine se svjesno ili nesvjesno. Loši poslovi su raznovrsni. Ćovjek, kao razumno biće
treba znati da je stalno pod nadzorom Allaha, dželle šanuhu, a ako živi u uvjerenju da ga Allah vidi, prati i
zna svaku lj udsku misao, bit će dovoljno da ga to odvrati od grješnog posla, da se Allahu moli s najvećom
skmšenošću i da svoju dužnost prema Njemu i drugima savj esno i uredno obavlja.
55
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
Dobra i pobožna djela odraz su vjere u A ll aha, džell e šanuhu, u Njegovu nagradu i uvjerenje da on bez
sumnje vidi, prati i zna svaki pokret živog bića. Ko priznaje Allaha, dželle šanuhu, a ne vrši Njegove
zapovijedi njemu nedostaje potrebno uvjerenje o neophodnosti vršenja dobročinstva i poimanje vel ičine
Allaha, dželle šanuhu, i shvaćanje Njegovih naredbi.
Ako čovjek razmišlja o budućem svijetu i životu na njemu, o smrtnim časovima; o zagrobnom životu i
proživljenju poslije smrti, o odgovornosti za učinjena djela, i kazni il i nagradi za njih, postara! će se da čioj
što više dobrih i Allahu, džell e šanuhu, ugodnih djela, kloneći se loših poslova.
Nevevi kaže da dio hadisa: "Da se Allahu moliš kao da ga vidiš ...", predstavlja jedan veliki osnov islama,
važan princip koji imaju muslimani, oslonac iskrenima, žudnju tragaocima, riznicu aritima i stalnu praksu
pobožnih.
Kadi Jjadje rekao: "Ovaj hadis sadrži objašnjenje svih obaveza u sl učaju vanjskih i unutarnjih ibadeta, kao
što su dogme vjerovanja, djela ljelesnih organa, iskrenost (čistota) srčanih dubina i čuvanje od zla (loši h)
djela. Štaviše, sve šerijatske znanosti se naslanj aju na njega i od njega se napajaju."
Dio teksta had isa: "Kada robinja rodi sebi gospodara ...", islamski učenjaci raznoliko tumače. Nevevi kaže
da najveći broj smatra da se time misli na proširenje islamske vlasti na daleke zemlje u kojima se domoroci
potčinjavaju vlasti svojih gospodara, a mnoge žene dolaze u robovsku potčinjenost osvajača sa kojim
počinju kao robinje rađati djecu. Ovako rođena djeca od majke robinje i slobodnog građanina imaju status
slobodnih ljudi; ona su nasljednici prava svoga oca i kao takvi gospodari svega čime je gospodario i njihov
otac, oni su gospodari čitavog očevog imanja pa i robinja među koje spada i njihova majka, ukoliko je nije
njen gospodar ranije oslobodio.
Ajni navodi još i sl ijedeća mišljenja:
-pohlepa za novcem može čovjeka zanijeti to liko da proda i robinju koja mu je rodi la dijete, bilo s njim bilo
s nekim drugim muškarcem. Prelazeći tako iz vlasništva jednog u vlasništvo drugog gospodara, dođe ona na
koncu kupnjom u vlasništvo svoga sina, a on, ne znajući da mu j e to majka, postupa s njom kao i s ostalim
robinjama. Zbog ovakvih neprilika is lam je zabranio gospodaru prodati robinju s kojom je već rodio dijete;
-misli se, možda, da dijete robinje koja postane slobodna zbog toga što ga je rodila, postane svojoj
majci poput gospodara;
- možda je Muhammed, sall allahu alejhi ve sellem, pod sim potom ima propasti svijeta mis lio i na neodgojen
i moralni pad djece koja postupaju sa svojim roditeljima kao što to čine trgovci sa svoj im robovima.
Poniž.avanje, neposlušnost, eksploatisanje svojih roditelja obi čno uslov ljava poremećaj društvenog poretka
i opću propast zajednice;
- slučaj se može odnositi i na robinju koja rodi vladara (kra lja) pa postane njegov podanik kao što su
i ostali članovi njegovog kra ljevstva.
Dio hadisa aludira na širenje islamske vlasti na okolne krajeve, migriranje poljoprivrednika u gradove i
zanemarivanje stočarstva zajedno s ostalim granama zem ljoradnje.
Kurtubi smatra da se jednim dijelom had isa misli na jednu revolucionarnu prekretnicu u društvu kada će
beduini doći do vlasti, tlačiti ljude i poslije se odati zgrtanju kapitala, raskošnom životu, podizanju palača
i takmičenju u tome.
Iz had isa se još zaključuje:
- osnov ima na je vjerovanje u Allaha, dželle šanuhu, Njegove meleke, suočenje s Allahom, dželle šanuhu,
na Sudnjem danu, vjerovanje u Allahove, dželle šanu hu, poslanike, u proživljenje i odgovornost za učinjena
djela;
- meleki se mogu predstav iti čovjeku u kom god hoće lik11. Tako se Džibril, isporučujući Objavu
Muhammedu, sallallahu alejhi vc sellem, obično prikazivao u fizionomiji jednog ashaba dok je drugi put u
liku nekog drugog čovjeka, a dva puta prikazao mu se u svom prirodnom liku;
- vjerovanje i praktična primjena islamskih propisa čini jednu neraz{jvojnu cjelinu. Uredno obavljanje
vjerskih dužnosti, biti dobar u ibadetu (ihsan), znaci su ljudi jakog imana.
56
6~UL<it~
. .
POGLAVLJE
pkost pomiješa sa srcima, njega više niko ne mrzi. . ~l~ 'l ~_,ll! l~--~~ .hl li
'
1 Navedenim hadi.soro ističe se potreba klonjenja svega što slabi vjerovanje. lhsan i iman (vjerovanje) čine
57
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
vjeru, pa zato samo nastoj anje da se sačuva vjera (din) spada u vjeru.
U islamsko poslovanje spada pored obligatnih dužnosti i izbjegavanje poslova u čiju se zabranu sumnja.
Čuvati se poslova štetnih po čast, obraz i pravo drugi h ljudi znak j e razvijenog stida, za kojeg je Muhammed,
sallall ahu alejhi ve sell em, rekao da je dio islamskog vjerovanja. Islamski učenjaci smatraju da j e ovaj hadis
j edan od osnova islamske nauke, dok jedna grupa učenjaka kaže da obuhvata trećinu islamskog učenja.
Upozorava se na pošteno privređivanje, higijenu ishrane, odijevanj e, uredan i moralan život. U hadisu se
ističe potreba da svaki naš postupak bude u skladu s islamskim učenjem. Musliman je dužan uputiti se u
propise svoje vjere što može više, pa da zna šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno. Srce i zdrav razum su osnov
ljudske aktivnosti i na njih treba obratiti. posebnu pažnju.
Ncvevi kaže: "Ima poslova koj i su, bez sumnj e, dozvoljeni, kao: jesti kruh, voće, pi ti vodu i slično, a ima
poslova koji su očito zabranjeni, kao: piti al kohol, krv, čin iti blud, lagati i s lično, dok opet ima poslova za
koje mnogi ljudi ne znaju u koj u bi ih od te dvije grupe svrstali." Tako, naprimjer, ulovljenog zeca puškom
dozvoljeno je jesti. Međutim, zec ranjen metkom, bježeći, skoči sa neke stijene i lovac ga kasnije nađe u
okolini mrtvog. Sada nastaje sumnja od čega je taj zec preminuo: da li od posljedica metka, ili od pada sa
stijene. U prvom slučaju ulov je dozvoljeno jesti, a u drugom zabranj eno.
1 Abdui-Kajs pleme stanovalo j e u Hidžru i njegova delegacija od četrnaest članova došla j e u Međinu
Muhamm edu, sallallahu al ej bi ve sellem, 8. godine po H idžri kada su vršene pripreme za osvojenje Mekke.
Na čelu delegacije bio je prvak plemena Munzir b. Aiz, zvani Ešedždž, a članovi: Amr b. Merdžum, Ubejde
b. Hmnam, Haris b. Šu'aj b, Mezide b. Mal ik, Munkiz b. Hajjan, Haris b. Habib, Suhar, Utbe b. Harve,
Džuhejm b. Kasem, Resim Adevi, Džuvejre Kind i, Zari' b. Aid i Kajs b. Nu'man. Neki historičari misle da
j e u delegaciji bilo još članova, a neki da ih j e bilo oko 45.
lz vođenog dijaloga vidi. se da su navedeni. ljudi primi li islam još ranije, dobrovoljno i bez borbe, a sada
došli da o nj emu još nešto čuj u. Zato ih je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, primio sa dobrodošlicom
i istakao da se nemaju ni zbog čega stidjeti.
Prema navodima Ajnija povod ovom susretu bio j e Munzir b. Hajjan, koji je došao iz Hedžera u Međinu
po svojim trgovačkim poslovima. Kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pokraj njega, on
j e ustao i prišao mu, razgovarao s Muhammedom, sallallahu alejb i ve sell em, i primio islam. Nešto kasnije
naučio je Fati hu i još neka kraća poglavlja iz Kur' ana, pa sc vratio natrag u Hedžer. Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, poslao j e po njemu pismo za Abdui -Kajs pleme, ali ga je on čuvao kod sebe i iz bojazni
od svojih saplemenika mislio ga zatajiti. Medutim, njegova supruga, a kćerka Munzira b. Aiz starj ešine
58
6~UL<it~
. .
- Allahov Poslaniče! - rekoše oni - između nas i 41 ..~ y~_; t;;I:J.J :_;. ...~,. ~
...,. ...
~ ;~
, " ...
tebe je nevjerničko naselje p lemena Mudar i mi ti "' ,. ;o Y
naredi nam odlučnu zapovijed2 koju ćemo saopćiti ~ sJ~:0i Jij ~i;._:;~~ 0 ~~~ ~:;;ciji
onima koji su ostali iza nas, a koja će nas uvesti u "..,... ,. . : } , ,. .,.,.,. , ....
'
Džennet Ju ~~ j_;.:;.:; ..tll}u ~...;..:;~~'->lc!'
Pitali su ga za piće. On im je naredio četvero, a , ., ,. ~ ..., ' ~ ,. .... ".. J "'
.tl J_;.:; lJ.;~ <.>i.:; .tl ~l ~l ~ <.>i ;;;~
zabranio četvero . Naredio im je vjerovanje u '
Allaha Jedinoga i upitao: "Znate li štaje vjerovanje ~h s,;,;:; r,::'.; ~15~, :~1.:; ~~~rijG
u Allaha Jedinoga?" ... ,. ..
' ,.-o
'
,.,.
J ciji:.; ~\.f.J ~\ ~\ ~ ~~
- Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju -
odgovorili su.
' . . . ..
...~--
":q Ju 1 ., , ..;,.j:q-
~~ ...
'
::11' .G.:UI' p~:1
' .....
J;"-' l(; J J .r J J:;"-' J . J
- Svjedočiti - kazao je Poslanik - da nema ' ' ' ' ' '
Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov .?;,:;.:;:;:.n: I_,~ I.J :_r,F l Jt;J
J ... .. : ... ' '"" / ...
plemena Abdui -Kajs, pronašla je to pismo i dok je on jednog dana potajno klanjao namaz i učio naglas
neku suru, ona mu je prišla sa svojim ocem i saslušavši sadržaj sure, primiše islam. Munzir je, zatim, otišao
s Muhamme.dovim, sallallahu alejhi ve sellem, pismom medu prvake svoga plemena, objasnio im ga i oni
primiše islam. Na ovom sastanku oni su zaključili da pošalju do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
svoju delegaciju preko koje će mu izraziti svoju privrženost i dobiti detaljnije upute o islamu.
2 lli jasnu stvar, a oboje može podrazumijevati rečenica u originalu, na šta ukazuju i komentatori. (prim. ree.)
3 Članovi delegacije pitali su Muhammeda, sallallahua alejbi ve sellem, za sok od hurmi i grožđa, koga
su držali u raznim posudama. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio im je ne samo uživanje
alkohola, nego i pijenje sokova iz testije, čuture, krčaka i drugog keramičkog posuđa, zatim iz ti kve
vodenjače, kačice, čabra, izdubljenog korita, kadnja namazanog katranom ili smolom i drugog posuđa u
kome se sok može brzo neosjetno pretvoriti u alkohoL Iz had isa se može zaključiti:
- međusobni kontakti ljudi preporučlj iva su djela, jer mogu biti od opće koristi zajednici;
-dozvoljeno je uzimati plaću za podučavanje nekoga. Ebu-Džemre je primio plaću od namjesnika Basre
lbnu-Abbasa za dva mjeseca, jer mu je davao izvjesne savjete i bio tumač perzijskog jezika pri dolasku
Perzijanaca u Basru;
- preporučljivo je zaželjeti gostu dobrodošlicu;
- ljude treba nukati na učenje i traženje nauke bez obzira na njihove godine;
- osnovne manifestacije is lama su: očitovati vjeru u Allaha i Njegova Poslanika, klanjati namaz, dijeliti
zekat, postiti mjesec ramazan i davati zajednici petinu ratnog plijena;
- Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, zabranio je pijenje ustajalog voćnog soka iz gore navedenog
59
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
•
O TOME STA SE NAVODI DA SE DJELA
CIJENE PREMA NAMJERI l ISKRENOSTI l
DA SVAKOM ČOVJEKU PRIPADA ONO ŠTO
JE NAUMIO
, ,.,. "" ' .., "" J ' f , ,.,. • / "" ".,...
U to spada: vjerovanje, abdest, namaz, zekat, hadž, •ts)lj ;;;L;.Jij •rP_;J lj .Jid)'l ~ J>~
' ' '
post i međusobne norme .poslovanja. • , "" .... ' ... ... ... .... ". J """.
Uzvišeni Allah je rekao: "Kaži, svako radi po tY) J~ ..tl J \.tj (ts:;. ~ lj _;..;..!lj <7!-I.J
'
r
svom načinu", to jeste po svojoj odluci. Ako troši
čovjek na svoje kućane, računajući na (Allahovu
nagradu), onda je to milostinja.! rekao je (Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem): " .. . ali ima borba na
(A llahovom putu) i dobra namj era."'
keramičkog, drvenog i dmgog posuđa, j er se sok u njima može neosjetno pretvoriti u opojno piće;
- E bu-.Hanife i učenjaci njegove škole smatraju da je sadržaj ovog dijela hadisa bio na snazi samo u prvim
danima islama, jer je kasnije Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kiselite datule i grožde u
svakoj posudi i pijte njihove sokove, a ne pij te ih ako su se pretvorili u opojno piće";
-preporučlj ivo je tražiti od stručnjaka detaljno obavještenje o nekom pitanju. Onima koji se interesuju za
nauku i traže stručne savjete treba ukazati posebnu pažnju i gostoprimstvo;
- pohvalno je hvaliti radiše, ako to neće u oj ima stvoriti umišljenost i poremećaj u zajednici; i - iman i
islam čine nedjeljivu cjelinu. Punovažna (kod Allaha primljena) djela omogući t će onome ko ih rad i da uđe
u Džennet.
1 U ranijem poglavlju bilo je riječi o poslovima koji vjerniku omogućuju ulazak u Džennet, a ovdje se
naglašava, da su kod Allaha, dželle šanuhu, punovažni samo oni poslovi koji se rade u ime Allaha. Dobra
djela rađena iz licemjerstva nemaju vrijednosti kod Allaha, dželle šanuh u.
Rad čovjeka cijeni se i prosuđuje prema namjeri i čovjeku pripada ono na ime čega j e što radio. Dobra
namjera u radu predstavlja posebno dobro djelo. U naslovu fragmentarno naveden hadis u cijelosti glasi:
Poslije osvojenja Mekke nema nagrade za seljenje iz nje, ali ima borba na A llahovom putu i dobra namjera."
Ibn-Tej mija kaže da je iskrena dobra namjera u poslu ponekad vrednija od samog rada i da su poslovi bez
iskrene odluke kod A Ila ha, džell e šanuh u, bezvrijedni. C ini se da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em,
rekao: "Ko se odluči uraditi dobro djelo pa ga ne umdi, računa mu se kao da ga je uradio, a ko ga uradi,
račtma mu se kao da ga je uradio deset puta. Zabilježeno je da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em,
još rekao: "Iskrena lijepa namjera vjern ika bolja je od njegova posla."
Islamski autori smatraju da će se i za ovozemoe privredne poslove dobiti Allahova, dželle il<muhu, nagrada,
ako im je krajnji cilj bio moralno-vjerskog značaja . Tako j e, naprimjer, sevap hraniti se, želeći time čuvati
fizičku snagu potrebnu za uredno obavljanje namaza, posta i drugi h Allahu, dže lle šanuh u, ugodnih, a
za ljude korisnih djela. Spavati je sevap, ako se time želi osvježiti za savjesnije i dosljednije obavljanje
vjerskih i građanskih dužnosti.. All ahovu, dželle šan uhu, nagradu imaju i oni koji su sklopili brak želeći
očuvati svoj mora l, čast i obraz, a svoje potomstvo izgraditi u uzorne članove društvene zajednice.
60
6~UL<it~
. .
61
SAHIHU-L-BUHARI VJEROVANJE
"'..-
~, ~
,;
1 Ovaj had is je veoma poznat i raširen i kod nas i uglavnom se prevodi kao: Vjera je savjet, što j e manj kav
prijevod, barem kada se radi o prvom dijelu hadisa. Jer, ne može se reći: Vjera je savjet Allahu i Njegovom
Poslaniklo. Prije bi se moglo reći: Vjera je savj etovanje i usmjeravanje ljudi k Allahu i Njegovom Poslani ku
i ona je savjet rukovodioci ma . . . Inače, ova riječ jezički znači ušiti odijelo iglom, očistiti med od primjesa
voska, očistiti srce od varanja i sl. Riječ nasihat je riječ koja u arapskom jeziklt ima mnoga značenja i nema
dmge riječi koja bi je mogla zamijeniti. Stoga i ne treba ovu riječ prevoditi jednom riječju u našem jeziku,
a mislim da bi odgovarajući prijevod mogao biti: iskren odnos. (prim. ree.)
2 U ranijem poglavlj u izloženo je da se pos lovi ljudi procjenjuju prema namjerama i da su oni punovažni kod
Allaha, dželle šanuhu, samo ako su obavljeni iskreno u ime Allaha. Ko radi u skladu s Allahov im zakonom
i uputom Vjerovjesni ka, on se kl oni svega što vjera zabranjuje, iskreno vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, i
svijetu misli dobro kao i sam sebi.
Iz sadržaja had isa mogu se izvući brojni is lamski propisi. Ovaj su had is zabilježili svi priznati muhaddisi u
svoj im bad iskim zbi.rkama. Muslim navodi da je Muhammed, sallal.lahu alejhi ve sell em, rekao:
"Vjera je nasihat (savjet ili iskren odnos)."
- Kome? - upitali su ga prisutni.
-Allahu, Njegovoj obj avi, Nj egovom Poslaniku, starj ešinama mus limana i svim ostalim muslimanima
- odgovorio je on.
Popularni komentatori hadisa istakli su:
- nasihat (savjet) Allaha, džell e šanuhu, znači : vjerovati u Allaha, dželle šanuhu, prema Njegovim
svoj stvima, redovno skmšeno vršiti svoje obaveze prema Nj emu, kloniti se g rješoih poslova, priznavati
blagodati i biti mu na tome iskreno zahvalan. Nasihat u značenju savjetovanje ne može se usmjeriti Allahu
jer Njemu niko nije potreban, a sve treba Njega;
-nas ibat Allahu, dželle šanuhu, ogleda se i u opisivanj u Njega opisima koji Mu dolikuju, pokornosti Njemu
javno i tajno, ljubavi prema Njemu i strahu od Njegove kazne; (Vidi, Feth El-Bari J/ 167)
- nasihat (savjet) All ahovoj, dželle šanuh u, obajavi znači : vjerovati da j e Kur' an Allahova, dželle šanuh u,
objava, cijeniti ga i u praksi primjenjivati, proučavati ga i širiti njegovo učenje;
- nasi hat (savjet) Allahovom, dželle šanuhu, Poslaniku znači: priznavati ga Allahovim, dželle šanuhu,
Vjerovjesnikom, činiti ono što on nareduje, a kloniti se što zabranjuje, podržavati i ši riti njegovo učenje,
62
6~UL<it~
. .
poštivati ga; zalagati se na izvršavanju poslova koje je on radio i u tome druge poučavati; okititi se njegovim
plemenitim ćudi ma, cijeniti njegov časni rod, njegove vjerne drugove, a potom svakog dobrog i plemnitog
čovjeka;
- nasi hat (savjet) islamskim starješinama znači: pomagati ih na sprovođenju pravde, podupirati ih u borbi
na Allahovom, dželle šanuhu, putu i na eventualne propuste pristojno upozoravati;
- nasihat (savjet) muslimanskom svijetu znači: upućivati ga na korisne poslove ovog i budućeg svijeta,
bodriti ga na dobro, a odvraćati od zla i saosjeća ti s njim u dobru i zlu. Savjetovati i upućivati ljude vjerska
je obaveza, a isto tako i obaveza prema samome sebi i svojoj duši tako što ćeje čovjek podsticati da sc kloni
zabrana i da md i ono što mu je naređeno.
Prisegu na namaz i zekat Muhammcd, sallallahu alejhi ve sellem, uvjetovao j e prisegom na nasihat
(savjetovanje i iskren odnos) ljudima. To je sastavni dio islama kao i one ranije izložene vrline vjernika.
Džerir je primio islam uz ramazan l O. godine po Hidžri, a neki kažu da je to bilo 40 dana prije smrti
Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem. U danima borbe između Alije Muavije preselio se iz Medine
u Kufu i tu se stalno nastanio. Spadao je među eli tu ashaba i bi.o nadaleko poznat po svojoj učenosti,
iskrenosti i pobožnosti. Pri kupovanju kakve robe prodavcu bi govorio: "Ovo što kupujem draže mi je od
onoga što ti dajem, pa odaberi što je za tebe bolje!"
63
~i;&I~~-----~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
takit<itikl
; ; ;
NAUKA
VRIJEDNOST NAUKE
i riječi Uzvišenog Allaha: "Allah uzdiže na visoke
stepene između vas one koji vjeruju i kojima je
dato znanje, a Allah zna šta vi radite." l o Njegovim
riječima: "Gospodaru moj, povećaj mi znanje! "'
1 Pošto je znanje osnov naprednog života ljudi na ovom i sreće na budućem svijetu, islam mu poklanja
osobitu pažnj u. Prvi ajet (El-Mudžadele: ll) ističe, da će Allah, džell e šanuhu, učene ljude uzdi ći na visoke
stepene časti ovoga i budućeg svijeta i nagradili ih položajima većim nego druge, a drugi (Taha: 14) da je
Muhammed, salla llahu alejhi ve sellem, žudio za naukom više nego za materijalnim dobrima ovoga svijeta.
On je stalno tražio povećanje znanja i trudio se na povećanju kruga svoje spoznaje.
I Musa, alejhi selam, čim je čuo da je Hidr znaniji od njega, krenuo je za njim u potragu i potči n io se
njegovim uvjetima, žel eći od njega što novo naučiti. Tako je Musa od njega saznao mnoge taj ne i puno
naučio dok mu on nije jednog dana otkazao dmgarstvo.
U nekim hadi sima istaknuto je da učeni ljudi po autoritetu stoje odmah iza vjerovjesnika, da su nasljednici
nauke Allahovib, dželle Šlmuhu, poslanika, vjeroučitelj i i misionari Allahove objave.
65
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
v
"Cuo je (Vjerovjesnik) šta je on pitao i nije mu ' "' ..,.,. ' , ~"'" , "
'
/
.
}
prijalo ono što j e on pitao." Neki drugi su rekli: ~ Jw .!.J~ ~ ~~ J;,) ~ .;t..:J,
"Naprotiv, nije ga čuo . " Kada je (Vjerovjesnik)
završio svoje izlaganje, upitao je:
- Gdje je- mislim (da je rekao) - onaj što je pitao
za Sudnji čas?
- Tu sam Allahov Poslaniče - odgovorio je beduin.
- Kada amanet (povjerenje) bude pronevjeren,
(tada) očekuj Sudnji čas odgovorio je
(Muhamrned, sallallahu alejhi ve sellem)
- Kako će biti pronevjereno? - upitao je čovjek.
- Kada se povjeri posao onom, koji nije za njega
kvalifikovan, očekuj Sudnji čas - objasn io je
Muhamrned, sallallahu alejhi ve sellem. 1
1 U prethodnom poglavlju naglašena je vrijednost učenih ljudi, a u ovom daju se upute o postupku učenjaka
prema onima koj i traže nauku. Sudnji čas (es-sa' a) ili Kijametski čas, zove sc tako jer će u momentu iznenaditi
ljude i svi će pom rijeti. Pronevjera amaneta može biti u poremećaj u društvenog poretka ustupanjem poslova
nestručnim, nesavjesnim i nemoralnim ljudima. Takvi bi ljudi izigrali dato im povjerenje i svojim radom
doveli do bezakonja i propasti zajedn ice. Povjerenje ljudi treba opravdati, društvene poslove ustupati onima
koji su za njih dostojni i stručni. U protivnom čini se veliki grijeh. Nered stagnacija društva i zajednice su
obično posljedice neznanja odgovomih.
Možda Muhammed, sall allahu alejhi ve sellem, na postavljeno pitanje nije odmah odgovorio j er j e bio
zauzet razgovorom i odgovorima na već ranije postavljena pitanja svojih drugova. Neki misle da je on o
konkretnom pitanju iščekivao Allahovu, dželle šanuhu, obj avu.
(z hadisa se zaključuje:
-pri odgovorima i objašnjenjima treba pokazati prijaznost i taktičnost, pa makar pitanja bila i neumj esna,
a stranka gruba;
-stranka može tražiti detaljna objašnj enja sve dok joj odgovor ne bude jasan i shvatljiv;
- učenjak odgovara preciznim i razumljivim odgovorom, a prema potrebi može biti i opšimiji;
- prednost u dobivanju odgovora imaju oni koj i su se prije naj avi li.
66
Mi smo uzimali abdest i počeli činiti mesh po
svojim nogama, a on povišenim glasom dva ili tri
puta viknu: "Teško petama od paklene vatre!" 2
2 Neki muhaddisi misle, da su poneki ashabi hyeli noge potrati vlažnom rukom, kao što se to čini po glavi, da bi
se brže pripremili za klaojaoje ikiodija-namaza, koji je bio već na izmaku. Drugi misle da su neki od njih htjeli
samo površno oprati noge, želeći sačuvati nešto vode za piće i za druge svoje potrebe. Muhammcd, sallallahu
alej hi ve sell em, upozorio ib je oa teške posljedice takvog rada i da noge treba prati kao i ostale dijelove tijela.
Iz hadisa sc zaključuje:
- pranje nogu pri abdestu spada u obligatne prvostepene dužnosti, djel i mično pranje ili potiranje samo
vlažnom rukom nije punovažno; propisani dijelovi moraju sc dobro oprati. Izostavljanje ma kojeg dijela
či.ni abdest nepotpun im i bezvrijednim činom;
- upozoravanje na eventualne propuste, nepravilnosti i zakonske prekršaje može se činiti tunJereno
povišenim glasom;
- učeni ljudi dužni su neuke poučavati i upozoravati ih na zle posljedice neznanja.
3 Buhari navodi gornje izraze že leći upozoriti da su to sinonimi i terminološki izrazi koji u hadiskoj nauci
podjednako vrijede. Među navedenim izrazima nema bitne razlike u značenju i pojedini ashabi kao i kasniji
muhaddisi koristili su ih ravnomjerno u prenošenju hadisa.
4 Navedenim primjerima Buhari aludira da se u nizu ljudi koji prenose hadise jedan od drugog može koristiti
i prijedlog "od", umjesto cijelih glagolskih izraza: čuo sam, pričao namje, saopćio namje itd. To su vrijedni
i punovažni hadisi poznati u hadiskoj nauci pod imenom "Mu'an'an hadisi". Iz samog prijedloga "an", tj.
"od" razabire se da su sc navedeni prcnosioci had isa nekada negdje susreli, vidjeli, razgovarali i da je tom
prilikom jedan od drugoga čuo konkretni hadis. Ovakvo je značenje prijedloga "od" i u tzv. "hadisi kudsiji" .
Na takvo značenje treba misliti onda kada Muhammed, sallallahu alcjhi ve sell em, nije izričito rekao da
konkretnu izjavu prenosi od A Ila ha, džell.e šanuhu.
67
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
41 J.;,.;~~...
' ".
.... ... ~ ~
1 U scnedu navedenog badisa upotrijebljeni su izrazi: pričao nam je, obavijestio nas j e i slično, kao i u
mnogim drugim hadisima.
Abdulah b. Omer prisustvovao je konkretnom sastanku, ali ga je bilo stid da, kao dječak od deset godina,
odgovori na postavljeno pitanje i ti me zastidi starije ashabc.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, prispodobio j e palmu dobrom, mora lnom i religioznom muslimanu,
jerje ona za lj ude kao i dobar musliman neobično korisna. Palma j e naj korisnija voćka orijenta, višegodišnj eg
života, čiji se plod kori sti u si rovom i suhom stanju, a košpice za ishranu deva. Drvo palme koristi se za
gradnju i ogrjev, a i za izradu drvenog posuđa.
Iz gornjeg se zaključuje:
- umjesno je ponekad postaviti pitanje svojim drugov ima da se provjeri njihovo znanje, dosjetljivost i
ponukaju na razmišljanje;
- ugledne i starije ljude treba poštivati; u njihovom društvu biti pri stojan i govori ti što manje;
-stid je pozitivna osobina ljudi i treba ga razv ijati. Prema ukazanoj potrebi može se biti i slobodniji. Tako
je Omeru bilo žao što mu sin zbog pretjerane stidljivosti nije dao traženi odgovor;
- preporučlj ivo je baviti se zagonetkama i koristi ti poslovicama, jer se time izoštrava um; ponekad neuka
bistra osoba može dati odgovor bolji nego učen . Um i dosj etljivost su darovi Allaha, dželle šanuhu, i On ih
daje kome hoće;
- palma j e naj korisnije drvo na istoku. U Kur' anu j e spomenuta pod imenom "dobro stablo". Vjera jača
dušu i moral lj udi, a palma svojim plodom održava život i fizi čku snagu. Dobra djela vjernika sl i čna su
plodovima palme.
68
IMAMOVA (LID EROVA) PITANJA
SLUŠAOCIMA RADI PROVJERAVANJA
NJIHOVOG ZNANJA
rsu
"""" "" " . . , . . ;;J
69
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 lbni -Bettal kaže: "Ovo je kategorički dokaz jer je pozivanje na svjedoke najjači vid prenošenja vijesti
(govora, hadisa). "
Hatib Bagdad i, preko Ibni-Vehba, bilježi daje Malik za knjige koje su pred nj im bi le izlaganc, upitan da li čovjek
u tom slučaju može reći: ''Kazivao mi je {haddeseni)? ""Može" - odgovorio je Malik. 'Tako je i s Kur'anom.
Zar ne kaže čovjek koji ga uči pred nekim: 'Podučio me je učenju Kur 'ana (akreeni)?' " (prim. ree.)
Jedan učenik imama Malika tvrdi da on nije n ikada v idio Malika da on li čno čita svoju zbirku hadi sa.
Njegov "Muvetta'" čita l i su mu uvijek njegovi učenici. Malik nije nikada zastupao mišljenje da se tekst
had isa treba čuti jedino iz usta stmčnjaka had isa.
Dovoljno j e, dakle, da muhaddis pregleda tekst hadisa ili da mu se on samo pročita, odnosno citira, i on
odobri da se isti može njemu pripisati i reći da ga je on kazao, odnosno prenio.
2 Ahmed b. Hambel isti stav prikazao je u svome "Musnedu" sljedećim slučajem: " Jedan čovjek rekao je Hasanu
Bas rij i da mu j e stan daleko (od džam ije) i da mu je teško ići tamo, pa bi mu želio pročitati svoje hadise."
Hasan Basri mu je odgovorio: "Nema prigovora, čitao ih ja tebi ili ti meni."
- Mogu li kasnije kazati da mi ih je pričao Hasan Basri? - upitao je čovjek.
- Da! Kaži: "Pričao mi j e Hasan Basri (lzaddeseni El-Hasen) ."
3 Ima muhaddisa koji ne dijele mišljenje Buharije. Jedni tvrde da je muhaddisovo (učiteljevo) čitanje i slušanje
hadisa puno važnije od učenikovog čitanja (pred muhaddisom). Neki, međutim, smatraju suprotno, to jeste da
je jači vid primopredaje hadisa kada učenik čita a učitelj sluša. Buharija smatra da nema razlike između ovoga
dvoga. (prim. ree.) Mišljenje Buharije, Malika i Sufjana prihvatili su još muhaddisi Hidžaza, Kufe i Medi ne.
70
63. PRlČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, njemu
v
Lejs prenoseći od Seida Makburija, (on) od Serika
b. Abdullaha b. Ehu-Nemira, daje on čuo Enesa b.
Malika, gdje govori:
- Dok smo sjedjeli u džamiji s Vjerovjesnikom,
sallallahu alejhi ve sellem, dođe na devcu jedan
čovjek, zaustavi ga (pred džamijom) i sveza, a
onda ashabima (njima) reče:
"Ko je od vas Mubammed?"
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio je
među njima naslonjen i mi mu odgovorismo:
"Ovaj naslonjeni bijeli čovjek!"
Potom onaj čovjek reče: "Sine Abdul-Muttaliba!"
- Odazivam ti se! - odgovorio mu je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem.
v
Covjek je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, opet rekao: "Pitat ću te i bit ću uporan,
pa ne ljuti se na mene."
- Pitaj što god hoćeš! - rečeMuhammed, sallallahu
aJejhi ve sellem, a on reče:
-Pitam te, tako ti tvoga Gospodara i Gospodara onih
prije tebe, je li tebe Allah poslao cijelom svijetu? '"'"' } ' "' _.. , , .,;"'.,_" .. ... "".__,-:;
~
- Allahu moj , da - kazao je (on). !l/i 4illi 4il~ !l~! Jtt ~ tflJI Jlt ll;IJI.J
' ' '
- Pitam (zaklinjući) te Allahom - reče čovj ek - je ... "' "' '
li tebi Allah naredio da klanjamo pet namaza u Jlt rr ; ; ~ "'
;ul J t;~~ "11 0: ~~~~ f_,..;..;.:>i
... ,. "'
71
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
... ... ,.
alejhi ve sellem.2
1 Historičari
su podijeljenog mišljenja o vremenu Dimamova prelaska na islam. Neki smatraj u da j e D imam
prešao na islam prije gom.jcg susreta s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, a Buhari gornj i dijalog
uzima kao argument za punovažnost teksta hadisa, koji je ashabu ili predavaču samo predočen i on ga
odobrio da se isti može dalje drugima prenositi.
Iz hadisa se zaključuje:
- punovažno je vjerovanje neukog islamskog svijeta, koji ne zna potkrijepiti svoje vjerovanje dokazima.
Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellcm, saglasio se sa stavovima Dimama ne tražeći da ih on treba znati
opravdati;
-obavijest pouzdanog pojedinca je punovažna. Tako je pleme Benu-Sa'd primilo preko D imama pomke
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bez ikakve primjedbe;
- dozvoljeno j e, u principu, dovesti se vozilom u harem džamije;
- u dmštvu treba sjedjeti pristojno, ona ko kako je to uobičajeno, ali je istovremeno dozvolj eno nasloniti sc
na nešto;
-epiteti i nadimci: bijeli, crni, visoki, niski i sl. mogu se davati ljudima samo uz njihovo odobrenje;
- dozvoljeno je nekoga zakl eti., žel eći od njega saznati istinu i stvarno činjenično stanje, a pojedine prenesene
izjave treba ponekad provjeriti kod nj ihovog autora;
- prije razgovora o glavnoj temi treba iznijeti odgovarajući uvod kojim će se sagovom.ik postepeno
pripremiti za glavnu temu;
- ljude treba nazivati njihovim punim imenom, a ne nadimcima i deformisanim imenima.
2 "EI-Munavele" u terminologij i hadiske nauke znači, da učitelj (šejh) uruči učeniku napismeno hadise i da
kaže: "Ovo sam slušao od toga i toga", ili "Ovo j e moj autorski rad i dozvoljavam ti da to prenosiš od
mene." Druga vrsta uručivanja j este kada učitelj uruči svoje hadise, ali ne izrekne dozvolu učeniku za
prenošenje istih.
"El-Mukatebe", pismeno prenošenje hadisa i druge nauke je punovažan akt. Metode dopis ivanja sastoje se
72
64. PRIČAO NAM JE Isma'il b. Abdullah, njemu
Ibrahim b. Sa'd prenoseći od Saliha, (on) od Ibni-
Šihaba, (a ovaj) od Ubejdullaha b.Abdullaha b. Utbe
b. Mes'uda da gaje Abdullah b. Abbas obavijestio,
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve seUem,
poslao jednog čovjeka sa svojim pismom i naredio
mu da ga preda guverneru Bahrejna, a on gaje zatim
poslao Kisri (vladaru Perzije). Kada ga je (vladar)
v · .. •
proe ttao, poe tJ epao ga Je.
- Misl im - kazao je Ibni-Šihab - da je Ibnu-
Musejjeb rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, prokleo ih je da budu i oni
potpuno rastrgani. "3
u tome, da predavač hadisa pismeno dostavi nekome had is, zajedno s njegovim senedom, sve do njegovog
autora, sa napomenom ili bez nje da ga taj može da lje prenositi drugima, rekavši: "Kazao mi je taj i. taj ..."
Zapovjed nik čete navedene u gornjem had isu bio je Abdullah b. Džahš, brat Zejnebe, supruge Muhammeda,
sallallahu alcjhi ve sellcm. Vjerovjesn ik, sa ll allahu alejhi ve scllem, poslao gaje s osam muhadži ra u pravcu
Mek.ke, u izviđanje prvih dana redžeba, 2. god ine po Hidžri.
Tom prili kom Muhammed, sallallahu a lej hi ve sell em, predao je zapovjedniku jed inice i pismene instmkcije,
rekavši da nj egovo pismo otvori tek posl ije dva dana putovanj a i potom postupi prema njegovom sadržaj u i
da nikoga od članova ne prisiljava da ide s njim. Zapovjednik je po isteku označenog vremena pismo otvorio
i društvu saopćio, da im se naređuje spuštanje do palmovika između Mekke i Taifa i tamo izvide situaciju
v
i pripreme Kurejšij a. Clanovi ove izv idnice ubili su tom prilikom jednog, a zarobili dvojicu protivnika. S
obzirom da je to bio mjesec redžeb u kome su mir i sigurnost zagarantovani, Muhammed, sallallahu alejhi
ve seilem, sve ih je ukorio.
Ovo je prv i vojni pohod u kome se zadobio ratni plijen, prvi ratni zarobljenici i prva žrtva neprijatelja pala
je od muslimanskog oružja.
J Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, uputio je 7. godine po Hidžri poslan ice misionarskog karaktera
okolnim vladarima. Jedna od tih poslanica je i pismo spomenuto u gornjem hadisu, upućeno po Alau, b.
Hadremij u, guvernem Bahrejna Mtmzim b. Sava uz napomenu da ga on umči perzijskom cam Perviz u b.
Hurmuzu b. Enuširvanu. Car je pismo pročitao, potom poderao i bacio, a pismonošu sa prezi rom istj erao.
Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, za takav postupak ga je prokleo.
Tbn-Hišam navodi da je poslije nekog vremena Perviz pisao Bazanu, namj esniku Jemena, da ode u H idžaz,
izvi di rad nekog Kurejšije koji smatTa da je vjerovjesnik, pa ako ne napusti taj rad da mu odmah odrubi
glavu i poša lje caru.
Ibn-Sa'd navodi da je Baza n, izvršavaj ući carsku naredbu, poslao Muhammedu, sa llallahu a lej hi ve sellem,
svoja dva snažna čovjeka sa pismom, upozorivši ga na kobne posljedice njegova rada. Muhammed,
sa llallahu alejh i ve sellem, poslije pročitanog pisma pozvao j e obojicu izaslani ka da prime islam i saopćio
im da obavijeste svoga namj esnika da je cara Perv iza već ubio pred samu zom uoči utorka, l O. džumadij el-
ulaa 7. godine po Hidžri njegov sin Š irevejh i da mu je carstvo u raspadu. Bazan j e tačnost ove poruke
utvrdio l ičnim provjeravanjem, a zatim primio islam sa j oš nekim svojim ljudima. Tako je Perviz završio
onako kako ga je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, i prokleo.
Iz gornjeg se zaključuje:
-nauku treba širiti usmeno, pismeno i drugim podesnim metodama;
- dozvoljeno je proklinj ati nevjernike koji loše postupaju prema muslimanima i omalovažavaju vjeru
(islam).
73
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
-Kao da sada gledam bjelinu prstena na njegovoj . ~~ Jt; ...tl J_?.:; .Ls~ Jt;
. '
rUCI.
- Potom sam upitao - rekao j e Šu'be - Katadu:
"Ko je kazao da mu je urezano - Muhammed,
Allahov poslanik."
-Enes- odgovorio je ( on). 1
66. PRIČAO NAM JE Isma'il, njemu Malik :; l!J,; _)l;. Jli ~C..:l (il;. .ll
... .. . . ... ...
prenoseći od Ishaka b. Abdullaha b. Ebu-Tal he, da , , ~ "~ , . , ~ ,
mu je Ebu-Murre, oslobođeni rob Akila b. Ebu- J J:; •_,"~ G"_l .:>l w.k.'==',_l:~
. .&l~.- <;"·
: ~ , ,
.· .:. J,;._:.!;
Taliba, saopćio prenoseći od Ebu-Vakida Lej sija ~t :;;Dl ..lil' t ~ - ~-;:,;_f ._jlk t .·~
da su Allahovom Poslaniku, sallallahu alej hi ve ---
...
,, -',..~ If "'· ; ...- ~ '-! --, "..
sell em, dok je još sjedio sa svijetom u džamiji, ._;.t:H:; ~~J ._;J~; \2 ~ ...tl J_?.:;
.... ... ..... ... ,.
došle tri osobe: dvije su krenule prema Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a jedna je ...tl J_?:;
... ...
J! 081 j;ili J, ir-E };if 1t ~
"' "' JI ...
otišla. Oni su - priča Ismail - stali nad sijelom ... ... ....... ... / <l ...
ve sellem. Jedan od njih vidio je u krugu slušalaca t+.,; ,;..t.-;; W-1 J ~.:,; (.51} LJ>..t..:l ,;t;
' - .'
1 Muslim u svojoj zbirci hadisa navodi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio poslati svoje
misionarske poslanice vladarima Perzije, Bizantije i Etiopije, i da su mu ashabi rekli kako oni uvažavaju
samo ona pisma, koja su pečatom ovjerena. Tako je Muhammed, sallall ahu alejhi ve sellem, dao sebi.
načiniti prsten s pečatom u kome je bio ugraviran tekst naveden u gornjem had isu.
lz badisa se zaključuje:
-dozvoljeno je dopisivati se s nemuslimanima i s njima održavati medususjedske dobre odnose;
- dozvoljeno je muškarcu nositi srebren prsten s urezanim svojim imenom ili Allahovim, dželle šanuhu,
1menom.
74
prazninu i tu sjeo, drugi je sjeo iza njih, a što se
tiče trećeg, on je okrenuo leđa i otišao.
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, završio (predavanje), rekao je: "Slušajte,
hoćete li da vas obavijestim o trojici ljudi? Jedan od
njih pribjegao je Allahu i Allah ga je sklonio, drugi
se postidio, pa se i Allah postidio njega (i neće ga
kazniti), a što se tiče onog posljednjeg što je okrenuo
leđa, i Allah je od njega okrenuo, svoju milost. "2
'
ovome Ibnu-Avn prenoseći od Jbnu-Sirina, (on) od
Abdur-Rahmana b. Ebu-Bekra, (a ovaj) od svoga oca
koji je spomenuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, da je uzjahao na svoju devu, čiji je povodac,
ili uzdu, držao jedan čovjek, a zatim rekao:
- Koji je ovo dan?
Mi smo šutjeli i mislili da će ga nazvati drugim
. . .
Imenom, a ne nJegovrm.
- Nije li ovo dan klanja kurbana? - rekao je (on).
2 Onaj što se zbog stida sustegao i sjeo malo podalje od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio u
mogućnosti da sve dobro čuje. Allah, dželle šanuhu, ograničio mu je prikupljanje znanja. Onaj što se bez
razloga rasrdio i otišao ne htijući sjesti ni pri kraju džamije, ostao je neznalica.
lz bad isa se zaključuje:
-sluša lac naučnog predavanja bit će u Allahovoj, dželle šanuhu, milosti, pun duhovne snage i poleta i on
je jedan od onih kome meleki podmeću svoja krila;
- lbni-Be!lal smatra da je obligatna dužnost predavača da slušaoca smjesti, kako će predavanje što bolje čuti;
- u traženju nauke nema stida. Pretjerani stid ometa stručno uzdizanje;
-ko bez opravdanog razloga izbjegava predavanja i napušta ih samo zato što mu ne pripadne neko mjesto u
pročelju, on privlači na sebe Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu i samovoljno stupa u krug neznalica;
- potrebno je da musl.irnan ima osnovne pojmove znanja svake grane nauke, da se stalno bavi naukom i
stručnim uzdizanjem;
- sluša lac treba zauzeti mjesto što bliže predavača, jer će predavanje bolje čuti, razumjeti i zapamtiti;
-dozvoljeno je javno hvaliti ljude od rada, reda i visokog morala, a kuditi one koji čine protuzakonitosti,
nasilje i štetu ljudima;
- čovjek sjeda u društvu ondje gdje vidi upražnjeno mjesto i nikoga ne treba dizati s njegovog mjesta;
-slušaoci na predavanju popunjavaju prazna mjesta ispred sebe, kao što poptmjavaju praznine u redovima
kolektivnog obavljanja namaza;
-om~ ko prvi dođe na skup ili sij elo i sjede na neko mjesto, ima na 10 mjesto najviše prava. (prim. ree.)
75
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
- Svakako- rekosmo.
-Koji je ovo mjesec? - upita.
- Mi smo opet šutj eli i mislili da će ga nazvati
nekim drugim imenom osim njegovog.
- Nije li zul-hidždže? - reče on.
-Da- kazali smo.
- Vaše krvi, vaši imeci i vaše časti - rekao je on
- međusobno su vam sveti i neprikosnoveni, kao
što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u
ovom vašem gradu.
Neka svaki prisutni (ovo) saopći odsutnom, jer
može biti da prisutni ovo prenese onom, koji će to
od njega bolje shvatiti. '
1 Buhari donosi samo onaj dio hadisa, koji svojim sadržajem odgovara temi postavljenog poglavlja. Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, svoj Oprosni hadž obavio je 10. godine po Hidžri, na kome je održao poduži govor,
naglasivši, izmedu ostalog, da razbojstvo, pljačkanje tuđe imovine i napadanje na tuđu čast i obraz, islam
strogo zabranjuje. To je sve sveto, kao što su sveti i časni baj ramski dani i sveti grad Mekka.
Poslije svakog pitanja Muhamrned, sallallahu alejhi ve sellem, malo je šutio, razmišljao, a potom sam
davao odgovore, želeći prisutne upozoriti na važnost proklamovane naredbe i odbacivanja loših navika
prošlosti. Mnogi Arapi ll predislamsko doba bavili su se pljačkom i slabo cijenili tuđi život i tuđu imovinu.
Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, u najoštrijem tonu upozorio je prisutne na svetost tuđeg ličnog i
imovinskog prava.
Iz gornjeg se zaključuje:
- učen i ljudi dužni su neuke poučavati i držati im predavanja prema moći njihovog shvaćanja. Mora lna
obaveza učenih j e da stečenu nauku ne taje;
-moguće je da učenjaci kasnijih vremena budu sposobniji od prethodnih, da imaju širi krug spoznaje i budu
dalekovidniji. Takvih će biti manji broj, a rječca rubbe to značenj e ll sebi nosi;
-na suzbijanju poroka treba biti uporan i ulagati maksimum truda na popravljanju vjersko-moralnog života
ljudi;
-predavač može biti na višem mjestu, da bi ga slušaoci bolje vidj eli i čuli.
2 Buhari je gornj i hadis donio samo fragmen tarno u skladu s postavljenom temom. Cijeli hadis koji bilježi
Tirmizi, u prijevodu glasi: "Ko krene na put tražeći nauku, Allah će mu olakšati put prema Džennetu.
Ko traži nauku, meleki mu sa zadovoljstvom podastiru svoja krila. Za učenjaka oprost moli sve što je na
nebesima i Zemlji, pa čak i ribe u vodi. Prednost učenjaka nad pobožnjakom je, kao prednost sj aja Mjeseca
76
e " "'
Uzvišeni je još rekao: "Allaha se boje od Njegovih <~~~ d_;v :_,.. .&1 ~ 1;1) :)'~ y Ju.:;
_.;o "" _.. • .., ;;:; •
. 1 ~~'j •l l~
.;~ .
"
, "
Čl::~ ].;J' ) JI;'.J
"" ",.
77
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
68. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Jusuf i rekao 01).'" C;,;.f J~~;:_; ~.!16l;. .i A
da gaje obavijestio Sutjan prenoseći odA'meša, (on)
od Ebu-Vaila, (a ovaj) od Ibn-Mes'uda daje kazao:
"Vjerovjesnik, sallallabu alejbi ve sellem,
obdariva o nas je predavanjem u određenim danima,
boj eći se da nam to ne prijeđe u dosadu." 1
O ONOME KO JE UČENICIMA
(TRAGAOCIMA ZA ZNANJEM) ODREDIO
POSEBNE DANE ZA IZUČAVANJE
1 Muhammed, saltaltahu alejhi ve sellem, dr.lao je u određenim danima, a ne svaki dan, predavanja u džamiji,
danju, obično iza obavljenih namaza, birajući uvijek aktuelnu korisnu i zanimljivu temu. Predavanja su bila
kratka i jasna, pa su ih slušaoci s interesom i zanosom pamtili.
2 Ovaj had is nadopunjuje značenje prethodnog had isa, dajući predavaču j oš detaljnije upute za rad. Predavanje
treba držati u pogodno vrijeme. Teme trebaju biti aktuelnog raznolikog sadržaja, a prvenstveno vjersko-
moralnog, koje privlače sl ušaoce. Iznošenje Allahovih, dželle šanuhu, kazni, treba popratili izlaganjem
A llahove, dželle Š<muhu, mi losti. Isticanje i jednog i drugog treba biti umjereno.
78
ne želim dosaditi. Ja vas povremeno darivam
predavanjem onako, kao što je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, povremeno darivao
nas, bojeći se da nam ne prij eđe u dosadu.
3 Jedni komentatori hadisa smatraju da se misli na dijeljenje znanja, a drugi na dijeljenje imetka, s obzirom
da je hadis i izrečen pri raspodjeli imovine. (prim. ree.)
4 lz gornjeg se zaključuje:
-konsenzus islamskih učenjaka o jednom pitanju ima važnost zakona;
- učeni ljudi dužni su se maksimalno angažovati na širenju nauke;
- znani nad neznanim imaj u veliku prednost i lj ude treba cijeniti prema znanju i njihovoj moralno-
društvenoj aktivnosti;
- prednost vj erskih znanja nad ostalim znanostima, jer one najv iše bude u čovjeku strahopoštovanj e i
uredno obavljanje dužnosti prema Allahu, dželle šanuhu, prema sebi i drugim ljudima;
- Mubamroedova, sallallahu alej hi ve sellero, izjava danas je stvarnost. !.slam se proširio na sve kontinente
i sve krajeve svijeta.
79
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
RAZUMIJEVANJE NAUKE
L Ovdje je upotrijebljena riječ el-igtibat koj a znači želju da se ima ono što drugi imaju, ali ne i želju da to
izgube. Riječ hased upravo znači ovo, to jeste želju da to izgube. Međutim, nemoguće je u našem jeziku
prvu riječ prevesti j ednom riječju, pa j e ovdje ostavljena riječ zavidnost. (prim. ree.)
2 Nauka se postiže u mlađim danima. Stupanje u bračni život, dolazak starosti i preuzimanje bi.lo kakve
obaveze u kući ili dntštvu ometa stručno uzdizanje.
Jahja b. Me'in ističe: "Ko rano (brzo) dospije na rukovodeći položaj, propusti mnogo znanja."
Mubammcd, sallallabu alejbi ve sellem, rekao j e: "Želite li da vam kažem ko istinski razumije i pozmue
vjerske propise?"
- Svakako - odgovorili su asbabi.
-Svakako- odgovorili su prisutni.
- Ko ne obeshrabri ljude u pogledu Allahove milosti;
- Ko ne baci ljude u oč~ti u pogledu Allahove blagodati i ne učini ih da se osjećaju sigurnim u pogledu
Njegove kazne;
- Ko ne zapostavlja Kur'an žel eći nešto drugo.
Onje još rekao: "Nema dobra u ibadetu bez fikha, niti nauke bez razmnijevanja."
Starost i stid ne smiju biti smetnja stručnom uzdizanj u, jer napredak zajednice i pojedinca ovisi o stmčnosti ljudi.
80
73. PRIČAO NAM JE Humejdi i rekao da mu je
pričao Sufjan, ovome Ismail b. Ebu-Halid, ali ne
onako kao što je ispričao Zuhri, čuvši od Kajsa b. ~ć~ ~J:;~~ .u~
'
"... ..'
~C-:-1
"'
'
.)~
.. ,.uf:;
... , "' "' ... _" ., ,
Ebu-Hazima, da je izjavio: Ju i jt;:. <?.; ;; ..;...;; .I :...~ -:. Ju ~;)l
- Čuo sam Abdullaha b. Mes'uda gdje kaže da je "...
"
""
"" .... ...
, . ' " , , -. ~ . '
., ,
"..
"'
kome je Allah dao imetak i on se žrtvuje da ga ~.hl ' ; 'J ~ .&1~GT $J ~~~ ""
'il :>.:.;.
,.. ...
troši na putu istine i čovj eku, kome je Allah dao
mudrost (znanje Kur' ana) pa on po njemu sudi i
druge poučava."
.. "' . ~ ;
81
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 Hidr ili Hadir je nadimak, a o njegovom imenu postoji više navoda. Ajni spominje ova imena: Erm ija, Bel'ja,
sin Me lkana, Hadirun, EI-Jese', Ahmed, Vehah b. D ibj e i Am ir. Buhari je naveo samo j edan aj et poglavlja
EI-Keb f, a cijeli s l učaj izložen je u ajeti ma 60-83, navedenog poglavlja koji u prijevodu glas i: Musa je svome
drugu rekao: "Neću se zaustavi ti dok ne stignem do ušća dvaj u mora ili ću putovati dugo vremena."
Pa kada su stigli do njihova ušća, zaboravi li su svoju ribu i ona j e zasjekla sebi put u moru. Pošto su malo
išli, Musa je rekao svome drugu:
"Donesi nam naš doručak' Spopao nas je od ovog našeg puta veliki umor." Drug reče: "Sjećaš li se kada
smo se sklonili stijeni, ja sam zaboravio ribu. Samo mi je šejtan smetnuo s uma da ti to spomenem. Riba se
prihvatila svoga puta u moru čudnovato." Musa reče: "To je ono što srno tražil i." Potom su se vratili istim
putem sl ijedeći svoje tragove, i našli jednog od naših robova kome smo Mi podarili našu milost i poučili
ga s naše strane znanj u.
Musa mu reče: "Hoću li te slijediti, da me poučiš stvarnom znanj u, kome si ti poučen?" On odgovori: "Ti
zaista nećeš moći izdržati sa mnom. Kako ćeš pokazati strpljenje prema onom što uistinu ne poznaješ?"
Musa reče: "Naći ćeš me, ako Allah da, strpij ivim. Ni u čemu ti se neću protivi ti r"
- Ako ćeš me slijediti, rekao je on, ne pitaj me ni o čemu dok ja to ne ispričam.
Potom su obadvojica krenul i i kada se ukrcaše u lađu, Hidr je probuši. Musa reče: "Zar si je probušio da se
njeni putnici poguše? Učinio si stvarno ružan posao!"
Hidr reče: "Zar nisam rekao da ti nećeš imati strpljenja sa mnom."
- Ne prekoravaj me što sam zaboravio - rekao j e Musa, i ne tovari me mukom u mom poslu 1
Potom su krenuli da lje, sreli jednog dječaka, koga Hidr ubi. Musa mu reče: "Zar ubi nev inu dušu, koju nije
trebalo ubi ti. Zaista si učinio jedan ružan posao!"
Hidr reče: ''Zar nisam rekao, da ti zaista nećeš moći sa mnom izdr7.ati?" Musa reče: "Ako te pos lije ovog
još što upitam, ne pravi mi društvo. Ti svamo imaš moju ispriku."
Zatim su krenul i dalje. Kada su došl i stanovnicima jednog naselj a, tražili su od nji h hrane. Oni ih nisu htjeli
ugostiti. Tu su našli j edan zid koji se htio srušiti, pa ga je Hidr ispravio. Musa reče : "Da si htio, mogao
si za ovo uzeti nagradu." On reče: "Ovdj e je naš rastanak. Izloži t ću ti tumačenj e onoga za šta nisi imao
strpljenj e. Ona l ađa pripadala j e siromašnim ljudima, koji su na moru radili, pa sam htio da joj nanesem
mahanu, jer je iza njih bio jedan vladar, koj i sve ispravne lađe nasilno otimaše. Što se tiče onog dječaka,
njegovi su roditelji dobri vjernici pa smo se pobojali, da ih on zavede u nevj erstvo i nepokornost All ahu.
Htj eli smo da im njihov Gospodar to dijete zamijeni boljim i čistijim od njega, koje će biti milosti vije. A što
se tiče zida, on pripadaše dvojici siromašni h dječaka u gradu. Ispod zi da bilo je nj ihovo zakopano blago.
Otac im je bio dobar čovj ek, pa j e Gospodar tvoj htio da oni odrastu i izvade svoje blago. To je milost tvoga
Gospodara. Ja to nisam uči nio po svojoj odluci. To je objašnjenje onog zašto nisi imao strpljenja."
Pri rastanku Musa j e zamolio Hidra da mu štogod preporuči, a oo mu reče:
82
~ 1 ~ " ;
O IZJAVI VJEROVJESNIKA, SALLALLAHU ytis.JI đ;,l"- ;,;.u1 ~ ~l J;i y~
' .- -
ALEJHI YE SELLEM: "ALLAHU, POUČI GA
KNJIZI!"
"Ne traži nauku samo radi preporučivanja, nego radi njene primjene u svakodnevnom životu."
Neki učenjaci misle daj e Hidr još živ i o tome navode razne zgode. Jedan broj učenjaka tvrdi daje on, iako
je evlija Musaova doba, podložan prirodnim zakonima postojanja života na ovom svijetu i da je poslije
minulog prosječnog vijeka svoga života umro.
Ovo sc mišljenje podudara s kur'anskim učenjem: "Ve-rna dže'a lna li bešerin min kablikel-hulde ...", tj. "A
nismo prije tebe dali njkome vječnog života ..."
U istom smislu i Muhammed, sa ll allahu alejhi vc sellem, rekao je: " ... Na početku idućeg stoljeća neće biti
ni_koga od onih koj i se danas nalaze na površini zemlje."
Prema tome, ako j e Hidr i bio dugog života, onje krajem svoga vij eka završio svoj ovozemni život.
Iz hadisa se zaključuje:
- preporučljiva je solidna diskusija o svim pitanjima društveno-vjerskog života, a u spornim pitanjima treba
se obraćati priznatim stručnjacima;
- čovjek treba staln o učiti, stručno sc uzdizati i svojom spremom drugima koristiti.;
-učen ne smije biti obol nego skroman;
- za dalje putovanje treba sc sna bdjeti potrebnim rekvizitima, a posebno hranom;
-za nauku se treba žrtvovati J· er "bez muke nema nauke"·
'
- obavještenje jedne vjerodostojne '
osobe je sasvim punovažne.
2 Iz had isa se zaključuje:
- treba podstrekivati na učenje svih grana nauke, a posebno islamske;
-pohvalno je djecu milovati, zagrliti se s rođakom i prijal.eljem kada dođu u posjetu il i se vraie sa putovanja.
83
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 U prethodnom hadisu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zaželio je Ibn.i -Abbasu, radijallahu anhuma,
razboritost, a u ovom se ističe pu novažnost toga da osoba koja je blizu punoljetnosti sluša (prima) hadise,jer starost
nije jedini odlučujući faktor za punovažnost izjave, nego i razboritost, shvaćanje i pamćenje dotične osobe. Vahidi
ističe, da je lbni-Abbas imao trinaest godina, kada je Muhammed, sallallah u alejhi veselJem, umro .
Jahja ibn i Me'in smatra, da za punovažnost prenošenja tuđih izjava, prenosilac treba imati petnaest godina,
jer su Ibni-Omera, radijallahu anhuma, ashabi vratili s uhudske bitke pod izgovorom da j e mlad, jer tada
nije imao petnaest godina.
Iz hadisa sc zaključuje:
-punovažne je da vjerodostojni razboriti dječak sluša i prima hadise i za to nije uvjet potpuna kvalificiranost,
za razliku od prenošenja (predavanja) had isa dntgima. Isti je kriterij kod robova, grešnika i ncmuslimana;
- dozvoljeno je da čovjek prenese drugima neko znanje koje je naučio dok j e bio ma li;
-sluša lac u toku hutbe može proći naprijed i sjesti na upražnjeno mjesto ako to neće nikome smetati;
- prolaz životi nje ispred klanjača ne kvari namaz;
-namaz maloljetnika je punovažan;
- Muhammedova, sallallahu a lcjhi ve sellem, šutnja je znak odobrenja;
- sutra (zaštitni š tap pred klanjačem) imama je istovremeno i sutra za sve one koji klanjaju za nj iro.
2 lz hadisa se zaključuje:
-poslovi u kojima j e učestvovao Muhanuned, sallallahu a lej hi vc sellem, bili su blagoslovljeni i napredni;
- mjerodavno je da malo dijete sluša had ise;
-dozvoljeno je šaliti se s djecom jer je to radio i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
84
• • ; ,. J ..
v
78. PRICAO NAM JE Ebul-Kasim Halid b. Halijj,
kadija Himsa, i rekao da mu je ispričao Muhammed
b. Harb, njemu Evza'i, a njega je obavijestio Zubri
prenoseći od Ubejdullaha b. Abdullaha b. Utbe b. .; 4 14 J. .&\ ..(~~ ;;. ~_;)1 t.;;:,:. l
' , , : ". .
. ...
Mes'uda, (on) od lbnu-Abbasa, da su on i Hurr ... ... ,...... ~" ,.. ...
b. Kajs b. Hisn Fezari diskutovali o saputniku j, LS~\1 ~l V"'~ J.l ;_} .)_;..:; J. ;;~-~
; .
.. ... "' ;
- To je ono za čim tragamo - rekao j e Musa. ( \ .;.. -;.; ~ytl '-'t; \..>,;j lt ~ l:.5 t; ..!lb )
.. ... ~ .. ;
85
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
.
VRIJEDNOST ONOGA KO NAUČil DRUGE ~j~~~y~
. .
POUČAVA
1 U navedenom hadisu porede se osobe u njihovom odnosu naspram upute (is lama) i znanja - s vrstama
zemlje. Prema hadisu tri su vrste tla - zemlje, kojima odgovaraju tri vrste ljudi; jedni prime nauku i nauče
koliko im je potrebno, ali j e ne prenose drugima; drugi je nauče i druge poučavaju ; i treći, koji ne uče, pa
su ostali neznani. Ovi posljednji slični su oeplodnoj pustari. Nevevi iz gornje komparacije zaključuje da
postoj e tri vrste ljudi, koji su slični izloženim kategorijama zemlje. Jedna vrsta zemlje prima vodu, koristi je
i zaodjene se poslije sušnog vremena bujnim zelenilom, žitom i travom, čim se koriste ljudi i životinje. Ovoj
zemlji s lični su ljudi, koji primaju savjete, uče i druge poučavaju. Oni su korisni i sebi i drugima. Druga vrsta
zemlje je sama po sebi neplodna i nekorisna, ali j e njena korist u tome, što u sebi sadrži vlagu i čuva viškove
vode, koje iskorištavaju ljudi, biljke i životinje. Ovoj zem lj i sliče ljudi ograničene s poznaje, koji se svojim
znanjem dovoljno ne koriste. Oni svoje znanje čuvaju, ali ga konačno predaju i drugima, koj i ga koriste u
svom i općem društvenom interesu. Ovo su djelimično korisni ljudi i zas lužuju odgovarajuću pažnju. Treća
vrsta zem lje je potpuno neproduktivna, ne prima vodu, nit j e u sebi zadržava. Ovoj zemlj i liče ljudi duševno
nesređeni, neuki i intelektualno zaostali. Njih nauka ne interesuje, ne uče i nemaju drugome šta prenijeti.
86
.. } .... .
t: ~ 'l ! t: . ..J.,JI . - ._.t;
IŠĆEZAVANJE NAUKE I POJAVA NEZNANJA ~ .)~.) . . ~.) . .
. . .
Rebija (b. Ebu-Abdur-Rabman) je rekao:
"Ko ima kod sebe bilo što znanja, ne smije se , .- ....·. "":1 /,a.'•.u..',
upropaštava ti "2 . "-"-' C;; --
80. PRJĆAO NAM JE hnran b. M ejsere i kazao L;;.>,;/~
J"' t;"" o;
/
~.: ~ J 01~ L;;.>,; .A •
' ' /<'
'
da je nj emu prenio Abdul-Vari s od Ebu-Tejjaba, ' '
(a on) od Enesa b. Malika, koji je rekao: Jli ~t; J~~:; ... "
r~l
\..,...
,
u... l y .!.>... ;1)1~
,.
, ,,.,
". . ;
. .. "' ....... ~
;
tt.: . 0:
.".
- Allahov Poslanik, sallallahu alejbi ve sellem, .Ji ~t..:..l1 ~1~i 01 ~ _;11 J_;.,; Jli
kazao je: "Stvarni predznaci časa propasti svijeta . .. "" ', . . . .. "
.".., . . .
su: iščezavanj e nauke, ustaljivanje neznanja, t:)l.)g i?!J ~~~?.J ~1 ~ ~·;_; ~~
o
2 Tako što će se prestati baviti naukom i neće drugima koristiti i podučavati ih. (prim. ree.)
3 Ranije je bi.lo rij eči o vdini učeni h koj i druge poučavaju, a sada se upozorava na indiferentnost ljudi prema
• • v •
nauc1 1 zanemanvanJU poucavanJa.
Rebi' svojom izjavom upozorava učene ljude da se maksimalno angažuju na poučavanj u drugih, da svoje
znanje ne skrivaju nego ga prenose drugima, u protivnom past će u zaborav i sebe upropastiti
Učeni trebaju svoje sposobnosti i svoje stečeno znanje prenositi na druge, a posebno na mlađe. Muhammed,
salla !lahu alejh i ve seilem, ukazao je samo na neke simptome propasti ljudskog društva. Odati se jednom od
tih poroka, znači krenuti rubu propasti, a ogreznuti u sve četiri, jeste srljanje u ponor. Neznanje je najveći
čovjekov neprijatelj. Nauke neće nestati, ali će postepeno izum irati učeni ljudi, i kada ne bude bilo njih,
narod će za rukovodioce birati neznalice; lj udi će im se obraćati za savjete i oni će im da vati odgovore. Tako
će se svijet zavoditi i vodi ti rubu propasti.
4 Navedeni hadi s Enes b. Malik iznio je u Basri, želeći podstaknuti ljude na učenje i stručno uzdizanje i
upozorio na štetne posljedice po vjeru, moral, čuvanje časti porodice i pošteno stečene imovine. Neznanje
otežava objektivno shvaćanje života i vjere, alkohol uništava zdravlje, imetak, porodicu i ugled; opadanje
muškog stanovništva dovodi do poremećaja spolne stmkture društva, a pojava nemorala do propasti
porodice. Pomanjkanje muškaraca može biti i posljedica ratne pogibije, društvenih nereda i međusobno
bratoubilačkih ratova poslije kojih obično zavlada bijeda, glad, nemoral i razne epidemije, što dovodi do
slabljenja snage zajednice.
87
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
VRIJEDNOST NAUKE
1 Pijenje mlijeka u snu Muhammed, sallallahu alejhi ve sei lem, usporedio j e s učenjem i prikupljanjem znanja
zbog približno istovjetne koristi za pojedinca i zajednicu. Mlijeko je hrana za tijelo, a nauka za dušu. M lijeko
je izuzetno povoljna hrana za fizičko razvijanje tij ela i tjelesne snage, a nauka za duševno uzdizanje.
Završna misao hadisa ukazuje na oštroumnost, dalekovidnost, znanje i iskustvo Omera, radijallahu anhu.
2 Iz navedenog had isa se razabire:
- dozvoljeno je stručnjaka pitati za objašnjenje nejasnih problema, bio on u koći ili van nje, bilo
da stoji ili sjedi;
88
DAVANJE DECIZIJA (FETVI) ZNAKOM
RUKE ILI GLAVE
-pri držanju predavanja i davanju odgovora, učenjak može biti na uzdignutijem mjestu da ga prisutni mogu
što bolje vidjeti i čuti:
- redoslijed spomenutih postupaka obreda hadža j e sunnet ili vadžib. Učenjaci šafijskog i Ahmed ibnu
Hanbelovog pravca smatraju konkretni redoslijed sunnetom, dok Ebu-Hanifc i Malik vadžibom, i učini li
se poremećaj, treba zaklati kurban.
89
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
~~~
Stajala sam dok me nije počela obuzimati nesvje-
stica, pa sam polila svoju glavu vodom.Vjerovje-
snik, sallallahu alejhi ve sellem, zahvalio je Allahu
i pohvalio Ga, a onda rekao: "Nema ničeg što mi
nije prikazano da ga nisam sagledao u ovom svom
položaju, pa čak i sami Džennet i Džehennem."
- Objavljeno mi je da ćete u svojim grobovima
biti iskušani, poput ili približno - ne znam koja je
od ta dva izraza, (kaže Fatima), upotrijebila Esma
1 Iz hadi sa se zaključuje:
-Džennet i Džehennem već postoj e. To je mišljenje svih sljedbenika sunneta (ehlis-sunne vel-džema'a). Na
to nas upućuju značenja brojn ih ajeta i had isa.
Neke mutezilije imaju supwtno mišljenje. Oni smatraju da Džennet i Džehen.nem još ne postoje, nego će se
stvoriti tek na Dan obračuna. Boravak Adema i Havve u Džennetu tumače običnim življenjem i boravkom
u plodnoj bašči nekog kraja zem lje, s raznovrsnim voćem, povrćem i ostalim materijalnim dobrima.
Ebu-Bekr b. EI-Arebi misli, da Džennet i Džehennem postoje negdje van područja našeg sunčanog sistema.
Zabilježeno je kako su neki Jevreji razgovarali sa ha lifom Omerom o ajetu: ve džennet in 'arduhes-semavatu
vel-erdu (i Džennetu prostranom kao nebesa i Zemlja), i rekli: "Gdje se nalazi Džehennem?"
"A gdje bude dan, kada se spusti noć, odnosno gdje bude noć, kada se pojavi dan?", odgovorio je Omer;
- zagrobna kazna je stvarnost. To je mišljenje predstavnika sljedbenika sunneta (eh lis-sunne vel -
džema'a);
- pojava Dedždžala, lažljivca, koji će svojom propagandom zavoditi svijet na stranputicu, stvarna Je
činjenica.
90
VJEROVJESNIKOVO, SALLALLAHU
, -·
" ~
87. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Beššar, Jli ~x.i8l;. Jli ~. ...r.~· J.!18l;. .AV
~ ~
v
Džemre koj i je kazao: .:; ~_:,;1 ~Ju •/. y,l;;. ~;_;. t.:S~
,
-Bio sam posrednik u prenošenju govora između
Ibnu-Abbasa i svijeta, paje rekao: "Vjerovjesniku,
sallallahu alejhi ve sellem, došla je delegacija
p lemena Abdul-Kaj sa pa je on rekao:
-Ko je delegacija- ili ko je narod?
- Rebija (Abdul-Kajs)2- odgovorili su.
- Dobro došli, narode - ili, delegacijo - neponiženi
i bez kajanja! - kazao je on.
- Mi smo ti došli - odgovoriše oni - iz dalekog
kraja. Između nas i tebe je nevjerničko pleme
Mudar i možemo ti doći samo u kojem svetom
mjesecu, pa naredi nam nešto što ćemo saopćiti
onima iza nas, i što će nas uvesti u Džennet!
On im je, potom, naredio četvero, a zabranio
četvero.
-kolektivno klanjati namaz pri pomračenju Sunca ili Mjeseca spada u sunnet (praksu Poslanika, sallallahu
alejhi ve sell em. Ovom namazu mogu prisustvovati i žene;
-dozvoljeno je klanjača upitati za nešto hitno i važno, a on da odgovori manjim pokretom glave;
- u namazu se ne smije ništa govoriti, osim citiranja određenih kur'anskih tekstova na arapskom jeziku;
-neznatna aktivnost ili pokret učinjen u namazu ne kvari namaz;
-žena može glasnijim izgovaranjem rij eči subhanallah upozoriti prisutne žene na eventualnu opasnost, ali
ako su prisutni i muškarci bolje je da to učini pljeskanjem desne ruke po lijevoj;
- poslije završenog namaza pri pomračenju (Sunca) poželjno je i korisno održati prigodno predavanje
(hutbu);
-trenutna nesvjestica ili ošamućenost u kojoj se ne izgubi svijest ne kvari abdest.
2 Abdui-Kajs je jedan od sinova Rebija. (prim. ree.)
91
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 Tbnu-Bettal kaže da je svaki musliman, koji od drugog nešto nauči i čuje, dužan to znanje i stečeno iskustvo
prenijeti drugom. Ovo je u prvim danima širenja islama smatrano prvostepenom individuaLnom dužnosti, a
briga za kulturno-prosvjetnim uzdizanjem članova porodice, j oš, također, obaveza svakog pojedinca.
92
"Kako to (da je oženiš), a pričalo se (da ti je sestra
po mlijeku)!"
Ukbe je odmah pusti i ona stupi u brak s drugim
muškarcem. 2
93
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 Ranije je istaknuta dužnost od.laska u drugo mjesto radi učenja nauke, a ovdje se navodi da su ashabi
uspostavili naizmjenično redovno posjećivanje Muhammedovih, sallallahu alejhi vc sellem, predavanja,
svaku njegovu izjavu doslovno pamtili i prenosili odmah svojim kućanima i ostalim susjedima. Želja za
naukom bila je j ača od svih neprilika. Dužina puta, nevrijeme, materijalni izdaci i fizički napor nisu ih
mogli obeshrabriti u traganju za naukom.
lz hadisa se zaključuje:
-nauku treba stalno tražiti;
- za uspjeh u nauci treba imati strpljivosti, smirenost duha i. koncentrisanost mis li;
- punovažno je kada hadis prenosi samo jedan prenosi lac, kao rad po hadisu koji neki ashab ne prenosi
direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vc sellem, nego od drugog ashaba;
- ashabi su izjave Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, doslovno prenosit i drugima;
-u tuđu kuću ulazi se uz prethodnu najavu ili odobrenje njenog vlasnika;
- krug spoznaje treba stalno proširivati či tanjem i posjeći vaojem naučnih predavanja, a u slučaju
spriječenosti susjedi će se međusobno sporazumjeti o naizmjeničnom posjećivanju aktuelnih predavanja i
potom se međusobno obavještavati.
2 Iz had isa se zaključuje:
- neučestvovanje u kolektivnom obavljanju namaza može biti opravdano ako imam previše dulj i namaz;
-opravdano je pokazati (umjerenu) srdžbu zbog poroka ili neumjesnog postupka koji se odnosi na neka
vjerska pitanja.
94
91. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed,
njemu Abdulmelik b. Aim Akadi (Ebu-Amir),
ovome Sulejman b. Bilal Medini prenoseći od
Rebija b. Ebu-Abdur-Rahmana, (on) od Jezida,
Munbeisova os l obođenog roba, (ovaj) od Zejda
b. Halida Džuhenija, da je jedan čovjek pitao
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za
nađenu stvar, pa je on odgovorio: "Zapamti njenu
uzicu (svezicu)", ili j e rekao: "Njenu posudu i
njenu kesu (torbu) i oglašavaj je jednu godinu,
zatim koristi se njom, i ukoliko dođe njen vlasnik
ti muje predaj!"
- A zalutala deva? - upitao je čovjek.
On se toliko rasrdio da su mu obrazi pocrvenjeli,
(ilije Zejd b. Halid rekao: Lice muje pocrvenjelo) i
y
ostavi j e dok je ne susretne njen vlasnik!" . ..,.s~ ji 4:- ~ji ..!.U JL; ~l .;JL,a.;
' '
- A zalutalo bravče? - upitao je opet čovj ek.
- Ono je tvoje, tvoga druga, ili vuka - odgovorio
je on. 4
3 Ovdje se očitltje Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, tječitost jer poredi devu sa čovjekom koji se nađe
na putu i ima odjeću, obuću i ono što će piti. (prim. ree.)
4 Ajni kaže da nađenu stvar treba oglašavati god inu dana svaki dan, prvo dva puta, zatim jedanput, zatim
jednom u sedmici i na kraju jednom mjesečno.
Iz hadisa se zaključuje:
- kada vlasnik izgubljenu stvar opiše i pozna posudu u kojoj je bio izgubljeni predmet, može mu se ona
odmah predati, ali nalaznik se ne može na to prisiliti dok mu j e on detaljno ne opiše, jer je Mubammed,
sallallahu alejhi ve sell em, u drugom had isu kazao:
"Ako ti dođe vlasnik izgubljene stvari i pozna kesu, kol iči.nu i uzicu, dadni mu je. U suprotnom, ona je
tvoja." (Muslim)
Malik i Šafija smatraju da će se pronalazač prisiliti da vlasniku preda stvar čim on pozna "posudu" ili
"uzicu'', kako je rečeno u gornjem badisu.
Malik kaže daje iZ!,'l.tbljenu pokvarljivu stvar ili predmet koji bi rnogao na putu propasti, bolje da nalaznik
uzme. Učenjaci šafijske škole podijeljenog su mišljenja: jedni kažu da je poželjno i lijepo da j e nalazn.i k
uzme, drugi da je dužnost da je uzme, a treći da je to dužnost samo ako prolaznik smatra da bi i dalje stojeći
na putu uistinu propala.
Ahmed ibnu Hanbel smatra da j e u svakom slučaju bolje ostaviti to i dalje na putu, jer će ga vlasnik prije
pronaći . U Tahavinu komentaru stoji da je izgublj enu stvar, za koju srno sigurni da će stojeći na putu
propasti, bolje uzeti, a u protivnom, ostaviti j e na rubu puta.
U "Hulasatul-Fetava" stoji: "Ako izgubljenoj stvari prijeti opasnost da propadne ili bude uništena,
prvenstvena je dužnost (fa rz) uzeti je, a u protivnom nalaznik postupa po svom nahođenju. Ovo j e mišljenje
većine islamskih učenjaka;
- izgubljenu devu, konja, mazgu i magarca ne treba hvatati, jer su one sposobne braniti se od neprijatelja,
pa i div ljih životinja.
95
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
Predstavnici haneftjske škole smatraju da j e izgubljenu domaću životi nju, ma koje ona vrste bila, dozvoljeno
uhvatiti i s kloniti, jer je to životinja koja može bez potrebne pažnje lahko propasti;
- vrijednost oglasa neđene stvari prestaje kada nalaznik stvari stekne uvjerenje da se neće pronaći njen vlasni k.
lmam Muhammed, prenoseći mišljenj e svoga učitelj a Ebu-Hanife, misl i da nedcni predmet u vrijednosti do l O
dirhema treba oglašavati nekol iko dana, od l O i više dirhema godinu dana, dok imami Ahmed , Malik i Šafija
drže da nađen.i predmet treba oglašavati godinu dana bez obzira na njegovu nominalnu vrijednost.
Od Ebu-Hanife je preneseno mišljenje da nađen u stvar u vrijednosti l d irhema treba oglašavati jedan dan,
od 3 d .irhema tri dana, od l Odi rhema sedmicu, od l Odo 200 dirhema mjesec, a od 200 i više dirhema godinu
dana. Ako j e nađena datula ili neka druga vrsta voća, nalaznik će to uzeti, a potom podijeliti milostinju u
iznosu njihove novčane vrijednosti.
U E l-Hidaj i se navodi. "Nadenu stvar za koju se obično zna daje njen vlasnik neće tražiti, kao što su: košpice
datula, šljiva, kora od šipova i s lično, dozvoljeno je uzeti i koristi ti za svoje potrebe bez oglašavanja, ali
treba imati na umu da je to ipak tuđe vlasništvo, a ne na laznika."
U Stmenu Ebu-Davudovu navodi sc da je M uhammed, sa llallahu alejhi ve sellem, dozvolio uzeti s puta
štapić, bič ili konopčić i da se s tim nalaznik koristi. Nalaz bezvrijedne stvari, za koju smo sigurni da je
vlasnik neće tražiti ne treba obznanjivati;
- na lazn ik ima pravo nađen u stvar koristiti samo lično, ako je s iromašan i ako mu j e potrebna.
Šaftja smatra da neđeni predmet nalazni.k ima pravo koristiti bio on siromah ili bogat.
Hattabi iz sadržaja gornjeg had isa zaključuje da nađenu s tvar treba oglašavati godinu dana. U tom vremenu
nalaznik je može koristiti za svoje potrebe, pod uvjetom da se ona povrati najavljenom vlasn iku ukoliko ne
bude dotrajala, u protivnom nalaznik isplaćuje njenom vlasniku njenu nominalnu vrijednost
Mali k kaže: "Godinu dana po isteku oglašavanja preporučljivo je na ime nađene stvari podije liti mil ostinju
zaj edno s obračunatom naknadom njenog godišnjeg korištenja.
Evza'i smatra da nađenu vredniju s tvar treba predati državnoj blagajni, a pravnici hanefijske š kole daj e po
isteku jednogodišnj eg čekanja nj enog v lasnika treba podijeliti siromašnima, kao običnu milostinju.
Legitimni vlasnik ima uvijek apsolutno pravo vlasništva na izgubljenu i po nekom na pronađenu stvar.
96
__ , ; "'
'
93. PRICAO....
NAM JE Ebui.-Jeman i rekao da ga - "·- '• ~ ~--~ ·~J- , : ·(-i, "1"' ,:-;:~-
/
o.,..
if '-:- _."..._. v~ u u IC' Y. w..i>- .' '
j e obavijestio Šu' ajb prenoseći od Zuhrija, ovoga : ,- : , , t
obavijestio Enes b. Malik da je Vjerovjesnik, J_?.) .:>i ..!ll~
...
~
:_; ~~ u:.;;. t J~ ~))l
... ... ~.,
1 Muhammedova, sallallahu alejhi vc sellem, strpljivost, taktičnost i prijaznost prema slušaocima dobar je
primjer uzornog pedagoga.
Omer je svojom lakonskom izjavom prekinuo dalje postavljanje neumjesnih pitanja i time skrenuo pažnj u
na održavanje potrebne discipline, reda i poštovanja prema predavaču.
2 Ovo je dio hadisa br. 2654 u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi vc sellem, upitao: "Hoćete li da vas
obavijestim o najvećim grijesima?" "Da", odgovorili su, a on reče : "Pridn1živanje nekoga Allahu, neposluh
rodi teljima ... ", pa j e sjeo, a bio je naslonjen. Onda je rekao: "Da, i lažno svjedočenje." To je neprestano
ponavljao tako da smo rekli: "Kada bi samo zašutio." (prim. ree.)
97
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
95. PRIČAO NAM JE Abde b. Abdullah, njemu \;;~ J t..;_;.] l .&14 z; •~; l;;.:i;. . '\ o
/0 ,... .. ~ ' "' /"'"
' '
Abdus-Samed, njemu pričao Abdullah b. Mu senna,
a njemu Sumarne b. Abdullah prenoseći od Enesa,
" / "' , .:: .. ...-: } > ,,
a oo od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, l~! .J\5 <Gi ~ ~1,;. ...,..;i:; .&14.; ~l;
da je, kada bi što govorio, ponavljao bi to tri puta, ,,"'"' ' "' - ... "" ,
r
,_.
}, ""'"'
' '
; ... ~ ... ".,
. t;')l!~~~~i_;;~
' ' '
96.PRIČAO NAMJEMusedded,ojemuEbu-Avaoe
prenoseći od Ebu-Bišra, on od Jusufa b. Maheka,
ovaj od Abdullaha b. Amra koji je izjavio:
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
izostao je j ednom prilikom kad smo zajedn i čk i
putovali i stigao nas kada smo bili pri izmaku
namaza, tog vremena i to ikindijskog. Mi smo
uzimali abdest i po nogama mesh činili, pa on
povišenim glasom dva ili tri puta uzviknu: "Teško
petama od paklene vatre!"'
1 Iz sadržaja dmgog had isa vidi se da je Muhammcd, sallallahu alejhi ve sell em, nazivao jedan selam pri
približavanju društvu, kao najavu svoga pristupa i traženje odobrenja za ulazak u konkretnu sredinu, drugi
kada bi došao u dmštvu, a treći kada j e odlaz io iz dmštva. To j e bio njegov stalni običaj.
98
PODUČAVANJE ROBINJE I UKUĆANA
97. OBAVIJESTIO NAS JE Muhammed b. Selam J~J t;.!,.\l 8~ /1. "' ' J 11 ~"'' "' o:
(>l:. JI ~ ..4.s:. L;~ l . W
i rekao da je nj emu pričao Muharibi, njemu Salih .. -- .
b. Hajjan, njemu Am ir Ša'bi prenoseći od Ebu- ' .!.-;~ll~~
"' "'"'"""'
Ju Ju 0~!;.
"' "'
8~ 2G .......
Ju
, "' ... / ". -; ... ,. "t::
Burde, on od svoga oca, da je kazao: jS .&1 J_?J J t; JI.; ~l : ; ;;;~ ;t ._;,~
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ,..
.,.,. ; ....
rekao j e: "Tri (vrste ljudi) imat će po dvije nagrade:
sljedben ik ranije Knjige, koji je vjerovao u svoga
vjerovjesnika, a vjerovao j e i u Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem; rob, koj i je izvršavao
svoju dužnost prema Allahu, a i dužnost prema
svome gospodaru; i čovj ek koji je imao (sluškinju)
robinju pa j e odgajao i lijepo j e odgoj io, i poučavao
i lijepo je podučio, a zatim je oslobodio i oženio
- on će imati dvije nagrade."
Potom je Amir (Ša'bi) kazao: "Dali smo ti (ovo
objašnj enje) bez ičega (besplatno), a za još manje
važnije (saznanje) išlo se čak u Medinu."2
&4}J~_;
' . -
~
O IMAMOVOM ODRžAVANJU .. , ;wt.AlA':Jt
.. .... y~
-
~ ~
2 Amir Ša'bi je rekao gornj u izreku na zahtjev čovjeka iz Horosana koji ga j e pi tao o čovjeku koji odgoji
svoj u robinju, oslobodi je, a potom se njom oženi.
Iz hadisa se zaključuje:
-dobročinitelja Allah, dželle šanuhu, dvostruko nagrađuje;
- pri izlaganju nauke i davanju objašnjenja, može se upozoriti na njenu važnost. Time se kod slušaoca budi
interes za naukom i produbljivanjem akmelnog probl.ema;
-prve generacije muslimana išle su iz !,'Tada u grad i prelazile či tave pokrajine da čuju samo jedan had is ili
da dobiju pravilan odgovor na samo jedno pitanje;
-Medina je svojevremeno bila centar islamske nauke.
99
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
100
KAKO IŠČEZAVA NAUKA
Po mišljenj u apologetičara sva četi.ri mezbeba, šefa' at se sastoj i u ishođenju pomilovanja prestupn ici ma u kome
bi se samo realizovala All ahova svojstva: ''Sveopći dobročin itelj , Milostivi i Oprostivi", koja s u u Kur' anu na
stoti ne mjesta istaknuta. Za promjenu donesene odluke iznose se novi dokazi, dovode novi svjedoci i sprovodi
novi postupak. Kod zagovaranja (šefa'ata) i isbotlenja pomilovanja, toga nema. Ovdje prestupnik priznaje
svoje grijehe, priznaje pravednost donesene odluke i sada moli odgađanje il i anu!iranje donesene kazne. Ranije
donesena odluka ostaj e nepromijenjena, al i izvršenje odluke, oa osnovu pomilovanja, otklanja se.
Iz had isa se još zaključttie:
- mogućnost ulaska vjernika u Džennet bez detaljnog polaganja obračuna za ovozemaljski rad.
Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, zagovaranje protegnut će se i na grj ešn ike, koj i s u svojim
nedjelima zaslužili Džehennem;
- zagovaranje za grješnika može biti od meleka, Vjerovjesnika i Allahov ih, dželle Š<muhu, ugodnika (evlija),
ono može biti i za povećanje stepena nagrade dobrom vjerniku u samom Džennetu;
- ljude treba podstrekivati na učenje, š ko lovanje i š irenje nauke, j er se stječe Allahova, dželle šanuhu,
nagrada dok se god to č i ni;
- nauka je ideal islama. Tajiti znanje je grijeh, a poučavati ljude spada u najplemen itija i Allahu najdraža djela;
- zagovaranje Vjerovjesnika je sigurno i nepobi tno.
lO L
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
102
102. PRIČAO NAM JE ovaj hadis Muhammed
v
b. Beššar, njemu pričao Gunder, a njemu Su 'be
prenoseći od Abdur-Rahmana b.Asbehanija, (ovaj)
od Zekvana, (on) od Ebu-Seida Hudrija, (a ovaj)
od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Od Abdur-Rahmana b. Asbehanija preneseno je da
je rekao:
- ćuo sam Ebu-Hazima da prenosi od Ebu-Hurejre
da j e kazao: " ... troje djece koja nisu uzrasla do
punoljetnog doba."2
2 Iz hadisa se zaključuje:
- dozvoljeno je ženama da se raspituju za vjerske propise i ostala pitanja vezana za nji hov rad i život;
- prepomčljivo j e odredi ti posebno prikladno mjesto i vrijeme za održavanje predavanja ženama;
-maloljetna umrla djeca imaju mjesto u Džennetu i svojim posredovanjem kod Allaha uvest će u njega i
svoje grešne roditelje.
3 Kome se obračun na Sudnjem danu bude deta ljno ispitivao i svaki prestup posebno razmatrao, naći će mu
se brojni nedostaci zaslužni kazne ili bar ukora. Pa i detaljno ispitivanje rada dobrih djela pokazalo bi se
da su ih mnogi čin ili, ne samo u ime Allaha, dželle šanuhu, nego i u ime nekog ovozemaljskog interesa, što
može Allahovu, dželle šanuhu, nagradu obustavi ti i mjesto nje dobiti kaznu. Imajući sve to u vidu, mali bi
broj lj udi prošao bez bilo kakve kazne. Milost Allaha, dželle šanuhu, neograničena je i nadati se je da se ti
nedostaci ljudima oproste.
103
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
Navedenim ajetom aludira se da će dobri vjernici biti samo forma lno privedeni na obračun za svoja djela,
poslije čega se mogu nadati Allahovom pomilovanju. Međutim, sadržaj hadisa upozorava na deta ljan
obračun svakog ljudskog djela bez obzira i samilosti, što će - po mišljenju nekih - samo po sebi značiti
neku vrstu kazne.
lz badisa se zaključuje:
-velika želja Aiše, radijallahu anha, za naukom i učenjem, a Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem,
spremnost za poučavanjem;
-polaganje obračuna za djela na Sudnjem danu jeste stvarnost;
-citati Kur 'ana ili had isa mogu se ponekad raznoli ko pa i pogrešno shvatiti;
- kriterij ispitivanja ljudskib djela na Sudnjem danu bit će raznolik nečija će se djela ispitivati detaljno,
nečija površno, a neko će toga bi ti oslobođen.
104
(Mekka) ne daje utočište obijesnome, ni bjeguncu
da se u nju sklanja zbog prolivene tuđe krvi, a niti •
bjeguncu zbog učinjenog nereda (i krađe)."
1 U ranijem poglavlju iznesen je slučaj obraćanja s lušaoca predavaču u cilju što boljeg shvaćanja sadržaja
predavanja, a u ovom se i stiče potreba da se svaka riječ predavača prenese onima koji nisu prisustvovali
predavanju.
Iz hadisa sc zaključuje:
-u razgovoru sa starijim i rukovodiocima t:reba se pristojno ponašati;
-na širenju islamske nauke treba maksimalno zalaganje.
lbni -Bettal smatra da je misionarstvo prvenstvena kolektivna dužnost (farzi kifaj e) muslimana;
- zabranjeno je voditi borbu na području grada Mekke. Neki pravnici smatraju da se u Mekki ne smije
preduzimati oružana akcija čak ni protiv odmetnika koji su se u nju s klonili. Najveći broj učenjaka ima
suprotno mišljenje. Oni dozvoljavaju poduzimanje odgovanyuće akcije, jer je dužnost nadležnih da
suzbijaju protuzakonje, da omO!,'ltćavaju sprovođenje Allahovih, dželle šanuhu, propisa i da šti te pravo
muslimana.
Ebu-Hanife smatra da prestupnik, koji se sklonio u Mekku, uživa puno pravo azila, i nad nj im se ne može
izvršiti kazna dok se u njoj na lazi.
Ibn i-Abbas, Ata i Ša'bi smatraju da se kazna nad prestupnikom za učinjeno razbojstvo, prostituciju i krađu
na području Harema Mekke može izvršiti u Mekki, a ako je spomenute prestupe učinio van Mek ke, kazna
se ne može izvršiti nad njim u Mekki, nego tek kada izađe van Mekke.
Ibn-Zubejr, Hasan Basri i Mudžahid drže da se prestupnik za učinjena djela van Mekke može u Mekki
uhvatiti, izvesti i.z nje i tamo kazniti odgovarajućom zakonskom kaznom.
Amr ibn Seid smatra da se nad takvim prestupnikom može punopravno kazna izvršiti i u samoj Mekki.
Ebu-Hanife i Ahmed smatraju da se nad onim koji počini krivično djelo izvan Harema, a zatim se u
njega skloni, neće izvršiti kazna u Mekki, dok Malik i Šafija smatraju suprotno. Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, poduzeo je vojnu akciju u namjeri osvojenja Mekke, a ne da u njoj prolijeva krv i ubija
stanovništvo. Onje Mekku zauzeo 20. ramazana, 8. godine po Hidžri za nekoliko sa ti i odmah proklamovao
opću amnestiju, ravnopravnost i slobodu svih građana.
- U Mekki i području Harema ne sm ije se sjeći drveće pa ni žbunje. Za veliko hotimično posječeno
stablo vinovnik treba zaklati odraslo goveče na ime kurbana, a za malo stablo, obično bravče.
105
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
106
što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Ko na mene hotimično (nešto) slaže, neka
pronađe sebi mjesto u Paklu! "'
l •
prenoseći od Ebu-Hasina, (on) od Ehu-Saliha, ' ' '
(ovaj) od Ebu-Hurejre, (a on) od Vjerovjesnika, ~ ~~J.~;.; y,1:; ~t_;, y,i:; ~
sallallahu alej hi ve sellem, da je rekao: .
, . . . . IX~'·.-"'Jt;""
"'
1 Navedeni hadisi upozoravaju da se izjave ljudi moraju tačno i doslovno prenositi drugima. U protivnom se
čini laž i klevetanje, š to je kažnj ivo i po Allahovim, dželle šanuhu, i ljudskim zakonima.
Iz hadi sa se zaključuje:
- strogo je zabranjeno potvarat.i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Taj prestup spada u velike
grijehe. Neki učenjaci šafijske škole (tačn ije Ebu-Muhammed Džuvejni) smatraju, da namjerno laganje, na
Muham.meda, sa llallahu alejhi ve sellem, izvodi vjernika iz islama. Nevevi drži da potvaranje Muhammeda,
sallallahu alejhi vc sell cm, makar s j ednom izjavom, spada u velike grijehe i da sc sva predanja koja je do
tada prenio taj čovjek imaju odbaciti;
- netačno prenošenje Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, izjava iz oblasti šerijatskih propisa
potpuno je isto kao laž u podsticanju i zastrašivanju (tergib ve terhib) i sl ično;
-ko drugom prenese Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, izjavu, znajući daje apokrifna ili sumnja u
njenu vjerodostojnost, on spada u krug veliki h grešni ka. Muhammed, sallallahu a lcjhi ve sell em, rekao je:
"Ko neku izjavu prenese drugom kao moju, znajući da nije moja, on je lažac";
- pri prenošenju nekog hadisa sumnjivog porijekla ili značenja ne treba navoditi da ga je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, kategorički rekao. Za ovakve hadise treba reći: kaže se, čini se, reklo se i
slično·
- treba' paziti na jezičku, s tilsku i sadržajno-logičnu stranu hadisa. Hadi s s gramatičkim pogreškama, slabog
stila i nelogičnog značenja, Muhammed, salla ll ahu a lej hi ve sellem, nije nikada izgovorio. Prenosi lac had isa
treba poznavati gramatički i književni jezi k iz doba Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, vijeka i
imati na umu da su dvoličnjaci zlonamjerno iz mišljali hadise, za opravdanje svoga stava. To se mnogo
činilo u doba političkih nereda i borbe između Mu'avije i Alije.
2 Hadis o denunciraoju Muhammeda, sa llallahu alejhi vc sell em, mnogi učenjaci stvrstavaju u grupu mutevatir
had isa.
Buhari je donio prvi hadis preko niza naj uglednijih ashaba, u kome j e potvaraoje Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, s trogo zabranjeno, a denuncijatoru određeno mjesto u Džehennemu. Drugim hadisom
ističe se bogobojaznost i dos ljednost ashaba u prenošenju hadisa. Iz trećeg hadisa vidi se da su ashabi
107
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
• •
ZAPISIVANJE NAUKE (HADISA) ..J.,Jt ~~ y~
" "' .. ;
... .. ......
tom l t.stu.? "
On je odgovorio: "Propisi o krvarini, o oslobođenju
zarobljenika i da se nad muslimanom ne sprovodi
smrtna kazna zbog ubistva nemuslimana (podanika
neislamske države, s kojom se nema sklopljen
prijateljski ugovor)." '
nerado prenosili hadis, bojeći se da nehotice što ne ispuste i umjesto nagrade dobiju kaznu. Ko mnogo
govori, mnogo i griješi; ko mnogo citira tuđe izjave može u njima lahko i pogriješi ti.
Iz had isa se zaključuje:
- Muhammedov, sallallah u alejhi ve sellem, nadimak "Ebui-Kasim" ne treba drugima nad ijevati. Džabir
isti če kako je Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, re kao da se ne nadijeva njegovo ime onome koji ima
njegov nadimak, a da se ne nadijeva njegov nadimak onome ko već ima njegovo ime. Tinnizi prenoseći od
Ebu-H.urejre navodi da je Muhammed, sallall ahu alejhi ve sellem, zabranio da musliman ima istovremeno
i ime Muhammed i nadimak Ebui-Kasim.
Mnogi učenjaci smatraju da je konkretni hadis donesen u Buhariji derogirao, i da Muhamm.ed, salla llahu alejhi
v e sellem, na njegovoj primjeni nije nikada mnogo insisti rao. Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, g01·nju j e
izjavu dao kada je neko, idući putem, viknuo: "Ebui-Kasim!" Muhammed, sa lla llahu a lej hi ve sellem, okrenuo
se i odazvao, a ovaj mu se izvinuo, rekavši da on zove drugog prolaznika kome je također bilo ime Ebui -
Kasim. Zato neki smatraj u da se zabrana odnosila samo na vrijeme Muhammeda, sa llallahu alejhi ve sellem.
Ibni -Džerirsmatra da nadimak Muhammedov ne treba drugima nadij evati iz poštovanja prema Vjerovj esniku
i da tako treba shvatiti i goroj i hadis, a ne stvarnu zabranu. ·
-Muslimani mogu sebi nadijevati ime Muhammed.
-San ne može biti osnov za neki poduhvat ili rezultat nekog postupka.
1 Ali b. Ebu-Talib, radijallahu anhu, amidžić je i zet Muhammeda, sallallahu alcjhi vc scllcm. Njegova majka
Fatima, kći Esada b. Hašima b. Abdi-Menafa, jeste prva Hašimovi ćka, koja se udala za Hašimovića i rodi la
sina Alij u, Hašimovića i po ocu i po majci. Ona spada među prve žene Mekke koja je primila islam, a s
ostalim muslimanima isel ila se u Medinu, gdje je i umrla za života Muhammeda, sa llallahu a lejhi ve sellem.
Muhammed, sa llallahu alej hi vc sell em, lično joj j e klanjao dženazu, sišao u njen grob i spustio je na zemlju.
Muhammed, sallalla hu alejhi ve sellem, Aliji, radijaUahu anhu, rekao je: "Ti si mi brat na ovom i
budućem svijetu." Zvao ga je često i pobratime. Ali, radija Uahu anhu, jedan je od deseterice ashaba, za
koje je Muha mmed, sallallahu alejhi ve sellem, javno rekao da će unić.i u Džennet i. jedan od šest članova
savjetodavnog vijeća islamske zaj ednice koj e je rukovodilo is lamskim svijetom u prvim danima iza
Muhammeda, sallallahu alejh.i ve sellem. Muhammed, sallallabu alejhi ve sellem, još za svoga života mu
je davao puno povjerenje. On je jedan od Hulefai-rašiduna, bio je učen, pobožan i prvoborac za islamsku
zajednicu; prvi od omladi naca primio islam, učestvovao u svim voj nim pohodima zajedno s Muhammedom,
sallallahu alejhi ve sell em, osim vojne na Tebuku, j er ga j e Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, postavio
108
112. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu'ajm - Fadl b.
v
Dukejn, njemu Sej ban prenoseći od Jahjaa, (on) od
Ebu-Seleme, (ovaj) od Ebu-Hurejre, daje (pleme)
Huzaa ubi lo godine osvojenj a Mekke jednog
čovj eka iz plemena Benu-Lejs, zbog nj ihovog
poginulog, koga je pleme Lejs ranije ubilo. Kada
je o tome obaviješten, Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, uzjahao j e svoju devu i održao
govor, rekavši:
- Allah je, zaista, Mekku zaštitio od ubijanja,
ili slona2 - ovako j e, kaže Ehu-Abdullah, rekao
Ebu-Nu'ajm -a vi to držite kao nedoumicu; slon
ili ubijanj e, a drugi kažu ubijanje - a ovlastio
Allahovog Poslanika i pravovj erne da vladaj u
(njenim stanovništvom). Znajte da to nije
bilo dozvoljeno nikom prije mene, a neće biti
dozvoljeno nikome ni poslije mene! To je meni bilo
dozvoljeno samo dva dana! Znajte, da je Mekka
u ovom mom času (u kome vam govorim) sveta
i neprikosnovena, njeno žbunje se ne čupa , niti
stabla sijeku, a izgubljenu stvar u njoj uzima samo
onaj koj i je oglašava (i traži njenog vlasnika) !
Kome je pala žrtva ima pravo na biranje povoljnijeg
za zapovjednika i komandanta Medine. U bici na Uhudu zadobio je šesnaest rana, a u borbi za osvojenje
Haj bera nosio je vojnu zastavu. U nauci mu ne bijaše ravnog. On od Poslanika, sallallahu alej hi vc se llem ,
prenosi 586 hadisa; dvadeset hadisa jesu hadisi koj e bilježi i Buharija i Muslim (muttefekun alejhi), drugih 9
hadisa bilježi samo Buharija, dok 15 bi lježi samo Muslim, a ostali hadisi su zabilježeni u dmgim zbirkama.
Postao je hali fa nakon pogibije Osmana i upravljao islamskom državom pet godina (3~0. godine po
Hidžri). Uoči petka, 17. ramazana, smrtno ga je ranio zatrovani m nožem Abdur-Rahman ibn u Muldžem
pred džamijom. Umro je 19. ramazana u K.ufi u 63. godini života, a 40. godine po H idžri.
Bio je rumena lica, kratke kose, guste bijele brade, bijelih z uba, punog okruglog lica i lijepog izgleda. Ebu-
Džuhajfc postavio je Aliji, radijallahu anhu, konkretno pitanje jer su ši'ije tvrdili da je Muhammed, sallallahu
alejhi ve se llem, izvj esne propise vjere kazivao samo svojim kućanima, rođacima, a naročito Aliji, radij allahu
anhu. Odgovor Alije, radijallahu anhu,jasno govori da Muhammcd, sallallahu alcjhi vc sell cm, nije u kazivanju
Objave nikoga protežirao nego j e svakog muslimana podjednako želio podučiti islamskim propisima.
Iz had isa se zaključuje:
- Mnhammed, sall allahu alejhi ve sel lem, tumačio je Obj avu svakom podjednako, samo su j e ljudi razno liko
pamtili;
- za objašnjenje nejasnih pitanja treba se obraćati stručnjacima;
- Omer, Ebu-Hanife i još neki učenjaci smatraju da treba izvršiti smrtnu kaznu nad muslimanom zbog
ubistva ncmuslimana;
- A lija, radijallahu an.hu, konkretni listi ć papira držao je u koricama svoje sablje, a neki kažu da je bio
okačen o balčak sablje.
2 Misli se na poznati događaj prije islama o koj em govori sura El-Fil (slon). (prim. ree.)
109
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
mirisne trstike (iđirota, izhira)', Allahov Poslaniče, "'... ... ... . .. " : : "' . .. /
1 Izhir je, kako kaže Ibn-Hadžer u Fethul-Bariju (4/59), poznata biljka stanovnicima Mekke koja ima lijep
miris, korij en u zemlj i i tanku stabljiku, te raste u udolinama. Mekelije su ovom bilj kom popunjavali
šupljine na krovu između dasaka, kao i šupljine u kaburovima između ćerpiča. Prema njegovom opisu,
trebalo bi da se radi o iđirotu, odnosno mirisnoj trstiki i.li m irisnom šašu. (prim. ree.)
2 Iz hadisa se zaključuje:
-nauku treba i pismeno širiti. Osman, wdijallahu anhu, dao je napisati nekoliko Mushafa i poslali u centre
islamskog svijeta. Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, za pisanje Kur'ana imao je stalne pisare, a
pisanje hadisa nije dozvoljavao samo u prvim danima širenja i.sla.ma, bojeći se da ih neuki svijet ne bi.
izmiješao s tekstom Kur 'ana;
- Mekim su muslimani zauzeli bez okršaja i prolijevanja krvi;
-u Haremu Ka'be zabranj eno je sjeći samoniklo drveće, grmlje i drugo ukrasno zelenilo;
- Šafija Ahmed i Ebu-Jusufsmatraju, da se Muhammed, sali allahu alejhi vc sell cm, konsultovao s ashabima
u svim poslovima za koje nije imao objavu, dok najveći broj učenjaka drži da je to oo činio samo u vezi s
poduzimanjem vojnih akcija, držeći se ajeta: ''Vc šavirhum fil emri ... !", tj. "U poslu se konsultuj s njima!"
- nasljedni k ubijenog ima pravo izbora: ili da traži obeštećenje u novcu, ili smaknuće ubice, dok ubica
nema loga prava;
- Šafija smatra da se ubica s predumišljanjem kažnjava: ili smaknućem ili otkupom. Malik drži da ga
treba (vadžib) kazniti smrću, a otkup dolazi samo kao zamj ena, i to ako na njega pristane barem jedan ili
nasljednici poginulog. Nasljednici imaju pravo da ubici oproste potraživanja i same otkupnine određene za
počinjeno ubistvo.
110
114. PRIČAO NAM JE Jahja b. Sulejman, njemu
v
Ibni-Veh b, ovome J unus prenoseći od Ibni-Sihaba,
(ovaj) od Ubejdullaha b. Abdullaha, (a on) od Ibm-
Abbasa, da je kazao:
- Kada se Vjerovjesniku, sallallabu alejhi ve
sellem, pogoršala njegova bolest, rekao je:
"Donesite mi sredstva za pisanje da vam dam
napisati pismo poslije koga nećete zalutati! "
Omer je tada kazao: "Vjerovjesnika, sallallahu
alej hi ve sellem, savladala je njegova bolest, a mi
imamo Allahovu Knjigu i ona nam je dovolj na."
Ashabi se oko toga raziđoše i žagor se povećao.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
"Idite od mene! Kod mene (ta) prepirka nije
potrebna!"
Kasnije je izašao i Ibni-Abbas govoreći: "Zaista
šteta, i to opća šteta, što je Allahov Poslanik
sprij ečen da napiše svoju knjigu (pismo)."3
3 Konkretni sastanak ashaba kod Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u četvrtak, četiri dana
prije njegove smrti. Tu je raspravljano o ličnosti koja bi mogla preuzeti rukovodstvo Islamske :lajednice.
Sastanku je prisustvovao i Omer. Onje bio dal ekovidan i znao je da se u Kur'anu može naći rj ešenje za sva
aktuelna pitanja. U Kur'anu je rečeno: " U ovoj knj izi mi nismo ništa izostavi li" i " Kur'an je objašnjenje za
svaku stvar." Omer, radija !lahu anhu, dao j e gornju primjedbu imajući u vidu propise Kur' ana i teško stanje
bolesn ika, a ne zato što je sumnjao u ispravnost odluke Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Većina učenjaka smatra, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio nepogrešiv samo u poslovima vezanim
direktno za Objavu, a u ovozemaljskim poslovima da je mogao pogriješiti i zaboraviti kao i svaki čovjek.
lz bad isa se zaključuje:
-pogrešna je tvrdnja ši'ija, da je Alija, radija!lahu anhu, imao od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
usmenu ili pismenu preporuku da preuzme rukovodstvo Islamske zajednice. Da je Alija, radija!lahu anhu,
imao rna kakvu povelju od Vjerovjesnika, on bi je izložio ashabima;
Omer, radija!lahu an hu, svojom dalekovidnošću pravilno je shvatio situaciju i konkretna društvena zbivanja
u svjetlu kur 'anskih propisa;
-rukovodi lac može prije svoje smrti preporučiti za svoga zamjenika lice za koje misli da će bi ti podesno i
sposobno obavljati povjerene mu poslove;
-zajednički donij eti zaklj učci učenjaka o izvjesnom pitanju imaju snagu zakona.
Ill
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 U prethodnom poglavlju bilo je riječi o pisanju i bilježenju hadisa, a u ovom se ističe potreba učenja i
širenja nauke putem stalnih predavanja ne samo danju nego i noću.
Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, jedne noći kod Ummu-Seleme, radijallahu anhu, probudio se pred
zoru, dao sakupiti ostale svoj e supruge iz drugih soba i ispričao im navedeni san, koj i j e ubrzo iza njegove
smrti postao stvarnost. Do polovi ne prvog stoljeća po Hidžri muslimani su osvojili skoro pola tada poznatog
svij eta, a sredinom tog stoljeća nastaju politički neredi i međusobne borbe uglednih ashaba za prevlast u
islamskoj zajednici. U tim borbama izginul i su ugledni ljudi, kao: Alija, radijallahu anhu, njegovi sinovi
Hasan i Husejn, Zubejr ibnu Avvam i drugi.
Navedeni had is aludira još na žene koje će živjeti raskošno, oblačiti tanke prozi me i skupocjene haljine, koje će
ih samo djelom ično pokrivati, što će dovesti do moral nog pada i pomanjkanj a interesa za vršenje dobrih djela.
Hadisom se j oš ističe da će islamski svijet konačno ojačati, vlast proširiti na mnoge bogate zemlje i
muslimani se obogatiti, al i da u tom materijalnom bogatstvu ne trbaju činiti raskoš. Materijalna dobra
ovoga svijeta mogu biti iskušenje i unesrećiti čovj eka i ovoga i budućeg svijeta. Naklonost žena raskošnom
golišavom odijevanju Muhammed, sallallahu alcj hi ve sellem, j oš tada uočava, i u to ku noći sakuplja svoje
supruge da ih upozori na opasne posljedice takve kulture.
2 Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, upozori o je na kratak životn i vijek generacije svoga vremena, pa
da se lj udi što više angažtiju na polju rada dobrih djela i opskrbe se za Dan obračuna na kome neće pomoći
ni rod ni imetak. Ovozemna materijalna dobra su prolazna, a prosječn i život pojedinca je ispod sto godina,
i treba se maksima lno založiti na pripremanju za zagrobni život, koji nije nikoga mimoišao.
112
117. PRIČAO NAM JE Adem, njemu ispričao
v
Su'be, a njemu Hakem, čuvši od Seida b. Džubejra, "' ~ "' ... "
.... . "'
l V. .$- J.,-;-. .".}
~ U• "". "' "..
.. .J .l.....~· ,.;_ • • ..
, . "' J" "'
".
l
a (on) od lbnu-Abbasa da je kazao: V •
"' "" "
..
"" .., ... "'
- Noćio sam u sobi svoje tetke po majci Mej mune, ... ...
.. . . .~~ ' •' J-l' .~ - • ' "'"". •. ~ . J""' cf \...»
..,".
• o(, .. 1.>- .. ··~
'-"-: -.. .... "' .
kćerke Harisove, supruge Vjerovjesnika, ... ... "'
"'
sallallahu alejhi ve sellem, a te noći bijaše kod
nje i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
je jaciju (u džamiji), došao kuć i , klanjao j oš četiri
rekata i onda zaspao. Kasnije je ustao i rekao:
"Dj ečačić zaspao?", ili je upotrijebio sličan izraz.
Zatim je ustao (da klanja namaz) i ja sam mu stao s
njegove lijeve strane, a on me stavi na svoju desnu
stranu. Klanjao je pet rekata, zatim klanjaše još dva } kh' ' ' -,-- ... ,
. ~1 hh' .. ~ ...
,... "' J
': "'" ! •~:.. _~::::::< ...
•
" • ..,_J " • e ._ _. • • ~i'-'....,~ J
i zaspa te sam čuo njegovo hrkanje (upotrijebivši ... . "' \ "'
PAMĆENJE NAUKE
v .
118. PRICAO NAM JE A bdul-Az1z b. A bdullah,
nj emu Malik prenoseći od l bni-Šihaba, (ovaj) od
A 'redža, a (on) od Ebu-Hurejre, koj i je izjavio da
svijet govori:
"Ebu-Hurejra je najobilniji (u kazivanju hadisa)",
a da ne postoje dva ajeta u Allahovoj Knjizi, ja ne
bih ispričao ni j edan hadis.
3 Konkretni hadis nuka vjernike na što češće održavanje poučnih predavanja, koristeći za to i. noćna sijela, a
u nedostatku rasvjete da se koristi čak i mjesečina. Posjećivanje takvih naučnih skupova je od neprocjenj ive
kori sti za obrazovanje ljudi. Malik ističe: "Baviti se naukom dobronamjerno (uz ispravan nijet), spada u
najvrednije poslove ljudi."
Iz hadisa se zaključuje:
- velika želja i dobra memorija Abdullaha b. Abbasa, radij allahu anhuma, da j e kao dijete cijelu noć motrio
rad Vjerovjesnika, i zatim vjerno to drngima prenio;
- fakultativni namaz može se kolektivno klanjati;
-manji gest rukom u namazu ne smatra se prekrš<~em;
- punovažno je klanjanje namaza za osobom koja pri stupanju u namaz nije naumila da će biti imam;
- dozvoljeno je djetetu obnoć spavati kod bračnih drugova koji su s njim u bližem srodstvu;
-muž u poligamijskom braku dužan je držati se redoslijeda konačenja kod svojih suprnga;
- musliman pri stupanju kolektivnom obavljanju namaza stat će na desnu stranu imama, a ako bi stao na
lijevu, imam će ga gestom ruke upozoriti da se pomakne desno;
- namaz djeteta je punovažan, i
- noćni namaz Muhammeda, sallallahu al ej hi ve sellem, bio je od l J reka ta. Kermani smatra da se ovaj
namaz sastojao od 6 rekata obične na file, tri reka ta vitra, a zadnja dva rekata su sunnet sabahskog namaza.
113
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 Ebu-Hurej ra, radijallahu anhu, stanovaše na sofi Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije u
Medi ni i imao je priliku slušali svako njegovo predavanje. Bio je stalno uz Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em, zadovoljavaj ući se time da mu je makar stomak pun, da ne bude gladan, tc nije ništa dmgo radio;
nije se bavio ni trgovinom, niti poljoprivredom, kao što su to radili ostali ashabi. On je bio uz Muhammeda
i u doba održavanja sajmova, kada su drugi ashabi trgova li udarajući ruku o ruku, stiskali ih i mahali
nagoneći pazar, i tako svršavali svoje kupoprodajne poslove. Ebu-Hurejra nije napuštao svoje mjesto na
sofi. On je za dobro nauke, svoje zaj ednice i služenja Muhammedu, sallallahu alejhi ve sell em, napustio
stjecanj e materijalnih dobara. Dobro je poznavao propise Kur'ana i pravilno ih interpretirao. Djelomično
gore navedeni 159-160. ajet poglavlja El-Bekare u punom prijevodu glase: "Allah će prokleti one koji
kriju jasne dokaze, koj e smo Mi objavili i pravi put nakon što smo obj asnil i ljudima u Knj izi, a proklinjat
će ih i drugi koji proklinju. Osim onih koji se kaju, koji se poprave i to obrazlaže; to su oni čija pokajanja
primamo, a Ja sam onaj koji primam pokajanje i milostiv sam."
Iz hadisa se zaključuje :
- musliman treba stalno učiti i svoje znanje drugom kazivati;
- Ebu-Hurejra, radija!lahu anhu, radi pamćenja hadisa žrtvovao je sva materijalna dobra ovoga sv ijeta;
- dozvoljeno j e ponekada istaći svoje lične vrline, čuvajući se oholosti i kompleksa više vrijednosti.
2 Ebu-Hurej ra, rad ij allahu anhu, stavio je gornji upit u džamiji prilikom j ednog Muhammedovog, sa ll allahu
alej hi ve sellem, predavanja. Vjerovjesnik, sallallahu alejbi ve sellem, naredio mu je da razastre svoju
114
120. PRIČAO NAM JE Isma' il, njemu njegov
brat, prenoseći od lbnu-Ebi-Zi'ba, (on) od Seida
Makburija, a (ovaj ) od Ebu-Hurejre da je kazao:
"Zapamtio sam od A Ila hovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, dvije posude (vrste) znanja.
Jednu od njih sam prosuo (saopćio), a drugu da
sam prosuo (objavio) ovaj (moj) grkljan bio bi
pre rezan. "J
ha ljinu, a potom nešto simbolično zagrabio i istresao mu na nju. To j e bilo simbol ično davanje znanja, ali
je to postalo stva most, kako je to kasnije i sam Ebu-Hurejra, radijallahu an hu, izjavio.
3 Ebu-Hurejra, radijallahu anhu, bez sum nje je najplodniji prenosi lac had isa. On je javno izlagao svoj e hadise
koji se odnose na obredoslovlje i šerijatskopcavno poslovanje, dok hadise vezane sadržajem za društveno-
političku situaciju i samovolju rukovodilaca nije kazivao iz straha zbog lične sigurnosti. Po li tičke neprilike
i predstojeća iskušenja islamskog svijeta Ebu-Hurejra, radij allahu an hu, iznosio je često alegorično. Tako je
jednom prilikom rekao: "Allahu, sačuvaj me prvih dana 60-ih god ina ovog stoljeća i dječije vlade!", čime
je aludirao na vlast Jezida b. Mu' avije, koji je preuzeo hi lafet 60. god ine po Hidžri, a to j e jedna godina
poslije smrti Ebu-H urejre. Islam je primio početkom 7. godine po Hidž ri i sudjelovao s Muhammedom,
sallallahu alejhi vc sellem, u bici protiv Jevreja na Hajberu. U pred islamsko doba imao je ime Abd uš-Šems,
a prelaskom na islam Abdull ah i Abdur-Rahman. Majci mu j e bilo ime Mejmuna. Za sebe j e sam rekao:
"Odrastao sam kao siroče, izbjegao iz Mekke kao siromah i bio sluga Busre, kćerke Gazvana, s koj om sam
kasnije, Allahovom voljom, sklopio brak. Hvala Allahu što je vjeru učinio osloncem i osnovom života, a
Ebu-Hurejru vodičem u nauci hadisa. Nekad sam bio čobanče i imao mačku s kojom sam se igrao, pa me,
eto, prozvaše 'Ebu-Hurej ra ', tj. 'mač iji otac- ljubitelj mačaka' ." Bio je starješina družine nastanjene na sofi
Muhammedove, sallallahu a lej hi vc sellem, džamije u Med in i. Prenio je oko 5.000 hadisa. Buhari je uvrstio
u svoj Sahih 93, Muslim u svoj 190, a osta li su sačuvani u drugim hadiskim zbirkama.
Umro je 59. godine po H idžri u 78. godini života i pokopan na Beki' u.
4 Nauka je neprocjenjivo blago, i kada učenjak nešto izlaže i govori, treba ga pažljivo slušati, pamtiti i bilježiti
makar osnovne misli. Konkretna izjava upozorava na ustrajno obavljanje vjerskih dužnosti i miroljubive odnose
medu lj udima. Ljudi su jednog porijekla i razlike u mišljenjima ne trebaju biti kamen smutnje i nereda.
Učene ljude treba poštivati, pred njima šutjeti i što manje govoriti da bi on i imali što više mogućnosti za
izlaganj e poučnih savjeta.
11 5
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
.. ,
" ' l"l.......11 ' 11
. ,
v
122. PRICAO NAM JE Abdullah b. Muhammed,
njemu Sufjan, a njemu Amr kazavši da ga je
obavijestio Seid b. Džubejr i izjavio:
- Rekao sam Ibni-Abbasu: "Nevf Bekali smatra
zaista da Musa (drug Hidra) nije Musa (lbni-Imran)
Izraelićanin nego je to sasvim drugi Musa?"
- Slagao j e neprij atelj Allahov - rekao je
(Ibnu-Abbas). Nama je prenio Ubej b. Ka'b od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je
rekao:
- Vjerovjesnik Musa držeći govor Izraelićanima
bio j e upitan: ''Ko j e najznaniji?"
- Ja sam najznaniji! - odgovorio je (on).
- Allah ga je ukorio što nije to znanje prepustio
Njemu, pa mu je objavio:
"Ima j edan rob od mojih robova na sastavu dvaju
mora i onje znan iji od tebe."
- Allahu, reče Musa, kako da se s njim
susretnem?
- Stavi, reče mu se, ribu u zenbilj i gdje je budeš
izgubio, tu je on.
I on krenu na put. S njim j e krenulo i njegovo
momče Juša' b. Nun, nosio je ribu u zenbilju i
kada su bili kod jedne stijene, naslonili su na nju
svoje glave i zaspali. Riba se nečujno izvukla iz
zenbilja i sebi zasjekla put u moru. To je za Musaa
i njegovog momka bilo čudo. Nastavili su da
putuju preostali dio noći i dana, i kada je svanulo,
Musa reče svome prati ocu: "Daj nam naš doručak!
~
:.,. L::.; ._;.; ~
...
e "' ""
...
t:, ( \~ ;,;lJ;. l;_;:,.
..- "'
...
:r "' ""
.;
umor." Musa nije osjetio umor dok nije prešao ;J J lli ...... . "'
". .,.
naređeno mu područje . Tada mu reče momče
(pratilac): "Sj ećaš li se kada smo se sklonili pod
onu stijenu? Tu sam zaboravio onu ribu! "
116
-To je ono za čim tragamo! -reče Musa.
Potom su se povratili slijedeći svoje tragove. Kada
su došli do one stijene, kad tu čovjek pokriven
odijelom, ili je Ubej rekao: " ... pokrio se svojim
odijelom."
""' ""'
Musa nazva selam, a Hidr reče: "Odakle u tvojoj JW if. y L;\...; JW"' "' (">L:.ll ..!.l";
.,.
,
~ /
.)4 .)lJ
,
.::; /
zemlji selam?"
" -'-• ............... ".
putnike!
- Nisam Ji rekao da ti nećeš moći ustrajati sa
mnom! - (reče Hidr).
- Ne kori me - odgovori on - za ono što sam
zaboravio!
To je bio prvi Musaov zaborav.
Potom su krenuli dalje i naišli na dječaka koji se
igraše sa djecom, Hidr ga zgrabi za glavu odozgo
i svojom n1kom otkide mu glavu.
117
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
• 'l 1/b~
; / "'
w
,. . _
"' /
.. .. .,/. -..r ..
Putovanje su opet nastavih i došli do jednog -
naselja od čijeg stanovništva zatražiše hrane.
Stanovništvo ne htjede da ih ugosti. (U selu) su
naišli na jedan zid koji se htio srušiti i Hidr ga
svojom rukom ispravi.
Musa reče: "Kad bi htio, uzeo bi za tu uslugu neku
nagradu?"
- Ovo je rastanak između mene i tebe- rekao je
Hidr.
Vj erovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Allah se smilovao Musau! Zaista bismo voljeli
da se Musa s trpio, pa da nam bude ispričan slučaj
njih dvojice." 1
1 Musa, alejhi selam, tragao je za H idrom u doba svoga dolaska u pustinju. Po izlasku iz lađe na obalu Crnog
mora i smaknuću dječaka, Hidr je nastavio putovanje i <:ajedno sa Musaom, alcjhi selam, i njegovim
pratiocem stigli su u predvečerje u mjesto Antakiju ili Ubelle, a neki kažu u Nazaret u Jerusalemu. Noć
je bila prohJadna, a mj eštani nisu bili voljn i da im ukažu svoj e gostoprimstvo, pa su se morali skl.oni ti
pod jedan naget zid ispod koga je svijet sa strahom prolazio. Sa'lebi ističe da je to bio zid siročadi iz
toga naselja, visi ne 200 stopa, dužine 500 i širine 50. Hidr ga je popravio da se on održi samo do njihove
punoljetnosti, jer su im roditelji u njemu ostavili zakopano blago.
Tbnu-Abbas, radij allahu anhuma, smatra da je Hidr taj zid oborio, a potom ga ponovo sazidao. Po svršetku
posla Musa, alej hi selam, predložio mu j e da svoj trud naplati. To je Hidra rasrdilo pa j e Musau, alejhi
selam, objasnio svrhu svojih postupaka, a potom se od nj ega odvojio i nastav io sam putovati.
Iz hadisa se zaključuje:
- za naukom treba ići i u druga mjesta i opskrbiti se sredstvima potrebnim za putovanje. Naobrazba i
kultura su ideali islama;
- pitati učene ljude za nejasne probleme treba iz želj e za naukom, a ne iz ironije i licemjerstva;
- putni k u slučaj u potrebe može zamoliti od drugog materijalnu pomoć;
- za učinj enu uslugu drugom ima se pravo traži ti odgovarajuća materijalna naknada. Voziti se besplatno u
tuđem vozilu dozvoljeno je samo uz odobrenje vlasnika vozila;
- odluka donesena na osnovu konkretni h činjenica je punovažna dok se ne iznesu novi, ranije nepoznati
dokazi
' zapovijedi treba dosljedno izvršavati, jer u njima ima mudrosti i koristi za ljude, što ponekad
-Allahove
mnogi oe mogu shvatiti.
118
KO STOJEĆI PITA UČENJAKA KOJI SJEDI
(kamenčiće)?"
- Nema grijeha, baci sada! - odgovorio j e.
-
Drugi je upitao: "Allahov Pos laniče , obrijao sam
glavu prije nego sam zaklao (kurban)?"
-Nema grijeha, zakolji sada! -kazao je on.
Nije bio upitan nizašto učinjeno ranije ili odgođeno
za kasnije, a da nije odgovorio: "Nema grijeha,
učini sada!"
2 Uč injena djela cijene se i nagrađuju prema namjerama. Iskrenost je uvjet za nat,'radu svakog posla. Ko
čini dobro iz svojih l i čnjh interesa ili udvaranja dmgiro, ne može računati na Allahovu nagradu. Borci za
vjeru s u ljudi koji se iskreno bore za vjeru i njenu dominaciju. Hadis ukuzuje na visoki stil, lakonski i jasan
odgovor Muhammeda, sallallahu alejhi ve scllem, i da se učenjak za aktuelne probleme može pitati i stojeći,
smno da sagovornici budu licem okrenuti jedan prema dmgom.
119
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
l Jevreji su preko Tevrata znali da suštinu duše ljudi ne znaju, pa su htj eli da vide Muhammedovo, sallallahu
alejhi ve sellem, mišljenje o njoj. Pitanje Jevreja nije bilo precizno, pa je i odgovor 85. ajetom El-Isra
poglavlja uopćen .
Izraz "ruh" u Kur'anu dolazi u značenjima: duša, Džibril i Objava.
120
O ONOME KO OSTAVI NEŠTO ČEMU DAJE
PREDNOST IZ STRAHA DA NEKI LJUDI TO ,. . " " , , " ,. ~ "
~ ~j
POGREŠNO SHVATE I UPADNU U VEĆU - 1.~~9}9 ~ <..>"WI
_;s . ~ . ~
NEPRILIKU
2 Današnja zgrada Ka'besajednim iznad zemlje dosta uzdignutim vratima počiva na svojim starijim temeljima.
Harun er-Rešid, imajući u vidu gornji hadis, razgovarao je s Mali kom o rušenju Ka'be i njenom vraćanju
na temelje Ibni-Zubejra. Na koncu razgovora Malik je haliJi rekao: "Vladaru pravovjemih, zaklinjem te
Allahom, dželle šanuhu, da Ka'bu ne smatraš vladarskom igračkom. Kada bi je ma ko rušio i gradio po
svom prohyevu, njena bi svetost u očima svijeta iščezla." Historičari navode sljedeći redoslijed šesterice
graditelj a Ka'be: meleki, Ibrahim pejgamber, Ama lekićani, Džurhum pleme, Kurejšije, i u izgradnji je
učestvovao malo .i Mubammed, sallallahu alejbi ve sellem. On je riješio među mekkanskim plemenima
spor oko postavljanja Crnog kamena u zid Ka' be. Na poziv zavađenih, on je prostro svoj ogrtač, kamen
stavio na njega i pozvao starješine plemena da držeći krajeve ogrtača kamen dignu na zid Ka'be odakle ga
je on sam svojom rukom, u 35. godini života, stavio na odgovan~uće njegovo mjesto. Šesti gradit.elj bio je
Ibni-Zubejr. Onje Ka'bu ma lo proširio i kako je gore rečeno, dao staviti dvoja vrata. U bratoubilačkoj borbi
vođenoj i.zmeđu lbni-Zubejra i Hadžadža Ka'ba je bila znatno oštećena, pa je Hadžadž preduzeo mjere i
zgrada je ponovo izgrađena u današnjem vidu.
Iz hadisa se zaključuje:
- ponekad se napušta sprovođenje korisne ideje i dobrog posla, j er bi to moglo prouzrokovati nepoželjne
posljedice. Očito dobar posao može nekad imati izvjesne loše posljedice, pa ga treba i proučavati u svjetlu
efekata tih posljedica. Vj erovj esnik je u konkretnom s l učaju istakao potrebu proširenja zgrade Ka'be na
temelje Ibrahimove zgrade, ali to ipak nije učinio bojeći se smutnje tek islamiziranog svijeta;
- rukovodilac ima pravo odluči vanja o poslovima korisnim za zajednicu, pa i obustavlj anje nekih poslova
za koje smatra da bi imali negativne posljedice. Međutim, on nema pravo mijenjati izriči to slovo Šerijata,
kao oslobađanje pojedinaca od davanja zckata, izmjene propisa krivičnog, bračnog i drugih grana prava,
utvrdenih Kur'anom i hadisom.
121
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
Poslaniče! - odgovorio je on. :.,.. u.i.o .&1 J.;,:; l~!:l0ij .&1 ~l :Ji~ 0i
Taj dijalog izmijeniše tri puta, a onda on reče: - --
"Ko iz svoga srca iskreno očituje, da je Bog samo
Allah, a Muhammed Njegov poslanik, Allah će ga
sačuvati paklene vatre."
- Da li ću o tome obavijestiti svijet, Allahov
Pos lan i če - upita Mu' az - da se raduj e?
- Tada bi se oslanjali samo na to - reče
Vj erovjesnik.
Mu'az je, čuvajući se grješnosti (zbog tajenja
nauke), ovaj had is saopćio tek pred svoju smrt.'
1 Alija, radijallahu anhu, upozorio j e da se nauka prenosi ljudima prema snazi njihovog shvaćanja i metodom
kojom će oni naj lakše moći razumjeti. Ono što ljudi ne mogu shvatiti, obično smatraju neistinom. Potrebno
je prethodno upoznati stepen naobrazbe slušalaca, njihove želje i okolnosti, pa im izlagati samo ono čemu
s u oni dorasli i potrebni.
Neki smatraju da se iz hadisa čini da će se vjernik spasiti paklene vatre izgovaranjem šehadeta, pa makar i
pred smrt, ako se pokaje. Neki ovaj hadis tumače da se odnosi na ono što j e pre{)v(ađujuća praksa (ahredže
mahredžel-galib), a preovladavajuće je da čovjek koj i je iskazivao Allahovu jed noću u svemu, radi dobra
djela, a izbjegava grijehe. Neki m.isle da će oč i tovanje šehadeta pomoći vjerniku samo da ne ostane vječno
122
129. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu
Mu 'temir i kazao da je on čuo svoga oca da je rekao:
- ćuo sam Enesa kada j e kazao: "Spomenuto mi
je da je Vj erovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
Mu' azu b. Džebelu rekao: ' Ko susretne Allaha (na
Sudnjem danu), a nije Mu nikoga pridruživao (u
obožavanju), unići će u Džennet.'"
- Da obradujem svijet? - upita Mu'az.
- Ne ! Bojim se da se ne oslone na to - odgovorio
je(on). 2
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ;11 J~)~ ..:Jw ~ ;11 ~~)J!~('
<"' ....,"..o
došla je Ummi-Selema i upitala: "A llahov ;_,.. ;;i.:,.tl ~ Ji-' .;J-l :_,.. ~ './ .t101 ". ~_.."
-.
,..".. :;:
u Paklu, a drugi da će to spasiti vjerniku od paklene vatre samo jezik, koj i je to očitovao, i čelo, koje je
Allahu činilo sedždu.
Hasan Basri misli da će od paklene vatre biti pošteđen onaj ko javno očituje Allahovo jedinstvo i
Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo, a potom redovno vrši svoje obaveze prema Allahu,
zajednici i drugim ljudima u skladu sa šehadetom.
lz badisa se zaključuje:
- nauka se prenosi onom ko je može pravilno shvatiti. Složene pojmove višestrukog značenja ne treba
iznositi umno ograničenim i pristrasnim lj udima. Važna pravila i osobito vrijedna predavanja treba
ponavljati;
- jednujahalicu mogu jahati dvojica i više, pazeći da se životinja ne prcoptereti.
2 Gornjim badisom najavljuje se ulazak u Džennet lj udi koji su vjerovali u Allaha i nisu Mu ništa
pridruživali. Međuti m , hoće li ući u Džennet ovakav čovjek ako nije radio dobra djela? Ko vjeruje Allaha,
a ne vrši Njegove zapovijedi, unići će u Džennet kada Allah bude htio. On ga za takvu neposl ušnost
može kazn iti, a može i osloboditi svake odgovornosti. Allahu, dželle šannhu, pripada vlast na ovom i
budućem svijetu, i oo čini šta hoće.
123
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
1 Izreka: Ruke ti se zapra,W e jedna je od uzrečica koje su upotrebljavali Arapi, ali se ovdje ne mi sli na
njeno skriveno značenje, već na dovu Allahu da mu popravi stanje. Prema tome, ova uzrečica se može
prevesti kao: Ruke ti se pozlatile. U traganju za naukom ne treba biti stidlj iv. Žena kao i muškarac mora se
v
okupati kada poslije sanjanja o spolnom snošaju primijeti na tijelu ili ha lj ini trag izliva ejakulacije. Zena
ima sposobnost ejakuliranja kao i muškarac, i dijete obično sliči onom partncm čije je sjeme pri izlivanjuu
momentu oplodnje jače uticalo na s permu suprotnog spola.
2 Pohvalno je žudjeti za srećom i afirmacijom svoje djece u svakom zvanju, a posebno na polju nauke. Omer,
radijallahu anhu, volio je da mu j e sin na postavjeno pitanje odgovorio, nego čitavo stado ovaca.
124
O ONOME KO SE STIDIO
PA JE NAREDIO DRUGOM DA PITA
v o
3 Alija, radij allahu anhu, bio je zet Muhammeda, sallallahu alejbi ve sellem, pa se stidio pitati ga za probleme,
koj i se tiču bračne intime. Želeći s iguran odgovor, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, po konkretnom
sl učaju pitao je Mikdada b. Amra b. Sa' leba iz plemena Behram Kindi. Pojava v lažoosti na spolnom organu
usljed manjeg nadražaja kvari abdest i pri ponovnom uz imanju abdesta treba (vadžib je) oprati i spolni organ.
Ebu-Hanife i Šafij a smatraju da s pojavom vlažnosti na spolnom organu izazvanoj direktnim nadražajern kao
milovanjem, ljubljenjem i gledanjem suprotnog s pola, ili indirektnim kao razmišljanjem -treba obnovit i abdest, a
učenjaci Ma likove škole drže da abdest treba obnoviti samo u slučaju pojave sluzi nastale direktnim nadražajem.
M ezija je vlažnost na spolnom organu nastala poslije manjeg nadražaja.
4 U džamiji treba održavati predavanja, voditi pristojne diskusije i donositi zaključke.
125
SAHIHU-L-BUHARI NAUKA
Hadisom su utvrđena tri mikata, i to mikati Medioelij a, šamljana i Nedždanaca, dok u mikat Jemenaca
Ibn i-Omer, radijallahu anhuma, sumnjaše. Međutim, i ovaj je mika t utvrđen had isom preneseni m po [bni-
Abbasu, radijallahu anhurna, koga su zabilježili Buhari, Muslim i dmgi veliki muhaddisi. Za stanovništvo
Iraka rnikat je Zatu Irk.
Hadis predskazuje da će jednog dana početi dolaziti na hadž kao muslimani stanovnici Nedžda, Šama, fraka
i drugih njima gravitirajućih pokrajina.
1 Skromno odij evanje hodočasnika upozorava ljude na potrebu skromnog života izbj egavajući raskoš i luksuz.
Nošenje ihrama podsjeća hadžiju da stalno misli na svoje hadžijske obrede, na pobožnost i bogobojaznost,
a bjelina ihrama na posmrtno bijelu odoru u koju će se konačno zamotati svaki smrtni k i krenuti Allahu,
dželle šanuhu, na odgovornost za svoj rad.
Na pitanje zainteresovanog može se odgovoriti i indirektno kao što je to učinio Muhammed, sallallahu
alej hi ve seilem, u konkretnom slučaju.
U nedostatku papuča il i sandala hadžija može obuti cipele ili mestve odrezavši ih do ispod članaka. Imam
Ahmed, držeći se hadisa prenesenog preko Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma, i Džibira, u kojem se spominj e
podrezivanje grlića mesta va, smatra da muh rim u ovom slučaju može obuti mestve i bez podrezivanja grlića.
Muhrimu je zabranjeno oblačiti pantalone i gaće. Na osnovu hadisa prenesenog preko Ibni-Abbasa,
radijallahu anhuma: "Ko nema donjeg ogrtača, neka obuče gaće!" Imam Šafija i j oš poneki pravnici
dozvoljavaju oblačenje gaća, odnosno pantalona bez ikakvih pravnih posljedica. Ebu-Hanife i Malik to
odobravaju uz davanje otkupa koji je utvrđen drugim hadisima.
U Bcdai'u stoji: "Ako muhrim nema donjeg ogrtača, obući će rasporene gaće omotavši ih oko sebe. Ko obuče
nerasporene gaće, treba zaklati kurban. Pod istim uvjetima i s istim pravnim posljedicama koristi se i košulja."
"Vers" je višegodišnja biljka žute boje; raste u Jemenu i služi za bojenje platna.
126
~~~Il!~------~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
e~~L<iallil
, ,
ABDEST
Na početku Sahiha bilo je riječi o Objavi, zatim o islamskom vjerovanju i važnosti nauke, a sada se obrađuju
propisi obredoslovlja, jer se ona grade na vjerovanju i stečenom znanju i ona su odraz vjerovanja svakog
vjernika.
S obzirom da je u Kur 'anu i hadisu potencirana važnost namaza i da je musl.iman svakodnevno pet puta
vezan za namaz, Buhari mu dodjeljuje mjesto na prvim stranicama svoje had iske zbirke.
Pošto je abdest uvjet i za valjanost namaza, logično je da su izneseni i detaljni propisi o abdestu, higijeni
tijela pristojnoj čistoći odijela i mjesta gdje će vjernik klanjati.
Namaz se u Kur'anu i hadisu spominje pod imenom "salat''. Ovaj izraz nastao je od riječi "es-salaa", tj.
sapi; sredina leđa. Osoba koja kod pregibanja m i če sapima naziva se "musallija". Micanje sredine leđa i
plećki dolazi naročito do izražaja pri obavljanju namaza, pa se i klanjač naziva "musallija", a sami obred
sa lat, tj. namaz.
Neki kažu da riječ "musallija" ima značenje drugog konja po redu u trci koji uzastopno prati pred sobom
prvog trkača držeći stalno svoju glavu na njegovim sapima.
"Salat" znači još: moliti m ilost, sreću, spas i blagoslov, a neki misle da znači : topiti i ka.liti.
Prema tome "musallija" je osoba koja sve namaske obrede prati i dosljedno vrši ne ispuštajući ni jednoga;
pri klanjanju angažuje sve svoje umne i fizičke sposobnosti , sve organe a naročito krsta i tako radi na svom
fizičkom jačanju i umnom uzdizanju.
Putem citiranja odrđenih kur'anskih tekstova musliman moli Allaha, dželle šanuhu, za svoju sreću i spas,
angažuje do maksimuma svoje umne sposobnosti, vježba ih i uzdiže, da bi se što više uzdigao i izdvojio
iznad obične životinje i životinjskog carsrva, nastoji da sc osposobi i postane upravitelj prirode, da vlada
njom, a oe ona njim. Ovim putem čovjek postaje namjesn ik - upravitelj na zemlj i, a ne rob potčinjeo
drugim stvorenjima.
Ko redovno i savjesno klanja, oo uzdiže svoju dušu i srce i iz njih odstranjuje naklonost za negativne i
grj ešne poslove, baš kao što zlatar topeći zlatnu ili neku drugu rudaču odstranjuje iz nje trosku i dobije
vrijedno čisto zlato.
Redovno, savj esno i skrušeno obavljanje namaza preobražava i <:aostalog grubijana u čovjeka zlata vrijednog,
u izbrušen i dragulj za kojim svako hlepi; u čovjeka bezgranično vrijednog za zajednicu i ljudsko drušrvo.
Za va ljanost namaza potrebno je prethodno propisano vj ersko čišćenje. Da se oe bi shvatilo da se to čišćenj e
čini prilikom svakog namaza, Muhammed, sallallahu alej hi vc sell em, to objašnjava svojim radom, kako nam
129
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
•
135. PRICAO NAM JE Ishak b. Ibrahim Hanzali
i rekao da ga j e obavijestio Abdur-Rezak, njega
Ma'mer prenoseći od Hemmama b. Munebbiha,
a on čuo Ebu-Hurejru gdje kaže da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ne prima se namaz onoga koji je učinio ' hades'
sve dok ne uzme abdest."
Jedan čovjek iz Hadremevta upita: "Ebu-Hurejra,
šta je to ' hades'?"
-Nečujno ili glasno puštanje vjetra- odgovori on. 2
to prenosi Sulejman b. Burcjd: "Vjerovjesnik j e na dan osvojenja Mekke s j ednim abdestom i potiranjem obuće
klanjao i više namaza. Omer, radij allahu anhu, primijetio je: ' Uradio si danas nešto što ranije nisi činio?'"
- To sam, Omere, namjerno uradio - odgovori Muhamrned, sallallahu alej hi vc sell em.
Prema torne, abdest se ne uzima posebno za svaki namaz. Abdest je uvjet za punovažnost namaza samo
osobi koja je tek iz postelje ustala, odnosno onome koj i ga nije obnovio pošto ga je bio pokvario.
lz izraza "perite vaša lica" razumije se pranje vanjštine lica. Prema tome, pranje unutrašnjosti nosa i usta
nije obavezno. Koža brade je sastavni dio lica i prema torne mora se prati. Ako kožu brade pokriva duga
kosa, takva brada ne spada više pod pojam lica i koža joj se ne mora prati. Umjesto kože oprat će se kosa
na bradi, a koža samo ovlažiti mokrom rukom.
Izraz "vc erdžulckurn" veže se za izraz "ve ejdijckum", a to znači da se noge moraju prati, kao što se peru
ruke i lice. Pranje nogu spomenuto je iza potiranja glave, da bi se upozorilo na l ogični redoslijed pranja
pojedinih dijelova tijela, što nije neophodno, s obzirom da veznik "vc" ne znači redoslij ed, nego dužnost
da se svi naveden i dijelovi tijela operu onako kako to vj ernik bude mogao izvesti. Pranje nogu utvrđeno je
u broj nim hadisima.
1 Mubarnmed, sallallahu alej hi ve sell.em, pojedine dijelove tijela pri uzimanju abdes1<1 prao je ob.ično tri
puta. Pranje jedanput je farz, a tri puta je sunnet. Činiti nešto mimo prakse Vjerovjesni ka ne dolikuje
muslimanima. Jednom je Sa'd pri uzimanju abdesta prekomjerno prolijevao vodu perući udove više od tri
puta. Vjerovjesnik gaje upozorio rekavši daje raskoš prezrena u svačemu pa i u trošenju vode pri uzimanju
abdesta, pa makar ga uzimao i na tekućoj rijeci.
Amr b. Šu' aj b kaže:
-Vjerovjesnik uzimaše jednom abdest i pošto opra pojedine udove tri puta, reče: "Ko ih pere više ili manje
od tri puta, taj griješi i čini sebi nasilje."
2 Iz hadi sa se zaključuje:
- propisano čišćenje neophodno je za punovažnost svakog namaza;
130
O ZNAĆAJU ABDESTA I ONIM KOJI ĆE
IMATI BILJEGE (NA ČELU, NOGAMA l
RUKAMA) OD ABDESTA
~
131
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
132
koji je izjavio: "Jedne noći prenoćio sam kod
svoje tetke po majci, Mejmune, i Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, probudi se i usta, pošto
je prespavao j edan dio noći . Potom je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, uzeo abdest iz obješene
mješine jednim pranjem i upotrijebio malo vode."
Amr gaje (kaže Sufjan) opisivao, tj .Alejhisselamov
abdest, spominjući jedno pranje i pranje udova uz
upotrebu male ko ličine vode i stao klanjati.
I ja sam uzeo abdest kao i on, došao i stao mu
slijeva.
Ponekad je Sutjan govorio: " ... stao mu slijeva ~i;,J~ J1 ~ rili ~-:A..;J4 ~~-G l?:đ1 :Gf
' '
(upotrijebivši izraz 'an šimalihi, umjesto 'an
jesarihi), pa me je on premjestio i stavio na svoju
desnu stranu, a onda klanjao, šta je Allah htio.
Kasnije je on legao i zaspao tako da je (na usta)
puhao. Poslije mu je došao glasnik, obavijestio ga
o namazu i stao s Vjerovjesnikom klanjati.
(Vjerovjesnik) je sada kJanjao, a abdesta nije
(ponovo) uzimao.
Rekli smo (kaže Sutjan) Amru:
- Svijet govori: "Oko Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, spava, a srce mu ne
spava", a Amr reče: "Čuo sam Ubejda b. U mejra
gdje govori: 'Snovi Vjerovjesnika su Objava ' ,
i citira (ajet): 'Ja sam sanjao da te koljem...'"2
2 (z hadisa se zaključuje:
-trenutni san Vjerovjesnika, sallallahu alej hi vc sellem, nije mu pokvario abdest. Međutim, on je poslije
stvarnog tvrdog spavanja redovno uzimao abdest;
-ma tolj elnik može prenoćiti u sobi zajedno sa svojom bližom rođakinjom i njenim mužem koj i neće imati
sa suprugom spolni snošaj;
- samilost i osjećajnost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sell em, prema djeci;
-bistrina i sposobnost pamćenja Ibn-Abbasa, radij allahu anhuma;
- na fila se može klanj ati skupno pa makar to bilo s j ednom malo ljetnom osobom;
- kada skupnom obavljanju namaza prisustvuje samo jedna osoba, ona treba stati na desnu stranu iza
1mama;
- abdest je punovažan kada se svaki propisani dio tijela opere jedanput;
- imam treba svoje džematlije poučavati i riječima i praktičnim radom;
- muj ezin i pored proučenog ezana obavještava svoga imama o nastupu namaskog vakta;
-abdest uzet radi obavljanja nafi la-namaza vrijedi i za obavljanje drugih pobožnih poslova;
- trenutni neutvrđen san naslonjene osobe ne kvari abdest;
-dozvoljeno je uhvatiti dijete za kosu, glavu ili uho u namjeri davanja nekog savjeta;
-tekst navedenog ajeta su riječi Ibrahima, alejhi selam, koji se obratio sinu Ismailu kada gaje htio žrtvovati
u ime Allaha, dželle šanuhu.
133
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
PRAVILNO UZIMANJEABDESTA
-
pomokrio se, a potom uzeo abdest, ali ne potpuno
savrsemm . pranJem.
.
134
PRANJE LICA OBJERUČKE JEDNOM o.~ :J~ ~) 1J.:..i. ..,.,~
' ' '
ŠAKOM VODE ~~" ~_;;. ~
J ~ • ~
135
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
,;, ~ .. _,.,.
ŠTA (ČOVJEK) TREBA GOVORITI KOD ':'' PJI ~J~ L;,,_"~
ULASKA U NUŽNIK
1 Iz hadisa se zaključuje:
-Allaha, dželle šanuhu, treba se sj ećati i držati na umu uvijek i svugdje, od Njega tražiti zaštitu protiv
spletke neprijatelja i moliti sreću ovoga i budućeg svijeta;
- preporučljivo je proučiti "euzu i bismillu" pred uzimanje abdesta. Ovo je mišljenje Malika, dok Ebu-
Hanife i Šafija to smatraju sunnetom, a imam Ahmed vadžibom.
2 Iz had isa se zaključuje:
- pri ulazu u nužnik preporučljivo je kazati: E 'uzu bil/ahi minellwbusi ve-habaisi;
- činiti to u nužniklt, ako se zaboravi proučit.i prije ulaska, Ibni-Abbas smatra pokuđenim činom.
136
" ~ .. .. .
STAVLJANJE VODE PRED NUŽNIK ~';l>.\ l ~ ~tlo l ~__; ""'~
vodu (pred vrata). Poslije je pitao ko je to stavio. ~\j ~~ 2'_; ;;. J lj 1:rD_; 6J ..:. ; .d>_;;
I kada je bio obaviješten, reče: "Allahu moj, uputi '
ga u razumijevanje propisa vjere !" 3
v v
PRI MOKRENJU I VRSENJU VELIKE NUZDE
NE OKREĆE SE U PRAVCU KABE, IZUZEV
U ZGRADI, UZA ZID I SLIČNO
'
144. PRIČAO NAM JE Adem i rekao daje njemu J~ ~~ ) t,l 6i;. J~ (;i 6i;. . \ i i
, '
pričao Ibnu-Ebu-Zi ' b, ovome Zuhri prenoseći od .:; ,. _, , / "'
Ataa b. Jezida Lejsija, a on od Ebu-Ejjuba Ensarije, :;. .:;;u
-"
l :>.:;. J •~ :;.
... .
)l L:.::i;. IŠ;
' '
,.. ' "'
'
/ /C / /
koji j e kazao da je Allahov Poslanik, sallaHahu l~ l ~ 41 J_,.:.) J~ J~ ~.J~'JI .:;_,).1 u.i
alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas obavlja A "... ",__. • c ." ...
".,,. .,; "o } , :
.....
_.:;.
veliku nuždu, neka se ne okreće licem niti leđima U'' 'r a:A.ll . J;;~·-~ - ')U .WWI f5~1 <.S'·1
prema Kabi. Okrećite se istoku ili zapadu!" 4
Y-J .
- - ... ;:,':J.,. -
...
. 1;/ _j11_,;.? ;R
Ibn i- Omer, radijallahu anhuma, i još neki ashabi to dozvoljavaju ukoliko je osoba to zaboravila učiniti pred
ulazak u nužnik. Poneki pravnici smatraju da se Allahovo ime ne smije izgovarati u nužniku, nego ga treba
držati samo na umu i u mislima moliti Njegovu zaštitu;
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sell em, gornji tekst citirao je radi pouke ljudima i odgoja muslimana.
3 Iz navedenog had isa zaključuje sc:
- ukazivati pažnj u i uslugu učenom, j este odraz islamskog odgoja;
- prepomčljivo j e uslužitelja blagosloviti i zahvalili mu na učinjenoj usl uzi;
- blagoslov Vjerovjesnika je bio ostvaren, jer je Ibni-Abbas bio kasnije jedan od veoma učenih ljudi;
- lbni-Bettal kaže da je Ibni-Abbas, radijallahu anhuma, stavio posudu s vodom pred nužnik nadohvat
mke Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem. Ovaj slučaj demantuje mišljenje pojedinaca koji misle da se
Muhammed, sallallahu alejh i ve sellem, čisti o samo kamenjem a vodom podapirale samo žene. Voda je na
istoku dragocjena potreba živih bića, i treba je čuvati za podmirenje tih potreba.
- Nevevi prenosi da većina učenjaka preporučuju iz estetskih i higijenskih razloga čišćenje prvo kamenjem,
zemljom i sličnim, a potom i podupiranje vodom. Ograničiti se samo na jednu vrstu navedenog čišćenja je
punovažne. Za ovu vrstu čišćenja voda je najprikladnije sredstvo poslije čega treba ruke oprati sapunom.
4 Navedeni hadis prenio je Ebu-Ejjub Ensari kod koga je Muhammed, sallallahu alejh i ve sell em, odsjeo prilikom
preseljenja iz Mekke u Međinu. On je učestvovao u bici na Bedru, na drugom sastanku na Akabi i spada među
uglednije ashabe. Prenio je 150 hadisa. Sedam od tih hadisa zabilježio je i Buhari i Muslim, dok j edan hadis
bilježi samo Buhari. Bio je odani drug Alije. Um ro je 50. godine po Hidžri prilikom napada na Carigrad
pod komandom Jezida b. Mu' a vije. Na putu u ovom poduhvatu razbolje se i pred samim gradom izdahnu.
137
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
145. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf i rekao ~~;;.i JG ~}. !; .t1J.;i 8l;:. . H o
'
da ga je obavijestio Malik prenoseći od Jahjaa b.
Seida, ovaj od Muhammeda b. Jahjaa b. Habbana,
on od svoga amidže Vasi'a b. Habbana, a ovaj od
Abdullaha b. Omera, da je govorio:
- Neki ljudi su govorili: "Kada čučneš da vršiš
nuždu, ne okreći se prema Ka'bi niti Bejtul-
makdisu (u Jerusalemu)!"
- Jednog dana - priča Abdullah b. Omer - popeo
sam se na krov naše kuće i vidio Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dva
ćerpiča, čuči radi obavljanja nužde okrenut Bejtul-
makdisu (Jerusalem).
- Možda si ti (Vasi'u) jedan od onih koji klanjaju ' ' ,
na stegnima (rekao je Iboi- Omer)! ti .11:; L.?)i"'
J'i .Illi
;
~l.Jji j~ 0) ;,;
.. "'
-Allaha mi, ne znam- odgovorio sam. ,.... / '1- -: .,
· · ~1 · ' , .:.- '} : l --~ .iJI ·"..!D~
- Malik je - primjećuje Buhari - rekao: "To jest :..r>J
'
.:.rer..
'
.-~L.?- ~ -
onaj koji, kada klanja, čini sedždu ne dižući se od
zemlje (stomakom), nego je obavlja pri lijepljen za
zemlju. " 1
Po njegovoj oporuci zakopan je pod bedemima Carigrada, odakle su ashab.i najviše jurišali na utvrđeni
starodrevni grad Konstantin. Grob mu je i danas poznat, a i taj dio Istanbula naziva se njegovim imenom.
Iz hadisa se zaključuje:
-pri obavljanju velike ili male nužde nije dozvoljeno okrenuti se prsima ili ledima prema kibli, bilo lo u
zgradi ili napolju. Ovo je stav Ebu-Hanife, Mudžah.ida, Sufjana Sevrija, Ahmeda (po jednom stavu koji se
prenosi od njega) i Ebu-Ejjuba Ensarij e. Neki pravnici ovo pravilo primjenjuju i na hram u Jerusalemu.
Malik, Šafija, Ishak i Ahmed, po dm go m stavu koj i se prenosi od njega, držeći se još jednog dmgog had isa,
smatraju da je to zabranjeno samo onom koji vrši nuždu napolju.
- Ka'bu treba poštivati uvijek i u svakoj prilici i odnositi se prema njoj pristoj no i uz osobito strahopoštovanje.
Ihni-Tin smatra da se u konkretnom s lučaju ne treba okretati prema Suncu i Mjesecu.
Islamska pristojnost traži da se pri obavljanju nužde košulja uzdigne samo koliko j e to potrebno, da se
ništa ne govori i potom podapire samo lijevom mkom, da sc nužda ne obavlja stojeći i na javnom mjestu,
nad stajaćom vodom, nad obalom rijeka i potoka, pod voćkom i blizu izvornih voda i da muškarac poslije
mokrenja dobro otrese svoj spolni organ i s njega odstrani trag mokraće.
1 Iz hadisa se zaklj učltie:
- Malik, Šafija, lshak i još neki pravnici dozvoljavaju, pri vršenju nužde u zatvorenom prostoru, okrenuti
se Kabi prsima ili leđima. Neki pravnici mis le da j e ovaj hadis de rogirao ranije navedeni had is prenesen po
Ebu-Ejjubu Ensariji;
- dozvoljeno je (kada je to potrebno) izražavati se u formi alegorije;
- ashabi su radili onako kako j e koji shvatio riječi i upute Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sell em;
138
• .. f J
- Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, nije dozvoljavao okretati se kibl i prsima i li leđima pri obavljanju bilo
velike ili male nužde na otvorenom prostom i otvoreno je kritikovao one koji bi to činili;
- Ahmed b. Han bel smatra da je ranije bilo zabranjeno okretati se Bejtul-makdisu u Jerusalem u, a kasnije
dozvoljeno, zbog čega je onda i Ibni-Omer, radijallahu anhuma, to dozvoljavao. Ibni-Hanbel svoj stav
potkrepljuje slučajem preneseni m po Mervanu, koji je izjavio:
- Ibni-Omer, radijallahu anhuma, j ednom je okrenut prema Ka'bi zaustavio svoju devu, sjahao s nje,
čučnuo i pomokrio se okrenut prema Ka 'bi. Mervan mu je rekao da je to zabranjeno činiti, a Ibn i-Omer
mu odgovori: 'To j e zabranjeno činiti na otvorenom, neograđenom prostom, a ako između tebe i Ka be ima
nešto, onda to nije zabranjeno."
- svaki pokret Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, praćen je i vjerno prenošen kasnijim generacijama.
2 Menasi' je jedan prostrani plato u pravcu Beki'e u Medini gdje su ljudi obavljali svoje fiziološke potrebe.
(prim. ree.)
3 Odlazak supmgama Vjerovjesnika, sallall ahu alejbi ve sellem, izvan naselja radi fiziološke potrebe bilo je
dozvoljeno samo dok im se nisu nužnici sagradili uz njihove stanove.
Iz hadisa se zaključuje:
-dozvoljeno je mlađem iznijeli javno svoje dobronamjerne želje i prijedloge;
139
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
v v
. i 8 1J..< . .} ~·-
.,.. 1..T.' ....-~: . }•
0
". ".
'
POGLAVLJE
sellem, kako čuči na dva ćerpića, okrenut licem u~ u~~.; ~ ....tl J_?) ~iJ-9 G;'#~
; ... ...
prema Bejtul-makdisu (u Jerusalemu) ."
-dalekovidnost i stav Omera, radij allahu anhu, usvojio je Muhammed, sallallahu al ej hi ve sellem, a Allah,
dželle šanuhu, objavio i naročite propise;
- umjesni dobronamj erni savjeti mogu se davati i majci. Tako je Omer, radijallahu anbu, stavio gornju
primjedbu Sevdi, supmzi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koja se, kao i ostale njegove supruge,
smatra majkom pravovjemih;
-dozvoljeno je muškarcu razgovarati sa ženama na javnom putu;
- u interesu promicanja korisnog moralnog načela, može se u društvu govoriti oštrijim i odlučnijim
tonom;
-ženama je bio dozvoljen izlazak iz kuće radi obavljanja svojih poslova. To su one čin ile i poslije objave o
pristojnom pokrivanju, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sell.em, naređivaše svojim supmgama da posjete
svoju rodbinu i prijatelj e u danima Bajrama.
140
OTKLANJANJE NEČISTI VODOM POSLIJE
VELIKE NUŽDE
rekao:
- Čuo sam Enesa b. Malik a gdje govori: "Kada
bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao
radi obavljanja nužde, ja i jedan dječak donijeli
bismo mu kožni sudić vode." To j est, da se on tom
vodom podapere.'
l ; O ,
KAD NEKOME BUDE PONESENA VODA . ~ u '"l 1 ' ' l . ! • ' l'
~~ . uo đ><...4 ~<.:).A yy
'
RADI ČIŠĆENJA
1 Iz hadisa se zaključuje:
- nužda se obavlja podalje od društva;
- dozvoljeno je da m lađi pomogne starijem pripremiti vodu i uzimati abdest;
- posuda nošena u nužni k može se koristiti i za uzimanje abdesta;
- podapiranje vodom je dozvoljeno, logično, razumljivo i najefi kasnije sredstvo za čišćenje. To je praksom
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, utvrđeno. Čišćenje drugim sredstvima kao papirom, kamenom,
zemljom, travom i drugim je opravdano samo u slučaju nedostatka vode.
Po objavi ajeta: "Fihi ridža lun juhibbune en jetetahheru ...", tj . "U džamij i (Kuba) su ljudi koji vo le da se
dobro č i ste ..." .Muharnmed, sallallahu alej hi ve sellem, upitao je zbog čega ih Allah, dželle šanuh u, u Kur 'anu
ističe, a oni mu bez oklijevanja odgovoriše: "Nema nikog medu nama, a da se ne poda pire vodom."
v
2 Ovo j e dio predanja koje prenosi Alka me u koj em kaže: "Došao sam u Sam i klanjao dva reka ta, te sam (u
sebi) rekao: 'Allahu, podari mi nekog dobrog sagovornika.' Onda sam spazio nekog starog Č<>vjeka kako mi
pri lazi. Kada mi se približio, ja pomislih: Nadam se da mi je Allah uslišio. Tada me on upita: 'Odakle si ti?'
-Iz Kufe- rekoh, a on priupita: 'Nije li među vama bio onaj što je (Poslani ku) nosio obuću, jastuk i pribor
za čišćenje?!' Ovo pitanje starac (Ebu-Derda) je uputio lračanima koji su mu postavljali neka pitanja i time
je m islio na Abdullaha b. Mes'uda koj i je služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sell em; drugim riječima, on
kao da ih je upi tao: 'Zašto ne pitate Abdull aha b. Mes'uda koji j e u Iraku, medu vama, i kako pored njega
pitate mene ili nekoga drugog iz Šama?!'" (prim. ree.)
141
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, redovno je nosio štap malo kraći od koplja, na kome je s donje
strane bio (željezni) ši ljak. Historičari navode da je vladar E tiopije poslao na poklon Muhammedu, sali allahu
alejhi vc sellem, tri ovakva štapa od koj ih j e on jedan zadržao za sebe, drugi poklonio Aliji, a treći Omeru,
radijallahu anhu.
Muhamrned, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je konkretni štap:
-da mu on pri klanjanju napolju služi kao perda ("sutra");
- da mu bude sredstvo za odbranu od neprijatelja koji su mu dan-noć radili o glav i, kao i sredstvo za
odbranu od opakih životinja i za kopanje jamice na tvrdoj zemlji radi obavljanja nužde, da bi se tako mogao
bolje čuvati od nečisti . Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj štap koristio j e još za poštapanje i
vješanje prtljaga pri odmanmju na putovanjima.
142
ZABRANA PODAPIRANJA DESNOM
RUKOM
2 Navedenim hadisom skreće se pažnja na potrebu održavanja is lamske higijene i života urednih ljudi.
P ri stojnost je poželjna uvij ek i svugdj e pa i u pijenju vode. Piti vodu na dušak treba izbjegavati, žeđ gasiti
sa 2 do 3 uzastopna gutljaja i ne odhukivati u posudu. U času predaha iz higijenskih, estetskih i odgoj nih
razloga sudić s ostatkom vode trba udaljiti od usta. Prazan stomak treba postepeno ispunjavati. Tirmizi u
svojoj zbirci hadisa navodi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne pijte vodu na jedan
dušak, kao što to čini deva, nego pijte na 2 do 3 duška. Na početku proučite bismillu, a na završetku učini te
zahvalu AlJahu, džeHe šaouhu!"
Iz had isa se još zaključttie:
- zabranjeno je spolni organ držati, čistiti i prati desnom rukom;
-desnoj strani i dijelovima tijela na njoj treba davati prioritet nad organima lijeve strane.
143
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
......,. J J oJ>'"' J
.,. <..>""""' '"r..,. v a .,.• .. .)~
s nj ime otklonio nečist, ili je - kaže pripovjedač .•
- Muhammed upotrijebio neki drugi izraz sličan
ovome: a ne donosi mi kosti niti fi1škije!"
Ja sam mu u skutu svoje haljine donio kamenja,
stavio ga pokraj njega i okrenuo se na stranu. Kada j e
svršio nuždu, obavio je čišćenje tim (kamenom). 1
NE ČISTI SE POSLIJE
VELIKE NUŽDE FUŠKUOM
v
156. PRICAO NAM JE E bu-Nu'ajm, njemu
Zuhejr prenoseći od Ehu-Ishaka koji je kazao, da
mu ovaj hadis nije spomenuo Ebu-Ubejde nego
Abdur-Rahman b. Esved, prenoseći od svoga oca,
koji je čuo Abdullaha gdje govori:
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao
1 Kost i izmet stoke nisu podesni za čišćenje. Kost, staklo i slične materije su veoma glatki i ne mO!,'ll u
potpunosti otkloniti nečistoću, a izmet stoke je sam po sebi djelomično nečist i nepodesan za ovu svrhu.
Iz had isa se zaključuje:
- kamen može poslužiti za ši šćeoje poslije obavljene nužde;
- podapiranje je dužnost. Salija Ahmed, Ishak, Ebu-Davud i Ma lik podapiranje smatraju vadžibom i
uvjetom za valjanost namaza. Ebu-Hanife podapiranje smatra sun netom. Ebu-Davud u svom Sunenu preko
Ebu-Hurejre donosi hadis: "Ko podvlači surmu, neka je podvlači u neparnim potezima. Lijepo je ko tako
radi, a ko ne čini tako, nije grješan. Ko se čisti kamenjem, neka upotrijebi neparni broj kamenčića . Lijepo
je ko ovako postupa, a ko ne čini tako, on nije grješan niti će za to biti odgovoran."
- Neki pravnici smatraju da za ovo čišćenje nije lijepo koristiti: glatku kost i kost na kojoj ima ostataka
masti ili mesa i izmeta stoke, a pokudeno je koristiti: hranu, ugalj, staklo, papir, platno, lišće drveća i voća
i tamjan, zatim hranljive predmete ljudi, bilje stoke i listove knjige na kojima su napisani poučni i za ljude
korisni savjeti;
-sredstvo za čišćenje treba unaprijed pripremiti;
- biti u društvu učenih i moralnih ljudi i pružati im potrebnu uslugu, jeste osobita čast svakom
muslimanu;
- nepristojno je gledati prema osobi koja vrši nuždu.
144
je da obavi veliku nuždu, a meni zapovjedio da
mu donesem tri kamenčića . Ja sam mu našao dva
kamena, a treći sam tražio i nisam ga našao, pa sam
uzeo fuškiju i donio mu je. On je uzeo kamenje, a
fuškiju bacio i rekao: "Ovo je nečisto!"2
Ibrahim b. Jusuf ovaj had is prenio je od svoga oca,
a on od Ebu-lshaka koj i je govorio: " Kazivao mi
je (haddeseoi) Abdurrahman ..." 3
.# , J ~
/~
,/ ", J.
2 Iz hadi sa se zaključuje:
- izmet stoke ne može se koristiti za čišćenje poslije obavljene nužde;
-neki pravnici smatraju da je čišćenje s najmanje tri kamenčića vadžib, a pravnici hanefijske škole da je
to samo lijepo i da osoba može upotrijebiti onoliki broj kamenčića koliki joj je stvarno potreban. Može se
upotrijebiti čak i jedan kamenčić iskorištavajući njegove 2 do 3 strane.
3 Buhari ovim dodatkom želi pobiti tvrdnje nekih da je Ebu-Ishak zamaglio (del lese) ovaj sened jer nije čuo
ovaj hadis od Abdurrahmana. Buhari, međutim, navodi. ovaj dio seneda u koj em je Ebu-lshak upotrijebio
najjaču frazu primopredaj e had isa, to jest: haddeseni (kazivao mi je... ).
145
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Namaz pozitivno utiče na ličnost čovjeka i njegove aktivnosti, ako se on obavlja redovno i iskreno u ime
Allaha, džell e šanuhu. Iz hadisa se zaključuje:
- obligatna prvostepena dužnost je pranj e propisanih organa jedanput, a preko toga je sunnet jer Muhammed,
salla llahu alejhi ve sellem, preporučuje pranje i tri i dva puta. Navedeni slučaj ukazuje na redoslijed pranja
poje.dinih organa. Izap iranje usta i nosa spada u redovnu praksu Alejhisselama i u slučaju zaboravljanj a treba
ih naknadno izaprati. To je mišljenje Hammada, Ishaka, Ataa, Zuhrija i Ibn-Ebu-Lejle, dok Malik i Šafija i
neki drugi učenjaci s matraju da je abdest u konkretnom s lučaju valjan i bez naknadnog pranja. Ahmed s matra
da abdest treba ponoviti ako se izostavi izapiranj e nosa, ali ne i ako se izostavi izapi ranje usta. Ovo mišljenje
usvaja i Ibnu-Hazm. Abdest i obavljanj e namaza su punovažni bez izapi ranja usta i nosa izostavilo se to
namj erno ili zaboravilo. Po mišljenju Ebu-Hanife, Šatiije i još mnogih pravnika, izapiranje nosa i usta treba
naknadno učiniti samo ako se to zaboravilo obaviti pri kupanju koje je uslijedilo iza po lucije.
Ebu-Davud i Ti rmizi zabilježili su hadise u koj ima se izapiranje us ta izričito naređuje.
Po mišljenj u Ebu-Hanife izapiranj e us ta j e sunnet, a izapirati ih iza izapiranja nosa spada u prcporučljive
čine. Voda za usta i nos se uzima des nom, dok se samo čišćenje v rš i lijevom rukom.
- pranje lica jednom j e obligatna prvostepena dužnost, a tri puta je Alejhisselamova praksa;
- po miš ljenju sva četi ri imama i najvećeg broja pravnika ruke se moraju prati do iza laktova. Imam
Zu fer i Ebu-Bekr b. Davud smatraj u da to pranje mora biti samo do laktova. Izvor razmimoilaženja je u
raznolikom shvaćanju upotrijebljenog prijedloga " ila" u ajetu: "ile l merafiki ..." koga jedni prevode "do",
a drugi "do iza ..."
- Osman je pri konkretnom abdestu cijelu glavu ovlažio, ne rekavši j e li to farz i.li suonet.
Ahmed i Malik smatraj u da se mora ovlažiti cijela glava, Ebu-Haoi fe jedna četvrtina, a Šafija makar
nekoli ko dlaka . Potiranje glave vrši se jednim potezom ruke, a neki drže da to treba učiniti 2 do 3 puta.
Držati se iznesenog redoslijeda Ma lik smatra farzom, Šafija vadžibom, a Ebu-Hanife sunnet.om.
146
160. Od Ibra ruma je preneseno da je kazao kako je
Salih b. Kejsan izjavio: "" •l "'!t "'''"'.'" "'"-
o,- / ,o"" /
- lbnu-Šihab j e kazao: "Konkretni hadis Urve .Jl/- i f ...:...u; oJ./- .j>] J '-:-'~ 0-! l J t;
' , '
prenosi od Humrana: Kada je Osman uzeo abdest, ." / " ~ , ':$ ! ..--; "' / , ...~ -: ~ ... ~".
kazao je: ~'J jJ\!;.~~~~ 'JI Ju .J~ l);w:.-
- Eto, ispričat ću vam jedan hadis, a da nema
jednog ajeta, ja vam ga ne bih ni ispričao. Čuo
sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
gdje kaže:
- Svakom čovjeku (muslimanu) koji potpuno
pravilno uzme abdest i klanja (nastupajući
propisani) namaz, bit će oprošteno ono što je
pogriješio u vremenu između uzetog abdesta i
dotičnog namaza, sve dok ga ne sklanja."
U rve je rekao:
- Konkretni ajet je: "lnnel-lezine jektumune ma
enzelna minel-bejjinat. ..''2
147
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
rekao:
"Kada neko od vas uzima abdest, neka povuče
vodu u nos, a potom j e išmrkne (prospe), a ko ... "' "" " .... ...
uklanja nečist kamenč i ć i ma (nakon obavljene , -J.,,.
• .l>.. ·· ·
. ._"" ..... ... . ...
. rs
,, -,
: ......
.),;... ~;,.-·-
...
.;
·~,·~-
• - . • .) ' •
... .. .........IV ... .. ~
Išmrkavanje se obavlja lijevom rukom (i to je mustehab), a činiti ga bez posredstva ruke Malik smatra
pokudenim aktom;
- uvlačenje vode u nos i išmrkavanje treba činiti u nepa mom broju;
- izapiranje nosa je sunnet. To j e stav najvećeg broja pravnika, a vadžibom to smatraju pravnici: Ahmed,
Ishak, Ebu-Ubejd, Ebu-Sevr i Ibni-MwlZir;
- umjesto poda piranja vodom čišćenje se može obaviti i kamenčićima. Po mišljenju Kermanija potrebno je
upotrijebiti najmanje tri kamenčića pa ako se njima ne može postići idealno čišćenje, tada se dodaju još dva
kamenčića ali da njihov sumarni broj bude uvijek neparan.
Ebu-Hanife skreće pažnju na potrebu idealnog či šćenja, a ne na broj kamenčića. Prema torne, ako se
postigne potrebno čišćenje s upotrebom samo jednog kamenčića, ostale nije potrebno koristiti.
1 Čovjek pri spavanju, a naročito van postelje, ne zna gdje se njegova ruka mogla naći, kakva je nečist na nju
rnog la pasti i preko nje sc rnog la prenijeti na lice i druge osj etljive organe tijela. Zato vjera i higijena traže
da sc poslije spavanja ruke i lice dobro operu.
Iz ovog hadisa učenjaci hanefijskog mezheba zaključuju da:
-posudu koj u pseto obliže treba dobro oprati i prije upotrebe najmanje tri puta sabliti;
-pranje šaka u početku uzimanja abdestajc stalna praksa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vc sellem, a naša
dužnost da ga u tome slijedimo;
-posebno pranje šaka početkom uzimanja abdesta jeste vadžib po mišljenju Davuda i Ta berija.
Imam Ahmed smatra da nije dozvoljeno da se ruke nakon noćnog spavanja umaču u posudu za abdest (prije
nego se operu), a Hasan Basri ne pravi razliku izmedu noćnog i dnevnog spavanja, jer je mogućnost prljanja
ruku u oba slučaja jednaka;
- pokuđeno je gurati neopranu ruku u vodu priprernljenu za uzimanje abdesta, bilo to iza spavanja u danu ili
noći. Imam Ahmed pokuđenost ograničava samo na noćno spavanje. Ovo je spavanje tvrđe i duže i postoji
velika mogućnost da ruke dođu u dodir s nečistoćom okolnih predmeta.
Nevev i kaže da ovdje nije bitno spavanje nego sumnjanje u mogućnost prljanja ruku. Ruke, prema tome,
treba oprati čim se sumnja u njihovu čistoću, bilo to iza spavanja ili nekog drugog posla;
- ova zabrana u hadisu odnosi se na malu posudu ako još pored nje čovjek ima neku manju koj om bi
grabio vodu. Međutim, ako bi posuda bila velika, a čovjek nema manje posude, zabrana se tada odnosi na
pretjerano, bespotre bno zamakanje. Nevevi smatra: "Ako j e posuda prevelika i ne može se nageti il i nema
manjeg suda kojim bi se voda iz nje grabila, treba vodu iz oje povući ustima pa je iz usta pomalo puštati na
148
PRANJE NOGU, A NE SAMO
POTIRANJE STOPALA
dlanove i tako šake oprati. Ukoliko je i to nemoguće, može se u vodu spustiti okrajak čiste haljine i slično
i vodu izvučenu na njoj okapati na šake i tako oprati ruke;
-manja količina čiste vode postat će nečistoća ako u nju upadne nečist pa makar ona i ne promijenila svoja
prirodna svojstva okusa, mirisa i boje;
-ruke oči to prljave treba odmah prati, a uprljane izmetom peru se tri puta uzastopno;
- nevidljivu nečistoću treba odstranjivati pranjem i eijeđenjem, a ne samo prskanjem i topljenjem u vodi;
-mala količina vode pogani se, bilo da u nju upadne nečistoća ili ona naiđe na nečistla materiju;
- o spolnim organima i njihovom čišćenju treba razgovarati u alegorijama;
- nečistoća se odstranjuje kamenjem samo djelomično. Neznatni ostaci nečistoće pod uticajem znoja i
vlage mogu se raskvasiti i zaprljati i ostale čiste dijelove tijela;
- najveći broj pravnika smatra da je pranje ruke iza spavanja naređeno zbog pretpostavke da su ruke u snu
mogle doći u dodir s ostacima evennwlne nečistoće na organima za vršenje prirodne nužde, dok imam
Malik kaže da je to učinjeno iz pobožnosti.
- Ebu-Omer drži da je vadžib uzeti abdest poslije spavanja, a poneki kažu i poslije prihvaćanja spolnih
organa.
2 Noge, a naročito stopala uvijek su izložena prljanju i treba na njih obratiti naročitu pažnju pri uzimanju
abdesta. Koža na stopalima i petama je tvrda i glatka i voda se preko njih brzo prelijc. Za ponovažnost
alxlesta stopala treba oprati i eventualnu nečistoću s njih odstraniti.
149
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
150
NOGE U SANDALAMA TREBA PRATI,
A NE POTIRATI PO SANDALAMA
l Pod "dvajemenska ugla Ka'be" misli se na uglove Ka' be na strani koja je u pravcu Jemena i Iraka, a na toj
stran i je ugrađen Hadžerul-esved.
Iz hadisa se zaključuje :
- hodočasnik u toku hadžskih obreda iz poštovanja dotiče jemenske uglove zida Ka'be, koji su podignuti na
temeljima zida Ibrahima pejgambera, a u jednom od ta dva ugla je uzidan Hadžerul-esved. Ovaj kamen za
kojeg predanje govori da se treba po pravilu dotaći, a ako je to usljed brojnosti hadžija nemoguće, onda se ruke
podignu prema njemu. Doticati i druge zidove Ka'be, kao što su neki ashabi čini l i, nije propisana dužnost;
151
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
- dozvoljeno je nositi obuću štavljene ljepše tvrde vrste kože. Ebu-Omer kaže da ne zna da postoji
razilaženje oko dozvoljenosti nošenja ovakve obuće, osim u mezarj u. Hodanje po groblju Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivaše. U groblju treba vladati mir i tišina i čuvati ga od stopala stoke.
Groblja su počivališta koja treba pristojno održavati;
-dozvoljeno je koristiti žutu boju. Alejhisselam je bojio šafranom i versom svoju odjeću, saru k pa i kosu
brade;
- neki pravnici smatraju da je najbolje telbiju početi izgovarati nasrupom prvog dana mj eseca zu l- hidždžeta,
dok Šafija, Ma lik i Ahmed to preporučuju kada hodočasn ik uzjaše na mi katu svojujahalicu i htjedne krenuti
za Mekku, a Ebu-Hanife držeći se još hadisa koji prenosi Ibn-Abbas, da se to čini iza završenog namaza
na file i to sjedeći prije nego hodočasnik uzj aše na jahalicu.
1 Vmmu-Kulsumu ili Zejnebu, kćerke Alejhisselama, kupala j e Esma, kći Umejsa u prisustvu Ummi-Atijje,
koja prenosi gore navedeni hadis.
2 U praktičnom život\t ljudi vlada podjela rada, a unutar njega treba biti opet neki red, raspored i plansko
izvođenje. Za izvođenje izvjesnih poslova koriste se odgovarajuće mašine: za složenije poslove služe bolje
i preciznije a za grublje i prostije može poslužiti i jednostavnija mehanizacija. Takvu podjelu rada treba
primjenjivati i u svom svakidašnjem životu. Ljepše i preciznije poslove treba obavljati desnom, a !,'Tttblje
i. prostije lijevom rukom. Desnoj strani i desnim organima tijela treba davati prednost u lijepim i korisnim
poslovima. Islamska uobi čajena metoda traži da prvo obuvamo desnu pa onda lijevu nogu, a pri odijevanju
desnu pa lijevu ruku. Podrezivanje nokata, brkova, šišanje, češljanje kose i drugo lično dotjerivanje treba,
također počinjati s desne strane. Pri kupanju i uzimanju abdesta treba prvo prati dijelove desne strane tijela
pa onda lijeve. U džamiju se ulazi desnom, a izlazi lijevom nogom. Selam po završenom namazu predaje
se prvo na desnu a potom na lijevu stranu. Rukovanj e s ljudima obavlja se desnom rukom , a pri jelu, pi ću i
sl ičnim poslovima higijenska je potreba koristiti desnicu.
Prljavi i grubi poslovi vrše se lijevom rukom. Uzus islamske higijene traži da se čovjek lijevom rukom
osekne, podapire, skida sa sebe odjeću i obuću, u nužnik ulazi lijevom, a izlazi desnom nogom.
152
TRAGANJE ZA VODOM KAD NASTUPI
VRIJEME NAMAZA
Ata nije smatrao štetnim (zabranjenim) da se od nje .1 _5, ~~.sr L:~ ~15.;.~ 515.; :,cc:
(kose) prave konci i užeta. Za ostatak vode nalokane ' --
od pseta i prolazak pseta kroz džamiju, Zuhri kaže:
"Kada se pseto naloče vode iz posude, a čovjek nema
druge vode osim te, uzet će njome abdest."
~Cl <J
:_,..i,; j _;.;j ,,..,. 2.J
til,. ~;)t .:ili; ".
3 Hadis upozorava na potrebu traganja za vodom čim nastupi vrijeme kojeg namaza. Konkretni slučaj prenesen
je u više varijanata: jedni navode da je Alejhisselamu donesena čaša vode, dmgi kotlić, a neki da je to bio
sud ić iz koga bi se mogao uzeti jedan abdest.
Iz hadisa se zaključuje:
- s viškom vode i drugim svojim materijalnim dobrom treba potrebi tog ispomoći;
- dužnost obavljanja namaza počinje s nastupom namaskog vremena:
- preporučljivo je tragati za vodom i prije nastupa namaskog vremena, a dužnost je s nastupom toga
vremena;
-raspodjelu društvene imovine treba pravedno dij eliti polrebilim.
153
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Navedenim poglavljem i hadisom Buhari pobija mišljenje pravnika šafijske škole da kosa odvojena od
tijela čovjeka postaje nečista i voda u koju padne odrezana kosa pogana i da se njom ne može uzeti abdest.
Buhari želi naslovom ovog poglavlja odbaciti gornji stav šafija. Ebu-Hanife i mnogi drugi pravnici imaju
suproh1o mišljenje, tj. da je opala kosa čista, a tako isto i dlaka krepane životinje, te tvrdi dijelovi tijela u
kojima nema krvi, poput rogova, kostiju, zuba, papaka, kandži, kostrijeti, vune, perja i sl. Oni dozvoljavaju
da se odrezana kosa koristi za izradu konca, užeta i sličnih predmeta.
2 Stalni brico Muhammeda, sallallahu alej hi vc sellcm, bio je Ma'mer b. Abdullah, a jedino na Hudejbijji
glavu mu je brijao Hiraš b. Umejje.
lz hadisa se zaključuje:
- brijanje glave je sunnet, odnosno preporučljivo;
- odrezana kosa čovjeka je čista materija;
- bojenje kose je dozvoljeno.
154
(KADA SE PSETO NAPIJE IZ POSUDE ...S~ i "t.) ~ ..,.JSJI yY:, l~! y~ )
NEKOG OD VAS NEKA JE OPERE ( b..' .... dl .. ..;.}l~
SEDAM .PUTA)3
.. ,
172. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusufprenoseći ..!..ll t; : ; u.:; :; .&'-~ \;.;~
/ / -:
. \ v'(
od Malika, on od Ebu-Zinada, ovaj od A 'redža, a ,.' ' ... "" ,.
on (opet) od E bu-Hurejre koji kaže da j e Allahov J~~;.:;,):;,.
eJ'll~:~)
...
....
'?.i:;
,.
.Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Kada se pseto napije iz posude nekog od vas,
neka je opere sedam puta."4
155
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
175. PRIČAO NAM JE Hafs b. Omer, Šu'be ~,;_~ 81: Jli ~ [; ~ 61: .wo
y
1 Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, džamija nije se svojevremeno nikako zatvara la, u nju j e mogao
svako u svako doba dana i noći unići i postoj ala je mogućnost da se pašče i druga zalutala životinja u nju
uvuče i pomokri. Međutim, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a ni sam prenosilac hadisa, nisu bili
uvjereni da je eventualna vlaga baš od mokraće paščeta, u kom bi slučaju izvršil i temeljito pranje kao što je
to Muhammed, sa ll allahu alejhi ve sell em, naredio onda kada se jedan beduin pomokrio u džamiji.
Hattabi smatra da se psi nisu mokri li po džamiji nego u svojim stani štima, a kroz nju su samo prolazili jer
se ona nije zatvarala.
Ebu-Hanife tvrdi da površina zem lje uprljana ma kakvom nečistoćom postaje čista kada je sunce ili toplina
zraka osuši i na njoj se ne bude primjećivao trag dotične nečistoće. Na ovakvoj površini zemlje obavljanje
namaza je punovažno. To je bio, vjerovatno, razlog da ashabi nisu u gornjem slučaju škropili površinu
zemlje u Alejhisselamovoj džamiji.
2 Buhari smatra da je ostatak vode koje se nalokao pas čist, jer je Alejhissclam dozvolio Adijju da jede
lovinu ubijenu po keru ne uvjetujući mu da ugri ženo mjesto prethodno opere. Malik još dodaje: "Kako bi
se životinja koju je ulovio ker mogla jesti da je pasija pljuvačka nečista?"
lz upotrijebljene opće imenice "pseto" razumije se svaka vrsta pseta bez razlike na boju i rasu.
Imam Ahmed ne dozvoljava da se pseto crne boje koristi za lov. Puštajući kera u lov treba proučiti bismillu.
Da bi lovinu bilo dozvoljeno j esti, potrebni su sljedeći uvjeti: ker pušten u lov od nj egova vlasnika; pseto
poučeno i izvježbano za lov i da uhvaćeni lov nije počelo jesti; prilikom puštanja kera u lov, lovac treba
proučiti bismillu, odnosno pri odapir!Janju strijele il i pucanja na lov.
Učenje bismille u gornjem slučaju Safija smatra sunnetom. Međutim, Ajni kaže da je ovaj hadis dokaz
protiv njega. Prema tom mišljenju, ulovlje no je dozvoljeno jesti, bilo da lovac nije proučio bismillu
hotimično, bilo iz zaborava. Zahirije ovaj čin smatraju obaveznim (vadžibom), i ako lovac ne prouči
bismillu pravovremeno, lovinu nije dozvolj eno jesti.
Ebu-Hanife zauzima s rednji stav. On smatra da se ulovljeno ne smije jesti ako lovac nije htio namjerno
spomenuti Allahovo imc, a ako je to slučajno zaboravio, jedenje je dozvoljeno.
Ovim hadisom se ne potencira razli ka između onoga koj i pusti psa na !.o vinu da bude od onih koj i i.oače mogu
muslimanima zaklati životinju. Međutim, postoj i j edan broj pravnika, a i predanja, koji ne dozvolj avaju da
lovac koji pusti psa bude od onih koji ne mogu muslimanima klati životinje, kao što su vatropoklonici.
Lov kera, koji je sam bez nadzora lovca otišao u lov, nije dozvolj eno jesti.
156
O ONIMA KOJI SU SMATRALI DA ABDEST
TREBA OBNOVITI SAMO KADA NEŠTO
IZAĐE N A JEDAN OD DVA IZLAZA:
STRAGA ILI SPRIJEDA
3 Komentarišući gornj i hadis, Ibni-Munzir kaže: "Pravnici jednoglasno tvrde d.a obavljanje velike ili male
nužde, puštanje vjetra, sluz koja muškarcu izađe zbog nadražaja (mezija) i krv vanrednog odljeva žene
kvari abdest, dok o izlasku crvića imaju podijeljena mišlj enja. "
Hanefijski pntvnik Kudduri navodi: "Izlazak crvića iz nosa, usta ili uha ne kvari ranije uzeti abdest."
4 Svi poznati imami i pravnici slažu se da će se u ovom slučaj u ponoviti namaz, ali se ne slažu oko toga da
li će se ponoviti abdest ili ne. Neki učenjaci navode da Ebu-Hanife smatra da se u ovom slučaju kvari i
namaz i abdest, temeljeći to na bad isu kojeg prenosi Ebu-Mulejb od svoga oca: - K lanjali smo s Al lahovim
Poslanikom. U tom se pomoli kratkovidan čovjek i pade u jednu jamu, pa Allahov Poslanik po svršetku
namaza reče: "Ko se od vas glasno nasmijao, neka ponovo uzme abdest." Međutim, tačno j e da po mišljenju
pravnika hanefijske škole bezglasno smijanje u namazu kvari samo namaz, a glasno smijanje koga čuje
susjedna osoba u namazu, kvari još i abdest.
5 Pravnici Iraka i Hidžaza, zastupaju ovakav stav, dok Ham mad, Mudžahid, Ebul-Aiije i Ha kem, smatraju da
se u gornj em sl učaju mora abdest obnoviti. Šafija, Ata i Neha'i da se konkretna mj esta trebaju samo potrati
mokrom rukom. Hanefije smatraju da abdest ne treba obnoviti poslije brijanja glave, podsj ecanja brkova,
obrezivanja nokata i kraćeg skidanja mestvi, dok Ibni-Džerir ima suprotno mišljenje, a Ibrahim Neha' i da
ta mj esta treba samo sabliti vodom.
U slučaju potpunog skidanja mestava ima pet mišljenja: Ahmed, Šafija (u svom prvobitnom mišljenju) i
još neki pravnici smatraju da treba obnoviti cijeli abdest; Malik i lejs da treba naknadno oprati samo noge;
Ebu-Hanife, Sevri i još mnogi pravnici da treba obnoviti pranj e nogu kada se bude opet uzimao abdest;
Hasan Basri, Katade i Neha'i drže da se abdest u ovom slučaju ne treba obnoviti, ali treba prati noge kako
je to propisano činiti u abdestu.
6 "Hades" su pojave, kao: vel ika i mala nužda, spolni odnos, spavanje, nesvj estica, ludost i slično.
157
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Borba na Zati Rika'u bila je 4. godine po Hidžri. Konkretan slučaj prenosi Džabir. U njemu stoji da su
krenuli s Allahovim Poslanikom na jedan vojni pohod (tj. u Zati Rika'u). Jedan ashab pogodio je ranije
svojom strijelom suprugu nekog idolopoklonika i on sc zarekao da će proliti krv ashaba, pa je s talno pratio
i vrebao Vjerovjesnika, sa ll allahu alejhi ve sell em. Kada je Vjerovj esn ik, sallallahu alejhi ve sell em, odsjeo
na jednom mjestu, predložio je da se postave stražari na u lazu u dolinu. Za ovu dužnost dragovoljno su se
javili i odmah oti.š li jedan muhadžir i jedan ensarija. .Dolaskom na odredište mubadžir je zaspao, a ensarija
otpočeo klanjati. U tom se pojavio gore spomenuti idolopoklonik, odapeo svoju strijelu i pogodio ensariju.
Ovaj je strijelu brzo izvukao iz tijela i bacio, ali je neprijatelj odapeo druge dvije i opet ga pogodio. Ensarija
je i ove strijele bacio i nastavio klanjati. Tada se muhadžir probudio, a napadač odmah pobj egao. Ensarija je
bio okrvavljen pa muje muhadžir prigovorio što nije njega probudio ili zbog odbrane prekinuo klanjanje, a
on mu odgovori: "U vrijeme napada učio sam suru (El-Kehl), i nisam j e volio prekinuti."
2 Jz izjave Hasana Basrija razumije se da abdest neće biti pokvaren ako iz rane ističe krv. Ajni zaključuj e suprotno
i to potkrepljuje drugom predajom da je Hasan Basri smatrao da treba uzeti abdest samo ako krv istječe.
3 Ajni kaže da ovo ne ukazuje na to daje Tavus klanjao dok bi mu krv tekla, a i daje bilo tako, zna se daj e Ebu-
Hanife jednom izjavio: 'Tabi'ini , među koje spada i Tavus, jesu ljudi kao i mi. Oni su se starali i trudili na
pronalaženju što pravilnijeg rješenja, a to je i naš cilj." Prema tome, njihov stav i njihovo mišljenje nas ne
sputava. Naprotiv, mi smo dužni kao i oni da se trudimo za što ispravnija rješenja, i ukoliko su ona logičnija
i opravdanija, utoliko ih treba više i primjenjivati.
4 Citirana lbn-Omerova, radij allahu anhuma, izjava je argument u koris t stava hane fija, koji smatraju da krv
nastala istiskanjem ne kvari abdest, a što obično biva pri likom istiskivanja bubuljice na licu. Abdest kvari
krv razlivena po koži oko ranice.
5 lbni-Ebu-Evfa je j edan od posljednjih ashaba koji su preminuli u Kufi u 87. godini po Hidžri. On je jedan
od ashaba koje je Ebu-Hanife vidio i od njih prenio hadise. Tada je Ebu-Hanife imao 7 godina. lbn-Ebi-
Šej be prenosi u svom Musannefu od Ataa b. Saiba da je vidio lbn-Ebi-Evfaa kako je ispljunuo krv a bio je u
namazu i nije ga prekinuo. Ovaj slučaj nije dokaz protiv stava hanefija. Po mišljenju hanefija ispiju vana krv
pridošla iz usne šupljine čovjeka ne kvari abdest, kao ni ona između zubi ako ne dominira p ljuvačkom.
lbni-Sirin je rekao svome drugu, koji j e primijetio u pljuvački krv, da pljune još j ednom , pa ako mu
pljuvačka bude izmijenila svoju uobičajenu boju, trebat će obnoviti abdest.
6 Gornje izjave očito potvrđuju s tav hanefija. Pri uzimanju krvi nema nikakva razlijevanja krvi po koži oko
otvora i takva operacija ne kvari abdest, a ako se krv razlije, pacijent gubi abdest. Ostatak krvi na otvoru
odstranjuje se vodom ili dmgim podesni m sredstvom. lbni-Omer, radij allahu anhuma, u gornjem slučaju je
to učinio kamenčićima, a Ebu-Lejs ovlaženim prstom.
158
176. PRIČAO NAM JE Adem b. Ebu-Ijas, njemu
Ibni-Ebi-Zi'b prenoseći od Seida Makburije, a on
od Ebu-Hurejre, radij allahu anhu, koji je izjavio:
- Vjerovjesnik, sal lallabu alejhi ve sellem, rekao
v
.
"' "' "'
ji l;_;.;, ć3 · ~._;;.....;J-~~; 'l Jt; ~ ~l
,..
'
rekao:
"Neka klanjač ne napušta namaz dok ne čuje bilo
- -
kakav glas ili ne osjeti smrad!"
159
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Iz ovog hadisa razumije se da se ne treba kupati nakon spolnog akta ako se ne polucim. To su u početku
smatrali neki ashabi, ali su se usaglasili i ovaj propis je derogiran. Dakle, čovjek sc dužan u ovom slučaju
okupati. (prim. ree.)
2 lz had isa se zaključuje:
-dozvoljeno je zaključivati po izvjesnim okolnostima i stvarnim indicijama;
- spolni sastanak sa suprugom bez ikakve polucije ne obavezuje na kupanje po mišlj enju Osmana, Alije,
Zubejra b. Avvama, Talhe, Sa'da b. Ebu-Vekkasa, Ibni-Mesuda, Rafi'a b. Hadidža, Ubejja b. Ka'ba, Ebu-
Vekkasa, lbni-Mes uda, Ebu-Seida Hudrija, Ebu-Ejjuba Ensarija, Ataa b. Rebaha, Ebu-Seleme, Rišama b.
U rve i Ameša. Međutim, ispravno je miš ljenje da kada jedan dio organa uđe u drugi kupanje je obavezno na
osnovu had isa: "Kada se sastanu dva tijela koja se obrezuju, obavezan je gasul (kupanje)." lbni-Hazm kaže:
"U gornjem slučaju kupanje smatraju obligatnom dužnošću: Aiša, Ebu-Bekr, Omer, Abdullah b. Omer,
a kasnije njihovo mišljenje prihvatili str Osman, Alija, [bni-Mes'ud, lbni-Ata i još mnogi ashabi. Ovo
mišljenje dijele još: Ebu-Hanife, Malik, Safija, Ahmed, Neha'i i Sufjan Sevri.
Nevevi ističe da je stanovište svi h islamskih učenjaka da se poslije spolnog općenja mora kupati pa makar
i ne bilo poluciranja.
160
POMAGANJE DRUGOME PRI ~LO:
• •
.
"' t! ' 11ulj
~~ <..P.'.)J ••
'
UZIMANJU ABDESTA
od Jahjaa, ovaj od Musaa b. Ukbe, on od Kurejba, ~~ :; ;qc. .;. ..;..j-A : ; ~ : ; .JJJ t;.
' ,.. ,..... ' , "'
oslobođenog roba Ibni-Abbasa, a ovaj od Usame
.&1 J_,.:.) .)i ~j J. i;Gi y <.!"~ J.l Jy
b. Zejda da je AHabov Poslanik, sallallahu alejhi , tf$ "" "" "'
3 Iz hadisa se zaključuje:
-dozvoljeno je tražiti ispomoć od drugog pri uzimanju abdesta;
- tražiti od drugog pranje pojedinih propisanih dijelova tijela je pokuđeno, osim u s lučaju bolesti.
Muham.med, sallallahu alejh i ve sellem, uzimaše abdest obično sam. Usame mu je učinio uslugu u
navedenom putovanju, jer je Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, bio jako umoran. S obzirom na ovaj
pobožni čin Usame, radijallahu anhu, pravnici zaključtyu da se zamjena može smatrati punovažnom i u
drugim sličnim pobožnostima, izuzimajući nrunaz.
161
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
.. o } ~
1 Hades je gubljenj e abdesta. Ovdj e se mis.li na mal.i hades poslije kojeg treba uzeti samo abdest, a nije se
potrebno okupati. Pod riječima ' nešto drugo ' misli se na neke aktivnosti mimo učenja Kur ' ana kao što je,
naprimjer, pisanje kur' anskih ajeta. (prim. ree.)
2 Učiti Kur 'an u banji Ebu-Hanife smatra pokuđenim aktom. Banja je mjesto za otpatke i nečistoću skoro kao
i nužnik, i ne treba u njoj citirali Kur 'an.
162
Potom je legao na bok dok mu ne dođe mujezin.
Tada je ustao i klanjao dva kraća rekata, a onda
izašao i klanjao sabah (u džamiji)."3
svojoj glavi. !;
\
·: /
~ .}I.J .&l
...
...
...
» ...
,. "..
~ .tl J y) ._;_r;;.;1
"
3 Jedni smatraju da je klanjao jedan rekat, a drugi (hanefije) da je klanjao tri rekata. Iz navedenog had isa se
zaključuje:
- može se Kur'an citirati i duže učiti bez abdesta;
-prije i poslije spavanja pohvalno je bilo šta proučiti i :t Kur'ana.
163
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Po mišljenju imama Ahmeda drugostepena dužnost (vadžib) jeste prati ruke poslije noćnog spavanja, jer
postoji mogućnost da ruke dođu u dodi.r s prljavim predmetima i neči stim spoln im organom. Mali k ovo
smatra dužnošću kada god se sumnja u čistoću ruk11. Ibn-Džerir i Davud i njegovi sljedbenici drže da je
dužnost ruke prati čim se čovjek probudi, bilo to iza noćnog ili iza danjeg spavanja;
-uzimajući abdest sunnet j e izaprati tri puta nos i usta, a pri kupanju to je obligatna dužnost (farz), dok Šalija
164
PRANJE NOGU DO (IZA) ČLANAKA
... ..
~;.sJl .)] ~)1 ~ y~
~
.. " ~ ".
rekao:
- Bio sam kod Amra b. Ebu-Hasana kada je pitao
Abdullaha b. Zejda za abdest Vjerovjesnika,
sallallahu alejbi ve sellem. On je tada zatražio lavor
vode i pred njima uzeo abdest onako kako ga je
uzimao Vejrovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: :~1 ~ ~~ y_;\ i;~ ~~J~~ ~~~
'
p
nalio vode iz lavora u svoju ruku i oprao ruke tri
puta, zatim je gurnuo svoju ruku u lonac i (zahvativši
vodu) izaprao usta i nos tri puta i išmrknuo vodu
iz nosa. Potom je gurnuo mku i (zahvativši vodu),
oprao svoje lice tri puta, a onda je ruke do iza laktova
oprao dva puta. Iza toga gurnuo je ruku i potrao
glavu objema rukama i sprijeda i straga jedanput i
(na kraju) oprao svoje noge do iza čl anaka .
to sve smatra sunnetom, a imam Ahmed smatra vadžibom iza piranje nosa, a ne i usta, pri abdestu i kupanju;
- sunnet je lice oprati tri puta, a ruke najmanje dva puta. S podlakticama treba oprati i laktove. Imami Malik
i Zu fer smatraju da pranje laktova nije obligatna dužnost;
- po mišljenju imama Malika i Ahmeda obligatna prvostepena dužnost (farz) jeste ovlažiti cijelu glavu, a
po mišljenju Šafije i Ebu-Hanife samo dio glave. Hanefije smatraju da j e obligatna stroga dužnost ovlažiti
četvrtinu glave, jer prijedlog " bi" u kur' anskom tekstu znači "dio" glave;
- noge se moraju prati do iza članaka;
-u razgovoru sa starijim, kao i u razgovoru učitelja s učenikom, koriste se blagi izrazi i učtivo ponašanje;
- neukog treba poučavati i prakti čnim l i čnim radom;
-ostatak vode u posudi, grabljenje prethodno opranim rukama, čist je i upotrebljiv za šerijatsko čišćenje;
- glava se potire jednim potezom vlažnog dlana.
Tz navedenog had isa se zaključuj e:
-početkom uzimanja abdesta peru se ruke dva puta do iza šaka, dok se u sljedećem had isu navod i tri puta.
Davud b. Džerir Taberi ovo smatra drugostepenom dužnošću (vadžibom), a Malik i Ebu-Hanife stalnom
praksom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vc sellem.
165
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
p.wJ::.t~_,...oY..;uo:f>:-U.4 ~ .&1J~_)
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, • - -, - ' - -
izašao j e među nas u pola dana pa mu j e donesena
... ,
..... _.., , •"' • "' ' ': , -;
~ <Jy.. -; -:;djJ...,.:, j~ ,:_r (J_,.b:.~ ._,....81
voda za abdest. Onje uzeo abdest, a svijet je počeo
..... "'"'
,
.. ,
..
#_::
, e~ _. ~:~~~ #_~
.., • ~ ,.. ~1~l1 ~ ~.::t\ l-:..~
uzimati preostali dio vode od njegova abdesta i , ..r-- ~ ,
J .TF' ~ u-- J
1 U nekim predanjima stoji da bi Džerir mi svakom prao zube, a onda njegov vrh zamočio u vodu zapovijedajući
svojoj porodici da se tom vodom abdeste jer u tome ne vidi nikakve smetnje. (prim. ree.)
2 lz gornje izjave zaključuje se:
-voda u koju se smoči mi svak je čista;
- farz-narnazi od četiri rekata skraćuju se na putovanju na dva reka ta;
-kada čovjek klanja na otvorenom, treba ispred sebe postaviti s utru- usaditi štap ili njemu slično.
166
} ... /"" ~ / "'
189. PRIČAO NAM JE Ali b. Abdullah, njemu
".
JJ-:.1.1
... ... ....
J
~ o):}. Ju)~;
... ... ~
:r
"..
POGLAVLJE
v /-; ". ... , , , /~
190. PRICAO NAM JE Abdur-Rahman b. Junus, L;;~ Jt.; ~;.J. .:l''-~ L;;~ . \'\·
njemu Hatim b. Isma' il prenoseći od Dža' da, koji
je kazao:
- čuo sam S aiba b. Jezida gdje govori: "Moja tetka
po majci uvela me Vj erovjesniku, sallallahu alejhi
ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, moj sestrić
je bolešljiv." On mi je po tra o glavu i blagoslovio
me. Potom je uzeo abdest, a ja se napio vode kojom
j e on uzeo abdest, zatim sam stao iza njega i vidio
među njegovim plećkama vjerovjesn i čkj madež
poput dugmeta na šatoru (ili jajeta jarebice). 3
3 lz hadisa se zaključuje:
-prema djeci treba biti blagonaklonjen i milosrdan;
- ostatak abdestne vode u posudi i vlaga na koži opranih dijelova je čista, dok je voda koja se odvoji od
tijela i padne na dmgo mjesto nečista za šerijatsko čišćenje.
167
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
v
191. PRICAO NAM JE Musedded, njemu pričao
Halid b. Abdullah, a njemu Amr b. Jahja prenoseći
od svoga oca, a on od Abdullaha b. Zejda da je
on polio vodu iz posude na svoje ruke i oprao
ih. Zatim je oprao, ili izaprao usta i nos jednom
šakom vode. To je učinio tri puta. Poslije je oprao
svoje ruke do (iza) lakata dva puta, potrao svoju
glavu (vlažnom rukom) sprijeda i straga i oprao
noge do iza članaka i rekao: "Evo, ovakav je
abdest Allahovog Poslanika, saHallahu alejhi ve
sellem." 1
• •
~ ...,...tJI
POTIRANJE GLAVE JEDANPUT . ~...0 ..,_,~
192. PRIČAO NAM JE Sulejman b. Harb, njemu
Vubejb, a njemu Amr b. Jahja prenoseći od svoga , . : •
"' " ...
..:-J..&..!. J Lt ~~ ;;. ~ :; _, ~ 8..~.-.::. Ju
,. _" ,.~ _.,. "'
oca, da je kazao:
- Prisustvovao sam kada je Amr b. Ehu-Hasan
~ -- / /
;_;. ~j ]. ~~~ JL ~
,
,)-... J _,:;.;.
pitao Abdullaha b. Zejda o abdestu Vjerovjesnika, ~ ;
svoje ruke do (iza) lakata dva puta. Zatim je . " ,. : ' . ·-- ."'"' .
.t;~l J~~ J>;l ~ ~; .:..::;/ ~.fl Jl
'
"' "'
~
.,. ;
gurnuo svoju ruku u posudu i (ovlaženom rukom) ... ... -... ... ,. "' ... ...
1 Izapiranje usta i nosa može se obaviti jednom šakom vode. Ostatak vode u ruci iza izapiranja usta je či st
za šerijatske potrebe. U ovom had isu nije spomenuto pranje lica, a zna se da j e ono obavezno pri uzimanju
abdesta. Ajni to tumači na dva načina:
- da j e prenosilac previdio spomenuti to, ili - da se pod riječju oprao misli na pranje lica, a da riječca ev
(ili) koja j e poslije toga ima značenje veznika i. Tako bi rečenica trebala glasiti: "Zatim je oprao (tj. lice) i
izaprao usta i nos . . ." Tbn-Hadžer kaže da pranje lica nije spomenuto kao vid skraćivanja i da je spomenuto
u predanju Muslima i drugih. (prim. ree.)
168
potrao svoju glavu, vukući ruke sprijeda i straga
svoje glave i poslije gurnuo svoju ruku u posudu i
(zagrabljenom vodom) oprao svoje noge.
2 Šafije smatraju da je sunnet glavu potrati tri puta. Oni se oslanjaju na hadis koga j e Ebu-Davud naveo u svom
Sunenu, kako je Osman, radij allahu anhu, uzi majući abdest, sve propisane dijelove tijela oprao tri puta, pa čak
i glavu ovlažio triput. Hanefije se drže prakse brojnih ashaba koji su glavu poti rali samo j edanput, oslanjajući
se na had ise u kojima se spominje potiranje glave jdanput i koj i s u jači od ovog hadi sa.
3 Uzimati abdest ugrijanom vodom na vatri dozvoljavaju svi učenjaci, samo Mudžahid to smatra pokuđenim
aktom. Mnogi su ashabi uzimali abdest i kupali se ugrijanom vodom na vatri. Esla' b. Šerik koji je
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, osedlavao devu, ejakuli rao je j edne prohladne noći i bojeći se
prehlade, okupao se vodom ugrijanom na vatri . Ovaj slučaj bio je povod aj eta, koj i propisuje uzimanje
tejemmuma umjesto kupanja.
Ugrijanom vodom počesto je uzimao abdest Omer, radija!lahu anhu, Es lem b. Ekve', radija!lahu anhu, a
Ibn i-Abbas kaže: "Uzimao sam abdest vodom koja j e na vatri skoro klj uča la."
Dozvolj eno je koristi ti vodu iz nemuslimanske kuće, dok se korištenje njihovog kuhinjskog posuđa i odjeće
•
smatra pokuđeniro činom. Sa fi smatra da to nije pokuđeno činiti ako se zna da je dotična posuda, odnosno
odjeća čista i ako se na njima ne vidi trag nečistoće.
169
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
VJEROVJESNIKOVO, SALLALLAHU
ALEJHl VE SELLEM, ŠKROPLJENJE
ONESVIJEŠTENOG VODOM
KOJOM SE ABDESTI0 1
v v
194. PRlCAO NAM JE Ebul-Velid, njemu Su'be
prenoseći od Muhammeda b. Munkedira, koji je
čuo Džabira gdje govori:
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
došao j e da me obiđe dok sam bio (teško) bolestan
da nisam znao za sebe, uzeo je abdest i polio me
vodom svoga abdesta. Tada sam se osvijestio
i upitao: "Allahov Poslan i če, kome pripada
nasljedstvo? Mene će naslijediti samo dalji rod." ,. '
.•,- ~ 11 -"'1
. '-"""' .r ..,_
Potom je objavljen ajet o nasljednim dijelovima. 2
' '
1 Komentatori Buharijevog Sahiha daju prednost značenju koje kaže da se radilo o vodi kojom se Poslanik,
sallallahu alejhi vc sell em, abdestio, ali i ostavljaju mogućnost da se radi o preostaloj količini vode koju on
nije potrošio pri uzimanju abdesta. (prim. ree.)
2 Ovako riječ el-Jera id ovdje shvata Ajni. lbn-Hadžer i Kasta lani kažu da se ovdje radi o ajetu o nasljedstvu,
a to je 176. ajet sure En-N isa, a Allah najbolje zna. (prim. ree.)
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, bio je bez poroda, imao je sedam sestara i dosta druge rodbine.
Poslije njegova dijaloga s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen j e 176. ajet En-Nisa
poglavlj a, koji u prijevodu glasi: "Ashabi od tebe traže odluku o nasljeđivanju. Reci: Allah vam u pogledu
nasljeđ i vanja osobe bez roditelja i poroda rj ešava: ako umre čovjek koji nema svoga vlastitog djeteta, a
irna sestru, njoj pripada polovina ostavine koju on iza sebe ostavi. On opet nasljeduje svoju sestru, ako
ona ne bude imala svoga rođenog djeteta. Ako budu dvije sestre, one nasljeđuju 2/3 imovine koju j e on iza
sebe ostavio; a ako bude braće i sestara, onda muškarcu pripada dio kao dvj ema sestrama. Allah vam to
objašnj ava da ne biste zalutali. Allah sve dobro zna."
Iz hadisa se još zaključuje:
-učeni i pobožni ljud i mogu naučiti na vodu i to je nešto u čemu se može nadati bereketu;
- uticaj blagoslova Muhammeda, sa ll allahu al ej hi ve se \lem, na bolesnog D žabira;
-obići bolesnika, a naročito siromaha, islamska je vrlina i Allahov, dželle šanuhu, ugodan ljudski čin.
170
..... }. J"
... , , ...
.
;f.3 ~~ J~ ~1..01 C,..,.f .J\5:; fw ;;')LAJ\
",
r:,;
... ... , ... ... " ... , ....;
196. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Ala, njemu ~l;. J~ ~ ;~, :; ~ ~l;. . \ '\i
'
Ebu-Usame prenoseći od Burej de, on od Ebu-
Burde, ovaj od Ebu-Musaa, da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejbi ve sellem, zatražio lonč i ć (s
vodom) u kome je oprao svoj e m ke, lice i u njega
štrcnuo (vode iz usta). 4
171
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
' '
198. PRIČAO NAM JE Ebul-Jemen i kazao da ga ~ ~-:~ G;;-1JG .:>(;h) 8i;.. \~A
je obavijestio Šu'be prenoseći od Zuhrija koji. je ' '
kazao: .;. ....tu.;.?
,..
:; "".tl~::~ u;;i
.. J~ ~}Ji
-
' ' '
- Obavijestio me je Ubejdullah b. Abdullah b. Bl~ .,~~;. .~ <11 -~~~ li cJG G~ .)\ ;-:~
Utbe da je Aiša rekla: "Kada je Vjerovjesniku, .J ~ '-?:;-' <.l , .
-To je bio Ali- odgovori on. ... ... ... "' .;" , ':J"''
~ ~; t,;~ JI,; ~ ~~ .Ji .::_,J.]. lf:~
- Aiša pričaše da je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi
ve sel lem, kada je unišao u njenu sobu i bolest mu
--
se pogoršala, rekao:
-Polijte me iz sedam mješčića čije uzice nisu još
odriješene, da bi svijetu mogao dati oporuku.
Tada je posađen u korito Hafse, supruge
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i počeli
smo ga polijevati iz tih mješčića, dok nam ne poče
pokazivati da je dosta. Poslije je izašao među svijet
(klanjao i održao predavanje ). 1
1 Škropljenje h.ladoom vodom Muhammeda, sallallalm alejhi ve sellem, iz oeodvezanih mješčića je pozitivno
djelovalo, pa je on izašao među svijet u džamiju i održao im predavanje. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
tražio je vodu iz "svih sedam mjeiščića" zbog blagoslovenosti i poštovanja broja sedam, koj i dolazi do izražaja u
172
UZUJANJEABDESTAIZLAVORA
, "'
;
:r
ruke i opra ih tri puta. Zatim je gurnuo svoju ruku u "'
p • .; . ... "'"' "' o " ·-~l
", . y "..
... o ... "' ; "' o ..,.
o
I!.J':>~.o _;:.::..."1_, v·.;• .a.~ J.rA rJ •..l; j>->1
lavor ijednom (zagrabljenom) šakom vode izaprao ' '
usta i nos tri puta. Potom j e gurnuo svoju ruku,
zagrabio vodu i oprao svoje lice tri puta, zatim je
oprao svoje ruke do iza laktova dva puta. Iza toga
uzeo je svojom rukom vode i potrao glavu, vukući
j e straga i sprijeda glave, a onda oprao svoje noge i
rekao: "Ovako sam vidio Vjerovjesnika, sallallahu
al ej hi ve sellem, da uzima abdest."
mnogim islamskim propisima i oekim vrstama Allabovog, dželle šanubu, stvaranja pojedini b svjetova.
Sedam je neparan broj i kao takav s pada u grupu kojoj pripada neparni broj jedan, koji je simbol Allahove,
dželle šanuhu, egzistencije i kao takav zaslužuje posebnu pažnju i poštovanje. Zbog toga poželjno je davati
prioritet i sviro drugim neparni m brojevima.
Iz had isa se zaključuje:
- u poligamiji muž je dužan držati se redoslijeda noćivanja kod svojih supruga;
-mlađima treba davati savjete uvijek, pa i u danima bolesti;
- čisto posuđe dozvoljeno je koristiti rna od čega bilo izrađeno. Ibn-Omer smatraše da iz bakrenog suda nije
lijepo uzimati abdest, vjerovatno zbog toga što j e znao da bakar brzo oksidim i može zatrovati vodu kao i
jelo koje u njemu duže stoji. Zbog toga bakreno posuđe treba često kalajisati;
- kori sno je bolesnika u temperaturi umivati hladnom vodom i stavljati obloge;
-popularnost A iše, radij allahu anha, i naklonost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sell em, prema njoj;
- teška Muharnrnedova, sallallahu alejhi ve scllern, bolest uspoređuje se s njegovom teškom odgovornošću
položaj a na ovom, i velikom nagradom na budućem svijetu.
173
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
POTIRANJE OBUĆE
,
sallallahu alejhi ve sellem, da je on (Muhammed, ~ ~~ - J. V"'\_;J u.l ". - J.~:;~
... ' l# "' ...
J.l
;
1 Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, kupao se najmanje jednim sa'om vode, a ponekad sa'om i jednim
ratlom. Sa' iznosi četiri mudda ili osam ratlova vode prema mišljenju Ebu-Hanife i Muhammeda, a pet
muddova i 1/3 iračkog ratla prema mišljenju Ebu-Jusufa. Prema tome, preporučljivo je kupanje najmanje
jednim sa'om vode, a u slučaju potrebe i većom količinom. Muhammed, sallallahu al ej hi ve sell em, uzimaše
abdest muddom vode, koji prema procjeni Ebu-Hanife iznosi dva ratla vode, a prema mišljenju Šafije jedan
mudd i 1/3 ratla vode. Mudd po procjeni Šemsuddina Šamija iznosi dva puna pregršta vode. Jedan sa'
iznosi četiri mudda.
174
'
ve sellem, onda za to ne pitaj više drugog." ' J j~ - :-:~ ~ jt.:,.; ')\; ~ . :.1 -~
<f" .Y' J .J.- '-F"' <..T
I Musa b. Ukbe rekao je: "Obavijestio me je Ebu- ' '
"' "' "' "' "' ,. "'
:--~~~Li0i)
Nadr, njega Ebu-Seleme da mu j e (gornji slučaj) .t:>" . ..~ll Y.'t '-?.t:>"
. - -- ~~~ ~ ·l
. ...r.
' '
pričao Sa'd, rekavši da je Omer isto tako ispričao .. "" .. ".,,.,. , ,..:; "' ~~
. ~_;.,:.; ..t1~ ~ Jw ~~ 1~ 01
2
Abdullabu." ' ' '
2 Potiranje obuće mokrom rukom je ozakonjen čin. Ovo prihvaćaju svi islamski pravnici izuzev haridžija.
Hasan Basri kaže da je zapamtio sedamdeset ashaba, učesnika bitke na Bedru koji su smatrali dozvoljenim
potiranje obuće vlažn im prstima. Bbu-Hanife kaže da je ovaj postupak prihvatio tek kada mu je bio jasan
kao sunce. Kerhi smatra da negiranje ovog postupka može muslimana izvesti iz islama;
- bilo je ashaba kojima su poneki propisi bili nepoznati;
-izjava pojedinca, koju su prihvati li ashabi, punovažna je za ostale muslimane.
3 Preci Amra b. Ha lida su iz starodrevnog grada Harana, koji leži izmedu Eufrata i Tigrisa. To je svojevremeno
bio veliki grad, po nekima i rodno mjesto Ibrahima pejgambera, Jusufa i njegove braće. Ibn-Kelbi misli da
ga je podigao Nuh pejgamber nakon iskrcavanja iz l ađe a neki kažu da mu je temelje udario Ran, daidža
Jakuba pejgambera, i da je naselje i prozvano po njegovom imenu.
lz badisa se zaključuje;
-dozvoljeno je koristiti štavljenu kožu krepane životinje;
- dozvoljeno je oblači ti odjeću nemuslimana ako na njoj nema v
traga nečistoće, jer je u gornjem sl učaju
na Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bio ogratač iz Sama, koji je tada bio pokrajina Bizantije.
Stanovništvo Šama j elo j e meso uginulih životinja, a kožu i ostalo su koristili za dmge životne potrebe.
Kurtubi smatra da je vuna krepane životinje čista i da se od nje može izrađivati platno za odjeću i ostale
potrebe muslimana;
- potiranj e obuć.e nije derogirano objavom ajeta o uzimanju abdesta, objavljenog u vrijeme vojne na
Murejsi'u, pošto je gornji slučaj Muhammedova, sallallahu alej hi ve sell em, potiranja obuće bio kasnije u
doba vojne na Tebuku;
- mkavi i nogavice zavraćaju se pri uzimanju abdesta onoliko koliko je potrebno za pranj e dijelova tijela
..
u nJ •ma;
- pri obavljanju prirodne nužde prepomčljivo je udaljiti se od dmštva u kakav zaklon;
- prepomčljivo je bi ti stalno pod abdestom.
175
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
176
OBUVANJE OBUĆE NA ČISTE NOGE
(POD ABDESTOM)
~j:; ..!Jjt;
"".".
~
2 Gornji slučaj bio je u redžebu 9. god. po Hidžri, za vrijeme vojnog pohoda na Tcbuk.
lz hadisa se zaključuje:
- potiranje obuće čini se samo ako su one obuvene dok se bilo pod abdestom. Potiranje putnik može činiti
tri dana i tri noći , a ostali samo dan i noć, računajući to od vremena kada se izgubio abdest, a po mišljenju
Šafije od časa kada se obuju mestve iza uzetog abdesta.
177
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
2 Iz hadisa se zaključuje:
178
DA LI ĆE SE IZAPIRATI USTA IZA
MLIJEKA?
UZIMANJEABDESTAPOSLIJE SPAVANJA
l O ONIMA KOJI NISU SMATRALI
POTREBNIM OBNAVLJANJEABDESTA
ZBOG JEDNOG ILI DVA DRIJEMANJA ILI
KLIMANJA GLAVOM. 3
v .
212. PRJCAO NAM JE Abdulah b. Jusuf 1 kazao
da ga je obavijestio Malik prenoseći od Hišama b.
U rve, oo od svoga oca, a ovaj od A iše da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: .".".,:$ ' " , ;: .-"""' ""
~~ ~ ~.; rs~' ~ ~~l Jt; ~ ;11
"Kada neko od vas klanjajući zadrijema, neka -
legne dok mu pospanost ne prestane, jer svaki od ~~1 r-s~~~~
'
~ -;.;;,~
.;.;J;,
- rJl' ;;-
vas ukoliko klanja pos pan, ne zna, možda, dok želi
tražiti oprost, da sam sebe grdi (i proklinje)."
- preporučlj i vo je iza prati usta posl ij e svakog jela i odsran iti između zuba zadr7_ane mrvice hrane. Ovo
pranje usta ima veliki higij enski značaj;
- ne treba ponovo uzimati abdest ako se jelo nešto š to je spremano na vatri;
-zajednička ishrana suputnika je dozvoljena. Druželjubivosl i udruživanje snaga je Allahova mi lost i u tom
je velika snaga i naprednost zajednice;
- Muhell eb smatra da predstavnik vlasti ima pravo u danima prehrambene kri ze narediti nakupcima da
hranu prodaju po najnormalnijim cijenama;
- hrana se izdaje prvenstveno onima koj ima je najpotrebnija i koji su nedovolj no opskrbljeni;
-preporučuje se izapiranje usta iza pijenja mlijeka i drugih sokova čiji bi se ostaci mogli zadržati i.zmeđu
zuba ili po krajevima usne šupljine. Analogno gornjem, mke se peru i prije i poslije jela;
- vojni zapovjednik ima pravo narediti voj nicima da sakupe svoje popudbine kako bi jeli i oni koji nisu sa
sobom ponijeli hranu. (prim. ree.)
3 Buhari ovdje navodi tri pojave: san, kunjanje (drijemež) i klimanje g lavom kada čovjek zadrijema. Ovim
nasl.ovom oo želi istaći da spavanje kvari abdest, dok j edan ili dva naleta drijemeža, kao i samo jedno
kl imanj e glave prilikom pospanosti ne kvari abdest (prim. ree.)
179
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 lz hadi.s a se zaključuje:
- pospana osoba treba namaz prekinuti, a potom leći spavati. Po ustajanju iz postelje abdest se ponovo
uzima i namaz pravovremeno klanja u prisebnom i trezvenom stanju;
-drijemanje ne kvari abdest, nego samo tvrdo spavanje;
- tekst dove u namazu može biti svaki put raznoli k;
- namaz se obavlja skrušeno, prisebno i u trezvenom stanju.
2 Shvaćanja sadržaja gornjeg hadisa su raznol ika. Jedna grupa zah irija i šiija smatraju da osoba koja nije
putnik mora abdest uzimati za svaki farz-namaz. Ovi se drže još izjave Ebu-Husajba da j e Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, uzimao abdest posebno za svaki obligatni namaz, a samo na dan osvajanja
Mekke kao putnik, klanjao pet obligatnih dnevnih namaza s j edn im ranije uzetim abdestom. Neki smatraj u
daje obaveza uzeti abdest za svaki namaz općen ito, bilo se na putu ili kod kuće.
ibrahim Neha' i smatra da se s jednim abdestom može klanjati najviše pet uzastopnih obligatnih namaza.
Mišljenje najvećeg dijela islamski h pravnika sva četiri mezheba i većine dmgova Allahovog, dželle šanuh u,
Poslanika jeste da se abdest ne mora uzimati ponovo ni za kakav sl ij edeći namaz, sve dok se ne pojavi nešto
što kvari ranije uzeti abdest. Ovi se oslanjaj u na slovo ajeta koji traži uzimanj e abdesta za klanjanje namaza
ukoliko se on nema odranije.
Tahav i usvaja gornji hadis napominjući da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije uzimao abdest za
svaki namaz zbog toga što je to dužnost, nego samo zato što je to bolje. Tahavi navodi preko Abdullaha
b. Omera, radijallahu anhuma, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: " ... Ko uzme abdest
na abdest, Allah mu za to računa deseterostruku nagradu." Zato pobožni uzimaju abdest za svaki namaz
posebno, bez obzira što ga imaju odranije.
Tahav i upozorava i na hadis Enesa b. Ma lika, radijallahu anhu, koji je izjavio da se s jednim abdestom
180
215. PRIČAO NAM JE Halid b. Mahled, njemu
Sulejman b. Bilal, a njemu Jahja b. Seid izjavivši
da ga j e obavijestio Bušejr b. Jesar, a njega Suvej d
b. Nu'mam, i kazao:
- Godine osvojenja Haj bera izašli smo s Allahovim
Pos lanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada smo
bili na Sahbau, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, klanjao je (kao imam) s nama ikindiju, i
kada j e klanjao zatražio j e hranu, pa mu j e doneseno
samo prženo brašno. Tada smo jeli i pili, a onda je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao da
klanja akšam, izaprao (samo) usta i klanjao nam
akšam, a nije uzimao (ponovo) abdest.
može klm"Uati više namaza. Možda je, kaže Tahavi, u prvim danima pojave islama bilo propisano uzimanje
abdesta za svaki namaz posebno, a kasnije to derogirano. Na ovu pretpostavku upućuje nas izjava :Esme,
kćerke Zejda b. Hattaba, da joj je kazivao Ibn-Ebi-Amir:
"Allahov Poslanik naredio je uzimanje abdesta posebno za obavljanje svakog obligatnog namaza, bez
obzira da li je vjernik imao abdest odranije ili nije, pa kada je uvidio da je to tegobno izvršavati, naredio je
da se pred stupanje u namaz svaki put opem misvakom samo usta."
..
- Uzimati abdest za klanjanje svakog namaza jeste vrlina pobožnih, jer se s j ednim abdestom može obaviti
v1se namaza.
3 To j est, nije ga se bilo teško kloniti. (prim. ree.)
181
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
182
O ONOME ŠTO SE (OD HADISA) NAVODI O
PRANJU MOKRAĆE
• ....!e. ~
... ,.. ,. ..
. 4.J d•
~
},
··l
"'. ..
~
v
218. PRICAO NAM JE Muhammed b. Musenna,
njemu Muhamed b. Hazim, a njemu A'meš
prenoseći od Mudžahida, ovaj od Tavusa, a on od
lbni-Abbasa, koji je izjavio:
-Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao
je dva groba i kazao: "Njih dvojica su stvarno na
mukama, ali nisu na mukama ni zbog čeg; jedan
od njih nije se čuvao mokraće, a što se ti če drugog,
on je prenosio klevetu."
Potom je uzeo svježu granu (palme) slomio je na
dvije polovine i po jednu usadio na svaki grob.
' '
183
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Iz hadisa se zaključuje:
- zem lj a uprljana vlažnim izmetom ljudi postaje čista čim se sapere, ukoliko se ta nečistoća ukrije i uvuče u
zemlju. Ebu-Hanife smatra da je teren s takvim izmetom čist, tek onda kada se otkopa do dubine do koj e je
stigla vlaga i odnese ta zemlja (prašina). On to temelj i na hadisu koga prenosi Tavus i ostali ashabi: "Jedan
se beduin pomokrio u džamiji i ashabi su ga htjeli tući ..."
-Pustite ga! - rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem- Uskopajte to mjesto i polijt.e po njemu
jednu kofu vode! Poučavajte ljude, olakšavajte, a ne otežavajte1;
-uprljana kruta stvar postaje čista čim se, po mišljenju nekih šalija, polije vodom i nečist s nje ode. Ebu-Hanife
smatra da takav gladak predmet postaje čist kada se još potare tri puta i posuši čistom krpom. U protivnom na
njega treba ljevati vodu tol iko da nestane svakog traga nečistoće, a potom ga ostaviti da se osuši;
Po mišljenju nekih šafija uprljanu haljinu pri izapiranju nije nužno cijediti. Pravnici hanefijske škole smatraju
da j e to pogrešan sud. Tekstil j e posebna vrsta materije i on se ne može u cijelosti porediti sa za mijom i u
normalnim uvj etima čisti se izapiranjem zajedno sa cijedenjem. Neki pravnici smatraju da zemlja postaj e čista
ako se nečistoća koja je na njoj ostavi da suši na suncu ili vjetru. Inače, uprljana zemlja isušena samo suncem i
zrakom postaje sasvim čista, i oa njoj se može klanjati ukoli ko se ne primjećuje kakav trag nečistoće;
- džamija se mora čuvati od svake vrste nečistoće. Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, u gornjem
slučaju pozvao je spomenutog bedui.na i kazao: "Džamija nije mjesto za mokrenje i vršenje nužde, nego za
namaz, zikrullah i učenje Kur'ana." Iz riječi "učenj e Kur'ana" razumije se učenje svake za ljude korisne
nauke, održavanje predavanja, studiranje i vršenje dmgih pobožnosti.
Šafija, Ibn-Musejjeb, Hasan i Ata dozvoljavaju i spavati u džamiji, kako to navodi Ibn-Munzir, što je po
mišljenju Evza'ija pokuđeno.
Ibn i-Abbas, radijali abu anhuma, rekao je: "Ne pretvaraj te džamije u svoja ležišta!" A drugom prilikom je
rekao: "Ako se u džamiji zaspi čekajući nastup namaskog vremena, tada nema grijeha."
Imam Ahmed dozvoljava putniku prenoćiti u džamiji, ali da je ne koristi kao svoje stalno konačištc.
-Dozvoljeno je uzimati abdest u džamiji ako u njoj ima naročito uređeno mjesto vezano kanalizacijom, ili
lavor da se ne bi voda razlijevala po džamiji.
Mokrenje u džamij i, pa makar to bilo i u lavor, jedni pravnici smatraju strogo zabranjenim, a drugi samo
pokuđenim činom .
- Dozvoljeno je u džamiji nageti se i sjediti ispruženih ili prekrštenih nogu i ruku;
-svaki musliman dužan je neukog upućivati na dobro, a odvraćati od zla i nepristojnosti;
- od niza ljudskih poroka treba otklanjati prvo one koji s u po svom razornom djelovanju štetniji;
- prema neukom svijetli treba biti susretljiv, pažlj iv i taktičan i svaki posao uproštavati, a ni.kako
komplicirati;
- zlo treba otklanjati čim se ono primijeti.
184
... ..
~J, l t.s-9 J~l ~ "111~ y~
,
185
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
l'"'.<LJI J~
.. YI,>,.
MOKRAĆA DJECE (DOJENČADI) .
&.:ll .'
.
222. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf i kazao
.Tn
da ga j e obavijestio Malik prenoseći od Hišama
b. Urve, ovaj od svoga oca, a on od Aiše, majke
pravovjernih, da je rekla:
"Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, '
doneseno j e jedno muško dijete (dojenče) i ono =~! ~li ~~ ~~ --:j~
... l' ... ......
Po miš ljenju učenjaka šafijske škole predmet koga dojenče umokri ne treba izapirati nego samo politi
vodom. Nevevi tvrdi da nema spora medu pravnicima o nečistoći dječije mokraće, nego samo o metodama
čišćenja tunokrenog predmeta. Tri su osnovna stanovišta pravnika šafijskog pravca, i to:
a) mokraća muškog dojenčeta može se očistiti škropljenj em (polijevanjem) vode po površini umokrenog
predmeta, dok mokraća djevojčice odstranjuje se pranjem umokrenog predmeta kao i svaka druga nečist;
b) površina koju je urnokrilo muško ili žensko dojenče čisti se samo polijevanjem vodom;
e) predmet koji je umokri lo dojenče, mora se izaprati vodom.
Šafija, Ahmed, Ishak i Ebu-Sevr svoj stav, daje mokraća muškog dojenčeta čista, a mokraća ženskog djeteta
nečista, dokazuju ovim badisom: "Predmet koji je umokrilo žensko dojenče čisti se pranjem (izapiranjem),
a onaj koji je urnokrilo muško dojenče polijevanjem" i hadisom: "Izapiranje predmeta vrši se samo zbog
mokraće ženskog djeteta, a umokrenost od muškog djeteta samo se polije vodom."
Ebu-Hanife i Ma lik ne čine nikakvu razliku medu predmetima umokrenim od muškog i ženskog dojenčeta.
Ovo mišljenje zastupaju još: Ibrahim Ne ha' i, Seid b. Musejjeb, Sufjan Sevri i Hase n b. Hajj. Ovi priznaju
vjerodostojnost izraza u navedenim hadisima "nedhun", "sabuo", a ponekad i reššun", koji znače "škropiti
i polijevati" vodom umokreno mjesto. Međutim, ove izraze Arapi ponekad upotrebljavaju u značenju
"gaslun", tj. "prati i. izapi rati". To potvrđuju i mnogi hadisi. Ebu-Davud u svom Sunenu i. Buhari u svom
Sahihu navode da je Mikdad b. Esved, radijallahu anhu, po nagovoru Alije, radijallahu anhu, pitao
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vc sell em , šta treba raditi poslije pojave mezije.
-Kada se lo nekom od vas desi, neka površinu otvora spolnog organa "nedh" učini, tj. opere, a por.om ltzme
abdest- odgovorio je.
Muslim, prenoseći isti slučaj u svom Sahihu umjesto izraza "nedhuo" upotrijebio j e rij eč "gaslun", koja
znači oprati, i time jasno potvrdio stav pravnika hanefijske škole.
I izraz "reššun" irna često značenje "prati" . To su šira značenja tih izraza, pa je sigurnije i logičnije
primjenjivali ih u tom širem smislu.
186
223. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf i kazao
~
2 Iz hadisa se zaključuje :
- kakav je tretman mokraće dojenčeta;
- samilost i prijaznost prema djeci j e islamska vrlina. - Ko nema samilosti prema m l ađim, taj ne spada
među nas- kaže Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem;
- preporučljivo je odnijeti novorođenče iskusnom i pobožnom čovjeku da mu nad ije ime i roditeljima dade
potrebne savjete o ishrani, odgoju i tome slično.
3 Iz hadisa se zaključuje:
- mokriti se može čučeći, a i stojeći . Po mišljenju Malika pokuđcno je mokriti stojeći ako postoji mogućnost
da se čovjek ispršće. Stav većine učenjaka je da je pokuđeno mokriti stojeći bez opravdanog razloga. Oni
tvrde da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, u gornjem slučaju mokri o stojeći samo zato što nije
mogao čučouti zbog mnogog đubreta, i želio se očuvati štrcanja mokraće.
lbni-Munzir je izjavio: "Meni j e prijatnije mokrenje čučeći, a dozvoljeno je to činili i stojeći. "
A iša, radij allahu an ha, rekla je Esvedu: "Ko ti god bude pričao da je Muhammed mokri o stojeći, nemoj mu
vjerovati, jer sam ga ja viđala da mokri čučeći."
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže da je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, vidio Omera,
radija lJahu anhu, gdje mokri stojeći , pa mu je rekao: "Omere, ne mokri stojeći '" i Omer se nije više nikada
pomokrio stojeći.
I jedan i drugi stav ima svoje opravdanje vezano za mogućnost čovjeka:
-dozvoljeno je mokriti u blizini naselja.
187
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
.- ~ !. ~ ~ •
MOKRENJE U BLIZINI SAPUTNIKA .J;>:!bJ~~..:.llj ~LO~ J~l y~
, ~ ~"
ZAKLONIVŠI SE ZA ZID
v v
225. PRICAO NAM JE Osman b. Ebu-Sejbe,
nj emu Džerir prenoseći od Mensura, ovaj od Ebu-
Vaila, a on od Huzejfe, koji je rekao:
"Kao da sada gledam sebe i Vjerovjesnika,
sallallahu alejbi ve seHem, kako idemo i on se
približi gomili nečijeg smetlja iza ograde (zida).
Tu je stao kao što bi to učinio i svaki od vas i
pomokrio se. Ja sam se od njega odstranio, a on mi
pokaza da dođem. Ja sam došao i stajao iza njega
dok je on završio (mokrenj e)."'
bi palo mokraće na njihovu haljinu, odsjecali taj ~~... ~~~~ ~_;;"' ~LP~l l~...........
",.
l .J ts ~1_;.1
",.
(umokreni dio)." - -
Huzejfe je izjavio: "Kamo sreće da se on, tj. Ebu-
Musa Eš'ari suzdržao, tj . da nije bio toliko strog. ;l ... "' ... "' "' "'
188
PRANJE KRVI
2,:.;
-:."..
._o;5 '-:-'j:)l ~ ~
/
...
-
potom u njoj klanjati- rekao je on. ".. ,;
3 Voda je najpodesnije sredstvo za čišćenje svega, a naročito tekstila. Šalija smatra da se i najmanja količina
krvi mora oprati vodom, dok Ebu-Hurcjra, radijallahu anhu, drži da jedna ili dvije kapi krvi ne ometaju
obavljanje namaza. ibn-Vehb smatra da nema razli ke i zmeđu male i velike količine menstrualne krvi, i sve
je to poput dru!,rih nečisti, za raziiku od ostale krvi.
Ibni-Omer, radija llahu anhuma, isti snuo je bubulj icu na licu iz koje je izaš la kap krvi koju je on samo
prstom odstranio i odmah klanjao.
Alija i Ibni-Mcs'ud, radijallahu anhuma, smatraju da krv razlivena u promjeru dirhema ne smeta obavljanju
namaza, što prihvaćaju i pravnici hanefijske škole.
Prolivena krv je nečista i ona se mora s predmeta potpuno odstraniti bez obzira na način čišćenja i broj
ispiranja. Opranu ukrvavljenu površinu treba obliti, pa tek onda predmet kori stiti.
4 Iz hadisa se zaključuje:
-dozvoljeno je ženi tragati <:a naukom i pričati s muškarcima u vezi s vjerskim pitanjima;
189
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
Pitao sam Aišu za spermu koja padne na odjeću. "' ... "' "' ".
- žena s menstruacijom ne može klanjati. S istekom mcnstruacije, žena se mora okupa! i nastupom prvog
namaskog vremena i taj namaz klanjati. Odgađanje kupanja nije dozvoljeno.
Osoba s krvarenjem u jednom cijelom namaskom vremenu, uzima abdest nastupom svakog sljedećeg
namaskog vremena i s njim vrši sve vjerske obrede u tom vremenu. Istekom toga namskog vremena gubi
se uzeti abdest.
1 U hadisu doslovno stoji da je Aiša sapirala džeoabet .. . Dženabet ili džunupluk je stanje duhovne,
nematerijalne nečistoće. Na Kermanijevu dilemu da je dženabet duhovna nečistoća i kako se onda može
prati, Ajni je odgovorio daje riječ /rag ili posljedica ispuštena i da se misli na trag ili posljedicu dženabeta.
Moguće je i da se radi o metafori ili da je A iša pod pojmom dženabet mislila na spermu. (prim. ree.)
Vlažna sperma odstranjuje se ispi ranjem a suha može i istiranjern.
lz hadisa se još zaključuje:
-materija poluciranja je nečista;
- u prenošenju nauke drugima, treba se angažovati i muško i žensko, te da supruga ukazuje bračne uslužnosti
svome mužu.
190
SAPIRANJE SEKRECIJE EJAKULIRANJA
I NEČEG DRUGOG A TRAG TOGA NE
IŠČEZNE
2 Darul-Berid je mjesto u Kufi u kojem su odsjedali glasnici koje je hali fa slao namjesnicima. Ebu-Musa ei-
Eš'ari je bio emir Kufe u vrijeme ha life Omera i Osmana (rad ijallahu anhuma). Riječ es-sirkin (đubrište)
neki čitaju s kesrom na kraju i u tom smisl u je gornja rečenica prevedena. Drugi, pak, ovu riječ či taju s
dammom na kraju i u tom slučaju prijevod bi glasio: "Ebu-Musa je klanjao u Darul-Beridu, a đubrište i
pustinja su mu bili sa strane." Ovim naslovom Buhari ističe svoj stav da je mokraća životinja čije se meso
može jesti či sta i da se može klanjati u oborima životinja. Sva tri komentatora Buharijevog Sahiha se ne
slažu s njim i to ovaj slučaj tumače na razne načine, a jedno objašnjenje je daje to bio stav Ebu-Musaa, a da
su ostali ashabi imali suprotan stav. Buharij in stav podupire i šejh Bin-Baz u redakturi fethui-Barija, l /401.
(prim. ree.)
191
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
mokraću i mlijeko. Oni su tamo otišli, i kada su se l.J>'-P JI: l :IL:!_; ~'·di ' Ul'·t : l J • '
- ' lc""' .r--- '1'" . J Y. <.r Y.r-
' ' '
opravili ubili su čobana i stoku potjerati sa sobom. . .. "' ... ' ... } ...
Vjerovjesnik, sallallahu alejb i ve sellem, za njima ~~;t.;; ~11)8.1; ~ ~l~~~ l p
'
je poslao (potjeru). Kada se odanilo, dovedeni su i ~ ...... ~... ... ..._ . "' -; ...:
onje naredio pa su im odsječene ruke i noge, a oči
~t;JI ~ji LJ.; 2 ~\;1 ~ ..:. ;_;; ~t;)1 ~_JI ~
' '
iščupane (ugrijanim željezom) i bačeni su u Harru
(crni kamenjar). Traži li su vode, al i im se ona nije ... .. "'.. "' , .. ... _,.~ '·' ~ ~l...
• • - • , ' 1 ' • - ••• ' ":,J-1 . l_,.ol1' • ,
davala. u_,.......... .J<:> <Jy· ····.' o
'
.•
.
~ J \• @ .. "
Ebu-Kilabe je rekao: "Oni su krali, ubijali i nakon
vjerovanja povratili se u nevjersto i ratovali protiv
Allaha i Njegova Poslanika." 1
1 O vremenu u kojem se desio konkretni zločin, kao i o broju učesnika postoje različite predaje. El-Vaki di
navodi da je to bilo u ševval u, 6. godine po Hidžri. Oni su, primivši islam, nastani li se u M edin i, ali su pod
uticajem gradske vrućine i nove klime oboljeli i molili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da idu za
stadom među čobane. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uputio ih je do krda od 15 deva is lamske
zajednice koje su bile na ispaši u okolini mjesta Kuba, 6 milja daleko od Medine.
Oni su tamo ozdravili i jednog ranogjut:ra napali pastira Jesam, oslobodenog roba Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, mljekara i još jednog njegovog druga, koji im je umakao u Međinu živ i cijeli slučaj
obznanio. Oni su Jesaru odsjekli jednu nogu i ruku, a u jezik i oči nazabadali trnj a od čega je brzo i umro
i stado potjera li svoj im plemenima. Potjera od 20 muslimana na čelu sa Seidom b. Zejdom ili Kerzom b.
Džabirom stigla ih je, pobvatala i dovela pred Muhammeda, sallallabu alejhi ve sell em. Po izvršenoj kazni
bačeni su na užareni pijesak, pa su zemlj u i kamenje zubima izvaljivali i glave sklanjali od sunčane pripeke
sve dok nisu umrli.
Iz hadisa se još zaključuje;
-svaka bolest ima svoj lijek i treba ga maski mal no koristiti;
- borba i ratovi vode se izvan gradova i naselja. Ratovati u naseljima Ebu-Hanife ne dozvoljava, dok Malik
i Šafi'i dozvoljavaju;
- dozvoljeno je agresora egzemplarno kazniti, ako će to biti drugima primjer za ugled;
- otpadniku od vjere (murtedd) ne nudi se mogućnost pokajanja.
192
O NEČISTIMA KOJE UPADNU
U MASLO ILI VODU
2 Izjava Muhammeda Zuhrije temelji se na brojnim Muhammedovim, sallallahu alejhi vc sellem, izjavama,
a posebno na: "Vodu ne pogani nikakva stvar sve dok ona ne ovlada njenim mirisom, ukusom ili bojom."
Hammadova i Zuhrijina izjava ukazuje da vodu ne pogani perje ptica i pernate živine, bez obzira da li im
se meso jede ili ne j ede, te kosti slona i ostalih životinja čije meso ne jedemo.
Po miš ljenju pravnika hanefijske škole čisti su: rogovi, zubi, kosti, kopito, papci, kostrijet, vuna, griva i
slično pod uvjetom da na njima nema krvi.
Kosti, rogovi, papci, kopito i zubi krepanih životinja su nečisti prema mišljenju Hasana Basrije, Malika,
Ahmeda i Ishaka, a dlaka, vuna, kostrijet i perje su čisti predmeti.
'
Safija opet sve gore nabrojene ostatke uginulih životinja smatra nečistim, izuzev dlake. Pravnici hanefijske
škole imaju podijeljeno mišljenje u vezi s korištenjem ostataka U!,>inu log slona. Imam Muhammcd ne
dozvoljava trgovati kostima uginulog slona niti koristiti njegovu štavljenu kožu, dok Ebu-Hanife i Ebu-
Jusuf to odobravaju.
193
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
Ma' n je izjavio: "Ovaj hadis pričao nam je Malik J.l J- J~ ~j 'i ~..!ll~ 8.).;.
' ' '
toliko puta da ne mogu izbrojiti, prenoseći ga
uvijek od Ibni-Abbasa, a on od Mejmune." 1
1 Iz hadisa se zaključuje:
- uginulog miša i sličnu životinju u čvrstom maslu, medu, pekmezu i sličnim živežnim namirnicama treba
izbaciti zajedno s materijom oko njih sve dokle je mogla doprijeti njihova prljavština, a ostatak se može koris titi
za ishranu; ukoliko ugine u posve rijetkoj tekućini, ona u cijelosti postaje nečista i ne može se koristiti.
2 Ajni kod ovog hadisa navodi mnoga miš ljenja o tome koja j e moguća veza između naslova poglavlja i ovog
had isa i zašto ga je Buhari naveo baš ovdje? Na kraju on donosi svoj zaključak da kako nečisti koje dospiju
u vodu čine vodu nečistom jer se promijenila njena karakteristika, tako je i on naveo s l ičan primjer promjene
karakteristike krvi šehida. Krv je nečist, ali se promijenila postizanjem šebadeta. Analogno gornjem prolivena
krv čovjeka na Allahovom putu postaje čista i ona se s njega ne sap ire; ona će kasnije šehidu služiti kao čast
i legitimacija na zboru Sudnjeg dana. Ranije svoj stvo šebidske krvi u skladu sa zakonom budućeg svijeta i
života izmijeni t će se u prija tn i miris mošusa, i kao takva bit će prijatna i čista.
Iz hadi sa se još zaključuje:
- krv vjernika poginulog u ime Allaha, dželle Š<muhu, bit će na Sudnjem danu dokaz terora nasilnika, a
požnvovanosti i stradanja vjernika;
- krv šehida privlači! će pažnju na Mahšeru i zato ne treba sapirati njegovu krv. Šehid se sahranjuje s tom
krvlju i odjećom u kojoj je poginuo bez kupanja;
- zadobivene rane služi t će šeh idu na Sudnjem danu kao znak njegovog nesebičnog rada i sagorijevanja za
Allahovu riječ.
194
O MOKRENJU U STAJAĆU VODU
3 Iz had isa se razabire da su muslimani vremenski posljednji narod Allahove, dželle šanuhu, neiskrivljene
vjere, a da će na Sudnjem danu biti prvi proživljeoi. Zemlj i i u zemlju vraća se sve, uglavnom, po redu
svoga postanka; sve se ta loži jedno na drugo i jedno iznad drugog. Takav je slučaj i s ljudima. Talog na
površini zemlje svake godine raste za nekoliko centimetara.
Proživlj avanje ljudi bit će, prema Allahovim, dželle š.muhu, zakonima i uvjetima budućeg života, poput
oživljavanja bilja u danima proljeća na ovom svijetu. Sjeme biljke bliže površini zemlje prije će izniknuti
i. biljka ranije oživj eti nego ona čije je sjeme ostalo dublje u zemlji i da lje od nj ene površine iznad koje
se tokom vremena naslagalo drugo raznovrsno sjemenje prekriveno raznolikim atmosferskim oborinama.
Tome sl ično oživljavat će se generacije i narodi. Najstariji narodi koj i su došli i prošli logično su u najdubljim
i najnižim slojevima zemlje, i oni će imati mogućnost da se posljednji pojave na površini zem lje. Posljednje
generacije su najbliže površi ni zemaljske kore i uvjeti za oživljavanje na njih će najprije i najbrže djelovati
i one će se kao takve prve pojaviti iz zemlje.
Iz had isa se još zaključttie:
- lokva vode opoganjena nečisti ne može sl užiti za uzimanje abdesta.
Hroničari navode da su Ibni-Abbas, radijallahu anhuma, i Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhuma, dali
iscrpiti cijeli bunar Zemzem kada je u njega upao neki crnac. Na osnovu gornjeg hadisa i ovoga slučaja
Ebu-Jusuf smatra da j e voda upotrijebljena za kupanje, umivanj e i sl ično neči sta i ne može se upotrijebiti
za šerijatsko čišćenje;
- vršenje velike nužde u vodu i bacanje u nju neči sti. spada u stroge zabrane;
-mokrenja u stajaću vodu treba se strogo čuvati, jer je to Muhammed, sallallahu al ej hi ve sellem, izričito
naredio. Voda opoganjena mokraćom ili izmetom ljudi je potpuno nečista i ne može se koristiti za šerijatsko
"' · v r '
CISCenje.
195
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
196
došla Fatima i zbaci la mu to s leđa. Tada je on
podigao svoju glavu i tri puta rekao: "Allahu moj,
uništi Kurejš!" To im je bilo teško, kaže Abdullah,
što ih je prokleo, jer su smatrali da svaka molba u
ovom gradu biva kod Allaha uslišena.
Potom (ih) je imenovao: "A llahu moj , uništi Ebu-
Džehla, uništi Utbu b. Rebija, Šejbu b. Rebija,
Velida b. Utba, Umejju b. Halefa, Ukbu b. Ebi-
Mu'ajta", a (Amr ibn Mejmun) nabrojio j e i
sedmog, ali (Ebu-lshak) nije upamtio.
"Kunem se Onim", rekao je (Abdulla h b. Mes'ud),
v
1 Nečist koja je pala na kl anjača ne kvad mu započeti namaz. To je stav Buharije kojeg je potkrijepio ovim
predanjima Abdullah b. Omer, lbni-Musejjeb i Ša'bija.
Muhammedova, sallallahu alejhi vc sellem, molba bi laje uslišena. Ebu-Džehl, tj. Amr b. H išam b. Mugira
poginuo je na Bedru od ruke Mu' aza b. Amra i Muaza b. A fraa. lbni-Mes'ud mu je pri izdisanju odsjekao
glavu njegovom vlastitom sabljom i odnio je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao:
"Hvala All ahu koji te ponizi, Allahov neprijatelju! To je bio faraon ovog ummeta i prvak nevjemičkih
rukovodilaca."
Potom je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, pao na sedždu, Allahu se zahva lio, a onda lbni-Mes'udu,
radijallahu anhu, poklonio Ebu-Džehlovu sablju.
Utbu b. Rebija ubio je Hamza, radijallahu anhu, ili Hamza i Alija, radijali ahn anhuma, zajedno, a brata mu
Šej bu sam Hamza, radij allahu anhu. Velida b. Ut bu ubio je Ubejde b. Haris, radij allahu anhu, neki kažu
Alija, radijallahu an hu. Po jednoj verziji, Umejje b. Halef poginuo je od ruku Bilala, radijallahu anhuma, i
još nekih ensarija. Dok j e Bi lal bio u Me kki, Umejje ga je mnogo mučio i terorisao. Zbog njegova zloglasnog
rada objavljeno j e kraće poglavlje Kur' ana Humeze. Ukbu b. Ebu-Mu'ajta ubio j e Alija, radijallahu anhu,
ili Asim b. Sabit ili sam Poslanik, sa ll allahu alejhi ve sell em, što je i naj tačnije. Um mare b. Veli d pobjegao
je u Abeseniju i tamo umro.
Oko toga ko je spomenuo sedmog čovjeka, ako ga je zaboravio, komentatori se razilaze. Ajni smatra da
j e sedmog čovjeka spomenuo ili Poslanik, sallall abu alejhi ve sellem , ili Abdullah b. Mesud ili Amr b.
Mejmun. Ovdje je odabrano mišljenje Jbn-Hadžera daje Amer b. Mejmun spomenuo sedmog čovjeka, a da
ga je zaboravio Ebu-Ishak jer je - kako kaže Jbn-Hadžer- zabilježeno kod Mus lima daje Ebu-Ishak rekao:
"a zaboravio sam sedmog." (prim. ree.)
Iz hadi sa se još razabire:
- samil ost Muhammeda, sallall ahu alejhi ve sellem, prema svakom čovjeku . Zlo nije uzvraćao zli m, pa ni
navedenim idolopoklonicima, nego ih je samo prokleo. To je on učinio ne zato što su ga toliko maltretirali,
nego što su mu htjeli omesti klanjanje kod Ka'be;
-izvrši lac zlodjela gori je od njegovog duhovnog začetnika.
197
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 Termin en-nebiz označava vodu u koju se istresu datule ili nešto drugo, kako bi ispustile svoju s latkoću u vodu.
Taj sok može fennentirati i time postaje opojno piće, ali i dalje nosi taj naziv. Komentatori ovdje različito tumače
ovaj nas lov zbog toga što pod nebiz jedni misle na nefermentirani, a drugi na fermentirani sok. Tako prvi kažu da
Bubari dozvoljava uzimanje abdesta nefermentiziranim, a drugi fermentizi ranim sokom. (prim. prev.)
2 Abdest se uzima čistom vodom, nepromijenjenih prirodnih svojstava. Po mišljenju Buharije abdest se ne
198
ŽENA MOŽE SAPRATI KRV S LICA
SVOGA OCA
može uzeti iscijedenim sokovima iz pšenice, ječma i drugih žitarica, le sokovima datula, grožđa, j abuka i
ostalog voća.
Pravnici hanefijske škole odobravaju uzeti abdest mlijekom pomiješanim s vodom, a Ebu-Hanife slatkim
sokom koji pri pranju organa teče poput vode, a ukoliko je on izgubio svoju slast i užestio se, zabranjeno
ga je koristiti.
Hasan Basri, Evza' i i Ali odobravaju uzimanje abdesta sokom, a Ikrime i Ebu-Hanife slažu se s njim
"uko liko nema vode".
Imami Malik, Šafija i Ahmed, kao i Buhari, ne dozvolj avaju uzimati abdest sokom.
3 Ovdje se radi o pomaganju drugom pri uzimanju abdesta. Ebul-Aiije je bio bolestan, pa su mu pomogli pri
uzimanju abdesta. Kada su mu oprali jednu nogu, on je naredio da drugu samo po taru, jer je na njoj bio pri š t
(po jednoj predaji) ili je bila u zavoju (po drugoj predaji). (prim. ree.)
4 U bici na Uhudu Muharnmedu, sallallahu alejhi ve sellem, izbijena su dva kutnjaka.
Iz hadisa se zaključuje:
-žena može previjati i vidati (liječiti) rane svoga oca, a prema izjavi Ebul-Aiije i rane svoje bliže rodbine,
jer on nije precizirao ko će mu potrati bolesnu nogu;
-za lijekom treba tragati i ljekarstvo unapređivati ;
- bolesnik ne treba očajavati, nego lijekove koristiti i dobru se nadati;
-liječenje nije u suprotnosti s tevekkulom.
199
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
OMISVAKU
1 lz badisa se razabire:
Čišćenje zuba misvakom je stalna praksa Alejhisselama. On je to činio u danima bolesti i sve do zadnjih
v v· ,
casova svoga z1vota.
Neki učenjaci smatraju daje sunnet upotrijebiti mi svak prilikom svakog uzimanja abdesta (abdeski sunnet),
dmgi pred obavljanje svakog namaza (namaski sunnet), a Ebu-Hanife da je to vjersko-higijenska praksa
koju ne treba zanemarivati.
U Mugniji se navodi: "Zube treba istrljati, a jezik i cijelu usnu šupljinu dobro oprati. To se čini zbog
otklanjanja zadaha, sedre i žutila sa zuba. Misvak treba držati desnom rukom, a ispiranje usta obavljati tri
puta čistom vodom. Misvak treba biti debljine malog prsta, a dužine jednog pedlja." U djelu El-Mihit stoji
da se pri nedostatku misvaka treba poslužiti prstima.
Kefica od sintetike sa kalodontom j e najpodesnija za čišćenje zuba. lbnu-Dekik prepomčuj e pranje zuba
mi svakom svakog jutra odmah iza spavanja, jer se u toku noći nata loži na zube ostataka raznolikih kiselina
isparenih iz stomaka;
-svaki član porodice treba imati svoju keficu za zube, a tuđa se može koristiti pošto se prethodno dobro opere.
200
USTUPANJE MISVAKA STARIJEM
!ll~
"' <J#
- Sanjao sam da perem zube misvakom, kad .. ... ., -.... , .... "..
"Ustupi starijem!" i ja ga predadoh između njih ~~l ,..&1 4 ;i Jli (;:.... ;5\11 ...
Ji,. ~~~
dvojice onom starijem.
Ehu-Abdullah (Buhari) priča:
- Tekst ovoga hadis a skratio je Nu' ajm prenoseći
ga od lbni-Mubareka, on od Usame, ovaj od
Nafija, a on opet od Ibni-Omera.
Tvoju Knj igu koju si objavio i Vjerovjesnika koga ~~ ~::~ ~1... ~l.. d..~~.) r+u1
si poslao." ...
"' .... .,
". ...
. .
-::: ....
....
-Ako umreš te noći, umro si kao musliman. Sve Z,..,;_,: 0~ a..:. ji .s..iJI ~J~~.!) .s..iJI
. •""' :;
,. "" - . . ,. ,. .. . .
što budeš govorio, nastoj da na koncu završiš
gornj im riječima!
Ja sam, kaže Bera' , ponovio tekst pred
Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada
20 1
SAHIHU-L-BUHARI ABDES1
1 H igijena tijela j e osnov za fizičko razvijanje i odr7.avanje tijela. Međuti m, čovjek j e postao gospodar svijeta
ne po svojoj fizičkoj razvijenosti nego po svojim umnim sposobnostima i duševnim kva litetima. Da se ne bi
zanemarila ova strana Č<>vjeka, A lejhissclam dao je Berau osnovne upute duhovnog uspona i čišćenja duše
od poroka ovoga svijeta.
Noćni počinak je konac svakodnevnog rada, a istovremeno početak polumrtvog stanja čovjeka, pa je
preporučljivo u tom prelazu biti pod abdestom i zamoli ti All aha, dželle šanuhu, za spas i sreću na obadva
svij eta. Prelazak u svijet snova simbolizira odlazak čovjeka na dmgi vječni svijet i potrebu da se ljudi za
njega spreme. Sunnet je leći na desnu stranu, jer se time olakšava rad srca, prijatnije spava i daje poštovanje
desnoj strani tijela.
202
~i;&I~~-----~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
GUSUL- KUPANJE
1 EJ-Maide: 7.
2 Neki mufessiri tumače ovaj ajet ovako: "Ne približavajte se mjestima obavljanja namaza, osim da tuda
samo prođete." (prim. ree.)
3 En-Nisa: 43.
205
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
Ji ;Ul A "'
/ ..... J J / J. "' """' ! "'
u vodu i provukao ih kroz korijenje svoj e kose, ,!.; ..;-0. J}'- G>')\; ..._,i) uli
.. ..
zatim salio tri pregršta vode na glavu i onda oblio
\ ~ ,;
., .
",
. Wo~
vodom cijelu svoju kožu. 1
Dža'da, ovaj od Kurejba, a on (opet) od Ibni-Abbasa, !}- ~l c,.l"'\ J. ~L: !}- ,_;.:,.;~l
... ..... "" ...
.JI:.; .'. J.
koji je prenio od Mejmune, supruge Vjerovjesnika, • ?tl :~ ~..:.:.; ~; ~ .•, -~ ......:-<
'-:F"' e.--.) ..T... '-' <.)" . ...r. ' J . -.T'
sallallahu alejhi ve sellem, da je izjavila: ; ... , ... ... tP
1 Kupanje poslije poluciranja spada u obligatnu prvostepenu dužnos t muslimana. Uzimanje abdesta
neposredno pred kupanje Šafija uvrštaya u sunnet obrede, a Ebu-Davud u obligatnu drugostepenu dužnost.
Najveći broj učenjaka dijele mišljenje Safije, jer je taj abdest obuhvaćen samim kupanjem. Analogno ovom
i žena koja u toku menstruacije polucira i okončanjem menstruacije okupa se, očistila se i od poluciranja i
nije potrebno da se dva puta kupa.
Iz had isa se još zaključuje: ·
- pri uzimanju abdesta praksa j e Alejhisselamova da se operu i noge. Pravnici hanefijske i malikijske škole
preporučuju to pranje poslije obavljenog kupanja, ako se upotrijebljena voda skuplja pod nogama kupača;
- u toku kupanja obligatna je dužnost (vadžib) pročistiti kosu na g lavi vlažnim prstima, a sunnet pri uzimanju
abdesta za namaz, i to prvo desnu pa onda lijevu s tranu. Analogno ovom pročišćava se i kosa duge brade;
- pri kupanju glavu treba posebno dobro oprati. Pravni.ci šafijske i malikijske škole natapanje glave tri puta
i ob lijevanje cijelog tijela tri puta vodom, smatraju prepomčljivim činom. Trljanje tijela je prepomčljivo, a
po mišljenju Ma lika i potrebno.
2 Tbni-Madže gornji hadis donosi u slijedećoj varijanti:
HMuhamrned, sallallahu alej hi ve sellem, naginjao je posudu lijevom rukom na desnu i tako oprao svoje šake
tri puta. Zatim je vodu posuo na svoj spolni organ i oprao ga, otrljao mke o zemlju, a onda tri puta izaprao usta,
nos, oprao lice i ruke do iza laktova. Potom je oblio cij elo tijelo, a onda se pomaka o na stranu i oprao noge."
206
KUPANJE ČOVJEKA ZAJEDNO SA SVOJOM
ŽENOM
lz navedeni.h hadisa .i kuc'anskog teksta fettahheru - dobro se očistite! , razumije se obligatna dužnost
(vadžib) izapiranja usta, nosa i ušiju.
Poslije pranja spolnog organa preporučljivo je oprati ruke sapunom ili drugi.m deterdžentom;
-supruga može ispomoći muža u kupanju;
- polijevanje vode vrš.i se desnom, a sapiranje tijela lijevom n1kom;
- posušivanje je dozvoljeno, pa i preporučljivo, čistim tekstilom. Peškirom su se posušivali: Osman, Hasan
b. Ali, Enes b. Malik, Bešir b. Ebu-Mes'ud i mnogi još ugledni ashabi, radijallahu anhu. Posušivanje
odobravaju: Hasan Basri, lbni-Sirin, Alkame, Mesruk i Dahhak. Malik, Sevri, Ahmed, Ishak i pravnici
racionalne škole (ashabur-re'j) nisu u tome vidjeli smetnje. Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem,jednom
je odbio ponu<1eni peškir od Mej mune jer se žurio na namaz i zato što je primijetio u njemu utkanu svilu.
3 Iz had isa se razabire:
- po mišljenju Deraverdija bračni drugovi mogu se kupati vodom iz jedne posude, bilo istovremeno ili
jedno iza drugog i da međusobno gledaju svoje spolne organe;
- neosnovane tuđe izjave treba demantovati i upućenim izložiti pravu istinu;
- pokuđeno j e prekomjerno vodu trošiti, a preporučljivo da bude najmanje jedan sa'.
4 Po mišljenju Šafije i pravnika Hidžaza mudd iznosi jedan rat/ i l /3 rat/a, a po Ebu-Hanifi i pravnicima Iraka
on iznosi.dva ratla. Tako sa· iznosi 5 rat!ova i l /3 rat la, ili 8 rat/ova. Ferek ima 3 sa ·a, a to je 16 rat/ova
po stavu Safije, a 24 rat/a po Ebu-Hanifi.
207
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
$ .. ~ , ;-"
208
255. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Beššar
i kazao da mu je prenio Gunder, a njemu
Šu'be, prenoseći od Mihvela b. Rašida, ovaj od
Muhammeda b. Alija, a on opet od Džabira b.
Abdullaha, da je rekao:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sipaše
(vodu) po svojoj glavi tri pregršti."
PRANJE JEDANPUT
2 Za pranje glave dovoljne su tri pregršti vode bez obzira na dužinu kose;
- glavu tre ba oprati prije općeg kupanja, jer je to utvrđen običaj Alejhisselama;
- za znanjem tre ba tragati i prihvaćati mišlje nje stručnjaka.
209
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
1 Hallab je posuda za mužu i u njoj se može držati voda. Ponekad bi Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem,
započinjao svoje kupanje tako što bi sc namirisan i to se može zaključiti iz ovog Buharijevog naslova.
Dakle, on bi prvo nekada pozivao da mu se donese posuda s vodom kako bi se okupao, a nekada bi se prije
toga namirisao. (prim. ree.)
2 I iz ovog hadisa se može zaključiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta zahvatao vodu iz
posude i njome se polijevao. (pri m. ree.)
3 Iz had isa se zaključuje:
- sapire se prvo desna pa lijeva strana glave, a tako i ostalog tijela;
-izloženi redoslijed je stalna praksa Alejhisselama i potreba takvog postltpanja muslimana;
- poslije sapi ranja sekreeije sa spolnog organa ruku treba dobro oprati vodom i još kakvim efikasnijim
sredstvom.
210
TRLJANJE RUKE O ZEMLJU DA BI SE
BOLJE OČISTILA
262. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu i' ~- ~ ;; ;~ 81: Jli ;~:.! 8l;. .n 'l'
Hammad prenoseći od R išama, on od svoga oca, a '... _, ... ... "' _,-",."..,.
211
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
v v
263. PRICAO NAM JE Ebul-Velid, njemu Su'be
prenoseći od Ebu-Bekra b. Hafsa, on od Urve a
ovaj od Aiše, koja je izjavila:
"Ja i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kupali smo se zbog spolnog snošaja (džunupluka)
iz jedne posude."
Isto prenosi Abdur-Rahman b. Kasim od svoga
oca, a on od Aiše.
1 Navedene izjave drugova Allahovog, dželle Šlmuhu, Poslanika ukazuju da se čista voda ne pogani guranjem
ruku u nju osoba koje su prethodno imale spol ni snošaj . S itne kapljice vode s kupača ne pogane pogođeni
predmet na strani, jer j e to veoma teško spriječi ti. E bu-Jusuf j e izjavio: "Ako klanjača upršće mokraća
u obimu većem od veličine dirhema, to mu ne kvari namaz, ali će ga prekinuti, mokraću sapra ti i potom
nastaviti preostali dio namaza."
Ostatak vode u posudi grabljene čistom rukom, čist je i može se koristiti za potrebe šerijatskog čišćenja.
Alejhisselam je, prema izloženim hadisima, prethodno prao svoje ruke samo kada je smatrao da su mu one
prljave.
212
polio (prvo) po svojim rukama i oprao ih dva (ili
tri puta), zatim desnicom polio po ljevici i oprao
svoj e spolne organe, zatim ruku otrljao o zemlju,
potom izaprao usta i nos, oprao svoj e lice, ruke (do
iza laktova) i oprao svoju glavu tri puta, onda je
polio (vodu) po svom tijelu, pomakao se sa svoga
mjesta i oprao noge." 2
,, .- ; ~
2 Na fi' prenosi da je Abdullah b. Omer uzimao u čaršiji abdest i tek što j e oprao lice, ruke i ovlažio glavu, bio
je pozvan na dženazu. On je odmah otišao u džamiju, tamo potrao rukama po obući vi klanjao dženazu.
Neuzastopno pranje pojednih dijelova tijela pri čemu se oprani dijelovi tij ela osuše, Safijaje u prvobitnom
svom mišljenju smatrao nedopuštenim, dok je u novijem stavu, a u slučaju prekida pranja preporučio
ponovno pranje svih propisani h organa.
Malik dozvoljava kraći prekid pri kome se voda na ranije opran im dij elovima tijela ne uspije os ušiti, dok to
bez ikakvih uvjeta dozvoljavaju: Ebu-Hanife, Tbni-Orner, Tbni-Musejjcb, Ata, Tavus, Neha'i, Hasan Basri,
Sufjan b. Seid i Muhammed b. Abdullah b. Abdulhakem.
213
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
.<J.
•
a njemu Mu'az b. Nisan, a njemu njegov babo ...: ,/-: "' ,... "" / ~ "'~ "' "' "'
prenoseći od Katade, oo od Enesa b. Ma.l ika da je
._;-.;1 ~;.;~Ju .;t:;;;;-
CJ.' <i~ Ju i~
rekao:
... , ' "' "' "' ' ,
", /
.J
""'
.>t;JIJ
". ~
J;Ul Zr "'
o~I_;JI
"',..
".
~~~
.
"' "' "' , ,.. ""
"' "' ,.. , "' ": ."; ' ., "' .... ... ~
.".
a bilo ih j e jedanaest - Upitao sam Enesa je li l:S Ju :._k~ e>I5_JI ._,--;'1 ..:.J.; Ju •P.
.
/ ".
' .
1 On je izjavio da ne bi volio osvanuti kao muh rim obilno nam irisan. (prim. ree.)
2 Ebu-Davud i Tinnizi preko Enesa navode da je Mubarnmed, sallallahu alejhi ve sellem, obilazio svoje
supmge i po završetku obilaska okupao se samo jednom. Međutim, Ebu-Davud i En-Nesai navode da je
Alejhisselam dmgom prilikom obilazio svoje supruge i kod svake se okupao. Na primjedbu Ebu-Rafi'a što
se nije j ednom okupao, odgovorio je da j e učinio ono što je za čistoću tijela i zdravlje čovjeka bolje.
Kupanje između višebroj nih uzastopnih spolnih snošaja nije dužnost nego samo preporuka. lbni-Hazm
je rekao da su Ata, Ibrahim Neha'i, Hasan Basri i lbni-Sirin smatrali da je u gornjem slučaj u obavezno
uzeti abdest, jer je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, rekao: "Kada neko od vas ima spolni odnos sa
suprugom i to želi obnoviti u kraćem vremenskom razmaku, neka izmedu toga uzme abdest."
Vjerodostojnost hadisa usvajaju svi islamski pravnici, ali imperativ u njemu shvaćaj u kao preporuku a ne
kao naredbu, tiro prije što je Aiša, radij allahu anha, jednom izjavila da je Muhammed, sallaiJahu alejhi ve
sellem, obavio spolni snošaj i kasnije ga opet obnovio, a izmedu njih nije uzeo abdest.
Ebu-Omer, radijallahu anhu, izjavio je: "Ne znam da je iko od učenih ljudi smatrao kupanje između
uzastopnih spolnih snošaja neophodnom dužnošću (vadž ibom), osim jedne grupe zahirija."
Iz had isa se još zaključuje:
- preporučljivo je da se hodočasni k prije oblačenja ihrama dobro namiriše, jer se poslije kao muhrim
(hodočasnik u ihramu) ne može uređivati i namirisavati;
..
- trljanje pri kupanj u nije obavezno, a niti sc kupanje mora obaviti odmah po završenom spol nom
SnOSaJU.
214
on to mogao? Pričali smo da mu je data snaga
deseterice (ljudi). Seid prenosi od Katade da mu je
Enes rekao: devet žena.
- Ja sam čovj ek kome puno izlazi sekret nakon ~~ ~ ' :.. ~ "'
nadražaja (mezijj) pa sam zapovjedio jednom
~~
.,
*'
"' . .- -;
J t.:.; 01 ~J ..::.>;u :Li; ~"J
čovj eku da pita Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, o tome slučaju (umjesto mene) zbog
položaja nj egove kćerke. On ga je upitao i
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio
mu je: "Operi svoj spolni organ i uzmi abdest!" 3
(NAKON KUPANJA)
izjavu: "Ne bih volio biti u ihramu, a da iz mene ' ' '
izbija miris parfema."
Potom j e Aiša rekla: "Ja sam namirisavala
AUahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
i on je obišao svoj e supruge i onda (iza kupanja)
oblačio ihram."
3 Kupanje je obligatna prvostepena dužnost: poslije spolnog snošaja; kada sekret iz spolnog organa sa strašću
ištrca pa makar to bilo i u snu, ili kada probuđena osoba vidi na spolnom organu, odnosno haljini trag
po lucije pa makar se ona i ne sjećala sanjanja o spolnom snošaj u.
Međutim kupanje nije potrebno poslije navedenog sanjanja ako sc ne zapazi trag poluciranja; poslije
nečujnog izljeva bijelo-žute sluzi (mezije) i.z spolnog organa zbog nadražaja milovanjem, ljubljenj em ili
promatranjem suprotnog spola, te poslije sluzi iskapane iz spolnog organa iza mokrenja (vedija).
215
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
~ /~
'
271. PRIČAO NAM JE Adem b. Ebu-Ijas, njemu ~ ~.:..:...;. J Li c..r' q e,} :,; ;T ~.:..:...;. . lV \
v
"' "' "
f /<;
Su' be, a njemu Hakem prenoseći od Ibrahima, on ' ' ' ""f "".. /"" .,. "'
< .:-.J bl
"
~ .ill
'
J r'J
""
.,. /
'' .)l$" ~Li
"' "..
.,. . . <.r~
.,. ""< .;
alejhi ve sellem, kupao zbog spolnog snošaja / • , ... " , -;'10 "" ,... " /
(džunupluka), oprao bi (prvo) ruke, a onda bi uzeo pl~~~~;_,....,; L.o.J;.J ~~?
;:' • .....- ~ " ,... ... ~ "' J~".., .,.,
abdest kako ga uzimaše za namaz, zatim okupao i
-s.Jjl ~ ~~ J'> bl~
.,. ~~ ·~
,.. ... JL:: F
pročistio svojom rukom kosu tako da je bio uvjeren .,..
... .,. ' ... .... "" "" ...:: ,." . ...
daje i kožu pod nj om natopio, polijevao bi po njoj p ,;.; u 1/ ..:...~ ; 1.11 ~,J; '-""'tt1 ..,; A
l •
"..,.
'
(kosi i glavi) vodu tri puta, a iza toga oprao ostalo
svoje tijelo."
l Neophodno je pročistiti kosu na glavi (provlačeći prste) kod svakog obligatnog kupanja. Pokvasi ti kožu
na glavi i bradi pod kosom spada u strogo obligatnu dužnost po mišljenju šafija, dok j e sunnet pročistiti
bradu kod uzimanja abdcsta. Ahmed i Ebu-Hanifc, također, smatraju da provlačcnje prstiju kroz bradu pri
uz imanju abd<:-'Sta nije vadžib.
216
O ONOME KO JE UZEO ABDEST ZBOG
SPOLNOG SNOŠAJA (DŽUNUPLUKA),
A ZATIM OPRAO CIJELO TIJELO I NIJE
PONOVO OPRAO MJESTA PRETHODNO
OPRANA PRI UZIMANJU ABDESTA
, ~, .. ,. , ...
KADA SE ČOVJEK SJETI U DŽAMIJI DA JE ' ·'
~ . · <:· 1"1
' ·· ~ ••,._bl ,__sS_;.>.) l'
v ' '
<Ul
. . , -' .) YI:'
' .",.
DZUNUP, IZACI CE KAO TAKAV ODMAH, A ,
'
.AA)') )_j
,;
.. .. .. , , .. ,
Y>
l ' ć'
~ ~
J.J •
275. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed, 01).; ~l; Jli .;.;.1. :_; '41~ ~l; . rv o
njemu Osman b. Omer rekavši da ga je obavijestio
.
Junus prenoseći od Zuhrija, on od Ebu-Seleme, a
ovaj od Ebu-Hurejre, koji je kazao:
- Proučio se ikamet za namaz, safovi se već
izravnali dok su ljudi stajali i Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, izašao nam j e (iz svoga
stana). Pošto j e stao na mjesto u kome obično
obavljaše svoj namaz, sjetio se da je u stanju
džunupluka, pa nam reče :
"Ostanite na svojim mjestima!" Potom se vratio
217
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
218
na zemlju i potrljao je po njoj, zatim je oprao, pa
izaprao usta, nos, oprao lice i svoje podlaktice, iza
toga polio je vodu po glavi, oblio vodom ostalo
tijelo, pomakao se ustranu i oprao svoja stopala. Ja
sam mu tada dodala haljinče, on ga, međutim , nije
uzeo nego je krenuo otresaj ući rukama.
... . , ~ .. ;
219
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
1 Dozvoljeno je kupanje bez gaćica u zaklonu i samoći, dok Ibn i-Abbas, radijallahu anhuma, to nije b tio činiti
ni u moru ni u rijeci, govoreći da i u vodi ima živih bića.
Atijje je izjavio: "Ko se kupa napolju, pa makar to bi.lo i u noći, neka pripazi na svoj e sramotne dije love
tijela. Ko ne bude to činio pa ga zadesi kakva nezgoda, neka kori sam sebe."
Ebu-Davud i Nesai navode u svoj im hadiskim zbirkama da je Alejhissclam vidio nekog čovjeka gdj e se kupa
napolju i kasnije se popeo na minber, Allahu zahvalio i pohva lio Ga, a onda rekao: "Allah je živ i od očiju
ljudi zastrt. On vol i stidljivost i zastiranj e, pa kada se neko od vas kupa, neka se zastre i zakloni od svijeta 1"
Po mišljenju imama Ahmeda pokudeno je ulaziti u vodu bez gaća (izara).
220
ZASTIRANJE PRI KUPANJU
. . ... / J , / "
280. PRIČ AO NAM JE Abdullah b. Mesleme :_; '"":" :;.; J ;;.~J.~: J .&14 ~;;.i;. . r A·
'
prenoseći od Malika, on od Ebu-Nadra,
oslobođenog roba Omera b. Ubejdullaha, da ga je
Ebu-Murre, oslobođeni rob Ummi-Hani'a b. Ebu-
Taliba, obavijestio da je čuo Ummi-Hani'a bint
Ebu-Tali ba gdje kaže:
- Godine osvojenja Mekke otišla sam Allahovom
Poslanjku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekla
ga gdje se kupa, a Fatima ga zastiraše (gustim
platnom).
- Ko je to? - upitao j e.
- Ja, Ummu-Hani' - odgovorila sam. 2
' .
, . _..
"
} "'
~~ Y..-' ~ ~~.::.;.;..:_,..:Ju
... ~
".
2 Iz hadisa se zaključuje:
- pri kupanju mora se skloniti od očiju prisutnih;
- bez nužde nije dozvoljeno pokazivati drugom svoje sramotne organe, a niti gledati u tuđe, i zuzimajući
bračne drugove.
Malik, Sufjan Sevri, E bu-Hanife, njegovi učenici i Šafija smatraju da se ne može prihvatiti svj edočanstvo
onoga koji ulazi u banju već go, a ko skine gaće pred bazenom i u vodu uniđe go, pa se ukažu njegova
stidna mjesta, svjedočanstvo mu se odbacuje po stavu Šafije i Malika, dok ga Ebu-Hanife i Sufjan Sevri
prihvaćaju, smatrajući da se toga teško sačuvati.
221
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
'.. .. .. .. " ..
POLUCIRANJE ŽENE U SNU ~!)11 ,-,:.Ji>l I~J ._,.~
' '
ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ...' ' "' ... .,. ",. ."
222
.. , ~ .. JJ '
.. ,
~'-'Go , ;;~- l.
- ~ • ' '' " · "':" '. ·JI,,
.. _...,• .,.~lli'>-
o............_, . WU
DŽUNUB MOŽE IZLAZITI, HODATI PO ;.---- ..,7 ~
,. .. .. ..
l>- ~ . .
'
GRADU l DRUGDJE
Ovo znači da ne treba smatrati nečistim: muslimana džunuba, haljinu koju je on oblačio, zemljište koga je
ukvasio kupanjem, a ni ostatak vode koj u je rukama grabio pri kupanj u.
Znoj džunuba je čist, bio on musliman ili nemusliman;
- moralno učene ljude treba do krajnosti poštivati. Prije stupanja u njihovo društvo treba se pristojno obući,
očistiti, nokte podrezati i pristojno se vladati;
- pogrešno shvaćanje ljudi učenjak treba ispravljati;
- obligatno kupanje može se odgoditi s tim da ne propusti te namaz.
3 Poznato je da Ebu-Hurejra nije imao svoje kuće, stanovao j e na trijemu ispred džamije. (prim. ree.)
4 lz hadisa se zaključuje:
- džunub može obavljati svoje poslove u kući i van nje;
- iz zdravstvenih i pobožnih razloga preporučljivo je uzeti abdest odmah iza spol nog snošaja;
-odlazak iz učenog društva čini se uz prethodno izvinjenje.
223
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
v ' v
BORAVLJENJE DZUNUBA U KUCI POSTO
UZME ABDEST, A NE OKUPA SE
.~.~.. ,
SPAVANJE DŽUNUBA · Jt ..A>J
'. ''~
'· l'
y~
' -
.- " , , ...
... ,~ ...
287. PRIČAO N AM JE .Kutej be, nj emu Lej s ~L :.; ...:.. :ut 8J.;. Ju <::• 8J;. ." 11v
prenoseći od Nafi' a, on od lbni-Omera daje Omer " ..- "' ......
",. .-:"" ~
b. Hattab pitao Allahovog Poslanika, sallallahu J_,..: J JL '-:"'lY-t J. :;J ~i :;J J. t ,_;
' ' '
alejhi ve sellem:
"Da li može neko od nas spavati kao džunub?"
- Da. Pošto uzme abdest kao džunub, neka
spava!1
1 Sufjan Sevri, Hasan b. Haij, Tbni Museijeb i Ehu-Jusuf dozvoljavaj u da džunub spava i bez uzimanja
abdesta. Oni to pravdaju izjavom A išc, radijallahu anha: "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell cm, osjetio potrebu spolnog snošaj a, o n bi to i učinio, a potom spavao ne tražeći vode."
Evzai, Lejs, Ebu-Hanife, Ebu-Muhammed, Šafija, Malik, Ahmed, lshak, lbni-Mubarek i mnogi drugi pravnki
smatraj u da džunub treba prije spavanja uzeti abdest. Imam Ahmed ovo preporučuje još i pred objed i ponovno
spolno općenje, što j e bila praksa Alije, radijallahu anim, i Abdullaha b. Omera, radij allahu an huma.
Po stavu Seida b. Museijeba, Ahmeda i Ishaka poželjno je da džunub pred j elo opere samo ruke i usta.
Mudžahid prepomčuje pranje samo ruku, a Ma lik dodaje "ukoliko na njima ima kakve prljavštine."
'
lmami Ma lik i Safija su rekli da džunub ne treba spavati bez abdesta. On, kao takav, može ponovo spolno
općiti, jesti i druge poslove obavljati ukoliko su mu ruke čiste.
Ebu-Hanife, Sufjao Sevri i još mnogi učenj aci kažu da oema štete ako džunub spava bez abdesta, samo je
bolje da ga ima. Hasan b. Hajj kaže: "Ako htjedne jesti, izaprat će usta i opmti ruke."
Evza' i kaže: "Džunub i žena s meostruacijorn treba da operu makar ruke prije objeda."
Ibni-Hazm kaže: "Lijepo je i poželjno da džunub uzme abdest: pred objed, spavanje otpozdravlj anje na
selam, spominjanje Allaha, ali to nije vadžib."
Aiša, radij allahu ao.ha, izjavila j e da Alejhisselam uzimaše kao džunub pred spavanje, abdest ili tejemmum.
Najvjerovatnije je da je tejemmum uzimao u nedostatku vode.
224
DŽUNUB UZIMA ABDEST, A POTOM SPAVA
225
SAHIHU-L-BUHARI G USUI.- KUPANJE
1 Kupanj e je obavezno čim glavica muškog spolnog organa un ide u ženski spolni organ makar se i ne desilo
poluciranje. Suprotan stav ovome u prvom periodu islama imal i su Osman, Alija, Zubejr b. Avvam, Tal ha,
Ebu-Ejjub Eosari, !boi-Abbas, Zejd b. Sabit, Sa'd b. lbo i-Vekkas, Abdullah b. Mes'ud, Rati', Ebu-Seid
Hudri, Ubejj b. Ka'b i još poneki ashab. Oni su se oslanjali na hadis koga Buharija donosi u sljedećem
poglavlj u i na hadis u Muslimovom Sahihu:
-Pitao sam- kaže Ubejj b. Ka ' b- Allahovog Poslanika za čovjeka koji imadne spolni odnos sa ženom, a
potom ga prekine prije nego poluci ra? 1
-Samo će oprati ženin sekret koji ga je zadesio, a potom uzeti abdest- odgovorio je.
Neki su sc držali had isa: "El-mau minelmai", tj. "Kupanje je samo zbog vode (polucije)."
Većina pravnika zastupa suprotno mišljenje. Oni se drže Ai šine izjave, koja j e na pitanje jednog čovjeka o
ovom, odgovori la: "Ja i Allahov Poslanik imali smo taj slučaj, ali smo se ipak okupali."
Pravnic i hanefijske škole smatraju da su hadisi na koje se oslanja prva grupa ashaba derogirani izjavom
Ebu-Hurejre, radij allahu anhu, koj u Ebu-Davud donosi u svom Slmenu riječima: "Ubejj b. Ka'b, radij allahu
anhu, izvijestio je daje Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, tako činio u prvim danima pojave islama da
tek islamiziranim olakša vjeru, a kasnije je to zabranio i naredio da se kupamo."
Ebu-Davud još navodi da je neki čovjek halifi Omeru, radijallahu anhu, kazao kako Zejd ibni Sabit,
radijallahu anhu, daje odgovore o ovom slučaju po svom mišljenju.
-Dajte mi ga! - rekao j e Omer. Pošto je Zejd došao, Omer mu reče: "Ti si sam svoj neprijat.elj! Javljeno mi
je da ti svijetu daješ decizije po svom nahođenju?"
- Vladaru pravovjemih! Allaha mi, ja ne činim tako, nego po hadisu koga sam čuo od svoga oca, on od
Ebu-Ejjuba b. Ka'ba i Rufa'a b. Rali' a. Tada se Omer okrenuo Rufa'u b. Rafi' u i upitao: "lzostavljate li
kupanje poslije spolnog odnosa sa suprugama, ukoliko ne ejakulirate?"
- Tako smo radili u doba Alej hisselama. On nam to nij e sprečavao, a niti smo čuli da je to zabranio -
odgovorio je Ibni-Rafi ' .
Podvojenost među ashabima Omer je rasvijetlio putem konferencije ashaba Bedra i svijetu oglasio da se
pridržava stava Alije i Mu'aza, rad ijallahu anhuma, koji su rekli: "Kupanje je neophodno čim se spolni
organ i međusobno uklope."
Na prijedlog Alije, radij allahu anim, izraženo je i mišljenje Hafse, radijallahu an ha. Pošto ona nije znala dati
određen odgovor ispitana je A iša, radijallabu an ha. Njeo odgovor bio je ideotičao izjavama Alije i Mu'aza,
radijallahu anhuma, paje Omer uzvikn uo: "Ko od sada bude postupao drugačije, osjetit će bolove udarac-a!"
226
-Uzet će abdest kao što uzima za namaz i oprat će
svoj spolni organ. Tako sam čuo- kaže Osman- od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
O tome sam pitao i Aliju b. E bu-Taliba, Zubej ra b.
Avvama, Talhu b. Ubejdullaba i Ubejja b. Ka' ba,
radijallahu anhum, pa su i oni tako naredili.
Jahja je kazao:
- Obavijestio me je Ebu-Seleme, njega Urve
b. Zubejr, a njega obavijestio Ebu-Ejjub da ga
je tako čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem.
2 Pored iz loženog u prethodnoj rubri.ci i u "Mugniju" se i stiče: "Kupanje j e obavezno ako je glavica spolnog
organa muškarca unišla u spolni organ žene, bilo to dragovoljno ili nasilno, u snu ili javi."
Sami doticaj spolnih organa ne obavezuje na kupanje, ali po mišljenju Ebu-Hanife i Ebu-Jusufa treba uzeti
abdest.
227
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
MENSTRUACIJA
POJAVA MENSTRUACIJE
-'·~~._p·
....,.u
. ...- . IJ.-'J I''-"' J'I · '" (''
.J !,)u · ". J"'
, 6.a.., U.J
ademovim." "' -
Neki (od drugova Vjerovjesnika) su rekli:
"Izrael ićanke su prve kod kojih se pojavila
menstruacija." A Ehu-Abdullah (Buhari) kaže:
"Hadis Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
jači je (prihvatljiviji) od izjava ashaba. " 1
1 Muslim u svom Sahilw navodi da j e povod objave ovog ajeta bio to što su Jevreji izbjegavali svoje žene za
vrijeme menst.ruacije, nisu s njima jeli i bile su potpuno izo lovane od svojih kućana, pa su muslimani pitali
Alejhisselama za način postupanja s takvim ženama u islamskoj zajednici. Odgovor na postavljeno pitanje
dat je u 222. i 223. ajetu poglavlja El-Bekare koji u prijevodu g lase:
Pitaj u te o menstruaciji. Reci: "To je neprijatnost, pa ne općite sa ženama s menstruacijom i ne prilazi te im
dok se ne očiste . Kada se očiste, pristupaj te im kako vam je Allah naredio. Zaista Allah voli one koji se kaju
i voli one koji se čist.e . Vaše su žene vama njive, pa pristupaj te vašim njivama kako želite! I spremite sebi
unaprijed (dobra dje la)' Bojte se Allaha i znajte da ćete se sresti s Njime' Obraduj pravovjerne 1"
U ovom poglavlju Buhari je naveo dvije naizgled oprečne izjave; j edna je hadis Allahovog Poslanika,
sa llallahu alejhi ve sell em , u kojem kaže da je menstnmcija nešto što je Allah odredio sv im ženama, a druga
su riječi nekih ashaba da se menstruacija pojavila kod žena Benu-Tsraila. Ajni kaže da su to izjavili A iša i
Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu.
U pokušaju da usklade ove dvije izjave učenjaci su ponudili nekoliko objašnjenja. Ajni daje prednost
Poslanikovoj, sallallahu alej hi ve sellem , izjavi koju podupire time da j e Ibni-Abbas, radijallahu anhuma,
izjavio da je Hava, supruga Adema, alejhi selam, imala menstruaciju. Nakon toga on je ponudio svoje
objašnjenje na koji način je moguće uskladiti ove izjave. Oo kaže da je moguće da je Uzvišeni Allah dao da žeoe
Benu-Isra ila prestanu dobivati menstruaciju kao vid kazne njima i njihovim muževima zbog neposluha prema
Njemu. Naime, Allahova mudrost je to što s u žene plodne dok imaju menstruaciju, a kad ona prestane, one
više nisu u stanju rađati. Zatim je Uzvišeni Allah ponovo odredio da žene Benu-Israila dobivaju menstruaciju
i to je bio novi početak i na osnovu toga su Aiša i Jbn -Mes'ud i dali ovakvu izjavu. (prim. ree.)
229
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
1 Iz hadisa se zaključuje:
- hodočasnica s menstruacijom obavlja sve hadžske obrede osim obilaska oko Ka'be, a ako bi takva obišla
oko Ka'be, dužna je zaklati kurban (devu ili goveče) baš kao džunub ili žena s pranjem poslije porođaja,
dok osoba bez abdesta treba podijeliti milostinju ako bi učini l a tavafu-1-kudum (tavaf prilikom dolaska);
-dozvoljeno je da čovjek zakolje jedno goveče kao kurban za sve svoje supmge;
- hodočasnik za svoju suprugu hodočasnicu može zaklati kurban uz njeno odobrenje u slučaju obaveznog
hadža, a u fakultativnom hodočašću to može učiniti i bez njene prethodne saglasnosti.
230
-o - -
citi'lll cit~
231
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
'
alejhi ve sellem, u svojoj četverorogljastoj haljini
(s resastim obrubima), dobila sam menstruaciju,
pa sam se nečuj no izvukla i uzela haljine za
menstruaciju.
- Jesi li dobila nifas (mis leći na menstruaciju)?
. .
- up1tao Je. . u-.•..;LI
- Da - rekla sam. Potom me je pozvao i ja sam se
u resastoj haljini opet kod nj ega spusti la.'
Ibni-Hazm kaže: "Citirati kur'anski tekst, kakve dove, doticati Mushaf dozvoljeno je, bila osoba džunub ili
s menstruacijom, s abdestom ili bez njega. Ovo mišljenje zasrupaju: Rebi', Seid b. Musejjeb, Ibni-Džubejr,
Ibni-Abbas, Davud i svi naši slj edbenici";
- dozvolj eno j e citi rati Kur'an u blizini nečistog terena, iako iz poštovanja prema Kur'anu treba to
izbjegavati;
- bolesnik kl anjajući namaz može se oslanjati na suprugu s menstruacijom ako joj je odjeća čista.
1 Iz hadisa se zaključuje:
-dozvoljeno je ležati sa suprugom u periodu menstruacije pod istim pokrivačem;
-žena s menstruacijom ili krvarenjem iza porođaja ne može klanjati, posti ti, učiti duže tekstove iz Kur'ana
ni prihvaćati Kur 'an bez omota.
Ummi-Selema upitala je jednom prilikom Muhammeda, sallallahu alej hi ve sellem:
- Koliko traje krvarenje iza porođaja?
-četrdeset dana, osim ako ne prestane prije- odgovori.
U Ebu-Aii Tusijevu "Kitabul-ahkamu" stoji: "Svi učeni ashabi i generacija iza njih smatraju da žena nije
dužna klanjati 40 dana iza porođaja, a ako joj krvarenje prestane prije, može se okupati i otpočeti klanjati.
Ako i nakon četrdeset dana krvari, o tome većina učenjaka kaže: "Poslije četrdeset dana ona neće propuštati
namaze." To j e stav većine pravnika. Od Hasana je preneseno (da je rekao): "Neće klanjati pedeset dana",
dok j e Ata rekao: " . .. šezdeset dana."
232
-o - -
citi'lll cit~
"Ja i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, -'>-,_, .ti10-- ~ ~,_, ct j._:;.i L~s ~ti
,.", ,",", -", ;
2 lz badisa se zaključuje:
-supružnici sc mogu kupati vodom grabeći je iz jedne posude;
- dozvoljeno je međusobno zabavljanje muža i žene s mcnstruacijom, a ako muž obavi i spolni snošaj,
dužan je izvršiti kefaret, a on se sastoji od oslobađanja jednog roba- po jednom mišljenju- ili od sadake
uv iznosu od pola dinara (zlatnika) - po drugom mišljenju. To je stav Katade, Evza' ija, Ahmeda, Ishaka i
Safije, dok pravnici hanefijske škole ističu potrebu iskrenog pokajanja i traženja Allahovog oprosta;
-dozvoljeno je mužu doticati suprugu s menstruacijorn, ali samo tijelo iznad pojasa i ispod koljena, a ono
između pojasa i koljena preko prekrivene haljine;
-žena s menstruacijorn može vršiti sve kućne poslove i ne odvaja se od muža niti ostalih kućana.
233
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
-U čemu se ogleda manjkavost naše vjere i našeg .)L.;u; ~J J; .js'l.b-1,. ~ i jl.:l-1 ~,,
,. .; ...
razuma, Allahov Poslaniče- upi tale su? .-- ..... , / /;; "' o
- Nije li svjedočenj e žene jednako polovici ol:,il .;~.:. ._r.;Ji Jli ...41J.;..>~ Ll;;
... ...
J L:.)
... ",
234
-o - -
citi'lll cit~
,·,))l~ ~!;b.ll
~
'j)
OBILASKA OKO KA'BE ' ' '
235
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
lbni-Abbas je rekao:
- Obavijestio me je Ebu-Sutjan da je Herakle
zatražio Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve
sellem, pismo i pročitao ga, a u njemu bijaše: "U
ime Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog!"
i (ajet): "0, pristalice Knjige, dođite riječi ... "
'Ata je prenio od Džabira: "Aiša je imala
menstruaciju, pa je opet obavljala sve obrede hadža,
osim obilaženja oko Ka' be i obavljanja namaza."
Hakem je izjavio: "Ja koljem (živinče) kao džunub,
a pošto je Allah rekao: 'Ne jedite meso životinje
pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime ... '
(učim bismillu)."
305.PRIČAONAMJEEbu-Nu'ajm,njemuAbdui
Aziz b. Ebu-Seleme prenoseći od Abdur-Rahmana ...... ,. . . • .... .... ,;
1 Džunub ima status kao osoba s meostruacijom. Ibni-Abbas, radijallahu anhuma, nije smatrao grijehom da
džunub prouči I do 2 ajeta, a Ahmed i Malik dozvoljavaju mu proučiti najviše jedan ajet.
Prijevod cijelog 64. ajeta Ali-lmran, u Muhammedovom, sallallahu alej bi ve sellem, pismu, poslanom
Heraklu, glasi: "Sljedbenici Knjige (Tevrata i Indžila), dođite riječi koja je jednaka i nama i vama - da
budemo u ibadetu samo Allahu i da Mu u tome ništa ne pridružujemo, da jedni druge ne smatramo bogovima
umj esto Allaha!" Ako se oni okrenu (od istine), recite: "Budite svj edoci da smo mi muslimani!"
Alejhisselamjc dao napisati i poslati tekst gornjeg ajeta bizantijskom caru, znajući daje on kao nemusliman
džunub, i da će ga kao takav i pročitati. Kada je to Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, dozvolio
236
-o - -
citi'lll cit~
'J-< ~\
Poslaniče, ja nikad nisam čista, pa da li ću '
"" ." "" ....:;: ' ""
._;..;l3 J/ ..!.lb \;! ~ .&i J~.) JW
",. ""
izostavljati namaz?"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
odgovorio je: "To je samo krv kapi lara, a nije b~
"' "" "' ""
o')l..4\l
"" "" ""
",.
._?)u~~
"'
.
""
",. , "" . .. "" ·: "' "" "".
e: !;ill~~~~
",.
'
sebe krv (okupaj se) i klanjaj !" 2
nemuslimanu, onda j e sigurno dozvolj eno muslimanu koji je džunub i osobi s menstruacijom. Izjava
Hakcma b. Kutejba upozorava da je on kao džunub proučio bismillu i tekbir, i potom klao živinčad.
2 Citirani hadis navode i drugi muhaddisi u nešto izmijenjenim varijantama, a Tirmizi ga završava riječima:
" ... uzimaj abdest za svaki namaz kada nastupi njegovo vrijeme!"
Tahavi navodi: " ... kada ti prestane menstruacija, okupaj se.• a onda abdest uzimaj prilikom klanjanja svakog
namaza. "
'
U zbixci hadisa Ahmeda b. Banbela stoji: "Okupaj se i za svaki namaz uzmi abdest!"
Ebu-Davud preko A iše, rad ij allahu anha, navodi da je U mm i-H abiba bin t Džahš, radija lJahu anha, imala
prekovremeni odljev krvi oko sedam godina, pa je došla Alejhisselamu i pitala ga o načinu obavljanja
namaza: 'To nije menstruacija- odgovorio j e Muhammed, sallallahu alej hi ve sellem, nego krv kapi lara.
Okupaj se i klanjaj 1" Ona bi se zna la kupati u sobi sestre Zejnebe, radij allahu anha, a površina vode u kotl u
bila bi crvena od krvi.
Ovo mišljenje usvajaju predstavnici ehli-sunnetskih škola islama.
Ebu-Davud navodi i sl učaj Sehle b. Suhejl, radijal lahu anha, kojoj j e Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, odgovorio: Okupaj se pred obavljanje svakog namaza! Pošto joj je to bilo naporno, Alejhisselamjoj
je rekao da se okupa jednom za podne i ikindiju,jednom za akšam i jaciju i jednom za sabah. Jednoj drugoj
ženi Poslanik, sall allahu alejhi ve sellem, naredio je da se okupa pred istek podnevskog vremena, a onda
klanja podne pa ikindiju. Zatim da tako uradi i u slučaju akšama i jacije, a da se za sabah posebno okupa.
Ebu-Hanife smatra daje vrijeme trajanja pravovaljanogabdesta žena s vanrednim od ljevom krvi ograničeno
dužinom trajanja pojedinog namaskog vremena u kome žena može vršiti sve obligatne i dobrovoljne
pobožne čine; svršetkom namaskog vremena u kome je abdest uzet prestaje i punopravnost toga abdesta.
Prestankom vanrednog odljeva krvi kupanje nije obligatno, nego samo preporučljivo.
237
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
238
-o - -
citi'lll cit~
•
1 Zena s vamednim odljevom krv i (istihadom) može boraviti u džamiji, klanjati i vršiti ostale ibadetske
poslove. Status takve žene jednakje statusu osobe kojoj stalno kapa krv iz nosa, curi mokraća, izlazi mezija
i vedija ili mu curi krv iz rane tokom cijelog j ednog namaskog vremena.
Aiša, radijallahu anha,je ovaj odljev imala u većoj mjeri i stavljala ispod sebe posudu da joj krv ne poškropi
ha ljine ili teren u džamiji.
Ovaj odljev ne predstavlja smetnju za spolni snošaj.
239
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
1 Bejhcki, tumačeći gornji hadis, ističe da je Aiša, radijallahu anha, mis li la na manje kapljice krvi od
menstruacije s koj ima bi se moglo i klanjati bez čišćenja, jer se iz drugih had isa vidi da su Alejhisselamove
supruge svoje haljine uprljane krvlju od mcnstruacije brižljivo prale vodom.
2 Iz hadisa se može zaključiti:
- supruga umrlog muža pričekat će četiri mjeseca i deset dana da se vidi da li je trudna ili ne. Ukoliko je
supruga ostala trudna, vrijeme pričeka traje do časa njenog porođaja. U ovom vremenu supruga ne treba
240
-o - -
citi'lll cit~
314. PRIĆAO NAM JE Jahja i kazao da mu ;;. ;'::~)l 8l;.. J~ ._:i: 8l;.. .n i
je prenio Ibn i-Ujejne prenoseći od Mensura b. "-: •:,, -~ , ,.
Safijje, on od svoje majke (Safijje), a ona od Aiše, o1;1 .JI ~,;. y ~~ :J ·~~ ~ 0~..t..a·:
kako je jedna žena pitala Vjerovjesnika, sallallahu ,:- , ,;~ :.. _{ , 1• 1• ~ • , .,.., , ;:11 . lt,
....,.r'"' ~1,:r + ..r ,~ <f."" C-1 ......
t:.
alejhi ve sellem, za kupanje poslije menstruacije, , - - - -- -
pa joj je on naredio kako će se kupati, rekavši: ~ :.,.. L:,_:,; l>.J. J~ j ~~ ,'·~
"Uzmi krpu natopljenu mošusom i njom se dobro ' ' ' -' '
~ ".. "..
očisti!"
.... ........ "" JO
~l?~ Jl.i _A.k;l,
"" ""
•:s
..-:JO >: JO /
..:.JI.i ~ --?.fo
""
..-: 'JO;
da se gizda i posjećuje veselo društvo; a podvlači ti vj eđe preko dana, obl ačiti odj eću privlačnih boja i
upotrebljavati kozmetiku spada u strogo zabranjene čine;
- žena s menstruacijom, a naročito pri kupanju poslije nje, treba upotrebljavati miomirisnu kozmetiku da
njome neutrališe neugodan miris menstruacij e.
241
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
-
1 Muslim u svom Sahihu navodi da je navedena pitanja Alejhisselamu postavljala Esma, kći Šekelova,
radijallahu anha, a on joj je odgovorio: "Svaka od vas treba uzeti vodu i sidra i tim očistiti krv, a potom
polili vodu po glavi i istrljati je da voda dopre do kože, tada obliti cijelo tije lo i onda se istrljati krpom
natopljenom mošusom."
Poslije njenih potpitanja A iša, radij allahu anha, dala joj je detaljna objašnjenja i rekla: "Ensarijke su divne
žene, njih stid ne ometa u traganju za vjerskim znanjem."
Iz hadisa se može zaključiti:
- razgovor o spolnim organima treba biti u alegoriji;
- poznavanje higijene jeste posebna dužnost žena;
-preporučljivo je da žena u toku menstruacije koristi kozmetiku;
- u dijalogu treba biti jasan i sagovorniku svako pitanje dobro objasniti;
-prema ljudima treba biti pažljiv, prijazan, taktičan i pokrivati tuđe mahane.
242
-o - -
citi'lll cit~
2 Mihsab je mjesto izmedu Mekke i Mine, a spomenuta noć je noć koja slijedi poslije Kurban-bajrama. Inače,
riječi EI-Hasabe, El-Ebtah i Hajfu Bcni-Kinane su nazivi za jedno mjesto na Mini. (prim. ree.)
3 Aiša, radij allahu anha, svoj cvrcmno je naumila obaviti hadž, ali nije imala pripremljen kurban. Alejhisselam
je nadomak Mekke objavio, ko nema kurban nije mu punovažna odluka za hodočašće i takav se treba
od lučiti za obavljanje umre posebno, a potom obaviti hadž. Među ove spadaše i Aiša, radijallahu anha,
koja je dolaskom u Se ref dobila i menstruaciju, pa je prekinula obrede umre. Devetog zul-h.idždžeta Aiši,
radijallahu anha, prestala je menstruacija i ona je obavila hadž, a potom i umru.
4 Sadržaj hadisa upozorava na potrebu stalnog održavanja higijene tijela. Čistoća i urednost potrebni su tijelu
bilo se na putu ili kod kuće. Žena je oličenje ljepote i čistoće i osnov zdravog podmlatka.
Hišam je dao gornj u napomenu, ne znajući da je Alejbisselam tom pri likom zaklao goveče na ime kurbana
za sebe i svoje supruge.
243
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
.) ' .) .... ..... a.• '-' ' " ~ '-'J " .....,...,
J .. • J .. • -
1 Trudnica ne može imati menstmaciju, jer je njena materija potrebna za fonniranje čedonoščeta. Aiša,
radijaHahu an.ha, upitana za odljev krvi neke trudnice, odgovorila j e:
"Trudnica ne može imati menstruaciju; preporučljivo je da se okupa i redovno obavlja namaz."
U had isu su istaknute početne osnovne faze razvitka života čovjeka i da Allah, dželle šanuhu, zna unaprijed
kakav će ko biti i prema tome mu i zacrtava njegovu sudbinu.
Žena koja pobaci dijete ima pravo nazvati se majkom. Evza'i i Ma lik daju joj to pravo ako je pobačaj bio
uobličen komad mesa ili neuobličen komad mesa bez jasno oformljenog lica i poslije ovakvog pobačaja
žena održava zakonom propisani priček. Ibni-Kasim daje ženi to pravo ako je pobačaj bio makar poput
usirene krvi.
Ebu-Hanife, Šafija i mnogi drugi pravnici smatraju da pojam i ime majke pripada ženi koja pobaci čedonošče
u vidu komada mesa uočljivih prstića, očiju i drugih organa, poslije koga održava priček (iddet).
Prij evod ajeta čiji je jedan dio naveden u nasl.ovu poglavlja u cijelosti glasi: "O ljudi! Ako ste u sumnji
spram proživljenja - pa M i vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zakvačka, zatim od
grude mesa, oblikovane i neoblikovane, da bismo vama objasni li' A u matericama zadržavamo šta hoćemo,
do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad radate i da poslije do muževnog doba uzrastet.e; jedni
od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, i da ne zna ništa, nakon što je znao. I ti vidiš zem lj u kako
je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje izn ikne svakovrsno bilje prekrasno."
(El-Hadž: 5)
244
-o - -
citi'lll cit~
245
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
svoga oca, a ovaj od Aiše, da j e Fatima bint Ebu- ,.} .:..:! :W"i..t .J • ~;~:;~i :; rG:;
/
Hubejš imala vanredan odljev i pitala o tome .; """" "" ..-: "' , ' • / "' J
JW ~ ~~ ..:JU <.)"">~ ..:..;IS ._;.;;,...
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. - "" "' ~
' ~:." ; e ,- ,. .,. _., ; c "' ." -'
- To j e krv kapilara, a ne menstruacija. Kada ti ~\..:.. ~.il b~ ~4..:. .' :l.J J~ ,.!lb 0
se pojavi menstruacija, prestani klanjanje namaza, "' .. ... ... ... " ...
ŽENA S MENSTRUACIJOM NE
NAKLANJAVA PROTEKLE NAMAZE
1 Menstruacija počinje u vidu crvene krvi, potom prelazi u sukrvicu, poslije bjelkastu sukrvicu, pa u bijelo
~ranje i na koncu u sluzave bjelkaste niti, čime se ma terica potpuno očisti i menstruacija prestaje.
Zena, koja nije uspjela okupati se do zore uz rarnaz.an, postit će osvanuli dan, ali će ga poslije ramazana
napostiti ukoliko joj je menstruacija trajala manje od deset dana, a ako je trajala punih deset dana neće ga
napaštati. Ovo je stav Ebu-Hanife i Evza' ija, dok Malik, Šafija i Ahmed takvu ženu tretiraju kao džunuba
koji se treba okupati i osvanuli dan postiti bez obaveze napaštanja.
Tbni-Rušd u svom djelu "Kava' id" ističe da jedni učenjaci smatraju završetak menstmacijc pojavom
izlučivanja sluzavo-bijele niti, a drugi nj enim prestankom i isušenjem.
2 Muslim u svom Sahihu i.sti če da je Mu' aza izjavila:
-Pitala sam Aišu: "Šta je sa ženom koja irna rnenstmaciju, napašta post, a ne naklanjava namaze?"
- A jesi li ti harurijka? - upitala je A iša.
- Nisam- rekla sam- nego samo pitam da znam.
- Nama se to dešavalo - rekla je A iša - i nared ivano nam da post napaštarno, a nije nam naredi vano da
propuštene namaze naklanjavamo.
Svi predstavnici ortodoksnih škola islama suglasno tvrde da osoba s rnenstmacijom propušteni ramazanski
post napašta poslije završene menstruacije, a minule namaze ne naklanjava, jer bij oj to predstavljalo veliku
poteškoću.
246
-o - -
citi'lll cit~
Tada me pozvao i uvukao kod sebe pod kadifeli ~L; l .j.. ~ ~1; ta pl ..:...:S; ~G ~J
JJ "" "" -... , ...
247
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
• : ..
'l . ,"..'1 ' • l'
)
324. PRIČAO NAM JE Muharnmed b. Selam i ~:~t Jti ii:, .).1 ~ :t!.i8.f_~ .ni
kazao da ga je obavijestio Abdul-Vehhab prenoseći
od Ejjuba, a on od Hafse, koja je izjavila:
-Zabranjivale smo našim djevojčurcima da izlaze
na proslave Bajrama.
Potom nam je došla jedna žena, odsjela u dvorcu
Benu-Halefa i i spričala nam o svojoj sestri, a
suprug njene sestre zaj edno s Vjerovjesnikom,
sallallahu alejhi ve sellem, učestvovao je u
dvanaest, "a moja sestra" - rekla je - "bila je s
f\iim u šest voj ni." Zatim je kazala: "Liječi l e smo
ranjene, i bdjele nad bolesnicima."
I moja sestra pitala je Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem: "Da li je kojoj od nas zabranjen
izlazak kada nema ženskog ogrtača?"
- Neka je zaogrne njena drugarica svojim
248
-o - -
citi'lll cit~
249
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
1 Tmdnoću i rnenstmaciju žena ne smije nijekati, jer o njima ovisi nj en status, prava i dužnosti u zaj edn ici.
U doba hil a fela Alije, radij allahu anhu, potužila se neka žena da ju je suprug razvjenčao tvrdeći da joj je i
priček okončan, pa se ona ponovo udala, jer je u jednom mjesecu imala tri rnenstmacijc. Alija, radija lJa hu
an bu, naredio je Surej bu da među nj ima sprovode raspravu, pa je on zatražio pobožn u pouzdanu ženu koja će
potvrditi mogućnost navoda raspuštenice, j er je neprirodno da žena irna tri rnenstmacijc u jednom mjesecu.
Ebu-Hanife smatra da menstruacija traje najmanje tri a najviše deset dana, a Ebu-Jusuf da može trajati i dva
dana. Ebu-Hani fe svoj stav temelji, između mnogih hadisa, i na ovom: "Mentmacijaje: tri, četiri, pet, šest,
sedam, osam, devet i deset dana, a preko ovoga vremena je vanredno pranje."
Ebu-Umame prenosi da j e Vjerovjesnik rekao: "Najkraća menstruacija djevojke i udovice je tri dana, a
najduža deset dana."
Mu' az b. Džebel, radij allahu an.hu, prenosi od Alejhisselarna: "Nema rnenstmacije ispod tri dana, a ni iznad
deset dana. Mirno ovog perioda jeste vanredno pranje. Koncern stvarne menstnmcije, neka se žena okupa
i abdest uzima za svaki sljedeći namaz. Čišćenje iza porođaja ne može biti kraće od dvije sedmice, a duže
od četrdeset dana, a ako se žena očisti i prije, može postiti i klanjati, ali ne treba spolno općiti dok se ne
navrši četrdeset dana."
Ebu-Seid Hudri navodi daje Mubamrned, sallalla hu alejbi ve sell em, rekao: "Najkraća menstruacija traje tri
dana, a najduža deset dana, a najmanji period između dvij e rnenstnmcije je petnaest dana."
A iša, radijal lahu anha, prenoseći od Alejhisselama, kaže: "Menstruacija traje najmanje tri, a najduže deset
dana." Pored izloženog, odlučujući značaj ima uobičaj enost kod svake žene.
250
-o - -
citi'lll cit~
2 Izlučivanje žućkastei mutne (poput sukrvice) tečnosti u danima van redovne, uobičajene menstruacije, ne
treba smatrati menstruacijom.
Ebu-Jusuf kaže: "Ova pojava nastala prije menstruacije ne smatra se menstruac ijom, a ako to bude pri
završetku mcnstruacijc računat će se u menstruaciju." Ovo mišljenje usvaja i Ebu-Sevr, dok Malik to ubraja
u menstruaciju, bi lo to za nju vremenski vezano ili odvojeno.
3 Praksa Ummi-Habibe, radijallahu anha, dokinuta je kasnijim Alejhisselamovim dopunskim izjavama, po
kojima su takve žene uzimale samo abdest. prilikom nastupa svakog namaskog vremena.
251
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
Abdur-Rahmana, (a ona opet) od Aiše, supruge ;_; ./.J14 ~ ;~;_;~~ ;_;ij; .. "' ,.._, ... ,.. <JI
'
Verovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je
.:.2'6j
/
~~ ~l~~~ -:.Jti yi ~ ~~
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, '
rekla:
- Allahov Poslaniče, Satija bint Hujejj dobila je
menstruaciju. Možda će nas ona zadržati?
-Nije li ona obilazila s vama oko Ka 'be? - upitao
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
- Svakako - odgovorile su.
- Onda izlazi! - rekao je on.
1 Žena s menstruacijom oslobođena je dužnosti oprosnog obilažcnja oko Ka'be (tavafi-veda' a), ali ne i tavafi -
zijareta, koji se mora obaviti pa makar i čekala prestanak menstruacije. Ako se ovakva žena povrati u
zavičaj ne učinivši ovaj obilazak oko Ka'be, ostat će pod stegom hadžskih obreda sve dok se ne povrati
Ka'bi i ne obavi dužno obilaženje oko nje.
Žena s menstmacijom ne može obilaziti oko Ka ' be. Ako je obiđe pri dolasku u Mekku, dat će sadaku (po
hanefijama). Šafija kaže da će zaklati ovcu i ako se radi o tavafi-zijarctu, a i tavafi -ifadi. Ajni dodaje, pa
kaže: "Ako se radi o wvafu koji je rukn, zaklal će devu." Ovako će postupiti i džunub.
252
-o - -
citi'lll cit~
2 Namaz je nešto veće od spolnog odnosa, pa kad može klanjati, može imati i spolni odnos. (prim. ree.)
3 Predstavnici hanefijske škole, Šafija, Sevri i još mnogi pravnici smatraju da najkraći razmak izmedu dvije
menstruacije traje petnaest, a neki ga svode na deset pa i osam dana.
U danima vanrednog odljeva žena može obavljati sve vj erske obrede, pa i spolno općiti. Ummu-Habiba,
sestra Zcjnebe, supruge Alejhisselamove, imala je niz godina vanredni odljev, a s mužem se sastajala.
Ovakvih sl učajeva bilo je dosta među ashabima, ali A iša, radijallahu an.ha, i Ibrahim Neha'i ne dijele to
mišljenje.
4 Pri klanjanju dženaze ženi, imam treba stati prema sredini njenog trupa, a po mišljenju pravnika hanefijske
škole prema prsima umrlog bez obzi ra na spol.
U Mugniju stoji da nema štete stao imam prema prsima, ramenima ili sredini trupa umrlog, jer u tome nisu
bili precizni ni predstavnici ortodoksnih učenja islama. U Mebsutt1 se ističe da je najljepše imamu stati
prema prsima umrlog, j er j e to njegova sredi.na iznad koje su ruke i glava, a ispod stomak i noge. Imam
Ahmed preporučuje da imam stoji prema sredini trupa žene, a prema prstima kod muške dženaze.
253
SAHIHU-L-BUHARI MENSTRUACIJA
POGLAVLJE
L Puno važan je namaz obavljen ll neposrednoj blizini žene s menstmacijom. Iz skromnosti prepomčllje se klanjanje
na skromnoj prost.irci kao ponjavi, hasllri i slično. Klanjati na svilenoj prosti rei spada ll pokllđene čine.
254
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
TEJEMMUM
257
SAHIHU-L- BUHAR I TEJEM\1UM
~,
'
, ,
- Meni je dato pet odlika (karakteristika) koje
nisu date nikom prije mene: potpomognut sam
snagom zastrašivanja neprijatelja u razdaljini
jednomjesečnog hoda; cijela zemlja učinjena
258
! :: , -
p a!ill 41U!:J
-
mi je mjestom za obavljanje sedžde (namaza) i
učinjena mi je sredstvom čišćenja, pa gdje koga "' "' ~ ~
- ~"'o,;
od mojih sljedbenika stigne koji namaz, neka .;Li!JI ~ _b~I.J j;;
~
_"
~'i
{
Y l.J ~WI
""..
2 Iz hadisa se zaključuje:
- nagovještaj da će islam trajati do Sudnjeg dana i da će ga mnogi narodi prihvatiti;
- pravo zagovora za grešnike na Sudnjem danu dato je prvenstveno Alejbisselamu;
-namaz j e punovažan bio on obavljen s abdestom ili tejemmumom uzetim pomoću zemlje, pijeska, kreča
i njima sličnih materija;
- Malik dozvoljava uzimati t.ejemmum pomoću zemlje, pijeska, stabala drveća, snijega, kreča i cigle, a
Evza'i to dozvoljava pomoću svega što postoji na zemlji, jer je u Kur 'anu rečeno:" ... sa'iden", tj. "pomoću
površine gornjeg sloja zemlje."
U Mebsutu se ističe da se za uzimanje tej emmtuna ne može koristiti površina izrađenog stakla, zlata i
srebra, a može onog u rudači u čijem se sastavu nalazi veći dio zemlj e;
-dozvoljen j e ratni plijen i njegova dobit regulisana je posebnim propisima.
3 Nevevi, oslanjajući se na gornji s lučaj, kaže da će osoba bez vode za abdest ili zemlje podesne za uzimanje
tejemmuma, opet kao takva klanjati.
Najvjerodostojnije mišljenje pravnika hanefijske škole jeste da takva osoba treba klanjati, ali će taj namaz
259
SAHIHU- L-BUHAR I TEJEM\1UM
obnoviti čim dođe do vode, odnosno zemlje podesne za uzimanje tejemmuma; drugi smatraju da joj namaz
nije dužnost nego samo preporuka, ali se mora naklanjati čim se nađu uvjeti za čišćenje, bio on ranije obavljen
ili ne bio; treći da se ne smije klanjati bez abdesta ili tejemmuma, ali se mora naklanjati. Ovo je mišljenje i
Ebu-Hanife, a četvrti s matraju da ga treba klanjati, a ne treba naklanjavati. Ovo je s tav Muzenija.
Malik je izjavio: "Zatvorenik, svezan ili teško bolestan da ne može ni vodu ni zem lju koristiti, nij e dužan
klanjati sve dok ne bude u mogućnosti vodu kori stiti za abdest, odnosno zemlj u za tejemmum." E bu-
Hanife z.a zarobljenika u naselj enom mjestu kaže: "Ako ne nađe čistu vodu i.li prašinu, neće k lanjati, a
ako to nađe, klanjat će."
Šafija, Ebu-Jusuf i Muhammed smatraju da takva osoba treba klanjati, ali i namaz obnoviti čim bude mogla
uzeti abdest ili tejemmum.
1 Potpuna Ataova izjava bila je: "Kada budeš u naseljenom mje.stu i nastupi namaz, a nemaš vode, sačekaj (s
namazom) dok ne nađeš vodu. Ali, onda kada postoji bojazan da će ti proći namaz, uzmi tejcmmum i klanjaj."
Tahavi dozvoljava uze ti tejemmum u naselju samo:
-osobi kojoj bi, uzimajući abdest, izmaklo klanjanje dženaze ili bajram-namaza, i
- džunubu koji se ne smije kupati zbog studeni.
Temertaši ne dozvoljava uz imati tejemmum u gradu, jer se u njemu može uvijek pravovremeno naći
potrebna količina vode, dok Šafija zastupa Ataovo mišljenje.
lbni -Omer, radijallahu anhuma, Ata, radijallahu anhu, i Hasan Basri dozvoljavaju da zdrav čovjek koji se
nađe u nevolji a nema vode, uzme tejemmum. Ebu-Hanife dozvoljava da se u gradu koristi tejemmmn,
uz preporuku da se voda traž i i čeka do pred izmak namaskog vremena, a ako se smatra da se voda neće
pronaći ni do kraja tog vremena, uzet će se tejemmum nastupom namaskog vre mena i klanjati namaz.
260
! :: , -
p a!ill 41U!:J
-
sallallahu alejhi ve sellem, išao je iz pravca
Bi'ri-džemela i na putu ga susreo jedan čovjek i
nazvao mu selam. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, nije mu odmah uzvratio pozdrav, nego
je krenuo prema jednom zidu, potrao svoje Jice i
ruke i onda ga pozdravio."2
2 Iz hadisa se zaključuje:
- tcjcmmum se može uzeti i kod kuće (u naselju) kada nema vode;
- tejemmum se može uzeti potiranjem ruku po kamenu jer su zidovi u Medi ni bili od crnog kamenja na
kojem se ne zadržava prašina.
Tahavi, Lejs, Evza'i i pravnici K ufe dozvoljavaju uzeti tejemroum i pored vode da bi se stiglo na klanjanje
dženaze, dok Malik, Šafija i Ahmed to ne odobravaju;
- tejemmum uzet za obligatni obred vrijedi i za sve fakultativne obrede u tom vremenu.
3 Iz hadisa se zaključuje:
- Omer, radijallahu anhu, smatrao je da džunub ne može uzeti tejemmum, a Ammar kako ga treba
uz imati;
- pri uzimanju tejemmuma udari se dlanovima po čistoj zemlji samo jednom i njima potire lice i ruke.
" v
Ovo je stav: Ataa, Sa'bija, Evza'ija, Ahmeda, Ishaka i Taberija. Medutim, Ebu-Hanife, Malik, Safija i Lejs
smatraju da za potiranje lica treba posebno dlanovima dotaknuti zemlju, a posebno opet za potiranje ruku.
Ovi se drže izjava i prakse lboi-Omera, Džabira, A iše i Esle'a, smatrajuć i da je Alejhisselam Ammaru,
radijallahu anhu, pokazao samo opći, a ne detaljni način uzimanja tejemmuma;
- s obzirom da je Alejhisselam puhao u svoje dlanove i time s njih stjerao prašinu, Ebu-Hanife dozvoljava
uzeti tejemmum doticanjem površine stijene ili kamena na koj ima nema ni zem lj e, a ni prašine;
261
SAHIHU-L-BUHAR I TEJEM\1UM
/~
340. PRIČAO NAM JE Sulejman b Harb, njemu ~..:...:. L:.:~ J \i '-:-':;- ,; 0~ L:.:~ .i i •
" J "' ,.. J ' ... ",. "."'.:;:
v
kazao Su'be prenoseći od Hakema, on od Zerra, ... ' "' ".,..,.
ovaj od lbni-Abdur-Rahmana b. Ebzaa, on od LS_;.i J. Y:.Jl~ J.l
, .. ,
:J-~>;;.
"' "'
:J-
.. P'
"'
svoga oca koji j e bio prisutan kod Omera kada mu ~_;.J "'' ~ "' " "' ::: -:
t.S ~!;j Ju j ;:J.~:,;,~~;_;.
/ ".
je Ammar rekao: "Bili smo u jednoj manjoj vojnoj ll ".. ..... .; "' "'
- sunnet i.li mustehab jeste opuhnuti prašinu s dlanova prije potiranja lica i ruku.
1 Ovdje u nekim verzijama Sahiha nalazimo da je Ammar rekao: "Čista zemlja je muslimanu sredstvo
čišćenja i zamjenjuje mu vodu." (prim. ree.)
262
! :: , -
p a!ill 41U!:J
-
342. PRIČAO NAM JE Muslim, a njemu Šu'be,
prenoseći od Hakema, on od Zerra, ovaj od Ibni-
Abdur-Rahmana, a on opet od Abdur-Rahmana,
koji j e rekao:
"Bio sam prisutan kod Omera kada mu je Am mar
rekao... " i naveo gore spomenuti hadis.
2 Po mišlj enju Hasana Basrija tejemmum ima status abdesta i s njim se moguv svi vjerski obredi punovažne
vršiti dok se ne dobije voda. Ovo je stav i pravnika hanefijske škole, dok Safija, Malik, Ahmed, Ishak i
drugi dozvoljavaju obavljati samo obligatne vjerske obrede (farzove).
lbni-Abbas tej emmum tretira kao i abdest, i osoba s tej emmumom može biti imam ljudima s abdestom.
Muhammed b. Hasan i Hasan b. Hajj ne dozvoljavaju da osoba s tejemmumom bude imam ljudima s
abdestom, dok Ma lik i Abdullah b. Hasan to smatraju samo pokuđenim činom.
Rebi' smatra da džunup osoba s tejemmumom može biti imam samo ljudima s tejemmumom, a Evza'i
kaže: "Takva osoba ne bi im treba la imamiti, osim ako je ona neki rukovodi lac." Ovo mišljenje usvajaju
lboi-Hazm i Jahja b. Seid. Ebu-Tali b je izjavio:
-Pitao sam Ehu-Abdullaha o džunupu koji imami ljudima s abdestom, pa mi je odgovorio: "Može, jer je
Ibn i-Abbas, radij allahu anhuma, kao džunub uzeo tejemmum i bio imam ljudima, a kada je to Vjerovjesniku
izloženo, on se na to samo osmjehnuo."
263
SAHIHU-L-BUHAR I TEJEM\1UM
probudio. Kada se probudio, oni su mu se požalili '1 Ju ~G.i t.?0JI ~11~ ~:.•:~ ·-l l); ~
'
na ono što ih je zadesilo.
- Nema štete, (ili: ne škodi) - rekao jeAiejhisselam
- krećite! Potom je i on krenuo, malo putovao, a
onda odsjeo i zatražio vodu za uzimanje abdesta.
Pošto je uzeo abdest i pozvano je na namaz, on ga
je s prisutnim svijetom i obavio. Kada je obavio
namaz, vidio je kako neki čovjek stoji po strani i
nije klanjao s njima.
v
- S ta te je, čovječe, omelo da nisi klanjao s ovim
narodom? - upitao je Alejhisselam.
- Zadesio me dženabet, a nema vode - odgovorio
Je.
- Posluži se površinom čiste zemlje, ona ti je
dovoljna.
Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
nastavio putovanje i svijet mu se potužio zbog žeđi;
264
! :: , -
p a!ill 41U!:J
-
onje odsjeo, pozvao tog i tog, čije je ime Ebu-Redža
spomenuo, a Avf ga zaboravio, a pozvao je Aliju i
rekao im: "Idite i potražite nam vode!"
Oni su otišli i susreli j ednu ženu na karnih između
dvije mješine, i li između dva mijeha vode.
-Gdje je voda?- pitali su je.
- Moj sastanak s vodom bio je jučer u ovo doba,
a naša je (muška) družina otputovala- odgovorila
.
Je ona.
- Idi! - rekli su joj obojica.
-A kuda?- upitala je.
-Allahovom Poslaniku, sallallahu alej hi ve sellem
... ..o .... ", ... .". /.
- odgovorili su. j l ~,;;,_;,u .t;;l !_r. ~ tfi .Ck ~~ ~~~;:;
... ... ... ... ... , ...... " ""
- Je .1i to onaj što ga zovu konvertit (es-sa bi')?
- upitala je žena.
- ~
;J JI
:s~.. - _:,;ji ~ji,fJ t5,;l.; ,:;~
c;;,_;(t
. ...
-To je upravo onaj što ti misliš. A sada kreni! ..... ... ... .. J., ' ~
Oni su je doveli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve ~~J ;~ :_; ,_;..::.; I~IJ 1~1 '-""OI<) . -
sellem, i ispričali mu ovaj slučaj i zatražili od nje
- kaže prenosilac - da siđe sa svoje deve.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio
je jednu posudu i u nju kroz gornji otvor mješina,
ili mijehova nasuo vode, zatim stegao te otvore,
a odvezao donje otvore i narodu se razglasilo:
"Natočite i napijte se!" Ko je točio, taj je i natočio,
a ko je htio piti, taj se i napio. Posljednje što je bilo
jeste da je data posuda s vodom onome što ga je
zadesio dženabet.
- Idi i salij je na sebe! - rekao mu je Alejbisselam.
-
Z ena je stajala i gledala šta se radi s njenom vodom;
tako mi Allaha, ona je ostala u mješini, a čak nam
se činilo da su sada bile punije vodom nego što
su bi le u samom početku. Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je. "Skupite joj štogod! "
Oni joj tada skupiše datula, brašna i još uprženog
brašna. Tako su joj prikupili hrane, stavili u haljinu
i natovarili je na devu, a haljinu (svežanj) stavili
pred nju, i Alejbisselam joj reče: "Neka znaš, mi
nismo ništa tvoje vode umanjili, nego je Allah taj
koji nas je napojio."
265
SAHIHU-L-BUHAR I TEJEM\1UM
.. ur
.
.~tl 3 j
; .. .. .. ..
'
266
! :: , -
p a!ill 41U!:J
-
345. PRIČAO NAM JE Bišr b. Halid, njemu kazao
v
Muhammed Gunder, a njega obavijestio Su'be
prenoseći od Sulejmana, ovaj od Ebu-Vaila da je
Ebu-Musa rekao Abdullahu b. Mes' udu:
- Kada (džunub) ne nađe vodu, neće ni klanjati - a
on mu je odgovorio:
"Kada bih njima to dozvolio, onda bi neko od njih
tako postupao; kad bi osjetio samo studen, uradio
bi ovako (tj. uzimao bi tejemmum) i klanjao."
Ebu-Musa je rekao: "Pitao sam (Abdullaha): 'A
šta ćeš s riječima Ammara, upućenih Omeru?'"
- Ja nisam uvidio da je Omer bio uvjeren s
Anunarovim odgovorom (a ne da nije odobrio
tejemmum) - odgovorio je Abdullah .
v •
346. PRICAO NAM JE Omer b. Hafs, nJemu
nj egov otac prenoseći od A 'meša, koji je rekao da
je čuo Šekika b. Selemu da je kazao:
- Bio sam kod Ehu-Musaa i kod Abdullaha (b.
v
267
SAHIHU-L-BUHAR I TEJEM\1UM
primijetio je Ebu-Musa.
-Zar ne znaš da je O mer bio uvjeren s Ammarovim
riječima- rekao je Abdullah.
- Ostavimo sada izjavu Ammarovu! - rekao je
Ebu-Musa - nego kako ti postupaš s ovim ajetom
(o tejemmumu)?
Abdullah nije znao šta da odgovori, pa reče: "Kada
bismo to dozvolili njima, skoro da bi neko od njih
uzimao tejemmum, a ostavljao vodu samo zato što
mu je studena."
•
- Ja sam (kaže A'meš) rekao Sekiku: "Abdullah
nije volio (tejemmum) samo zbog toga
(zloupotrebe)?"
- Da - odgovorio je.
... "' ~ ~
TEJEMMUM JE UDARANJE - · · . ' . .. ,,
d.J~~ AA ' '
l'
UU .. ..
(RUKAMA PO ZEMLJI)
• •
347. PRICAO NAM JE Muhammed 1 kazao da ga
je obavijestio Ebu-Mu'avija prenoseći od A'meša, ' ' "'~
~ J li ~; ~ :;. ~~l .:}- ~~ ;T
". ;
•
on od Sekika, da je rekao:
- Sjedio sam j a, Abdullah i Ebu-Musa Eš' ari pa mu ... ... .... tl' .. "'
/
... "'
,a • ~
..,.-. ~- ,,• .,...
, ·<- .
· • U"' 1..4
postupiti s ovim aj etom u poglavlju EI-Maide?" " ... o-..
"'"' "'
..
..
. _,." 1 " ..
pa ako ne nađete vodu, uzmite tejemmum pomoću • •/. . ,, l ' ~ r-G) ' \l~ ' , ...-;;:;
čiste površine zemlje... "
J_,....:• J.Jf ~~ J ~Jr' l) ~ ~~
H ..
'
... ' "' -:J. ,. , " ..... ... .,
Abdullah odgovori: "Kad bi im se to dozvolilo, l~ J ;A ._;a.,;.~ _;J ..t14 JW ( l~b 1~:0
možda bi uzimali tejemmum pomoću površine -
- .,,,
.. r ...
··--:- ~ :, ,,-;,re·J; .L.>
--- , ~~ ,, >"'-'.J~
:--.. . ~
"'
'
,..;
268
! :: , -
p a!ill 41U!:J
-
spomenuo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, a on mi reče: 'Dovoljno ti je da samo
učiniš ovako' i udari svojim dlanovima po zemlji
jedanput, strese ih i lijevom rukom potra poleđ i nu
desnice - ili poleđinu Lijeve svojom desnicom - a
potom njima potra svoje lice."
Abdullah mu prigovori: "Zar nisi primijetio da
Omer nije bio zadovoljan Amrovim riječima?"
Ja' la je još dodao prenoseći od A'meša, a on od
Šekika, da je rekao:
- Bio sam s Abdullahom i Ebu-Musaom i Ebu-
Musa reče:
"Zar nisi čuo (Abdullahu) Amrove riječi upućene
Omeru: Allahov Poslanik, s. a.v.s., poslao je mene
i tebe (u jednu vojnu) pa sam se ja odžunupio i
potrljao o površinu zemlje. Potom smo došli
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
i obavijestili ga (o tom), a on reče :
' Bilo ti je dovoljno (učiniti) samo ovako, i potra
svoje lice i ruke jednom (udarivši po zemlji). '" 1
POGLAVLJE
1 Aj ni smatra da riječ "jednom" ovdje znači "jednom udari po zemlji", a što je u skladu s naslovom ovog
poglavlja. Ibn-Hadžer, medutim, tumači to kao potiranje lica i ruku jedanput. (prim. ree.)
269
~~~l~~-----~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
~ YtlJL ~ili:.
~ ~
NAMAZ
L Susret Sufjana b. Harba s Heraklom detaljno je izložen na početku ove knjige. Herak le je Ebu-Sufjana i
ostalu njegovu družinu pitao za razne princ ipc koje je Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, proklamovao,
i na koncu rekao:
-Pitao sam te šta vam on naređuje? Kazao si da vam naređuje da obožavate samo Allaha i da Mu u tome ne
pridružujete nikoga drugog, zabranjuje vam da obožavate kipove, a naređuje obavljanje namaza, govorenje
istine i klonj enje svakog zla i poroka...
Obligatna dužnost obavljanja namaza propisana je prilikom Mi'radža. Raznolika su mišljenja kako, kada i
koliko puta je bilo Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, jednonoćno putovanje iz Mekke u Jerusalem,
a odatle u više sfere. Najveći dio islamskih učenjaka smatra da je Muhammed, sallallahu alej hi vc sellem,
činio ovo putovanje istovremeno i duhom i tijelom. Neki kažu daje to bi lo 27. noći redžeba, 12. godine po
poslanstvu iz sobe Ummi-Hane. Jednonoćno putovanje u Jerusalem, i natrag u Mekku utvrdeno je l. ajetom
poglavlj a Isra', a Mi'radž - putovanje u više nebeske sfere nizom hadisa, zabilježenih u raznim hadiskim
zbirkama.
271
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
1 Ovaj dio hadisa je preveden u skladu s tumačenjem komentatora hadisa, mada oni kažu da je moguće da
ova rečenica znači: "Zar mu je dato poslanstvo?!" (prim. ree.)
272
Enes, pozdravio riječima: "Dobro došao, dobri
Vjerovjesniče i dobri brate!"
- Ko je to? - upitao sam.
- To je Idris - odgovorio je (Džibril).
Kasnije sam prošao pokraj Musaa, alejhi selam, pa
v
m11 on rece:
"Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri brate!"
- Ko je to? - upitao sam.
""' ""' "' "" ' ., "' "
~ l~ Jt; l~ ;;. ..;J.; 2~1 ~lj
- To je Musa - reče (Džibri l). '
273
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
mijenja." Potom sam se vratio Musau, a on mi reče : ~ ~ t; t,?~;t 'Y .JI.)!i ~;i.3 ~:::\l
, ~
"Povrati se opet svome Gospodaru! " , a ja sam mu J ... , ... ". ....,...... } .. J
t;;l; l ~l.J jJ}Ul .}.t;;. ~ ~~~ :GJ:-1ć.l>-;i
odgovorio: "Stidim se svoga Gospodara."
Zatim me Džibril povede dalje dok me nije
... ... ... ... "' ...
. ..!1.:11
} .
doveo do Sidretul-Muntehaa koga su bile prekrile
raznovrsne boje da i ne znam kakve vrste. Iza toga
uveden sam u Džennet, kad u njemu kupole od
besera, a zemlja mošus." 1
1 Prema navodima lbni-Ishaka otvaranje Muhammedovih, sallallabu alejhi ve sellem, prsa, pročišćavanje
njegova srca i duha bilo je u njegovom ranom djetinjstvu, kada je bio na čuvanju kod dadilje Ha lime, dok
je ovo, koje Buhari navodi, opet dmgo. Prema izjavi A iše, radija llahu anha, ovo se Muhammedu desilo i u
pećini Hira pred dolazak Džibrila s Objavom prvih pet ajeta poglavlja Ikre.
Nebo je ogromno prostranstvo iznad nas i pojedinih planeta. U drugim varijantama hadisa navodi se da je
na ovozemnom nebu bio Adem, alejhi selam, na drugom Jahja, alejhi selam, i Isa, alejh i selam, na trećem
Jusuf, alejhi selam, na četvrom Idris, alejhi selam, na petom Harun, alejhi selam, na šestom Musa, alejhi
selam , i na sedmom .Ibrahim, alejhi selam.
Ibn i-Abbas, radijallahu anhuma, kaže da se Sidrctui-Munteha nalazi s desne strane Arša, a lbn-Kurku l smatra
da je ispodArša i da niko, ni poslanici, ni meleki, ne može dalje proći. Muhamroed, sallallahu alejbi ve sellem
, na ovu vrhunsku tačku svemira vraćao se dva puta i molio Allaha za sniženje broja svakodnevnih namaza.
U prvom slučaju moglo mu je biti s niženo 20, u drugom 25 namaza, dok je ostatak od 5 namaza zadržan kao
obligatna dužnost, i oni prema sadržaju "Men džae bil-baseneti fe lehu ašru emsaliha", tj. "Ko učini dobro
djelo ima deseterostruku nagradu", imaju vrijednost onih pedeset koji su bili prvobitno predviđeni .
Iz hadisa se može zaključiti:
- izvođenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u više vanzemljaske sfere utvrđuje Poslanstvo
Muhammeda i ukazuje na veliku Allahovu naklonost prema njemu;
- Džibril je silazio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sell em , samo po naredbi Allaha, dželle šanuhu.
-u tuđe prostorije ne treba ulaziti bez prethodnog odobrenja kuće domaćina, na čije se pitanje treba javiti
pumm 1menom;
-u sferama plane tamih sistema imaju putevi i zakoni po kojima se sve kreće, zbiva i bitiše;
- Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, vuče lozu od Ibrahima pejgambera, jer ga je sam Ibrahim, alejhi
selam, nazvao: "sine dobrog čovjeka!", dok su ga ostali vjerovjesnici dočekiva li izrazima: "dobri brate!";
-dozvoljeno je hval iti nekoga u njegovoj l ičnoj prisutnosti, ako to neće u njemu pobuditi oholost i uroditi
kakvom smutnjom;
-Vi tr-namaz spada u drugosl.e penu obligatnu dužnost, utvrden je had isom i ne treba ga zanemarivati;
- duše ljudi imaju svoje mjesto u višim sferama nematerijalnog svijeta;
- neki iz ovog had isa zaključuju da je dozvoljeno Mushafukrašavati zlatom , srebrom i drugim dragocjenim
metalima i kao takvim koristiti se, jer se i Džibril koristio zlatnom posudom naptmjenom mudrošću i
vjerom, ali to Ajni smatra pogrešnim z.aključkom;
- derogiranje jednog propisa moguće je i prije njegove primjene. Neki pravnici ne dijele to mišljenje, j er bi
to značilo predomišljanje kod Allaha, dželle šanuhu, što mu nikako ne dolikuje.
Ebu-Džafer kaže da se ovdje ne radi o Allahovom predomišljanj u i stvarnom snižavanju broja namaza,
nego samo o Allahovoj mi losti prema ljudima i dobronaklonosti prema Muhammedu, sallallahu alejhi vc
sell em U konkretnom slučaju ne radi se o snižavanju i izmjeni broja obavljanj a svakodnevnih namaza, nego
da je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, u prvim momentima čuo 50 namaza i tako odmah shvatio
da ih toliko treba svakodnevno i obavljati. Međutim, prilikom povratka Allahu, dželle šanuhu, dalo mu se
prilike da sazna da se za samo pet obavlj enih namaza u toku dana i noći računa pedeset;
- dužnost obavljanja pet namaza dnevno propisana je prilikom Israa i Mi'radža. Raniji namazi bili su bez
određenog broja rekata, vremenski neograničeni, pa su se najviše obavljali noću. Muhammed, sallallahu
274
alejhi ve sellem, nekada je klanjao jednu polovinu noći, nekada jednu trećinu, a nekada ispod dvije trećine.
Ibni-Ishak navodi da je Džibri l uzeo Muhammeda, sallallabu alejhi ve sellem, izveo ga u mekanskku dolinu i tu
pred nj im uzeo abdest. Mohammed, sallallahu alejhi vc sellem, potom sc vratio kući , doveo Hatidžu, radijallahu
anha, i tu su obadvoje uzeli abdest i klanj ali dva rekata gledajući kako ih obavlja sam Džibri l. Tako se uobičaj ilo
klanjati dva rekata navečer i dva ujutro. Neki historičari ističu da je namaz kao obligatn i obred bio prvi put
propisan Musau i njegovom narodu;
-gostu treba izraziti dobrodošlicu i ukazati mu odgovarajuće poštovanje i gostoljubivost;
- Allahove zapovijedi i svaku korisnu nauku treba bilježiti, tako čine i meleki, iako su nepogrešiva bića;
-Allahova odluka je nepromjenj iva, a ukoliko što izmijeni to je iz samilosti prema ljudima, a ne radi predomišljaja
i pravovremenog neuočavanja činjeničnog stanja. "Allah dokida što hoće, a ostavlja što hoće."
Duše ranijih vjerovjesnika predstavljene su Muhammedu, sallal.lahu alejhi ve sellem, u obliku njhovih
ovozemni h tijela i Muhammcd, sallall ahu alej hi vc sellem, mogao ih je kao takve dobro vidjeti i s nj ima
razgovarati. Prikazana situacija pojedi nih pejgambera predskazuje buduće prilike u koj ima će se Mnhammed,
sallallahu alejhi vc sellem, naći, a osam raznol ikih položaja naveden ih pejgambera jeste aluzija na dugu
historiju života islamske zaj edn ice.
Ademovo napuštanje bezbrižnog džennetskog života bi.lo je zbog lblisovog neprijateljstva, baš kao što
je Muhammedovu, sallallahu alejhi vc sellem, selidbu iz Mekke u Med inu prouzrokovalo neprijateljstvo
Kurejšij a prema njemu. Na kakvo je iskušenje udarao Adem pej gamber, na takvo je udarao i Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, od svojih zemljaka u Mekki. Medutim, djela ljudi ne zaboravljaj u se: za dobra
dj ela ljudi se nagrađuju, a za loša kažnjavaju.
idris je prvi od vjerovjesni ka koj i se počeo koristiti pismom i širiti ga zajedno s obj avljenih mu 30
Alla hovih, dželle šanuhu, zapovijedi, zbog čega j e i dobio ime Idris (učitelj). Susret s njim predskazao je da
će Muhammed, sall allahu alejhi ve sellem, najaviti islam dalekim narodima, kako usmeno tako i pismeno.
Sjedenje Ibrahima, alej hi selam, uz Bej tul-ma'mur jeste aluzija Muhammed u, sallallahu alej hi ve sellem,
da će zavladati Mekkom, uspj eti n svojoj misiji, ali i brzo preseli ti na drugi svijet, a sastanak s Mnsaom,
alejhi selam, da će muslimane osloboditi terora idolopoklonika i pobijediti svoj e neprijatelje. Položaj lsaa
pejgambera, upozorio je Mnhammeda, sall allahu alej hi vc sellem, da mu neprijatelji rade o glavi i kuj u
planove da ga ubiju. Jsaa, alejhi selam, njegovi protivnici su htjeli ubiti, ali ga je Allah uzdigao Sebi, a
Muhammeda, sa ll allahu alejhi vc sellem, hljeli su otrovati pa i ubiti, ali gaje A llah spasio.
Jahja pejgamber življaše pod terorom nevjerni ka više nego ma koj i vjerovjesn ik, i njegova prošlost je pouka
muslimanima u strpljivom pod nošenju životnih neprilika i napada neprijatelja.
Sastanak s Jusufom je upozorenj e da i prema okorjelom neprijatelju treba imati obazrivosti i saosjećaja .
Tako j e Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, po osvojenju Mekke proglasio opću amnestiju riječima
koj e je Jusufu izrekao pred svojom braćom: "Sada niste odgovorni. Neka vam Allah oprosti, a On je
naj m i lostivij i."
Položaj Haruna, alej hi selam, ukazao j e predstoj eću popularnost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sell em, i
simpatij e ljudi prema nj emu, kao što je imao Harun, alejhi selam, u doba Musaa pejgambera.
lsra i M i'radž zbio se u toku noći, j er su to časovi podesni za održavanje ozbiljnih prijateljskih sastanaka
i razgovora. All ah je obično noću ukazivao ljudima Svoj u mi lost ili slao Svoju kaznu. Tako je Ibrahima,
alej hi selam, upućivao da promatra zvjezdano nebo, Luta da preko noći napusti svoje saplemenike i spasi
se predstojeće propasti;
Jakub najviše tugovaše za privremeno izgubljenim sinom Jusufom, alejhi selam, noću, a pred zoru je saznao
da j e on živ i zdrav i da će se s njim uskoro vidjeti. Musa, alejhi selam, krenuo je noću iz Egipta kroz
pustinju i petu noć boravka na Sinaj u primio Allahove zapovijedi.
Noću je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, primio na Hirau prvu Objavu, a pod zaštitom noćne tm ine
iselio se iz Mekke, sklonio se u pećini Hira na brdu Sevr i kasnije nastavio put za Med inu. Noć je osnova i
s njom počinju mjeseci hidžretske godine. Zbog svega toga Muhammed, sallallahu alej hi vc sellem, svoje
voj ne pohode čini obično noću, a kod kuće je većinom provodi u molitvama.
U toku Tsraa i M i' radža odvijaše se razgovor Muha m meda, sallallahu al ej hi ve sellem, s Allahom.
Muhammed, sa ll allahu alej hi ve sell em, jeste čovjek obdaren Allahovom obj avom koj im vladaše snaga
duha i razuma, pred koj im su i najveći umovi ostali zapanjeni.
275
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
~~
majke pravovjernih, da je rekla: "' "' "" A -·~ "' "'
-'' "' "' o ,.. ...- "" •
-~1 .:Ul ._,P') .;Jli ~jl.l ~~ ~t; ;;-
"Kada je Allah odredio namaze, propisao je sve
po dva (rekata) i kod kuće i na putu i namaz pri
putovanju je potvrđen, a namaz kod kuće povećan
(za 1- 2 rekata)."'
Ako bi upita li : Kako se može zamisliti uzdizanje u nebeske sfere kada se zna da ljudsko tijelo to ne može,
odgovaramo:
Duše ljudi i njihove duhovne snage mogu se svrstati u četiri glavne kategorije:
-duše zaprljane (zamućene) ljudskim karakteristikama. To su duše običnog puka kojima vladaju životinjske
moći i ove duše nisu u osnovi prijemčive za uspinjanje;
- duše koje imaju potpunu moć uvida svoga okova (tijela) putem stj ecanja znanja i to su duše učenih
(u leme);
- duše koje imaju potpunu moć upravljanja svojim tijelom putem stjecanja polwalnih moralnih osobina. To
su duše zadovoljnih ljudi kada savladaju moći svoga tijela za laganjem truda (mudžaheda) i zadovoljslvom
s odredbom (irtijad);
- duše koje imaju obje spomenute moći. To su općenito najuzvišenije lj udske duše i to su duše vjerovjesnika
i siddika (istinoljubivih, iskrenih). Što god se više poveća snaga nj ihovih duša, sve se više njihova tijela
uzdižu iznad zemlje. S obzirom da duše vjerovjesnika imaju ove moći, uzdignuti su na nebo. Najpotpuniju
moć imao je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je i uzdignut na nebo i bio na udaljenosti
koliko dva luka ili još manje.
Mnogi smatraju da su se prije Israa i Mi'radža klanjala dva namaza po dva reka ta, od kojih se jedan klanjaše
pred zalazak Sunca a drugi prije izlaska Sunca, na što aludira i ajet: "Ve sebbih bil 'ašijji vel ibkar", tj.
"Allahu se moli večerom i jutrom!"
Musl.irn ističe badis: "Allah j e preko vašeg Vjerovjesnika odredio namaz kod kuće od četiri, a na pum od
dva rekata, a u slučaju opasnosti jedan rekat. "
putovanju, namaz Kurban-baj rama i Ramazanskog bajrama i džuma-namaz određeni su po dva reka ta, kao
potpuni namazi, a ne skraćeni, i to jezikom vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem ."
Bu hari i Muslim navode daje Ibni-Omer, radij allahu anhuma, kazao: "Putovao sam s Allahovim Poslani kom,
sallallabu alejbi ve sellem, i ne vidj eh nikada da je klanj ao više od dva rekata sve dok ga Uzvišeni Allab nije
usmrtio; putovao sam s Ebu-Bekrom i on nije nikada klanjao više od dva rekata sve dok ga Uzvišeni Allah
nije usmrtio, i putovao sam s Osmanom i on nije nikada klanjao više od dva rekata sve dok ga Uzvišeni Allah
nije usmrtio, a Allah j e rekao: 'Vi u Allahovom Poslaniku imate idealan uzor.'"
Prema ovim hadisima najveći broj pravnika iz prvih generacija, a naročito učenjaci hanefijskog pravca
smatraju skraćeno klaojanje namaza na putu obligatnim činom. Ovo mišljenje dijele: Omer, Ali, lbni-Omer,
Džabir, lbni-Abbas, radijallahu anhum, Omer b. Abdul-Aziz, Hasan Basri i Katade b. Ham mad.
Ehu-Sulejman smatra da namaz obavljen od četiri rekata na putu treba ponovo klanjati i to samo dva rekata,
a prema stavu Ma lika treba ponovo klanjati dva reka ta samo dok još traje njegovo vrijeme.
276
O OBAVEZNOM KLANJANJU U ODJEĆI
2 Sadržaj navedenog ajeta odnosi se na one koji s u htjeli obilaziti goli oko Ka'be, kako je to bio običaj u
predislamsko doba. Obilazak oko Ka'be je vjerski obred u kome treba pokriti sramotne dijelove tijela kao i
prilikom klanjanja. Pristojno oblačenje propisano je radi samog ritua la, bez obzira na druge okolnosti. Prema
tome namaz gole osobe je bezvrijedan pa makar ga ona klanjala u potpunoj samoći i bez i čijeg prisustva.
izrazom "zioetukum" misli se na solidnu i pristojou odjeću koja pokriva sramotne dijelove tijela, a ne na
nakite za uljepšavanje i dotjerivanje kojim se privlači pažnja drugih. U tom smislu Buhari donosi slučaj
Selcme b. Ekve'a, radijallahu anhu, koji je pitao: "Allahov Poslaniče, ja sam lovac pa mogu li klanjati u
samo jednoj an teriji?"
- Da, samo je skopčaj makar jednom iglicom trna - odgovori on. Nesai i Ebu-Davud navode u svojim
hadiskim zbirkama da j e Mu'avija b. Ebu-Sufjan pitao svoju sestru Um.mi-Habibu, radija ila hu ao.ha
- Je li Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao u odjeći u kojoj je č inio spolni snošaj sa
surpugama?
-Da- rekla je ona - ukoliko na njoj nije vidio kakve prljavštinc.
277
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
278
~
,. "l '
.. . . ;
l' 'l ~ o 'l . .,, ,_,, l '
-'
~ ,. ... ,
:t~ '
3 55. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Musenna, Jti ~ 8l;. Jti )11.:;. ~ ;18l;. .r o o
njemu Jahja, ovome Hišam, a njemu njegov otac ' '
prenoseći od Omera b. Ebu-Selema, da je vidio ~i:. <:J. i .;~;; <:J.i c)l;. .J tir' ~~ 8l;.
' ' '
r'
_, ;1 "" /
..... "' .. -; • J"•
Vj erovjesnika, sallallahu alejbi ve sellem, gdje u
sobi Ummi-Seleme klanja u jednom čaršafu č ij e
-:--;~<J~~.; '-7'.:,; <J ,.
~ ~~ tS'J ...;1
11 ,.
F ..,
v
356. PRICAO NAM JE Ubejd b. Isma'il, njemu
Ebu-Usame prenoseći od Hišama, a on od svoga oca
da ga je Omer b. Ebu-Seleme obavijestio i rekao:
"Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, gdje u sobi Ullllnu-Hani' klanja zavijen
u jednom haljinčetu, postavivši njegova dva kraja
na svoje plećke."2
2 lsti had is drugi muhaddisi donose u nešto izm ij enjenom redoslijedu teksta. Jedinstveno je mišljenje pravnika
da je namaz punovažan kada se obavi u samo jednom haljinčetu. Tavus, Ibrahim Neha'i, Muhammed b.
Džerir Taberi i još neki učenjaci to smatraju pokuđenim činom ukoliko sc može doći i do druge haljine, a
ako nema dva haljinčeta, pokudeno j e, također, ako j e krajeve tog haljinčeta prebacio preko ramena. Sunne!
je da se njime zaogrne. Oni svoj stav temelje na Alejhissclamovoj izjavi koju je Tbni-Omer, radijallahu
anhu, te kstua Lno prenio: "Kada neko od vas hoće klanjati namaz, neka obuče dva haljinčeta j er j e All ah
najpreči da mu se pris tojno oblači te. Ko nema dva haljinčeta neka se umota jednim haljinčetom i neka niko
od vas ne prebacuje haljinče preko ramena što su to či nili Jevreji."
279
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
'
-Ko je to?
- Ja, Ummu-Hani', kćerka Ebu-Talibova- rekoh.
- Dobro došla, Ummu-Hani'! - reče on.
Pošto je završio s kupanj em, ustao je i klanjao "' # e "' "".,... ~ "" "'
osam rekata zaogrnut u jednom haljinčetu, a kada -l>- lJ ~y J ~ uW":; 01; ~ rt;
se okrenuo, rekla sam mu:
""'
'
"' ..
...
....
...
....
,
.,
M ...
... . ~ ...,..
"Allahov Poslaniče, sin moje majke (Alija) misli Ji :;., ~j ;i>t J.?:; ~ ~ .....;~l lc1t
da ubije toga i toga sina Hubejre, koga sam ja već
uzela pod zaštitu, na što Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, reče: "Koga si ti, Ummu-Hani',
uzela pod zaštitu, uzeli smo ga i mi."
Ovo se, kaže Ummu-Hani', dogodilo izjutra, prije
podne. 1
Najveći broj učenjaka iz generacij e ashaba, tabi 'ina i pravnika iz kasnijih generacij a drže se sadržaja teksta
had isa navedenog u Buharijinom Sahihu, tj. daje dozvoljeno klanjati u jednom baljinčetu.
1 Alija, radijallahu anhu, i Ha lid b Vel id, radij allahu anhu, htjeli su prilikom osvojenja MekkesmaknuliDža'da
b. Hubejra, ali su ga pod zaštitu uzeli maćeha Ummu-Hani' i Haris b. Hišam, što im je i Alejhisselam
.
pnzoao.
Iz had isa se može zaključiti:
- kćerka može zastirati oca pri kupanju ne gl edajući direktno u oj ega;
-dozvoljeno je nazvati selam čovjek11 iza zastora;
- gost pred vratima javlja se kućedomaćinu punim imenom i prezimenom, a ne samo riječima: Ja sam';
- duha-kušluk namaz lijepo je klanjati sa osam rekata.
280
358. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf i kazao ."1" o A
da ga je obavijestio Malik prenoseći od Ibni-
Šihaba, on od Seida b. Musejjeba, a ovaj od Ebu-
Hurejre da je neko pitao Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve seHem, za obavljanje namaza
u jednom haljinčetu (čaršafu) i da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio:
"A zar svaki od vas ima dva haljinčeta
(čaršafa)?! " 2
od Malika, on od Ebu-Zinada, ovaj od Abdur- .,. ' ... ' "' ". .
Rahmana A'redža, a on od Ebu-Hurejre, koji Jli Jli ~:;;j y.i:.; c_).\'1 ~~14:.;
je kazao da je Vjerovjesnik, sallallahu aJejhi ve
- - -
sellem, rekao:
"Neka niko od vas ne klanja u jednom haljinčetu
(čaršafu) ako njime ne prekrije svoja ramena."
2 Sadržaj izloženi h hadisa ukazuje na skroman život i još skromnije odijevanje prve generacije mus limana.
Tahavi smatra da se u jednom haljinčetu može klanjati bez obzira da li se imalo ili ne imalo još štogod obući.
3 Imperative u gornjem hadisu treba shvatiti kao prepomku, a ne stvarnu naredbu, jer je i Alejhisse lam
ponekad klanjao u samo jednom ogrtaču čiji su krajevi padali po suprugama koje su se oko njega nalazile.
Potpuno ukrštanje krajeva čaršafa postiže se tek kada se njegovi gornji kraj evi prebace preko ramena i
pleća. Tako se haljinče neće nikada potpuno rastaviti i s ramotna mjesta tij ela ukazati pri klanjanju. Ukoliko
je ogrtač uzak i mal.en, treba ga oko sebe nečim stegnuti.
Svj edočenje Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, ukazuje na stvarnost izloženog slučaja i njegovo pamćenje.
Ukrštanje ogrtača preko pleća otklanja mogućnost da će klanjač na ruku'u ili na sedždi moći vidjeti svoje
sramotne organe tijela.
281
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
282
KLANJANJE NAMAZA U ŠAMSKOJ DŽUBF
'
363. PRJČAO NAM JE Jahja i kazao da mu je J-~-'~) ,_:Sl; Jli ._;J; ,_:Sl; .rw
pričao Ebu-Mu'avija prenoseći od A'meša, on
od Muslirna, ovaj od Mesruka, a on od Mugire b.
Šu'be, da je rekao:
- Bio sam s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve
seHem, najednom vojnom putovanju i on mi reče:
"Mugire, uzmi kožnu zdjelicu." Ja sam je uzeo, a
Allahov Poslanik krenu dalje, dok se nije od mene
sklonio i obavio nuždu. Na njemu je bila šamska
džuba i htio je izvući svoju ruku iz rukava, ali je
ona bila tijesna i on j e ruku izvukao ispod nje.
Ja sam mu polijevao i on je uzeo svoj uobičaj eni
abdest za namaz, potrao obuću (mokrom rukom)
i klanjao. 5
2 Pod šamskom džubom Buhari misli na onu koju su satkali nevjernici (nemuslimani) koji su tada nastanjivali
podmčje Šama. (prim. ree.)
3 Ako se misli na mokraću općenito, onda se ovo t\tmači tako da j e Zuhri prao tu odjeću prije nego je obuče.
A ako se radi o mokraći životinja čije meso jedemo, tada treba znati da je Zuhri smatrao da ta mokraća nije
nečista. (prim. ree.)
4 Prij e nego je prvi put opran. (prim. ree.)
s Punovažan je namaz obavljen u odjeći koju j e otkan ili sašio ne musliroan ako na njoj nema nečistoće.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je na Tebuku u džubi nabav ljenoj u Šamu, nastanjenom u
to vrijeme samo nemuslimanskim svijetom.
U vezi s ovom temom zabilježene su i sljedeće izjave Hasana Basrije: "Nije zabranjeno klanjati u odjeći
sači njenoj po vatropokloniku prije nego se ona opere", i " nije zabranj eno klanjati u jevrejskoj ili kršćanskoj
odjeći."
Dozvoljeno je klanjati u novosatkanoj haljini bez prethodnog pranja. Po mišljenju Malika pokuđeno je
klanjati u haljini koju je sači nio idolopoklonik i u odjeći koju je oo oblačio prije nego se ista opere. Ukoliko
se klanja u takvoj ha lj ini, namaz će se obnoviti dok j oš traje njegovo vrijeme.
283
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
POKUĐENOST RAZGOLIĆENOSTI U
NAMAZU I VAN NJEGA
.)1 <.!.;.t.;
.,J ,
". / :~ .
' /
1 Tbni-Bettal i fbni -Tin drže daje konkretni popravak Ka'be bio u J5. god ini Muhammedova, salla llabu alejhi
ve sellem, života. Muha.mmed ibn i lshak navodi da je jedan popravak bio deset godina iza Muha.mmedova,
sallallahu alej hi ve sell em, vjenčanja s Hatidžom, a to je 35. godine A lejhisselamova ž ivota.
Stid j e dio vjerovanja. Ebu-Musa Eš'ari je rekao:
"Kupam se uvijek u zamračenoj prostoriji i ne mogu se ispraviti od s tida pred Allahom." Iz izloženog
pobož ni učenjaci zaklj učuju da se ne treba bez obučenih gaćica kupati ni u dubokoj vodi.
N ij e dozvoljeno biti. go na otvorenom prostoru i pokaz ivati sramotne organe drugima, izuzimaj ući slučaj
bračnih drugova iz stvarno opravdanih razloga.
Muhammed, sa llallahu alej hi ve sell em, j oš u ranom djetinjs tvu klonio se idolopokloničkih običaja i svih
poroka tadašnj eg društva.
284
"' "" "' ""
"Ako vam Allah da više, i vi više oblačite ! Neka ...J.a; ~•:; J_,l_;. <J .1;JJ Jul,;. <J •t;;.J )..il
/
366. PRIČAO NAM JE Asim b. Ali, a njemu .).1 8~ J~ :;; .). f-:1.$. 8~ .n 1
kazao lbnu-Ebu-Zi'b prenoseći od Zuhrija, on od -
-
J '
Salima, ovaj od lbni-Omera, da je rekao: :;J- J.... l e)- ~t.::. !j- ~_;)l
"
e)- ~~ \:-!i
...
". ... ~
' .) J t.::. Ju
v
-
ihramu smije oblačiti?", a on odgovori:
"Ne može oblačiti: košulju, gaće (pantalone),
mantil s kapulj ačom, niti haljinu oboj enu šafranom
ili versom, a ko ne nađe papuče (nanule), neka
obuje obuću, a li neka ih podreže toliko da (grlići)
budu ispod gležnjeva."
I Nafi' je prenio od l bni-Omera, a on od
Vj erovjesnika, sallallahu a lejbi ve sellem, isto. 2
2 U hadiskoj literaturi (to bilježi Abdurrezzak) izložena je diskusija vođena i.zmeđu Ubejja b. Ka'ba i lbni-
Mes'uda, radij allahu an huma, u kojoj je Ubejj rekao da nema smetnje klanj ati u jednoj haljini, dok je Tbni-
Mes'ud rekao da se u jednom haljiočetu može klanjati samo ako se nema još i druge odjeće. Onda je Omer,
radija!lahu anhu, s minbere rekao: "Tačno je ono što je rekao Ubejj, a ne Ibn-Mes'ud."
Omecova izjava jasno ukazuje da se može klanjati u samo jednom haljin četu koje pokriva sramotne dijelove
tijela, kao dugačka košulja, anterija, gaće pantalone i slično.
Učenjaci malikijske škole se razi laze o tome kada čovjek klanja samo u gaćama, a ima i dugu haljinu
(sevb). U djelu El-Mudevvene stoji da čovjek taj namaz neće ponovo klanjati, dok Ešheb smatra da ga treba
ponoviti dok još traje vrijeme tog namaza. Po mišljenju nekih učenjaka hanefijskog mezheba pokuđeno je
klanjati samo u gaćama. Međutim, Ajni kaže daje ispravno mišljenje da nije pokuđeno tako klanjati samo
ako se pokrij u avreti.
285
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
286
mu da obznani (hodočasnicima prvi dio poglavlja)
Berae (Et-Tevbe).
Alija je, kaže Ebu-Hurejra, prisutnim na Mini
zajedno s nama prvi dan Bajrama objavio: "Poslije
ove godine nijedan idolopoklonik ne može više
činiti hodočašće, a niti go obilaziti oko Ka'be." 1
1 U namazu treba biti pristojno obučen . Klanjati u haljini bez rukavskih proreza nije umjesno, ili umotan u
haljinu prebačenu samo preko jednog ramena, ako se pri klanjanju mogu ukazati sramotni dijelovi tijela,
onda je takvu haljinu zabranjeno oblačiti .
Zabranjeno je sjediti uspravljenih ej evan ica obučen u j ednu haljinu (bez donjeg dijela odjeće) kao što su to
činili pred islamski Arapi. Ovo je nepristojno oblačenje.
Va ljana kupoprodaja nastaje po uvidu kupoprodajnog predmeta, a ne samo dodirom, opipom ili gađanjem
predmeta kamenčićima. Ovakva vrsta trgovanja bila je nekada dosta proširena i štetila nekad prodavcu, a
nekad kupcu.
Rukovodstvo u hodočašću 9. godine po Hidžri Alejhisselam je povjerio .Ebu-Bekru, a on dao instrukcije
Ebu-Hurejri šta će na Mini oglasiti hodočasnicima. Po Ebu-Bekrovu odlasku iz Medine objavljeno je
poglavlje "Berac", pa je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Aliju, radijallahu anhu, da ga
saopći hadžijama. Alija, radijallahu anhu, jašući na Muhammedovoj devi stigao je Ebu-Bekra, radijallahu
anhu, u Zui-Hulejfi, objasnio mu svoju misiju i citirao novoobjavljenu suru u kojoj se 41. ajetom aludira
na njega riječima: "Ako ga ne pomognete, Allah ga je pomogao kada su ga nevjernici protjerali (iz Mekke)
kao drugog od dvojice kada su njih dvojica bili u pećini i kad je rekao svome dmgu:
"Ne brini se ! Al lah j e s nama. Pa mu j e Allah poslao Svoje smirenje i učvrstio ga vojskom koju vi niste
vidjeli, riječ nevjernika učinio donjom, a Allahova j e riječ (ostala) gornja. Zaista je Allah moćan i mudar."
287
SAHIHU-L- BUHAR I NAMAZ
l Hadis o tome da je stegno avret navodi Tirmizi u svojoj hadiskoj zbirci preko lbni-Abbasa, radijallahu
anhuma, a Malik u svom Muvettau preko Džerheda, dok ga Taberani preko Muhammeda b. Džahša iznosi
u ovoj varijanti:
- Klanjao sam s Alejhisselamom, a potom naišli pokraj Ma'mera koji je sj edio otkrivenih stegana pred
svojom kućom na pijaci.
- Pokrij svoja stegna, M.a'mere, jer su stegna sramotni dijelovi tijela - rekao je Muhammed, sallallahu
alejhi ve sell em.
- Muhamed b. Abdur-Rahman, Ismail b. Atijje, lbn-Džerir Tabed, Davud Zahid i drugi, imaju suprotno
mišljenje koga usvaja i lbni-Hazm uz napomenu: "Stegno kod muškarca nije avret, dok se kod žene
sramotnim dijelom tijela smatra cijelo njeno tijelo osim lica i šaka."
lbn-H.azro dalje kaže da je Enes gledao otkriveno stegno M.uharomedovo, sallallahu alejhi ve sellem,
prilikom njihovog zajedničkog jahanja na devi i osvajanja Hajbera. Daje stegno stvarno sramotni dio tijela,
All ah , dželle šanu hu, ne bi dao svom Yjerovjesniku da u toro javno griješi, kada ga je od takvih postupaka
čuvao još u ranim danima njegova djetinjstva.
Najveći dio tabi 'ina i učenjaka kasnijih generacija kao što su Ebu-Hanife, E bu-Jusuf, Muhammed, Zufer,
Malik, Šafija i Ahmed smatraju da stegna spadl~u u avret.
Po mišljenju pravnika hanefijske škole sramotni dio tijela muškarca je tijelo od pupka do ispod koljena, dok
Ahmed b. Han bel, Zu fer i Mali_k pupak i kolj ena ne smatraju sramotnim dijelovima tijela.
Koljena su sastavljena od kostiju dijelova cjevanice, koja nije sramotni dio tijela i kostiju stegana koja se
smatraju sramotnim dijelom, pa sc iz opreznosti i veće sigurnosti za namaz traži pokrivanje koljena_
Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, otkriveno stegno na Tebuku bilo j e iz nužde i vojne žurbe i ne
može biti argument za normalne prilike.
Punu izjavu Hafse Tahavi iznosi u sljedećoj varijanti:
288
371. PRIČAO NAM JE Ja'k:ub b. Ibrahim, njemu
Ismail b. Ulejje, a njemu Abdul-Aziz b. Suhejb
prenoseći od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, poveo vojnu akciju na
Hajber pa smo klanjali sabah-namaz u pomrčini
pred samim Hajberom. Potom je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao (na devu), zatim
uzjaha Ebu-Talha, a ja iza Ebu-Talhe. Allahov
Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem, potjerao je
jahalicu sokakom Hajbera, a moje koljeno doticaše
se stegna Allahova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem. Zatim je kasnije otkrio (usljed stiske ili
brzine)2 donju haljinu sa svoga stegna toliko da
sam ja vidio bjelinu stegna Allahova Vjerovjesnika, ~ ,. "' ., ~ 1 / _,,. ,,A """' ;:.._..
-Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći, stavio je svoju ha lj inu između koljena. U tom mu
se najavi Ebu-Bekr i on mu dozvoli ulazak. Sjedeći u takvom stavu, došao mu je Omer i još neki ashabi.
Konačno se najavio i Osman i on mu dozvoli ulazak, navukavši ha ljinu na svoja koljena. Po završetku
razgovora svi su sc razišli i Hafsa je rekla: "Allahov Poslaniče, tebi dođe Ebu-Bekr, Omer, Alija i ostali
drugovi, i ti sjeđaše nepomično, a kada dođe Osman, ti pokri koljena!"
- Zar da se ne postidim čovjeka koga se stide i meleki! - odgovori on.
Prema izloženom vidi se da je Alejhisselam stegna uvijek pokrivao, a koljena po potrebi i ličnoj
uviđavnosti .
Zejd b. Sabitova izjava odnosi se na Objavu 94-95. ajeta poglavlja En-Nisa, koji u prijevodu glase:
"O vjernic i, kada krenete na Allahov put, obavijestite se (o neprijatelju) i ne recite onome ko vas pozdravi
selamom: 'Nisi ti vjernik', tražeći time prolazne užitke ovozemnog života, a kod Allaha su brojna bogatstva.
Takvi ste i vi prije bili, pa vam je Allah dao blagodat. Obavijestite se (o neprijatelju) ! Zaista, Allah zna ono
što vi radite.
Nisu jednaki oni vjern ici koji su ostali kod svojih kuća, osim koji su spriječeni nevoljom, i oni koji se bore
na Allahovom putu svojim imecima i životima. Allah je odlikovao za j edan stepen više one koji se bore
svojim imecima i životima nego one koji su ostali kod svojih kuća. A svima je Allah obećao dobro. A Allah
je odlikovao velikom nagradom one koji se bore nad onim koji ostaju (kod kuća)."
2 Ovdje je Enes upotrijebio prelazni glagol koji znači da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell cm, otkrio
svoje stegno. Međutim, on to nije uradio, već se ono samo otkrilo usljed stiske ili brzine. (prim. ree.)
289
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
1 Hajber je osvojen početkom 7. godine po Hidžri zbog židovskog vjcrolomstva i njihovog paktiranja s
okolnim neprijatelj irna muslimana.
Među robljem bila j e Safijja, kćerka Hujejja b. Ahraba b. Sa'ja b. Sa'leba od loze poslanika Haruna. Vakidi
.navodi da je umrla u doba vladavine Mu'avije, a neki u doba Alije, radij allahu anhu. Pokopana je u Beki'i
groblju. Njen muž Kinane b. Ebu-Hukajk poginuo je na Haj beru.
Iz hadisa se može zaključiti.
-na jednoj jahalici može jahati više osoba pod uvjetom da ona može to podnijeti;
- prije otpočinjanja borbe treba spomenuti Allahovo, dželle šanuh u, ime ili naglas izgovoriti tri puta tekbir,
kako je to u Kur'anu rečeno:
"Vjernici, kada se sukobi te s neprijateljem bud ite postojani i sjećajte se što više Allaha!"
- preporučlj ivo je da gospodar oslobodi, a potom vjenča svoju robinju. Poput Safijje, Muhammcdje vjenčao sebi
i Džuvejriju, kćerku Harisovu, zarobljenu prilikom borbe s plemenom Benu-Mustalik. Aiša, radijallahu anha,
290
U KOLIKOv HALJINČADI
v
tvrdi da je Džuvej rija dopa la kao ratni plijen Sabitu b. Kajsu i ona ga zamolila da se otkupi. Sabit joj je to
dozvolio pa je ona tražila materijalnu pomoć od poznanika, a konačno i od Alejhisselama.
- Hoćeš li nešto vrednije od te pomoć i'? - upitao j e Mu hamm ed, salla.llahu al ej hi ve sellem.
-A šta je to?- rekla je ona.
- Da dam ugovoreni iznos za tvoje os l obođenje i vjenčam te sebi.
-Pristajem- odgovorila je Džuvejrija.
Čim je Muhammcd, sa.llallahu alejhi vc sellem, vjenčao Džuvejriju i ostali su ratnici oslobodili svoje
zarobljenike, smatrajući da je pleme Benu-Mustalik u tazbinskim vezama s Alcjhisselamom. Tako je ovim
blagoslovljenim brakom istovremeno oslobođeno još stotinu zarobljenika spomenutog plemena;
- sunnet je, a neki učenjaci kažu dužnost, upriličiti svadbeno veselje. Ebu-Hanife, Malik (po jednoj verziji)
v .
i Ahmed smatraju daje sunnct odazvati se osobnim učešćem u ovakvom veselju. Sa fija to smatra dužnošću,
a u dmgim prilikama prepomč ljivim činom;
-ženidba se obavlja j avno:
- prepomčljivo je da susjedi i prijatelji materijalno pomognu mladence poklonima koji nj ima najbolje
odgovaraju.
2 lz bad isa se zaključuje:
- punovažan je namaz žene zamotane u samo jednom haljinčctu. Ma lik, Ebu-Hanife i Šafija smatraju da
žena u namazu treba imati na sebi ogrtač (anteriju) i šal (šamiju). 'Ata kaže da treba najmanje imati: "Donje
haljine, ogrtač i šal", a Ibni-Sirin dodaje: " ... i još jedan duži ogrtač."
Tbni-Munzir smatra da je broj haljina s poredan. Bitno je da žena u namazu pokrije sve dijelove svoga tijela,
pa i kosu.
Raznolika su mišljenja islamski h pravnika o pitanju ukrasnih, odnosno sramotni h dijelova ženskog tijela.
Ebu-Bekr b. Abdur-Rahman smatra da cijelo tijelo žene spada u sramotne dijelove, pa i nokti. Malik i Satija
smatraju da kosa i stopala spadaju pod pojam sramotnih dijelova tijela, i ako ih žena ne bi pokrila u namazu,
treba namaz obnoviti dok još traje njegovo vrijeme. Tako kaže Malik, a Šafija još dodaje: " ... ponovi t će
namaz u svakom sl učaju ."
Ebu-Hanife (po jednom predanju) i Sevri drže da j e punovažan namaz žene otkrivenih stopala, jer noge
žene ispod članaka ne spadaju u sramotne dijelove ženskog tijela;
-Malik, Šafija, Ahmed i Ishak smatraju da j e bolje sabah-namaz klanjati u po1mčini zorc, a Ebu-Hani fe da
ga treba odgoditi do djelomičnog rasvanuća, ali ipak nešto prije izlaza Sunca.
Tahavi smatra da j e had is u kojem se spominje klanjanje sabaha prije nego se razvidi, derogiran hadisima u
291
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
kojima
v
se spominje klanjanje sabaha kada se malo razvidi;
- Zene mogu učestvovati u kolektivnom obavljanju namaza u džam ij i ukoliko to neće imati loših posljedica
po zajednicu. Ebu-Jusuf i Mubammed dozvoljavaju pristup staricama svakom obligatnom namazu, što
usvaja i Ebu-Hanife, izuzimajući podne i ikindiju. Ajni kaže da je to u današnjem vremenu pokuđeno
ženama općenito, i starijim i mladim, jer j e fesad očit i fitna općenita. Ako je to Aj ni rekao u njegovo
vrijeme, šta mi tek možemo reći za ovo naše doba?'
1 Iz had isa se može zaklj učiti:
- dozvoljeno je klanjati u šarenoj i čistoj odjeći;
- kratko razmišljanje o namazu o ovozemnim poslovima ne kvari namaz, ali vjernik se treba skrušeno
svojim mislima zadubiti u njega, el iminišući svaku drugu misao, a to se postiže savjesnim klanjanjem;
- pokuđeno j e umjetničko ukrašavanje zidova u džamiji i mihrabu toliko, da skreće pažnju klanjača;
-pri klanjanju ne treba gledati na stranu, nego na mjesto gdje se čini sedžda. Pristojnost traži da se gleda
ispred sebe i u svakidašnjem hodu;
- poklon treba primiti i biti na njemu zahvalan;
- Može se reći da su poslanici dvovrsne prirode. U skladu s ovozemnim zakonima i potrebama života, oni
se ponašaju kao obični ljudi i moguće je da ih okupiraju neki ovozemni poslovi, a s gledišta snage njihovog
duha i nadahnute Objave, oni su nešto više od običnih smrtni ka, ljudi u kojima duhovna snaga dominira
meterijom njihovog tijela. Prvu od ove dvije izjave Alejhisselam je dao kao obični čovj ek, imajući u vidu
svoje drugove kojima se to dešava, pa da se toga klone.
Druga izjava ukazuje na viši duhovni uspon Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vc scllcm, koga oko ne zavarava,
ali se ipak kloni iskušenja.
292
, " .. :;.
2 U dmgom predanju ovog hadisa navodi da su na zastom bili naslikani likovi ptica.
Iz hadisa se može zaklj učiti:
- pokuđeno je klanjati u odjeći ukrašenoj slikama i križevima, gledati u njih obavljajući namaz i klanjati
na prostirci s takvim slikama.
Postoji mišljenje da je navedeni had is derogiran kasnijim koga je prenio Sei h b. Hunejf, a Malik uvrstio u
svoju had isku zbirku u ovoj varijanti: "Ubejdullah b. Abdullah, radija !lahu anhuma, došao je u posjetu Ebu-
Talhi, radij allahu anhu, i kod njega zatekao Sehla b. Hunejfa. Potom je Talha jednom od prisutnih rekao da
izvuče ispod njega čaršaf. Seh l je upitao za razlog, a on mu je odgovorio:
- lma na njemu slika, a Alejhisse lam je rekao ono što već znaš.
-To stvarno nisam znao- rekao je Sehl. Zar on nije rekao: osim ono što je ucrtano na odjeći?- upitao je Seh l.
- Da, samo je to prijaznije mojoj duši - odgovorio je Ta lha.
Hanefije smatraju da slike po prostirci i postelji ni nisu obuhvaćene zabranom u ovom hadisu. Ovo mišljenje
usvaja Sevri, Neha'i, Malik i Ahmed po jednoj predaji. Ebu-Omer je prenio od Ebu-Kasi ma da je Malik
smatrao pokuđenim imati slike živih bića po stropu i zidovima zgrade, a na prostire i i postelji ni nema štete."
Imam Sevri drži da slike i crteži nisu zabranjeni po prostire i jer se po njoj hoda, sjedi i leži.
Ebu-Hanife i njegovi učenici smatraju da je pokuđeno držati slike živih bića izložene u sobama, dok to na
posteljini i prostirci po kojoj se hoda ne smatraj u pokuđenim.
293
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
294
dohvatio što od te vode potrao bi se njome, a ko
ne, uzimao bi vlažnost sa (njegove) ruke. Potom
sam vidio kako Bilal uze štap sa šiljkom i usadi ga,
a Vjerovjesnik, sal lallabu alejhi ve sellem, izađe
u zasukanoj (do pod koljeno) crvenoj haljini i iza
kratkog štapa sa šiljkom sa svijetom klanja dva
rekata (podne), a vidio sam kako svijet i njihove
deve prolaze iza spomenutog štapa. 2
2 Iz hadisa se zaključuje :
- dozvoljeno je oblačiti crvenu odjeću i u njoj klanj ati;
- učene i moralne ljude treba poštivati;
-ko klanja na otvorenom prostoru, treba prethodno ispred sebe pobosti štap ili nešto drugo;
- dozvoljeno j e četverorekatne namaze na putovanju klanjati sa dva rekata i to j e bolje u haneftiskom
mezhebu;
- abdestna voda ocijeđena sa čistog organa tijela prestaje biti čista i ne može se više koristiti za šerijatska
čišćenja.
295
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
Udaljenost klanjača od eventualne nečisti Hasan Basri nije precizirao. Ovdje j e bitna čistoća mjesta na
kome se klanja, a udaljenost nečisti od njega sporedna, iako iz pijeteta prema namazu i lične higijene treba
biti čista i bliža okolina.
U Mudevveni se ističe: "Namaz je punovažan ako klanjača od nečisti dijeli zid, ograda ili nužnik."
1 O tome ko j e b.io graditelj Alejhisselamova min bera oe postoji kategoričko predanje. lbn-.Esir i sti.če da je
to bio neki Grk, rob Sa' da b. Asaa; fbni -Tin da je to bio rob Sa'da b. Ubade; Ebu-Sa' d da mu je bilo ime
Mejmun; drugi da je to rob neke ensadjke, a neki kažu da ga je sagradio Sala h, rob Abasov.
Ibnu-Sa'd u svom djelu Et-Tabekat ističe kako je Ebu-Hurejra tvrdio da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sell em, obavljao hutbu stojeći na jednom pal minom panju, zatim se požalio da mu je teško stajati na tom
panju, a Temim Dari, radijallahu anhu, reče:
296
v
J'_, ...'-:'
~
l ' . , '"
.r
'
"'" ""::
'l'.J
l ' _
,oo '<"' <3 u'-"' u
~
"Hoćeš li da ti napravim minber (govornicu), poput onih što sam ih vidio u Siriji'?"
Muhamrned, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s ovim konsultovao se s ashabima i dao postaviti minber,
tako da je između njega i džamijskog zida bio prazan prostor širine prolaza jedne ovce.
Abbas b. Abdui-Mutta lib kaže daje ovaj minber izradio i oa spomenuto mjesto postavio njegov rob i to od
samo dvije stepenice iznad koje je bila treća za sjedanje.
Hakim u svom "Lkli lu" preko Jezida b. Rurnrnana iznosi da je Alejhisselamov minber bio sagrađen od tri
stepenice pod koje je Mu'avija dao staviti još šest i pomakao ga s mjesta na koji ga je stavio Poslanik,
sallallahu alejhi vc sellern. U to doba desilo se pomračenje sunca i dio Mu'avijina min bera biva zapaljen, a
Vjerovjesnikov sačuvan i postavlj en na staro mjesto.
Iz hadisa se zaključuje:
- dozvoljeno je klanjati na rninbew. Alejhisselam je to učinio želeći prisutnim zorno pokazati način
obavljanja namaza.
Po mišljenju Ebu-Hani fe imam može biti iznad nivoa prisutnih najviše za visinu ljudskog stasa, a po Maliku
za neku neznanm visinu;
- manje kretanje klanjača u namazu ne kvari namaz.
Pisac Muru ta kaže da j edan korak učinjen u namazu na bilo koju stranu ne kvari namaz, ali ga dva ili tri
koraka kvare i treba ga obnoviti.
Ajni smatra da j e ovdje bitna opravdanost kretanja. Ako pred klanjačem ima u safu praznog prostora, on
može koraknuti dva i više puta do upražnjenog mjesta.
Hattabi tvrdi da manje radnje ne kvare namaz. Alejhisselamov rninber bio je od tri stepenice. Ukoliko je na
trećoj sjedio, a na dmgoj stajao, njegov silazak i uzlazak na minber nije mogao biti manji od dva koraka.
297
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
' o ; ..
- poneki mjesec hi.džretske godine može imati i 29 dana. Ako se musliman obaveže (zavjetuje) na neki
posao dok traje samo jedan određeni mjesec za koga se naknadno utvrdi da ima 29 dana, obaveza prestaje
istekom 29. dana toga mjeseca, a ukoliko se mjesec nije imenovao, obaveza traje 30 dana;
-zajedničko obavljanje namaza za imamom prisutni čine stoj eći, a u slučaju slabosti mogu klanjati i sjedeći
bez obzira kako ga imam klanja;
- učesnici zajedničkog klanjanja slijede imama u svim dijelovima obreda, a početni narnaski tekbir
izgovaraju istovremeno s imamom. Imam treba prednjačiti u izvođenju dij elova obreda. Prema tome, ko bi
stupio na ruku', sedždu ili koji drugi dio namaza prije imama, pa ga imam na njima ne bi stigao, namaz mu
je pokvaren i treba ga obnoviti;
- poslije preživjele nezgode pa i ranjavanja preporučljivo je uzeti abdest i klanjati koji rekal dobrovoljnog
namaza.
1 lz hadi.s a se razabire:
-žena s mensmmcijom ne treba se izolirati od svojih kućana, ali treba svoje tijelo i odjeću držati što čistije
i urednije;
-dozvoljeno j e pa i preporučljivo klanjati na hasurici. To su obično činili: Džabir, Ebu-Zerr, Zejd b. Sabit
i Ibni-Orner, radijallahu anhum. Omer b. Abdul-Aziz iz pobožnosti sipao bi zemlju po hasuri i na njoj
sedždu činio. Oo je žel io dosljedno primjenjivati hadis koga je Alej hisselam rekao Mu'azu, radijallahu
anhu: "Spuštaj svoje lice na zem lju'"
2 Slučaj Džabira i Ebu-Seida, radijallabu anim, zabilježili su drugi muhaddisi detaljno, ističući da je Ubejdu llah
b. Ebu-Utbe, osl obođeni rob Enesa, rekao: "Putovao sam s Ebu-Derdaom, Ebu-Seidorn Hudrijern, Dža'ferom
b. Abdullahom, radijallahu an bum, i još s nekim drugovima. Imam nam je klanjao na lađi stojeći i mi smo iza
njega klanjali stojeći , a da srno htjeli mogli smo se pri obali usidriti."
298
380. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf i kazao
-
~:~t Jti ~; !;
da ga je obavijestio Malik prenoseći od Ishaka b. , ., -: - , ~
Abdullaha b. E bu-Talhe, a ovaj od Enesa b. Malika, !J-~ \:J.,.l J.
,.
_;tl~ J. Jt::....:.l"" !J-~~
.;
Pošto je Alejhissclam klanjao na hasurici, ashabi su putem analogije zaključili da se može klanjati na podu
i prost.irci umjesto neposredno na goloj zem lj i.
Ebu-Hanife, Hasan b. Malik, Ebu-Kilabc i Tavus dozvoljavaju putni ku u već plovećoj lađi da klanj a i
stoj eći i sjedeći, imao ili ne imao za to neki razlog, dok Ebu-Jusuf i Muhammed odobravaju to samo u
slučaju opravdanog razloga.
U usidrenoj lađi klanja se stojeći. To je stav svih pravni ka. Takva lađa tretira se kao kuća. Nači n obavljanja
namaza na brodu, željeznici, avionu i sličnim vozi lima vidi se iz izjave Hasana Basrije, koju i Buhari uvažava.
Iz hadisa sc još zaključuje:
- pozivu prijatelja treba se odazvali i izneseno jelo j esti;
-fakultativni namazi (nafile) mogu se klanjati zajednički s imamom, s tim da su hancfijski učenjaci smatrali
pokuđenim klanjati na file za imamom izvan ramazana;
-na file je bolje klanjati kod kuće, a farz-namaze u džamiji;
- može se u gostima u kući domaćina klanjati koji rekat nafile;
-mjesto na kome se klanja mora biti potpuno čisto;
- odraslija muška djeca klanjaju u redu uporedo s odraslim muškarcima, a žene u redovima 1za
muškaraca;
-žena ne može biti imam muškarcima, a može biti ženama, ako među njima nema muškarca;
- prepomčljivo je da se nafi le u toku da na klanjaju sve po dva rekata, a Ebu-Hanife preporučuje da se
klanjaju po četiri rekata bilo lo danju ili noću;
- punovažan je namaz pretpunoljetnog djeteta;
- punovažan je namaz obavljen na rogozin i i ostalom rasti nju iz zemlje, j er su u svojoj biti čista materija.
Ukoli ko su ta raslinja uprljana nečistoćom, treba ih prethodno očistiti;
- kada se nađu na okupu sa imamom dvojica, formirat će red stavši odmah iza imama. lbni -Mes'ud,
radijallahu anhu, smatra da u tom slučaju imam staj e između njih dvojice.
299
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
J ~ " ;
300
383. PRIČAO NAM JE Jahja b. Bukejr, njemu
v
Lejs prenoseći od Ukaj la, on od Ibni-Sihaba koga
j e obavijestio Urve, a ovog Aiša, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem, klanjao, a ona
između njega i pravca Ka' be bila na (parodičnoj)
postelji poprijeko ispružena poput mrtvaca.
2 Hasan Basri u danima žege činio bi sedždu na svome tajlasanu, a zimi oblačio enbidžanijsku grubu odjeću
i. u njoj klanjao ne i zvlačeći ruke iz rukava. Na j ednom omotaju samka činili su sedždu: Seid b. Musejjeb,
BekT b. Abdullah, Zuhri, Abdullah b. Ebu-Evfa i Abdur-Rahman b. Jezid. Bez potrebe ovako činiti sedždu,
spada u pokuđene čine.
Iz hadisa se zaključuje:
-dozvoljeno je u danima žege ili zime činiti sedždu na okrajku rukava ili skutu obučene haljine. Ha lifa
Omer, radijallahu anhu, i poslije jednog džuma-namaza rekao je: "Ljudi, kada neko od vas osjeti prženje
pijeska po čelu neka čini sedždu na prostrtom okrajku svoje haljine." Ovo je stav najvećeg broja islamskih
učenjaka. Šafijaje smatrao da sedždu treba činiti samo na goloj zemlji oslanjajući se na riječi Alejhisselama
upućene Rebahi: "Smjesti svoje čelo i nos na zemlj u!"
301
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
KLANJANJE U SANDALAMA
1 U čistoj obući može se klanjati. Raznolika su mišljenja o metodi punovažnog čišćenja obuće. Poneki
pravnici kažu da je obuća uprljana vlažnom nečistoćom či sta kada se otare o zemlju (prašinu). Imami
Malik i Ebu-Hanife usvajaju to mišljenje, ali ako se nagazi na suhu nečist treba trljanjem otkloniti nečist,
dok vlažnu treba bezuvjetno oprati vodom .
•
Sa fija smatra da se nečist, bila suha ili vlažna, ne može očistiti s papuča, obuće (slične mestvama) i drugog,
ničim nego samo vodom.
Ebu-Davud u svojoj zbi.rci. hadisa navodi da j e Alejhisselam rekao: "Razlikujte se od Jevreja! Oni se ne
mole u papučama, niti obući (sličnoj mestvama)."
I pored toga, Ajni kaže daje sa stanovišta razli kovanja od jevreja, mustehab klanjati u obući, ali nije sunnet
jer namaz u sandalama (papučama) nije nešto što je samo po sebi cilj. (prim. ree.)
2 Džerir j e primio islam posljednje godine Alejhisselamova života, a to je poslije proklamovanog propisa o
uzimanju abdesta vodom, iznesenog u poglavlju EI-Maide. Izjava Džerira ukazuje da konkretni ajet nije
derogirao činjenj e mesha po obući i da ga je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell.em, koristio i u zadnjim
danima svoga života. Mesh po obući utvrđen je brojnim vjerodostojnim hadisima, a Muhammed, sa ll allahu
alej hi ve sell em, vidio je da to čini 37 uglednih ashaba.
Iz hadisa se još zaključuje :
302
388. PRIČAO NAM JE Ishak b. Nasr, njemu Ehu- j, 8~ Jli _;;,!;. Jt;'...:.l 8~ .rAA
U same prenoseći od A'meša, on od Muslima, ovaj
od Mesruka, a on od Mugire b. Šu'be, koj i kaže:
"Polijevao sam Vjerovjesniku, sallallabu alejhi
ve sellem, za abdest i on je samo potrao (mokrom
rukom) svoju obuću (sličnu mestvama) pa
klanjao."
- dozvolj eno je mokriti na otvorenom prostoru, samo treba stati za kakav zaklon i skloniti se od pogleda
prolaznika;
- mesh po obući j e dozvoljen čin. U takvoj obući se može klanjati ako je obuvena za abdest i ako na njoj
nema nečisti ;
- dozvoljeno je muškarcu da mokri u prisustvu muškaraca, ali je sunnet da se potraži kakav zaklon.
3 Sunnet je na ruku'u i sedždi potpuno se smjestiti i umi riti. To je stav Ebu-Hanife i Muharnrneda, dok Šafija
i E bu-Jusuf to smatraju strogom dužnošću (fi1rzom).
303
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
L Sunnet je da muškarac pri obavljanju sedžde što više udalji laktove od rebara, a žena da ih prilijepi uz
rebra.
U Davudovoj zbirci hadisa navodi se slj edeći Ebu-Mes' udov, radij allahu anhu, opis Poslanikovog, sallallahu
alejhi ve sell em, namaza: " ... zatim j e odmaknuo laktove tako da se sve na njemu smirilo."
Ebu-Zerr, Ibni-Mes' ud, radijallahu anhu, Ibni-Sirin, Ibni-Omer, radijallahu anhuma, i Kajs b. Sa' d
dozvoljavaju muškarcu oslanjanje na laktove. E bu-Davud navodi kako su se ashabi pri tužili Alejbissel.amu
da im je teško držati na sedždi izbočene- uzdignute laktove, a on im je rekao:
- Oslonite ih na koljena!
Ibni-Nurnejr prenosi od A 'meša, a ovaj od Habiba kako je neki čovjek pitao Ibn i-Omera, radij allahu
anhuma:
- Mogu li se laktovima oslanjati na stegna, kada obavljam sedždu?
-Obavljaj sedždu onako kako ti je lakše- odgovorio je Ibn i-Omer.
Šafija u dj elu "EI-Umm" navodi: "Muškarcu je sunnet da na sedždi izbaci laktove prema vani i drži ih što
dalje od rebara, a stomak uzdigne iznad stegana; a ženi da to sve prisloni uz svoj trup."
304
POGLAVLJA O OKRETANJU
PREMA KIBLI (KABI)
.,.,'l J''"·
. .. . l ..l ~ ~ . ,..
J • • "' ,.
od onog što mi koljemo, to j e musliman koji uživa ~~.:; .&l ~~ J (.5ill ~~~\l ..!.lli! (~~~
"' "' ,. . ,. r:--
,. .,,. ,.
zaštitu Allaha i Allahovog Poslanika, pa ne kršite ",.,.
•
:\J!... 'll)~~ ._;.u1 j;ul 01 . ::.. _:,,.. 1 ~ ....»l
"Naređeno mije da se borim protiv idolopoklonika ,.
' · "",.. ,. ::: , ",..,.. ,. J. "
sve dok ne očituju da je samo jedan Allah i kada I_,J~;;:::..I.J \;.;~ l~.J ~)li l~k-t .&1 '1!
budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali
se prema našoj kibli i klali žrtvu onako kao što
2 U namazu se li cem i cijeli m tijelom okreće prema kibli (Ka'bi). To j e obli gatna dužnost (farz), a dodatna
vrl ina da se, ako se može, okrenu i ostali sporedniji dijelovi tijela kao vrhovi nožn ih prsta, pa makar to bilo
i na sjedenju.
Abdullah b. Omer, radija llahu anhuma, prenosi hadis daje sunnet sjediti u namazu na lijevoj nozi, a prste
desne noge podvi ti da im vrhovi budu makar djelomično okrenuti prema Ka' bi.
lz bad isa se još može zaključiti:
-sud o ljud ima donosi se prema njihovim djelima i vanjskim mani festacijama. Ko vrši propise islama taj
je musi iman;
-okretanje prema kibli spada u namaske farzove, i ko ga hotimično zanemari, namaz mu je bezvrijedan.
Okretanje prema Ka ' bi je uvjet za valjanost namaza, izuzimajući slučaj opasnosti od neprijatelja ili druge
objektivne smetnje;
-stanovnici Mekke trebaju se okretati pravo prema zgradi Ka ' be, a stanovnici dntgih krajeva prema strani
na kojoj se Ka'ba nalazi;
- medu znakove pripadnosti islama spada i jedenje mesa stoke zaklane po propisima islama.
305
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
: - Jw :Jt;'J
."... ...
,.,.
~~
. ·; ,....,. t;,-:--
,
... ... ...
d t; J t;
"'
1 Gornji hadis u drugim hadiskim zbirkama iznesen j e u nešto izmijenjenoj varijanti. U nekim se garantuje
sigurnost svakom ko javno očituje vjeru u Allaha, dželle Š<tnuhu, i Njegova poslanika Muhammeda,
sallallahu alej hi ve sellem, u drugim, ko pored toga vrši još obligatne namaze, a u nekim ko daje još i zekat.
Sve te varijante ukazuju na post.epenost objavljivanja t.ih dužnosti. Svaka varijanta had isa nastala je prema
potrebama i uvjetima tadašnjeg društva.
2 Buhari je spomenuvši istok mislio i na zapad, a to je - po mišljenju Aj nija - uradio zato što je većina
islamskih zemalja na istoku. (prim. ree.)
3 Ajni smatra da se ovo odnosi na Med inu i sva ona mjesta kojima je Kaba u istom pravcu kao i Medina.
(prim. ree.)
306
394. PRIČAO NAM JE Ali b. Abdullah, njemu
Sufjan, a njemu Zuhri prenoseći od Ataa b. Jezida,
a on od Ebu-Ejjuba Ensarije, da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Kada odete obavljati nuždu, ne okrećite se licem
niti leđima prema kibli, nego se okrećite prema
istoku ili prema zapadu!"
Ebu-Ejjub (Ensari) kaže:
- Došli smo (jednom) u Siriju i tamo našli nužnike
izgrađene (licem) prema Kabi i mi se okretasmo na
drugu stranu (u njima), moleći Uzvišenog Allaha
za oprost (sebi i onim koji su ih tako postavili)."
Prenosi se od Ez-Zuhrija, on od Ataa, da je kazao:
"Isto tako sam i ja čuo od Ebu-Ejjuba, a on od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem."4
4 Po mišljenju Malika i Šafije, obavljanje bilo male ili velike nužde na otvorenom prostoru, okrenutog lica
prema Ka' bi, spada u najstrožije zabrane (haram).
307
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
1 Podijeljena su mišljenja učenjaka o mjestu na kojem je stajao Ibrahim, alejhi selam, (Mekkami- Tbrahim).
Je.dni smatraju da j e to cijeli Harem Ka'be, a drugi da je to kamen na kome je stajao Ibrahim, alejhi selam,
a koji muje dala [smailova, alcjhi selam, supruga da na njega stane kada je prala glavu pejgambem.
Preneseno je da je Omer, radijall ahu anhu, na Oprosnom hadžu (Hadždžetul-veda'u) pitao Alejhisselama:
-Je li ovo mjesto na kojem je stajao naš otac Ibrahim?
- Da - rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem
Na Omerov upit da bi se moglo uzeti kao mjesto za namaz, objavljen je i ajet naveden u gornjem naslovu.
Trčanje između Safe i Merve je vadžib prilikom obavljanja umre. Obilaženje oko Ka'be i trčanje između
Safe i Merve vrši se u turnusu od po sedam ophodnji.
Preporučljivo je, a po mišljenju nekih pravnika i dužnost hodočasnika, da klanjanje dva rekata, iza Mekkami-
Ibrahima; po nekima je to sunnet, a po nekima vadžib. Neki, opet, kažu da je njihov tretman kao tretman
tava fa poslije kojeg se klanjaju ova dva rekata. Ako se radi o tavafu koji je suonet, i ta dva rekata su suonet,
a ako je ta vaf vadžib i ta dva rakata su vadžib.
2 Dozvoljeno je hodočasniku unići u Ka'bu. U "Mugniju" se navodi da je to i poželjno (mustehab), ali samo
bosonog. Po ulasku mustehab (poželjno) je klanjati dva rekata nafile.
Usame, radija llahu anhu, smatra da je Alejhisselam u Ka'bi proučio samo dovu. Ibni-Abbas kaže da su
obadvije verzije ispravne pretpostavljajući da je Alejhisselam ulazio dva puta u Ka'bu: jednom kada je
klanjao i učio dovu, a drugi pul kada j e učinio samo dovu.
Neki pravnici za Usamu, radijallahu anhu, ističu da on nije mogao vidjeti čin Alejhisselamova obreda u
Ka'bi kroz zatvorena vrata, nego samo po nj ihovom otvaranju kada je već učio dovu.
Na osnovu gornjeg slučaja najbolje je na fil u klanjati od dva reka ta, bilo noću bilo danju. To je stav Šafije,
Malika i Ahmeda, dok Ebu-Jusuf i Muhammed smatraju da je bolje nafi lu klanjati od dva rekata, ali
smno u noći. Ebu-Hanife smatra da j e kod ovih namaza najbolje selam predavati poslije svakog četvrtog
308
398. PRIČAO NAM JE Ishak b. Nasr, njemuAbdur-
Rezak, njega obavijestio lbni-Džurejdž prenoseći
od Ataa, a on od lbni-Abbasa da je kazao:
- Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem,
unišao u Ka'bu, činio je dovu duž svake njene
strane, a klanjao nije dok nije iz nje izašao. Pošto je
izašao, klanjao je dva rekata naspram same Ka' be i
rekao: "Ovo je pravac okretanja u namazu." 3
b. Aziba, radijallahu an huma, koji je rekao: ~,..""' ' . . . . . . -,. ' ...
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ~ , ...... "' "" ... '
~ ~ .&1 J_?:} .:>IS Jli ~<ill~)
klanjao je okrećući se prema Bejtul-makdisu u ' -'
,., ,., ......
~ "'
Jerusalemu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, a ,~
"'
__r; ;_;:~- j l __r; ;: ~..W1 ...:. ~: ~
"'
",. "'"'
...
",.
"'
.J
".. "'
volio se okretati prema Ka' bi, pa je Uzvišeni
Allah objavio: " ... Vidimo da svoj e lice stalno
okrećeš prema nebu, okreći ga prema Ka'bi.. ." i
on se okrenuo prema Ka'bi.
v
Nerazboriti ljudi, a to su Jevreji govorili su : "Staje
muslimane potaknulo da odustanu od dotadašnjeg , ... ~ ". " o
rekata i noću i danju. On svoje mišljenje temelji na izjavi Ibni-Abbasa, radijallahu anhuma, koji je vidio
Alejhisselama da je tako klanjao u sobi supruge Mej mune, radij allahu anha.
Namaz u Ka'bi, bio obli gatan ili fakultativan, dozvoljeno je obaviti i punovažan je po mišljenju Ebu-Hanife
i. Šafije. lmam Malik usvaja gomj i stav za nafile, a farz-namaz i dva rekata poslije tavafa hodočasnik treba
obnoviti dok još traje njegovo vrijeme.
Namaz obavljen na krovu Ka'be treba, po mišljenju Ešheba, ponoviti u svakom slučaju.
3 Ka'ba je nepromjenjivi pravac i cilj kojem se muslimani okreću u namazu. Ko je vidi, treba u namazu biti
okrenut tačno prema zgradi Ka'be, a ko je ne vidi okreće se prema strani gdje se ona nalazi.
309
SAHIHU-L-BUHAR l NAMAZ
1 Derogacija u šerijatskom pravu je moguća. Biti okrenut u namazu prema Ka'bi obligama je dužnost
(vadžib). Punovažan je namaz osobe koja u toku namaza sazna stranu Ka'be i prema njoj se okrene.
2 Obaviti namaz mimo Ka'be dozvoljava se uz opravdan razlog. U slučaju kiše ili blatnjava terena, namaz
se može klanjati na jahalici okrenuvši je prema Ka'bi. Ukoliko se jahalica ne može okrenuti, okrenut će se
jahač koliko je moguće i sjedeći mim ikom (išaretom) klanjati. Ovako postupa i osoba koja se boji da neće
moći više uzjahati jahalicu, da će je napasti razbojnik ili zvjerka. U Muhitu se i stiče da su to opravdani
razlozi samo na podntčju van naselja.
Imami Ahmed i E bu-Sevr preporučuju da se makar početni tekbir na file izgovori prema Ka'bi, a potom se
jahač može okretati kuda se okrene jahalica.
310
Tada je presavio svoje noge, okrenuo se prema
Ka'bi, učinio još dvije sedžde i predao selam.
Kada se licem prema nama okrenuo, rekao je:
- Da se u namazu nešto izmijenilo, ja bih vas o
tome sigurno obavijestio. Međutim, ja sam čovjek
kao i vi, zaboravljam kao što vi zaboravljate, pa
kada budem što zaboravio, vi me na to podsjetite,
a kada neko od vas posumnja u ispravnost
obavljenog namaza, neka uzme ono što je sigurno,
zatim neka to dopuni, potom preda selam i zatim
u čini dvije sedžde. 3
311
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
, . . ,.. . ".
O PRAVCU OKRETANJA U NAMAZU I O ii"~~~l ..),l ..J .;_:,; ~~;~JI .js ;\:?- \;, y~
MIŠLJENJU DA NE TREBA OBNAVLJATI
.
". " ., .; ... ". ,
1 Onaj ko iz zaborava klanja mimo pravca Ka'be, neće ponoviti namaz. To je stav Ibrahima Neha'ija, Šafija,
Ataa, Seida b. Musejjeba, Harnmada, Sufjana Sevrija, E bu-Hanife i Buharije.
Tirmizi i Jbni-Madže u svojim hadiskim zbirkama navode da su ashabi jednog oblačnog dana bili s
Vjerovjesnikom, sallallahu alejbi ve sel.lem, u nekom vojnom pohodu i nisu mogli tačno odredi ti stranu Ka'be,
nego su klanjali po svom nahodenju. Kada se razvedrilo, saznali su da su klanja li mimo Ka ' be. To su izloži li
Alejhisselamu, a Uzvišeni Allah objavi ajet: ''... Kuda se god budete okretali, tamo je i Allahovo lice..."
2 Poslan ik Ibrahim pohvaljen je u Kur 'anu na mnogo mjesta, nazvan je prvim muslimanom i graditelj em
Bej tul -harama, na osnovu čega je Omer, radij allahu anhu, i dao gornji prijedlog.
U početku is lama odijevanje žene je ostalo onako kako je bi lo u džahilijetu. Alejh issclam je znao da u vezi s tim
treba uči.niti izvjesne izmjene, a li je čekao Objavu. Propisi o pokrivanju draž i žene objavljeni su treće, četvrte ili
pele godine po Hidžri, po Alejh isselamovu vjenčanju sa Zejnebom, kćerkom Džahšovom, radijallabu an ha.
312
PRIČAO NAM JE Ibnu-Ebi-Mer:jem da ga je
izvijestio Jahja b. Ejjub, rekavši da mu je ispričao
Humejd i kazao:
"Taj isti hadis čuo sam i ja od Enesa."
313
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
Drve, on od svoga oca, a ovaj od Aiše, majke ;; ·~~ :; ~~ :; o.J~ J. il.!..>. :; đjL;
"' "' ... "'
.; , .".
314
BRISANJE SLINE KAMENČIĆIMA
SA ZIDA DŽAMIJE
ispljuvak hrakotine na zidu džamije pa je dohvatio .;1~ .) ._;t>..; oi) ~ 41J.;; .:.>i ~~~
... "" ,. ....
kamenčić, odstranio ga i rekao: ,",." ... ... ...... -; ,. fil "" :/ ...
315
SAHIHU- L- BUHAR I NAMAZ
316
ISKUPLJENJE ZA PLJUVANJE U DŽAMIJI
.
.... . .... ... ... ~, } : ,. "" .... -::
Jl bl
/ .
2 Ebu-Davud u svojoj hadis koj zbirci navodi daje Alejhisse lam rekao: "Ko uniđe u džamiju i htjedne pljunuti
ili hraknuti, ne ka prije toga iskopa jamicu i u nju svoju pljuvačku zagrne, a ako to nije učinio, neka pljune
u svoju krpicu (haljinče) i poslije iznese van džamije."
Ahmed u svom Musnedu iznosi hadis: "Ko pljune u džamiji i pljuvačku ne zakopa, učinio j e ružno dje lo, a
ko je zakopa, učinio je dobro djelo."
Jedne noći Ebu-Ubejde pljunuo je u džamiji i kod kuć.e se sjetio da ispljuvak nije zakopao, paje uzeo glavnju,
otišao u džamiju, ispljuvak zakopao i rekao: "Hvala Allahu koji mi noćas ne upisa ovu moju pogrešku."
317
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu ·~~ <?.1i f r._/-'YI i f ~L.; )\ y,l if~~
"" ... "' ""
alejhi ve sellem, rekao: "' "' .. "' "" ~,.
318
419. PRIČAO NAM JE Jahja b. Salih, njemu
prenio Fulejh b. Sulejman od Hilala b. Alija, a on ; ' '$ "' "'"',...
"' "'
J1
'
...
"'
...
MOŽE LI SE REĆI:
"DŽAMIJA TOGA l TOGA"
319
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
- Allahovom Poslani ku, saUallahu alejhi ve sell em, ... ".,_". • ... ... } ... ",. J.
320
Allahov Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem, stalno
ga je pratio svojim pogledom sve dok nije iščezao,
čudeći se za tu njegovu pohlepnost. l sve dok je
tu bio ijedan dirhem, Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, nije ni ustao sa svoga mjesta. 1
1 Predstavnici Bahrejna u mirovnom ugovoru obavezali su se davati Islamskoj zajednici porez zemljarine,
pa im je 9. godine po Hidžri poslan A' la b. Hadremi. On je tamo sakltpio 100.000 dirhema i posalo ih u
Medi nu. Čini se da je to prvi haradž upućen Islamskoj zajedn ici.
Socijalno-materijalnu pomoć starješina zaj ednice vrši prema svom nahođenju.
2 Dozvolj eno j e još ljude u džamiji pozvati na pripremljenu beza lkoholnu gozbu. Uzvanik može sobom
povesti i svog gosta ako to neće biti teret kućedomaćinu.
3 Procedura zakletve i proklinjanja (li'an) utvrdena je tekstom Kur'ana, a sastoji se u tome da pred sudijom muž,
321
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
odnosno tužitelj, kaže tuženoj stranci u lice četiri puta: "Kunem se Allahom da je moja supruga učinila spolni
snošaj s tim i tim", a peti put da kaže: "Ako lažem, neka je Allahovo prokletstvo na mene'" Poslije izjave muža
isti tekst očituje i žena, s ti m da na kraju kaže da na nju bude Allahova srdžba. Ajni drži da se gornji bad is odnosi
na Hi lala b. Umejju koji je optužio Šurej ka b. Sehma'a za nezakonit snošaj s njegovom supmgom. Alejhisselam
je zatražio da privede četiri svjedoka; pošto on nije imao svjedoke sproveden je postupak li 'aoa.
Kada muž opl\!Ži svoju ženu za nemoral, a za to nema j oš trojicu svj edoka, a ona zaniječe optužbu, onda
se sprovodi li 'an.
Dozvolj eno je u džamiji voditi bračne i druge građanske sporove. Šafija i Seid b. Muhammed to preziru,
kada se zna da se parnične stranke neće složiti, nego će se još služiti međusobno oštrim i nepristojnim
riječima . Alejhisselam j e sve vrste sporova obavljao u džamij i.
1 Taberani ističe da je Itban jednog petka pozvao Alejhisselama u posjetu i on mu je sutradan krenuo s Ebu-
Bekrom, radijallahu anhu. Usputno mu se pridružio Omer, radijallahu anhu, ali je kućedomaćin sve rado
pnmao.
Preporučljivo j e odrediti d io sobe za obavljanje namaza il.i klanjati na prosti rei pripremljenoj za obavljanje
vjerskih obreda.
Kolektivno obavljanje namaza može se vršiti i u privatnoj kući. Iz hadi sa se razumije da je dozvoljeno
nafile klanjati u džematu. Redovi iza imruna trebaju biti poravnani i ispunjavani po redu.
322
. ,,
MESDŽIDI U KUĆAMA u~
,
- ~~ 1 1 ~·
- ,x,..Wiwb
. "
..~
• 11 ~ · ~ , --
." 0
sallallahu alejhi ve sellem, koji j e s ensarijama bio ,. ,.. r..r. . ... ~.)"" ''·::v
\....:; r..r.
'
rs
'
na Bedru, došao Allahovom Poslaniku, sallallahu :; 6 :~ :;
... ..
~ ...tl
""
J_;.
...
J ~~i
.. :_,.. _;;.:;
alejhi ve sellem, i rekao: ."
i njih, ja nisam u stanju ići u njihovu džamiju i ~ "' .... "' ... "" ... ".
~
_,..
t.s..Ul
.. ..,. t_S.)I.)JI
.. . . Jt.:. ~l.h,;~l ...:..;l5
.. 1~!,0
,..
predvoditi ih u namazu. Ja bih, Allahov Poslaniče,
želio da mi ti dođeš i klanjaš u mojoj kući, pa da ja
taj njen dio uzmem kao mjesto za klanjanj e. ..,-;!- Y' : ... ... .::: ... ,
-Učinit ću to, ako Allah da- odgovorio je Allahov .. .. J. uw
...;:; .. ~t
. ... ... ..!.Ll ......t1 J .;."J ~..;..;.).:;.:;
...
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. l kada je , ",. '
, "' "' "'"' "' ... ~ ,. ::--"'
~L ~ ...t1 J .;."J ~ J LO.; JL; ~:liu
poodmakao dan - kaže Itban - krenu Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu-Bekr.
' -
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
zatražio je dozvolu (za ulazak) i ja mu odobrili, a
on uniđe i nije ni sjeo, reče: "Gdje želiš da u tvojoj
kući klanjam?"
- Ja sam mu pokazao,kaže ltban,najedankraj kuće
i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tu
stade i izgovori početni namaski tekbir. Potom smo
stali i mi u redove (iza njega), klanjali dva rekata
i on preda selam. M i smo ga, priča Itban, zadržali
na haziri,Z što smo ga za njega pripremili. U tom
času dođoše u kuću brojni mještani i neko između
njih upita: "Gdje je Malik b. Duhajšin?", (ili je
rekao: Duhšun). Tada j e neko od njih odgovorio:
"To je dvo l ičnjak, on ne voli Allaha i Njegova
2 Jelo od za live nog mesa koje se iskomada na male komade i onda kuha s vodom. (prim. ree.)
323
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
d. .&1 ~- ..!1.1.1
. .J ... "'-~ <·- ..t1 ':ll ~~ ':l Ju < •
Allahovim." "' ... ,.. "" ...
;o ,. ,.,... }
Ibn-Šihab je kazao: "Ja sam za hadis prenesen od ~.)~~~ J.;_;; z; ~l ~L;; '-:-'~
gore spomenutog Muhammeda b. Rebija pitao "' " ~ "'
'
kasnije Husejna b. Muhammeda Ensariju, a on je '7·!~~2~~~;-'t~-f.~i;_;
jedan od članova plemena Benu-Salim i jedan od
njegovih prvaka, paje i on to doslovno potvrdio."'
/
_,",. , _,.". :J. ,..
,.. o,.
. ~~ ~..l..a-0 L?~L:a.;:Jl c:;:,Jir:r :~
". -
... o
o " ....
'
324
ULAžENJE DESNOM NOGOM U DŽAMIJU I
DRUGE PROSTORIJE
DA LJ ĆE SE EKSHUMIRATI GROBOVI
IDOLOPOKLONIK PREDISLAMSKOG DOBA -*~~~~j
, .. J ,. ~
DA BI SE TU PODIZALE DŽAMIJE2 -
2 Komentatori had isa kažu da je ovdje pitanje u značenju konstatacije, tj. dozvoljeno je ekshumirati grobove
idolopoklonik.a. (prim. ree.)
325
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
1 Omerovo, radij allahu anhu, upozorenje Enesu, radij allahu anhu, ne znači zabranu nego pokuđenost klanjanja
pokraj grobova.
lmam Ahmed smatra da je strogo zabranjeno (baram) klanjati u groblju, bilo to na samom grobu, na podiju
iznad njega ili zem ljištu između grobova.
Alejhisselam j e rekao: "Cijela površina zemlje podesna j e za obavljanj e namaza osim groblj a i kupatila." Na
osnovu navedenih i još drugih hadisa Evza' i, Ebu-Hanife i Sevri klanjanje u groblju smatraju pokudenim
činom.
Imam Šafija kaže: "Nije dozvoljeno klanjati na groblju čija se zemlja pomiješala s mesom, tmhleži tijela
mrtvaca i sa svime što iz njih izlazi, zbog nedžaseta, ali je namaz punovažan ako ga čovjek obavi na čistom
terenu i.zmeđu grobova."
Pokuđeno je u groblju klanjati zbog mogućnosti eventualne zaraze, te gaženja i remećenja grobova.
Islamska higijena traži da pratioci dženaze opem ruke čim se vrate s groblja, a oni koji su umrlog oprema li,
okupaju i preobuku.
Ummu-Habiba, radij allahu anha, kćerka Ebu-Sufjana, izbjegla je sa svoj im mužem Abdullahom b. Džahšom
u E tiopiju. Poslije smrti muža, vratila se natrag u Međinu i stupila u brak s Alejhisselamom. Umrla je u
Medini 44. godine po H idžri.
Um mu-Selema, radij allahu anha (H inda), kćerka Ebu-Umejje Mahzumij a, izbjegla je s mužem u Etiopiju i
6. godine po Hidžri povrate se u Medi nu. Ovdje joj muž umre i Alejhisselam se vjenča s njom.
Kurtubi smatra da su ran iji narodi ukrašava li zidove građevi na slikama, skulpturama i kipovima svoji h
dobrih i uglednih ljudi radi ugleda i podstrcka kasnij im generacijama za takm i čenje u dobrim i za ljude
korisnim poslovima. Kasnije su generacije ovaj plemeniti cilj zaboravi le, izobličile ga i pret.vorile u kult
ličnosti. Ova stranputica ponukala j e Alej hisselama te je zabranio ovu vrstu umjetnosti. l.z istih razloga
zabranjivao je graditi mauzoleje.
Bejdavi smatra da je dozvoljeno g raditi džamiju na terenu bez vidljivih grobova, pa i blizu grobova dobri h
ljudi kako bi ih se posjetioci češće sjetili, ali ne i radi veličanj a tih ljudi.
326
namaza, a klanjaše i u torovima ovaca.
Naredivši izgradnju džamije poslao je po prvake
Benu-Nedždžara i rekao im: "Nedžarovići, recite
mi cij enu ovih vaših ograda (vrtova)?"
- Allaha mi ne, mi tražimo protuvrijednost samo
od Allaha - odgovorili su oni.
Enes je još rekao: "Tu su, ovo što vam kažem,
bili grobovi idolopoklonika, ostaci zgrada i palmi.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seHem, izdao je
naređenje u vezi s grobovima idolopoklonika pa su
ekshumirani, potom za ruševine pa su poravnane i
palme pa su isj ečene i stabla im poredali s prednje
strane džamije, a dovratke joj napravili od kamena.
Kamenje su prenosi li skandirajući stihove u
redžez-metru, a s njima i Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, govoreći:
'Allahu, pravo dobro je samo u ahiretskim dobrima.
Pa oprosti ensarijama i muhadžirima !'"2
2 Kada se Alejhisselamovajahalica spusti la u dvori štu Ebu-Ejjuba Ensarije, prišao je Džebbar b. Sahr i počeo
je nogom gurati da ide dalje, na što je Ebu-Ejjub uzviknuo:
- Džebbam, ćuškaš je da ide od mog doma! Kunem se Allahom koji je poslao Muhammeda s istinom, da
nije među nama islamske spone, sabljom bib te sasjekao!
- Muhammed ibn lshak navodi da je Ibn-Hassan, vladar Jemena (Tubba'), svratio u Mekku na hiljadu
godina prije Muhammedova, sallallahu alejhi vc scllem, rođenja, Kabu ogrnuo u neko platno i otišao u
Jesrib (Medinu). U pratnji j e imao oko 400 mudraca koji su zaključili da tu i ostanu, a vladaru su odgovorili
kako su u svojim starodrevnim knjigama naš li neke stavove iz kojih se razumije da će u Jesrib izbjeći u
dogledno vrijeme vj erovj esnik po imenu Ahmed, pa da ga il i oni ili njihovi potomci tu dočekaju. Tako
se Ibn-Hassan nastanio u Jesribu, a mudracima dao sagraditi kuće i oženio ih po jednom robinjom. U
testamentu ustupljenom na čuvanje prvaku spomenutih mudraca, Ibn-Hassan je naveo: "Vjerujem da je
Ahmed poslanik Allaha, stvoritelja svih svj etova", uz napomenu da ga preda Muhammedu on ili onaj od
ryegova potomstva ko ga bude u Jesribu dočekao.
Cini se da je ovaj vladar sagradio i stan za budućeg vjerovjesnika Ahmeda. Stan je prolazio kroz ruke
mnogih korisnika i konačno došao u posjed Ebu-Ejjuba Ensarije, daljeg potomka starješine spomenutih
mudraca.
Muhamrned, sallallahu alejhi ve sellem, po dolasku u Međinu dobio je ovaj testament od Ebu-Lejlaa,
pročitao ga i uzviknuo tri puta: "Dobro došao, pristalice, dobrog brata 1"
Mihrab Muhamrnedove džamije u Med ini bio je prvih šesnaest mjeseci po Hidžri u zidu prema Jerusalernu,
a džam ija imala troja vrata: jedna u zidu suprotno od mihraba, druga u zidu duž Muhammedovih, sa ll allahu
alej hi ve sell em, stanova kroz koja je on ulazio u džam ij u i treća "Babur-rabme", ~ - "Vrata milosti", poznata
pod imenom vrata Atike. Deblj ina zidova iznosila je oko 3 aršina, visina - veći ljudski stas, a dužina
odnosno širina l OO aršina. Krov su činile palmine grane.
Ibni-Omer, radija !lahu anhuma, za Muhammedovu džamiju kaže da je bila u početk\t od ćerpiča, strop
prekriven palminim granjem, a stupovi u njoj od palminih stabala. E bu-Bekr nije ništa mijenjao a Omeru,
radijallahu anhu, usljed dotrajalosti ponovo j e sagradio na istim temeljima od ćerpića, palminih grana i.
stupova. Veću adaptaciju izvršio je ha lifa Osman, radija lJahu anhu, proširio je, stupove u zgradi postavio od
tesanog kamena, a krov od indijskog hrasta. Vc lid b. Abdul-Meli k sav je objekat ponovo izgradio, a Mehdi
proširio u velebnu građevinu koju zatim Me'munjoš bolje uredi.
327
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
328
431. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Mesleme
prenoseći od Malika, on od Zejda b. Eslema, ovaj
od Ataa b. Jesara, a on od Abdullaha b. Abbasa, da
je rekao:
- Bilo je pomračenje sunca paje Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao (odgovaraj ući
namaz) i rekao: "Prikazana mi je vatra Pakla i
nisam vidio nikad n išta strašnije nego danas. " 2
POKUĐENOST KLANJANJA U
MEZARISTANU
432. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Jahja .&u.:~;:; ..;l: 8J;. .Jli ;~ ' ~ 8J;. . t n
' '
prenoseć i od Ubejdullaha b. Omera, rekavši da mu
je saopćio Na fi', prenoseći od lbni-Omera, a on .:Jll J.:;..:. J.l J. \)~~t Jli ;J J.l
21i
,. "" "" "' "" "'
od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ':r
"" ,
~-")L;,
"
:
'
~- p . l
J
t~.:._]
"' ...
JL.; ~
-' ..,.. ~0~
je rekao: "" "" "" .'
"K lanjajte nešto od vaš.ih namaza u vašim
domovima, i ne pretvaraj te ih (vaše domove) u
grobove !" 3
329
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
'
1 Ebu-Davud u svom Sunemt ističe da j e Alija, radijallahu anhu, naišao pokraj Babilona i nij e se zaustavljao.
Mujezin je proučio czan i kada su prošli pored Babilona, Alija je naredio mujczinu da prouči ikamet i on je
to učini.o i kada su obavili namaz, Alija je kazao: "Moj M iljenik, sallallahu al ej hi ve sellero, zabranio mi je
klanjanje na groblju i zemlji Babilona, jer je to prokleto naselje."
Ibni-Oroer, radijallahu an.huma, kaže da j e Alejhisselaro zabranio klanjati na sedam mjesta: na smetljištu
(đubrištu), groblju, sredini puta, pojilištu i stajalištu deva, krovu Ka'be, zatim u kupatilu i klaonici. Tirmizi
i Ibn-Madže bilježe isti hadis, a kadija Ebu-Bekr ibnui-Arebi dodaje još: " ... prema groblju, prema zidu
nužnika na kome se primjećuje nečist, u crkvi, u samostanu, prema slikama i kipovima, i u mjestu koje je
pretrpjelo neku nepogodu." Neki još dodaju: " ... prema osobi koja spava, prema osobama koje međusobno
razgovaraju o ovozemnim poslovima, na zemljištu otetom od vlasnika, u uvali doline u kojoj bi se moglo
stradati i džamijama sagradenim u cilju razbijanja jedinstva i bratstva muslimana."
Alejhisselam je upozorio borce Tebuka da ne ulaze u Hidžr - naselje Semud naroda uništenog glasom
strahovitim, dok je Salih pejgamber s malim brojem vjernika nešto prije katastrofe iselio ll Mekku.
Stradalim treba dati utiešnll riječ i materijalnu pomoć. Tuđa nesreća je dobra pouka za druge. Mjesta
pogođena elementarnom nesrećom promatraju se pl ačnim okom, tugom i bolom u duši. Zadržavanje u
njima nije preporučljivo, a klanjati j e pokuđeno.
2 Navedene riječi Omer, radijallahu anhu, uputio je jednom prvaku iz Šama koji ga je pozvao na objed, a kada
su mu muslimani iz Nedžrana pisali da nemaju podesnije zgrade za klanjanje od crkve, on im j e odgovorio:
"Poškropite joj tlo vodom lotosa (sidra) i onda ll njoj klanjajte!"
330
434. PRIČAO NAM JE Muhammed, njega
obavijestio A bde prenoseći od Hišama b. U rve, on
od svoga oca, a ovaj od Aiše, da je Ummi-Selema
spomenula Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, crkvu koju je vidjela u Etiopiji, koja se
zvaše "Marija". Ona mu je spomenula i slike koje
je u njoj vidjela, i Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, reče:
"To je narod koji, kada im umre dobar rob,
odnosno dobar čovjek, nad njegovim grobom
sagrade bogomolju i u njoj naslikaju te (njegove)
slike. To su najgora stvorenja kod Allaha."
POGLAVLJE ..:.l..
..
437. PRICAO NAM JE Abdullah b. Mesleme y ..!.Ut.:: !j-~~. : J. .&1~ t:.:~ .trv
v / ,... .. ' /-;
v ~... ...
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 1_,j11 ;J.;;il j,1 J~ J~ ~ .&l .J_;.J 01
" Allah ubio Jevreje što uzeše grobove svoj ih -
vjerovjesnika (i pobožnih ljudi) za bogomolje! " 3 . i:-t..::,.; ~t? :>P
3 S navedenim had isom mis li se ne samo na vj erovjesnike nego i na pobožne i ugledne lj ude. Zabranjeno je
graditi objekte iznad grobova umrl ih.
Džabir kaže dajeAicjhisselam zabranio sjedjeti na grobu, betoni rati ih i graditi na oj ima mauzoleje. Ugledni
zaslužuj u poštovanje koje neće dovesti do kuha ličnosti.
331
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
332
našli, pa su osumnjičiti, rekla je robinja, mene.
Pretraživali su je, kaže preoosilac, tol iko da su
pregledali i njeo spolni organ.
-Allaha mi, kaže crnkinja, dok sam s njima stajala
naletje onaj kopčić, baci đerdan i on pade među
nj ih. Ja sam im, priča robinja, uzviknula: To je ono
za što ste me (potvorili)! Mislil i ste (da sam ga
ukrala), a ja sam nevina. On vam je, eto, tu!
- Potom je, kaže Aiša, ta žena došla Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i primila
islam. Imala je, priča Aiša, u džamij i šator od
vunenog platna, odnosno kućicu (od kostrij eti).
Meni bi, rekla je Aiša, dolazila, pripovij edala, a
redovno i recitovala:
"Dan đerdana čudo našeg Gospodara.
Eto, on me spasi kuće nevjerstva."
- Rekla sam joj, kaže Aiša: Šta je tebi? Nisi kod
mene još nikad sjela, a da nisi to citirala! l ona mi
je tada, reče Aiša, ispričala taj gornji slučaj . '
smještena na trijemu (Muhammedove džamije)." ~t_;._;,i 5\S J:~l ~ '?.i &; Y:~l~
~ ~ ; ,
Abdur-Rahman b. Ebu-Bekr kaže: "Ljudi s trij ema
(sutle) bili su sve sami siromasi."
1 Siromah bez stana i vatana može privremeno stanovati u džam iji. Smutljivo dmštvo i dvol ičnjake treba
izbjegavati.
2 U džamiji može povremeno noćiti, kako stranac, tako i mještanin. Jbni-Omer je izjavio: "Mi smo u doba
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji noćivali, a za vrijeme podnevne žege odmarali."
333
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
Taberi bilježi da je hali fa Osman, radij allahu anhu, počesto spavao u džamij i, dok su drugi ashabi oko njega
razgovarali pa i jeli.
Tbni-Abbas, radija llahu anhu, rekao je: "Ako zaspiš u džamiji čekajući nastup sljedećeg namaskogvremena",
a drugom prilikom on kaže: "Ne pretvarajte džamiju u svoja ležišta!"
Malik je izjavio: "Ne vol im da osoba koja irna stan noćiva u džamiji, a za vrijeme podnevne žege da se u
njoj odmara." Ovo je još stav i Ahmeda i Ishaka.
l lz hadisa se može zaključi ti:
- roditelj i mogu dolaziti udatoj kćerki i bez dozvole njenog muža;
- umjesno je bodriti ljude na jačanje rodbinskih i prijateljskih veza;
- rasrđenog treba udobrovoljiti i postepeno ga oslobađati kompleksa negalivnih pojava.
334
O NAMAZU KADA SE DOĐE S PUTA
'
KLANJA DVA REKATA NAMAZA PRIJE
NEGO SJEDNE
2 Najveći broj pravnika ovaj namaz smatraju samo preporučljivim obredom, a poneki obligatnom dužnošću.
Ovim nije bila dostupna Alejhisselamova zapovijed čovjeku koj i se probijaše u džamiji kroz svijet: "Sjedi
tu! Vznemiravaš samo narod!"
Da je spomenuti namaz obligatan, Muhammed, sallallahu alcjhi ve sell em, naredio bi mu da ga klanja. Ovaj
namaz ashabi su klanj ali samo prema stvarnim mogućnostima, a pokude no ga je klanj ati u vremenu kada je
zabranj eno klanjati i obligatne namaze.
Nevevi ovaj namaz svrstava u sunnete.
Ov<~ namaz (tehijjetul-mesdžid) klanja se odmah po ulasku u džamiju, prije sjedanja, a dozvoljava se i
naknadno poslije sjedenja.
lbni-Zerr j e j ednom unišao u džamiju i sjeo, a Alejhisselam ga upita:
-Jesi li klanjao dva rekata?
- Nisam - odgovorio je.
-Ustani, pa ih klanjaj ! - rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em.
335
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
.. , ~
o~ ~ /~
445. PRlĆAO NAM JE Abdullah b. Jusut: njemu ..!ll t; l;;.>-1 J t.; ~;_ J .&L~ L;;.;;. . i i o
? ... / ; ; '
GRAĐEVINSKA KONSTRUKCIJA
(MUHAMMEDOVE, SALLALLAHU ALEJHI
VE SELLEM) DŽAMIJE
1 Ibni-Bettal kaže:
"Ko se želi osloboditi grij eha bez muke i napora, neka po završenom narnazu boravi što duže na mjestu
obavljenog obreda, kako bi meleki za njega što duže molili oprost grijeha. Nadati sc je da će takva dova i
istigfar biti primlj eni, jer Uzvišeni Allah kaže: Oni se mogu zauzimati samo za one kome On dozvoli."
Ajni navodi da postoje različiti stavovi učenjaka iz prvih generacija o boravku (sjedenju) u džamiji onoga
ko nema abdest. Tako se, npr., prenosi da je Ebu-Derda, radijallahu anhu, izlazio iz džamije, mokrio napolju
i vraćao se u džamiju na predavanja bez abdesta. To su ponekad činili: Alija, Ata, Neha'i i Ibni-Džubejr.
2 Cijela izjava Ebu-Seida, radijallahu anhu, glasi: "Jednog dana naiđe oblak, kiša pade i krov džamije koji je
bio od golih palminih grana, prokisnu. Namaz je otpočeo i vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, gdje čini sedždu na vodi i blatu i na čel u mu se vidio trag blata." (Vidjeti , hadis br. 669)
Enesova izjava u cijelosti bila je: "Otišli smo, kaže Kilabc, s Enesom do njegova skrovišta i kada smo
prolazili pokraj j edne džam ije, nastupilo je vrijeme sabab-namaza."
-Klanjat ćemo u ovoj džamiji! - rekao j e Enes.
336
446. PRIČAO NAM JE Ali b. Abdullah, ovome
Jakub b. Ibrahim b. Sa'd, a njemu njegov otac
prenoseći od Saliha b. Kejsana, da j e njemu pričao
Nati' kako ga j e Abdullah obavijestio:
- Džamija u doba Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, bijaše sagrađena od ćerpiča, krov
joj bijaše palmino golo granje, a stupovi palmina
stabla.
Ebu-Bekr joj nije ništa dodavao. Omer ju je
povećao (proširio), sagradio u vidu zgrade iz doba
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
od ćerpiča, palminog golog granja, a njene stupove
zamijenio novim palrninim stablima. Osman ju je
kasnije izmijenio, uveliko povećao, zid joj izgradio
od klesanog kamena i maltera, stupove postavio od
klesanog kamena, a krov od tikovog drveta. 3
3 Džamije trebaju biti lijepe i velebne, ali bez pretjerane umj etniče dekoracije koja ljude dovodi do iskušenja
i samohvalisanja. Halifa Omer, radija llahu anhu, pored prepune državne blagajne nije bio voljan mijenjati
obim, a ni građevinski materijal Muhammedove, sallallahu alejhi vc sellem, džamije. Halifa Osman,
radijallahu anhu, imajući veliki vlastiti kapital i punu državnu blagaj nu u rukama, zamjenjuje toj džamiji
samo dotraja li građevinski materijal, i to: umjesto ćerpića stavlja kamen, a umjesto granja na krovu, stav lja
dasku od tikovog drveta.
Mo lovanje i izvanredno ukrašavanje džamije otpočeo je činiti ha lifa Vel id b. Abdul-Mei ik, unuk Mervanov,
i mnogi učeni ljudi, i ne želeći nereda šutke su preko toga pre lazi li.
Ibni-Munir ističe da su ljudi svojevremeno, gradeći ukrašene kuće u vidu kula, inspirisani idejom da i
džamije grade na takav način, "ali smo ih" - kaže on - "sačuva li od omalovažavanja." Neki navode da je
Ebu-Hanifa smatrao da je to dozvoljeno ako se radi zbog poštovanja džamije i ako se ne koriste sredstva
iz Bejtul-mala (Državne blagajne). Ajni na to kaže: "Mezheb naših učenjaka jeste da je to mekruh. A riječi
nekih naših učenjaka: Nema smetnj e da se klešu džamije, znače: Ostavljanje toga je preče. " (prim. ree.)
337
SAHIHU-L-BUHAR l NAMAZ
,..
• . , l·
- •
' 'l
' l• • l'
MEĐUSOBNO ISPOMAGANJE NA ~...,.
",
... u,... r..s9
.. ~..9~
,
yl,l
•
IZGRADNJI DŽAMIJE
1 Povod navednom 18. i 19. ajetu poglavlja Et-Tevbe j e slučaj zarobljavanja Abbasa na Bedm. Alija,
radijaHahu anhu, i ostali muslimani korili su ga zbog idolopoklonstva, a on isticaše vrline idolopoklonika
govoreći: "Mi održavamo Ka'bu, popravljamo, čuvarno i obilazimo, hodočasnike zemzemom napajamo, a
zarobljenike oslobađamo."
Gornji ajeti upozoravaju da nagradu za to mogu očekivati samo pravovjernici. Ko podiže i održava džamije,
treba iskreno vjerovati u Allaha. Tada će nagrada biti adekvatna uloženom tmdu.
Svakako da se gronji ajeti mogu odnositi na održavanje Ka'be, pa i ostalih džamija.
2 Međusobno ispomaganje, izgrađivanje i održavanje džamija spada u najplemenitija Allahu Uzvišenom
ugodna, a za ljude i dobrotvora najkorisnija djela kome se nagrada računa i poslije smrti. U ovu grupu rada
338
TRAŽENJE ISPOMOĆI OD TESARA
I GRADITELJA U OBRADI DRVETA
MINBERA I DŽAMIJE
..;J;_ . _."".
spada učestvovanj e u izgradnji bunara, česmi, vodovoda, kanala za natapanje zemljišta, škola, bolnica i
uvakuflj avanja za druge potrebe zaj ednice.
Iz had isa se još razabire:
- učene ljude treba posjećivati, za nauku se stalno interesovati i svakoga cijeniti prema duhovno-moralnim
kvalitetima i učenosti, a ne prema rodu i porijeklu;
-predavač treba biti koncentrisan ih misli i pristojnog stava, držao predavanje sjedeći ili stojeći;
- predavanja treba da budu sadržajna i dokumentovana činjenicama koje će razvijati viši stepen vjersko-
moralnih shvaćanja humanosti i bratstva među ljudima;
- rezultat dobrih djela ovisi o uloženoj energiji ljudi;
-dobrotvore treba isticati kao sv ijetle likove zajednice;
-dobro je tražiti Allahovu, dž.š., zaštitu od smutnje i iskušenja;
- Ammar, radijallahu anhu, u doba hila feta Al ije, radijallahu anhu, pozivao j e u krilo islamske zajednice
i Džennet pristalice Mu'avije, dok su oni mislili da i oni njega pozivaju u Džennet.
3 Iz had isa se može zaključiti:
- na usluzi i. prijateljskoj ponudi treba biti zahvalan;
-u društveno korisnim akcijama članovi zajednice angažuju se prema svojim sposobnostima.
339
SAHIHU-L- BUHAR I NAMAZ
'
/ -"'" "' /
'
...~
džamiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve ..;::: '-'::>-... ,..~" .rt.:..ll J... ji~,... J~ .:>w z;.:>~
"' " :; ,; " . J ' "' .:; "'
340
KAD OSOBA PROLAZI KROZ DŽAMIJU
DRžEĆI (RUKOM) VRHOVE STRIJELA
.. .. $~
v
452. PRICAO NAM JE Musa b. Isma'il, njemu 8l;: .Ju ~C:-1 ~
' '
8l;: .t ._;.; o"
Abdul-Vahid, ovome Ebu-Burde b. Abdullah i "' "' " ... ..-: "' "" o ,
rekao da je čuo Ehu-Burda da prenosi od svoga Jl.i ....&14 :;_ ;;j ) 8.1;. J li ..b-IJ-114
"' ... "'
oca, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, da je rekao:
"Ko bude prolazio kroz naše džamije ili trgove sa
strelicom, neka j e drži rukom za njen vrh, da ne bi
ranio koga muslimana! "
2 Buhari u svom 'Taribul-evsatu" navodi da j e Alejhisselam rekao: "Odstranjujte iz džamije malu djecu,
luđake, kupoprodaju, međusobno sporenje, galamu i viku, izvršavanje šerijatskih kazni te izvlačenje sablji
i. drugog oružja iz korica!"
Ibni-Abbas, radijallahu anhuma, svojim drugovima je rekao: "Čistite džamije i ne pravite kroz njih puteve!
Neka u džamiju ne ulaze osobe s menstruacijom i džunubi, osim ako kroz džam iju samo prolaze, neka se u
njoj ne prosipaju strjelice i izvlače sablje iz korica, neka se ne izvdava šerijatska kazna i nek se ne recituje
poezija! Ako bi u njoj neko reci tovao pjesme reći će mu se: 'Neka Allah dadne da ti zubi poispadaju! '"
Iz had isa se može još zaključiti:
-sloboda građana, sigurnost i ravnopravnost ljudi mora se poštivati i čuvati;
- poštivanje međusobn.ih prava i obazrivost prema drugim ljudima;
-dozvoljeno je s oružjem ulaziti u džamiju.
341
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
•• •
(RECITOVANJE) POEZIJE U DŽAMIJI ~1._,.9
. . _;,.,;JI
. y~
.. . ..
T RENIRANJE KOPLJANIKA U DŽAMIJI ~l
. ._,.s
- '"="'!>?JI ..,.,l>...Oi
; ,
'"="'~
'
1 Nije zabranjeno u džamiji recitovati pobožne i druge sadržajno pristojne pjesme. Aiša, radijallahu anha,
izjavila je: "Aiejhisselamje postavio minber u džamij i pjesniku Hassanu, radijallahu anbu, koji se u pjesmi
izrugivao idolopoklonicima."
Sloboda mišljenja drugih mora se poštivati, ali na izazov i uvrede treba biti odlučan i odgovoriti istom
mjerom. Pjesnika pobožno moralnih kvaliteta treba cijenili, hvalili i blagosiljati.
342
455. Ibrahim b. Munzir dodaje damu je pričao lbni-
Vehb, njega obavijestio Junus, prenoseći od lbni-
Šihaba, ovaj od Urve, a on od Aiše, koja je rekla:
"Vidjela sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, dok su Etiopljani izvodili igre (u džamiji)
svojim kopljima." 2
SPOMINJANJE KUPOPRODAJE NA
MINBERU U DŽAMIJI
_ "..
1'
.....
'
Beririn gospodar je odgovorio: "Ako hoćeš podaj
za Beriru iznos koji je preostao!"
Sufjan je opet jednom izjavio: " ... Ako hoćeš,
oslobodi je, a da starateljstvo pripada nama?"
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, došao, Aiša mu je to ispričala i on je
rekao: "Otkupi je i oslobodi, a patronat bezuvjetno
pripada onom ko roba oslobodi."
Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, stao na minber, a i Sufjan je rekao:
- Popeo se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, na minber i kazao:
v
343
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
1 Os lobođena robinja udata za roba ima pravo izbora, da li će ostati u braku ili ga prekinuti. Kod isplaćivanja
rata otkupnine treba precizno odrediti rokove isplata. Poželjno je da se imam obrati džematlijama kada se
pojavi neka novotarija, da objasni šerijatski stav o tom pitanju i da osudi tu novotariju. (prim. ree.)
2 Iz had isa se može zaključiti:
- kada vjerovnik snizi svoje potraživanje, dužni.k ga treba odmah isplatiti;
- u džamiji se može o svemu pristojno razgovarati;
- dozvoljeno je u džamiji vršiti isplatu duga, ali ne i trgovanje;
-sporazum stranaka mimikom je punovažan ako su se stranke dovoljno razumjele;
344
METENJE DŽAMIJE, KUPLJENJE KRPA,
DRVLJA l TRUNJA
ye:'.)
....
JI
· ""
...
C> . ,..
..
: . ". •"" -'•
ili crnkinja, čistio džamiju pa kada je umro, ~t ~·~ 015 ;,;_r:. oi/l _,t ;,;.:.t~~ 01
"" ... ~: , "" "" ....-: ';' : <'
345
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
l Džamija je simbol čistoće i uzor urednosti. Izvjesno pobožno boravljenje u mesdžidima i služenj e u ojima
bilo je prisutno u vjerozakonima prijašnj ih naroda. Služenje u hramovima vršili su muškarci, pa se Hanna
zabri nula za sudbi nu kćerke Merjeme. Medutim, starješina hrama Zekerijja, sallallahu alejhi ve sellem,
primio je Merjemu i očinski se starao za njen život i obaveze u hramu.
346
KUPANJE KADA SE PRIMI ISLAM l
VEZANJE ZAROBLJENIKA U DŽAMIJI
v
2 Sumrune, radijallahu anhu, bio je zarobljen u džamiji duže vremena i Alejhisselam ga je upitao:
- Sumame, šta će s tobom bi ti?
- Ako me ubiješ, ubio si me - odgovori on - zbog prolij evanja krvi, ako me pomiluješ, pomil ovat ćeš
zahva lnog čovjeka, a ako htjedneš novac, dat ću ti koliko hoćeš.
Ashabi su predlagali otkup. SutradanjeAlejhisselam naišao pokraj njega, a on mu nazva selam i Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, dade ga pustiti i poslati u vrt Ebu-Talhe da se tamo okupa. Kasnije se Sumarne
povratio u džamiju, dao gornju izjavu i klanjao dva reka ta na fi le, poslije čega je Alejhisselam rekao: "Divan
je islam ovog vašeg brata!"
Dozvolj en j e ulazak u džamiju svakome pa i idolopoklonicima, izuzimajući Ka'bu,jer je u Kur'anu rečeno:
" Idolopoklonici su pogani i neka sc ne prikučuju Svetom hramu!"
Starješina zajednice može zaroblj eni ka osloboditi besplatno ili uz otkup.
Kurtubi smatra da je Sumarne, radijallahu anhu, možda bio pritvoren u džamiji da bi vidio obavljanje
vjerskih obreda i čuo učenje Kur 'ana pa da primi islam.
Džubejr ibni Mut'im, radijallahu anhu, kaže:
"Unišao sam u džamiju prije nego sam primio is lam. Vjerovjesnik je klanjao sa ashabima akšam i učio
poglavlj e Et-Tur. Sadržaj me j e zanio pa sam osjetio ushićenje u srcu."
Iz had isa se razumij e da je dozvoljeno zatvoriti zarobljenike u džamiji.
347
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
1 Šator plemena Benu-Gifar postavljen je za bolničarku Rukajju ensarijku koja je liječila i njegovala borce
ranjene od idolopoklonika. Starješina zajednice smješta ranjenike gdje će se bolje liječiti, brže ozdravi ti i
lakše primati posjetu.
2 lz hadisa se može zaključi ti :
-dozvoljava se iz opravdanog razloga uvesti životinju na tren gdje se klanja, čije se meso jede, a mokraća
348
POGLAVLJE
349
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
350
VRATA KA ' BE I DŽAMIJA, I NJIHOVO
ZAKLJUČAVANJE
/"' , , "' _". -: ,; "'
Ebu-Abdullah (Buhari) kaže: L:;.i;. ~J. .&i.>,;i J JI_; j .&14 ) J \.0
"' "'
.
~ ~
njihova vrata!"
y
"' ...
468. PRICAO NAM JE Ebu-Nu'man i Kutejbe, 'l\.0 ~ ). ·~:-•.J .J\?JI _y,'i 8~ . t iA
' /_ .; ' " /'
e.. ......
2 Na džamije treba postaviti vrata jer je to najefikasnija mjera za čuvanje inventara džamije i održavanje reda
o "' • ; • •
l ClSlOCe U OJOJ .
Must.e hab j e da onaj ko uđe u Ka ' bu klanja izmedu dva stup11.
351
SAHIHU- L- BUHAR I NAMAZ
1 Prema neukom treba biti obazriv, a neznanje mu uzimati za olakšavajuću okolnost u eventualnom
prestupu.
352
... . _,,~ , 4
2 U džamiji se sjedi pristoj no, a u namazu onako kako je propisano. Hattib će odgovoriti ako bude upitan o
nekom vjerskom pitanju i to ne smeta hutbi.
Dobrovoljni (nafila) namazi u noći klanj aju se od dva rekata. Imami Malik, Šafij a i Ahmed kažu da je
sun net da se na fila bilo noću bilo danju klanja samo od dva rekata. Ebu-Jusuf i Muhammed smatraju da je
najbolje u noći klanjati po dva, a danju po četiri rekata, dok E bu-Hanife smatra da je najbolje klanjati uvijek
po četiri rekat<1 i svoj stav temelji na izjavama Aiše, radijallahu anha. Ebu-Davud u svom Stmenu preko
A iše, radijallahu an ha, navodi da je A lejhisselam klanjao jaciju u džam iji, potom dolazio kući, klanjao još
četiri rekata i onda lijegao u postelju. Muslim u svom Sa/tihu navodi kako je Aiša, radijallahu anha, na
pitanje Mu'aze odgovorila da je Alejisselam duha-namaz klanjao od četiri rekata. Aišine izjave usvaja i
Buhari, a T inn izi. u svoj oj had iskoj zbirci ističe j oš i druge koji potvrđuju stav Ebu-Hanife.
Umer b. Abdu laziz, Sevri, Ebu-Hanife, Ebu-Jusuf, Muhammed, Ibnui-Mubarek i Ahmed, po jednoj verziji
koju prenosi Hasen b. Hajj, smatraju da vi tr-namaz ima tri rekata. To je stav najvećeg broja ashaba i pravnika
kasnijih generacija, dok Šafija i Ahmed, po drugoj verziji, smatraj u da ima jedan rekal. Malik smatra da
jednorekatnom vitr-namazu treba uvijek prethodi ti na fila s parnim brojem rekata i da se samo na putovanj u
može klanjati osamljen vitr-namaz od jednog reka ta.
Hadise koje Šafija i Ahmed primjenjuju pri hvataju pravnici hanefijske škole s napomenom da se prije vitra
(neparnog broja rekata) klanjaju dva rekata, što će biti vi tr s neparnim brojem od tri rekata.
Ovu dilemu otklonio je Tinnizi Alijinom, radij allahu anhu, izjavom: "Allahov Poslanik klanjaše vi tr-namaz
od tri rckata", i Nesai izjavama Aiše: "Allahov Poslanik nije predavao selam poslije završena dva rekata
• »
v• tr-namaza.
Nesaija u svojoj hadiskoj zbirci navod i fbni-Abbasovu izjavu: "Allahov Poslanik u noći klanjaše osam
reka ta i vitr-namaz od tri rekata."
Ebu-Davud, Nesai i fbni-Madže ističu u svojim zbirkama da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
klanjao vi tr od tri rckata. Darekutni u svom Sunenu je naveo hadis preko Abdullaha b. Mes'uda: "Noćni
vi tr-namaz, koj i se klanja u noći, od tri je rekata, kao što je t.o i dnevni vi tr, tj. akšam-namaz."
Ibnu-Ebu-Šejbe u svom Musannefit bilježi izjavu Hasana Basrija da su svi muslimani saglasni da vitr-
namaz ima tri rekata i jedan selam iza trećeg rekata.
353
SAHIHU- L- BUHAR I NAMAZ
354
.... ... .
LEŽANJE NA LEĐIMA I PRUŽANJE NOGU U 11 ' 'l .l.Aj
~..>'
.. "
• 1.1~· s:-n9 ·)~.,~.~_,
' -- ~4.1'-
.. . "
· ' 'l
, .. ·-
YI.:\
DŽAMLn
"..
0~ 0~.:; rl- "" " ,.. ,.. A
0l5 Jt; c.,- : ' ll JI
,.. ..
'To su radili Omer i Osman."
1 Džamija se ne može graditi na tuđem i otetom zem ljištu. Može se graditi na vlastitom, odnosno vakufskom
zemljištu pazeći da ne smeta saobraćaju i da ne ograničava prava vlasnika susjednih zem ljišta.
Aktivnost Ebu-Bekra bila je u smislu obznanjivanja Allahove Knjige i pored postojanja opasnosti po život.
Niko osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio na ovom stupnju.
355
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
'
477. PRIĆAO NAM JE Musedded, njemu kazao if "-uu...o .Y. ..:...» J, "' ' ,; .).J...:...
:, ' ' '~• '' ,:,• ' 'VV
1'<\ ,:,• '
..:..J..- · '
Ebu-Mu'avije prenoseći od A'meša, on od Ehu- - ' ....
Saliha, ovaj odEbu-Hurejre, a on od Vjerovjesnika, ..;,. ...
"'
~;.; \?.i :; LP \?.i :; _;.;.;.'~,
, .....
"
e ,.
sallallahu alej hi ve sellem, da je rekao: "'
J ~~ u~ ~;
,., J ... '"'" , "
d'
o)G. Jli :@ ~~
... ... "
~_;; :r..rv:,
... <#
1 Prema kur'anskom načelu svako dobro djelo na~,rrađuje se deseterostruko. Za namaz obavljen u kući ili
čaršiji računa se nagmda od deset namaza, a za namaz obavljen u džematu nagrada se udvostručuje i računa
dvadeset namaza. Nagrada za još pet stepeni (puta) više, samo je iz Allahove, dželle šanuhu, milosti zato
što je čovjek klanjao.
Brojevi po svojoj osnovnoj mjesnoj vrijednosti dijele se na jedinice, desetice, stolice i hiljade. Stolice su
na sredini ljestvice ove mjesne vrijednosti, a zlatna sredina uvijek je poželjna. Četvtina od broja sto je broj
dvadest pet, koj i aludira oa broj sto, odnosno stoticu kao zlatnu sredinu mjesne vrijednosti brojeva radi čega
je, možda, i spomenuta u ovom hadisu.
Sto se tiče broja 27, Kcrmani smatra da sc ovim brojem aludira na zbir rekata obligatnih svakodnevnih namaza,
i to: sabah 2, podne 4, ikiodija 4, akšam 3 i j acija 4 rekata, te zbir rekata pritvrtleoih doevnih sunnet.a, tj. deset.
Aj oi na ovo odgovara da je broj pritvrđenih sunneta dvanaest, pa ova Kermanijeva račun ica nije tačna. On
kaže da bi se ovo moglo objasniti time koliki je broj dana u sedmici, pa ako čovjek klaoja u džematu ojemu
se na dvades! sevapa dodaju sevapi za svaki namaz iz tih sedam dana. Što se tiče vi tr-namaza, moguće je
da je propisan poslije toga.
Klanjati skupno znak je jače pripadnosti zajednici i prilika za međusobno kons ultovanje ljudi.
356
PREPLITANJE PRSTA U DŽAMin I NA
DRUGOM MJEST U
478, 479. PRIČAO NAM JE Hamid b. Umer A !J.~!; lot;. 8l;. .iV'\- iVA
'
prenoseći od Bišra, njemu saopćio Asim, ovome
Vakid prenoseći od svoga oca, on od Ibn-Omera ili
od Ibni-Amra, daje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve se.llem, preplitao svoje prste.
2 Humejdi go mj i slučaj prikazao je detalj no: "Aiejhisselam je isprepleo prste svoj ih ruku i rekao: "Abdullahu,
šta će biti s tobom kad ostaneš među ološom, koji svoje obaveze neće izvršavati, dok će povjerene mu
poslove iznevjeravali, međusobno se podvajati i biti ovako- prepletavši prste svojih ruku."
- Šta treba tada raditi, Allahov Poslani če? - upitao je Abdullah.
- Radi što je dobro, a kloni se onoga što ti izgleda ružno! -odgovorio je Alejhisselmn.
Zabranjeno je prepletanje prsta u namazu, a u dru!,ritn prilikama nepristojan akt kojim se manifestuju
nesređeni odnosi među ljudima.
Hakim u "Mustedreku" navodi Alejhisselamovu izreku:
"Kada neko od vas uzme abdest u kući i ode u džamiju, smatra sc da je u namazu sve dok se ne povrati
natrag, pa neka ne čio i ovako- prepletavši p rsle svoj ih ruku."
357
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
Među tim narodom bijaše i jedan čovjek dugih ~.J _f:.. ) i _j4]1 J.J o')\..All ~_:;..:.; t_,J lit
' ' '
ruku, kome govorahu "Zul-jedejn",' i on upita: ~
J .rL '~:i;
, ?
~~ -
... .
·~11
,_,.'j; ,
. , :11~ .JI\}:~
·~ ..
. . y· <.T- .) i_,..... y.J \("'""' . .'<t"
" Jesi li ti, Allahov Poslaniče, nešto zaboravio ili se ' ' '
..:: . .. . "._.., ,"., ...
ovaJ. namaz s kra tlo.
. ?" ~
i·-~ <......
~ •• ' '''
"I• 4lJ' IJ_,......) ':! J '"'
'~ .:.r..--'
· ·''l
:-' J:>·'•J•~'
..., "':!
' '
- Nisam zaboravio, niti je namaz skraćen - . . ...: ........
/
.:.o.- . . .. , ...... ,.
. ,o..-
odgovorio je i upitao: 121 J lit ~t.J ._;..;t t J Lt .~, ~ _:;..:.;
"Je li onako kao što kaže čovjek dugih ruku 'Zul-
jedej n'?"
-Da - rekli su prisutni.
Tada prođe naprijed, klanja ono što je izostavio,
predade selam, izgovori tekbir i učini sedždu
sličnu svoj oj sedždi ili nešto dužu i diže glavu
izgovarajuć i tekbir. Potom izgovori opet tekbir i
učini sedždu sličnu ranijoj ili nešto dužu, i dižući
glavu izgovori tekbir.
Ponekad su (lbn-Sirina) pitali: " ... I vjerovatno
predao seJam?"
Obaviješten sam, odgovorio bi (lbn-Sirin), da je
Imran b. Husajn kazao: "Potom j e Alejhisselam
opet pred ao selam.",-
358
,. ~o J "' <$ .- ~
~....-'
483. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Ebu-Bekr Ju Ć,...I.Ail ~ u. l :; ~ t;.;~ . iAr
"' " e : 1 ..-1 / <;,
359
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
spuštao bi se sredinom doline (El-' Akik), a kada "' , "' ... tl "' "'
mjesto na kome j e Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ... J , ,. ::: " "' ,. ....,. ~
360
klanjao podne-namaz, a kada bi krenuo iz Mekke
i pokraj njega prošao prije sabaha na jedan sat
vremena ili pred zoru (manje od jednog sahata),
tu bi se malo zaustavio (i odmorio) dok ne bi
klanjao sabah-namaz.
361
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao, na velikom je .:;. ~~J~ ;;~;,_~.s. :w-1 ~ ..!lE
.. ,. L>..i.ll
.. .. "" ... ..... "' ... "' ...
uzvišenju, a ne u mesdžidu koji j e tamo sagrađen, ... ,. .... ~ "' .... ... ... : ""
. <l?)? :w-1 ,J~ ~m ;_,.. ~105J.J ~
".. ".
~#"'~
nego niže od toga, upravo na velikom uzvišenju. ... ... ,.\
1 Abdullah b. Omer opisao je terene na putu od Medine prema Mekki na kojima je Alejhisselam klanjao
prilikom obavljanja Oprosnog hadža i ' umre. Pored obav lj anja imamske dužnosti u svojoj džamiji u
Medin i, počesto je klanjao u kućama as haba i drugim džamijama Medi ne. .Ebu-Davud u svom "Me rasilu",
navodi iz toga doba slijedeće džam ije: Džamij a Benu-Amra b. Mcbzula, Benu-Saide, Benu-Ubejda, Benu-
Seleme, Benu-Rajiha b. Abdul -Ešhela, Benu-Zurejka, Benu-G ifara i džamija Es leme ili Džuhejne plemena.
Za Alejhisselamova života u Medi ni je, dakle, podignuto 9 džamija.
Abdullah ibn i Omer je klanjao na istaknutim terenima iz ljubavi za dosljednim oponašanjem Alejhisselama,
a ne kulta navedenih mjesta.
Hali fa Omer, radij allahu anhu, došao je do jednog mjesta, pa su se ljudi počeli okupljati govoreći kako je na
tom mjestu klanjao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Onda je rekao: "Pristalice ranije Allahove
362
::: J ; .. ~ ;
363
SAHIHU-L- BUHAR I NAMAZ
1 Dok je Vj erovj esnik, sallallahu al ej hi ve sellem, klanjao u Ka'bi, razdalj ina između njega i zida bila je oko
tri aršina. Imam Malik smatra da ta razdaljina treba biti tolika da klanjač može komotno obavljati mku' i
sedždu, a onemogućiti prolaz stranom licu ispred sebe. Ebu-Tshak kaže da je vidio Abdullaha b. Mugaffela
da klanja, a izmedu njega i zida bila je razdaljina od 6 aršina.
364
KLANJANJE PREMA KRAĆEM KOPLJU
,. "'
~.)>.JI ~J ~~l y~
"
.
SPLJOŠTENOG VRŠKA
(KRATKOM) ŠTAPU
>.1
365
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
Džuhajfa, da je rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, • e • • ~ ' ". '
.. '
o
J -1• , ..
366
503. PRIČAO NAM JE Kabisa, nj emu Sufjan
prenoseći od Amra b. Amira, a on od Enesa b.
Malika, da j e rekao:
"Vid.io sam istaknute ashabe Vjerovjesnika, '
l Uz tzv. "Stup muhadžira" ll Mllbammedovoj, sallall ahll alejhi ve selle m, džamiji ll j ednom prikladnom
sandučetu čuvan je jedan primjerak Kur'ana, koga je dao kodi ficira ti hali fa Osman uz ispomoć tadašnjih
ha fiza i ostalih ashaba.
Ashabi su se redali u safove tako da su stupovi džamije bili uvijek ispred njih, a nikako između njih.
367
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
POGLAVLJE
/t: ... "' A> .. ... ..
506. PRIČAO NAM JE Ibrahim b. Munzir, njemu L;;..;. Ju .)..81 :; ;.:...1_;,1 8J.;. . o · 1
... ".. ". ".
Ebu-Damre, a ovome Musa b. Ukbe prenoseći od :;":' "' / • /<; " , ". "' ":'
Natija da j e Abdullah b. Omer, kada je ulazio u .Ji ~l;:; •:·~:; .._;.,;L;;..;. J\i ·~ y,'l
Ka'bu, išao naprijed, a vrata Ka ' be ostavljao iza
svojih leđa i tako išao sve dok nije došao do zida
ispred sebe na blizu tri aršina razdaljine, gdj e je
i klanjao. Nastojao je pronaći mjesto za koje ga
je Bilal obavijestio da je na njemu Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao. Abdullah je
još kazao:
"Nije nikome zabranjeno da klanj a, ma na kojoj
strani Ka' be to želio."
< • '
l Sutra Alejhisse lamu bila je deva, odnosno sedlo, je r nije imao pri ruci š tapa. Preneseno je da j e A lejhisselam
na Bedm klanj ao cijelu noć, moleći Allaha, dželle šanuh u, za pobjedu nad idolopoklonicima, okrenut prema
jednom stablu.
Sutra može biti oprema stoke, omžj e i oruđe pa i živinče ako nema podesnije g predmeta.
368
. '
KLANJANJE PREMA KREVETU (SEĆIJI) . . ~~. ~~l y~
>'_;JI
2 Prolazak žene ispred klanjača neće mu namaz pokvariti, jer se A iša, radij allahu anha, uistinu izvlači la ispod
pokrivača ispred Alejhisselama.
Klanjati se može na svemu čija se tvrdoća može čelom i nosom osjetiti.
3 Početak izjave Tbni-Omera, radijallahu anhuma, prema verziji Abdur-Rezzaka glasi: "Dok klanjaš, ne
dozvoli nikome da prođe ispred tebe! A ako se prolaznik, ne htjedne povući osim da ga nasilu odguraš, ti ga
i odguraj."
369
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
1 Klanjanje prema sutri na otvorenom prostoru spada u preporučlj i ve čine po stavu Ebu-Hani fe, Malika i
Šalija, dok imam Ahmed to smatra obligatnom dužnošću (vadžibom).
Ebu-Nu'ajm u "Kitabus-salati" navodi da je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao: ''Da klanjač zna
koliko se vrijednost namaza umanjuje kada se klanj a bez sutre, ne bi ga nikada bez nje klanjao."
Ebu-Davud u svojoj hadiskoj zbirci preko Ebu-Hurejre navodi had is: "Kada neko od vas klanja, neka ispred
sebe postavi kakav predmet, odnosno usadi štap, a ako toga nema, neka zacrta jednu crtu i što god prođe
ispred njega neće štetiti namazu."
Sutra se usađuj e u zemlju ispred sebe, a ako tvrdoća terena to ne dozvoljava, može se položiti po zemlji,
ali samo u dužinu.
Ko klanja za sutrom, ima pravo vratiti prolaznika natrag pa makar i silom. Taj povratak treba učiniti ne
m ičući se s mjesta svoga klanjanja, jer svaki veći pokret kvari namaz. Prolaznik se odstranjuje dizanjem
glasa učenja, gestom ruke, a bliži prolaznik može se odgurnuti rukom ili nogom.
S prolaznikom ne treba voditi ozbiljnu tuču, nego ga vratiti natrag fizičkom snagom. U svakoj aktivnosti
ide se od j ednostavnijeg i prostijeg do složenijeg i ozbiljnijeg postupka.
Međusobne sporove ne treba rješavati samovoljno nego putem nadležnih organa, a pravednost i pravdu
primjenjivati uvijek i svugdje.
370
GRIJEH PROLAZNIKA ISPRED KLANJAČA
371
SAHIHU- L- BUHAR I NAMAZ
nečujno izvukla. J.
"" ". ,; .;
j e dok sam ja ispružena ležala na njegovoj postelji, ... .... "' "' ... .. .. ...
" :.... ,... ... ... •"' "' " ...
i kada je htio klanjati vi tr, probudio bi me pa bih i . ~?j~ ~~ ;;.:>i ;l) b~
"' ~ ... "'
2
ja klanj ala vitr-namaz."
1 Seid b. Džubejr smatrao j e pokudenim klanjati okrenut prema mladom dvospolcu, a nije smatrao pokudenim
klanjati prema ljudima koji spominju Uzvišenog Allaha.
Po mišljenju Malika nema štete klanjati prema leđima čovjeka, ali je ružno klanjati prema njegovom licu ili
bočnim stranama. Nafi' je izjavio: "Kada Ibn-Omer, rad ijallahu anhuma, ne bi imao priliku doći do kojeg
džamijskog stupa, on bi mi. rekao: "Okreni mi svoja leđa'"
2 Aišaje ležala ispred Alejhisselama, ali ona nije okupirala njegove misli niti svraćala nj egovu pažnju na sebe.
3 Kermani ističe da je Alej hisselam u džamiji s društvom redovno klanj ao samo strogo obligatne vjerske
obrede (fitrzove), a fakultativne u svom stanu.
372
v v
NIKO I NISTA SA STRANE NE MOZE
KLANJAĆU PREKINUTI NAMAZ
373
SAHIHU- L-BUHAR I NAMAZ
1 Zejnebaje najstarija Alej hisselamova kćerka iz braka s Hatidžom, a Fatima naj mlađa. Muhammed, sallallahu
alejhi ve sell em, imao je s Hatidžom: Kasi ma, Tahira, Zej nebu, Rukajju, Ummi-Kulsum i Fatimu.
Zejneba se vjenčala s Ebui-Asom b. Rebijem i s njim rodila sina Aliju i spomenutu U mamu, koja je sklopila
brak s Alijom, kada mu je umrla supruga Fatima, Alejhisselamova kćerka. Ona je s Alijom rodi la sina
Muhammeda. Zejnebaje mmla početkom 8. god ine po Hidžri.
Ebul-As je bio jedan od bogatijih idolopoklonika u Mekki i Zejneba se s oj im vj enčala prije Obj ave.
Dolaskom Objave Zejneba je primila islam, a 6. god ine po Hidžri rasta la se od muža, jer po kur' anskom
načelu muslimanka ne može činiti brak s idolopokloni kom.
Ebui-Asa zarobio je na Bedru Hiraša b. Samita i kada su Mekkelije poslale otkupninu za svoje zarobljen ike
i Zejnebaje poslala na ime oslobođenja Ebui-Asa svoj biserni đerdan, koga je Alejhisselam poznao, rastužio
se i rekao:
-Da hoćete Ebui-Asa osloboditi, a i đerdan povratiti vlasnici! Tako je Ebui-As besplatno dobio slobodu, a
Zejncbi omogućio iseljenj e u Međinu.
374
518. PRIČAO NAM JE Ebun-Nu' man, ovome
v
375
SAHIHU-L-BUHAR I NAMAZ
376
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
c\gtlJL ;;.,.&L~
....... <{.lb,..
/
NAMASKA VREMENA
J~J~~;; ~ ~~J~J~~
ve sellem?! Kasnije je Džibril opet klanjao pa je -:: , , :: ""' ~ ,
(s njim) klanjao i Allahov Poslanik, sallallahu alej hi ~ ;; ~ ~l J~J ~ ..,L;, ;; ~ ~l
ve sellem. Poslije je klanjao opet pa je i Allahov ", ".".,~ .... ,.. ,.. , , ~ ...
JLA.; .:..~ ll..i.f: Jt;;; ~ .&l J~J ~
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao, zatim ...
' '
_, ; ; "''
'
"'
je opet klanjao pa j e i Allahov Poslanik, sallallahu f~i _;J~ .Si.Ji ~~ ~~~~J~:;.:.
'
alejhi ve sell em. Tada je Džibril rekao: 'Ovako mi
je naređeno (da ti prenesem da klanjaš).'"
Potom Umer reče Urvi:
"Pamti što si ispričao! A nije li sam Džibril
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, precizirao
vrijeme obavlj anja svakog namaza?"
379
SAHIHU- L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
380
" "' "' t
524. PRIČAO NAM JE Muhamed b. Musenna, ._:7: 81;. Jli .}t1 0; ~ 81;. .or i
nj emu Jahja, ovome Ismail, anjemuKajs prenoseći
od Džerira b. Abdullaha, da je rekao:
"Zakleo sam se Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, za uredno obavljanje namaza,
davanj e zekata i na iskreno (dobronamjerno)
savjetovanje svakom muslimanu."
v
525. PRICAO NAM JE Musedded, njemu Jahja
prenoseći od A' meša, da mu je kazao Šekik da je
čuo Huzejfu, koji priča:
- Sjedjeli smo kod Omera, radijallahu anhu, i on
upita: "Ko od vas pamtirij ečiAllahovogPoslanika,
sallallahu alej hi ve sellem, o 'fitnetu'. " 2
- Ja, doslovno kako je to on rekao - odgovorio
sam.
- Dobro si smion, reče Omer, kad se usuđuješ da ~~OJ~,. ... , "' : ' """
J o.Ujj J~ .J~~ J J~}l O
te (riječi) ili tu (izjavu) preneseš. ... .... .,.,. """ ,..,.. ... ~ ""
".,
- Iskušenje čovjeka je u njegovim ukućanima, u Jli ~l.J /~1.) ~j ~H.J ( ~\.) ~~~
njegovoj imovini, njegovom djetetu i njegovom
susjedu, a otklanja ga - rekao sam - redovno
obavljanje namaza, posta, dijeljenje milostinje,
naređivanje dobrih, a zabranj ivanje ružnih djela.
- Nije to ono što ja namjeravam - reče Omer. - Ja
mislim na nered koji će se zatalasati kao more.
- Vladaru vjernika, tu nema za tebe nikakve štete.
Između tebe i toga vrata su zatvorena.
- Da li će se ona razbiti ili normalno otvoriti? -
~l;. ;_
'
J!
l;IJl ~l~_,; ~~J~ .;,01
01
upita (Omer).
- Razbit će se - odgovori (Huzejfe).
-Pa onda se (ako se razbiju) neće više nikada ni
381
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
1 Porodica može biti iskušenje za čovjeka ukoliko ga ona nuka na nezakonita djela. Isk11šenje u imetk11 sastoji
se u tome da ga čovjek pri kuplja nepravedno i iz nedozvoljenih izvora; iskušenje s djecom je da ih roditelji
previše vole pa ih ta ljubav zaslijepi da ne vide njihove poroke i oe uočavaju njihov neislamski ž.ivot i rad, a
iskušenje sa susjedom očituje se u poštovanju međusobnih prava i ukazivanju međuljudskih humanih odnosa.
Prema predaji Tirmiz ij a povod objavljivanju gornjeg ajeta je slučaj Ebu-Jesra kome je došla jedna žena
da kupi datula, a on je uveo u kuću, prodao joj nešto boljih datula i tom prilikom je poljubio. Potom je
otišao Ebu-Bekru, radijallahu anhu, ispričao mu svoj prekršaj, a on mu rekao: "Pokrij svoju sramotu i
moli Allaha za oprost!" Kasnije je otišao Omeru, radij allahu anhu, pa mu je i on rekao isto što i Ebu-Bekr,
radijallahu anhu, a griža savjesti dotjcrala ga je do Alejhisselama koji mu reče: "Zar si tako odmijenio
borca na Allahovom putu u njegovoj porodici?'" Tada j e čovjek poželio da do tada nije primio islam, pa
je čak mislio da će ući u Džehennem. Alejhisselam je potom sageo glavu i dugo šutio. Utom j e došao ajet:
"Klanjaj namaz krajem dana i u dijelovima noći ..."
Iz had isa se može zaklj učiti:
- ljubljenje i milovanje nevjenčanih osoba ne podliježe šerijatskoj sankciji. To je kršenje manjih mora lnih
principa i prezren akt ali nije nužno kažnjavanje ukol.iko imam tako odl uči;
-redovno obavljanje namaza služi kao pokajanje za manje grijehe;
- vrata Allahove milosti uvijek su za pokajnika otvorena, sve dok duša ne počne izlaziti.
382
VAŽNOST PRAVOVREMENOG KLANJANJA
NAMAZA
2 Navedeni poslovi čine osnovne dužnosti vjernika. Isti had is donose i drugi muhaddisi u nešto izmijenjenim
varijantama. Djelomično razl ičiti tekstovi hadisa nastali su usljed raznolikih potreba i uvjeta pod kojim ih je
sam Alejhisselaro dao. Pojedini poslovi mogu u izvjesnim vremenima biti važniji i preči od drugih. Tako u
doba opasnosti od neprijatelja razvijanje borbenosti i učestvovanje u borbi bit će najvrednije dobročinstvo,
dok u vrijeme suše i gladi treba davati prioritet i privrednom radu i poljoprivrednim aktivnosti ma, ne
zaboravljajući svoju dužnost prema Allahu, dželle šanuhu, i drugim ljudima;
- stranka može učenjaka pitati istovremeno i za više raznoli kih problema. Učenjak treba biti pristupačan,
blag i taktičan, a stranka prema njemu paž lj iva i pristojna;
- djeca su dužna poštivati svoje roditelj e, činiti im potrebnu uslugu, pa makar ti roditelji bili i
nemus limani;
- punovažni su akti skloplj eni među strankama mimikom koju one međusobno razumiju.
383
SAHIHU- L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
f. " -- · ...
~[95 ~~.:.~1 ..,.~
ll
....
-~';.! J
"" "'
r /~
:ll' .;1
"'
:-:1.:;
sallallahu alejhi ve sellem, gdje pita:
- ~:J>l J;,~
' ~ '
e-:-
~i~;.~ \?.i:; ./.~·ll:-:;.
' '
- Sta mislite kada bi pred vratima nekog od vas
bila rijeka u kojoj bi se on kupao svaki dan pet
puta; šta kažeš, da li bi to kupanje ostavilo na
njemu štogod od njegove prljavštine? ,
... '" "" " _.. ...... ,.,. "'
- Neće ostaviti nikakvu njegovu prljavštinu - ..::.>l_).l..;:JI J!..o ~.!.lli; J li 1·:. ~ ...;); .j. -.A '1
",.
odgovorili su (ashabi).
- To je slično obavljanju pet dnevnih namaza s
koj ima Allah briše manje grijehe. '
1 Taberani i Bezzar donose gornji had is preko Ebu-Seida Hudrija kako je čuo Alejhisselama gdj e govori: "Šta
misliš, kada čovjek ima neki posao, a i zmeđu njega i toga posla ima pet rijeka i oo ide obavljati taj posao
pa se uprlja i oznoji i kada god prelazi preko tih rijeka, on se u svakoj od njih okupa. Da li će poslije tol ikih
kupanja na njemu ostati kakva prljavština?"
Redovnim obavljanjem namaza opraštaju se vjerniku manji prekršaji i vjerski propusti učinjeni prema
Allahu, dželle šanuh u, ali ne i veliki grijesi i propuštene obaveze prema ljudima.
2 U dmgim verzijama se navodi: Sana 'tum ma sana 'tum jiha, tj. zar niste s namazom uradili to što ste
ura d1"l 1..
"? l ( pn. m. ree. )
384
530. PRIČAO NAM JE Amr b. Zurare, njega
obavijestio Abdul-Vahid b. Vasil Ebu-Ubejde
Haddad prenoseći od Usmana b. Ebu-Revvada,
brata Abdul-Aziza, koji je rekao da je čuo Zuhrija,
gdj e govori:
- Unišao sam Enesu b. Maliku u Damasku, a on
plakaše.
- Šta te je rasplakalo? - upitao sam ga.
- Ne vidim da se radi išta od onoga što sam zapamtio
(da se radi u vrijeme Muhammeda, saUallahu alejhi
ve sellem, a i namaz je upropašten (odgađanjem
njegovog obavljanja) - odgovorio je Enes.
l Bekr kaže da mu j e ovako pričao Muhammed
b. Bekr Bursani, a njemu prenio Usman b. Ebu-
Revvad.3
3 Enesova izjava aludira na Hadždžadža, Velida b. Abdul -Melika i druge visoke društveno-poli tičke
funkcionere koji su poneke namaze klanjali izvan njihovog vremena.
Abdur-Rezzak prenosi od Džurejdža, a on od Ataa:
- Velid b. Abdul-Meli k odgodio je jednom klanjanje džuma-naroaza skoro do mraka. Ja sam došao i klanj ao
podne prije nego sam sjeo, a kasnije sam sjedeći mimikom klanjao ikindiju, dok je Vclid na minberu
obavljao hutbu.
Navedeni s lučaj evi ukazlyu na okrutnost i samovolju ponekih državnika pred kojima su učeni i pobožni
morali šutjeti.
385
SAHIHU- L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
.. ;; ~ J... ".&14
J
prenoseći od Abdullaha b. Omera, a njih obojica "'.&L~ J_;; 2t;J o;~
- ...
(E bu-H urej re i Ibn-Omer) od Allahov og Poslanika, J~ ~j/ ~ .&1 J.,.:.:J y ~~l;_ ef\ :;J. J_l -
sallallahu alejhi ve sellem, da j e rekao: -- - -
"Kada bude velika vrućina, odgodite klanjanje ~l~~~~ -~1..;
... ... ... .".
1_,~;li
...
~ll:.!.! l~!"
podne-namaza dok zahladi . Jaka žega je zapah
džehennemskog pakla."
1 Ispravnost sedžde bit će kada klanjač položi svoje dlanove na zemlju, uzdigne na s tranu izbočene laktove, a
stomak rastavi od stegna i tako smj esti svoje li ce na zemlj u između unaprijed položeni h ruku. To je položaj
idealne skrušenosti, daleko od svake pomisli na ljenost.
386
- Mi smo ga, kaže (Ebu-Zerr), stvarno odgađah
toliko, da smo vidjeli sjenu (okolnih pješčanih)
brežuljaka.
dok zahladi, jer je žega zapah džehennemskog . (-P.- & 0-:. /-l
pakla. "
~
2 U hadisu koji prenosi Enes stoji: "U studenim danima klanjajte podne u prvom njegovom nastupnom
vremenu, a u vrućim kada zahladi."
Gornja se preporuka odnosi samo na grupno klanjanje svakodnevnih namaza u džamiji.
387
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
"
1 . : l~ ll.,
~
~r
.
ODG AĐANJE KLANJANJA PODNE PRI . '?' -1.ss~ . '\ll u\;
'Y.! . .
, -. "' "' "'
' '
Vehba gdje prenosi od Ebu-Zerra Gifarija, da je "' "' ... "'"'"'
"' ... ...
"' J'
lS J'"'"' l J:> u.' i f ~J .:.r. -4j e:... . . . t;
".
:!>t · · t '$ . . ,...,.." ... " ' J o
-Fl' El.:5 J t;
...
zahladi! " I tako smo vidjeli sjenu brežuljaka. ... ... ... ... ...
Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem,
rekao: "Velika žega je zapah džehennemskog
pakla, i kad god bude jaka žega odgodite klanjanje
namaza dok zahladi!"
Ibni-Abbas kaže: "Tefejjeu" znači tetemejjelu, tj .
micanje sjene.1
540. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, njega J. . : __._;_; C~l Jli 0(:;11 }18~ .o i •
obavijestio Šu'be prenoseći od Zuhrija kome je ' . . . ' . .
ispričao Enes b. Malik, da je Allahov Poslanik, J
01
J ..:J- ..:.Ut; .~~. .:jf ' ;' P..~l J~ ~.?~
.::. .,;,..r~li , , ..... '"' "":-
t
sallallahu alejhi ve sellem, izašao (u džamiju) kada je , 11 ~ -:..~ , • ~ 11 • ~,~ ~ -, ~ ":.o , 1
.., 8 u-- <..r• . ~ J ~ (.? ~ 4ll
sunce krenulo (sa zenita) ka zapadu, klanjao podne, - • -
stao na minber, spomenuo Sudnji dan i istakao da će li.;~ j _:Si; ~L.:.ll _:S:i;
1J;f ~ r~ ;.!1
se u njemu zbiti veliki događaji, a zatim upitao: '
1 Tirmizi u svojoj had iskoj zbirci navodi da je Bilal htio proučiti ikamet za klanjanje podne-namaza pa mu
Alejhisselam rekao da sačeka dok zahladi.
388
"Ko želi p itati što, neka pita! Za sve što me budete
pitali, odgovorit ću vam dok sam još na ovom svom
mjestu." Ljudi su plakali, a on sve više govoraše:
"Pitajte me!"
Potom je ustao Abdullah b. Huzafe Sehmi i
upitao:
- Ko je moj otac?
- Tvoj otac je Hazafe
Alejhisselam.
On, međutim, i dalje ponavljaše: "Pitajte me!"
Tada se Omer prope na koljena pa reče:
- Zadovoljni smo Allahom kao Gospodarom,
"" .,. "' '"'"'. ~.... "' "'
islamom kao vjerom i Muhammedom kao l~._?:}. J. t..i;T' )::ll.J Ql wt; ~j Jli
".
' .
vjerovj esn ikom. '
:s. ::; "' " "' :
/
-"'...- --~
Alejhisselam je zašutio i potom rekao: "Predočen . _r..ll.J _;..;L\5 JI~ ~LJ..l
/
389
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
"Kada bismo klanjali s Allahovim Poslanikom, ~ "'.&l J_?) .. Ul>(:~ ~~J.. \.S Ju ...:.ot_; , .. ...
J.l
sallallahu alejhi ve sellem, u podnevna doba, činili .... ;:J "" .... •
. ~~ ;LO;I ~t;~ \;..L.; , ; ;4J2.J~
/ '
vreline." 1
• " t •
ODGAĐANJE PODNE-NAMAZA ~
: l~ ll ~
;;,;,JI !$'ll• .)"'= · \i ul>
. .
; , ,. ~
390
VRIJEME IKINDIJE
"Allahov Poslanik je klanjao podne i ikindiju zajedno, a akšam i jaciju opet zajedno, ne bijaše na putovanju,
a niti j e bi lo J.>akve opasnosti od neprijatelja." Tako su postupali poneki ashabi. Ovog su mišljenja Mal ik i.
Ahmed, pa i Safija, ali on uvjetuje da kiša pada neprestano od početka jednog namaskog vremena pa do iza
nastupa drugog s ljedećeg namaskog vremena.
Evza' i i pravnici racionalističke škole (ashabu re :j) sma traj u da se i u kišno doba svaki namaz obavlja
u svome određenom vremenu jedan iza drugog. Može se, naprimjer, podne klanjati pri izmaku njegova
vremena i odmah s nastltpom prvih časova ikindijskog vremena klanjati ikindija. Ovo mišljenje potvrđuj e i
izjava Ibni-Mes'uda koju su zabilježili i Buhari i Muslim, a koja u prijevodu glasi:
"N isam vidio Allahovog Pos.lanika da je klanjao ijedan namaz izvan njegovog propisanog vremena, izuzev
što bi ga ponekad odgodio do izmaka njegova vremena. Tako bi klanjao akšam i jaciju zajedno ... "
3 Os lanjajući se na gornji slučaj jedni pravnici preporučuju klanjanje ikindije u prvom njenom nastupnom
vremenu, a drugi da se malo odgodi.
Ebu-Davud i Tirmizi u svojim had iskim zbirkama i Haki.rn u svom Mustedreku pre ko lbni-A bbasa zabilježili
su A lejhisselamovu izjavu:
- Džibril mi je immnio kod Ka'be dva puta: prvi put klanjao mi je ikindiju kada je sjena Ka'be bila duga
koliko iznosi njena visina, a dmgi put, kada joj je sjena bila dva puta duža od njene visine.
Ebu-Hanife usvaja gornju izjavu, ali je nadopunjuje izjavom Alija b. Šejbanija. "Došli smo Allahovom
Poslani ku u Medi nu i on je odgodio klanjanje ik indije sve dok je Sunce bilo bijelo i očito jakog sjaj a. Ovaj
su hadis zabilježili u svojim zbirkama Ebu-Davud i fbni -Madže i može se zaključi ti da je Alejhissclam
klanjao ikindiju tek kada potpuno prestane sunčeva žega."
Džabir je rekao: "Allahov Poslanik klanjaše ikindiju tek kada bi sjena uspravnih predmeta bi.la dva puta
duža od tih predmeta."
Na osnovu izloženih hadisa Ebu-Hanife smatra da podnevno vrijeme prestaje, a ikindijsko nastaje u
momentu kada sjena uspravnih predmeta bude dva puta duža od tih predmeta, ne računajući sjenu koju su
ti predmeti imali u času kada je Sunce bilo u zenitu.
Malik, Šafija, Ahmed, E hu-Jusuf i Muhammed smatraju da vrijeme podneva prestaje, a ikindija nastaje
kada sjena uspravnog predmeta bude duga koliko predmet, ne računajući sjenu koju je taj predmet imao
kada je Sunce bilo u zenitu.
Čini se da je Hasan Basri rekao:
391
SAHIHU-L- BUHAR I NAMASKA VREMENA
v •
547. PRICAO NAM JE Muhammed b. Mukatil,
njega obavijestio Abdullah, a ovoga Avf prenoseći
od Sejjara b. Selama, da j e rekao:
-Unišli smo ja i moj otac Ebu-Berzu Eslemiju, pa ... "" "" ... .. .. o
"Kada sjena uspravnog predmeta bude duga kao i predmet, tada izlazi vrijeme podne-namaza, ali time ne nastupa
vrijeme ikindije, i to sve dok sjena uspravnog predmeta ne bude dva puta duža od svoga predmeta. lzmeđu ove
dvije vremenske granice ima kraći vremenski period u kome je sumnjivo klanjati obligatni namaz."
Ebu-Sevr i Taberani kažu:
"Kada sj ena uspravnog predmeta bude duga koliko i predmet, tada je nastupilo vrijeme ikindij e, ali i
podnevsko vrijeme traje još i iza toga toli ko dugo koli ko se mogu klanjati njegova obligatna četiri reka ta.
Poslije toga nastupa samo vrijeme ikindije." Ovo j e mišljenje prihvatio i Malik.
1 "Atemetun" znači tmina.
2 Navedeni had is potvrđuje stav Ebu-Hanife da ik indija nastaje tek kada sjena uspravnog predmeta bude dva
puta duža od samog predmeta, ne računajući sjenu koju je taj predmet imao kada je s unce bilo u zenitu.
392
548. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Mesleme ./ đlt; ./~j' · :). .JJI-4 8~ .otA
prenoseći od Malika, on od Ishaka b. Abdullaha b.
' ' .
Ebu-Talhe, ovaj od Enesa b. Malika, da je rekao:
"Klanj ali bismo ikindiju, a potom bi neko izašao
do plemena Benu-Amr ibn i Avf i našao bi ib gdje
klanjaju ikindiju. 3
3 Pleme Benu-Amr stanovalo je u Kubau 2 milje daleko od Medine, a milja se računa 3.500-4.000 aršina.
Enesova izjava ukazuje kako su ashabi u gradu klanjali ikindiju u prvim časovima njenog nastupnog
vremena, a u selima nešto kasnije, zato što bi obavljali svoje svakodnevne poslove na njivama.
393
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
•
umanjiti vaša djela) rekao: "Kaže se vetertur- '
KO IZOSTAVI IK.lNDIJA-NAMAZ
.
.)..uJI dj OA y~
'
1 Ibn i-Vehb i veći broj pravnika smatraju da se ovaj hadis odnosi na osobu koja ne klanja ikindiju u njenom
odabranom vremenu, a Suhnun smatra da se odnosi i na osobu koja je odgađa dok ne zađe Sunce, dok Evzai
i poneki misle da se aludira na onoga koji je odgodi dok Sunce dobije crveno-bijelu boju. Davudi tvrdi da
se navedeni hadis odnosi na svaku osobu koja namjerno propusti ik indiju.
Na pravovremeno klanjanje ikindije upozoreno je i Kur' anom i Hadisom. To j e vrijeme najpogodnije za
vršenje svakodnevnih poslova, i ljudi obuzeti njima lahko zaborave.
Hattabi je navedeni had is protumačio:
- Ko ikindiju ne klanja pravovremeno, sličan je osobi koja izgubi porodicu i imetak, pa kako čovjek treba
paziti da to ne izgubi, isto tako treba paziti da ne propusti ikindiju.
Ebu-Umer, radija !lahu anhu, kaže daje onaj ko propusti ikindiju poput čovjeka koji doživi neku nesreću u
svojoj imov ini i porodici, pa zbog toga želi učiniti zločin koj i opet povlači za sobom osvetu. Tako se kod
njega sastanu dvije nevolje: nevolja zbog gubitka i nevolja zbog traženja osvete.
2 Iz navedenog had isa može se zaključiti:
394
ODLIKA IKINDIJA-NAMAZA
-preporučljivo j e klanjati ikindiju u oblačnim danima u prvim časovima nj enog nastupajućeg vremena;
- po mišljenju nekih pravnika hanbelijske škole nevjernik je onaj koji bez razloga ne klanj a obligatne
namaze. Propadanje poslova vjernika neki povezuju za osobu koja ne priznaj e dužnost klanjanj a namaza
ili ismijava one koji klanjaju.
Većina učenj aka ovaj hadis smatra kao prijetnj u a ne kao doslovno značenje. Zato su se u svome tumačenju
podijelili na tri grupe: jedna je svoje tumačenje usredotočila na uzrok ostavljanja namaza, druga na
propadanja djela, a treća na sama djela koj a propadaju. Uglavnom, najpoznatiji komentatori had isa smatraj u
da se ovdje radi o prijetnji, j er djela samo ši rk uništava.
Hadis upozorava na potrebu pravovremenog obavljanja obligatni h namaza, a posebno ikindije. Tačnost u
svakom poslu ima svoju vrijednost, a netačnost ukor i zakonsku odgovornost.
3 lz badisa se može zaključiti:
- vjernici će vidjeti Allaha na Sudnjem dami. Ovome suprotan stav imaju mutezilije, haridžijc i neke
murdžije. Oni se pridržavaju doslovnog sadržaj a ajeta: "Čovjek može s Allahom razgovarati samo putem
Objave ili iza zastora ili da mu se pošalje melek kao poslanik ..."
- predstavnici eh lisunnetskog učenja islama smatraju da se ovaj ajet odnosi na ovozemaljsku Allahovu,
dželle šanuh u, objavu koja j e upućivana vjerovjesnicima, potkrepljuj ući to nizom aj eta, kao: "Vudžuhun
jevmeizin nadiretun ila rabbiha naziretun", tj. "Neka lica toga dana bit će blistava i vesela i gledat će
svoga Gospodara, džell e šanuhu..." Zatim: "Keila innehum 'an rabbihim jevmeizin le mahdžubuo", tj .
"Nevjernici i idolopoklonici bit će na Sudnj em danu zastrti od lica svoga Gospodara." Ovi ajeti potvrduju
stav učenja hanefijskog pravca. Ovo viđenje može biti samo pod uvjetima zakona budućeg svijeta i života,
a ne po zakonima života materijalnog zbivanja;
-sabah i ikindija su najvredniji namazi. Ljudima je kasno jutarnje ustajanje milo, a rano odvratno, iako
to pospješuje ljenost, šteti radnim navikama i standardu. Ove poruke unekoliko odstranjuje rano ustaj anje,
uz imanje abdesta i pravovremeno klanjanje sabaha.
395
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
1 Po većini učenjaka ovdje je riječ o melecima pratiocima i čuvarima ljudi koji paze i bilježe svaki postupak
čovjeka.
Kadi ljad kaže: "Možda se ovdje ne misli na meleke pratioce lj udi, a pitanje koj e im je Allah uputio ima
svrhu korenja (prijekora) upućenog onima koji su rekli: ' Zar ćeš na njoj (Zemlji) stvoriti one koji će nered
čini ti ? !' Zatim im je objelodanio ono što je pretbodilo u Njegovom znanju rekavši: 'Ja, zaista, znam ono
• . l,,,
sto v1 ne znate.
Kurtubi smatra da je svrha sastanka meleka na sabah u i ikindij i da se izn udi njihovo priznanje o dobroti
čovjeka i očitovanje pred Allahovim, dželle šanuhu, ljudima da pored njihovih prirodnih nagona za porocima
vlada i razum, razboritost i odanost Allahu.
U smislu navedenog hadisa tumači se i ajet: "lnne Kur'anel fedžri kane mešhuda", tj. "Učenju Kur'ana u
sabah-oamazu prisutni su (i noćni i danji) meleki."
Obligatni namazi obavljaju se redovno pravovremeno i nikakvi jutarnji ili večernji poslovi ne mogu biti
preči od klanjanja ikindije i sabaha.
396
557. PRIČAO NAM JE Abdulaziz b. Abdullah b.
Uvejsi, njemu Ibrahim b . Sa'd prenoseći od lbni-
Šihaba, on od Salima b. Abdullaha, ovaj od svoga
oca da ga je obavijestio kako je čuo Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori:
-Vijek trajanja vašeg života u odnosu na narode
koj i su bili prije vas, jeste kao vrijeme od ikindija-
namaza do zalaska sunca. Sljedbenicima Tevrata
dat je Tevrat i oni su po njemu radili, a kada je
bilo pola dana, iznemogli su pa im je (primjerice)
dat po jedan kirat. Pristalicama Evanđelj a dato je
, '
kasnije Evanđelje i oni su po njemu postupali do Ji ~i
ikindijskog namaza, zatim smalaksali i dat im j e po
jedan kirat. Tada je nama dat Kur'an, mi ćemo po
397
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
1 Navedeni hadis prikazuje redosljed i stepen pojedinih naroda kod Allaha, dželle šanuhu. Muslimanima je
ostao najkraći period, ali po rezultatima rada i nagradi najvredn iji.
Iz hadisa se može zaklj učiti:
- vrijeme ikindija-namaza traje do za laska sunca;
- podnevno vrijeme ide do momenta kada sjena uspravnog predmeta bude dva puta duža nego što je laj
predmet, ne računajući sjenu koju je taj predmet imao kada je Sunce bilo u zenitu.
Musliman za svoja dobra djela može se nadati mnogostrukoj nagradi ako čvrsto vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, i
Njegovu objavu. Griješenje dobrog muslimana može biti samo kratkotrajno, i to obično popraćeno pokajanjem.
2 Dijalog u ovom hadisu ukazuje na nemnjesno postupanje minulih naroda. Jedni su u toku rada izjavili da
ne žele zarađenu plaću i oko podneva napušta li ugovoreni posao, pa ga poslodavac povjeravao drugoj grupi
ljudi. Ovi su to radili kratko, slično onome izmedu podne i ikindije, i napuštali ga izjavljujući da ne traže
nikakvu nagradu. Posl.odavac ih bodri na .rad i završetak posla, pa da im trud ne bude uzalud. Oni savjet ne
slušaju, zadanu riječ krše i odaju se svojim prohtjevima. Poslodavac uzima konačno treću grupu, koja mu
nastavlja posao onih ranijih, koja radi do zalaska Sunca i prima nagradu obadviju ranijih grupa.
Pod prvom grupom misli se na Jevreje koji su bili obavezni da rade po Tevratu ali s u ga oni svoj evoljno
iskrivili, zanemarili i napustili. Druga g rupa su kršćani koji izvomo Evanđelje napustiše i još brže izgubiše
obećanu nagradu. Započeti posao moralno-duhovnog uzdizanja ljudskog roda bi na koncu povjeren trećoj
398
VRIJEME AKŠAM-NAMAZA
grupi uz upute izložene u Kur'anu koja ga ljubomorno čuva, uči napamet, studira i u praksi primjenjlye.
Ova će grupa ustrajati do Sudnjeg dana, završiti časno povjereni joj posao i kao radi še dobit će svoju
nagradu i minulih grupa i naroda.
3 Mišljenje Ataa b. Rebaha usvajaju j oš Ahmed, lshak i neki pravnici šafijske škole.
Ijad kaže da je spajanje akšama i jacije nekada sun net, a nekada samo olakšica. Sun net je hodočasnicima
spajati namaze na Arefatu i Muzdelifi, a olakšica putnicima, bolesni.cima i mještanima u danima obilnih
padavina. Poneki pravnici ne dozvoljavaju bolesniku spajanje, dok neki to odobravaju. Oni to tumače
na .način da je putniku spajanje .namaza dozvoljeno zbog tegobe putovanja, a bolest je još veća tegoba i.
prema tome preče je da ta povlastica vrijedi i za bolesnika. Osim toga, u Kur'anu j e istovremeno navedena
povlastica za bolesnika i za putnika u mršenju posta ramazana i korištenju tejemmuma.
Malikije dozvoljavaju spajanje u kišnom vremenu samo akšama i jacije, a poneki od njih odobravaju to
činiti samo u džamiji Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini.
4 Hadis podstrekava na klanjanje akšam-namaza čim sunce zađe. To je stav najvećeg broja pravnika. Tavus,
Ata i Vehb b. Munebbih smatraju da vrijeme akšama nastaje tek s pojavom koj e zvijezde. Oni svoj stav
zasniv~yu na izjavi Ebu-Basrc:
- Klanjali smo s Vjerovjesnikom ikindiju na Muhammesu i on nam reče:
"Ovaj namaz bio je propisan i ranijim narodima, ali su ga oni upropastili (kasnim klanjanjem). Ko ga od
vas bude uredno obavljao, on će dobiti dvostruku nagradu. Poslije ovog namaza nema drugog sve dok se
ne pojavi šehid, misleći na zvijezdu."
Tahavi sumnja da je gornju interpretaciju izraza šehid, u značenju zvijezda, izrekao Poslanik, sallallahu
alejhi ve sell em, jer postoje brojni hadisi da je Alejh isselam klanjao akšam čim Sunce zađe. Nesai u svojoj
zbirci hadisa navodi:
-Ashabi bi s Vjerovjesn ikom klanja li akšam, povratili se svojim kućama do nakraj grada, odapinjali strijele
s luka i vidjeli mjesta nj ihova pada.
Taberani u svom "Mu'džemu! Kebiru" navodi da je Zejd b. Ha lid rekao: "Klanjali smo s Vjerovjesnikom
akšam, a potom se povratili u čaršiju i vidjeli mjesta pada (lukom bačene) strijele."
Podijeljena su mišljenja pravnika o momentu prestanka akšamskog vremena. Sevri, Ibn-Ehu-Lejla, Tavus,
Mekhul, Hasan b. Hajj, Evza' i, Malik, Šafija, Ahmed Ishak, Davud, Ehu-Jusuf i Muhammed smatraju
da akšamsko vrijeme prestaje, a jacijsko doba nastaje nestankom crvenila na zapadnoj strani neba. Po
mišljenju Omera b. Abdul-Aziza, Abdullaha b. Mubareka, Ebu-Sevra, Ebu-Bekra, Aišc, Ebu-Hurejre,
Mu'aza b. Džebela, Ubejja b. Ka'ba, Abdullaha b. Zubej ra, E bu-Hanife i nekih drugih akšamsko vrijeme
prestaje tek nestankom rumenila koje se obično javlj a iza nestanka crvenila na zapadnoj strani neba.
399
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
400
, .'1 .. ~. J'~'
""'"
, 1~ < <.:}-'> ".".
2 Akšam ne treba nazivatijacijom. Svaki namaz treba nazivati njegovim utvrđenim imenom, kako ne bi došlo
do zabune.
401
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ",. o " "' ~ ,. ,.., , ",. .;
navršetka stotinu godina neće ostati niko od onih t;,.,. ,2:. ,.~L.... ~i) 0~ olA ~~l) Jw
,. ,.,.
koji se sada nalaze na Zemlji." '
y.);
"' ; o ,.. "' ",.
VRIJEME JACIJE KADA SE SVIJET SABERE 1_,p.~ ;1_;..w1~;?-II.)J ~u.~u ~,; ..."~
ILI ZAKASNI -
l Navedeni hadis skreće pažnju na kratak vijek čovj eka u kome se treba što više zalagati za dobra i lj ude
korisna a Allahu, dželle šanuhu, ugodna djela. Nada u dug život mnogog zavara, smrt iznenadi, i lj udi idu
počesto na odgovornost bez dobrih i pohvalnih djela. Trka za materijalnim dobrima ovoga svijeta mnoge
zanese. Kratkovidnim to j e životni cilj, a pametnim samo sredstvo za održavanje života.
402
zenita); ikindiju dok sunce još živo (sja); akšam
kada zađe; jaciju bi klanjao odmah ako je svijeta
bilo mnogo, a ako ih je malo, sačekao bi; a sabah
dok je još sumrak."2
VAŽNOST JACIJA-NAMAZA
v
566. PRICAO NAM JE Jahja b. Bukejr, njemu
Lejs prenoseći od Ukajla, on od lbni-Šihaba, a , . • ' ",. "" ,.. , J ~ ""'~..
ovaj od Urve koga je Aiša izvijestila i rekla: -.;~1• ·~~.JI o.J~ J'-:-'~ JI J.~
"" ~"",.,.""
- Odgodio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ... / "' _.., "' • , .". "' J "' ... "'
2 Vrijeme skupnog klanjanja jacije zavisi, pored Šerijatom utvrđenog vremena, još i od mo~:,'l.tćnosti
prikupljanja vjern ika. Ako se okolni svijet može lahko sakupiti, jaciju treba klanjati u prvom njenom
nastupnom vremenu, u protivnom klanjat će se u malo kasnije doba noći.
Prema predaji Amra b. Asa krajnja granica jacijskog vremena je sredina noći, prema Ebu-Musau b. Abbasu
i Džabiru j e trećina noći, a prema predaji Enesa polovina noći. Aiša prenosi da se jacija može klanjati kada
erođe veći dio noći pa i pred pojavu zore.
Satija u svom djelu "El-Umm" i.stiče da su ashabi žuri.li klanjati jaciju, ukoliko su bili iskupljeni, i nače bi
je odgađa li za malo kasnij e doba noći.
Na osnovu gornjih izjava kasniji pravnici zauzeli su raznoli ka stanovišta. Šafija, Ma lik i kadija ' Tjad
određuju kao krajnju granicu jacijskog vremena konac prve trećine noći. Neha'i konac prve četvrtine, dok
ga Davud i još poneki pravnici produžuju do kraja noći .
Predstavni.c i hanefijske pravne škole smatraju da je klanjanj e jacije bolje odgoditi što dalje u noć, izuzev
ljetnog perioda. U komentaru El-Hidaje stoji: "Dozvoljeno je odgoditi jaciju do polovine noći, a ima
pravnika koji kažu da je pokuđeno odgoditi je do iza prve trećine noći."
U "Kin'ji" stoji: "Vrlo je pokuđeno odgoditi klanjanje jacije do iza polovine noći."
3 Iz navedenog had isa može se zaklj učiti:
- Alejhisselam je općen ito jaciju porano klanjao;
- pospan može ma lo zaspati prije jacije, ali. je bolje da to ne čin i ;
-ko redovno i uredno klanja jaciju zaslužuje posebnu nagradu;
- jacija-namaz u to vrijeme samo su klanjali u Med in i, il i se mis li da drugi nawdi nemaju u ovom vremenu
propisanu molitvu.
403
SAHIHU-L- BUHAR I NAMASKA VREMENA
koji j e rekao: J~
- "" ... ... -
u.~ d ~ :5 Jli
~
lyi z,:..Jl h
- Ja i moji drugovi, koji su sa mnom došli u ' '
.l.
r; ... ",. ,.. ; "' / '/.
Radujte se, jer je jedna od Allahovih blagodati nad ~~ ~ ~ Ji_; ji (S~~ ~~~ ~~ ~
vama i ta što nikoga od svijeta nema ovoga časa da "" ". • --- · '~ • ",. ; ". ? ="
kJanja osim vas." Ili je rekao: " ... Ovoga časa ne
Jt; ~<JI L;?l l;?.)~ 'i (S~ ~~ ~~~
' " ' / ,.. _..
klanja niko osim vi." : l:'" /
:J'... .............. l . 1:'·
1(-! o...>-..,»
. : G;.,...:-
. / ."
cf".r Y.
, Pol J':..,
,. ... ".
- Ne znam, kaže (Ebu-Musa), koji je od ova dva
izraza Alejhisselam upotrijebio. Tada smo se
vratili veseli zbog onoga što smo od Allahovog
Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, ču l i - kaže
Ebu-Musa. 1
1 Ahmed, Ebu-Davud, Nesai, Huzejme i još neki drugi muhaddisi bilježe da je Seid H udri rekao: "Klanjali
srno s Alejhisselarnorn jaciju, ali on nije izašao iz svoga stana dok nije prošla skoro polovina noći . Izlazeći,
reče nam: "Ostali svijet j e klanj ao i zauzeo u posteljama svoj e mjesto. Vi se smatrate da ste u namazu dok ga
god iščekujete. Da nije slabosti, iznemoglosti, i drugih potreba ljudi, ja bih klanjanje ovog namaza odgodio
do polovine noći."
Ibni-Madže opet navodi da je Seid H udri rekao:
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je akšam i nije iz kuće izašao dok nije prošla
polovina noći. Kada je izašao i s ashabima klanjao, rekao j e: "Da nije iznemoglih i bolesnih odgodio bih
klanjanj e ovog namaza do polovine noći. " Tirmizi preko Ebu-Hurcjre u svojoj zbirci had isa ističe da je
Muhamrned, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada mojim sljedbenicima ne bi bilo teško, ja bib im
naredio da odgode klanjanje jacije do izmaka trećine ili polovine noći."
Ebu-Davud preko Mu'aza b. Džebela u svojoj zbirci ističe:
- Iščekivali smo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radi klanjanja jacije. On se, međutim,
toliko zadržao da su neki mislili da neće izaći. Poneko od nas govoraše daje on već klanjao. To sam govorio
i ja. Utom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao i oni su mu rekli šta su već bili pomislili.
-Odgodite klanjanje ovoga namaza- reče on- do u tam no doba noći. Vi ste mimo ostale narode počašć.eni
ovom molitvom i nju nije obavljao nijedan narod prije vas.
Iz navedenog hadisa se može zaklj učiti:
- prepomčljivo je razgovarati o mora lno poučni m i pobožnim temema poslije obavljene jacije:
404
POKUĐENOST SPAVANJA PRIJE JACIJE
"" .~ "" "" "" ,".,., /f;
568. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Selam, L;:;>-1 J li i -y.,;:_ :; ~ l:..C::. . o i A
njega obavijestio Abdul-Vehhab Sekafi, rekavši •
'
:;-:,}l, :iJ~ L61:. Jli ~l '7'~)1~
da muje pričao Halid el-Hazza prenoseći od Ebu-
Minhala, on od Ebu-Berze da Allahov Poslanik,
' -- '
-preporučljivo j e malo odgoditi zajedničko klanjanje jacija-namaza ako to posjetioci mogu izdržati;
- umjerenost u poslu j e poželjna, a žurba pokuđena;
- pohvalno j e drugog obradovati u poteškoći , pomoći mu, razgovarati i probuditi u njemu raspoloženj e.
2 Pokuđeno j e poslij e obavljanja jacije voditi beskorisne razgovore i duga s ij ela koj a će omesti pravovremeno
klanjanje sabah-namaza, pospješiti razvijanje ljenosti i omesti pravovremeno obavljanj e brojnih vjerskih i
općegrađanskih obaveza.
Tirmizi kaže da najveći broj učenjaka prezire spavanje prije klanjanjajacija-namaza, a poneki to doz voljavaju
samo u noćima ramazana. Tahavi smatra da j e dozvoljeno spavanje iza akšama pa do pred nastup jacijskog
vremena, a da je pokuđeno nakon nastupanja jacijskog vremena.
U Tevdihu stoj i: "Ashabi su podijeljenog mišljenja o ovom pitanju. Ibni-Bettal prenosi da je Ibn-Omer,
radijallahu anburna, grdio ljude koji bi spava li prije klanjanja jacije, dok je on sam spavao, al i bi drugima
naredio da ga probude pred nastltp j acijskog vremena."
Enes je izjavio: "Mi srno se klonili posteljine prije jacije."
Prezira li su spavanje prije klanjanja jacije: Ebu-Hurej ra, Ibn i-Abbas, Ata, Ibrahim Neha 'i, Mudžahid,
Tavus, Ma li k i pravnici Kufe.
Ebu-Musa i Ubejde smatraju da čovjek može spavati prije jacije, ali će zadužiti nekoga da ga probudi. U rve,
Ibn-Si rin i Hakern su običavali malo zaspati prije jacije.
Neki pravnici Kufe smatrali su ovo spavanje pokuđeni m činom samo za osobu koju nema ko pravovremeno
probuditi da klanja j aciju u džematu.
405
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
406
- Ja sam tražio od Ataa, kaže (lbn-Džurejdž), da
mi potvrdi kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, stavio ruku na svoju glavu, prema onom
kako ga je obavijestio Ibn-Abbas. Ata je, potom,
nešto malo rastavio svoje prste i vrhove prsta
postavio na tjeme glave, a potom ih međusobno
spojio i tako ih po glavi vukao dok mu palac nije
dodirnuo stranu uha koja stoj i prema licu iznad
solufa i brade. Oo to nije učinio oi sporo, a ni
žurno, nego obično, eto tako, i tada je rekao:
"Kad ne bih svojim sljedbenicima učinio poteškoću,
ja bih im naredio da ovako, u ovo doba, klanjaju." 1
407
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
VAžNOST SABAH-NAMAZA
408
VRIJEME SABAH-NAMAZA ~
'. . ..
. : • 11 ci'
.. ~ w\;
-~~ ~
., .
je Enes. -
409
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
•
579. PRICAO NAM JE Abdullah b. Mesleme
prenoseći od Malika, on od Zejda b. Eslema, koji
je čuo odAtaa b. Jesara i Busrsa b. Seida iA'redža
koji prenose od Ebu-Hurejre, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko stigne obaviti samo jedan rekat sabaha prije
nego se sunce pojavi, on j e stigao na vrijeme
klanjati taj saba b-namaz, a ko stigne obaviti j edan
rekat ikindije prije nego sunce zađe, on je to stigao
na vrijeme klanjati."
410
~. ~ ~
~j ~~l ~ .:.lj~l ~ y~
"
KO PRAVOVREMENO OBAVI JEDAN
REKAT NAMAZA
v
580. PRICAO NAM JE Abdullah b. Jusuf: njega
obavijestio Malik prenoseći od lbn-Šihaba, on od
Ebu-Seleme b. Abdur-Rahmana, a ovaj od Ebu-
Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao:
"Ko stigne pravovremeno obaviti samo j edan reka t
ma kojeg namaza, on j e stigao na vrijeme obaviti
. ,,
taJ namaz.
2 Muslim, Ebu-Davud u svojim hadiski m zbirkama donose gornju izreku također preko Tbni-Abbasa u
sljedećoj varijanti:
-Lj udi od povjerenja, a među njima od najvećeg povjerenja Omer b. EI-Hattab, izjavili su daje Vjerovjesnik,
sall allabu alejhi ve sellem, rekao: "Poslije obavljenog sabah-namaza nema nikakvog klanjanj a sve dok
Sunce ne izađe, a niti klanjanja namaza poslije obavljene ikind ije sve dok Stmce ne zađe."
- Bejheki i drugi muhaddis i u vezi s ovom temom ističu izjavu Hafse i Alije: "Allahov Poslanik poslije
411
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
u-u.
J • J ,. ""
,.".,",""
" e"': " •
...........
~ J ' "'
~')~ v:;..c. ':i ~ :-u' J_,.....J
, ...
J.?JJ t; Jt; ;l ) 1_;;J;. J t;:;~-'~ ':i j
nj egovo zalaženje! " (Urve) je kazao:
- Pričao mi je Ibn-Omer i rekao da je Allahov
--
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio:
"Kada se pojavi obrva (rub) sunca, odgodite
klanjanje namaza dok se ono ne uzdigne, a kada
zađe (donja) obrva stmca, odgodite namaz dok
ono potpuno ne zađe!" U drugom senedu isto (kao
i Jahja b. Seid) prenosi Abde.
v
584. PRICAO NAM JE Ubejd b. Isma'il prenoseći
od Ebu-U same, on od Ubejdullaha, ovaj od Hubejba
b. Abdur-Rahmana, on od Hafsa b. Asima, a ovaj
od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu
alej hi ve sellem, zabranio dvije vrste kupoprodaje,
dvije vrste odjeće i dva namaza: zabranio je
klanjanje poslije obavljenog sabah-namaza pa dok
se sunce ne popne i poslije ikindija-namaza pa dok
sunce ne zađe; zabranio je odj eću koj om se pokrije
jedno rame a drugo otkrije, i zabranio je da se
sjede naslonjenih bedara na stomak (umotavši ih
odj ećom, i otkrivajući svoj spolni organ); zabranio
je trgovanje putem bacanja kamenčića na predmet
koj i se želi kupiti ili bacanje predmeta pred kupca
ne razmotavajući ga, ili pak putem samo dodira i
opipa kupoprodajnog predmeta (ne vidj evši ga). 1
svakog obavljenog farz-namaza klanjaše još po dva rckata na file, izuzev ikindijc i sabaha."
Musl.im u svojoj hadiskoj zbirci navodi da je Ukbe b. Amir rekao: 'Tri su momenta u kojima nam je
Allahov Poslanik zabranio klanjanje i pokopavanje naših mrtvih: vrijeme izlaska Sunca pa sve dok se ne
uzdigne iznad obzorja; kada je Sunce u zenitu pa dok se s te tačke ne pomakne i kada Sunce zalazi pa dok
potpuno ne zađe."
Pokuđeno j e klanjati faku ltativne namaze (nafile) poslije obavljenog farza sabah-namaza dok se Sunce
ne uzdigne na obzorju 3 do 6 metara, kao i poslije obavljenog farza ikindije dok Sunce ne zađe. Hadise
suprotnog značenja u kojima se govori da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve scllem, klanjao u
spomenuto vrijeme, mnogi učenjaci objašnjavaju kao nešto što je bila samo njegova speci fičnost.
1 Klanjanje jutrom i večerom ne smije sc podešavati s izlaskom i za laskom Sunca namjeravajući veličanje ili
obožavanje tog nebeskog tijela, kao što su to činili neki swri narodi.
412
~ ,J ~ ~ l ~ ; J ..
lbni-Munzir i zahirije smatraju da se ova zabrana odnosi samo na one koji svojim klanjanj em žele odati
počast izlasku ili za lasku Sunca. Oni svoj stav pravdaju hadisom: "Ko stigne obaviti jedan rekat sabaha
prije izlaska Sunca, neka mu doda još i drugi 1"
Bejheki kaže da je Aiša, radijallahu anha, vidjela Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja
poslije ik indije pa se zabrana kojuje izrekao tumačila da se odnosi samo na one koji to namjerno urade, a da
ustvari nije općenjta. Međutim, ne ki na to odgovaraju da se radilo o naklanjavanju, dok neki smatraju da je
dopuštenje važilo samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sell em, dok zabranu klanjanja u ovim vremen ima
prenosi veliki broj asha ba.
413
SAHIHU- L- BUHAR I NAMASKA VREMENA
1 Namazom sc veliča i obožava Stvoritelj, a ne ono što je On stvorio. Kretanje Sunca, njegov izlazak i zalazak
odvija se po zakonima koj e j e Allah odredio, i neuke je to zavelo da su ga svojevremeno obožavali.
Neki su ljudi klanjali iza ikindijskog tarza još po dva rekata fakultativnog namaza, slična onima iza
podnevnog farza, pa ih je Muavija upozorio na tu nepravilnost.
Prvih dana islama Al ejhisselam i muslimani klanjali su fakultativni namaz iza ikindijskog farza, koji je
kasnije muslimanima zabranjen, a Alejhisselam ga obavljaše i dalje kao svoju dužnost.
414
.
590. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu'ajm, nJemu
Abdul-Vahid b. Ejmen, ovome ispričao nJegov -- --
... ~u; ~
-::: :
;_;, \:.?1
,.;-:;
...;}~ JI_;
-
,. --
~~
:
.:;.,
otac, da je čuo Aišu kada je rekla:
'
"Tako mi Onoga koji je (Muhammeda) uzeo,
(Muhammed) nije izostavljao klanjanje dva rekata
(iza ikinclije) sve dok se nije s Allahom susreo, a
nije se s Uzvišenim Allahom susreo dok mu ovaj
namaz nije otežao. On klanjaše u bolesti mnoge
svoje namaze sjedeći" - mišljaše (Aiša) na dva
rekata poslije ilinclije.
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
je te namaze, ali ih on nije klanjao u džamiji, bojeći
se opterećenja za svoje sljedbenike. On voljaše
ono što je za njih lagano."
v
591. PRICAO NAM JE Musedded, njemu Jahja,
ovome Hišam rekavši da ga je obavijestio njegov
otac, da je Aiša rekla:
"Sestriću (U rve), Vjerovjesnik, sallallabu al ej bi ve
sellem, nije nikada kod mene ispustio dvije sedžde
(dva rekata) iza ikindija-namaza."
2 Alejhisselam je klanjao dvorekatnu na fi lu iza ik indije kao svoju uobičajenu obavezu ili kao naklanjavanje
propuštenog dvorekatnog podnevnog sunneta.
415
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
' '
'
e "'/
.J ... ,...
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio ..tl .J!... JI,; .h; ~_,. ~ _;; L>~
.. ..:. :•li ~ J t; ;
Muslimanima to nije preporučljivo činiti , jer bi se time opteretili jednim novim obredom.
S obzirom da jedni hadisi ovaj obred odobravaju a dmgi ga zabranjuju, prednost treba davati zabrani i
kloniti se takvih poslova.
1 Najbolje je klanjati svaki namaz u prvim časovima njegova nastupnog vremena, a naročito ikindiju u
oblačnom danu. Vrijeme ikindije je kratko i u oblačnom danu ona lahko izmakne.
416
-Allah je, reče Alejhisselam, uzeo vaše duše kada
je htio, a povratio vam ih opet kada je htio. Bilalu,
ustani i oglasi svijetu namaz!
Potom je (A iejhisselam) uzeo abdest, i kada je
sunce odskoč ilo i pojavilo se u punom sjaju, ustao
je i klanjao. 2
417
SAHIHU-L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
lmam Ah.med iznosi isti slučaj u svom Ml1snedu u sljedećoj varijanti: "Na dan kopanja hendeka bili smo
spriječeni klanjati namaz sve dok poslije akšama nije prošlo dugo vremena kada smo prestali s borbom.
Kada se noć spustila, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sell em, pozvao je Bilala, on je proučio ikamet za
podne-namaz i Alejhisselam je naklanjao podne kao što ga klanjaše u njegovo pravo vrijeme. Potom je
Alejhisselam naredio Bi la lu da prouči ikamet za ikindiju pa je on klanja kao i obično. Zatim je naredio
da prouči ikamet za akšam i on ga je isto tako klanjao. Konačno j e Bilal proučio ikamet za jaciju i
Alejhissclam je klanjao kao što je klanjaše u njeno redovno vrijeme." To je bilo sve, kaže E bu-Seid H udri,
prije objavljivanja ajeta o klanj anju na.maza u danima ugroženosti od neprijatelja.
Malik u Muvettau navodi da su Alejhisselamu i muslimanima pri kopanju hendeka prošli podne i ikindija,
Nesai u svom Sunemt navodi podne, ikindiju, akšam i jaciju u njenom prvom nastupnom vremenu, a Tinnizi
isti če četiri namaza.
U izloženom nema proturječja, jer se prokop oko Medine kopao nekoliko dana i Alejhisselamu su izmakla
jednom četiri, drugi put dva, odnosno jedan namaz .
•
Cini se daje Alejhisselam u gornjem sluč<tiu zaboravio na vrijeme pojednih namaza. lmam Ahmed u svojoj
zbirci hadisa navodi:
-U godini kada se desila bitka protiv plemena (Ahzab), Alejhisselam j e klanjao akšam i nakon što je
klanjao upitao je: "Zna li iko od vas da sam klanjao ikindiju?"
- Ne, nisi je klanjao, All ahov Poslaniče - odgovorili su prisutni.
Tada je naredio mujezinu da prouči ezan, zatim ustao i klanjao ikindiju, a poslije nje ponovo klanjao
akšam.
Iz hadisa se može zaklj učiti:
- dozvoljeno je čovjeku da se zakune iako to od njega nije traženo, ako je to u interesu zajednice, ili da se
kod sagovomika stekne uvjerenje o istinitosti govora;
- Alejhisselam j e nakla njao ikindiju zajednički s prisutni m ashabima, a potom klanjao akšam dok je bilo
još bj eline na zapadu;
- Alejhisselamova prijatnost. i takiičnost prema ashabima bijaše uvijek, pa i u danima životne opasnosti;
- minul i farz-namazi naklanjavaju se po redu onako kako su prolazili. Nužnost redoslijeda, po mjerodavnom
stavu mali kijskog mezheba, otpada zaboravom na izmakli namaz.
- Darekutni i Bejheki u svojim Sunenima navode Alejhisselamovu izjavu:
"Ko zaboravi klanjati jedan namaz i sjeti ga se tek klanjajući za i.mamom drugi namaz, dovrš it će taj
započeti namaz, a potom će naklanjati onaj što ga je ranije zaboravio. Iza toga ponovo će klanjati onaj
namaz koga je već bio klanj ao s imamom";
-zakonito je i pravilno proučiti ezan i za naklanjavanje obligatnih namaza.
418
597. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu ' ajm i Musa b.
Ismail, njima Hemmam prenoseći od Katade,
on od Enesa, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je rekao:
- Ko zaboravi klanjati jedan namaz, neka ga
naklanja kada ga se sjeti. Za njega nema nikakva Jli "' ,., .
,., .... ,., ~ ,. ~ "'"',., ~"'
( L?f~ ;;')LAJ! ~I.J) ~~'l! U o~lAS
/
J .. , , .. "
2 Hemmarn je j edanput čuo Katadu da kaže: Li zikri, kako je to po poznatom kiraetu. Inače, o ovom dijelu
ajeta postoje mnoga tumačenja, a ono koje nam se čini najprihvatljivije jeste tumačenje Turbešija koji
kaže: "Ovaj ajet podrazumijeva mnoge aspekte tumačenja, ali je nužno da se on protumači na način koji
se slaže s kontekstom hadisa." Prema torne, ovo znači: Obavljaj namaz pri sjećanju na namaz, jer kad god
ga se čovjek sjeti, sjeti se i Uzvišenog Allaha. Ovo bi se moglo protumačiti i tako što se pretpostavi prvi
član genitivne veze (mudaf), pa bi zamišljeno značenje glasilo: Obavljaj namaz pri sjećanju na Moj namaz.
Isto tako, moguće je da je spojena lična zamjenica, koja se odnosi na Uzvišenog Allaha, došla umjesto
zamjenice koj a bi se odnosila na namaz zbog njegove posebnosti i velike važnosti. (prim. ree.)
3 Ka tade je za gornji slučaj drugom prilikom rekao:
- Ko od vas prespava namaz ili ga zaboravi, neka ga klanja kada ga se sjeti, jer je Allah rekao: "Klanjaj
namaz pri sjećanju na Mene!"
Iz navedenog had isa može se zaključiti:
- zaboravljeni namaz mora se naklanjati;
-namaz je osobna dužnost muslimana.
419
SAHIHU- L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
rekao:
e?.'
J .. ... .... • "' ...
e...:.
•
čl bil Ju~~~ ) L;;~ Ju.....;~
" /"' ,. "' .,
j e Allahov Poslanik, sallallabu alejbi ve sellem, J;,~- 5l5 Jli ~;sil ~ ~ .ill j;_; 0l5
- '
klanjao propisane namaze.
- Ebu-Berze odgovori: "Podne, koje vi nazivate
prvim, klanjao j e kada bi sunce kliznula (sa
zen ita); ikindiju bi klanjao tako da bi se pojedinac
od nas vratio (iz džamije) svojoj porodici do
nakraj Medine, a sunce još jako sija. Zaboravio
sam šta je rekao o akšamu, a jaciju voljaše da
odgađa do u kasno doba noći; spavanje prij e jacije
i razgovaranje poslije nje je mrzio. Jutarnji namaz
bi završavao kada bi pojedinac od nas mogao
raspoznati svoga druga, a u njemu bi učio od 60
do 100 (ajeta). "
". .. ..
~~~ ~ ~!; ~~ .j3 ~...JI y~
, ..
SIJELJENJE POSLIJE JACIJE RADI
PROUČAVANJA FIKHA I DRUGOG DOBRA
-
J I_,Jij;
... o
:JG -
". " "'
420
god iščekuje dobro'."
- To je - kaže Kurre - prenio Enes direkt no od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
" -
JA,"~t; . 9} ~ll ~~l y~
SIJELJENJE S GOSTOM I UKUĆANIMA
- ' -
602. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu'man, njemu
Mu' temir b. Sulejman, ovome njegov otac, a njemu
Ebu-Usman prenoseći od Abdur-Rahmana b. Ebu-
Bekra da je " družina sa trijema" (Mubammedove
džamije u Medi ni) bi la skupina siromašnih ljudi, pa
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Onaj ko od vas ima hrane za dvojicu, neka sobom
vodi trećega, a ko ima za četvericu, neka vodi
petog ili još i šestog."
Ebu-Bekr doveo j e sebi trojicu, a Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, odveo desetericu. "Tu
sam bio", kaže (Abdur-Rahman), "ja, moj otac i
1 Beskorisna noćna sijela nisu poželjna. Mudžahid je rekao: "Pokuđeno je ne spavati noću, poslije jacije,
osim onome ko klanja, ko je putnik ili ko izučava nauku."
421
SAHIHU- L-BUHAR I NAMASKA VREMENA
moja majka."
- Ne znam - rekao je (Ebu-Usman) - (da je Abdur-
Rahman spomenuo) " ... i moja žena i poslužitelj
nas, i Ebu-Bek:rove kuće." " ~ ~ ,..
~ ~ 1 ._r.;; ._;.;:- ..: _u ć!-'J F ~~~
' .. ,.",. ,..J ' ' •
l Ebu-Bekr je bio ljut i ovo je rekao jer j e misli o da je njegov sin zanemario gosta. Kada je saznao da njegov
si n nije napravio propust, već gosti nisu htieli jesti iako je on optmomoćio svoga sina da ih ugosti, pa ih
je zbog toga htio prekoriti. Neki kažu da je E bu-Bekr ovom izrekom htio reći da nisu na vrijeme uživali u
hrani. (prim. ree.)
422
podijelili na 12 ljudi i sa svakim od njih bilo je još
svijeta toliko da Allah oaj bolje zna koliko ga je bilo •
sa svakom grupom. Svi su oni jeli toga jela, ili kako
:S_,
J5 2 rs ~~ 41
... ,.. ~}
' },..-;",
.fL;\
...~
~
~ ~,
y_; J5 2
je to Abdur-Rahman b. Ebu-Bekr kazao. 2 "" _.., ,,.." :" ""
. Ju \cS j10~i ~ I}Sli $.)
•
423
~~~l~~-----~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
đt~ilt~~
~ ~
EZAN
NASTANAK EZANA
1 Tekstezana utvrđenje hadisom, a koristi seza objavljivanje nastupa namaskih vremena i zajedničko obavljanje
namaza, pri pojavi oluje, osvoj enj a grada ili pokrajine, pri nadijevanju imena novorođenčetu i slično.
Ezan je tekstualno kratak, a sadržajno velik. On počinje veličanjem Allaha, dželle šanuhu, priznavanjem
Njegova jedinstva i Muhammedova poslanstva, poziva na pravovremeno obavljanje vjerskih obreda, na
zahvalnost Stvoritelju na brojnim blagodatima, na sreću i spas na obadva svijeta. Ponavljanje rečenica
ezana upozorava na potrebu razmišljanja o principima i velikim mislima islamske nauke. Ezan je javno
manifeslovanjc islamskog učenja.
Tbni-Abbas smatra da je tekst ezana utvrđen u Med ini prilikom objave 9. ajeta sure EI-Džumu'a: "O
vjernici, kada se pozovete u petak na namaz, požurite na spominjanj e AUaba i ostavi te trgovanje. To vam
je bolje, ako znate."
2 Ebuš-Šejh ibn Hajjan gornji slučaj daje u slijedećoj varijanti:
- U prvo doba poslije Hidžre, kada bi nastupilo vrijeme klanjanj a namaza, krenuo bi kroz Međinu koji
čovjek i vikao: "Namaz, namaz!" To je ljudima teško palo pa su ashabi predlagali da se za te potrebe koristi
425
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
426
Muhammeden resulullah- dva puta, hajj e ales-sa lah -dva puta, hajje alel-felah- dva puta, Allahu e kber
- dva puta, la ila he ill ellah - jedanput."
Potom je rekao: "Kada budeš htio klanjati namaz, prouči: Allahu ekber dva puta, ostale rečenice jedanput i
na koncu kad kametis-salatu dva puta i Allahu ekber opet dva puta."
Sutradan je Abdullah b. Zej d ispričao Vjerovjesnik\! svoj san, a on mu reče: "Taj san bit će, ako Allah da,
s tvarnost. Pouči Bilala tome što si sanjao i on će tako učiti ezan, j er on ima jači glas od tebe." Pošto je Bilal
naučio gornji tekst, proučio je ezan koga j e čuo Omer b. Hattab u svojoj kući i zaogrnute odore došao pred
džamiju rekavši: "Allahov Poslaniče, tako mi Onoga koji te je s istinom poslao, i ja sam takav tekst ezana
. "
sanpo.
-Hvala Allahu- reče Alejhisselam.
Ovaj slučaj zabilježili su u svojim hadiskim z birkama Tirmizi, Ibni-Madže, Ibni-Hibban i Ahmed ibni
Hanbel u svom Musnedu, a Ebu-Davud ga donosi u slijedećoj varijanti :
-Vjerovjesnik je razm išljao o metodi poziva na zaj edničko obavljanje vjerskih obreda. Neki su predlagali
isticanje zastave, drugi sviranje na trubu, a neko lupanje zvona, što je Alejhisselam odbio. Razgovoru je
prisustvovao i Abdullah ibn i Zej d koj i se brinuo za pravovremeno prikupljanje muslimana z,Yedničkom
klanjanju namaza. On je pod uticajem ti h misli zaspao i u snu mu je prikazan gornji tekst ezana koga je
sutradan citirao A lejhisselamu.
Omer, radijallahu anhu, na isti načinje poučen tekstu ezana na 20 dana prije, ali ga nije nikom izložio i tako
ga je u tom Abdullah ibn Zejd pretekao.
Iz hadisa se može zaključiti:
- Ezan se uči stojeći i po mogućnosti na što uzdignutijcm mjestu. Ovo je sunnct po mišljenju pravnika
hanefijske škole. U Muhitu se ističe: "Nema štete proučiti ezan sjedeći za individualni namaz ako se pazi
na ostale uobičajenosti, a ako se ezan tako prouči na ime zajedničkog klanjanja s imamom, namaz je
punovažan, samo nedostaju uobičajene sunoet vri i.ne;"
- Davudi ističe da je Džibril saopćio ezan Allejhisselamu na 8 dana prije nego š to su ga usni li Abdullah ibn
Zejd i Omer ibn Hattab, a Suhejli misli da ga je Alejhisselam čuo za vrijeme Mi'radža.
- Tim1iz i u svom Sunem1 navodi da j e A lejhisselam pri likom jednog putovanja prouči o ezan i s ashabima
klanjao namaz dok su svi sjedili na svojim jahal icama, j er je: "nebo bilo iznad njih, a blato i vlažnost ispod
njih";
- Šafija i Malik smatraju da oba šehadeta u ezanu po njihovom opetovanom učenju treba još jednom
glasnije proučiti, a imam Ahmed to ostavlja na volju i odluku mujezinu.
- Šafija i Malik drže se izjave Ebu-Mahzura, da mu je Alejhisselam učeći ezan tako proučio. Ebu-Hanife
i ostali pravnici daju prednost tekstu navedenom po Abdullahu ibni Zejdu, ističući da je Alejhi sselam
tekstove šebadeta ponavljao Mabzureu više puta samo zato da ih on bolje zapamti, a ne da ih pri učenju
czana i dalje tako i toliko puta ponavlja.
Taberani u svom "El-Mu'džemul-evsatu" navodi daje sam E bu-Mahzure jednom prilikom rekao: " Allahov
Poslanik, sali allahu alejhi ve sell em, proučio mije ezan sve riječ po riječ (slovo po s lovo), proučivši: Allahu
ekber, Allahu ekber.. ." sve do kraja ezana i tu E bu-Mahzure nije četiri puta proučio šehadet.
Bilal je mujezinio u doba Alejhisselama i Ebu-Bekra, radijallahu anhu, i šehadetje opetovano učio isto kao
i dmge dijelove ezana;
- početni tekbi.r treba izgovoriti četiri puta. Ma li.kije to čine samo dva puta, oslanjajući se opet na riječi
spomenutog Ebu-Mahzura:
- poslije teksta "Hajje alel-felah" u sabahskom ezanu treba dva puta izgovoriti "Es-sa latu hajrun minen-
neum." Taberani u svom Mu 'džemul-kebiru ističe da je jednom prilikom Bilal došao učiti ezan za sabah-
namaz i zatekavši Alejhisselama na spavanju, dodao iza rečenice "Hajje 'alel-felah" još "Es-salatu hajrun
minen-nevm", tj. "Namaz je bolji od spavanja." Alejhisselam je te riječi čuo i rekao:
"Bilalu, to je divno l Učini tako (odmah) u sabahskom ezanu! "
Ovaj slučaj ističu u nešto drugačijoj varijanti Tbn-Madže i drugi muhaddisi.
427
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
1 Kennani navodi da malikije kažu daje praksa s tanovnika M edine bila da uče dijelove ika meta jedanput, dok
je u Mekki bila suprotna praksa. On dalje kaže da ne ke hanefij e smatraju had is naveden u Buhariji derogiran
hadisom prenesenim po Ebu-Mahzuru, koga su zabilježili eminentni muhaddisi u svojim Sunenima. Osim
toga Abdullah b. Zejd kaže: "Ezan i ikamet učio se pred Allahovim Poslan ikom, sallallahu alejh i ve sellem,
uvij ek opetovanih dijelova."
428
v v
VAZNOST UCENJA EZANA
2 Veliki je fadilet ezana, lako da i sam šejtan bježi kada se on uči a sadržaj je uvjerljiv da ga protivnici ne
mogu pobiti i mujczina obeshrabriti pa moraju bježati na stranu. Mujezinski posao je časna i plemenita
dužnost za koju će muj ezin imati veliku nagradu ako to radi nadajući se samo Allahovoj nagradi. Ibn-
Huzejme i Jbn-Hi bban u svojim Sahihima navode: "Mujezinu se opraštaju manji grijesi u tolikoj mjeri u
kojoj njegov glas dalje dopire, a oprost za njega moli sve oa Zemlji i suho i sirovo, a onome ko prisustvuje
skltpnom klanjanju s imamom, ubilježi se 25 dobrih djela i oproste manji grijesi koje je učinio izmedu toga
i prethodnog namaza."
Imam Ahmed u svom Musnedu navodi isti hadis dodajući:" . . . i potvrđuje istinitost riječi koje uči sve do
čega njegov glas dopire, bilo suho bilo sirovo ..."
Humejd u svom "Kitabul-fedailu" preko Ebu-Hurejre iznosi had is: "Muj ezinu se za proučeni ezan piše kao
daje učinio 140 manjih dobrih djela, a kada prouči ikamet. piše mu se 120 djela." Ebu Šejh navodi (hadis):
"Ko prouči ezan za pet dnevnih namaza u ime Allaha, opraštaju mu se njegovi manji grijesi."
Ebu-Musa navodi da je Alejhisselam rekao: "Iza vj erovjesnika, alejhimus-salat ves-selam, i šehida
džennetsku odom prvi će obući Bilal i čestiti mujezini."
U merfu' -had isu stoji da je Alejhisselam rekao: "Ko redovno uči ezan godinu dana, sigurno će unići u
Džennet." Džabir kaže da su Alejh isselama pitali ko će prvi unići u Džennet i on je odgovorio:
"Vjerovjesnici, šehidi, mujezini Ka'be, mujezini Bejtul-makdisa u Jemsalemu, mujezini ove moje džamije,
a potom ostali mujezini."
429
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
..
JAVNO UČENJE EZANA SPREČAVA "~:i.JI
...
0-o.. eJ~~~~
" "
~ ~ y~
PROLIJEVANJE KRVI
430
Tako smo, kaže (Enes), izašli do Hajbera i stigli
noću. Pošto je svanulo i ezan se nije čuo, on je
uzjahao (jahalicu), a ja sam uzjahao iza Ebu-
Talhe i moja je noga doticala noge Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem. Oni su izašli, kaže
.&I.J """,., I_,Jli
~
' I~IJ
' "" ~ ~l ~ "....,..
l-b r-r.:-L::;.J
(Enes), sa svojim zembiljima i motikama i kada su ... .. ,. - ".
431
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
Prema mišljenju pravnika hanefijskog pravca dužnost je prisutnih (vadžib) ponavljati ezan za mujezinom, a
umjesto izraza "Hajje 'ales-salah!", tj. "Dođi na namaz!" izgovori! će "La havle va la kuvvete illa bil.lahil-
'alijjil-'azim", i "Hajje 'alel-felah!", tj. "Dođi na spas!"- izgovarati "Ma šaallahu kane va ma lem ješe' lem
jekun", tj. "Biva ono što Allah hoće a što neće, to ne može ni biti."
U toku učenja ezana prisutni ne treba razgovarat.i, učiti Kur'an, nazivati kome selam, pa ni primiti selam.
Hulvani kaže: "Ako musliman ponavlja ezan za mujezinom, a ne ode u džamiju na namaz, to ponavljanje
nije obavlj eno pravovaljano, a ako se zatekao u džamiji, ali ezan nije ponavljao nije grješan."
Ponavljanje ezana za mujezinom nisu dužni maloljetnici, maloumni ci i osobe koje su otpočele klanjati neki
namaz. Kada mus liman čuje učenje ezana nekoliko mujezina, ponavlja t će učenje mujezina džamije u kojoj
on obično klanja.
L Drugi muhaddisi gornji slučaj zabilježili su opširnije. Taberani u svom "Kebiru" iznosi:
- Mujezin je u prisustvu Mu'avije proučio ezan i kada je mujczin izgovorio: "Allahu ekber, Allahu ekber",
tj. "Allah je najveći, Allah je najveći", Mu'avija j e ponov io: "Allahu ekber, Allahu ekber." Kada je mujezin
prouči o: "Ešhedu en la ilahe illellah ... ", ~-"Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha .. .", Mu ' avija je
izgovorio: "Ešhedu eo la ilah e ilellah ... " Zatim je mujezi n prouči o "Ešhedu enne Muhammeden resulullah .. . ",
~."Očitujem da je Muhammed Allahov poslanik", Mu'avija je ponovio rečenicu "Ešhedu enne Muhammeden
resulullah." Kada je mujezin izgovorio "Hajje 'ales-salah!", tj. "Dođite na namaz!", Mu'avija je izgovorio:
"La havle vela kuvvete illa billah", ti. "Nema nikakve snage ni moći bez Allaha." A kada je proučio "Hajje
' alel fela h!", tj. "Dođite na spas!", Mu'avija je opet izgovorio: "La havle ve la kuvvete illa billah." Konačno je
mujezin proučio "Allahu ekber, Allahu ekber", a Mu'avija to ponovio i rekao: "Ovako sam čuo Alejhisselama
da ponavlja za mujezinom dijelove ezana."
I druge varijante ovoga slučaja ukazuju na potrebu ponavljanja ezana za mujezinom, a umjesto "haj'aletejn"
izgovarati "La havle ve la kuvvete illa biJlah." Ovo je stav Ebu-Hanife, Ebu-Jus ufa, Muhammeda i Ahmeda u
vjerodostojnoj predaji koja se od njega prenosi, dok Neha'i, Šafija i Malik po jednoj predaji, kao i Ahmed po
jednoj predaji, smatraju da se ezan koji uči mujezio doslovno ponavlja.
Hanefije se drže još i had isa koga je Omer b. Harta b prenio, a Muslim zabi lježio:
- Kada mujezin izgovori "Allahu ekber, Allahu ekber... " i neko od vas to ponovi, zatim kada muJeZin
izgovori "Ešbedu eo la ilahe illelah" i neko od vas to opet izgovori, potom kada mujezin prouči "Ešhedu enne
Muhammeden resulullah" a neko od vas to isto ponovi, pa kada mujezin prouči "Hajje 'ales-salah!", a neko od
vas kaže "La bavle ve la kuvvete illa billab", a kada mujezio izgovori "Hajje 'ale l-fe lab !" i oeko od vas kaže opet
"La ha vle vc la kuvvete illa bi llah", zatim kada mujezin kaže "Allahu ekber, Allahu ekber" i to neko doslovno
ponovi, te konačno kada mujezin prouči ''La ilahe illellah" i to neko od vas iskreno ponovi - unići će u Džennet.
Ovaj tekstAlejhisselamove izjave zabilježen je u hadiskim zbirkama Ebu-Davuda, Nesaija i Tahavija.
432
613. Jahja opet kaže:
-Meni je pričao neki naš brat (po vjeri) i rekao:
"Pošto je (mujezin) izgovorio "Hajj e 'ales-salah!",
(Mu'avija) je rekao: " La havle ve la kuvvete ila
bill.ab" i potom kazao: "Ovako smo ovo čuli od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da
govon.. "
433
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Sa'd fbnu-Ebi-Vekkas boravio je s vojskom 15. godine po Hidžri na Kadisijji i ashabi su se jagm ili za službu
mujezina pa je ona konačno dodijeljena putem i zvlačenja strelica.
Iz hadisa se može zaključili:
- velika vrijednost klanjanja u prvom redu džemata, odmah neposredno iza imama.
Muslim donosi hadis: "Prvi su redovi muškaraca m~bolji, a zadnji najslabiji, dok su zadnji redovi žena
(skupnog klanjanja) najbolji, a prvi najslabiji."
Abdur-Rahman ibni Avf kaže: "A llah i Njegovi meleki blagosiljaju one koj i klanjaju u prvom redu
....
dzemata ";
- klanjanje svakog namaza u njegovom nastupnom vremenu, a naročito jacije i sabaha je vrlina pobožnih
muslimana koji rade za svoje dobro na obadva sv ij et<!.
434
GOVOR U TOKU UČENJA EZANA
435
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
L Drugom prilikom Alejhisselam je rekao:" ... pa j edite i pijte dok ne zauči ezan lbn-Ummi-Mektum, a on ne
uči ezan dok se ne pojavi zora."
Aišaje rekla dajeAiejh.isselam imao tri rnuj ezina: Bilala, Ebu-Mahzure i Amra ibni Ummi.-Mekturna. Bilal
je ponajviše vršio noćnu mujczinsku službu, a ostali u dmgim namaskim vremenima.
lma pravnika koji dozvoljavaju učenje ezana za sabah i nešto ma lo prije pojave zore, dok Ebu-Hanife,
Muhammed, Zufer i imam Sevri to ne dozvoljavaju. Ezan j e obznana za klanjanje namaza i to bi ljude
obmanulo. Tahavi i Bejheki zabilježili su sljedeću izjavu Hafse, radijallahu anha:
-
- Cim bi mujezin proučio ezan za sabah, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vc sellem, bi ustao i klanjao u
sobi dva rekata sunneta, onda izašao u džamiju i zabranio ashabimajedenje (uz ramazan), a ne bi ga učio
dok se ne pojavi zora;
Ibnui-Abidin u "Reddul-muhtaru" navodi:
- Sunnet je da mujezin bude dobar čovjek koji zna po sunnetu obaviti učenje ezana, da je s abdestom i
početkom učenja okrenut licem prema Ka' bi.
U ''Bedai'u" je istaknuto da ne vrijedi ezan djeteta koje još ne shvaća i nema razvijene moći shvaćanja .
Ezan takvog djeteta treba obnoviti, jer je nastao od osobe koja nema razvijene svijesti o svome radu. Tako,
primjerice, papagaj poučen tekstu ezana bez greške ne može se koristiti za učenje ezana; njegov ezan nije
punovažan i treba ga obnoviti.
Na osnovu gornjih principa pokuđeno j e da ezan uči lud i pijan čovjek, jer oni nisu svjesni svoj ih
postupaka.
2 Ovdje j e u had isu upotrijebljena riječ i'tekefe što znači: kada bi se mujezin uspravio da zauči ezan ... U tom
slučaju, to bi značilo da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, klanjao prije nego mujezin završi i klanjao
bi prije zore, što je suprotno i samom značenju naslova ovog poglavlja. Naime, on bi klanjao tek nakon što
nastupi zora. Tbn-Hadžer (2/ 121) kaže da se radi o grešci i da umjesto spomenute riječ i treba stajati riječ
sekete, tj. kada bi zašutio... (prim. ree.)
436
620. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, njega
obavijestio Malik prenoseći od Abdullaha b. , ..-- '
Dinara, on od Abdullaha b. Omera, da je Allahov .JI ~ .; 414 :.; .)~~... .;
, .. ,
414 ;;-
,. ,.,. ."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 1_,1-<.; ~'-?~G~'>\.:,. 01, Ju ~ ,.41 J_?.:;
"BilaJ uči ezan noću, pa jedite i pijte (kada
.i
, ,
~# ,.,
.. .
~~G;;.. 1;_;.1;
.
;s.;. ri :;1
želite zapostiti) dok ne zauči ezan Ibn-Ummi-
•
Mektum."3
437
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
622,623.PRlČAONAMJEishak,njegaobavijestio
Ebu-Usame da je Ubejdullahu kazao Kasim b.
Muhammed prenoseći od Aiše i od Natija, a ovaj
od Ibn-Omera da je Allahov .Poslanik, sallallahu
alejhj ve sell em, rekao: ... A .PRIČAO MI JE I Jusuf
b. Isa Mervezi, njemu Fadil, a ovome Ubejdullah
b. Omer prenoseći od Kasima b. Muhammeda, on "" ... /~
, , o .... /' .". ... , ....
L;;~ J li ._;.; J. J-a."ll L;;~ J li ~.).J _:.ll
od Aiše, a ona od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi '
ve sellem, daje rekao: ~!~~
...
;;- .;.!1.;. \_..Uil J- ;J!; ...41.~:~~
... ~
"Bilal uči ezan u noći, pa jedite i pijte sve dok ",. ... ,.. J$ ' .p " ~ ...' / ~ -
. ._;;..,Y.fi.J
t:
624 . .PRlČAO NAM JE lshak Vasiti, njemu Halid :tl~ ~l; Jli ~l;.il j~l ~l;. i
... - ... ... i"
prenoseći od Džurejrija, on od Ibni-Burejde, ovaj
od Abdullaha b. Mugaffela Muzenija, da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Između svakog ezana i ikameta klanja se namaz
ko ga bude htio klanj ati", reče to tri puta.' "' ~ "'"
. ;L:, J. ~')\;
/
'
1 Hakim i Tinnizi u svoj im hadiskim zbirkama ističu da je Alejbisselam Bilalu rekao: "Između proučenog ezana
i ikameta ostavi vremenski razmak koj i je dovoljan da onaj ko je za objedom, ko pije (vodu i slično), i ko pati
od otežanog mokrenja može to dovršiti." Ajni za ovaj hadis kaže da je s labog seneda.
Iz badisa se može zaključiti:
- pokuđeno je ne napraviti razmak između ezana i ikameta. Ezan je poziv na zajedničko klanjanje namaza i
ljudima treba omogućiti da na njega stignu.
Temertaši u svom "Džami' u" kaže: "Mujezin će po proučenom ezanu očekati s učenjem ikameta koliko se
mogu klanjati ob ična dva ili četi.ri rekata namaza, odnosno ono liko koliko može onaj ko jede, ko pije i ko pati
od otežano g mokrenja da to završi." U komentaru na Tahavijevo djelo stoji da će napraviti razmak od dva reka ta
i na svakom od njih će proučiti oko deset ajeta.
Kod akšama - po mišlj enju Ebu-Hanife - ovaj razmak čini sasvim mala stanka u kojoj se može proučiti j edan
dugi ili tri kraća ajeta. Ebu-Jusuf i Muhammed smatraju da je ta stanka jednaka dužini imamova sjedenja na
min beru između dvije butbe, a imam i Šafija (kako to navodi autor dj ela El-Hidaje) i Ahmed prepon1čuju da to
bude razmak u kome se mogu klanjati dva reka ta nafile.
Naj već i broj pravnika drže se Alejhisselamove izjave koju Darekutni i Bejheki donose u svojim Sunenima:
;<Između svakog ezana i ikameta ima razmak u kome se mogu klanjati dva rekata namaza osim kod akšama."
438
625. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Beššar,
v
njemu Gunder, a ovome Su'be, rekavši da je on
čuo Amra b. Amira Ensarija, a on Enesa b. Malika,
daje rekao:
"Kada bi mujezin htio učiti ezan, drugovi
... : ... ... ... ~: ... ' .;, ...
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ustali ~ ~~ '-:-'t.,;..;, l :_". _;.t. fu 0~1 bl 0~jl.1
bi (koji su se zatekli u džamiji) žureći stupovima, .. "" ... ...
··- * -
".
i dok ne bi Vjerovjesnik, sallallahu alej hi v e sellem, ('-"'J - .:.;: ~ - - ,_,_. 11 0 ' x·;
t ~~~ (Tc
<..F"' ~ '-?J
još izašao klanjali bi po dva rekata nafile prije , - . ..... ... ~
... •
JJ' .•
o
-
... ...... ".
akšama. Između ezana i ikamet:c'l nije bilo ništa ~tJ'-:-' _,All J;i p~, 0~ ~.iS
(ni razmaka ni natile)."
-- -
Usman b. Džebel i Ebu-Davud prenoseći (kaže
Buhari) od Šu'be, rekli su: " ... Između (ezana i
ikameta) bilo j e samo nešto malo (vremenskog
razmaka)."2
v v
ISCEKIVANJE IKAMETA
439
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
440
, • , J " .. • .. ;~
EZAN I IKAMET PUTNIKA PRI GRUPNOM ~\9~1_9 ~4 ),j~ l.)j ~l-·~~ (;)1.)~1 y~
J ;
.. .,
.. .. " 1f .. ; .. , ..
'
.. w
631 . PRIČAO NAM JE Muhammed b. Musenna, 1:31;. J~ ~~ :;. ~;1 81;. . li\
njemu Abdul-Vehhab, ovome Ejj ub prenoseći od
Ebu-Kilabe, kome je saopćio Malik:
- Došli smo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, kao mladići pribl ižnih godina i boravili
kod njega dvadeset dana i noći. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv i blag i
441
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
442
DA LI ĆE MUJEZIN OKRETATI GLAVU
TAMO-AMO l DA Ll ĆE SE ON OKRETATI
PRI UČENJU EZANA?
3 Ebu-Davud u svoru Stmenu navodi: "Kada j e Bilal učeći ezan došao do rečenice 'Hajje ' alesselah !' i ' Hajje
'alel-felah! ' okrenuo bi vrat (glavu) desno i lijevo, a on se sam ne bi okretao." Tirmizi navodi daje Ebu-' Avn
izjavio: "Vidio sam Bilala gdj e uči ezan okrećući se oko sebe, a i glavu okreće desno-lijevo, tamo-amo."
Darekutni u svom Sunenu ističe da je Ebu-Mahzureu bilo naređeno da se pri učenju ezana okreće desno-lijevo.
Stavljanje prsta u uši se preporučuj e, jer se time dotjeruje ljepota i jačina glasa. Ebu-Munzir u "Kitabul-
ešrafu" navodi da je Ebu-Mahzure stavljao prste u uši, a u komenta m El-Hidaje da je on spajao sva četiri
prsta ruke i tako ih stavljao na uši.
Seh l b. Sa'd je rekao: "U sunnet spada da staviš prste u uši kada uči ezan." Tako je radio Su vcjd b. Gafle
i Tbn-Džubejr, a to j e naređivao i Ša'bi i Šurejk. Ibnui-Munzir je rekao da je tako smatrao Hasan, Ahmed,
lshak, Ebu-Hanife i Muham.med b. Siri n. Potpuna Ataova izjava glasi: "Stvarna j e istina i ustaljen običaj da
mujezin uči ezan samo pod abdestom."
Mudžahid je svome muj ezinu naredio da ezan uči samo pod abdestom. Aj ni kaže da j e B ubari naveo ovu
Aišinu izjavu zato što time aludira na to da ezan spada u grupu običnog zikra koji se može obavljati s
abdestom i bez abdesta.
Pisac El-Hidaje kaže: "Ezan i ikametje uzvišena vrsta zi.kra i treba i.h obavljati s abdestom, al i su punovažni
ako se obave i bez abdesta." P ravnici hanefijskog mezheba smatraju da je pokuđeno učiti ezan bez abdcsta,
a Muham.med u "Džami'us-sagiru" navodi: "Drago mije da se ezan proučen po džunupu obnovi, a ako se
. •.' . ' .... '1
to 1 ne uc1m, on JCpunovazan.
443
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 U dntgim hadisima umj esto izraza upotpunile- upotrijebljen je izraz ... nadoknadite ga!
Na osnovu djelomične razlike značenja tih izraza, nastala su sljedeća shvaćanja pravnika:
Ebu-Hanife, Ahmed, Sufjan Sevri, Mudžahid, Ibni-Sirin i Ibnu-Dževzi smatraju, da je dio namaza na
koga vjernik stigne, uistinu zadnji dio njegova namaza i on će dio koji je promakao naklanjavati onim
redoslijedom kako mu j e taj dio namaza umakao. Suprotan stav ovome imaju: Šafija, lshak, Evza' i, Ibni-
Musejjeb, Hasan Basri, Ata i Mekhul, a postoji jedna predaja da je to stav Malika i Ahmeda.
Malik kaže: "Dio namaza na koga vjernik stigne stvarno j e prvi dio njegova namaza s tim da će naklanjati
onoliko koliko je od ki raeta propustio učeći Fatihu i suru." On se oslanja na Alijinu izjavu koju Bejheki
citira: "D io namaza koji stigneš klanjati s imamom prvi je dio tvoga namaza, a od učenja Kur'ana nadoknadi
ono što li j e ranije izmaklo."
444
636. PRIČAO NAM JE Adem, nj emu lbnu-
Ebi-Zi ' b, a ovome Zuhri prenoseći od Seida
b. Musejjeba, on od Ebu-Hurejre, a ovaj od
Vj erovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, (u
drugom rivajetu) od Zuhrija, on od Ebu-Seleme, a
ovaj od Ebu-Hurejre, daje Vj erovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, izjavio:
"Kada čujete ikamet, idite na namaz tiho i
dostojanstveno, a ne trčite! Ono što ste stigli ,
klanjajte (s imamom), a potom dopunite ono što
'
t;_-; ,;_;.; r~s-->;i e; ,_;.;J -j_-; );Ji,_,
' '
vam je prošlo!"2
2 Kroz džamij u treba ići mimo, ozbiljno i bez žurbe i stupiti u red klanj ača bez obzira na kome se dijelu
namaza imam nalazio.
3 Enes bi ustajao kada mujezin izgovaraše "Kad kametis-salatu!" i kada bi imam izgovorio početni namaski
tekbir.
Omer b. Abdui-Azi.z kaže: "Kada mujezin izgovori prvi tekbir ikaroeta, treba ustati, kada izgovori 'Hajje
ales-salah! ', treba ravnati namaske redove, a kada izgovari 'La ilahe illellah' , imam će izgovoriti početni
namaski tekbir."
Mnogi pravnici preporučuju da se početni tekbir izgovori tek pošto mujezin završi učenje ikameta, a Šafija,
Ebu-Jusuf i još poneki učenjaci kažu: "Lijepo je (mustehab) ne ustajati dok mujezin ne dovrši ikamet."
Malik ovaj postupak smatra sunnetom.
Imam Zufer kaže: "Kada mujezin izgovori prvi put ' Kad kametis-salatu', ti- 'Uspostavljen je namaz ',
ustanite, a kada to izgovori drugi put, otpočnite klanjati namaz!"
Najlogičnije mišljenje bit će Ebu-Hanife i Muhammeda:
- Kada mujezin izgovara "Hajje 'ales-salah 1", ustaje se i stupa u namaske redove, a kada kaže "Kad
kametis-salatu", imam izgovara početni namaski tekbir.
445
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
- ' '
NA NAMAZ NE TREBA IĆI ŽURNO NEGO ~~l e)! ~:..) ~ y~
MIRNO I DOSTOJANSTVENO " .. - J. " ~
:.,; ~
' ..' ' "'
j e Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, _, "'"' , ,... ""
}" : "" . ,
1__,.. _,.o; ~ ;;")L:;.JI ..::. ;;>l bl ~ ..Ul J_,..._)
}
• ~ :· ~~-~·;
•e::_?~ li- ~~s::;; · qs::; li- Ju
stavu sve dok nam on nije (opet) izašao, a s glave ,· w r: w
mu kaptaše voda pošto se bio tek okupao. 1 "" " "" ! -'."'
. P ' l .u··• ··-''1'
• '-" ...... J · ~a- ..-·~··.. "'1
- .,./
l •
'
• '-'
'
446
KADA IMAM KAžE: "BUDITE NA SVOM
MJESTU!" - TREBA GA SAČEKATI
DOK SE NE VRATI
'
je Vjerovjesnik, sallaJiahu alejhi ve sellem, rekao: ,~ ... / J ",."""" o "' ...... /
<. W-::< .W t.;i' 0~ J I ~ ~ :11 J'::<
"Allaha mi, nisam ga ni ja klanjao." Iza toga r-' ,.r- .J . •
'
<.,?-' .--
'
, :;; .. "" o ::;
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spustio se p.;:
•l\ -:--:~t;~ ~l~ J.P
u (dolinu) Bu than, a s njim i ja. Tu j e uzeo abdest,
klanjao ikindiju nakon što je sunce već zašlo, a . ~;l~~~~
'
onda klanjao i akšam.
447
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
.. . , .. .. , J~.
1 Ovaj had is Buhari bilježi pod brojem 6292 s dodatkom: ... zatim je ustao i klanjao. Postoje druge verzije
ovog had isa koje pojašnjavaju o kakvoj se vrsti sna radi. Tako Jbn-Hibban i Ishak b. Rahevejh bilježe da su
neki ljudi zadrijemali.
l.z had isa se može zaključiti :
-dozvoljen je razgovor prisutnih između proučenog ikameta i stupanja u namaz, samo je to pokuđeno činiti
bez naročite potrebe;
- preporučljivo j e namaz klanjati u prvim časovima njegova nastupnog vreme na, a dužnost do nastlapa
vremena sljedećeg namaza.
448
~ "' "' ". ;
KLANJANJA U DŽEMATU
'
644. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, njega ~;;t JG ~;. !; .&14 81;. ., u
obavijestio Malik prenoseći od Ebu-Zinada, on "' "'" .,
eJ'll J
;
*
;
Tako mi Onog u Cijoj ruci je moja duša, kada bi ... ~ '".::::: "' ...
·• ·~ (___.._..., l ~ •J:.' ''l~--
/
' "' lP
..>.:> J-.•1
<U <!
_",..~;.- jJ o.X... '
neko od njih znao da će naći makar oglodanu masnu -' .. ... ..r ;
·- r - ...
,...,.,".
kost ili dobru žlipicu između papaka ovce, on bi be-
zuvjetno prisustvovao skupnom klanjanju jacije."2
2 Zajedničko klanjanje je jače manifestovanje opće islamske svijesti. Pohlepni trče za materijalnim dobrima
vrij ednosti oglodane kosti u kojoj se može naći samo ponešto masti, nekima je to životni cilj, u to vjeruju i
tako ne znajući postaju višebošci (mušrici).
Skupno klanjanje je uvjet za valjanost namaza po mišljenju Ahmeda b. Hanbela i Davuda b. Alija, a
obli galna osobna dužnost (farzi ajn) po stavu lbni-Huzejme, Jbni-Mtmzira, Ataa, Evza'ije i Ebu-Sevra.
U komentaru El-Hidaje stoji : "Prema mišljenju većine naših pravnika (hanefijske škole) klanjanje s
imamom j e vadžib, dok ga samo poneko od naših pravnika naziva prvostepeni sunnet (sunne muekkede)."
Kaduri smatra da obligatni namaz treba klanjati skupno pa makar sa svojim ukućanima, a pisac "Beda'ia"
i.stiče : " Kada građaninu izmakne zajedničko klanjanje u j ednoj džamiji, nije obavezan tragati za džematom
u drugoj džamiji."
U "Tuhfetu" se navodi da je klanjanje za imamom dužnost osobi koja može doći u džamiju bez naročite
poteškoće. Prema tome, kod kuće može klanjati bolesnik, sakat i slijep čovjek koji nema vodiča. Neki
pravnici kažu: "Ko bez razloga zanemaruje i napušta skupno klanjanje, podliježe kazni koja je diskreciono
pravo vladara, a susjedi koji to tolerišu navlače na sebe grijeh i odgovornost pred Allahom." Neki kažu da
se od takve osobe ne prihvata svjedočenje, dok drugi kažu da protiv stanovništva jednog kraja koje napusti
skupno klanjanje treba poduzeti vojnu akciju i druge mjere i urazumj eti ih u ovu dužnost.
U "Kin'ji" stoji:" ... Ko ne dolazi u džamiju na zaj edničke obrede, ne treba uvažavati njegovo svjedočenje
ma u kakvom to bilo sporu."
Ebu-Hanife kaže: "Ko zaboravi otići u džamiju na namaz, prespava ili ga omete neki posao, klanjat će
449
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
"'
645 . PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, njega t;;,.>i J t;
""' "" "' . 414' 8~ u.:;. :;
/ "'"'
.i t o
'
obavijestio M alik prenoseći od Nafija, on od "'
Abdullaha b. Omera da je Allahov Poslanik,
J;.-> .:;;
/J J. 41~
...
".. ...
~e
:.; \.._.. ..!.llt;:.; ~
- 41 *-
"Namaz skupno obavljen vrednij i j e za 27 stepeni
od pojedinačno obavljenog namaza."
skupno taj namaz sa svojim ukućanima (kod kuće) , a ako ga klanja sam, namaz mu je pnnovažan."
Po mišljenju Tahavija, Kerhija i Šafije skupno obavljanje namaza spada u strogo obligatne kolektivne
obaveze muslimana (fardi kifaje).
Musli m navodi kako se jedan slijepac potužio Alejhisselamu da ga oema ko dovoditi u džamiju, a oo ga upita:
- Čuješ li učenje ezana u svom domu?
- Čuj em - odgovorio je slijepac.
- Dužan si odazvati se pozivu (ez1mu)- reče Alejhisselam.
U drugoj verziji ističe se da je Tbnu-Ummi-Mektum rekao: "Moja je kuća podaleko od džamije i ja nemam
vodiča pa imam li kakvu povlasticu?"
-Čuješ li učenje ezana?- upitao ga je Alejhisselam.
- Čuj em - odgovorio je on.
-Nemaš nikakve povlastice- odgovorio mu je Alej hisselam.
Ahmed ibn i Han bel zabilježio je sl učaj:
-Aiejhisselamje došao u džamij u i našavši malo prisutnih rekao: "Odlučio sam da jednom prilikom odredim
imama, a da ja izađem iz džam ije i svakom muslimanu koji bude izostao od skupnog klanjanja naredim
paljenje nj egove kuće." Tada j e Umm i-Mektum rekao: "Allahov Poslaniče, između moje kuće i džamije
imaju voćnjaci, a nisam u mogućnosti da stalno uzimam vodiča, pa možemo li klanjati u svojoj kući?"
- Čuješ li učenje ezana? - upita Alejhisselam.
-Čujem -odgovori on.
- Dolazi u džamiju! - reče Alejhisselam.
Ebu-Ja'la bilježi da je Alejhisselam rekao: "Ko čuje glas mujezina, a ne dođe u džamiju, bilježi se među
dvoličnjake." U lancu prenosi laca (senedu) ovog hadisa postoji određena slabost.
lmam treba biti učen, ugledan i poštovan u svom kraju.
1 U Muhtesaru Tbn-Ša' bana prenosi se daje Malik rekao: "Ko klanja jedan namaz s imamom, on ga ne treba
ponovo klanjati u džamiji s drugim džematom, osim ako bi se formirao u haremu Ka'be ili Alejhisselamovoj
džamij i u Medini."
Kome izmakne skupno klanjanje namaza, može ga sam klanjati u istoj džam iji il i u drugoj ako može sti ći
u njen džemat.
Formi ranje više uzastopnih klanjanja j ednog te istog namaza za razne grupe ljudi u jednoj džamiji,
dozvoljava se ako to neće dovesti do rascjepa područnih muslimana.
450
646. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf da ih
je obavijestio Lejs, njega Ibn Had prenoseći od
Abdullaha b. Habbaba, on od Ebu-Seida Hudrija,
da je Allahov Poslanik, sallallalm alejhi ve sellem,
rekao: ''Namaz skupno obavljen u džem atu vredniji je
za 25 stepeni od pojedinačno obavljenog namaza."
mjestu gdje je klanjao govoreći: 'Allahu, spasi ga! :~ej f1; t; ~J$~ ~')Ul
,.
0j; ( ~
451
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Ebu-Derda aludiraše svojom izjavom na stanovništvo svoga naselja. Propuste ljudi treba ispravljati
savjetima pa tek onda odlučnij im efikasnijim mjerama.
2 -Ko iščekuje, kaže Kennani, da s imamom klanja namaz makar to bilo do pred izmak njegova vremena,
imat će veću nagradu od onoga koji ga klanja sam u prvom nj egovom nastupnom vremenu, a ko i ščekuje
imama do pred kraj vremena namaza i klanja ga s immnom, ima veću nagradu od onog koj i taj namaz klanja
s imamom bez i ščekivanja.
Dužina provedenog vremena u klarijanju namaza i drugim pripremnim radovima utječe na visinu nagrade.
452
VAžNOST KLANJANJA PODNE-NAMAZA U
PRVOM NASTUPNOM VREMENU
-
653. Potom je rekao: "Sehida ima pet vrsta: osoba
umrla od kuge, od proljeva (ili stomačne bolesti),
utopljenik, osoba umrla pod ruševinama i osoba
poginula na Allahovom putu.
3 Nagrade su adekvatne uloženom trudu, a veće ukazuju na osobitu Allahovu, dželle šanuh u, milost.
Šehidi se po našem (hanefijskom) mezhebu dijele u tri kategorije: ubij eni od nevjernika u ime Allaha; oni
čije tijelo bude nađeno na bojnom polju s tragovima ranj avanja i onaj koga bespravno ubiju muslimani i
za čije ubistvo nije obavezna materijalna kompenzacija (dija). Malik, Šafija i Ahmed smatraju da j e šeh id
samo onaj koga neprijatelj ubije u borbi. Umrli pod izvanredno mučeničkim okolnostima, na Sudnj em
danu imaju šehidsku nagradu, ali pokopavaju se kao obični smrtnici. Tu su prve četiri vrste ljudi navedene
u gornjem hadisu, i ljudi poginuli za neko ovozemno svoje pravo i cilj.
453
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
OBRAČUNAVANJE KORAKA
1 Muslim navodi da su to bili č.l anovi plemena Benu-Seleme naselja, i želeći se nastaniti u gradu bli zu
džamije Alejh isselama, odlučili su prodati svoje kuće pa ih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
odvratio od te namjere i upozorio na ono što je korisnije. Tbn-Merdevejh navodi da su nji hova naselj a bila
u Sel'u, a Sei' je udaljen od Med ine oko jednu milju.
Iz hadisa se može zaključiti:
- u pobožne poslove bilježe se i koraci učinjeni na ime tih poslova;
-lijepo je stanovati u blizini džamije, ako to odgovara općedruštvenim prilikama. Alej hisselamje zabranio
doseljavanje navedenog plemena u Medinu, jer bi oni napustili zemljoradnj u i time bi se produktivnost
rada smanjila.
Enes b. Malik, Vail i Mudžahid prolazili bi novije izgrađene džamije i išli u starije.
Hasana Basrija su pitali da li se može ostaviti svoja mahalska džamija i ići u džemat neke druge džamije,
a on je odgovorio:
- Ashabi su voljeli da svaki čovjek ide u svoju džamiju kako bi se povećao broj klanjača .
Ebu-Abdullah b. Lubabe na isto pitanje odgovorio je:
- Neka se ne napušta džemat svoj e džamije. Veći ugled džamije može biti samo ako se u njoj klanja još i
džuma-namaz.
Kurtubi smatra da je bolje ići u dalju džam iju, a drugi pravnici dodaju:" . .. ukoliko to neće dovesti do rasula
džemata i zatvaranja mahal s ke džamije".
454
VAŽNOST KLANJANJA JACIJE U DŽEMATU
455
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
' '
"Svaki od vas je u namazu dok ga taj namaz na ' ' '
1 Pravednost i objektivnost su neprocjenj ive odlike čovjeka, a posebno rukovodioca. Muslim u svojoj
hadiskoj zbirci donosi Alejhisselamovu izjavu:
- Pravedni će biti na Sudnjem danu s desne strane Svemilosnoga, i to: ljudi koji su sudili (vladali) pravedno
i oni koji pravedno postupaju prema svojim ukućanima i onima koji su im potčinjeni.
lboi-Abbas kaže:
- Koji j e god narod kršio ugovore i datu riječ, Allah ga j e ubrzo kaznio žestokom kaznom; narod koji je
ljude na vagi zakidao i krao, zadesila je suša i bijeda; narod ogrezao u kamati, kažnjen je kugom i drugim
zaraznim bolestima; narod koji je činio nepravdu, sudio nepravedno, doživio j e nepravednog vladara.
Omladina je uzdanica zajednice, osnov budućeg društva i njoj treba obraćati posebnu pažnju.
Džamije su All ahove kuće i kuće dobrih ljudi koji završavajući jedan namaz misle odmah na sl ijedeći i s
njima u vezi planira svoje ovozemne poslove; rade za ovaj svijet kao da će vječno živjeti, a za budući kao
da će sutra umrijeti.
Dobri medusobni odnosi i ljubav u ime Allaha sastavni je dio vjere. Malik smatra da je to prvostepena
osobna dužnost muslimana (farz).
Alejhisselamje u merfu' -hadisu rekao: "Međusobna ljubav lj udi u ime Uzvišenog Allaha spada u najčvršće
spone (veze) imana."
Ebu-Rezi n kaže da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ebu-Rezine, kada si god sam i besposlen angažuj svoj j ezik na sjećanju i slavljenj u Allaha; voli ljude samo
u ime Allaha i mrzi ih u ime Allaha!"
Živjeti između straha od Allahove kazne i nade u Njegovu milost, svojstvo je dobrih ljudi. U Kur 'anu
456
661. PRIČAO NAM JE Kutejbe, njemu Isma'il b.
Dža 'fer prenoseći od Humejda, koji je rekao: ........ ~ / ... "" "'
- Pitali su Enesa b. Malika da lije Allahov Poslanik, i i l ~ t; .:,; ..;...;i JS JI_; 4- :;
.. ..!.l)
, "" "' ,
sallallahu alejhi ve sellem, nosio prsten? ~:
F :1'
; " fil/ ,; ... ... ...... - ... ,
svijet već j e klanjao i pospao. Vi se smatrate da ste :)lP~ l} lj; fJ ,_,.u:;j .;.u1 ,J.;, Jw ~
neprekidno u namazu sve dok ga iščekujete. " '
NAGRADA ONOMEKOJUTROM
I VEČEROM IDE U DŽAMIJU
se kaže: "Ko se plaši stajanja pred svojim Gospodarom i čuva se niskih ljudskih strasti, ima mjesto u
•
Dzenne tu."
U ovom smislu je i ovaj had is u kome je prikazana nagrada dobrih ljudi na ahi retu. "U Džennctu ima jedno
boravište; sve biser na biseru i dragulj na dragulju. U njemu ima 70.000 palača, u svakoj palači 70.000 kuća,
a u svakoj kući 70.000 stanova. U takvom zdanju imat će čast boravi ti samo vjerovjesnici, ljudi poginuli u
ime Allaha, moralno pobožni vjernici koji vladaju svojim strastima i pravedne starješine."
Fadilet dijeljenja tajne sadake. U Kur'anuje rečeno: "Da dijelite mi lostinju taj no i tako je dajete siromašnim,
bolje vam je, nego da je dijelite javno."
Fakultativnu mi lostinj u bolje je dijeliti tajno i time se očuvati poroka licemjerstva, a obligatnu opet javno
da se drugi na nju ponukaju.
Čin iti dobro drugi ma jeste znak plemenitosti, darežljivosti i odanosti Allahovim, dželle šanuhu,
naredbama.
Ebu-Hurej ra, radijallahu an hu, u merfu' -hadisu prenosi da je Alejh isselam rekao: "Prije bi se mlijeko
povratilo u vime deve nego u Pakao uniš la osoba koja zaplače iz odanosti i strahopoštovanja prema
Uzvišenom Allahu."
Enes j e prenio Alejhisselamovu (merfu') izjavu: "Na Sudnjem danu neće biti kažnjen ko se sj eća Uzvišenog
Allaha iz bogobojaznosti i ko je rosio svoje oči suzama da su mu i na zemlju padale."
457
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Pokuđeno je klanjati sabahski sunnet u džamiji, kada je ikamet već proučen i imam otpočeo klanjati farz.
Ovo je stav Abdullaha b. Omera, Ebu-Hurejre, Sa' da b. Džubejra, Urvet:a, lbni-Sirina, Ibrahima Neha'ija,
Ataa, Šafije, Ahmeda, Ishaka i Ebu-Sevra.
Evza' i, Ebu-Hanife i pravnici njegove škole dozvolj avaju to klanjanje van džamije, ako se imam može stići
makar na zadnjem rckatu farza, s tim što Evza' i to odobrava i u samoj džamiji.
Pisac El-Hidaje iznosi:
-Ko zateče imama pri kraju prvog rekatll sabahskog farza, klanjat će sabahski sunnet pred vratima džamije,
potom unići u džamiju i stupiti na drugi rekat farza za imamom. Tako će sastaviti dva fadi leta: fadilet
suo.neta i fadilet džemata.
U Zehiri stoji:
- Sunnet je klanjati sabahski sunnet kod kuće. Ako je imam otpočeo klanjati u džamiji farz, sunnet sc klanja
pred džamijom ili negdj e u njenom vanjskom dijelu.
458
GRANICA IZNEMOGLOSTI BOLESNIKA
KAD NE TREBA PRISUSTVOVATI
DŽEM ATU
664. PRIČAO NAM JE Umer b. Hats b. Gijas,
njemu njegov otac, ovome A'meš prenoseći od , :o ./-: " "' : " t;
. --
y- ~ n~ - • '' 'ilt;;~Ju \,i 1c.C
.J"';. y- ~
··~
Ibrahima, da je Esved rekao:
-Bili smo kod Aiše, radij allahu anha, razgovarali o
' '
~-' " ,. ~o
-
t;~..i; ~-~.&ItS" J~~~ l:.5 J \i ->Y:. 'il
"' ""',. "' o ' "' "' "' o
- ... ... ,.
r ""
,/;ll ..:.Ju U. .~813 ~~~u~ ;_;l;l}l
-
" "' ....... ~
K lanjanje ovog suoneta, u gornjem slučaju, ma u kom dijelu džamije, poneki pravnici smatraju pokuđeoim
činom, jer svaki ugao pa i sofe džamije spadaju pod pojam džamije.
U Ef.Muhiti stoji da se dozvoljava klanjati ovaj sunnet u džamiji prije proučenog ikameta bez ikakve
primjedbe.
459
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Alejhisselam se razbol io u sobi Mejmune, a po odobrenju ostali h supruga bolovao j e i umro u prostoriji
A iše. Bolest se pogoršava la i jednog dana reče Ai ši:
"Polijte me vodom iz sedam mješčića čij e uzice ni su još odriješene, ne bi li svijetu dao još koji savjet."
Supruge su ga stavile u korito Hafse, polijevale, i kada se osvježio, izveli su ga u džamiju jedne subote ili
nedjelje u podne-namaz i Alejhisselam je bio svijetu imam. Dmgi put izveli su ga u ponedjeljak na sabah-
namaz i on je klanjao za Ebu-Bekrom kao za svoj im imamom. U predajama se spominj e da su ga izveli Abbas
i Alija, ili Fadl i Usamc, ili Berira i Nuba, a o ovoj osobi postoji nes laganje o tome da li je muško ili žensko.
lz badisa se može zaključiti:
- bolesnik koji može pješice doći do džam ije dužan je učestvovati u skupnom klanjanj u;
- Ebu-Bekr, radijallahu anhu, uživao je veli ko povjerenje A lejhisselama i autoritet svoga dmštva;
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je obavezan dr.tati se redoslijeda boravka kod svojih
supmga;
- poslovi od općeg interesa zasnivaju se na društvenom dogovoru;
-glasno plakanje sjećaj ući se Dženneta il i Džehennema ne kvari namaz, ali će ga pokvariti plakanje zbog
osjećaja tjel esnog bola, žalosti za umrlim i tome slično . To je miš lje nj e pravnika hanefijske škole i Ahmeda,
dok Šafija ima suprotan stav. Po njemu plakanje, jecanje pa i othukivanje, iz koga se mogu razabrati
najmanje dva ljudska glasa, kvari namaz bez obzira na njihov povod;
- za imamom trebaju klanjati ljudi koji su sposobni imama zam ijeniti i nastaviti dalje klanjanje;
- punovažan je namaz bolesnog imama koji klanja sjedeći, a prisutni ga klanjaju stojeći . Ovo je mišljenje
Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa, Šafije i Mal.ika, po jednom predanju, dok Ahmed i ma likije smatraju da i prisutni
trebaju klanjati sj edeći.
460
MUSLIMAN MOŽE U VRIJEME VELIKE
KIŠE ILl DRUGOG OZBILJNOG RAZLOGA
KLANJATI U SVOM DOMU
667 . PRIČAO NAM JE Ismail, njemu Malik ,_; ~~ .)~ .Jti ~C:-1 8~ ., , v
"' , .. "' ,.
prenoseći od lbni-Šihaba, on od Mahmuda b. ;:
",
Rebija Ensarija, da je Jtban b. Malik kao slijepac t,?~La;~l ~:;JI '-f :~ if ;'~ '-!1
imam io svome (mahalskom) svijetu, i da je
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao:
- Kod mene, Allahov Poslaniče, bude situacija da
je tmina i vodena bujica, a ja sam čovjek slabog
vida? Klanjaj , Allahov Poslaniče, jednom u
mojoj kući na mjestu koje ću ja uzeti kao mjesto
klanjanja.
Kasnije j e Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, otišao i rekao mu:
-Gdje hoćeš da ti klanjam? ltban muje pokazao na
j edno mjesto u svojoj kući pa je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, na njemu klanj ao.
461
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
Abbas hutbu i mujezinu naredio da uči ezan. Kada li0~Jl1 ;~;~J e.?~ i~~'-""~ &;1 ~
je mujezin došao do riječi "Hajje ales-salah!" ,
-.
Abbas reče: "Reci: Namaz klanjajte u stanovima! "
Neki su ashabi pogledali jedni na druge, kao da su
smatrali to ružnom izjavom, pa Ibni-Abbas reče:
"Vi kao da prezirete ovo? Ovo je ovako činio onaj
koji je bio bolj i od mene", mislio j e (lbni-Abbas)
na Vjerovjesnika, saHallahu alejbi ve sellem.
"Namaz j e prvostepena dužnost i j a nisam želio da
vam pravim poteškoće."
Isto kao gore preneseno je od Hammada, on od Asima,
a ovaj od Abdullaha b. Harisa, a on opet od lbni-
Abbasa, izuzev što je (Ibni-Abbas) još rekao: " ...
smatrao sam ružnim da vas navedem na griješenje,
da dolazite i tako gazite blato do koljena."
462
670. PRIČAO NAM JE Adem, njemu Šu'be, a
ovome Enes b. Sirin da je čuo Enesa b. Malika,
gdje govori da je neki čovjek ensarija rekao:
- Ja nisam u stanju klanjati s tobom . Bio je to
krupan čovjek i jednom j e za Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, pripremio jelo i pozvao
ga u svoj stan i prostro mu hasuru, strane te hasure
poškropio i Alejhisselam je na njoj klanjao dva
reka ta ( nafi le).
Jedan čovjek iz Džarudova roda rekao je Enesu:
- Da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi v e sellem,
klanjao duha-namaz?
- Nisam ga vidio da ga klanja ikada osim tada
- odgovorio je (Enes). 1
mu prisustvuju;
- dozvoljeno je klanjati na hasuri i na bilo čemu drugom što niče iz zemlje;
- fakultativni namazi mogu se klanjati skupno s imamom;
- pohvalno je klanjati duha-namaz;
- Urrunu-Hani ', supruga Alejhisselamova, izjavila je da je Muharruned, sallallahu alejhi vc sellem, na dao
osvojenja Mek ke klanjao duha-namaz od osam rekata i predavao selam pos lije svaka dva rekata, a po izreci
Ai še on je ovaj namaz klanjao samo po povratku s putovanja. Prema izl.oženom Alejbisselam je klanjao
duha-namaz, a ponekad ga i ispuštao kao znak da to nije obi igatni obred;
- vrijeme duha-namaza nastaje kada se Sunce dobro uzdigne iznad obzorja i pokuđcno ga je klanjati javno
u džamiji;
- po mišljenju Ibni-Hibbana opravdani razlozi za izostanak od skupnog klanjanja u džamiji su: bolest u kojoj
se ne može otići pješice do džamije, postavljeno jelo na sofri za večeru, zaboravljanje nastalog namaskog
vremena; pretierana debljina i tromost čovjeka; trenutno neodložan nužan posao; strah i nesigurnost bilo za
ličnost ili imovinu na putu do džamije; oluja s jakom kišom; jaka zima, velika pomrčina; jedenje crvenog
ili bijelog luka, prase i njima sličnih jela.
463
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
- ... '.$-
--1 1
_..
464
674. Zuhejr i Vehb b. Usman prenose od Musaa if.y ;_; 0~ J. ~JJ
' '• '
Jl.iJ .Wi
, ::;;j } ' '
- Kada je neko od vas pri jelu, neka ne žuri kako - (>...a•:; ~ F)u i\.J:Jl ~ r-s-~10\51.)!
' ' '
bi podmirio svoj u potrebu, pa makar ikamet za ' · J ,~·, 'l "'" ~-....7 ' -tl .. " .."', :l .". J~ "":"l ...
.:r. -:?'
r ..... .r..... o J J o /!...,Dj '...- 4;... u..:.J "'--... "-"":" ~
namaz bio i proučen.
Gornji hadis prenosi, (kaže Buhari), j oš i Ibrahim
b. Munzir prenoseći ga od Vehba b. Usmana i
Vehba Medinija.
' Jo ,. , o "
2 Tinnizi u svom djelu Eš-Šemail navodi da je A iša, radijallahu anha, rekla: "Aiejhisselam je radio kao i
465
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
ostali ljudi: čistio svoje halj ine, muzo ovcu i drugo što je potrebno", a Ibni-Hibban dodaje: " . .. sebi krojio
i šio haljine, krpio svoju obuću i vodeno posuđe."
t Potpuna i:zjava Eijuba Sahtijanija bila j e: "Naš šejh Amr obavljaše ruku' savršeno, a kada bi podigao glavu
s druge sedžde prethodnog rekata, malo bi sjeo, oslonio se na zem lju i onda ustao na noge."
Na osnovu gomjeg Šafija kaže: "Kada se di gne glava s druge sedžde prethodnog rekata, malo se sjedne,
potom osloni rukom na zemlju, pa ustaje na noge." Neki pravnici šafijske škole smatraju da to čine samo
stare, slabe i iznemogle osobe.
Nu'man b. Ebu-Ajjaš kaže: "Zapamtio sam mnoge drugove Allahovog Poslanika koj i nisu sjedili iza druge
sedz' de ... "
Autor djela El-Hidaje smatra da je to Alejhisselam činio u starosti i u danima slabosti. Ebu-Hanife, Malik,
Sevri, Ahmed, Ishak, Ibni-Mes'ud, Ibni-Omer, Ibni-Abbas, Omer, Alija i Ibrahim Neha'i smatraju da neće
~f~a~~ da j e Malik ibni Huvejris, beduin koji je boravio u blizi ni Alejhisselama dvadeset noći, i sam
jednom to vidio, ali je to zbog nekog opravdanog razloga, pa j e Malik mislio da se radi o sunnetu.
Spomenuto sjedenje nije uzus, nije sastavni di.o namaza a niti se na njemu šta uči .
Prenosi se da su sc malo na noge oslanjali: Ibni-Omer, Mesruk, Mekhul, Ata i Hasan Basri.
466
UČENI I POBOŽNI NAJDOSTOJNIJI SU DA
BUDU IMAMI
467
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
468
681. PRIČAO NAM JE Ebu-Ma'mer, njemu
Abdul-Varis, a ovome Abdul-Aziz prenoseći od
Enesa b. Malika, da je rekao: Jr J~ ..!lJ(; ...r.. • ,__,..i <..r:_e. .r..r
-<i,~ . (j:;_ J~
tJ " " "' "" ""
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ... ... ... "' ... } :... , ,...". . "' ~;
;i ..:;.it >'>G..ll S ~-~u\.:')~ ~ ~~ e.~
izlazio iz kuće tri posljednja dana (života). Tako je - -
ikamet za namaz učen, a E bu-Bekr krenuo i prošao CL; ~j '7't:;.i~ ~ 41:;, J~ f~~:l j:,_
naprijed. Utom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi "' " "' "' -.. ~
.. ......... .,....... "' "
ve sellem, prihvatio za zastor i podigao ga, i kada ~ ' " i u. \5 1~11:~ L;'..,.h; t; ~ " ~~, ~. J' <::::"'J
~- '-:?-' ' .'
'
se ukazalo lice Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, nismo vidjeli ljepšeg izgleda njegova
lica nego u času kada nam se pokazao. Tada je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao
svojom rukom na Ebu-Bekra da prođe naprijed
(kao imam). Potom je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, spustio zastor i nije više bio u
stanju hodati sve dok nije umro."
469
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
470
KO UĐE (U MIHRAB) DA IMAMI SVIJETU,
A POTOM DOĐE GLAVNI IMAM, NAMAZ
PRVOGA JE PUNOVAŽAN USTUPIO ON
MJESTO GLAVNOM ILI NE
'
Allahovim Poslanikom, sallallahu alej hi ve sellem.
Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
471
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Alejhisselam je otišao do plemena Benu-Amr ibni Avf pošto je klanjao podne-namaz, a Bilalu rekao:
"Ako nasntpi vrijeme ikindije, a ja se ne vratim, reci Ebu-Bekru, neka klanja prisutnom svijent'" Kada je
nastupi lo ikindijsko vrijeme, Bilal je proučio ezan, potom prouči o ika met i naredio Ebu-Bekru da predvodi
ljude u namazu.
Iz hadisa se može zaključi ti:
-vrijednost izmirivanja zavađenih muslimana; lo je dužnost svakog muslimana, a posebno rukovodilaca,
dužnost preča od imamske;
- u odsutnosti stalnog imama može svijetu imamili i drugo sposobno lice. Kada stalni imam dođe u toku
klanjanja farza, može preuzeti imam ljenje ili klanjati kao i ostali učesnici;
- utvrđena je praksa da mujezin uči i i.kamet;
- pokudeno je bez potrebe obazirali se u namazu. Ebu-Zerr prenosi da je Alejhisselam kazao: "Allahova
milost prati pravovjernog u namazu sve dok se ne okrene, a kada se obazre, ona se od njega povuče";
-rukovodioci trebaju znati slabosti i poroke svoje zajednice i otklanjati ih efikasnim mjerama;
-mlađi prema starijem treba biti pristojan i obraćati mu se s poštovanjem;
- podizanje ruku prema nebu u namazu neće namaz pokvariti;
- autoritet je znak lične vrijednosti čovjeka, ali i Allahova blagodat na čemu opet treba biti zahva lan
Uzvišenom Allahu.
472
KADA IMAM POSJETI DRUGE
I KOD NJIH KLANJA
., ~ -;: , / 4: -; , /~
686. PRIČAO NAM JE Mu'az b. Esed, njega \.;~~~.&L~ l.;:,;> l~~:;~~ L;;~ . lA l
obavijestio Abdullah, a ovoga Ma'mer prenoseći ' " .., "" .. _,
r
/
473
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
učinitidvije sedžde za prvi obavljeni reka t, a potom će ustati i sam klanjati još j edan rekat i onda obaviti
dvije njemu pripadajuće sedžde."
Pravnici našeg (hanefijskog) mczheba i Šafij a dozvoljavaju u slučaju stiske činiti sedždu na leđima klanjača
u prethodnom redu džemata, dok Malik smatra da nij e dozvoljeno činiti sedždu na leđima i klanjač će
ponovili namaz ako ne uspije pratiti imama.
474
"Omere, klanjaj ti svijetu!"
"Ti si toga dostojniji", odgovori Omer.
Tako je tih dana klanjao Ebu-Bekr.
Kasnije je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
osjetio u sebi neku olakšicu pa je radi podne-
namaza izašao uz pomoć dva muškarca, od kojih
je jedan bio Abbas, dok Ebu-Bekr već klanjaše sa
svijetom. Kada ga je Ebu-Bekr ugledao, htio se
povući natrag, ali mu je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, dao znak da se ne povlači.
-Posadite me pokraj njega!- rekao je (Alejhisselam)
i oni su ga posadili pokraj Ebu-Bekra. Ebu-
Bekr je, kaže prenosilac, stojeći klanjao namaz
za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem,
a prisutni svijet za Ebu-Bekrom. Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, tada je sjedio. Kasnije
sam, kaže Ubejdullah, unišao Abdullahu b. Abbas u i
upitao: "Hoćeš li da ti kažem šta mi je Aiša ispričala o
bolesti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem?"
- Da! -reče on. Tada sam mu ispričao i on mi od
toga nije ništa negirao, nego je upitao: "Da li ti je
imenovala čovjeka koji je bio s Abbasom?"
- Nije - rekao sam.
- To je bio Alija b. E bu-Tali b - kazao je on.'
v
688. PRICAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, njega
obavijestio Malik, prenoseći od Hišama b. Urve, on "' "' "' "' ,. "' <l
od svoga oca, a ovaj od Aiše, maj ke pravovjernih, 4.!~li:.; ~i:.; •3/.; i~:.; ..!Jj,;
,.. "' "" ... "' "' "..
i ... JI ......
475
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Buhari dijeli mišljenje Humejdija, Ebu-Hanife, Šafija, Se vrija, Ebu-Se vra i većine pravnika iz prvih
generacija (selef), da osoba zdrava i sposobna za stajanje ne može klanjati za i mamom sjedeći, a Margi nani
dodaje: " .. . farz i na fila su isti (u tome)".
Posljednja Alejhisselarnova praksa dokinula je onu raniju. Najvjerodostojniji hadis koji je ar<Jument onima
v
koji :z.agovaraju suprotno mišljenje jeste badis koji prenosi Sa' bi, a oo može biti samo mursel -badis ako je i
vjerodostojan njegov niz prenos ilaca. A mursel-hadisi ne mogu biti pravni argument u banefijskom mezbebu.
476
KADA ČINI SEDŽDU ONAJ KOJI
KLANJA ZA IMAMOM
} "."" ... """...:--..,-
Enes je rekao: "Kada imam čin i sedždu, či nite i vi!" . lJ~ u ..e;..:. q; ._;-;1 Ju
'
._;.;-
~R ~.>,;.i ~ ~J.f ~
... .... ... -d "'
t.f.
"'...... ....
477
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
, .. ~
Dozvoljeno je čitati u namazu kur 'anski tekst direktno iz knjige. Enes je klanjao, a dječak mu za leđima
držao otvoren Mushaf, i kada bi se on zamorio učenjem ili pom eo, dječak bi mu podnio otvoren Musbaf da
iz njega čita tekst.
Malik ovaj potupak dozvoljava samo uz ramazan, a pokuđenim činom smatraju ga: Neha' i, Seid b. Musejjeb,
Ša'bi i Hasan Basri, po jednoj predaji, rekavši da tako vjerske obrede vrše kršćani.
Ibni-Hazm kaže: "Nije dozvoljeno u namazu čitati tekst iz same knjige Kur'ana ili nečega drugog, bio imam
ili ne, i ko to namjerno radi i ko sc osloni isključivo na to, namaz mu je pokvaren." Ovo mišljenj e dijele j oš:
Ša'bi, Ebu-Abdur-Rahman Sulemi, Ibn-Muscjjeb, Hasan (Basri), Ebu-Hanifc i Šafija, jer prevrta nje listova
Mushafa i čitanje čini složen veći posao koji kvari namaz.
Rob može biti imam. Malik kaže: "Punovažan j e imamet roba u svim namazima izuzev džuma-namaza i
bajrama."
U Mebsutu stoji: "Rob može imamiti, ali je bolje da to obavlja slobodna osoba." Pravnici hanefijske škole
i Ibn-Haj ran, jedan učenjak šafijske pravne škole, smatraju pokuđenim činom da rob imami slobodnim
ljudima.
lmamet nezakonito rođene osobe odobrava većina pravnika. Aiša je rekla: "Nije dij ete dužno snositi teret
griješenja svojih roditelja." Hanefijc drže pokuđcnim činom imamet roba i nezakonito rođene osobe, a neki
dodaju: " . .. u slučaju njihovog stalnog izbora za imama."
Ibni-Hazm kaže: "Slijepac, uškopljcn, nezakonito rođena osoba i rob su ravnopravni ostalim ljudima i
prednost u imametu imaju samo oni koj i su upućeniji u učenju Kur 'ana."
Pokuđeno je- po Ebu-Hanifi- da beduin bude imam, jer su to obično neznani ljudi, a Darekutni navodi
mcrfu' -hadis (hadis koji seže do Poslanika, sallallahu alejhi vc sell em): "Ne treba u prvi red skupnog
klanjanja prolaziti beduin, neuk i dječak koji nije počeo polucirati u snu (nije postao zreo)."
Po mišljenju Ebu-Hanifc nije punovažno klanjanje obligatnog namaza u kome imami dječak koji nije počeo
polucirati u snu. To smatra imam Ahmed i .lsbak. Davud kaže: " ... nije punovažno klanjanje ni obligatnog
n.i fakultativnog namaza . . ." Ibn-Abbas kaže: "Dječak koji još nije postao zreo ne predvodi džcmat." Ibni-
Mes'ud kaže: "Maloljetnik koji ne podliježe odgovornosti krivičnog zakona ne može biti imam."
Ibrahim Neha'i j e kazao: "Nije zabranjeno da uz ramazan imami dječak koj i nije još počeo u snu polucirati."
Ovo mišljenje usvaja i Hasan Basri, a imami Šafija i Buhari ne zabranjuju je ni u dru~;,rim mjesecima.
Eš'as, sin Kaj sov, dao je imamiti nekom dječaku pa su mu prisutni prigovorili, a on im je odgovorio:
"Nisam ga ja promaknuo na taj položaj, nego njegovo dobro poznavanje učenja Kur 'ana."
Ehu-Seid H udri je prenio Alejhissclamovu izjavu: "Za imamet j e najdostojniji ko je najupućen iji u učenje
Kur'ana."
478
692. PRIČAO NAM JE Ibrahim b. Munzir, njemu
Enes b. Ijad prenoseći od Ubejdullaha, on od
Nafija, a ovaj od Ibn-Omera da je rekao: J..., .&L~;_;~~;_;
"" .,. .; ...&u:~~;_;~~
"" "' ...
.:;,1
"Kada su stigle prve mekkanske izbjeglice u "' ~ "" J "" ~ "' A "" ~ _",. "..
·~ .:.~\ 0_,J~\11 0..,?,411 f..~J ll. JL; ~
mjesto ' Usbet na Kubau, prije dolaska Allabovog ' '
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njima je ~~ "' ' 0\5
"'"" ..... _.., "" ,
\""'"
~ "
.&l J_,..:.:;
...
i~ J;;~~;....:,
.,. .., L. ...
y
bio imam Salim, oslobođeni rob Ebu-Huzejfe, '
"'· , ..... ;- ... ... ... :: .... "'
. \.;\_:,.i~~\ 0lS.J ~~\?.l J.Y t G
... ",.
2 Salim je uistinu oslobođeni rob neke ensarijke iz M edine i pošto je najviše boravio kod Ebu-Huzejfe koji
ga je, nakon što je oslobođen, posinio, pa kad j e to zabranjeno, nazvan je njegovim robom. Poginuo je u
Jemami ll doba hilafeta Ebli·Bekra, radij allahu anhu, a učestvovao je i u Bici na Bedm.
3 Izabranim stmješinama treba se pokoravati. Ispravan je imamet roba. Ibni-Dževzi smatra da rob može
biti namjesnik pokrajine, voj skovođa i dmgo što osim vladara i vjerskog vođe (imama). Zabranjeno je
dizati omžanu bunu protiv zakoni to izabranog vladara, makar bio nasilan (nepravedan). Takvim ustankom
tmištavaju se životi i imeci ljudi koje musliman mora poštivati.
4 Po mišljenju pravnika hanefijske škole kvarenjem namaza od imama, kvari se istovremeno i namaz onih
koji ga za njim klanjaju, dok imam Šaflja zastupa suprotno mišljenje.
Ebu-Davud ll svojoj zbirci had isa, s dobrim senedom, navodi da je Alejhisselam rekao: "Poslije mene vama
479
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
ćeupravljati ljudi koj i će skupno klanjanje namaza odgađati do na izmak njegova vremena, ali ćete vi dobiti
svoju nagradu, a oni kaznu. Vi klanjajte za njima sve dok oni klanjaju okrenuti prema Kabi."
Ibni-Madže navodi Alejhisselamovu izjavu: "Možda ćete zapamtiti ljude koji će namaz klanjati po isteku
njegova vremena. Ako ih zapamtite, vi klanjajte pravovremeno u svojim domovima, a potom klanjajte i za
tim ljudima u džamiji i taj namaz smatrajte dobrovoljnim!"
Hadždžadž je počesto odgađao klanjanje džume do na izmak njenog vremena pa je Ebu-Va il preporučivao
svojim poznanicima da pravovremeno klanjaju (podne) kod kuće i onda dođu u džamiju na zajedničko
klanjanje. Ovo su činili još Mesmk u doba Zijada, Ata, Seid b. Džubejr i Mekhulu doba ha life Velida.
1 Učenjaci su se razišli o tome da li je dozvoljeno klanjati namaz za haridžijom i novatorom. Postoje dvije
vrste novotarija: ona koja je zabluda i ona koja je dobro, a to je ono što vjernici smatraju dobrim, a nije u
suprotnosti s Kur'anom, sunoetom, tradicijom prvih generacija i idžmaom.
Dozvoljeno je klanjati za imamom haridžijom i novatorom. Mejmun b. Mehran upitan za punovažnost
obavljenog namaza za haridžijom je odgovorio: "Ne moliš se haridžiji nego Allahu. Mi smo svojevremeno
klanjali za Hadždžadžom, koji je pripadao Harurijama (ogranku haridžija)."
Malik je rekao: "Ne volim klanjati za imamom koji pripada sekti ibadija i vasilija, a niti s njim stanovati u
jednom mjestu."
Ibni-Kasim smatra da treba obnoviti namaz, dok još traje njegovo vrijeme, koji je obavljen za ima mom koji
uvodi u vjem novotarije.
Po mišljenju imama Ahmeda ne treba klanjati za imamom raskolnikom koji poziva u svoj u novotariju, a
namaz obavljen za pripadnikom sekte džehmija, rafidija i kaderija treba obnoviti. Ovo mišljenje dijele i
pravnici hanefijske škole produžujući ga još na sektu mušebbiha i one koji tvrde da je kur'anski sadržaj
480
v
je čuo Enesa b. Malika, kada je kazao: Ju~,; ._;..;1 :;1 c~1 1,).1y. ~
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ,..., . ,. ... .... ' "' ',.
.
...' JA~I
'
KADA SKUPNO KLANJAJU SAMO . ~.;i.~~_,.,~
.. . ,' "' '
~ "'
DVOJICA, DRUGI STOJI DESNO SPRAM ;
IMAMA
nastao tek s njegovom objavom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sell em, Q. da je stvoren.
U Muhitu se navodi: "Ko klanja za očito grješnim čovjekom (fasikom) i koji uvlači u vjeru novotarije,
postiže sevape i nagrade skupnog klanjanja, ali ne postiže onaj sevap koji postiže kada klanja za pobožnim
.
1mamom. "
Ibni-Hubejb smatra, da namaz obavljen za notornim alkoholičarom treba obnoviti.
481
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
tako da je ustima puhtao, jer kada bi spavao, disao f::f fL;':-!' 0\S; f::f .?-rl; F wj •?
"' ..... ",. " "' "' "' ..", -; "' ,.., fil • "'"'
1 Imamu nije uvjet posebna namjera i odluka (n ijjet) da će biti imam ako imami samo muškarcima, a
potrebna je ako za njim klanjaju i žene. To je mišljenje najvećeg broja pravnika hanefijske škole, dok
imam Ahmed smatra da je ta odluka uvj et samo kod klanj anja obligatni h namaza, a Šafija, Malik i Zufer
da ona nije uvjet ni u kom slučaju.
Prisutna samo jedna osoba skupnom klanjanju namaza, staće naporedo s desne strane imama, a neki
482
KADA IMAM ODULJI NAMAZ, A
DŽEMATLIJI NASTUPI NEKA POTREBA PA
NAPUSTI NAMAZ, I SAM GA DOVRŠI
kažu: "Stavit će prste svojih nogu pored desne strane imamovih peta." Šafija u ovom slučaju preporučuje
džematliji da stane desno i malo iza imama, a imam Ahmed kaže: "Ako bi džernatlija stao na lijevu stranu
. ..
•mama, namaz mu OlJ e punovazan.
.... "
Namaz ne kvari prelazak džernatlije s desne strane imama na lijevu, prolazak u prethodni red džemata i
drugi manji pokreti.
2 Tbni-Hibbao gornji slučaj iznosi u svom Sahilw u verziji u kojoj Džabir kazuje: "Alejhisselarn odgodi
klanjanje jacije jednom do u kasno doba noći. Tu je jaciju s ojim klanjao i Mu'az i povratio se nama, stupio
pred nas kao imam i učio poglavlje El-Bekare. Tada se jedan od prisutnih povukao na stranu u ugao džamije
i klanjao sam. Alejhisselamu je to preneseno i on je Mu'azu naredio da uči kraće sure, koje j a, eto, nisam
zapamtio. Kasnije srno rekli Amru kako je Zubejr kazao da je Alejhisselam rekao: "Uči poglavlje Et-Tarik,
El.-Burudž i Eš-Sems, što je i Amr potvrdio."
Moguće je daje Mu'az klanjao jaciju za Alejhisselamom naumivšije kao fakultativni obred da bi se poslije
povratio svojim ljudima i klanjao je kao obligatou dužnost. On je to činio želeći čuti i naučiti što više
kur'anskog teksta neposredno od Alejhisselama.
"Evsatul -mufessal" su poglavlja od "Kuvviret" do "Ed-Duha" sure.
Iz hadisa se može zaključiti:
-preporučljivo je da imam dužinu namaza uskladi s mogućnostima, s raspoloženjem i sa željama k la njača
(musalija);
483
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
. . . .r)".JI.J
.. ,.
i star, a kada neko od vas klanja sam, neka dulji ,. • r;"/ . , o ; , "'
-svakidašnje potrebe ljudi opravdani su razlozi da se namaz obavi u nešto bržem i kraćem vidu;
- poslove ljudi štetne za zajednicu treba kriti kovati i odmah ih ispravljati.
1 Sve dijelove namaza imam treba obavljati umjerene dužine, ali sve njegove dijelove treba upotpuniti. Brzo
ili sporo klanjanje je irelevantan pojam - što je za starij e brzo, za ml ađe j e sporo. Zato će imam paziti na
sastav učesnika obreda i klanjati na opće zadovoljstvo svih.
Tbni-Bettal kaže: "Pošto je Zakonodavac naredio umjerenost (u dužini namaza), onda je onaj koji odulji
prekrši telj te naredbe. Protivljenje grješniku je dozvoljeno, j er nema pokornosti stvorenjima, osim u onome
što je dobro." ·
2 Svaki dio namaza imam treba pravilno obavljati u skladu s utvrđenim propisima. Alejhisselam je rekao:
" Nije vrijedan namaz onog koji potpuno ne ispravi leđa s ruku'a i sedžde."
Sa'd, radijallahu anhu, kada bi klanjao svijetu u džamiji, obavljao bi kijam, ruku' i sedždu brzo i kratko, a
kada bi klanjao sam u svojoj kući duljio bi ih, a na primjedbu svojih drugova odgovaraše: "Mi srno imami;
za nama se sv ij et. povodi i na nas ugleda."
484
KO SE PRITUŽI NA IMAMA
KADA NAMAZ ODULJI
Vjerovjesniku, sallallabu alej bi ve sell em, i potuži o -,~...: ,. , ", "' ,. ... ""
.; "' ..........
mu se na Mu'aza. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu .:;81 ~~ ~ ~ ~~ .. . .
Jw b~ .;ll ts::..!.; ~
... .;
Ebu-Hurejra, radijallahu anhu, klanjaše brže, ali je mku' i sedždu obavljao u potptmosti.
- Je li tako klaojao Alejbisselam? - pitali su ga.
-Da, i zato ja ne duljim- odgovorio je.
Kada je hali fa Omer, radijallahu anhu, zbodcn u mihrabu, na njegovo mjesto prošao je Abdurahman b. Avf
i proučio "EI-Kevser" i "En-Nasr," dva najkTaća poglavlja iz Kur 'ana.
485
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Alejhisselam je u gornjem slučaju proučio na prvom rekatu s uru otprilike od 60 ajeta, a na drugom svega tri.
l.z had isa se može zaključiti :
486
708. PRIČAO NAM JE Halid b. Mahled, njemu
v
Sulejman b. Bilal, ovome Serik b. Abdullah da je
čuo Enesa b. Malika, gdje govori:
"Nisam nikada klanjao namaz za imamom, za
kraće vrijeme a potpunije, kao za Vjerovjesnikom,
sallallahu alejhi ve sellem. Ako bi čuo plakanje
djeteta, skratio bi (učenje) bojeći se da to ne stavi
njegovu majku u iskušenje."
710.PRIČAONAMJEMuhammedb.Beššar, njemu
lbn-Ebu-Adijj prenoseći od Seida, on od Katade,
ovaj od Enesa b. Malika, a on od Vjerovjesnika,
sallallahu alejbi ve sellem, daje rekao:
"Stupim u namaz i htjednem ga oduljiti. Potom
začujem plakanje djeteta i ja ga skratim, jer znam
veliko žaljenje i bol njegove majke zbog plača. "Musa
kaže da je njemu isti hadis prenio Eban, kome je
pričao Katade rekavši da je čuo od Enesa, ovaj od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.2
487
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
~ ; ~ $i ..
'i :
• • ,. " l
488
Tako je (Ebu-Bekr) klanjao, a Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, izađe i kao da sada
gledam kako vuče noge po zemlji, oslanjajući se
na dva čovjeka. Kada ga je Ebu-Bekr ugledao, htio
se odmah povući natrag, a on mu pokaza (rukom)
da klanja. Ebu-Bekr, radijallahu anhu, ipak se malo ~G - ;~,, - lli ' _:~
. ..t::-"" ...,.. e . ..r"': Y. J . .
J/1
•
~ e/ '\-.. . ;;.
povukao ustranu i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
-·
." ll "', "'
ve sellem, sjeo je pokraj njega, dok je Ebu-Bekr "' .... "' ~ . .,,
. ~'11 if_"....;~
prisutnom svijetu prenosio (njegov) tekbir.
U drugom nizu prenosi laca iza (Abdullaha b. Davuda)
dolazi Muhadir, koji isti slučaj prenosi od A' meša.
v
713. PRICAO NAM JE Kutej be b. Seid, njemu Ebu-
Mu'avija prenoseći od A'meša, ovaj od Ibrahima,
on od Esveda, a ovaj opet od Aiše, daje rekJa:
- Kada j e Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, teže obolio, došao je Bilal i izvijestio ga o
nastupu namaza.
- Zapovjedite Ebu-Bekru, neka on klanja svijetu!
- rekao je on.
- AHabov Poslan i če, rekla je Aiša, Ebu-Bekr
j e saosjećaj an čovjek i kada bi on stao na tvoje
mjesto, ne bi ga svijet (od plača) čuo, pa da to
narediš Omeru.
~
- Naredite Ebu-Bekru, da on klanja! - rekao je
.,
._4.. . "
• ·,~·.;
-
•
-""
.T-.
---,-·u , .,
o ".. :;
•
u .,J"" ',a •'.L ._._w
..
"'
<U
}
·t··
.. .T
.. •
/ • .... } • '"
489
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
490
-Je li čovjek dugih ruku (Zul-Jedejn) iznio istinu?
- upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem.
- Da, j este rekao istinu - odgovoriše prisutni.
Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, ustao i klanjao još dva reka ta, predao selam,
izgovorio tekbir i obavio sedžde slične svojim
uobičajenim sedždama ili nešto malo duže.
v v
715. PRICAO NAM JE Ebu-Velid, njemu Su'be
prenoseći od Seida b. Ibrahima, on od Ebu-Seleme,
a ovaj od Ebu-Hurejre, da je rekao:
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
je samo dva rekata podne-namaza pa mu se rekJo:
"Klanjao si dva reka ta!" i onje klanjao još dva reka ta,
potom predao selam i obavio dvije (sehvi) sedžde.
491
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
t Es-Sekafisi kaže da su učenjaci dozvolili plakanje u namazu iz straha od Allahove kazne. Međutim, učenj aci
se razilaze u vezi s ječanjem (stenjanjem, jaukanjem) i uzdisanjem. Tbnul-Mubarek kaže da ne smeta ako
to preovladava, a Ebu-Hanife kaže da čovjek neće prekidati namaz ako to jecanje i uzdisanje bude zbog
sjećanja na Džennet i Džehennem. Ako ono bude izazvano nekim bolom ili nedaćom, klanjač će prekinuti
namaz. Šafija i Ebu-Sevr smatraju da to ne smeta sve dok ne bi prešlo u razumljive riječi. Ša'bi i Neha'i
smatraju da će klanjač ponoviti namaz ako bi jecao bilo iz straha od Allaha, zbog bola ili neke nevolje.
2 Jedni komentatori hadi sa ovaj dio shvataju u značenju kako je to i prevedeno, dok dmgi smatraju da se
ovdje ne misli na literarno (vanjsko) značenje, nego da se pod tim misli da će Allah ubaciti neslogu među
muslimane koji ne izravnavaju safove.
3 Neurednost redova skupnog obreda jeste odraz neurednosti učesnika obreda. Izravnati safove jeste namaski
suonet po mišljenju Ebu-Hanife, Šafija i Malika, a po Ibn-Hazmu strogo obligatna dužnost (farz).
Halifa Omer, radijallahu anhu, zadužio je neke ljude koji su izravnavali redove u džamiji i početni namaski
tekbir izgovarao tek kada bi mu javili da su redovi izravnani. Ovo je bio običaj ha life Osmana, radijallahu
anhu, i Alije, radijallahu anhu.
492
OKRETANJE IMAMA SVIJETU
PRllZRAVNAVANJU SAFOVA
,.
~· 'f'
VAŽNOST PRVOG REDA U SKUPNOM J~~' ' 9 ćll y~
J
KLANJANJU
v
. , , ,, "" ' , , , :: ...', ,-:.:• - V"
720. PRICAO NAM JE Ebu-Asim prenoseći od ~ <Y '7':. . <Y r--:~ Y. w...l>- . , •
.. .. .. .. .. • ..
Malika, on od Sumejja, ovaj od Ebu-Saliha, a on
od Ebu-Hurejre koji je rekao da j e Vjerovjesnik, * "'
". ,...
~~ Ju Ju .;.; Y-i:; ~t.;, Y-i :;
,; ,;; ..
sallallahu alejhi ve sellem, kazao: - } } ,.." } o ..o ' _... o ." !,
v .(.ut:; 0 _,h;!. lj 0 Yhllj J _,;..11 :u_;~,
- Sehidi su: utopljenik, preminuli od kuge, ' '
dizenterije, i preminuli pod ruševinom.
Alija, radij allahu anhu, po proučenom ikametu bi se obazreo i kazao: "Ti se pomakni naprijed, a ti malo nazad!"
Ravnanje safova redovno j e činio i Alejhisselam, kako to prenosi Nu'man b. Bešir, a bilježi Ebu-Davud.
4 Ibni -Hibban u svom Sahihu i Ebu-Davud u St.menu navode da je Alejhisselam jednom rekao: "Zbijte redove,
približ ite se jedan drugom i uporedite međusobno svoja ramena i vratove ! Tako mi Onog u Čij oj je mei
moja duša, vidim šejtana kao crno janješce kako se kroz praznine redova uvlači među vas."
Pri stupajući s kupnom klanjanju, dužnost prisutnih je izravnati redove.
Dozvoljen je neophodan kraći razgovor između proučenog i karneta i izgovaranja poče tnog nam as kog tekbira.
493
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Kada je Enes b. Malik stigao iz Med ine u Basru, odgovorio j e mještanima: "Ne poznajem ništa od onoga iz
doba Alejhisselama osim namaza, koji je skoro upropašten (klanjanjem pri izmaku njegova vremena)."
494
MEĐUSOBNO PRISLANJANJE RAMENA l ••
",,.
(b~ l .·(bl .;)jj)
..
y~ ~
'1 .. . .. .
UZ RAME l STOPALA UZ STOPALO U REDU ' i~~
(SKUPNOG KLANJANJA)
-. ..... ~~ ...,. ~~;
tSs ,
2 Alej hisselam je u vezi s gornjom temom dao dosta izjava. Ebu-Davud u svoj oj hadiskoj zbirci navodi hadis:
"Poravnajte redove i svoja ramena, ispunite praznine, predajte se mkama vaše braće (kada vas povuku naprijed
il i nazad da popuni te sat) i ne ostavljajte šejtanu prazninu u svojim redovima! Ko spaja prekinut red, Allah će
ga spoj iti sa svojom m i lošću, a ko ga prekida, Allah će prekinuti ukaz ivanje svoje milosti prema nj emu."
495
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
496
KADA IZMEĐU IMAMA I NARODA
BUDE ZID ILI NEKI ZASTOR
bijaše ponizak. Svijet je vidio stas Vjerovjesnika, i .. -v~ .J... .... .... ",.
klanjao za njegovim namazom i osvanuvši o tome "' ... t . .! ...... ".. .. /
-v~... 0~ _;.L;1
,.,. (w & ~~
.. ,. ~
su pričali. Druge noći Muhammed je opet ustao pa
je s njim ustao i svijet da bi klanjao za njim. Tako
su činili dvije ili tri noći, a poslije toga Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je
~
sjedeći i nije htio izlaziti.
, / "' ... "' ".. ".. "' 'l' .......
2 Urve je klanjao u kući za imamom koji klanjaše u džamiji između kojih je bio javni put.
Imam Malik kaže: "Nije zabranjeno vjerniku klanjati za imamom između kojih teče manja rijeka ili ima
javni put, a punovažan j e namaz u l ađi obavljen za imamom koji se nalazi u drugoj bliskoj lađi."
Po mišljenju Ebu-Hanife, Lej sa, Evza'ija i Ešhcba punovažanje namaz džematlije obavljen na drugoj strani
puta od imama, ukoliko je on spojen safovima s ostalim učesnicima toga džemata, dok Ša'bi i Ibrahim
Neha' i uvrštavaju takvo klanja nje u pokudene čine.
3 Hattabi kaže da je Alejhisselam bio obavezan klanjati noćni namaz, ali ga je on četvrte noći namjerno
izostavio iz razloga navedenog u gornjem had isu.
(z hadisa se može zaključi ti :
- punovažan je namaz obavljen za čovjekom koj i nij e prethodno naumio biti imam. Ovo je stav Malika,
•
Safija i Ebu-Han ife. Učenjaci našeg mezheba smatraju da je oijet neophodan u sl učaju predvođenja žena,
dok to Zufer ne smatra·
- dobrovoljne namaze 'bolje je klanjati u kući nego u džamiji, osim namaza prilikom pomračenja sunca ili
mjeseca, namaza hodočasnika prilikom oblačenja ihrama na mikatima i nafila džuma-nmnaza.
497
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
NOĆNI NAMAZ
1 Ibni-Madže u svojoj zbirci hadisa navodi da je Alejhisselam Om eru b. Hattabu, radijallabu anbu, rekao:
"Namaz koga čovjek obavi u svojoj kući je svjetlo i zato rasvjetljavaj te njim svoje domove!"
Muslim .i Nesai u svojim badiskim zbirkama zabilježili su AJejhisselamovu izjavu: "Ne pretvarajte svoje
domove u grobove! Znajte da šej tan bježi iz kuće u kojoj sc uči sura EI-Bekare."
lz badisa se može zaključiti:
- hadis ukazuje na osnovu na kojoj je utemljen teravih-namaz, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, klanjao nekoliko noći , a onda je to prestao činiti bojeći se da ne postane obavezan. O samom
šerijatskopravnom tretmanu terav ije učenjaci se razilaze. Hasan prenosi od Ebu-Hanife da je tera vih-namaz
sunnet koga nije dozvoljeno bez opravdanog razloga zanemariti. U Zehiri se ističe daje zajedničko klanjanje
teravije sunncti kifaje (kolektivni sunnet) i ko j e klanja sam lišen j e vrt. ine skupnog klanj anja.
Teravih-namaz ima dvadeset rekata po mišljenju Šafija, Ahmeda i pravnika našeg (hanefijskog) mezheba,
498
POGLAVLJA O OPISU NAMAZA
, • • -:
•"
DUŽNOST IZGOVARANJA T EKBIRA ~~~
. ~lilil'
- ~.u."<'ijl . . . ulJ
wb...J ..
.
..
PRI OTPOČINJANJU NAMAZA
dok Esved b. Jezid klanjaše po 40 rekata, a Ma lik po 36 rekata sa devet selama, ne računaj ući vi tr-namaz.
Pravnici hancfijske, šafijske i hanbelijske škole oslanjaju se na riječi Saiba b. Jczida da su ashabi u doba
ha life Omera, Osmana i Alije, radijali ah u anhum, klanjali teravih-namaz od po dvadeset rekata.
Malik u Muvettau navodi da su ashabi ll doba hilafeta Omera, radijallahll anhu, klanjali teravih-namaz od
23 rekata, a Bejheki kaže: "Računajući tu i vitr-namaz."
Izuzimanje klanj anja propisanih namaza od onih koji se klanjaju kod kuće odnosi se na muškarce, a ne
na žene. Naime, njihov namaz j e bolji u kućama, iako im je dozvolj eno prisustvovati nekim kolektivnim
namazima. Alejhisselamje rekao: "Kada vam vaše žene zatraže odobrenje za odlazak u džamij u, dozvolite
im, iako je bolje da klanjaju ll svojim kućama;''
- klanjanj em nafil a u kući suzbija se licemjernost i pretvaranje među ljudima, a povećava se bereket i
m ilost u kuć i j er dolaze meleki, a bježe šej tani.
2 U hadisu br. 378 navodi se da j e zgulio potkoljenicu ili plećku. (prim. ree.)
499
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
na ruku', sagnite se i vi, kada se on digne, dignite "" ,' .... "" "'
se i vi, kada bude izgovorio "Semiallahu li men
, '' "'
~p ~1 ;.!JJ G'J 1_,J .,.oi ;:if ~ .&,
'
} ; }
e:..
hamideh", vi recite "Rabbena lekel-hamd", a kada
se on spusti na sedždu, spustite se i vi!"
1 Ebu-Hanife izgovaranje početnog namaskog tekbira smatra uvjetom za punovažnost namaza, dok ga Malik,
Šafija i Ahmed računaju sastavnim dijelom namaza (mknorn). Ibn-Bettal kaže da najveći broj pravnika
početni tek bir smatraju obaveznim (vadžibom), a samo poneki sun netom. Ovi posljednji misle da u žurbi i
nedostatku vremena tekbir ruku'a može biti dostatan i za početni namaski tekbir.
U "Mugniju" stoji: "Početni tekbir je dio namaza (rukn) i bez njega namaz nije punovažan, bio on ispušten
namjerno ili iz zaborava." lbn-Kudame kaže da ovaj stav usvaja Rebija, Sevri, Malik, Šafija, lshak i Ebu-Sevr.
Zuhri, Esarnrn, i Ibn-Alijje smatraju da je namaz punovažan sa samim naumom (nijetorn) bez izgovora
početnog te kbira.
Malik, Ebu-Jusuf, Šafija, Ahmed i Ishak ne dozvoljavaju da se namaz započne nekom dmgom rečenicom
osim tekbira, tj. Allahu ekber. Od Šafije je preneseno da je dozvoljeno i da čovjek izgovori: "Allahu!
ekber" . Ebu-Hanife i Muhammed odobravaju upotrebu bilo kakvog izraza kojim se veliča Allah.
U "El-Hidaj i" se navodi daje Ebu-.lusufrekao: "Ko može pravilno i lijepo izgovoriti ustaljeni tekst tekbira,
nije mu dozvoljeno da izgovara ništa drugo, osim: Allahu ekber, Allahu l ekber ili Allahu! kebir. U protivnom
. · '
1zgovarat ce ono \isto moze.
" ''
Tekbirom se odaje izvanredno veličanje Allaha i svaki izraz koj i ima takav smisao može se koristiti umjesto
tekbira. Alejhisselam je rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne počnu govoriti "La
ilahe illelah." Prema torne, kada budu govori li "La ilahe iller-rahman" ili "La ilahe illel-azim" članovi su
islamske zajednice.
Ibu-Ebi-Šejbe u svom Sunemt navodi da su Ebul-Alija pitali :
500
DIZANJE RUKU PRI IZGOVORU PRVOG
NAMASKOG TEKBIRA ISTOVREMENO S
OTPOČINJ ANJEM NAMAZA
,; "" J /"'
735. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Mesleme (}- dlt; ;_,;. ._~ · : [; ..il14 ~~ .Vi o
..,. ... "· ,.. ""
prenoseći od Malika, on od lbn-Sihaba, ovaj -- -
od Salima b. Abdullaha, a on od svoga oca da .:li ):-'} :; fl~ '-) {G :; ';'~ sf.'
Allahov Poslanik, sallallahu alejbi ve sellem, 1~1.;s8 _;l;....;~ (i:;. SIS ~ 41 .J,;..:;
dizaše svoje ruke spram svojih ramena kada bi '' ' ' '
otpočinjao klanjati namaz i kada bi izgovarao
:.:t~ 1...
j~ 1;1~ v
.J
>- _;t,~
.r: -~:S.' l;::--l~ ~;\..;JI 1...
.J ::--
;;ciJ
tekbir za pregibanje na ruku ' , a također bi spram ~1 e:- J~.J~ ~iš (;;j; tf~l Zr:_ '
glavu s ruku'a i izgovarao bi "Semi'allahu li men dl~ F '1 .JIS.) .4:LI dl.J G:>~~ .ji
' ' '
hamideh, rabbena ve lekel-hamd", dok to nije tako ~~'l <.J.
. ;,..r.-'
činio prilikom obavljanja sedžde. '
'
-
- Vidio sam Allahovo g Poslanika, sallallahu alejhi ~~ 2:> ~')\.AJI~ ft; l~l ~ fl J_?:; ~i:)
' '
ve sellem, da je pri stupanju u namaz dizao svoje ~ dl~ \ ~~~ .JIS' ..::s::; ' j;_ \.; ~ :'
.. .... ,. . . . ,. o.", ...
<.J::>"
... ... r_r-:. J ... -. ... .J ~ J -
ruke toliko da su mu bile spram njegovih ramena.
On je to radio kada bi izgovarao tekbir za pregibanje
na ruku', a tako je činio i kada bi podigao svoj u
glavu s ruku'a i izgovarao bi "Semi'allahu li men
hamideh" , dok pri obavljanju sedžde to nije činio.
501
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
737. PRIČAO NAM JE Ishak Vasiti, njemu Halid :U~ d~ J~ ~1}1 J~l dl.~. vr v
..... , ".
Ovaj had is govori o dizanj u ruku prili kom stupanj a u namaz. Tbni-Hazm kaže: "Dignuti ruke spram ramena
stupajući u namaz spada u stroge obli gatne dužnosti (farz) bez čega namaz nije punovažan." Ovo mišljenje
usvajaju: Evza'i, Humejd, Tbni-Huzej me i j oš poneki pravnici.
Uzdignute ruke trebaju bi ti ispruženih prsta i dlanovima o krenute prema Ka'bi.
U Muhitu kaže: "Prste uzdignutih ruku ne treba puno medusobno rastav ljati a niti lijepiti, nego ih držati u
normalno uobičajenom ispruženom položaj u."
Ruke se dižu u momentu izgovaranja početnog namaskog tekbira. Ovo je vanjski smisao Buharijeve
predaje, te stav Ebu-Hanife, Ahmeda, Mali ka i Gaza lij e, a poneki misle" . .. tek pošto se ruke dignu."
U komentaru na djelo Muhezzeb stoji: "Ispravno je početi dizati ruke s otpoči njanjem izgovaranja tekbira i
da se to dizanj e završi istovremeno sa završetkom izgovora tekbira."
Dizanjem ruku al udira se na skrušenost i eliminisanje ovozemaljskih misli i poslova, i na predano stupanje
u razgovor s AJiahom, dželle šanuhu.
Abdullah b. Omer kaže: "Dizanj e ruku je naki t namaza. Za svako dizanj e ima desete rostmka nagrada, a za
svaki is pružen i prst još po jedna nagrada." v
Vanjski smisao hadisa koji navodi Buhari jeste da se ruke dižu spram ramena. To je mišlj enj e Safije, Ma lika,
Ahmeda i Ishaka. Hanefije pored navoda Buharije drže sc j oš had isa u Musli movu Sahihu koji u prijevodu
glasi: " Vjerovj esnik, sallallabu alejhi ve sellem, prilikom te kbira dizao bi svoje ruke naspram ušiju."
Tahavi ističe da je Alej hi sselam dižući ruke skoro doticao palcima donji mekan i dio svojih ušiju. Tbni-Hubejb
kaže da je Alejhisselam dizao svoje ruke naspram ušiju, dok postoji jedna predaj a da je dizao ruke iznad glave.
Ibn-Abdui-Berr veli: "Prenosi sc od Vj erovjesnika, sallal lahu alejhi ve sellem, da j e dizao ruke pružajući ih
pored glave." Postoj e predaje u kojima se kaže da je dizao ruke naspram ušiju, tc naspram prsa.
Hadis ukazuje i na dizanje ruku prilikom izgovaranja tekbira kojim se ide na ruku', te nakon vraćanja s
njega. Po mišljenj u Šafije, Ahmeda i još mnogih pravnika ruke se dižu pri izgovaranj u ruku'anskog tekbira
i kada se diže s ruku'a, dok pravnici hancfijskc škole tvrde da se ruke dižu samo izgovarajući početni
namaski tek bir. Ovo je mišlje nj e brojnih učenjaka. U djelu Bedai'us-sani' stoji da je Ibn-Abbas rekao:
"Deset ashaba koji ma je Alej hisselam posvj edočio ulazak u Džennet dizali su ruke samo pri izgovoru
početnog namaskog tekbira."
Ebu-Davud i Tahavi donose izjavu Beraa ibni Aziba. "Kada je A lej bisselam izgovarao početni namaski
tekbi r, dizao je ruke toliko da su mu palci bili blizu donj eg mekanog dijela ušiju i to ne bi više radio."
Pravnic i banefijske škole usvaj aj u tekst Buharijevog hadisa uz napomenu da je A lejhisselam tako radio u
početku, a kasnije je ta praksa derogirana.
Grijebje ne dignuti ruke pri izgovaranju početnog narnaskog tekbira, a Ebu-Huzejme kaže ko bi to izostavio,
zanemario bi jedan osnovni dio namaza.
Ko klanja sam dižući se s ruku'a, izgovara "Semi'allahu li men bamide h, Rabbena lekel hamd", a kada
klanja za imamom, izgovara samo posljed nju rečenicu.
U had isu je spomenuto da j e Poslanik, sallallahu alcj hi vc sell em, izgovarao obje rečenice, iz čega šafije
zaključuj u da imam, kada predvodi džemat, izgovara sve ovo.
502
DO KOJE VISINE KLANJAĆ DIŽE RUKE
~ " "' ....
Ebu-Humejd je među svojim drugovima izjavio: Ji;:. ~ ~l~) ~~i t)-;!-;; J~J
' ' '
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao je
ruke naspram svoj ih ramena." -~..
' '
dizao bi svoje ruke; kada bi izgovorio "Semi'aHahu ...' " , ...... .,.. '
li meo hamideh", digao bi svoje ruke, a kada bi ~~~ ~~ 2) ~~ ~ .&1
ustao sa drugog rekata, opet bi dizao ruke. To lbni-
/
2 Tahavi smatra da je ovaj had is derogiran kasnijom praksom Alejhisselama. On bilježi hadi s kojeg prenosi
Asim b. Kulejb od svoga oca koji kaže da je Al ij a dizao ruke samo pri izgovoru početnog oamaskog tekbira,
503
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
a pri izgovoru ostalih tekbira to nije činio, jer nije vidio da ih diže u zadnje doba Alejhisselama.
L Hadis govori o vezivanju ruku u namazu. To je stav banefija, Šafije, Ahmeda, Ishaka, Neha'ija, Sevrija, halife
Alije, radijallahu anhu, Ebu-Hurcjre, radijallahu anhu, i brojnih drugih učenjaka. Tirmizi kaže: "Ovo je bila
praksa učenih ashaba, tabi'ina i onih iza njib."
lbni-Munzir je prenio da su ruke niza se spuštali: Abdullah ibn i Zubejr, Hasan Basri i Ibn-Sirin. Ovo je činio i
imam Malik i ruke vezao preko prsa samo kada bi htio duže stajati na nogama. Evza' i ovaj postupak prepušta
volji klanjača, jer gornji hadis nema karakter imperativa.
Pravnici hanefijskc škole tekst Buharijevog hadisa nadopunjuju izjavom Kabise b. Hulba koju lbn-Madže u
svom Sunemr iznosi u slijedećem vidu: "Vjerovjesnik nam je imamio i svoju lijevu ruku držao desnom." Muslim
u svome Sahilw navodi: "Vjerovjesnik je podigao mke, a potom stavio desnu ruku na lijevu."Zglavke lijeve ruke
treba obuhvatiti u vidu karike palcem i malim prstom desne ruke, a ostale ispružiti po poleđini ljevice.
Prema mišljenju pravnika hanefijske škole ruke se vežu ispod pupka. Oni se drže izjave ha life Alije, radijallahu
anhu, koju je zabilježio Ahmed u svom Musnedu tc Darekutni i Bejheki u svojim Sunenima: "Sunnet je stavljati
dlan desne ruke po poleđini lijeve i ispod pupka."
Ruke se vežu na svakom stajanju pri obavljanju nekog pobožnog čina (zikra): na stajanja u namazu, učenju Kunut
dove na dženazi i slično, a ne na trenutnom staj anju iza ruku'a i između izgovaranja bajramskih tekbira.
Ebu-Aii Nescfi i Ehu-Abdullah smatraju da treba vezati ruke na svakom stajanju, učilo se na njemu što ili ne,
vršio se kakav zikr ili ne vršio.
504
742. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Beššar,
v
njemu Gunder, ovome Su ' be koji je rekao da je
čuo Katadu gdje prenosi od Enesa b. Malika, a on
od Vjerovjesnika, sallallahu alej hi ve sellem, da
je rekao:
"Obavljajte (u potpunosti) ruku'u i sedždu. Allaha
mi, ja vas vidim iza sebe", a možda je rekao "
iza svojih leđa, kada činite ruku' i sedždu." 2
2 Skrušenost u namazu treba biti sta lna osobina muslimana. Skrušenost (hušu') u namazu znači:
strahopoštovanje, skromnost, gledati ispred sebe, smireno i dostojanstveno dr7..aoj e u namazu, gledati u
mjesto gdje činimo sedždu, a Katade kaže: "Držati desnu ruku na lijevoj." Savršena skrušenost je predanost
Allahu duhom i tijelom odbacujući svaku ovozemaljsku pomisao vezanu za svoj interes.
3 Ebu-Davud u svojoj zbirci hadisa kaže: "Vjerovjesnik, Ebu-Bekr, Omer i Osman otpočinjali su učenje u
namazu sa "el-hamdu lillahi rabbi l-'alem in . .. "
Nesai u svom Stmen.u isti če da je Enes izjavio: "Klanjao sam za Vjerovjesnikom, Ebu-Bekrom, Omerom i
Osrnanom, radij allahu tea la anhum, i nisam nijednog čuo da je naglas učio 'Bismillahir-rahmanir-rahim '."
Slične izjave zabilježili su Tirmizi i Tahavi, a Muslim navodi da je Enes kazao: "Klanjao sam za
Vj erovjesnikom, Ebu-Bekrom, Omerom i Osmanom i oni su namaz otpočinja li sa 'EI-harnduli lahi rabbil-
'alemin' ne učeći naglas ' Bismillabi r-rahmanir-rahim' ni na početku ni na kraju učenja."
Nesai, Tbn-Hibban i Ahmed kažu: "Ashabi nisu naglas učili bismillu", a Tbni-Hibban dodaje:" ... a učili s u
naglas 'El-hamdu lillahi rabbi l-'alem in.. . '" Ebu-Ja ' la tvrdi da su ashabi u namazima u kojima se uči naglas,
otpočinjali učenje sa "El-hamdu-lillahi rabbi l-'alem in".
Taberan i u svom Mi1 "džemu, Ebu-Nu'ajm u Hil 'ji i Ibni-Huzejme uMid1tesaru-l-muhtesar navode: "Ashabi
su učili u sebi 'Bismillahir-rahmanir-rahim'."
Tirzmizi u svom Sunem1 navodi da je Abdullah ibn i Mugaffel učio u namazu naglas bismillu i otac mu je
rekao: "Sinak, kloni se te novotarije! Nisam vidio da su ashabi išta više mrzili od uvlačenja novotarije u
islam. Klanjao sam za Vjerovjesnikom, za Ebu-Bekrom, Omerom i Osma nom i nisam nijednog čuo da je
naglas učio bismillu, pa ne uči je ni ti! Kada klanjaš, počioj i učenje sa '.El.-bamdu illahi rabbi l-alemin . .. '"
Tirmizi smatra daje ovo dobar hadis i da su po njemu radili većina učen ih iz reda ashaba; Ebu-Bekr, Omer,
Osman i Alija, te iz generacije poslije njih.
Ebu-Umer prenosi da je Malik rekao: "Ne učite u obligatnirn (farz) namazima bismillu naglas, a ni u sebi,
a u dobrovoljnim (nafilama) namazima, ko hoće neka je uči, a ko neće neka je ispušta."
Sevri, E bu-Hanife, Ibnu-Ebi-Lejla i Ahmed kažu da se bisrnilla uči na svakom rekatu ispred Fatihe, s tim
što Tbn-Ebu-Lejla kaže da će čovjek učiti naglas, ako hoće, ili u sebi, ako hoće.
Po mišljenju Šafije bismil la j e ajet Fati he i ona se uči u sebi u namazima u kojima se uči sebi Fatiha, a uči
se naglas u kojima se naglas uči Fatiha.
505
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
kome je rekao Ebu-Zur'a, a njemu saopćio Ebu- l.. Y~1:; ·~~~.:;,;.Ju .)~j:; »-1}14
"* "' ... ..,
'
-: /~
Hurejre: ,. "' "' " .., ,...
Ju .;.; ) ~~ Ju ..; jj ) ~~ Ju
' ,. ,/''t: ; ,...
Pravnici hanefijske škole smatraju daje bismilla ajet Kur ' ana, zato što se cijeli mnmet usaglasio da sve što
je napisano prilikom Objave izme.đu dvije kori ce Mushafa spada u Kur' an, i služi za rastavljanje kur'anskih
poglavlja med usobno, a u namazu se uči u sebi. Ovo mišljenje dijele Sevri, Ahmed i Ishak.
Nesai, Derekutni i Bejhcki u svojim Sunenima te Tbni-Huzejrne i Tbn i-Hibban u svojim Sahihima iznose
da j e Nu'ajm ei-Mudžmir klanjao za Ebu-Hurejrom, radijallahu anhu, koj i j e proučio bismillu, potom
naglas Fatihu i rekao "amin" a, kada je predao selam, rekao je: "Klanjao sam vam namaz poput namaza
Vj erovjesnika, sallaHahu alej hi ve selem."
1 Prema izjavi Aiše, radijallahu anha, Alejhisselarn učaše iza izgovorenog početnog namaskog tekbira:
"Subhanckella-hurnme vebi hamdike vc tebareke-smuke ve te'ala džedduke vc la ilahe gejmke." Muslim u
svom Sahilzu bilježi da je Omer b. El-Hattab učio glasno ovu dovu, i Darekutni u EI-lle/u navodi da Omer
b. EI-Hattab prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selem, da je učio ove riječi. Drugi muhaddisi
ističu da su ga uz neznatnu izmjenu učili: Abdullah b. Mes'ud, Džabir, Džubejr b. Mut' irn i hali fa Alija,
radija llahu anhurn.
Tirmizi preko Ebu-Seida Hudrija navodi da je A lejhisselam učio: "Allahu ekber kebira. Euzu billahis-
semi'il-'alirni rnineš-šejtanir-rndžimi min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi."
Tabera ni u svom Mu "džemu ističe da je Abdullah ibn Omer, radija!lahu anhuma, kazao kako j e Alejhisselam
iza tekbira učio: "Vedždžehtu vedžhi ilellezi fetares-semavativel erda hanifen ve rna ene rninel-rnušrikin.
Subhaneke-llahurnrne vebi harndike vc tebare kesrnuke ve te'ala džedduke. lone salati ve nusuki ve mahj aje
ve memati lillahi rabbil-'alernin. La šerikc leke vebi zalike urnirtu ve ene evvel ul-rnuslimin."
Ebu-Davud u svom Sunenu navodi izjavu Semure: "Zapamtio sam dvije stanke u namazu: prvu između
izgovorenog početnog nrunaskog tekbira i Fatihe i drugu pred spuštanje na ruku' , Ovo mu je negirao Imran
ibn Husajn pa su pisali Ubejjuu Medi nu i on im je potvrdio prvu stanku."
Na osnovu izloženog Šafija, Ahmed ibn Hanbel i Ebu-Hanife učenje odgovarajuće dove iza početnog
narnaskog tekbira smatraju preporučlj ivim (rnustehab) činom.
Ebu-Davud navodi daje Malik izjavio: "Nema štete učiti dovu iza izgovorenog početnog oarnaskog tekbira,
iza proučene Fati he pa i sure." Tako se nešto prenosi i od Šafija.
Begavi smatra da se može učiti rna kakva uobičajena Alejhisselamova dova, dok se u našem (hanefijskorn)
mezhebu- kako to navodi Ajni- namaz započinje samo sa "Subhaneke-llahumme .. ."
506
POGLAVLJE
v
2 Namaz pri pomračenju Stmca spada u sunnet obrede, a klanja se skupno s imamom na musalli ili većoj
džamij i u vremenu kada j e dozvoljeno klanjati. U Muh i tu stoji da se navedeni namaz ne klanja u momentu
izlaska i zalaska Sunca i kad je Sunce u zenitu.
Dalje se navodi da Tbn-Umer u djelu El-Istizkar bilježi riječi Lejsa b. Sa'da kako je otišao na hadž u vrijeme
Sulejmana b. Hišama, a u Mekki su lada bili Ala b. Ebu-Rebah, Ibn-Šihab, Ibn-Mulejke, Ikrime b. Halid,
Amr b. Šu' ajb i Ejjub b. Musa. Poslije ikindije Sunce se pomrači lo, narod se iskupio u džam ij i i na nogama
učio samo dove. Na pitanje koje mu je uputio Lejs, .Ejjub j e odgovorio da se u to vrijeme ne klanja jer j e to
zabaranjeno poslije ikind ij e.
Namaz pri pomračcnju Sunca klan!a se kao dvorekatna na fi la bez učenja czana i ikameta. To je stav hanefija
i brojnih pravnika. Po mišljenju Safije i Ma lika i pravnika Hidžaza svaki rekal ovoga namaza ima dva
mku'a, a po mišljenju Ahmeda i Ishaka ima tri mku'a.
lmam Gaza li u Hu lasi kaže: "Pri pomračenju Sunca bit će pozvano na zajedni čki namaz i svijet će se skupiti
507
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
"
~'1 · - 1
. , ~ .. ' ._,t;
. ~1~
DIZANJE POGLEDA U NAMAZU PREMA . ~ . IS'·11 ~1.:0')1
. '- : 11 ~.) ..
, " ,,. ,
!MAMU
u džamiji i s imamom klanjati dva reka ta namaza, učinivši na svakom reka tu dva ruku'a od kojih prvi treba
biti duži od drugog. Na nogama sc uče duge sure. Na prvom ruku' u izgovara se uobičajeni tekst i ponavlja
onoliko koliko se može proučiti stotinu ajeta, na drugom koliko osamdeset, na trećem koliko sedamdeset i
na četvrtom dužine 50 proučeni h ajeta."
Tavus b. Kejsan , Babib b. Ebu-Sabit i Abdulme.lik b. Džurejdi smatraju da ovaj namaz ima dva rekata, a
svaki rekat četiri ruku'a i dv ije sedžde. Oni svoj stav temelje na izjavi Ibn-Abbasa koju Muslim izlaže u
svom Sahihu.
Ka tade, Ata b. Ebu-Rebah, Ishak i Ebu-Munzir izjavili su: "Namaz pri pomračenj u Sunca sastoji se od dva
rekata, a svaki reka t ima tri ruku ' a i dvije sedžde."
Hanefij e svoje mišljenje zasnivaj u:
-na izjavi Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, zabilježenoj u hadiskim zbirkama Ebu-Davuda, Nesaija i
Tirmizija ušemailu u sljedećem vidu: "U doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo j e pomračenja
Sunca i on stajaše u namazu na nogama kao da ne mišljaše na ruku'. Potom je sageo na ruku' i na njemu se
zadržao kao da se neće ni ispraviti, a kada se ispravio, stajaše dugo kao da ne pomišljaše na sedždu. Zatim
se spustio na sedždu i zadržao se na njoj toliko kao da se neće ni podignuti. Pošto se digao, spustio se opet
na drugu sedždu i poslije obavio drugi rekat kao i prv i";
- na Alejhissclamovoj izjavi prenesenoj po Nu'manu b. Beširu: "Kada bude pomračcnje Sunca ili Mjeseca,
klanjajte namaz kao što ste klanj ali zadnji propisani namaz prije toga." Ova izjava sačuvana je u hadiskim
zbirkama Nesaija, Ahmeda i Hakima, a Davud iznosi: "U doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je
pomračenja Sunca i on je klanjao namaz od dva rekata moleći Allaha o tome sve dok se Sunce nije ukazalo";
-na izjavi Kabise Hila lija koju Ebu-Davud iznosi u ovoj varijanti: "U doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, bilo je pomračenje Sunca i on j e vukući svoj u odoru ustrašen izašao iz stana, a ja sam tad s nj im
bio u Med ini. Klanjao je dva reka ta. Na nogama je dugo stajao. Po završenom namazu okrenuo se svijetu i
rekao: 'Ovo j e znak Allahove moći kojom ljude zastrašuje. Kada god ovo vidite, klanjajte kao što klanjate
propisane namaze.'"
Ima još mnogo vjerodostojn ih had isa na koje sc pravnici hanfeijske škole pozivaju, ali su sadržajno bliski
navedenim i nema potrebe iznositi ih.
Ebu-Hanife, Malik, Šafija i Lej s smatraju da se na nogama sve učenje obavlja u sebi pri pomračenju Sunca,
a naglas pri pomračenju Mjeseca.
Ebu-Jusuf, Muhammed b. Hasan, Ahmed i Ishak drže da se to učenje u oba s l učaja obavlja naglas, a Muhammed
b. Džerir Taberi to prepušta odluci imama, jer je Alejhisselam nekada učio u sebi, a nekada naglas.
Pri pomračenj u Mjeseca bolje je da klanjanj e namaza obavi svako sam u kući. To je mišljenje Ebu-Hanife.
Malik smatra da ne treba klanjati namaz pri pomračenju, dok Šafija traži skupno klanjanje s imamom i pri
pomračenju Sunca i Mjeseca. Taj namaz po njemu ima dva rekata. Uči se naglas i održe se dvije hutbe s
pauzom izmedu njih.
Pravnici hanefijske škole navode: "Prilikom jednog pornračenja Sunca Alejhisselam je klanjao dva
rekata namaza skupno sa svijetom, a kada je u mj esecu džumadel -ahiru četvrte godine po Hidžri bilo
pomračenje Mjeseca, on nije zajednički klanjao", a Malik dodaje: "Niko od naših sugrađana nije prenio da
je Alejbisselam pri pomračenju Mjeseca namaz klanjao zajednički s asbabima."
Nije dozvoljeno mučiti životinje. Ko to čini, dobit će odmazdu pa makar na Sudnjem danu.
508
746. PRIČAO NAM JE Musa, njemu Abdul-Vahid,
a ovome A'meš prenoseći od Umare b. U mejra, a
on od Ebu-Ma'mera, da je rekao:
- Pitali smo Habbaba da li j e Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, učio Kur'an na podne i
na ikindijskim namazima.
- Da - odgovorio je.
- Po čemu to znate? - priupitali smo.
- Po drmanju njegove brade - odgovorio je
(Habbab). 1
509
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
' '
poglede prema nebu!" Potom podiže glas i reče:
"Ili će se toga proći ili će im se vid oduzeti." 1
510
OKRETANJE U NAMAZU
o"
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
u kariranoj (četverorogljastoj) haljini, koja je imala
po sebi nekih znakova, pa je kasnije rekao:
" Obuzeli sume ovi znakovi; nosite je Ebu-Džehmu,
a meni donesite njegovu grubu glat haljinu."2
2 Pokuđeno je okretati glavu na stranu u namazu, a okrenuti se cijelim tijelom kvari namaz. Kaffal je kazao:
"Trenutni zaokret glave ne kvari namaz, a ko bude okrenute glave u toku cijelog stajanja na nogama, namaz
mu je pokvaren."
Nesai i Ebu-Davud preko Ebu-Zerra, radijallahu anbu, oavodi da je Alejbisselarn rekao: "A Hah je okrenut prema
klanjaču, dok se on ne okrene na stranu, a kada on okrene svoje lice od Ka'be, Allah se okrene od njega."
Bezzar u Musnedu bilježi da je Džabir rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao:
-Kada čovjek musliman stane u namaz, Allah mu okrene svoje lice, a kada se okrene na stranu, Allah mu
kaže: "Čovječe, kome si se okrenuo? Ko ti je preči od Mene? Okreni se Meni!" Kada se okrene drugi put,
All ah mu učini istu primjedbu, a ako to uradi treći put, Allah od njega okrene lice Svoj e roil.osti.
Taberani preko Ebu-Hurejre, radij allahu anhu, iznosi da je Alejhisselam rekao: "Kada klanjate, klonite se
obaziranja, jer ste tada u neposrednom razgovoru s Allahom."
Namaska disciplina i pristojnost potrebna j e ljudima uvijek i svugdje.
511
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
- v
MOZE LI SE KLANJAC OBAZRIJETI ZBOG
NEČEGA ŠTO BI PALO NA NJEGA ILI KADA
PLJUVAČKU ILI BILO ŠTO PRIMIJETI U
PRAVCU KA 'BE
~ ~
''c:J' ..."'"'
753. PRIČAO NAM JE Kutejbe b. Seid, njemu ,y- ,. ........
~:..:
:.~ "'
"'
Ju
/
-- }~
'......
. .·• _",_• "
,.. 8"
/"'
. .......
' -' voi
Lejs prenoseći od Nafija, on od Ibn-Omera kako
- . '-
.
l
..
-
'
V•
.
...
.•
l Manji pokret učinjen u namazu ne kvari namaz, kao npr., gurnuti predmet ispred sebe, jedan komad haljine
prebaciti na dmgi i slično.
Tirmizi u svom Sunenu preko Aiše, radijallahu anha, navodi daje A lejhisselam klanjajući uči nio nekoliko
koraka prema zaključanim vratima, otključao ih, povratio se na svoje mjesto i nastavio klanjati.
512
OBAVEZNO UČENJE KUR'ANA U
NAMAZIMA IMAMU l MUKTEDlJI BILO
KOD KUĆE ILI NA .PUTU I NAMAZI U
KOJIMA SE UČI NAGLAS l U SEBI
v •
755 . .PRICAO NAM JE Musa, nJemu Ebu-Avane,
a ovome Abdul-Melik b. Umejr prenoseći od
Džabira b. Semure, da je rekao:
"(Neki) Kufljani su se potužiti Omeru, radijallahu
anhu, na Sa'da b. Ebu-Vekkasa pa ga je Omer
svrgnuo, a za namjesnika postavio Ammara (b.
Jasira). Oni su se opet požalili tako da su spomenuli
da on nije vješt klanjanju. Omer ga je pozvao i
rekao mu: ' Ebu-Ishak (tj. Sa'de), ovi smatraju da
ti ne klanjaš lijepo!'"
Ebu-lshak odgovori: "Allaha mi, ja sam im klanjao
poput namaza Allabovog Pos.lanika, sallallabu
alejhi ve sellem, i nisam od njega ništa oduzimao;
klanjao sam jaciju i zadržavao se na prva dva
rekata, a kratio (učenje) u zadnja dva."
"To je, Ebu-Isbak, mišljenje o tebi", reče Omer.
Potom je s njim poslao u Kufujednog čovjeka - ili
neke ljude - koji je Kufljane ispitivao za Sa'da i
nije izostavio nijednu džamiju, a da se u njoj nije za
njega raspitivao. Svako ga je dobro hvalio dok nije
unišao u džamiju plemena Benu-Abs. Tu je ustao
j edan čovjek između njih, koji se zvaše Usame b.
Katade a kun 'ia mu je bila Ebu-Sa'de, koji reče:
"Kada si nas već zakleo, ističemo da Sa' d nije
_,. ' "'
išao (u akcije) sa četom, ni ratnog plijena j ednako •: ""~~.j J~ }l.J ~4 •!}l.J ~P4
",.
r. . "'
".
513
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
b. Rebija, on od Ubade b. Samita, da je Allahov :;. ~_;1 .; ~~ :;. ~;)l 8~ Ju .... .... .... ;
............ ....
Fatihu."2
Obavezno je na prva dva rekata farza pored Fati he učiti još štogod iz Kur'a na, dok to nije vadžib na dmga
dva rekata. Pisac El-Hidaje i još poneki pravnici smatraju da se može učiti Kur'an i na posljednja dva
reka ta, a može se činiti tesbih pa i šutjeti . Ovo je s tav ha life Alije, Ibn-Mes'uda i A iše, radijallahu anhum,
al i ipak smatraju da j e bolje uči ti Kur'an.
Po mišljenju Ah mera, Esamma, Ibn-Alija i Hasena b. Saliha učenje dijelova Kur 'ana u namazuj e mustehab.
Ovi potkrepljuju svoj stav izjavom ha life Alije, radija Ila hu an hu, datom jednom čovjeku koji mu je rekao
da je klanjao ne učeći Kur'an.
- Jesi li pravilno obavio mku' i sedždu? - upitao je Alija, radij allahu anhu .
- Jesam - odgovorio j e on.
-Upotpunjen ti je namaz- kazao je Alija, radijallahu anhu.
Ibn-Munzir prenosi da je Alija, radijallahu anhu, jednom dmgu rekao: "Uči Kur'an na prva dva rekata
farza, a tespih na zadnja dva!"
Šafija u svom prvotnom stavu kaže: "Punovažan je namaz osobe koja iz zaborava izostavi učenje Kur'ana
.
U njemu. "
U ovom hadisu nalaze argument oni koji smatraju da prva dva rekata u svim namazima trebaju biti duža
od druga dva. U Er-Revdi se navodi da j e stav E bu-.Hanife i. Ebu-Jusufa da se samo u sabah-namazu prvi
rekat uči duže od drugog. U djelu Šerlm/-muhezzeb stoji da su učenjaci, osim Malika, saglasni daje mekruh
učiti drugi rekat duže od prvog. Bilo je slučajeva daje Alejhisselam duljio prvi rekat farza sabaha, podne i
ikindije, a drugi kratio.
Na dnevnim namazima Kur 'an se uči u sebi a ko bi naglas proučio tri kraća ajeta ili jedan kraći, trebao
bi - po Ebu-Hanifi - uči niti sehvi -sedždu, a Ebu-Jusuf smatra da je treba učinjti i onaj ko naglas izgovori
makar jedan glas.
- Dozvolj eno je upućivati dovu Uzvišenom Allahu tražeći od Njega da kazni određenog zulumćara zbog
njegovih propusta u vjeri;
- U sama je doživio duboku starost i siromaštvo, na što ukazuje to što je podbadao robinje po putu, jer da je
bio bogat to ne bi radio. Nasil nika je dozvoljeno proklinjati.
2 '
Ovim had isom Abdullah b. Mubarek, Evza'i, Malik, Safija, Ahmed, Jshak, Ebu-Sevr i Davud argumenti.raju
svoj stav daje obavezno učiti Fatihu za imamom u svim namazima. Ibnui-Arebi kaže da učenjaci njihovog
mezheba (tj. malikijskog) imaju tri osnovna stava: po prvom džematlija uči Fati hu samo u namazima u
koj ima imam uči Kur'an u sebi, po drugom je džematlija ne uči nikako, a po trećem j e prepomčljivo da je
uči. Ibnui -Arebi na kraju kaže da je naj ispravnije mišljenje - po njemu - da je to vadžib.
Ibni-Musejjeb, Ebu-Hanife, Muhammed i Ahmed po jednoj verziji, Sevri i Evza' i po j ednoj predaji, te Abdullah
b. Vehb i Ešheb kažu: ''Ko za imamom klanja, neće ništa od Kur'ana učiti nastajanju pa ni Fatihe."
Hanefije svoj stav potkrepljuju ajetom: "Fakreu ma tjessere minei Kur 'ani"', tj. "Učite u namazu ono što
moze, te .tz K. ur , ana.,"
Vrijedna je pažnje predaja Džabira b. Abdullaha, Ibn-Omera, Ebu-Seida Hudrija, Ebu-Hurejre, Ibn-Abbasa
i Enesa b. Ma lika. "Ko klanja za imamom, učenje imamovo j e istovremeno i njegovo učenje. " Ovu izjavu
zabilježili su lbn-Madže i Darekutni u svojim Sunenima i Tabera ni u svom Evsatu uz neznatnu razliku teksta,
te Ibn-Hibban u svom Sahilm. Slične izjave dalo je više od osamdeset ashaba, a pisac EI-Hidaje kaže da je
mišljenje apsolutne većine ashaba, da džematl ija klanjajući za i mamom ne treba ništa učiti iz Kur'ana.
514
757. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Beššar,
njemu Jahja prenoseći od Ubejdullaha, ovome rekao
Seid b. Ehu-Seid koji je čuo od svoga oca, a on
od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, unišao u džamiju, a za njim jedan
čovjek, klanjao (dva rekata), a onda poselamio
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. On mu je
otpozdravio i rekao: ''Vrati se i ponovo klanjaj, Ger
nisi uredno klanjao!)" On se povratio i klanjao kao
i ranije, došao i poselamio Vjerovjesnika, sallallahu
al ej lli ve sellem, a on mu je (opet) rekao: "Vrati se i
ponovo klanjaj, jer nisi klanjao kako treba." Poslije
trećeg upozorenja on reče: "Tako mi Onoga koji te
je s Istinom poslao, ja ne znam bolje, pa pouči me!"
Tada Alejhisselam reče: ,;:
, .. " .-
~li J~~ ;;ji!;
"'.,.
t;.s"ty .;.;b;~
"' ' ' ...... "'
\ ,. ,.. L \ ,.. ,..
"Kada stupiš u namaz, izgovori tekbir, onda prouči J. _,
...
:-", . . \..,o".....' "' "·"1"'1
".
, ... .-~~....· t,o,... ,;;_.... .. , .. ,
iz Kur'ana što ti je lahko pa se sagni na ruku' da <J•• - ' c..r>" p.) ..... .e:-.. . . <.)"". - ' c..r>" ~
Abdullah b. Jakub u svom "Kešfui-Esram" navodi da je Abdullah b. Zejd prenoseći od svoga oca rekao:
"Deset ashaba zabranjivalo j e učenje Kur'ana u namazu onom ko ga kJanja za imamom, a to su: Ebu-
Bekr, Omer, Osman, Alija, Abdurrahman b. Avf, Sa'd b. Ebu-Vekkas, Abdullah b. Mes'ud, Zejd b. Sabit,
Abdullah b. Omer i Abdullah b. Abbas.
Ha lifa Alija, radij allahu ruuru, kaže: "Ko klanjajući za imamom uči Kur'an, on nije nafitretu," tj. islamu ili
sunnetu Alejhisselamovu.
3 U dnevnim namazima, izuzimajući džumu i b<tiramske namaze, Kur'an se uči u sebi i ko bi ga učio naglas,
treba - po hanefijskom mezhebu - učiniti schvi-scdždu.
Iz had isa se može zaključiti :
- otpozdravljanje spada u obligatne dužnosti (vadžib);
- neznanje nije ispri ka za nepravilan rad;
- obligatnaje dužnost (farz) otpočeti namaz s uobičajenim tekbirom i na nogama proučiti štogod iz Kur'ana;
- vadžib je potpuno se smi riti na ruku'u i sedždi .
Preneseno je da je ha lifa Alija, radijallahu anhu, naređivao da se na prva dva reka ta podne i ikindij e uči
Fati ha i još po jedna sura, a na zadnja dva rekata samo Fati ha.
Sufjan Sevri kaže: "Uči Fatihu i suru na prva dva rekata četverorekatnih farz-namaza, a na zadnja dva
rekata samo Fatihu ili slavljenje Allaha (rij ečima subhanallah) u dužini Fatihe. Što god od toga uradiš
dovoljno ti je, iako mi je draže da se na zadnja dva rekata izgovara subhanallah."
Preneseno je da Ibn-Mes' ud nije ništa učio na posljednja dva rekata farza podne i ikindijskog namaza.
Hi lal b. Sinan klanjao je pokraj Abdullaha b. Jezida i čuo gdj e uči tespih na posljednja dva rekata farza
podne i ikindije.
Iz izloženog se vidi da učenje Fa tihe u namazu spada u vadžib dužnosti i, ko je ispusti, treba učiniti sehvi-
sedždu;
515
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
t •
UČENJE KUR'ANA U PODNE-NAMAZU ~~ cj3 ~;~l y~
'
- poremećaj redoslijeda osnovnih dijelova namaza ili zaboravlj anje kojeg od njih kvari namaz i treba ga
obnoviti·,
-upućivati na dobro, a odvraćati ljude od zla dužnost je svakog muslimana;
- strankama se odgovara kratko i jasno;
-učene ljude treba slušati i slijediti.
Kadi Tjad smatra da navedeni hadis služi kao protuargument onim koji misle da se u namazu može učiti
prijevod Kur'ana na nearapskom jeziku. Podvojena mišljenja nastaju zbog raznolikog shvatanja naziva i
imena Kur 'ana . .Jedni apologetičari kažu: "Kur'an je ime samo za sadržaj", a drugi "za ime i za sadržaj
zajedno" u kom slučaju prij evod Kur 'ana nije isto što i Kur'an na arapskom j eziku. Prvi svoj stav dokazuju
aj etom "Tnnehu le fi zuburi l-evveli n", tj. "Kur' an je bio i u ran ijim objavama", a zna se da te objave nisu
bile na arapskom jeziku. Allahova objava poslana Davudu zvala se Zebur, Musau Tevrat, Tsau lndžil, a
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Kur'an.
516
760. PRIČAO NAM JE Umer b. Hafs, njemu
njegov otac, ovome A'meš kome je saopćio Umare
prenoseći od Ebu-Ma'mera, da j e rekao:
- Pitali smo Habbaba da li bi Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, učio Kur'an u
podnevskom i ikindijskom namazu?
-Da- odgovorio je.
- Po čemu ste to saznali? - upitali smo.
- Po kretanjima njegove brade - odgovorio je
(Habbab). 1
517
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Sure koje imaju puno s tanki ili kratkih ajeta dije le se u tri kategorij e: Kissarul-mufessal - od sure El-
Bejjine, pa do kraja Kur'ana, evsalul-mufessal - od sure E l-Burudž, pa do sure E l-Bejjine i tulul-mufe ssal
-od sure M uhammed ili El -Feth, pa do sure El -Bumd~.
Čini se da je Alejhisselam u gornjem sl učaj u proučio samo prvi dio El-A' raf sure, jer se iz izloženog zna da
je on na akšamu učio kraće sure.
Ebu-Hanife, Ma l ik, Šafija i najveći broj pravnika preporučuju učenje u akšam u sura navedenih pri kraju
Kur'ana, tj. kisarul-mufessal.
Tirmizi navodi da je po mišljenju Mali ka pokuđeno učiti duge sure u akšam-namazu, a učenje kratkih sura
preporučuju: Ebu-Hanife, Tahavi, Sevri, Neha'i , Abdullah b. Mubarek, Ebu-.Tusuf, Muhammed, Ahmed,
Malik i lshak.
Abdullah b. Omer, radij allahu anhuma, prenosi da j e Alej hisselam počesto učio na farzu akšama sure "El-
Kafirun" i "El-[b las".
Bezzar u svom Musnedu navodi daj e Alejbisselamjednom prilikom na akšamu i jaciji učio sure "Vel-lej li iza
jagša" i "Ved-duba .. . ", a u podne i ikindiji "Sebbi-hisme rabbikel-a'la ... " i " He J etake hadisul-gašije .. . "
Mnogi su ashabi učili na akšamu što kraće sure.
51 8
GLASNO UČENJE KUR'ANA
.. ..
.;.. q
" .
. :- ll ...,\;
u
.,......., - -
~~ . .
U AKŠAM-NAMAZU -
519
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
520
namaza koji sam klanjao zaAllahovim Poslanikom,
sallallahu alejhi ve sellem.
- Istinu si rekao, kazao je Omer, to je
(neopravdano) mišljenje o tebi, ili je rekao:
moje mišljenje o tebi .
' '
(kaže SeiJ. ar). Za odgađanJ· e J. aciJ. e do iza prve , , , ' • " , , · : ,
J ~ 'r j;lll ..:J.; JI .\...:...JI · S Jt:: ~ '
trećine noći nije mario, nije volio spavati prije · ,· .J , • - ; , - -;.: ~ :. ·• .J
jacije, niti sijeljenje iza jacije. Sabah bi klanjao p~1 ~.J
~ :.~- t,;~~~~ -j-.J Q:.i· i-·"tl
r
: • ,- , ,
. -
'
tako da bi džematlija, kada bi se predao selam, , , , , .,
prepoznao svoga druga (pokraj sebe). Na oba ~ 1 ~ .JlS_j .: _~ ~? Y-~ 1 ~~;;..-:;
rekata, ili je rekao - na jednom od njih učio bi
(naglas) od 60 do 100 ajeta."'
1 Drugi muhaddisi zabi lj ežili su detaljnije izjave ashaba. Ebu-Davud iznosi da je Amr b. Hurejs, rekao: "Kao
da sada slušam Alejhisselama kako u sabah-namazu uči: Fe la uksimu bil-hunnesil-dževaril -kunncs (tj.
poglavlje EI-Kuvviret)."
Muslim u svom Sahihu navodi izjavu Kutba b. Malika, da j e Alejhisselarn učio u sababu poglavlje Kaf.
Abdullah Ibn-Omer, radijallahu anhwna, kaže: "Vjerovjesnik nam je naređ ivao da prilikom imamljenja
učimo kraće sure, iako j e on ponekad u sabah-namazu učio poglavlje Es-Saffat. Ta sura ima 132 ajeta."
Tirmizi u svojoj hadiskoj zbirci navodi da je Alejhisselam jednom u sabahu učio poglavlje El-Vaki' a, a
drugi put 60 do l OO ajeta neke dn1ge sure.
Bejheki bilježi daje ha lifa Omer, radijallahu anhu, j ednorn na saba hu učio poglavlje Er-Ra 'd i Li ila fLkurejš,
a Ebu-Bekr poglavlje E I-Bekare. Na dan kada je uboden halifa Omer, radijallahu anhu, u sabah -namazu
imamio je lbni-Avf i učio poglavlja En-Nasr i El-Kevser. Spominje se da je Omer učio u sabahu poglavlja
J unus i Hud, Osman poglavlja Jusuf i EI-Kehf, a Alija El-En bija.
lbni-Šihab učaše oa sabah u počesto poglavlja El-Mulk i E l-lhlas.
Prema izloženom imam u sabahskom farzu uči Kur'an naglas onoliko dugo koliko to odgovara prisutnim.
521
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
. .)_,......,
L IL,• _",.,_J
.....
'
l '-~
~
' ' .
Ahmed ibn i Han bel u svom Musnedu navodi kako je Ata kazao daje čuo Ebu-Hurejm gdje govori: "Kur'an
se uči u svakom namazu. U kojim ga je namazima učio Alejhisselam naglas, i mi ga vama učimo naglas, a
u kojima gaje učio u sebi, i mi ga vama učimo u sebi. Nema namaza bez učenja Kur'ana. "
Musl.im u svom Sahilm zabilježio je sljedeću izjavu Ebu-Hurejre: "Učenje Kur'ana irna u svakom namazu, i
u kojima srno čuli da ga uči Alejhisselam naglas, i mi ga vama tako učimo, a u kojima gaje on učio u sebi, i
mi ga vama učimo u sebi. Ko bude učio u namazu samo Fati hu, namaz muje punovažan, a ko iza nje prouči
još i suru, to mu j e još bolje."
Sl ične izjave zabilježili su u svojim hadiskim zbirkama Nesai, Ebu-Davud i Tahavi.
Utvrđena j e praksa da imam u dnevnim namazima uči Kur 'an u sebi, a u noćnim naglas. Tahavi je zabilježio
sljedeću izjavu Ebu-Hurejre: "Alejhissclam nam je imamio i u jednim namazima učio Kur 'an naglas, a u
dmgim u sebi: naglas je učio u akšam u, jaciji, sabahu, džuma-namazu i bajramskim namazima, a u sebi
učaše u podne, ikindij i, trećem reka tu akšama i u zadnja dva reka ta j acije."
U namazu za kišu Kur'an se uči naglas po mišljenju Ebu-Jusufa, Muhammeda, Šafije i Ahmeda, a pri
pomračenju Sunca i Mjeseca u sebi po mišljenju Ebu-Hani fe i Muhammeda, dok Ebu-Jusufi ovdje preporučuje
glasno učenje. Šafija smatra da se pri pomračenju Sunca uči u sebi, a pri pornračenju Mjeseca naglas.
Vanjski smisao ukazuje na to da je mustehab Fati hi dodati i suru, al.i to naši pravnici smatraju vadžibom.
Ebu-Seid Hudri prenosi daje Alejhisselam rekao: "Nema namaza bez Fati he i sure", a Tinnizi i Tbni-Madže
navode da je on prenio Alejhisselamovu izjavu: "Ključ namaza je abdest, pristup mu je tekbir, a izlaz selam.
Nema namaza onaj ko u njemu ne prouči Fatihu i suru, u farz-namazirna i u drugim namazima."
Tbn-'Adijj bilježi da Ibn-Omer prenosi kako je Allahov Poslanik, sallallahu a lejhi ve sellem, rekao: "Farz-
namaz nije valjan bez .Fa tihe i tri iU više ajeta. U njemu treba proučiti j oš tri ili više ajeta."
Po mišljenju pravnika hanefijskeškole učenje Fatihe i uz nju još tri ili više ajeta u namazu spada u drugostcpenu
dužnost (vadžib),j er su svi had.isi koji govore o tome ahad-hadisi, a oni ne ukazuju na obligatnost (farz). Farz
je učenje Kur' ana općenito, jer j e u Kur'anu rečeno: "Učite iz Kur'ana ono što možet.e ..."
522
' '
773. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Ehu- \?.i:;- ~1:-i) 6l;. J~~~::.! 6l;.. vvr
Avane prenoseći od Ebu-Bišra, a ime mu je Džafer
b. Ehu-Vahšijje, on od Seida b. Džubejra, a ovaj od
Ibn-Abbasa, radij allahu anhuma, da je rekao:
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo
je s jednom grupom svojih drugova na trg Ukaz, a
šejtanima je već bila stavljena zabrana da slušaju
nebeske vijesti (razgovor). Na njih su upućene
i vatrene (plamteće) kugle i oni su se povratili
svome narodu koji ib pitaše: "Šta vam je?" i oni
odgovoriše: "Između nas i prisluškivanja nebeskog
razgovora stavljena je zabrana i na nas su poslane
vatrene (plamteće) kugle."
- Zapreka izmedu vasi slušanjanebeskograzgovora
nastala je samo zbog nekog novonastalog događaja
-rekao im je njihov narod.
-Putujte po istocima i zapadima zemlje i izvidite
šta je to što se i spriječilo između vas i prisluškivanja
nebeskog razgovora!
Oni su se okrenuli i usmjerili prema Tihami do
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a on
bijaše tada u (dolini) Nahlu, namjeravajući da
ide na trg Ukaz, klanjaše sa svojim drugovima
sabah-namaz. Kada su čuJi Kur ' an, osluškivali
su ga dugo i potom rekli: "Allaha mi, ovo je ono
što je doprinijelo stavljanju zapreke između nas
i prisluškivanja nebeskog razgovora!"
Kada su se povratili tamo svome narodu, kazali su:
"Narode naš, mi smo čuli čudan Kur'an koji upućuje
na Pravi put, mi ga vjerujemo i ne pripisujemo našem
Gospodaru nikakvog druga." Tada Allah objavi
svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem:
"Ku! uh ije ilejje ... " (tj . "Objavljeno mi je . .. "),
a njemu je objavljena samo izjava džina. 2
2 Alejhisselamje vjerovjesnik upućen i džinima i ljudima i daje objavom Kur'ana džinima zabranjen pristup
u više sfere.
Prema navodima u Telvihu postoji razilaženje o osnovi džina. Tako se od Hasana (Basrija) prenosi da s u
džini potomci Iblisovi i među njima ima vjernika i nevjernika, a nevjernici se zovu šejtani. !bo-Abbas
smatra da s u džini potomci dži na i nisu šejtani. Njih ima vjernika i nevjernika i oni umiru. Šejtani su, pak,
potomci Tblisovi i umrijet će samo kada i Tblis.
Prema Ibn-Ishaku ovo je historijska činjenica. Alejhisselam razočaran razgovorima sa Sekif plemenom u
523
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
774. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Ismail, 81;. J~ ~~~ 81;. J~~~ ' ~ 8~. vv t
' '
ovome Ejjub prenoseći od Ikrime, a ovaj od Ibn-
Abbasa, da je rekao:
- Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je
naglas (u namazu) u kome mu je bilo naređeno, a
šutio (u sebi učio) u kome muje bilo naređeno.
"U tome te nije tvoj Gospodar zaboravio. Vi imate
u Allahovom Poslaniku idealan primjer."'
Taifu vraćajući se za Mekku odsjeo je u dolini N ah l. Tu je prenoćio i zorom klanjao sabah-namaz. Tada
je nai šlo 7 džina iz mjesta Nesibejn, slušali su učenje Kur'ana, prenijeli to svome narodu i rekli da ga
prihvataju, a odbacuju višeboštvo.
Vakidi navodi daj e Alejhisselam otišao u Taif 27. ševvala JO. godine po poslanstvu. Tamo se zadr2ao oko
25 dana i vratio se u Mekku 23. zul-ka' deta. U rebiul-evvelu JI. godine po poslanstvu Alejhisselamu su
došli neki džini i.z Hadžuna i primili islam.
Postojanje džina negiraju mnogi filozofi, većina pristalica sekte kaderija, mu'tezilije, džehmije i dr.
Egzistencija džina, kao duhovnih bi.ća, utvrđena j e Kur'anom i hadisom.
1 Kur'an je ustavni zakon muslimana, a riječi i praksa Alejhisselama njegova nadopuna. On je bio uzor
dosljedne primjene kur'anskih propisa. Negirati njegov rad i praksu isto j e što i ne priznavati Kur'an.
524
od grupe kratkih poglavlja Kur'ana (El-Mufessal
sure), a Katade kaže za onoga ko uči jednu suru
(razdijeljenu) na dva rekata ili pak obnavlja j ednu
suru na oba reka ta: "Sve je (to) Allahova Knjiga."
- Ja j e ne ostavljam, a vi, ako ste voljni da vam 45.)~\Si t; J~ lS)-4,.. i):J ~J.: 01 L!,G
"'".. .;
525
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 lbni-Mes'ud j e drugom pri likom kazao da je Alejhisselam spajao poglavlja: Er-Rahman i En-Nedžm, El-
Kameri El-Hakka, Ez-Zarijat i Et-Tur, El-Vaki ' a i Nun, El-Me'aridž i En-Nazi'at, EI-Mutaffifin i 'Abese,
En-Muzzemmil i El-Muddesi r, Ed-Dehr i EI-Kijame, EI-Murselat i En-Nebe', i Et-Tekvir i Ed-Duha.
Zabranjeno je Kur'an recitovati kao pjesmicu. Kur'an se uči s osjećajem poštovanja, razmišljanjem i po
ustaljenim pravilima tedžvida.
2 Iz had isa se može zaključiti:
- na zadnja dva rekata farz-namaza potrebno je učiti Fatibu. S obzirom na sadržaj drugih hadisa to nije
strogo obligatna dužnost (farz). lbni-Munzir prenosi da je ha lifa Ali, radijallahu anhu, rekao: "U prva dva
rekata uči Kur'an, a u zadnja dva tespi h1" Na osnovu izloženih hadisa pravnici hanefijske škole smatraju da
je učenje Fatihe u nmnazu vadžib- drugostepena dužnost.
526
O ONOME KO JE UČIO KUR'AN U SEBI U
PODNE l fKINDlJl
Umejje, a ovaj od Ebu-Ma' mera: _;;; \,-li :;. ;:.;. J ;JI} :;. ~\j l ..;
i> .. ., ,.. "' "'
'
To j e tako radio i u sabah-namazu.
527
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
IMAMOVO GLASNO
IZGOVARANJE "AMIN"
1 Tbni-Džurejdž prenosi od Ataa da je rekao kako je slušao imame; Tbn-Zubejra i druge poslije njega, kako
izgovaraju "amin", a to su radi li i klanjači iza njih tako da se u džamiji hori lo.
- "Amin" je dova.
Bejheki navodi da j e Ata rekao: "Zapamtio sam 200 ashaba u ovoj Alej hisselamovoj džamij i i, kada bi god imam
izgovorio 'gajril-magdubi 'alejhim veled-dallin', čulo bi se kako gromko izgovore 'amin ', tj. 'Uslišaj Allahu'."
Ebu-Hurej ra, radij allahu anhu, svojevremeno je bio mujezin u Bahrejnu kod imama Ala 'a Hadremija kome
bi govorio: "Ne pretiči me sa 'amin'!"
Ebu-Hurej ra, radijallahu anhu, bio je mujezin i kod Mervana ibn i Hakema pod uvjetom da mu ne izmiče s
izgovorom " Veleddalli.n - amin!", tj. "Čuvaj me puta zalutalih! Uslišaj mi molbu!"
Iz had isa se može zaklj učiti:
- "Amin" izgovara i imam i. oni koji za njim klanjaju.
Malikije smatraju da imam ne treba izgovarati "amin" u namazima u kojima se Kur' an uči naglas, a Tbni-
Bukejr to prepušta na volju imamu. Završetak Fati he je dova i nije umjesno da imam na svoju dovu odgovori
"amin". To trebaju izgovarati učesnici skupnog obreda- kažu malikije.
Predstavnici drugih škola ne prihvaćaju takvu interpretaciju i smatraju da "amin" treba izgovarati i imam
i džemailije. Ibni-Hazm kaže: " Izgovaranje 'amin' imamu je sunnel, a onim koji za njim klanjaju strogo
obligatna dužnost (farz)."
lmam Šafija smatra da imam izgovara "amin" naglas u namazima u kojima se Kur'an uči naglas, a prisutne
džematlije u sebi. Gazali kaže da u namaske sunnete spada da se to izgovara naglas u onim namazima u
kojima se Kur'an uči naglas.
528
.
.. ~ . .
t;JI J_.c.9 uG
VAžNOST IZGOVARANJA "AMIN" ~ ..
- -
781. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, njega
obavijestio Malik prenoseći od Ebu-Zinada, on ..... , /
Ebu-Hurejre, da j e Allahov Poslanik, sallallahu o "' .... "" .". "" , -:........ ...
Ebu-Hanife i učenjaci Kufe smatraju da "amin" izgovara u sebi i imam i oni koji za ojim klanjaj u. Ovi se
drže izjave Alka me b. Va ila, da je njegov otac Va il klanjao za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem,
i čim j e izgovorio "veled-dallin 1" odmah je kazao u sebi i "amin !"
v
Ibrahim Neha'i kaže: "Cetiri teksta imam izgovara u namazu u sebi: euzu, bismi llu, subhaneke-llahumme i
amin", a dmgi pravnici još dodaju "AIIahummme rabbena !ekel hamd".
Omer i Alija, radijallabu anhuma, nisu naglas izgovarali "bismillu" ni "amin" . Oni su smatraH da je izraz
"amin" dova, a svaka dova po pravilu uči se u sebi.
v
lmam Sa fi ja ima suprotno mišljenje i hadisi na koje se on oslanja nisu za potcjenjivaoje. Zbog toga mnogi
pravnici odobravaju bez prigovora prihvatanje j ednog ili drugog stava.
2 Ovim naslovom Buhari se opredjeljuje za mišljenj e koje kaže da "amin" treba glasno izgovori !.i.
529
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 Ebu-Davud isti slučaj navodi v u svom Sunem1 u sljedećoj verziji: "Ebu-Bekr je došao u džamiju dok je
Alejhisselam b.io na ruku'u. Zeleći da ga stigne na ruku'u, sage.o se na ruku' izvan safa. Po završetku
namaza Alejhisselam je upitao:
- Ko se od vas sageo na ruku' izvan sa fa i u toku klanjanja prišao u saf?
-Ja- odgovorio je Ebu-Bekr.
-Allah ti povećao želju za dobrim! Ne ponavljaj to više! -rekao je Alejhisselam.
lzraz "la te'ud", tj. "Ne ponavljaj to više!" može se raznoliko tumači ti. Tahavi odabire sljedeća dva
v .
tumacenJa:
a) ne treba se saginjati na ruku' prije stupanja u džematski red, j er je Alejhisselam rekao: "Ko dođe na
zajedničko klanjanj e namaza, neka se ne saginje na ruku' izvan safa!";
b) zabranjeno je trčati u džematski red želeći stići na ruku' nekog rekata. U tom smislu Ebu-Hurej ra,
radijallahu anhu, prenosi izjavu Alejhisselama: "Kada otpočne zaj edničko klanjanje, ne pristupaj te namazu
trčeći nego polahko i smjerno. Ono što ste od namaza stigli, klanjajte s i mamom, a što vam je izmaklo,
klanjajte sami!"
Neki misle da se gornjim izrazom zabranjuje klanjaču da prelazi is sa fa u saf dok je u namazu, jer iako
kretanje od l ili 2 koraka ne kvari namaz, bolje se toga klon iti.
Iz hadisa se može zaklj učiti:
- ko klanja izvan sa fa džemata, namaz mu je punovažan.
Abdullah ibni Mes'ud i Zejd ibni Sabit, radijallahu anhuma, pregeli su se jednom na ruku' prij e nego
su dospjeli u džematski red i potom prišli u njega onako sageti. Ovako su činili Urve b. Zubejr, Seid b.
Džubejr, E bu-Seleme i Ata.
U Evsatu stoji da j e Ibn-Zubejr s min bera rekao: "Ko uniđe u džamiju i zatekne svijet zajedno s imamom na
ruku'u, neka se odmah sagne na ruku', i u sagetom stavu korača naprijed do u saf džemata jer je to sunnet."
U Musanne.fit, s vjerodostojnim senedom, navodi se da je Zejd ibn i Vehb došao u džamiju s Abdullahom ibn
Omerom, radij allahu an huma, i, kada su bili na sredini džamije, imam se sageo na ruku'. Oni su izgovorili
početni namaski tekbir, pregeli se na ruku' i u tom pregetom stavu prišli u saf prije nego se svijet digao s
ruku'a. Kada je imam završio namaz, Zejd ibn i Vehb htio je naklanjati taj rckat, ali gaje Abdullah, radij allahu
anhuma, uhvatio za ruku i rekao: "Stigao si potpuno na ovaj namaz." Ovako su činili mnogi asbabi.
- pok1tđeno je klanjati izvan uspostavljenog džematskog reda, jer je Alejhisselam rekao: "Nije savršen
namaz onog ko klanja izvan džematskog reda." Mnogi pravnici, shvaćaj ući ovaj hadis doslovno, smatraju
da je namaz takvog čovjeka pokvaren;
- džematlija pristupa za imamom u namaz na kom se god njegovom dijelu imam nalazio.
530
TEKBIR PRI RUKU'U IZGOVARA SE
POTPUNO
"..- - ".,.
2 Tekbir ruku'a treba izgovarati razgovjetno, prvi glas početi izgovarati na nogama, a zadnji izgovoriti na
mku'u. Iz had isa se može zaključiti:
- tekbir se izgovara u namazu pri svakom spuštanju i dizanju. To je stav Ebu-Hanife i najvećeg broja
učenjaka svih pravnih škola.
Abdur-Rezzak b. Ujejne prenosi da Abdullah ibn i Abbas i još poneki ashabi nisu izgovarali tekbir kada bi
se po obavlj enom ruku'u spuštali na sedždu, pa i kada bi se spuštali na dmgu sedždu. Međutim, poznate
predaje govore da su svi oni izgovarali tekbir pri svakom pokretu, a možda su to ponekad izostavili da bi
pokazali da je to dozvoljeno ili pak prenosi oci nisu čuli njihov glas.
Taberi navodi kako su Ebu-Hurejru pitali ko je prvi počeo ispuštati tekbir pri spuštanju i dizanju glave sa
scdžde, a on je odgovorio: "Mu'avija."
Izgovarati tekbir prelazeći iz jednog dijela namaza u drugi je sun net. To j e stav Ebu-Hanife, Malika, Ša[tje
i najvećeg broja ashaba, dok ga imam Ahmed uvrštava u dužnost drugog stepena (vadžib). Ima mišljenja da
je ovaj tekbir samo namaski ukras i služi imam u za usklađivanje pokreta prisutnih džematlija.
Ibni-Hazm u Muha/li navodi da su strogo obligatne dužnosti (farz): "Izgovarati tekbir pri spuštanju na
mku'; izgovarati na ruku ' u i sedždi ustaljene poznate izreke; čineći sedždu staviti na tlo čelo, nos, dlanove,
koljena i vrhove nožnih prsta; veoma kratko sjedenje između dvije obavljene sedžde jednog rekata i kratko
stajanje na nogama poslije dizanja s mku'a. Namjerno ispuštanje ma kojeg od navedenih dijelova namaza,
kvari oamaz, a iz zaborava potreboo je uči.niti samo sehvi-sedždu."
531
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
'
:r:,;;;.
'
,~G
'
završio namaz, uzeo me je Imran b. Husajn za ruku
i rekao: "Ovaj me je podsjetio na Muhammedov,
sallallahu alejhi ve sellem, namaz."
- Ili je, kaže (Hammad), Irnran rekao: "Klanjao
nam je upravo Muhamrnedov, sallallahu alejhi ve
sellem, namaz."
da je rekao: rlil'
,
~... '>~) ~~; Jl.i ~~.. :; _r... ,
\?.i,.. ". ".
-Vidio sam čovjeka kod Mekkami-lbrahima gdje / "" .. ". • .. ... ". ~J
2'.J
bl.J fL.i 1)1) e:!.J ~ J5 J A
.
izgovara tekbir pri svakom spuštanju i dizanju,
...
,
....
...
' .
kada god bi se ispravio i sageo, pa sam o ovom ..!lt ..;..;J.Ji J~~ .&1&'J v-~ J.l .;:_;,;.t;
"
". ". ..
~
Ko zaboravi izgovoriti najmanje dva tekbira prelazeći iz jednog dijela namaza u dmgi, učini t će sehvi-
sedždu prije ili poslije selama a, ako je i ne učini, namaz mu j e punovažan.
Pravnici hanefijske škole kažu: "Sehvi-sedždu ne treba činiti kada se ne prouči: subhaneke, euzu, bismilla;
ne izgovori tekbir ruku' a, sedžde i tespih na ruku'u ili sedždi."
Ovi tekbiri aludiraju na obnavljanje odluke (nijeta) koja se donese s početnim namaskim tekbirom.
1 Iz navedenih had isa može se zaključiti:
- džematu prisutne samo dvije osobe postavlj aju se neposredno iza imama;
-bilo je ashaba koj i nisu izgovarali tekbir zamku' i sedždu, što znači da oni ne spadaju u osnovne dijelove
namaza (ruknove). S obzirom na izloženo, potrebno je ove tekbi re izgovarati, a imam Ahmed smatra da je
to vadžib.
532
" / ~ ~
v
789. PRICAO NAM JE Jahja b. Bukejr, njemu
Lejs prenoseći od Ukajla, on od lbn-Šihaba, koga
je obavijestio Ebu-Bekr b. Abdur-Rahman b.
Haris, da je čuo Ebu-Hurejru gdje kaže:
-Kada bi god Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, ustajao na namaz, izgovarao bi tekbir čim bi
stao, zatim izgovarao kada bi se saginjao na ruku'u
a, kada bi ispravljao svoja leđa s ruku'a, izgovarao
bi "Semi'allahu li men hamideh", a "Rabbena lekel-
hamd" rekao bi stojeći na nogama.
Abdullah (b. Salih prenoseći od Lejsa) kaže: " .. .
ve lekel-hamd", kada bi se spuštao na sedždu,
govorio bi tekbir, kada bi dizao glavu sa sedžde,
izgovarao bi tekbir; izgovarao bi tekbir kada bi se
spuštao na (drugu) sedždu, a potom bi izgovarao
tekbir i kada bi dizao svoj u glavu (sa te sedžde).
Tako je radio kasnije kroz cijeli namaz, sve dok ga
ne bi završio. On izgovaraše tekbir i kada ustajaše
poslije sjedenja iza obavljena (prva) dva rekata."2
2 Svaki rekat ima pet tek bira, a četverorekatni namaz 22 tekbira, ne računajući početni na maski tekbir.
Tekbir se izgovara i pri sagi njanju na roku'. Pri ustajanju s mku'a imam izgovara: "Semi' allahu li men
hamideh. Rabbena lekel-hamd." To je mišljenje Šafija, Sevrija i Evza'ija, dok Ebu-Hanife smatra da imam
izgovara samo prvu rečenicu, a prisutni u sebi drugu. Ovo mišljenje dijele još: Malik, Ahmed, Tbn-Mes'ud,
radijallahu anhu, Ebu-Hurejra, radijallahu anhu, i Ša'bi. Ovi se oslanjaju na Alejhisselamovu izjavu
zabilježenu u dva Sahiha (Buharijevu i Muslimovu, tzv. Sahihajn.: Kada imam izgovori "Scmi'allahu li
men hamideh", vi prisutni kaži.te "Rabbena l.e kel hamd".
533
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
Prva rečenica izgovara se u toku isprav lj anja s ruku'a, a druga na nogama kada se ispraviš.
1 Na ruku'u dlanovi se drže na koljeni ma obuhvaćen i palcem i malim prstom, a ostali prsti se ispruže niz
ej evan ice. Had ise drugog sadržaja, treba smatrati derogiranim.
2 Obligatna je dužnost (farz) umiriti se na ruku' u i sedždi kol iko se može izgovoriti jednom "Subhane rabbije l-
a'la", odnosno ''Subhane rabbijel-'azim". To je s tav Ehu-Jusufa, Šafija i Ahmeda, dok Ebu-Hanife i neki
pravnici malikijske škole kažu da to nije fa rz. U Džurdžanijevom Tahridžu stoji zaključak da, ako to nije farz,
onda j e sunnet. U Kerhijevom Tahridžu stoji da je to vadžib i obavezna je sehvi-sedžda ako se zaboravi.
Tbni-Kasim kaže: "Ko s ruku'a ili scdžde ispravi g lavu, a ne ispravi i leđa, namaz mu je punovažan, ali za
to treba moliti All aha, dže lle šanuh u, za oprost i to više ne smije ponavljati." Ešheb smatra da takav namaz
nije punovažan (i treba ga obnov iti).
534
POTPUNO PORAVNANJE LEĐA
(S GLAVOM) NA RUKU 'U
3 Namaski dijelovi raznoli ke su dužine i na svakom treba pravilno proučiti određene citate. Stajanje na
nogama iza obavljenog ruku'a treba biti kratko, toli ko da se može izgovoriti ranije navedeni citat. A, ako
bi to staj anje bilo dugo, narušio bi se ustaljeni redoslijed i kontinuiranost u namazu, te zato neke šafije
smatraj u da j e Ul kav namaz pokvaren.
535
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
536
DOVE NA RUKU' U
ŠTA IZGOVARA IMAM l ONAJ KO ZA NJIM ~ ~..9 ;.1.4':JI J_,š,~ t.;, ..,.,G
' -: ~_,
KLANJA KADA DIGNU GLAVU S RUKU' A ).
v
795. PRICAO NAM JE Adem, njemu lbnu-Ebi- :; ~~ <;.1 .);1 8~ JU 8~ .v ~o
' '
f;i
Zi'b prenoseći od Seida Makburija, on od Ebu- ' '
t 711 ~ .<- J - ".~ •~ .r../'
-·- ' u.~, cr-
• ' <>J:"'
• ';i," .L_.......'
Hurejre, da je rekao: ft!, ._r...-
.. , uu Jjt.
·. . . . ", ~ "'
Jli 1~1
'
e:-
1 Pored ranije utvrđenih citata koje je Alejhisselam ponajviše učio na mku'u i sedždi zapamćeni su i drugi.
Musl.im i Nesai preko Aiše, radijallahu anha, zabilježil i su tekst: "Subhaneke-llahumme ve bihamdike La
ilahe illa ente." Drugi su muhaddisi prenijeli i duže tekstove, a Ibni-Kudame u Mugniju kaže: "Na ruk\t'u
treba izgovoriti tri puta ' Subhanerabbijel-azim', a na sedždi tri puta 'Subhane rabbijel-a' la' . Ko prethodno
prouči uz to i neku dovu ili zikr koji se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sell em, dobro je učinio, j er
je to ponekad radio i Alej hisselam."
izgovoriti gornje tekstove tri puta na ruku'u odnosno scdždi, smatraju sunnet obredom Ebu-Hanife, Ahmed
po jednoj predaji, Ibrahim Neha' i, Hasan Basri, Ebu-Jusuf i Muhammed, i to je najmanje što treba proučiti.
El-Maverdi kaže da j e najniži stupanj potpunosti u s lučaju ovoga izgovoriti ove dove tri puta. Najviši stupanj
potpunosti jeste izgovoriti ovo jedanaest ili devet puta, a srednj stupanj jeste izgovoriti ovo pet puta. Ebu-
Hanife preporučuje izgovaranje navedenih izreka od 3 do l Oputa, a Ebu-Jusuf i Muhammed po 7 puta.
Neki pravnici hanbelijske škole smatraju da j e najniži vid savršenog rubt'a i sedžde kada se na njima
izgovaraju uobičajene izreke i dove koliko se stojeći na nogama učio Kur'an.
lbni-Mes'ud i hali fa Alija, radijallahu anhum, navedene izreke izgovarali su tri puta, a preneseno j e da je
hali fa Omer, radijallahu anhu, to radio pet puta.
imam Ahmed i lshak izgovaranje ovih formula smatraju drugostepenom dužnošću (vadžibom) i, ko bi ih
namjerno zanemario, namaz mu j e pokvaren, a slučajni zaborav ispravlja se sehvi-sedždom.
Ibni-Hazrn kaže da ovaj tespi h spada u strogo obligatnu dužnost, ali, ako se ne izgovori iz zaborava, čini
se samo sehvi-sedžda.
Ebu-Hanife, Malik i Šafija ovo sma traju sunnetom i, ako bi to klanjač iwstavio, ne bi bio grješan a namaz
bi mu bio valjan. Pri tome j e svejedno da 1.i to on izostavi namjeno ili nenamjerno, s tim što je mekruh da
se 10 čini namj erno.
537
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
POGLAVLJE
1 Prvi d io ruku'anske dove izgovara imam, a drugi dio prisutni skupnog obreda. Ko klanja sam, izgovara je
cijelu u sebi.
2 Kunu t dova uči se samo u vitr-namazu neposredno pred saginjanje na ruklt'. To j e stav Ebu-Hanife, ha life
Omera, A lije i brojnih ashaba, radijallahu anhum, dok imam Ahmed i još poneki pravnici daju na volju
klanjaču da uči Kunut prije ili poslije obavljenog ruku'a.
Tinn izi veli da Ahmed i Jshak smatraju da se Kw1Ut uči u sabahskom farzu samo kada muslimane zadesi neka
nevolja, a Sufjan Sevri dodaj e: "Ko je uči lijepo je, a ko ne uči dobro je." No, oo ipak preferira da se ne uči.
Tahavi navodi daje Alejhisselam neko vrijeme (jedan mjesec) učio Kunu t za proklinjanje svoji h neprijatelja
i.z plemena Zekvan i Usajj e i, kada ih se oslobodio, prestao je to učiti.
Ibn i-Omer, radijallahu anhurna, kaže da je Alejhisselrun učio Kunu t u prvim danima Objave i prestao je
538
798. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Ebul-Esved,
njemu Ismail prenoseći od Halida Hazza'a, on od
Ebu-Kilabe, a ovaj od Enesa b. Malika, radijallahu
a oh u, da je rekao:
"Kunut dova učila se (u početku Objave) u akšamu
i sabah-namazu."
Mudžmira, ovaj od Alija b. Jabjaa b. Hallada ez- .)')\.>. .;r. ~J. (J.i> .. if~ .. l ...WI~ ...
,. ,.""'
~~
... r,. ..
Zurekija, on od svoga oca, a ovaj od Rife b. Rafija """' , ; """. "
Jli ~J)I ~lJ J ~li.)~ ~l~ ~J)I
Zurekija, da je rekao: , ... - ""
- Klanjali smo (akšam) jednog dana za ~~lJ ,. : ....
~J 1.1' ~
-:_"".. ".. ;!-
.FJt "-}
podiže svoju glavu s ruku'a, izgovori "Semi' allahu ;;,JJ$.:; JL; ;~~.ill(::;- Jli ~,,
li men hamideh", a jedan čovjek iza njega reče:
"Rabena ve lekel-hamd, hamden kesiren tajjiben
mubareken filii", tj. "Gospodaru naš, Tebi hvala,
mnoga i iskrena hvala, puna dobra!"
Kada je završio s namazom, reče: "Ko je izgovorio
(onu rečenicu)?"
-Ja- reče (onaj čovjek).
- Vidio sam trideset i nekoliko meleka gdje
hitaju koji će je od njih prvi zapisati - reče
(Alejhisselam). 3
učiti objavomajeta: "Lejse leke minel -emri šej 'en .. .", Q. "Ti od toga nemaš ništa, bilo da im se oprosti ili da
se kazne, oni su vel.iki grješnici." To j e kod Ibn-Omera znači.lo da je taj propis derogiran. Ovog je mišljenja
bio i Abdur-Rahman b. Ebu-Bek:r.
Suprotan postupak Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, može se objasniti time da on nije znao za derogaciju
ovog postltpka, prihvaćenu kasnijom Objavom.
3 lz hadisa se može zaključi ti:
-za izgovaranje tahmida poslije ruku'a predstoji osobita Allahova, dželle šanuhu, nagrada;
- izgovarajući neke dove i zikrove dozvoljeno je podignuti glas, ukoliko to neće drugog ometati u njegovom
poslu.
539
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
ovaj od Bera'a, radijallahu anhu, daje rekao: ~ .&1~) :I;JI t} ul;l \?.i J.l (} p 1
.,. .,. ,. "' .,. ...
"Ruku' Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ,~ """"' ... , , .,. ....... ...
....:i.) ~.) bl) ~.)~J ~ ~l tp~ 0l5' J l,;
njegova sedžda, stajanje kada bi se podigao s ' -
ruku'a i (sjedenje) između dvije namaske sedžde
bili su skoro jednako (dugi)."
v
} .,. /"" ... "" ' /,.. /""
802. PRICAO NAM JE Sulejman b. Harb, njemu .)~ 8.:i;. Ju~? :; 0~ 8.:1.;. .A · 'l'
Hammad b. Zej d prenoseći od Ejjuba, on od Ebu- , .,...,.. ... .,.,. • ... -: _,": .
Kilabe, da je rekao: ""
z;..;,;.T z;
..!ll t; .:>lS' Ju ~Jt; u. l
... -
~..)
,
!;1
' .. ... "" '... ...
~ ,. ~ ·1
"Malik b. Huvejris pokazivao nam je kakav je bio • ;q •")~..;, .:>\5' u:s
~ rf.""
- • e..r..' ..!J
... ... .r..J
,.
· :J-1 <.)'!
namaz Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, • / : . .. ..... .,. o ... ,.,..
a to je bilo izvan namaskog vremena; ustao je i na i-9)1 ~u i-lli ,o")~..;, ...:.,.;J J~ J... .!}\.)J
nogama se učvrstio, zatim se sageo na ruku' i na
.,.
.. :...
,.
! ,. , "" , -... : ... -... "",
..; .:.;u~~.) ~'J~ tf')\ ~u (!'J F
ruku' u se učvrsti.o, onda je podigao svoju glavu i
mato stao uspravno . .Potom nam j e, kaže (Kila be),
klanjao namaz ovog našeg starine (imama) Ebu-
Burejda. A Ebu-Burejd, kada bi dizao glavu s
druge sedžde, zadržao bi se malo na sjedenju i
onda digao (na sljedeći rekat)."
540
v v
NA SEDZDU SE SPUSTA S TEKBIROM
sallallahu alejhi ve sellem, obavljam namaz." 1-f.'~ ~}'J yl •-4! ~ <.,?lli.J ._;J;.:~
,.. ...... ,. ..... ,.. ...
Takav je stvarno bio njegov namaz sve dok se nije "" "'....
rastao s ovim svijetom. ~~ .~
,. ...
"'"'o
~l5 01 "'
.&1 J.;,.:;
...
*' >')~
,.
".
...
541
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
nama klanjao sjedeći, a sjedili smo i mi. IJs.li ~ J..A; ;)LAl! ..:.. ~
"' "' "' "'
Sufjan je jednom rekao: " . .. Klanjali smo i mi
sjedeći." Kada je završio namaz, rekao j e: "Imam
1 Veli d ibn i Vel id je brat slavnog vojskovođe H alida b. Velida. Velida su muslimani zarobi li na Bedru dok je
još bio nevjernik. Kada su ga pustili uz otkup, primio je islam. Tada su ga upitali: "Zašto nisi primio islam
prije otkupa?" Odgovorio je: "Nisam volio da se o meni misli kako sam primio islam iz straha." Poslije
su ga Kurejšije zarobili u Mekki. Na ime njegova spasa Alejhisselam je učio u namazu Kunut dovu pa je
konačno oslobođen i izbjegao je u Međinu.
Selcme ibn Hišam je primio islam među prvim Mekkelijama. Seli o je u Etiopiju, kasnije se povratio u
Mekku, bio mučen, proganjan i zatvaran, oko 4. godine po Hidžri, poslije Bitke na Hendeku preselio je u
Medi nu, sudjelovao u Bici na Mu'ti, a poginuo u borbi na Edžnadejnu ili Meredžus-safreu.
Otac Ajjaša ibn Ebi-Rebija j e brat po majci Ebu-Džehla, kao i Seieme ibn H išam. Ajjaš je među prvim
Mekkelijama primo islam. Ebu-Džehl ga je mučio i zatvarao, ali je konačno izbjegao u Međinu. Poginuo
je u Bici na Jermuku.
Iz hadisa se može još zaklj učiti:
- Tekbirse izgovara pri stupanju u namaz i prelaženju iz jednog dijela namaza u drugi , osim nakon vraćanja
s ruku'a kad se izgovori: semi'alllahu limen hamideh; on se izgovara u toku prelaznog pokreta. Tako
ruku'anski tekbir počinje se izgovarati početkom pregibanja i razv lači dok se klanjač ne spusti na ruku'.
Tekbi.r za sedždu počinj e se izgovarati sa spuštanjem na sedždu i dulji dok čelo ne dotakne tlo kada se nastavi
izgovarati odredeni citat tespiha (tj. subhane rabbijel-a'la). Tekbir za ustajanje s prvog sjedenja razvlači
se od početka ustajanja do potpunog ispravljanja na noge. Malik i Omer ibnu Abdul -Aziz preporučuju
izgovaranje ovoga tekbira kada se stane na noge.
542
je postavljen da se (klanjači) za njim povede: kada
on izgovori tek bir, izgovorite ga i vi, kada se sagne "' .. ".. / ,... ; ...
; ; __ "..
na ruku', sagnite se i vi, kada se podigne, podignite IP .)u ć!:J \~!.) 1Jsj u ć!:J 1~1.) 1_,~~
se i vi; kada bude izgovarao 'Semi'al lahu li men / ... - -
e.::.
' ,,. ".. J ... / ;
hamideh ', vi recite 'Rab bena ve leke l hamd' a, <.!ll3 G.:> '} "~ ~:if ~ 4 1 Jli ~~p
J. "•
kada se spusti na sedždu, spustite se i vi!" ""}o /,; J.
543
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
'
biti upropašteni zbog svojih djela, a neki iskomadani
i potom spašeni. Kada Allah bude htio ukazati
svoju milost nekim osobama u vatri, On će narediti
melekjma da izvedu one koji su obožavali Allaha.
Meleki će ih izvoditi poznavajući ih po ostacima
tragova namaske sedžde, a Allah je zabranio paklenoj
vatri da prži trag sedžde. Tako će oni izaći iz vatre.
Paklena vatra guta (prži) sve čovječije organe osim
mjesta s tragom sedžde. (Grešnici) će izaći iz vatre
posve sprženi i na njih će se izliti "voda života" i
počet će bujati kao što buja zrnje iz nanosa bujice.
Tada će Allah završiti suđenje među robovima, a
ostat će samo još jedan čovjek između Dženneta i
Džehennema. To je posljednji čovjek iz Džehennema,
koji bi trebao unići u Džehennem, okrenut svojim
licem prema Džehennemu govoreći: "Gospodaru
moj, okreni moje lice od Džehennema, zatrovao me
je njegov zapah, a spalila me njegova žestina!"
- Ako ti se učini to, nećeš li ti možda tražiti još
nešto drugo?- odgovorit će Allah.
544
-Ne, Tvoje mi veličine- odgovorit će on. Tada će
mu Allah dati što bude htio od Svoga obećanja i
ugovora i okrenut će mu Allah lice od vatre.
Pošto ga okrene Džennetu, i on vidi njegove
ljepote, šutjet će koli ko to Allab bude htio da šuti,
a potom će reći: "Gospodam moj , primakni me
samo do džennetskih vrata!"
- Allah će mu odgovoriti: "Nisi li već dao obećanja
i obavezu da nećeš tražiti ništa izuzev ono što si
vec traz10.f "
, v •
545
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
Jedan od načina na koji se može uskladiti predaja Ebu-Hurejre i predaja Ebu-Seida Hurdija jeste da je
Poslanik, sallallahu alejhi vc sell em, prvo i obećao to što je čuo Ebu-Hurej ra, pa je poslije izrekao i drugi
had is koj i Ebu-Hurejra nije čuo .
Viđenje Allaha, dželle šanuhu, na Sudnjem danu je činjenica utvrđena Kur'anom: "Vudžuhun jevmeizin
nadiretun ila rabbiha nazire... " tj. "Neka lica toga dana bit će radosna i gledat ć.e u svoga Gospodara . .. "
Predstavnici svih ehliswmetskih škola smatraju da će vjernici biti u mogućnosti vidjeti Allaha, dželle
šanuhu, pod uvjetima i zakonima budućeg svijeta i života.
Mušebbihe i keramije ovo mišljenje prihvataju samo djelomično, a mu'tezilije ga posve odbacuju oslanjajući
se na ajet "La tudrikuhul-ebsaru ve huve judrikul-ebsar", što znači: "Njega ne mogu oči obuhvatiti, a On
obuhvata sve."
Predstavnici ehlisunnetskog učenja interpretiraju gornji ajet na sljedeći način: "Njega ne mogu oči ljudi
potpuno obuhvatiti, a On njihove može."
Mutezilije ističu ajet "Len terani velakinin-zur ilel-džebeli fe ini-stekarre makanehu fe sevfe terani ... ", tj.
"Nećeš me moći, (o Musa), vidjeti, ali gledaj ono brdo pa ako se ono mogne održati na svom mjestu, moći
ćeš me i ti vidjeti." Oni negacijsku česti cu za budućnost len tumače u značenju vječne negacije.
Predstavnici priznatih mezheba upozoravaju da se navedeni ajet odnosi na uvjete ovozemaljskog života i ne
isključuje mogućnost viđenja Allaha, dželle šanuhu, na budućem svijetu.
Mutezi lije ističu i ajet: "Vc rna kane li bešerin en jukellime-hullahu illa vahjen ev min verail-hidžabi .. .",
tj. "ČOvjeku priliči da s Allahom razgovara samo putem Objave ili iza zastora, ili da mu pošalje svoga
poslani ka (meleka) ."
Međutim, ajet se odnosi na razne vidove Objave koju je Allah, dželle šanuhu, isporučivan Svojim
poslanicima u uvjetima ovoga materijalnog svijeta, dok u uvjetima nematerijalnog života bit će mogućnost
viđenja i nematerijalnih bića. Namaz je najidealniji vid odanosti Allahu, dže lle šanuhu. Alejhisselam kaže:
"Vjernik je Allahu najbliži kada je na sedždi."
Apologetičari drže daje sira t-ćuprija preko Džehennema, tanja od dlake, a oštrija od brida sablje na kojoj će
ljudi biti ispitivani za vjeru u Allaha, dželle šanu hu, za namaz, zekat, pošćenje ramazana, za hadž i 'umru,
za pravilno uzimanje abdesta i kupanje poslije spolnog snošaja.
Postojanje ove ćuprije nije u skladu s ovozemaljskim zakonima, ali ne mora biti u kontradikciji zakona
budućeg svijeta. Zakoni i uvjeti rncđukontinenta lnog života na zemlji nisu jednaki. Irna mnogo biljaka i
životinja koje žive, rastu i množe se na jednom kontinentu, a na drugom kržlj aju i konačno uginu. Zivotni -
uvjeti biljnog i životinjskog svijeta počesto se razlikuju i među manjim regijama. Gl edajući na uvjete
samo kopnenog života dolazimo do zaključka da j e nemoguće živjeti izvan kopna i da to ne motrimo kao
stvarnost ne bismo ni vjerovali da on postoji. Stvarnost prisiljava ljude da priznaju da je život u vodi i u
zemlji brojniji i raznovrsniji nego na zemlji. Život i konstrukcija vodenog i podzemnog svijeta podešena
je stvarnim potrebama i prilikama u kojima se te životinje nalaze i kreću. Vodene životinj e množe sc i
razvijaju u vodi, kreću se i žive u njoj, a čovjek guši.
Kada mogu biti ovoliko razooli.ki životni uvjeti na našoj planeti , onda je očito da su on i j oš razool ikiji i uočlj ivij i
na dmgim nebeskim tijelima. Ono što je nemoguće po zakonima života na našoj planeti, na dm goj je to normalna
pojava. Naprimjer, čovjek težak 50 kg kreće se na Zemlj i norma lno. Na Mjesecu, gdje je sila teže deset puta
manja, Oil bi imao 5 kg i letio poput ptice, išao preko debljeg konca i tanjeg konopca, stajao na granama drveća,
spavao i odmarao se u njegovim krošnjama i tome slično. Na manjoj planeti isti čovjek imao bi težinu leptira i
kretao se po najtaojem koncu s gmpama svojib vršnjaka. Međutim, kada bi se taj čovjek prebacio na Sunce, oo
bi usljed deseterostmko veće sile teže imao 500 kg; ne bi se mogao više držati na nogama ni kretati kao ranije,
njega bi vlastita njegova težina utjerala u utrobu Sunca, zdrobi la ga ili s pljošti la.
Čovjek na Zemlji prelazi mostove uz odredene uvjete. Ne može ići po koncu i konopcu, jer ga sila teže privlači.
546
KLANJAĆ NA SEDŽDI ISTIĆE SVOJE
' '
MIŠICE l UDALJUJE STOMAK OD
STEGANA
v
807. PRICAO NAM JE Jahja b. Bukejr, njemu
Bekr b. Mudar prenoseći od Dža'fera, on od
lbni-Hurmuza, ovaj od Abdullaha b. Malika b.
Buhajne, da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, rastavljao svoje mke (od rebara) prilikom
klanjanja toliko, da bi se ukazala bjelina tijela
njegovih pazuha.
Lejs j e izjavio: "Meni je to isto pričao Dža'fer b. ,., .-:-::.... "' · ,-: . "'
. ·~~.> d.~
'
Rebija."
J • ,.. ,..
' '
v •
808. PRICAO NAM JE Salt b. Muhammed, nJemu
Mebdi prenoseći od Vasila, on od Ebu-Vaila, a , ' '
ovaj od Huzejfe kako je vidio jednog čovj eka koji ~~:J ~lj u.i y J..>lj :J .Jj~:-~ .:;1
, -... ""
". ~ ~
nije pravilno obavljao mku' i sedžde pa, kada je ... .... ~...... ... ' , ... "' ...
~ 1.:1' :;~'tj~§~~ 't~.> si)
završio svoj namaz, Huzejfe muje rekao:
"Ti nisi ni klanjao!"
- Mislim, kaže, da je (E bu-Vail) rekao: "Ako bi na
tom (putu) umro, ti ne bi umro u sunnetu (praksi)
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem."
Ukoliko je čovjek krupniji, utoliko ga Zemlja više privlači. Medutim, iznad jonosferskog prostora i van
domašaja zemaljske sile teže vlada bestežinsko stanje. U tom prostoru težina zema ljskih predmeta i ljudi
iščezava i ne postoji. Tu se može kretati svako bez tvrde podloge pod nogama i bez zraka oko sebe. Kretanje
i prelaženje čovjeka pa i naroda preko tankog konca pod ti m uvjetima je lakše i sigurnije nego prelazak preko
betonskih mostova na površini naše Zemlje. To su potvrdili sovjetski i američki astronauti 1965. godine,
kada su naočigled ljudi sa Zemlje izašli iz kabina svojih raketa, i kretali se u kosmosu kao po Zemlji.
Zakoni budućeg svijeta svakako će odgovarati njegovim potrebama. Brojnost i raznovrsnost tih zakona je
znak mudrosti i veličine njihovog Tvorca, a naše neshvaćanje znak umne ograničenosti.
547
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
OBAVLJANJE SEDŽDE NA
SEDAM KOSTIJU (ORGANA)
U čij oj sedžd i ne bude učestvovao rna koj i od naveden ih organa, namaz mu neće biti punovažan po mišljenju
imama Ahmeda i Ishaka, a to je i pre feri rani stav Šafije, le se čini da tome naginje i sam Buhari. Medutim,
u ovom had isu nije spomenut nos, a vanjski sm isao had isa upućuje da su čelo i nos jedan organ. Sedžda
se mora čini ti čelom, a što se tiče nosa, učenjaci se razilaze. Njihovi stavovi se kreću od toga da je namaz
va ljan i bez toga, pa do toga daje to mustchab. Nevevi kaže: "Činiti sedždu sa sedam organa spomenutih u
had isu strogo je obligatna dužnost (farz), i to c ij elim tim organima kao čelom i nosom zajedno."
•
Celo pri obavljanju sedžde treba biti otkriveno.
Ebu-Hanife i Ibn-Kasim, jedan od pravnika rnalikij skog pravca, smatraju da je namaz punovažan kada se
sedžda učini , bilo čel om bilo nosom, dok imam Ahmed i lboi-Habib smatraju strogo obligatnom dužnošću
(farz) učini ti je i čelom i nosom zajedno.
P ravnic i hanefijske škole prirnjećuju da se to iz navedenog hadisa ne može zaključi ti i da čelo s nosom
čini j edan organ, a to je lice. Da se nos i čelo smatraju posebnim organima, A lej hisselam bi umjesto izraza
"sedam" rekao "sa osam ... " Kosti nosa počinju od obrva, a završavaju se iznad gomj e vilice. Čelo i nos
međusobno su vezani i mogu se bez sumnj e smatrati jednim organom tijela.
Vrhovi nožn ih prsta trebaju biti spojeni s tlom, a tako isto koljena i dlanovi. Ovi organi ne moraju biti
otkriveni.
Raznol ika su mišljenj a pravnih škola o obaveznosti činjenja sedžde čelom i nosom zajedno ili samo jednim
od njih.
Pravnic i hanefijske škole kažu da j e u hadisu naređeno obavljanje sedžde čelom koje je samo dio lica i,
kada če lo može s luži ti na ime lica, onda to može služiti i nos. Prema tome, ko učini sedždu samo nosom,
namaz je punovažan. Nos j e bez sumnje dio lica kao i čelo, ali ograničiti obavlj anje sedžde samo na nos
spada u pokuđene čine.
Taberi u "Tehzibul-asaru" kaže: "Čelo i nos istog su statusa." Tavus, upitan za obavljanje sedžde nosom,
odgovorio je: "Nije li nos najvrednij i dio lica?" A kada je Ibni-Sirin upitan za čovj eka koji čini sedždu
dodiruj ući tlo nosom, odgovorio j e:
- Zar ne učiš u Kur'anu: "Jehirrune Iii ezkan.i sudždžeden . .. ", tj. "Pobožni čineći sedždu padaju na vi lice ... "
U ajetu je umjesto lica s pomenuta vilica, upravo nos i usta, i ko učini sedždu Allah, dželle šanuhu, ga hvali.
Pokuđeno je u toku klanjanja s kupljati i ustezati odjeću ili kraj eve duge kose vezati u v idu repa; klanj ati
zasukanih nogavica, rukava i s vezane kose ili pokupljene pod turban ('amamu), kapu i slično. Po mišljenju
Ibni-Tina ovo je stvar mjesnog običaja. Ako se svijet tako nosi, onda može tako i klanj ati.
Ebu-Davud s dobrim nizom prenosilaca bi lježi daje Hasan, sin halifeAiije, radija Ila hu a obu, pred samo klanjanje
odvezao svoju sabranu kosu na zatioku, rekavši: "Ovo je loga (sjed ište) šejtana." To je isto učinio Ibn-A bbas,
radijallahu an huma, Abdullahu ibni Harisu i rekao: "Ovo ti j e slično osobi koja klanja vezanih mku natrag."
Kosa na glavi muškarca treba biti u normalnom položaju. Abdullah b. Omer vidio je jednog čovjeka, gdje klanja
skupljene kose iznad zatioka, pa mu je doviknuo: "Odveži kosu i spusti da i ona s tobom može činiti sedždu'"
Ruke (dlanovi) - po lbn-Bettalu - mogu biti uvučene u odjeću (prekrivene). Neki to smatraju mekruhom, a
Šafi' smatra daje vadžib da budu otkrivene.
548
810. PRIČAO NAM JE Muslim b. Ibrahim,
njemu Su'be prenoseći od Alma, on od Tavusa, ,
v
~
ovaj od Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma, a on od .41 ~J '-'""~ J. l .:} '-'""~lb :J- _, _;,.;. !}
- ,. ~ ,. ." ~ ,
' } ,
Vjerovj esn ika, sallallahu alejh i ve sellem, da je
.;.:.::.~~~~~/i JG ~ ~I.:} ~
rekao: ' ' -' '
"Naređeno nam je da činimo sedždu sa sedam
kostiju (organa) i dane skupljamo haljinu i kosu."
549
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
550
VEZANJE I STEZANJE ODJEĆE I
, ;.
~!~~j t.i.:W.j yl}:.ll ~ y~
" .,
' '
PRIVLAČENJE HALJINE K SEBI ZBOG
' '
" , ... ... . .. .. ;- "' J ,
MJESTO
551
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
"..,.
1 Zadnjom rečenicom Aiša, radijallahu anha, aludira na ajet: "Fe sebbi h bihamdi rabbi ke vestagfirhu", što
znači: "Sa zahvalnošću slav i svog Gospodara i od Njega oprost traži!"
552
820. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Abdur-
Rahim, njemu Ehu-Ahmed Muhammed b.
Abdullah Zubejri, a ovome Mis'ar prenoseći od
Hakema, on od Abdur-Rahmana b. Ebu-Lej laa, a
ovaj od Bera' a, da je rekao:
"Sedžda Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, njegov ruku' i njegovo sjedenje između
dvije (namaske) sedžde bili su približno jednake
dužine."
v
821. PRICAO NAM JE Sulejman b . Harb, njemu
Hammad b. Zej d prenoseći od Sabita b. Enesa, •
radij allahu anhu, da j e rekao:
- Ne ustežem se da s vama klanjam onako kao
što sam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, da klanja s nama. Enes je, kaže Sabit,
činio nešto što nisam vidio da vi to činite: kada bi
s ruku' a digao svoju glavu, stajao bi toliko da bi
neko mislio daje zaboravio (na sedždu), a između
sedždi opet toliko, da bi čovjek mislio da je već
zaboravio (na drugu sedždu).2
-' J. " ..
553
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
b. Huvejris Lej si da je vidio Vjerovjesnika, sallallahu ... ',-::" ,., ,. " ....
~l tSiJ ~i .:;;ul .!.>;..)J-l .:;, .!JJ~ L;;;i
/ ~
alejhi ve sellem, gdje klanja i, kada je bio na -" - .,. ... ... ,..
1 Izbacivati laktove na stranu malo uzdignute od tla doprinosi boljem smještaju čela na sedždi, skromnijem
stavu i otklanjanju ljenosti. Pokuđeno je zanemarivati ovu naredbu.
Muslim u svom Sahihu iznosi da je Alejhisselam kazao: "Kada činiš sedždu, stavi dlanove na zem lju, a
laktove malo podigni!"
Neki su se ashabi pritužili Alejhisselamu na dugo zadržavanje na sedždi, a on im odgovori: "Jspomognite
se koljenima'" Prema tome dozvoljeno je uprijeti se laktovima u koljena, ako će to olakšati boravak na
sedždi.
Muslim u svojoj zbirci hadi sa navodi izjave Mej mune:
"Aiej hisselam je čineći sedždu odmicao svoje nadlaktice od tijela, a da j e bravče htjelo proći , moglo bi to
.... . . . ,,
UCini ll.
U dva Sahiha stoji: "Kada je Alejhisselam klanjao, razmicao bi ruke tako da bi mu se vidjela bjelina ispod
pazuha."
2 U ovom hadisu Š<lfije nalaze dokaz da je mendub kratko zadržavanje neparnih rekata (prvog i trećeg)
namaza.
Tahavi uvažava vjerodostojnost navoda Buharije, ali on navodi drugi hadis koji prenosi Ebu-Hurejra u
kojem se kaže da se Poslanik, sallallahu alejhi vc sellem, nije zadržavao kada bi se dizao na dmgi (i
četvrti) rekat, te usklađuje ove badise tako što smatra da je to Alejhisselam čin.io zbog neke slabosti ili
nekog trenutnog razloga. Da je to sjedenje obavezno, Alejhisselam bi ga naredio i brojni ashabi prenijeli
drugima.
Tirmizi u svom Stmenu bilježi da je Ebu-Hurejra, radijallahu <mhu, rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi vc sellem, dizao se sa sedžde na noge prednjim dijelovima svojih stopala."
Ovo mišljenje usvajaju: Malik, Evza'i, Sevri i Ebu-Hanife, a imam Ahmed i Ebu-Zi.nad uvrštavaju u sunnet
dužnosti.
Tbnu-Ebu-Šejbe u svojoj zbirci hadisa navodi da je Abdullah b. Mes'ud ustajao sa sedžde oslanjajući se na
vrhove stopala i ne bi sjedao, a slično je zabilježio i od Alije, Ibn-Omera, lbn-Zubejra, Ibn-Abbasa i Omera.
554
KAKO SE OSLONITI NA ZEMLJU KADA SE
USTAJE S REKATA
555
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
...
;s
.:l.;.~- bl.J\5::; u. .&1 d''J ~lk
...
.. "' , ...
""' ... "'.... <> } "'
""
_,. "; C ;
b !J ~;:; ;_;J
... L.
0
(tešehhuda), izgovarao je tekbir. ... ... ... ' • ...... ... ....... J. ... ......
Kada je (Alija) predao selam, uzeo me j e ' Imran za ;")-~..;,l~~~ ..lAJ Jw lS~ .JI~ .i>-T ... M , ... ...
827. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Mesleme ;_; .!ll t; :J ci~; !; .&1~ 81;. .A rv
prenoseći od Malika, on od Abdur-Rahmana b.
'' '
1 Navedeni slučaj ukazuje da žena na tešehhedu može sjediti kao muškarac, a to je da podavije desnu, a
ispruži po zemlji lijevu nogu. Ovo je stav Ebu-Hanife, Neha' ija i E nesa b. Ma lika.
Malik kaže da žena treba sj editi na lijevom bedru (kuku) prebacivši desnu nogu preko lijeve, prislonivši ih
jednu uz drugu koliko god može i ne treba rastavljati stegna na ruku' u, scdždi i sjedenju.
Safiija, supruga Alej hisselama, sj edi la je na tešehbudu prekrštenih nogu, a tako su činile i supruge fbn-
Omera, radijallahu anhuma.
Ata i Ham mad kažu: "Žena na sjedenju u namazu sj edi onako kako joj je lakše."
556
828. PRIČAO NAM JE Jahja b. Bukejr, njemu
Lejs prenoseći od Halida, on od Seida, ovaj ,.... . ,
J.;;
od Muhammeda b. Amra b. Halhale, a on od u;J;_ J. ,.. ...
J."" ~ "'
:.;. ~ ""'
:.;. ..u,;.
~ ., ...
Muhammeda b. Amra b. Ataa...; '
J. :iH 81;J .,~Lk; J... J~~ J."' J.;:}. y
A PRIČAO NAM i Lejs prenoseći odJezida b. Ebu- "' ,..
• ." ~ "'' • "' "'"' .... 't • .... ... . ....
Habiba i Jezida b. Muhammeda od Muhammeda b. y- ~ .:.r. ..l.j..J .....,. •. >- u.' .:.r. -\!~ y-
,. "" "" # " - ... ... "'
Amra b . Halhale, a oni od Muhammeda b. Amra
b. Ataa, koji je sjedio s jednom grupom ashaba
Vjerovjesnika, saUallahu alejhi ve sellem, i rekao:
- Spominjali smo namaz Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, i Ebu-Humejd Sa'idi reče: " Ja sam
namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, bolje zapamtio od vas. Vidio sam ga kada
je izgovarao tekbir (početni) da je stavljao svoje "" " "'
ruke spram svojih ramena, kada je bio na mku'u, ""
blJ ~ ;,b. ~~ ~
....... ."...
ft
b!"" ~i~ ~
",.
,.. , .. ,... -:
·:-s'
",. ;
smještao je svoje ruke na koljena a svoja leđa dobro b~~ - :~.:. --- . , ..
, ft" ~ r-' , . . .; v-:_ -· . <..r
~ ...;.:G~ s:;, e;s'
.;
tS;.:. . 2.)
'
pregeo, a kada je podigao svoju glavu, ispravio se "' ... ""'" ~ , ... ...
~ l5:; .;w J5 ;_,.~ ._;.;.. l =._:.i.)
toliko da se svaki pršljen povratio na svoje mjesto,
'
a kada bi činio sedždu, stavljao bi svoje ruke ne
sterući ih, niti ih je uza se stiskao, a vrhove prsta
svojih nogu okretao je prema kibli. Kada bi sjedao
nakon završena prva dva rekata, sjedao bi na svoju
lijevu nogu, a desnu je uspravljao, a kada bi sjedio
po završenom posljednjem rekatu, lijevo svoje
stopalo proturio bi malo naprijed (savio), a drugo
uspravljao i sjedao."
Preko drugog niza prenosilaea isti ha dis prenosi Lejs
čuvši ga od Jezida b. Ebu-Habiba i Jezida b. Mu-
hammeda b. Halhale, a Ibni-Halhale od Ibn-Ataa.
557
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
829.PR1ČAONAMJEEbul-Jeman,njegaobavijestio
v
Su' ajb prenoseći od Zuhrija, da je rekao:
"Pričao mi je Abdur-Rahman b. Hurmuz,
oslobođeni rob Benu-Abdul-Muttaliba, a jednom
je rekao, oslobođen i rob Rebija b. Harisa, da je
v
Abdullah b. Buhaj ne iz plemena Ezd Senue, a ono
1 Prema verziji lboi-Ribbaoa goroj i bad is završava se riječima : " . .. Lijevo stopalo držao je malo pozadi savijeno
na desnu s tranu i sjedio na lijevom boku", a Taha vi po verzij i Jsaa dodaje: " ... Selam je predavao prvo na desnu
stranu riječima ''Selamun alejkum vc rahmetullah", a potom na lijevu "Es-selamu alej kum vc rahmetullah".
"
Po mišljenju Safij e načini sjedenja u četverorcka tnom namazu nisu istovjetni na prvom i na drugom sjedenju,
dok Tahavi drži da su potpuno istovjetni. Tahavi pored izloženog drži se još izjave Vaila b. Hudžra koj i je
klanjao za Vj erovj esnikom, sallallahu alejhi ve sell em, i kazao:" .. . Kada je Alej hisselam bio na sjedenju,
pružio je lijevu nogu i na nju sjeo, dlan lijeve ruke stavljao na lijevo stegno, a desn i dlan s podlakticom na
desno ste&_no, obuhvativši ih palcem i mal im prstom cuku u vidu polukruga i onda učio "Et-tehijjatu . .. "
Ibnu-Ebi-Sejbe u svojoj hadiskoj zbirci preko Va ila b. Hudžra navodi: " . .. Vje rovjesnik je sjedio i svoje
lijevo stopalo savijao, a desno usađivao . .."
Na ruk\ t'u položaj glave treba biti u nivou leda. Ruke pri izgovaranju početnog namaskog tekbira muškarac
diže do spram ušiju, a žena s pram ramena. Suprotan postupak Alejhisselama u gornjem had isu bio je zbog
osobitog razloga.
Poželjno j e vrhove nožnih prsta držati stalno okrenute prema Ka'bi, pa i na sjedenju, ako je to moguće.
Svi ashabi nisu bili podj ednako upućeni u vjerske propise, najupućeniji su bili oni koj i su se više dcuži li s
A lejhisselamom.
. v
2 U Tevdilw stoji: "Pravnic.i islamskih metropola kao: Ebu-Haoife, Malik, Safija, Sevri, Ishak i Lej s, usaglasili
su se da prvo sjedenje četverorekatnog namaza ne smatraju važibom, dok imam Ahmed to smatra.
U komentacu El-Hidaje stoji: "Po mišljenju Ebu-Hanifc učenje Et-Tehijjatu na prvom namaskom sj edenju
je vadžib. To j e ispravno i prihvaćeno mišljenje, a neki ga smatraj u sunnetom, što j e i analogno."
Muslim u svom Sahihu preko Aiše, radijallahu anha, navodi da j e A lej hisselam rekao: "Iza svaka dva
završena rekata ima Et-Tehijjatu." A Nesai pre ko lbn-Mes'uda navodi : "Po završetku svaka dva rekata
sjedni te i učite 'Et-tehijjatu ' ... "
Prema izl.oženom vidi se da prvo sjedenje četverorekatni.h namaza nije vadžib, a da je farz Alejhisselam bi
se u gornjem slučaju na njega odmah povralio. Tej mi kaže da j e prvo sjedenje vadžib, ono se ne bi moglo
nadoknaditi sehvi-sedždom, nego bi sc morao namaz ponovo klanjati.
558
je saveznik Benu-Abdi Menafa, a on je jedan od
drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, izjavio da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, klanjao (s drugovima) podne i sa
završena prva dva rekata ustao, a da nije sjedio.
Za njim je ustao i svijet i kada je završio namaz i
svijet iščekivao njegov selam, on je sjedeći, prije
nego j e predao selam, izgovorio tekbir, obavio
dvije sedžde i kasnije predao selam."3
559
SAHIHU-L- BUHAR I EZ A :-.J
.. .. ' ~
1 Aj ni u svom komentaru na Buharijev Sahih iznosi trinaest varijanata tešehhuda. Verziju teksta prenesenu
po Abdullahu b. Mes'udu, rad ijallahu anhuma, uvrstili su u svoje hadiske zbirke: Buhari, Muslim, Nesai,
Ebu-Davud, Tirmizi i Tbn i-Madže.
Ibni-Abbasovu verziju teksta :.::ubilježili su svi ovi vel iki muhaddisi osim Buharije. Njegova verzija teksta
tešehhuda glasi: "Et-tehijjatul-mubarekatu, es-salcvatu et-tajjibatu lillahi. Es-selamu 'alejke ejjuhen-nebiju
ve rahmetullahi ve berekatuhu. Es-selamu 'alejna ve 'ala 'ibadillahis-salihin. Ešhedu en la il.ahe illellab ve
ešhedu cnne Muhammeden 'abduhu vc resuluhu."
Tekst tešehbuda balife Omera, radijallahu anhu, Tabavi iznosi u sljedećoj verziji: "Et-tehijjatu lillabjz-
zakijatu, ves-selavetu li llahi. Es-selamu 'alejke ejjunen-nebijju ve rahmetullahi ve berekallthu. Es-selamu
'alejna vc 'ala ' ibadillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illellah vc ešhedu ennc Muhammeden 'abduhu vc
resulubu."
Tekst A iše, radijallahu anha, počinje s "Bismillahi ct-tehijjatu lillahi es-salavatu lillahi ez-zakijatu lillahi.
Ešhedu en la ilabe illellah ve ešhedu enne Mubammcden 'abduhu ve resuluhu. Es-selam u 'atej ke ejjuhen-
nebiju ve rahmetltllahi ve berekatuhu. Es-selamu 'alejna" i najsličnij i je tekstu tešehhudu koji prenosi
Abdullah, radija Ila hu an hu.
Najveći broj pravnika daje prioritet tekstlt tešehhuda koji prenosi Abdullah b. Mes'ud i koji je zabilježen u
šest najvjerodostojniji h zbirki (el-kutubus-sitte).
560
DOVA PRIJE PREDAJE SELAMA
~ ..!1;.. ~}l Jl /
r+u'
...
~~l <J"
Tražim utočišta kod Tebe od iskušenja (zavodljivog
i ćoravog) Mesiha Dedždžala! Utječem Ti se od ... , ... ... :;:;
,, . ,.1 ~, r+u' l lli ··" ·' ,,.,, / •. •
iskušenja od ovozemnog života i iskušenja smrti ~... ~y u- ...
- ....
..:_.,l(-' ~J '-_:><.~. ~ <r
... .... .... "' ... ...
(zagrobnog života)! Allahu, utječem Ti se od
grijeha i dugovanja! " ~: ...
· ~t; jš-t t;~~
...
j Jw i)l'-' J~1 &-...
Neko mu je kasnije rekao: "Ah, što mnogo tražiš
- \
-
utočište od dugovanja!"
-Kada se čovjek zaduži, on priča, pa slaže, obećava,
pa iznevjeri - odgovorio je (Alejh isselam).
Burhanudin u EI-Hidaji kaže: "Najbolje je učiti tekst tešehhuda Tbn-Mes'uda koga je Alejhisselam i učio i
naredio da se uči. "
Imam Malik daje prioritet tekstu tešehhuda Omera, radija lJahu an hu, u kome je ljude poučavao s minbera i
niko mu nije stavljao nikakve primjedbe.
Tbnu-Ebi-Šejbe u svojoj hadiskoj zbirci iznosi daje Tbni-Mes'ud, rad ij allahu an hu, čuo jednog čovjeka kako
počinje uči ti tešehhud s "Bismillah .. . " i on je primijetio: "Bismillom se počinje objed."
Većina pravnika učenje tešehhuda na sjedenjima smatn~ u drugostepenom dužnošću (vadžibom), dok ga
Šafija na prvom sjedenju smatra sunnetom, a na drugom vadžibom, a imam Ahmed na prvom ga smatra
vadžibom, a na drugom strogo obligatnorn dužnošću (farzom).
Sunnet je tešehhud učiti u sebi.
2 Utvrđeno je šta se na pojedinim dijelovima namaza uči i navedena dova može se učiti samo na posljednjem
sjedenju iza proučenog tešehb uda. Alejhisselam je tražio utočište od četi ri poroka, čije su negativne
posljedice dalekosežne i štetne i za pojedinca i za zajednicu. Hadis upozorava kada i na ime čega treba
tražiti All ahovu ispomoć i njegovu zaštitu. Al lahova, dželle šanuhu, pomoć traži se tek uz maksima lno
uloženi vlastiti trud i rad na otklanjanju nastalog iskušenja.
Iz hadisa se može zaključiti:
- kazna u zagrobnom životu je stvarnost;
- pojav lj ivanje Dedždžala je istina;
-Allahovu, dželle šanuh u, pomoć i zaštitu od ovozemaljskih iskušenja treba moliti kada učinimo sve što
možemo i kao pojedinac i kao zajednica. Allahova, dželle šanuhu, pomoć je onolika, koliko se ljudi u poslu
• v •
smm angazUJU;
561
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
-dug je zao drug i mnogog p ris il i na laž, varanje, pronevjeru i druge društvene poroke;
- po mišljenju Ebu-Hanife i Ahmeda u namazu je dozvoljeno uči ti samo one dove koje se tekstualno slažu
s Kur' anom ili one koje je učio A1ejhisselarn. Ovi se drže Alejhisselarnove izjave koju Muslim u svom
Sahihu iznosi u ovoj verziji: "U ovaj naš namaz ne može se unositi bilo šta od ljudskog govora. Dozvolj en
.Le samo govor koji j e u njemu: tespih, tekbir i odlomci iz Kur 'ana."
Safija i Malik dozvoljavaju učenje svake dove pa i one koje sliče običnom ljudskom govoru.
1 Iz had isa se može zaključiti:
- s učenim se treba što više d.ružiti, njihove savjete primati i u praksi primjenjivati;
-priznavati svoju nemoć, a Allahova, dželle šanuhu, svemoć j e odraz religioznosti čovjeka i na posljednjem
namaskorn sjedenju iza proučenog tešehhuda treba učiti dove odabrane po Allejhisselamu ili one koje se
nalaze u Kur 'anu.
562
"" "' ..- ,
Kada budete tako govori li, bit će time obuhvaćeni svi ~~d' ,. ~
- Svjedočim da nema Boga osim Jedinog Allaha i j_,..:JJ ~~:;_ I.J~10i ~~i.J .&1 'l'l ~l 'J' .)j
svjedočim da j e Muhammed Allahov rob i Njegov
poslanik.
-Potom će (svako od vas) odabrati dovu koja mu
se sviđa i njome moliti.
PREDAVANJE SELAMA
2 Malik, Šafija i Ahmed selam smatraju obaveznim, i mis le da čovjeku koj i završi namaz ne izgovorivši selam,
namaz nije va ljao, dok pravnici haoetijske škole i nekj drugi pravn ici smatraj u da selam u oamazu nije farz,
563
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
odnosno on je samo s unnel i, ako bi ga klanjač izostavio, njegov namaz ne bi bio pokvaren. Ajni kaže da nije
obavezno namaz završiti selamom, jer je Alejh isselam jednom klanj ao četvrti rckat podne i ne predavši selam
ustao oa peti rekat. Kada su mu ashabi to primij etili, oo j e sjeo i učinio sehvi-sedždu, koja sc po pravilu čini
za manje namaske propuste. Oni koj i selam smatraju strogo obl igatnom dužnošću (farzom), oslanjaju sc na
hadis koga je Alija, radijallahu aobu, pren io u sljedećoj varijanti: "Ključ namaza je abdest, početak izgovaranje
poče tnog tekbira, a završetak selam." Ovu izjavu zabilježio je Ebu-Davud u svom Sunenu, a u nešto izmijenjenim
verzij ama nalazi se u zbirkama Ibn-Madže, Tirm iz ija i Haki ma.
Tahavi upozorava daj e gornji ha dis prenesen poAJij i, radijallabuanhu, decogiran kasnijom Alejhisselaroovom
izjavom, također prenesenom po Aliji, rad ijallahu anhu, koja g lasi: "Namaz je završen kada se podigne
glava s poslj ednje sedže." Osim toga, pravn ici hanefij ske škole izjavu pojedinca uzimaju za podlogu strogo
obavezne dužnosti (farza), samo ako se njen sadrž.-lj nalazi još u izvorima islama.
Iz hadi sa se može zaključiti:
- imam po završenom farz-namazu pomaknut će se roal.o s mjesta gdj e je klanjao, da novopridošli ljudi
z naj u da je klanjanj e farza završeno pa da se za nj im ne povod e;
- imam po završenom namazu ostat će na svome mjestu ako su namazu prisustvovale žene sve dok one ne izađu.
Ako nema žena, mustehab je da imam po prcdatom selamu ustane s mjesta gdje je klanj ao. U djelu Ez-Zehire
stoj i: "Kada imam završi s namazom, zaj edn ičko miš ljenje pravnika jeste da on neće ostati na svome mjestu,
okrenul prema kibli, i u lome su svi namazi isti. Ako poslije farza nema nikakvog neobaveznog namaza, on će se
okrenuti udesno ili ulijevo. Ako htjedne, može se okrenuti licem prema klanjačima, ako ispred njega nema niko
ko klanja. A ako poslije farza imaj u i sunneti, oo će ustati da ib klanja i taj stav mi zastupamo." Prema tome, Ajni
zaključuje da je mekmh napraviti vremenski razmak između farza i sunneta, a imam će se pomaknuti naprijed
ili nazad ili desno ili lijevo. Međutim, banefija Huh,ani smatra da je dozvoljeno da imam napravi vremenskj
v
razmak izmedu far.at i s unneta. Sto se tiče dove, imam će učili dovu u sabah u i ikindiji jer posl ije farza nema
nikakvog namaza, a dova će mu biti umjesto namaza. Mustehab je da uči dovu posl ije selama. U dj elu Et-Tevdih
stoj i: "Ako imam htjedne da se poslije farza pomakne u mihrabu i da se okrene prema klanj ačima radi dove
i zi kra, dozvoljeno mu je da to uradi kako god hoće. Bolje je, međutim, da svoju desnu stranu okrene prema
klanjačima, a lijevu prema mihrabu, a ima miš ljenja da je bolje obratoo i to smatra Ebu-Hanifa."
- had is ukazuje i na obaveznost spuštanja pogleda, ostajanje imama na svome mj estu i ostajanje ljudi
(klanjača) na svome mjesm.
Poželjno j e da prisutn i u skupnom klanjanju predaju selam istovremeno s imamom pa makar i prekinuli
učenje dove, a po mišljenj u Sa ' fije da otpočnu svoj selam tek kada imam preda svoj selam na desnu stranu.
564
KO NIJE ODVRAĆAO SELAM IMAMU
NEGO SE ZADOVOLJIO S NAMASKIM
SELAMOM 2
,.
839. PRIČAO NAM JE Abdan, njega obavijestio J L.; .&1.4 L;~i J L.; .JI~ 8:i;. .An
_... ' ,. .
,. "" "" ' . /"'
'
Abdullah (b. Mubarek), a ovoga Ma'mer prenoseći
od Zuhrija, da je rekao:
' "' "" "" ,-:; '
- Obavijestio me je Mahmud b. Rebija i tvrdio da je .",,. / ,.
2 Ovim naslovom Buhari aludira na to da mukledij e ne odgovaraju na selam imama koj im on završ i namaz,
tj. neće reći: ve alejkumus-selam. (prim. ree.)
3 Selam se predaje samo na desnu stranu po mišljenju Malika, Omera b. Abdu laziza, Hasana Basrija,
Muharomeda b. Sirina i Evza'ija koji se oslanjaju na izjavu Sa'da ibni Vekkasa:
565
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
"A lla hov Poslanik, sail allahu alejhi ve sell em, na kraju namaza činio j e j edan selam riječima 'Es-selam u
alejkum'."
Selam treba predavati na desnu i lijevu stranu po mišljenju pravnika hanefij ske i šafijske škole i najvećeg
broja ashaba koji ističu izjavu Abdullaha b. Mubareka: "Vjerovjesnik je predavao selam na desnu i na lijevu
stranu." Ovo je bila praksa ha life E bu-Bekra i Alije, radij allahu anhuma, i brojn ih ashaba.
P isac El-Hidt!ie kaže: "Izgovarati selam utvrđenog teksta je vadžib po miš ljenju pravnika hanefijske škole", a
u Mugniju stoji: "Prvi selam (na desnu stranu) jeste vadžib, a dm g i (na lijevu) jeste sunnet: Sun net je izgovarati
'Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi' na što se može dodati još 've berekatuhu' , a li je bolje to ne činiti."
Punovažan je selam izgovoren samo riječima "Es-selamu alejkum".
1 Neki učenjaci iz prvih generacija iz ovog hadisa zaključuju kako je mustehab (preporučljivo) poslije
završenog namaza učiti zi kr naglas. Šafija smatra da je Alejhisselam činio zi kr naglas poslije namaza samo
da bi u tom druge pouči o . To on nije činio stalno, jer ovaj zi kr nije osnovni dio namaza.
Tbni-Abbasovo, radij allahu anhuma, sjećanje potiče iz dana njegova djetinjstva, kada je klanjao negdje u
posljednjim redovima il i kada nije redovno učestvovao u kolektivnom obavljanju namaza z bog toga što je
još bio mal i.
566
843. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Ebu-Bekr,
njemu Mu'temir prenoseći od Ubejdullaha, on od
Sumejja, ovaj od Ehu-Saliha, a on od Ebu-Hurejre,
radij allahu anhu, da je rekao:
- Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došli
su siromasi i rekli: "Ljudi s mnogim imetkom
dospjeli su (kod Allaha) na visoke položaje i
postojano uživanje: klanjaju kao što i mi klanjamo,
poste kao što i mi postimo, a još imaju i višak
imetka s kojim čine hodočašće i 'umru, idu u
borbu i dijele sadaku."
- Slušajte, rekao je Alejhisselam! Ispričat ću vam
nešto, pa ako to prihvatite, stići ćete onog ko
vam je umakao i neće vas moći poslije vas, n iko
stići. Vi ćete biti najbolji koji ćete se naći među
njima, izuzev onih koji budu to isto radili: Iza
svakog završenog namaza izgovorite po 33 puta
"subhanallah", "elhamdulillah" i "Allahu ekber".
Među nama je, kaže Ebu-Hurejre, nastalo kasnije
razmimoilaženj e i neko od nas reče: "lzgovaraćemo
"subhanallah" 33 puta, "el-hamdulillah" 33
puta, a "Allahu-ekber" 34 puta." Potom sam se
obratio Alejhisselamu i on mi reče: "Govorićeš
"subhanallah", "el-hamdulillab" i "Allahu ekber"
dok ne bude od svih njih 33 (izgovara)."2
2 Brojni su badis i u vezi s gornjim zikrom. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, dao je sljedeću izjavo:
-Pobožni siromašni ljudi pritužili su se Alejhisselamu na prioritet bogatijih i rekli: ''Allahov Poslaniče, oni
vjeruju kao i mi, poste kao što postimo i mi , a imaju j oš raznovrsne imovine, koju dijele na ime milostinje,
pomažu svoju siromašnu rodbinu i dijele je na Allahovom pulu, dok mi lo ne možemo činiti."- Slušajte- rekao
je Alejhisselam - obavijestit ću vas o poslovima pa, ako ih budete radili, imat ćete njihovu nagradu. Izgovarajte
po zaršenom namazu po ll pula "Allahu ekber'', "elhamdulillah", " la ilabe ill eliab" i "subhanallah".
Oni su to radili, ali pren ijeli i bogatij im pa su i oni to čini l i i siromasi dođu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sel!em, rekavši mu: ''Naša bogata braća rade isto što i mi."
-To je Allahova blagodat i On je daje kome hoće- odgovorio je Alejhisselam.
Ebu-Davud gornji d ijalog iznos i slično Buharijinom tekstu spomenuvš tekbi r, tahmid i tespih 3 puta dodavši:
" . .. i završi svoj zikr riječima ' la ilabe illellahu, vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve buve
'ala kuli i šej i' n kadir' bit će mu oprošteni (svi manji prema Allahu) učinjeni grijesi pa makar ih imao poput
morske pjene."
Nesa i u djelu 'Ame/u/-jevmi vel-lejle navodi da je Alejhisselarn jednom rekao da gon~u nagradu irna svaki
vjernik koji poslije svakog namaza navedeni zikr obavi ovako: 33 pula subhanallah, 33 pula elhamdulillah i
34 puta Allahu ekber. Podijeljena su mišljenja pravnika o broju izgovaranja tespiha. U predaji Ebu-Hurejre,
radijaIla hu anbu, spominje se broj 33, a u predaji Zejda b. Sabita 25. Nesai navodi da je Zejd ibni Sabit rekao:
- Ashabima je naređeno da po završetku namaza izgovaraju "subhanallah", "elharndulillah" i "Allahu ekber" po
33 puta. Kasnije se jednom Ensarij i u sou reklo: "Vjerovjesnik vam je naredio da iza namaza izgovarate tespih
33 pula, tahmid 33, a tekbir 34 puta."
567
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
... u-
,J. ..!'.:"'" ..1;.!·.- w-
~....
,.. ,; ... "' "'
~~iJt;~.
}
. d.·1
da je Vjerovjesnik, saJiallahu alej hi ve sellem, 'J' J ..' , } ... ... ... ,.... ....
, "'
izgovarao poslije svakog namaza, propisanog u JS ;; J J~ 0\S ~ ~~ .Ji ~~ Jl
određeno vrijeme: "Nema Boga osim Jedinog
"' ...
/
,..
......
,... ,.. , M"'
"" ~ /
"'
,.. .
...
r
. . . . ,. ':l} ,..
568
~ ". # •
OKRENUTI PRISUTNIMA
"" , /~
.A t l
l> .... ; '
okrenuo se prisutnom svijetu i rekao: "Znate li šta '-""81 ~_pt J ~11.,.1; ll;l.ll :._... 2ts .~
... "' ; ,..
, , > "' ' ' .. .... ... .. • .... "'""
vam je kazao vaš Gospodar?" j.;,:;:; 411_,lli ~:;J t; bt; ;)_,~.l; ~J LA.;
- Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju -
' '
-.. , :._. . ;.;;,t J~ \.~l
'
odgovorili su oni. \.!li :;_;t5;
...
u... ::,..... _;;tS~~ ; ~·
- Neko od Mojih robova osvanuo j e vjernik, a ... ... _.. .. "' ... ... ....
neko nevjernik, i onaj ko kaže: "Pokisnuli smo (J';.: "'
/
..!l]j;
....
o::;_;
...... ...
41 ~ l;~~ J t; : ;
"' ; ...
Allahovom dobrotom i Njegovom milošću", taj "'... ... "., ... . ..."' , . ..
...
< JL; .:.:"
l..i5J' l..i5.J--! :' L:i'J . _,..,..., . .l J'
._$ ' <"11., ~·ts u.
vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezdu. Međutim, ... ... " "' .. . ...
onaj ko kaže: "Pokisnuli smo usljed pada te i te
zvijezde", taj ne vjeruje u Mene, nego vjeruje u tu
zvijezdu.2
569
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
847. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Munir da je J~_;. e:~!;. ..tl~ 81;. .Ai V
"" #l ". ,..
.. :; . .
ZADRžAVANJE IMAMA NA MJESTU ~~l ~~~ ,js~t.~l ~ y~
•
OBAVLJENOG NAMAZA POSLIJE SELAMA
.::: , , / "" ; ... /
848. Adem namje rekao da muje prenio Šu'be od :; .;,;.1:; ~ L;.;.i; r.;T U Ji_;.J .Ai A
Ejjuba, a on od Nafija da je kazao: "Ibnu-Omer -; ... ..... ..,.. ...
;, /
klanjaše (natila-namaz) na mjestu na kome je prije <.?:ll' ~~ <J ~ ;J. !;.1 .:>lS Ju ~L;
' ~
toga obavio tarz-namaz, a to je činio i Kasim (b.
Mubammed b. Ebu-Bekr).''
. ~WI ~.J ~.;,Jji~ J.;,
'
Od Ebu-Hurejre spominj e se izjava, koju on veže
za Alejhisselama, da imam ne treba klanjati nafilu
na svom imamskom mjestu, što nije vjerodostoj no
(kaže Buhari). 1
570
849. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, njemu Ibrahim
b. Sa'd, a ovome Zuhri prenoseći od Hinde bint
Harisa, a ona od Ummu-Seleme:
- Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem, kada
bi predao selam, malo se zadržavaše na mjestu na
kome j e klanjao.
v
Ibni-Sihab kaže: "Mislim, a Allah najbolje zna, da
j e to on činio da bi prisutne žene, koje su završile
namaz, mogle izaći."
571
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
' '
852. PRIČAO NAM JE Ebul-Veli d, njemu Šu'be pre- : ; ~ L;.;.:i;. J li ..!.).J.!l Yi L;.;.:i;. .Ao 'l'
/.. "' "' . .... / -"'
:w tS:;.
"..
572
O SIROVOM BIJELOM l CRVENOM LUKU
IOPRASI
prenoseći od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, da l6:c. .tl t.?"'J :;J _;l J ..;~ Jli 2L;
' ' '
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za ,... ...; ... ... "' ... ... -::;:"
.~ ~, JSI :_;.:;,:.o.J) J..... J li ~ ~l
.
573
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
1 lbni-Huzejme i lbni-Habban ističu da j e Alejhisselam poslao Ebu-Ejjubu Ensariji neko jelo u kom je bilo
crvenog luka i prase. Ebu-Ejjub nije ga okusio, j er je primijetio da ga nije jeo Alcjhisselam, a na pitanje u
vezi s ovi m odgovorio je:
-Nisam na njemu primijetio traga tvoje ruke.
- Ja sam sc stidio Allahovih, dž.š., meleka, a to je jelo dozvolj eno - rekao je Alejhissclam.
Zadah luka i s ličnih jela oslobađaju čovjeka od učestvovanja u skupnom obavljanju obreda.
2 Tirmizi u svom Sunenu navodi da je Džabir ibn i Semure rekao:
- Alejhisselam je u Medi ni o tsjeo kod Ebu-Ejjuba Ensa rij e i kada bi god što jeo, ponudio bi to i Alejhisselamu.
Tako mu je jednom poslao neko jelo, ali ga Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, nije htio ni okusiti.
Kasnije ga je Ebu-Ejjub upitao za razlog, a on mu je odgovorio: "Bilo je u njemu bijelog luka."
- Je li zabranjeno jesti bijeli luk? - uptao je Ebu-Ejjub.
- Nije, nego ga mrzim zbog njegovog ružnog zadaha - odgovorio je Alejhisselam.
Analogno izloženom pokuđeno j e pred izlazak u društvo jesti bijeli i crveni luk, prasu, rotkvu i ostala jela
neprijatnog mirisa. Kadi lj ad ne smatra to pokuđenim ako će biti u društvu ljudi koji su već j eli takva jela.
Od društva i skupnih obreda treba se kloniti i osoba s otvorenom ranom, prelaznom bolesti i drugim od čega ljudi
zaziru. Luk i sl ična jela dozvoljeno je koristiti boraveći u kući i tako čuvajući druge od neprijatnog zadaha.
574
ABDEST DJECE I KADA SU OBAVEZNA
DA SE KUPAJU; O VJERSKOM ČIŠĆENJU,
UČESTVOVANJU U DŽEMATU,
BAJRAMIMA, DŽENAZAMA I NJIHOVO
REDANJE U SAFOVE
njemu Gunder, a ovome Su'be rekavši da je čuo " ~ " "', , "' ' , / / .,. "'
_, ,.''l u. (d.:.' <-- ~ --· . ...
- ·• ~-·' J'"'.........., ·' J"
.;
v v •, ,........, w..L> "'
Sulejmana Sejbanija, a on Sa'bija, kako govori: -
v ·- - o
3 Dozvoljeno je klanjati džcnazu ukopanom ako mu se tijelo nije počelo raspadati. Mezar se ne otvara, niti umrli
vadi iz njega. Za punovažnosl obavljanja ovakve džena.ze najveći broj pravnika uvjetuje da je umrli bio prethodno
okupan, dok Ibni -Sem'a prenosi od imama Muhammeda da kupanje u konkretnom slučaju nije mjet.
Kada se utvrdi da ukopan i nije okupan, izvadit će se iz groba ako grob nije potpuno zatvoren i a ko se zemlja
na njega nije sva navalila- okupati ga i dženazu mu klanjati. Kada j e grob zemljom već zatrpan, umrlom
se klanja dženaza, kaže Kerhi, u tako zatrpanom grobu, pa makar bio i neokupan.
Dženaza se umrlom klanja dok mu se tijelo nij e počelo raspadati Imam Jusuf usvaja period od tri dana,
Šafija i Ahmed od tri dana pa do mjesec dana, a nekada računaj u i na truhlost tijela. Suhnun, jedan od
učenjaka malikijske škole, kaže:
- Umrlom koji je zakopan a nije okupan ne može se nad grobom klanjati dženaza.
Malikije slučaj naveden po Bubariji ograničavaju i vežu samo za AJejbisselama, jer j e Ebu-Hurejra,
radijallahu anhu, od njega prenio: "Grobovi s umrlim puni su tmine i Allah ih mojim narnazom osvijetli."
Na stav ma likija Ibni-H ibban je dao sl ijedeću primjedbu: ''Da je navedeno klanjanje dženaze vezano samo
za Alejbisselama, on bi na licu mjesta zabranio prisutnim ashabima klanj anje spomenute d ženaze. On to
nije učinio i to je argument da tako mogu raditi i drugi."
- Na hoče nađeno u muslimanskom kvartu i naselju smatra sc članom islamske zajednice.
4 Malik je upitan za kupanje petkom i on je odgovorio: "Ono je samo sun net", a drugi put je kazao: "To je
lijepo činiti ali nije strogo obavezno."
Hasan Basri, Ata, Tbnu-Ebi-Rebija i Musejjeb ibnu Rati ' držeći se Buharije navedeno kupanje smatraju vadžibom.
575
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
,.' "
859. PRIČAO NAM JE Ali b. Abdul lah, njega 01:.;.'. L.;:,;.> l J \.9 4 14 J. w~ ~~ .AO '\
"" • '~ ,. "" , ' / <
• ;(.;.r-:"
' •' <..5'"'
---
- Noćio sam jedne noći kod svoje tetke po majci ... ,. .. ...
, ,.
Mejmune. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve J , ' -,_, ,., ,, . " . 0l5 l l ~ ~ ~ ~l l ' w
.,.. ""
~ ... """" (.;,.
.
ponovo uztmao.
Rekli smo, kaže (Sufjan), Amru:
- Svij et govori: "Oko Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, spava, a srce mu ne spava."
Amr je opet kazao:
v
... ,. ...
sellem, na jelo koga je ona za njega prigotovila. ;
On je jeo i rekao:
Neki pravnici hanefij ske škole smatraj u da je gornji hadis Bu harije derogiran kasnijim hadisom: "Ko uz me
petkom a bdest, on mu je dovo ljan, a ko se okupa, to je još bo lj e."
Ovu izjavu zabi lj eži li su u svojim hadiskim z birkama Ebu-Davud, Nesai, Tim1izi, Ahmed, Bej heki i Ibn-Ebi-
Šejbe u svome Musannefu.
Prema izloženom kupanje petkom spada u sunnete.
576
-Ustajte da s vama klanjam!
Ja sam ustao do jedne naše hasure, koja je od
duge upotrebe bila već pocrnjela, i poškropio je
vodom. Potom je Allahov Poslanik, sallallahu
aJejhi ve sellem, stao (na hasuru), siroče (Dumejre
b. Dumejr) sa mnom (iza Vjerovjesnika), a starica
iza nas i on je s nama klanjao dva reka ta.
577
SAHIHU- L-BUHAR I EZ A :-.J
578
865. PRJČAO NAM JEUbejdullah b. Musa prenoseći
od Hanzale, on od Salima b. Abdullaha, ovaj od lbni-
Omera, radijallahu anhuma, a on od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
"Kada vam vaše žene zatraže izlazak noću u
džamiju, to im dozvolite!"
U drugom nizu prenosilaca Ubejdullaha b. Musaa
slijedi Šu'be prenoseći ovaj hadis od A'meša,
on od Mudžahida, ovaj od Ibn-Omera, a on od
Vjerovjesnika, sallallahu alejbi ve sellem.3
"Kada bi žene u doba Allahovog Poslanika, 1~1:) ~ ~~ J_?:;~ ej ~L~ Ili ~f y;;.l
sallallahu alej hi ve sellem, predale selam propisanog ,. , ,. "' ,. ,. " ... . '
namaza, ustale bi, a Allahov Poslanik, sallallahu ~ .:Ul J_?:; ~-~J z,.;.; ~js:ll
' '
}
'
0-X :.r
alejhi ve sellem, i ljudi koji su s njim klanjali, ostali ' _. , . " J " ' ~
* , "" ... ..
"A llahov Poslanik, saHallabu alejhi ve sellem, J- :.~1 ,..11 J_,:..:; .:.>lS .:.>t,. ..:.Ju • •,.\~ ;;.
"..,.,..._",
579
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
bint Harisa, ona od Umrni-Seleme, radijallahu :.;. ..:., }J-l ~ i.,.. ;_; ~;)l ..; ~ .:;.,
,.. .. "' "' .. "' "' "' ,
anha, da je rekla: , "' "' "' "" , "" "' ,
~ _-11 J.,.:J .J\5 ..:Ju~:~ .41 ~J w..:. ~i
- Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejbi ve
sellem, predao selam, žene bi ustale čim bi on
završio, a on bi se još malo zadržao na svom
mjestu prije nego bi ustao.
Zuhri kaže: "Smatramo, a Allah najbolje zna, da
je to sve bilo da bi žene krenule prije kako ih ne bi
muškarci stigli."
1 Aiša, radija Ha bu anha, svojom izjavom misli la je na raskošno odijevanje ženskog svijeta svoga vremena
kada se nije znal.o za današnje modele i pomograftju novijeg vijeka, a šta bi tek rekla za ovo naše doba?!
Islam je pobornik da žena ostvari svoja prava uz čuvanje njenog morala, časti njenog doma, porodice i vjere.
580
871. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu'ajm, njemu Ibn-
Ujejne od Ishaka, on od Enesa, radijallahu anhu,
da je izjavio:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
j e jednom u kući Ummu-Sulejm pa sam ja i jedno
siroče (Dumejre) stali iza nj ega, a Ummu-Sulejm
.
tza nas."
Rahmana b. Kasima, on od svoga oca, a ovaj od r:WI J..;.:~~~~ :J- ~ ~:l; .)J;,~;
... "' .... <11
, ,. .- .l o " .; o ,.. •
• 11 11 · ~ ll "i' l.l ,... ' l
TRAŽENJE ODOBRENJA OD MUŽA ZA ~ . .. ~ ~~ ~~~ ~_i)~~
l ' - • •
:> ''; Vt Yl:'
l'
IZLAZAK U DŽAMIJU
ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, """ J ; .l " ...---: ... ...
. ~')\!?"~i •i/1 ~~8.1 b!~ ~~
da je rekao: ' '
"Kada supruga nekog od vas zatraži dozvolu (za
izlazak), neka joj to ne sprečava!"
581
SAHIHU-L-BUHAR I EZ A :-.J
v
875. PRICAO NAM JE Jahja b. Kaze', njemu
Ibrahim b. Sa'd prenoseći od Zuhrija, on od Hinde
bint Harisa, ona od Ummu-Seleme, radijallahu
anha, da je rekla:
- Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, predao selam, žene bi ustale čim bi on
završio, a on bi se još malo zadržao na svom
mjestu prije nego bi ustao.
Zuhri kaže: "Smatramo, a Allah najbolje zna, da
je to sve bilo da bi žene krenule prije kako ih ne bi
muškarci stigli."
1 Ovo poglavlje i ova dva hadisa su ponovljeni i nalaze se u Feilml-Bariju, pa smo ih i mi ostavi li, iako se oni
u verziji Buharijevog Sah.iha zvanoj El-Junanijje ne nalaze.
582
SADRŽAJ:
.... d avaca
RIJeClZ v
............................................................................................................................... .v
Riječ reisul-uleme dr. Mustafe ef. Cerića ............................................................................. .IX
Predgovor prvom cjelovitom izdanju BuharijevogSahiha............... ....................... ...........XII
Imam Buhari i njegov Sahih ..................................................................................................XVII
POČETAK OBJAVE
Kako je počela (silaziti) objava Allahovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellen1 ................................................................................................... 3
VJEROVANJE
Vjerovanje i izjava Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
ulslan1 je sagrađen na pet principa" ....................................................................................... 17
Vaša molitva (dova), vaše je vjerovanje................................................................................ 20
Postupci koji spadaju u vjerovanje (ima n)............................................................................21
Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke mirni muslimani.. .......................................... 2 2
I<o je najbolji muslin1an? .......................................................................................................... 2 3
Nahraniti (gladnog) dio je islama...........................................................................................2 3
v
Zeljeti svome bratu ono što se želi samom sebi, sastavni je dio vjerovanja ...................24
Voljeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dio je vjerovanja ........................................24
O slasti vjerovanja .....................................................................................................................2 S
Ljubav prema ensarijama znak je vjerovanja ....................................................................... 2 6
Poglavlje ......................................................................................................................................2 6
. t•1 o d srnu t nJ..l, d.10 Je
BJezav . VJerovanJa
. . ......................................................................................2 7
O izjavi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ja sam među vama najznaniji
o Allahu" i o tome da je spoznaja Allaha akt srca (uma i razuma) ...................................... 28
Prezirati povratak u nevjerstvo poput preziranja da čovjek bude bačen u vatru,
dio je vjerovanja......................................................................................................................... 2 9
Gradiranje vjernika prema njihovim djelima ......................................................................2 9
Stid je sastavni dio -vjerovanja ................................................................................................. 3 O
"Ako se pokaju i budu obavljali namaz i dijelili zekat, pustite ih na miru!" ...................31
O omma . kOJ..l kazu: " \ fiJerovanJe
v . Je . . ra d" ...................................................................3 2
. utstmu
Kada vjerovanje nije stvarno nego prividno ili iz straha od smrti ................................... 3 3
v
NAUKA
Vrijednost naul<e ........................................................................................................................65
O onome koji je upitan za nešto iz nauke dok je bio zauzet svojim izlaganjem
i pošto je završio izlaganje, odgovorio je onome koji je pitao .......................................... 6 5
l(o zbog nauke podigne glas .................................................................................................... 6 6
Izražavanje muhaddisa: "Kazivao nam je" (haddesena),
saopc10 nam Je a l1b e rena) 1. o b aVIJes
t( '. • " ( t( .. t•10 nas Je . " (enb e'ena) .......................................... .6 7
Imam ova (liderova) pitanja slušaocima radi provjeravanja njihovog znanja .............. 6 9
<:> nauc:i .......................................................................................................................................l)~
v
v
ABDEST
Sta se navodi (prenosi) o abdestu........................................................................................ 129
Na.maz se ne prin1a bez abdesta .......................................................................................... 130
O značaju abdesta i onim koji će imati biljege
(na čelu, nogama i rukama) od abdesta .................................................................................. 131
O o nome ko neće obnavljati abdest zbog sum nje već iz uvjerenja .............................. 132
Reduciranje (vode i postupaka pranja) u abdestu ............................................................ 132
Pravil no uzin1anje abdesta .................................................................................................... 134
Pranje lica objeručke jednom šakom vode ........................................................................ 135
Učenje bismille u svakoj situaciji pa i pri spolnom snošaju ........................................... 136
v
MENSTRUACIJA
Pojava n1enstruacije .............................................................................................................. 229
Pranje glave i raščešljavanje kose mužu od supruge s menstruacijom ........................ 230
Muževo citiranje (kur'anskog teksta) na krilu supruge s menstruacijom ................... 231
Nazivanje krvarenja iza poroda (nifasa) menstruacijom
(i menstruacije nifasom) ....................................................................................................... 232
Milovanje žene za vrijeme menstruacije ........................................................................... 233
v
Ze nsko s menstruacijom ne posti ....................................................................................... 234
Žena s menstruacijom obavlja sve obrede hadža osim obilaska oko Ka'be ................ 235
Neuobičajeni odljev krvi (istihada) kod žena ................................................................... 237
Pranje krvi menstruacije ....................................................................................................... 238
Boravljenje u i'tikafu osobe s vanrednim odijevo m krvi (istihadom) .......................... 239
Da li žena može klanjati u haljini u kojoj je bila pri menstruaciji.. ............................... 240
Namirisavanje žene prilikom kupanja zbog menstruacije ............................................. 240
Kada ženi prestane menstruacija, (dobro) će se istrljati i kako će se
okupati i upotrijebiti krpu natopljenu mošusom, i istirati tragove krvi...................... 241
Čišćenje krvi od n1enstruacije ............................................................................................. 242
v
TEJEMMUM
Kada čovjek ne nađe ni vode ni zemlje .............................................................................. 259
Uzimanje tejemmuma kada je (čovjek) u naselju gdje nema vode
a boji se da će izmaknuti vrijeme namaza ......................................................................... 260
Da li će osoba pri uzimanju tejemmuma puhati (u ruke)? ............................................. 261
Tejemmum je (doticanje zemlje jednom) za lice i ruke .................................................. 262
v
NAMAZ
Kako je propisan namaz prilikom noćnog putovanja
(Alejhisselama iz Mekke u Jerusalem i dalje u više sfere) .............................................. 271
O obaveznom klanjanju u odjeći.. ....................................................................................... 277
Vezivanje ogrtača na zatiljak u namazu ............................................................................. 278
Obavljanje namaza u jednom haljin četu čiji se krajevi prebace preko plećki ............ 279
Kada neko klanja u jednom haljinčetu (čaršafu), neka ga stavi preko svojih pleća ... 281
l(ada je odjeća tijesna ............................................................................................................ 282
Klanjanje namaza u šamskoj džubi..................................................................................... 283
Pokuđenost razgolićenosti u namazu i van njega ............................................................ 284
Klanjanje u košulji, dugim gaćama, gaćicama i dugom ogrtaču (kaftanu) ................. 284
Sramotni dio tijela kojeg treba pokriti ............................................................................... 286
Obavljanje namaza bez gornjeg dijela odjeće ................................................................... 287
v
Pravac okretanja u namazu za Medinelije, stanovnike Sama, istoka (i zapada) ........ 306
O riječima Uzvišenog Allaha: "A uzmite mjesto na kojem je
stajao Ibrahim kao teren za obavljanje namaza!" ............................................................ 307
Okretanje klanjača prema Kabi gdje god on bio .............................................................. 309
O pravcu okretanja u namazu i o mišljenju da ne treb a obnavljati namaz
onaj koji se greškom okrenuo i klanjao u nekom drugom pravcu ................................ 312
Brisanje pljuvačke rukom u džamiji ................................................................................... 314
• • s1·me kamen Č•ICima
BnsanJe ,. sa ZI•da d zamiJe .................................................................... 31r.:.o
v ••
NAMASKA VREMENA
Namaska vremena i njihov značaj ...................................................................................... 379
"Oni se obraćaju njemu. Bojte se njega, obavljajte namaz,
a ne budite idolopoklonici!" (Kur'an) ................................................................................. 380
Polaganje zakletve za uredno obavljanje namaza ............................................................ 381
Namaz kao otkupnina za grijehe......................................................................................... 381
Važnost pravovremenog klanjanja namaza....................................................................... 383
Pet dnevnih namaza su otkupnina za pogreške ............................................................... 384
Neobavljanje namaza u njegovom vremenu ..................................................................... 384
Vjernik klanjajući razgovara s Uzvišenim Allahom, Gospodarom .............................. 385
Pri velikoj žegi o bavljati namaz tek kada zahladi ............................................................. 386
Odgađanje klanjanja podne pri putovanju dok zahladi.. ................................................ 388
Podnevsko vrijeme nastaje kada sunce krene sa zenita .................................................. 388
Odgađanje podne-namaza do pred nastup ikindije ........................................................ 390
Vrijeme ikindije ...................................................................................................................... 391
..
VriJen1e 1"k"tn d"IJe
. ...................................................................................................................... 393
O grijehu onoga kome prođe ikindija-namaz................................................................... 394
l(o izostavi il<indija -namaz ................................................................................................... 394
Odlika il<indija-nanlaza ......................................................................................................... 395
Ko stigne klanjati jedan rekat ikindije prije zalaska sunca ............................................. 396
Vrijen1e akšam-nan1aza......................................................................................................... 399
Ružno je akšan1 nazi"ati jacijon1 ......................................................................................... 401
O izrazima 'iša i 'ateme i onom koji ih je smatrao dozvoljenim sinonimima............. 401
Vrijeme jacije kada se svijet sabere ili zakasni .................................................................. 402
Va.žnost jacija-namaza ........................................................................................................... 403
. .. . . .
Po u đenost spavanJa pn Je JaCJJe ......................................................................................... o
40r.:
k
. prtJe
Spa"anJe . . JaCIJe
. . . k ad a san sa" lad a ................................................................................ 40r.:;,)
Vrijeme jacije je do po noć i ................................................................................................... 4-07
Važnost sabah-namaza .......................................................................................................... 408
Vrijeme sabah-namaza .......................................................................................................... 4()9
Ko stign e na vrijeme kla njati jed an rekat sabaha ............................................................. 410
Ko pravovremeno obavi jed an rekat namaza ................................................................... 411
Klanjanje poslije obavljenog sabah-nam aza pa dok sunce n e odskoč i ....................... 411
Ne t ežiti za obavljanjem namaza pred zalazak sunca ..................................................... 413
Ko nije smatrao pokuđenim klanjanje samo poslije ikindije i sabah-namaza............ 414
Što se kla nja od propuštenih nam aza i sli č n o poslije ikind ije ....................................... 414
Rano obavljanje ikindija-namaza u oblačnom d anu ....................................................... 416
Ezan po izmaku namaskog vremena .................................................................................. 416
O ono m ko je pred vod io ljude u d žem atu po isteku namaskog vremena ................... 417
Ko zab oravi klanjati namaz, neka ga klanja kad a ga se sjeti,
a l<lanjat će samo taj namaz .................................................................................................. 418
Na.mazi se nal<lanjavaju po redu.......................................................................................... 419
Pokuđeno je kasno sijeljenje poslije jacije ........................................................................ 420
Sijeljenje poslije jacije radi proučavanj a fikh a i drugog dobra ...................................... 420
SIJel"
o o
JenJe s gostom 1 ul<ucantma ......................................................................................... . 421
o o o o
EZAN
Nastanal< ezana ....................................................................................................................... 425
Rečenice ezana uče se dva puta ........................................................................................... 428
U ikam et u reče nice se izgovaraju jedanp ut osim "kad kametis-salatu" ...................... 428
Važnost učenja ezana ............................................................................................................ 429
Dizanje glasa pri učenju ezana ............................................................................................ 430
Javno učenje ezan a sprečava prolijevanje krvi ................................................................. 430
Šta (musliman) izgovara kada čuje mujezina ................................................................... 43 1
Učenj e dove kada se čuje ezan ............................................................................................. 433
Izvlačenje st relica (kocke) za učenje ezana ....................................................................... 434
Govor u toku učenja ezana ................................................................................................... 435
Ezan slijepca (je pun ovažan) ako ima nekoga ko će ga obavijestit i
o nastupu namaskog vremena ............................................................................................. 435
Učenje ezana poslije zore ...................................................................................................... 436
Uče nje ezana prije zore ......................................................................................................... 437
Vremenski razmak između ezana i ikameta i iščekivanje namaza ............................... 438
Iščekivanje i karneta ................................................................................................................ 439
Između ezana i ikam et a je na maz za o nog ko ga hoće klanjati ..................................... 440
"Nek a na putovanJU . ezan uc1 v •• d
Je an muJezm. . . 1" ................................................................. . 440
Ezan i ika met p utnika pri grupnom klanjanju kada se bu de na Arefatu i M uzdelifi,
i o proglasu mujezina d a se namaz u hladnoj i kišovitoj noći klanja kod kuće ......... 441
Da li će mujezin okretati glavu t amo -a mo i da li će se o n okretati
p rt•ucenJu
V•
e zana ?. ................................................................................................................... . 443
·
IZJava COVJe k a: "Um a l<a o nam Je
v • · nan·1az" ........................................................................... 444
Na namaz ne treba trčati nego ići tiho i dostojanstveno ................................................ 444
Kada svijet ustaje, vidjevši imama, pri učenju ikameta?................................................. 445
Na na maz ne treba ići žurno nego mirno i dostojanstveno ...... ....................... .............. 446
Izlaženje iz džamije zbog opravdanog razloga ................................................................. 446
Kada imam kaže: "Budite na svom mjestu!" - treba ga sačekati dok se ne vrati ...... 447
·
IzJava covJe
v • k a: "N. . l""
1.Sn1o l<lanJa 1 ................... •.................. .... •. ................. .... •. ....................... 447
Kada imamu iskrsne neka potreba, a ikamet proučen ... ?! .............................................. 448
Razgovor kada se prouči ikan1et ......................................................................................... 448
Poglavlja o klanjanju u džematu i imametu.........................................................................449
Dužnost skupnog klanjanja u džematu .............................................................................. 449
Važnost skupnog l<lanjanja ................................................................................................... 450
Važnost klanjanja sabaha u džematu .................................................................................. 45 1
Važnost klanjanja podne-nam aza u prvom nast upnom vremenu ............................... 453
O brač unavanje koraka .......................................................................................................... 454
Vaznost kl anJanJa
V • • JaCIJe
• •• u dzematu
v ..................................................................................... 455
•• 1• v1se
DVOJlCa •v sactnJaVaJU
v. • • dvzem at........................................................................................ 45r.;::.:>
O onome ko bude u džamiji i o vrijednosti (fadiletu) džamija ..................................... 455
Nagrada onome ko jutrom i večerom ide u džamiju ...................................................... 457
Kada se prouči ikamet, klanja se samo propisani farz .................................................... 458
Granica iznemoglosti bolesnika kad ne treba prisustvovati džematu ......................... 459
Muslima n može u vrijeme velike kiše ili drugog ozbiljnog razloga
l<lanj at i u svon1 don1u ............................................................................................................ 461
Da li imam treba klanjati s onima koji dođu (kasnije, a imali su opravdan razlog)
i da li će petkom pri padanju kiše održati hutbu? ............................................................ 462
Jelo pripremljeno, a ikamet proučen?! ............................................................................... 463
Kada se imam pozove na namaz, a u ruci mu još jelo..................................................... 465
Dok je bio zauzet poslom u svojoj obitelji, prouč i se ikamet i o n izađe (na na maz) ..465
Klanjanje svijetu samo da se pouči namazu
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu obi čaju (sun netu) ....................... 466
Uče ni i pobožni najdostojniji su da bud u imami ............................................................. 467
Stati pored imama zbog nekog razloga .............................................................................. 470
Ko uđe (u m ihrab) da imami svijetu, a potom dođe glavni im am,
namaz prvoga je punovažan ustupio on mjesto glavnom ili ne .................................... 471
Kada su džematlije podjednako upućene u učenje Kur'ana,
in1an1it će im najstariji od njih ............................................................................................. 472
Kada imam posjeti d ruge i kod njih klanja........................................................................ 473
Imam je postavljen da se za njim povodi ........................................................................... 473
Kada čini sedždu onaj koji klanja za imamo m ................................................................. 477
Grijeh je dizati svoju glavu prije imama ............................................................................ 477
Imamet roba i osl obođe nog roba ........................................................................................ 478
Kada imam ne obavi propisno namaz, a onaj iza njega obavi ga u potpunosti ......... 479
!mamljenje buntovnika i onog koji u vjeru unosi novine ............................................... 480
Kada skupno klanjaju samo dvojica, drugi stoji desno spram imama ......................... 481
Ako čovjek stane na lijevu stranu imama i imam ga (u namazu)
premjesti na svoju desnu stranu, n eće im namaz biti pokvaren ................................... 482
Kada imam nije naumio da će biti imam,
pa svijet dođe i on nastavi klanjati kao imam....................................................................482
Kada imam odulji namaz, a džematliji nastupi neka potreba pa napusti namaz,
i sam ga dovrši ........................................................................................................................ 483
Imamovo skraćivanje kijama (stajanja) i potpuno obavljanje ruku' a i sedžde ........... 484
Kada neko klanja sam, neka dulji (namaz) koliko hoće .................................................. 484
Ko se prituži na imama kada namaz odulji... .................................................................... 485
Kratko, ali potpuno klanjanje namaza ............................................................................... 486
Skraćivanje namaza zbog plakanja djeteta ........................................................................ 486
Kada neko klanja za imamom i poslije imami drugim ljudima..................................... 488
Prenošenje (prisutno m) svijetu tekbir imama .................................................................. 488
Čovjek koji se povodi za imamo m, a ostali svijet za njim .............................................. 489
Da li će imam, kada posumnja u ispravnost svoga klanjanja,
prihvatiti mišljenje p ris utnog svijeta? ................................................................................ 490
I<ada imam plače u na.mazu ................................................................................................. 491
Izravnavanje redova pri učenju ikameta i iza njega......................................................... 492
Okretanje imama svijetu pri izravnavanju safova ............................................................ 493
Važnost prvog reda u skupnom klanjanju ......................................................................... 493
Ispravljanje reda (džemata) je upotpunjavanje samog namaza ..................................... 494
Grijeh onoga ko ne upotpunjava redove (džemata) ........................................................ 494
Međusobno prislanjanje ramena uz rame i stopala uz stopalo
u redu (sl<upnog klanjanja) ................................................................................................... 495
Kada čovjek stane s lijeve strane imama pa ga imam premjesti iza sebe
. d esnu stranu, punovazan un Je namaz............................................................... 49r.:.o
na SVOJU y • •
Kad u zajedničkom klanjanju učestvuje jedna žena, obrazovat će poseban red ........ 496
Desna strana džamije i desna strana imama ..................................................................... 496
Kada između imama i naroda bude zid ili neki zastor. ................................................... 497
Noćni namaz ........................................................................................................................... 498
Poglavlja o opisu namaza ........................................................................................................499
Dužnost izgovaranja tekbira pri otpočinjanju namaza................................................... 499
Dizanje ruku pri izgovoru prvog namaskog tekbira istovremeno
• · nJ·anJem
s otpoc• · namaza ....................................................................................................... :.:>r.:.o1
Dizanje ruku pri izgovoru početnog namaskog tekbira,
sagibanje na ruku' i dizanje (s ruku'a) ................................................................................ 501
· v1·stne
D o kOJe · ki anJac
· • d.· tze ru ke .......................................................................................... or.:.o3
Dizanje ruku kada se ustane sa sjedenja poslije obavljena dva reka ta ......................... 503
Stavljanje desne ruke po lijevoj ........................................................................................... 504
Sl<rušenost u nan1azu ............................................................................................................ 504
Šta se uči po izgovorenom početnom tekbiru .................................................................. 505
Poglavlje ................................................................................................................................... 507
Dizanje pogleda u namazu prema imamu ........................................................... .............. 508
Podizanje pogleda u namazu prema nebu ........................................................................ 510
Okretanje u namazu .............................................................................................................. 511
Može li se klanjač obazrijeti zbog nečega što bi palo na njega
ili kada pljuvačku ili bilo što primijeti u pravcu Ka'be .................................................... 512
Obavezno učenje kur'ana u namazima imamu i muktediji bilo kod kuće
ili na putu i namazi u kojima se uči naglas i u sebi .......................................................... 513
Učenje Kur'ana u podne-namazu........................................................................................ 516
Učenje Kur'ana u ikindiji (namazu) .................................................................................... 517
Učenje Kur'ana u al<šan1-nan1azu ....................................................................................... 518
Glasno učenje Kur'ana u akšam-namazu .......................................................................... 519
Glasno učenje Kur'ana u jaciji ............................................................................................. 519
Učenje u jaciji (poglavlje) u kome ima sedžda.................................................................. 520
Učenje I<ur'ana u jacija-nan1azu ............................................................................ .............. 520
Duže se uči u prva dva rekata a kraće u zadnja dva ........................................................ 520
Učenje Kur'ana na sabahu .................................................................................................... 521
Glasno učenje Kur'ana u sabah-namazu............................................................................ 522
Spajanje dvaju poglavlja na jednom rekatu učenje završnih ajeta,
učenje poglavlja ispred proučenog i učenje samo početnih ajeta poglavlja................ 524
Klanjač u zadnja dva rekata uči (samo) Fa tihu ................................................................. 526
O onome ko je učio Kur'an u sebi u podne i ikindiji.. ..................................................... 527
Kada imam omogući da se čuje učenje ajeta .................................................................... 527
Na prvom rel<atu uči se duže ............................................................................................... 527
I man1ovo gl asno .tzgovaranJe . ((amin . ,, .................................................................................. r.:28
::>
Važnost izgovaranja "amin".................................................................................................. 529
.
Gl asno tzgovaranJe . (( amm . " onoga l<o ll < anJa . za tmamom
. .............................................. . 529
Sagibanje na ruku t ne stupivši u red ................................................................................... 530
Tekbir pri ruku'u izgovara se potpuno ............................................................................... 531
Potpuno izgovaranje tekbira pri sedždi ............................................................................. 532
Izgovaranje tekbira kada se ustaje sa sedžde .................................................................... 533
Stavljanje dlanova na koljena pri ruku'u ............................................................................ 534
Kad klanjač ne obavi propisno ruku' .................................................................................. 534
Potpuno poravnanje leda (s glavom) na ruku'u ................................................................ 535
Granica upotpunjavanja ruku'a, poravnavanja leda i smirivanja .................................. 535
Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem,
nare db a onome kOJI.. ne upotpum. SVOJ. ru l<U( d a ponovi. namaz..................................... r.:3r.: ::> ::>
Dove na ruku'u........................................................................................................................ 537
Šta izgovara imam i onaj ko za njim klanja kada dignu glavu s ruku'a ........................ 537
Važnost izgovaranja 'Allahumme rabbena lekel-hamd" ................................................ 538
I'o~avlj~ ................................................................................................................................... 53~
Smirenost klanjača kada podigne glavu s ruku'a ............................................................. 540
Na sedždu se spušta s tekbirom .......................................................................................... 541
Važnost (fadilet) sedžde ........................................................................................................ 543
Klanjač na sedždi ističe svoje mišice i udaljuje stomak od stegana ................ .............. 547
Vrhove nožnih prsta klanjač okreće prema Kabi ............................................................. 547
Neobavljanje sedžde u potpunosti ...................................................................................... 547
Činjenje sedžde noson1 ......................................................................................................... 549
v
DŽUMA-NAMAZ
OBLIGATNOST DŽUME ~
'
· ' 'j1 . .. .
'-""..)3 yt,>
l'
585
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
hutbe. To potvrđuje izjava Sa ' iba b. Jezida prenesena od Zuhrija u ovoj varijanti:
"Allahov Poslanik imao je jednog mujezina koji učaše ezan u džamiji kada bi on sjeo na minber, a kada bi
sišao sa minbera, taj bi mujezin prouči o ikamet za klanjanje džuma-namaza. Takav je postupak bio kod halife
Ebu-Bekra i Omera. Za vrijeme ha life Osmana brojnost muslimana je porasla, stambeni kvarlovi prošireni i
udaljeni od džamije pa je Osman uveo učenje jednog prethodnog ezana na obližnjoj kući, u naselju Zevra' .
Kada bi Osman sjeo na minber, ezan bi zaučio njegov pravi mujezin, a kada bi sišao, proučio bi kameL To
Osmanu nije zamjereno." Ovaj ezan je obavljen nastupanjem podnevnog vremena, a ezan ustanovljen po
Alejhisselamu učio se i dalje u džamiji pred održavanje hutbe.
Pod tekstom u navedenom ajetu " ... na spominjanje Allaha ..." misli se na klanjanje džuma-namaza.
Seid b. Musejjeb ovaj dio ajeta j e protumačio riječima: " ...požurite na slušanje hutbe ... !", a poneki: " ...
požurite na slušanje hutbe i klanjanje džume ... !"
Sa proučenim dmgim ezanom muslimanujestrogo zabranjeno (haram) obavljati kupoprodajne i druge poslove.
Toga časa muslimani treba da ostave trgovanje i ovozemaljske poslove, a da hitaju za ahiretskom trgovinom.
Obaveza klanjanja džume utvrđena je Kur'anom, hadisom,jednoglasnim zaključkom islamskih učenjaka i
islamsko-pravnom analogijom.
Naprijed navedena tri ajeta u suri "EI-Džumu'a" jasno ukazuj u na obavezu klanjanja džuma-namaza. Tekst
ajeta: " ...fes'av ila zikrillahi ...", tj. " .. .požurite na spomi njanje Allaha ...", znači: " ...požurite na sl ušanje
hulbe ... " Kada je vjernik obavezan da prisustvuje učenju hutbe, onda je još potrebnije da učesrvuj e u
zajedničkom obavljanju džuma-namaza.
Ebu-Seid Hudri i Džabir kažu:
"Allahov Poslanik držao nam je govor i rekao: 'Znajte da vam je Allah, klanjanje džtuna-namaza,
propisao kao obaveznu prvostepenu dužnost.'" Ovaj hadis zabilježio je Buharija, a Ebu-Davud ističe da je
Alejhisselam rekao: "Onaj musliman koji čuje učenje ezana, dužan je klanjati džuma-namaz."
Nesai preko Hafse navodi da je Alejhisselam kazao: "Ići na džuma-namaz dužnost je svakog punoljetnog
muslimana."
Obaveza klanjanja podne-namaza zamijenjena je petkom klanjanjem džuma-namaza, a to znači daje džuma
preča od podnevnog namaza.
Hattabi j e rekao: "Većina učenjaka fikha smatra da j e džuma 'fard kitaje' (kolektivna dužnost), medutim,
to je greška."
1 Lakonsku svoju izjavu Alejhisselam je kasnije objasnio riječima, sačuvanim u "Muslimu": "Allah je
sačuvao petak od prijašnjih naroda. Jevrejima je dao subotu, a kršćanima nedjelju. Kada smo mi došli ,
Allah nas je uputio na petak. Tako j e petak, subotu i nedjelju odredio kao uzastopne prazni čne dane ljudima,
i tim će redoslijedom biti i na Sudnjem danu. Mi smo na ovaj svijet došli posljednji, a na Sudnjem danu
prvima će biti presuđeno."
586
VRIJEDNOST KUPANJA PETKOM;
DALI SU DIJETE I ŽENADUŽNl
PRISUSTVOVATI DŽUMA-NAMAZU?
. J · :~-~- ·
. " ; }o
-'''1
---'~
.
neka se prethodno okupa!"2 '
Hroničari ističu da su Jevreji odabrali subotu kao praznik j er su smatrali da j e to dan u kome Bog, poslije
šestodnevnog stvaranja svijeta, nije više stvarao pa je potrebno da ni oni posljednji dan u sedmici ne rade
fizi čke poslove, nego se posvete bogosluženju. Kršćani su uzeli nedjelju, smatrajući da je to dan u kome
je Bog počeo stvarati svijet, pa je potrebno taj dan izuzetno poštovati, dok je Allah uputio muslimane da
odabem petak, koji im j e j oš ranije odredio.
Iz hadisa se može zaklj učiti:
- klanjanje džuma-namaza je osobna dužnost svakog muslimana;
- aktivnost čovjeka je odraz nj egove djel m ične volje u granicama Allahove odredbe;
- j ednoglasna odluka islamskih učenjaka o nekom islamskom pitanju je nepobitan argument;
- pravna analogija se ne moz,e primjenjivati na pitanje za koje u Serijatu ima j asan tekst. U rješavanju
islamskih pitanja treba se pozivati na islamske izvore slijedećim redoslijedom: na Kur'an, hadis, idžma' i
kijas - pravnu ana logiju.
2 Navedeni hadis, u nešto izmijenj enoj varijanti, zabilježili su Muslim, Nesai, Tabcrani i Ibni-Madže, a Ibn-
Hibban u svom "Sahihu" i Ebu-Avane u svom "Mustahredžu" navode ga u slijedećoj verziji: "Ko krene na
džumu, bio muškarac ili žena, neka se okupa." Isto je prenio i Ibn-H uzej me, s dodatkom: "A ko ne dođe, ne
mora se kupati, bio muškarac ili žena."
Tbni-Madže u svom "Sunenu" navodi da je Alejhisselam kazao: "Petak je praznik koji je Allah odredio
muslimanima, pa ko bude htio doći na džuma-namaz, neka se prethodno okupa!"
Zahirije, držeći se hadisa navedenog kod Buharije, smatraju da je kupanje petkom neophodna dužnost
vjerni ka (vadžib).
Pravnic i ortodoksnih islamskih škola pobijaju mišljenje zahirija, tvrdeći da se kupanje traži zbog odlaska na
skupno klanjanje džuma-namaza, a uko liko se ne ode na džuma-namaz, dužnost kupanj a otpada. Osim toga,
mnogi muhaddisi smatraju da je ovaj hadis derogi ran kasnijom Alej hisselamovom izjavom koja glasi: "Ko
pred odlazak na džuma-namaz uzme samo abdest, on mu j e dovoljan za punovažnost obavljanja džume, a
ko se okupa, to je još bolje."
Pisac ''EI-Hidaje" kaže: "Po mišljenj u Ebu-Jusufa kupanje petkom propisano je radi klanjanja džuma-
namaza."
U "Salatul-Dželalijj i" stoji: "Ko se okupa u četvrtak il i noću uoči petka, udovoljio je suonetu, j er j e postigao
cilj i svrhu uklanjanja neugodnih mirisa."
587
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
588
• •
NAMIRISAVANJE RADI ~ • "bjl wh
" • , : .. o •
DŽUMA-NAMAZA
2 Hattabi kaže da je Malik kupanje uvrstio u vadžib-obaveze, dok najveći broj pravnika odbacuje tu
kategorizaciju, isti čući da j e to samo jedna odlučnija preporuka, potkrepljujući to činjenicom spominjanja
m irisa i čišćenja zuba misvakom u istom konteksnt, sa veznikom "i", koji po konsenzusu nisu vadžib.
Spominje se da je Tbni-Omer namirisavao svoje odijelo kad god bi odlazio na džuma-namaz. Mu'avija b.
Kurre kaže da je zapamtio oko trideset pripadnika plemena Muzej ne koji su to činili.
Namirisavanje i pranje zuba četkicom propisano je radi održavanja lične higijene čovjeka, radi prijatnosti
prisutnih džematlija i. ostalih s kojima se dolazi u dodir.
Kupanje pred odlazak na džmna-namaz treba čin iti i na putovanju. Ovo je stav mnogih ashaba.
Šafija kaže: "Ja ne izostavljam kupanje petkom ni na putovanju, a ni kod kuće pa makar me ono koštalo dukata."
Ovako su postupali Talha, Tavus i Mudžahid, a Ebu-Sevr to smatraše preporučlj ivim i lijepim činom.
589
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
VRIJEDNOST DŽUMA-NAMAZA
da je žrtvovao kravu; ko krene u trećem satu kao t_l) ~.J 0}1 t..:.;5 ~~(..;~~\!JI ~L.:.ll
da je žrtvovao rogata ovna; ko krene u četvrtom ". / .-.::: ......
t_l) ~.J~~;.;,~ (..;K; ~1~1 ~~l~
satu kao da je žrtvovao kokoš; a ko krene u petom ' '
.... ... ... fl .,. ... <...... / 0
satu, računa mu se kao da je žrtvovao j aje. ć_? ~~~ • .a::~~ (..;K;~ - :~1 ~L.:.ll ~
Kada imam izađe (na minber), i meleki pristupe i '
-<.il~ l :
-
, ~ . - !.;:..,._;(1 • - ~ ' ' • ' '~l
slušaju hutbu." 1 ·.r u_y· • ;-ov.JU '---'~ic.o.~
... ... ... ""
1 Navedeni hadis u nešto izmijenjenoj varijanti donij eli su u svoj im hadiskim zbirkama još Muslim, Ebu-
Davud, Tinnizi, Nesa i, Tbni-Madže i Ahmed ibn i Hanbel.
Nesai , prenoseći gornji hadi s od Ebu-Hurejre, isti če:
''Petkom meleki sjednu na vrata džamije i bi lježe ko dolazi na džuma-namaz. Kada imam izađe na minber, oni
saviju svoje spiskove i slušaju govor imama. Ko je došao u prvim jutarnjim časovima, računa mu se nagrada kao
da je žrtvovao devu i njeno meso podijelio s irotinji; ko j e došao u drugom salu, računa mu se kao da je žrtvovao
goveče; ko je došao u trećem satu, kao da je žrtvovao ovcu; ko je došao u četvrtom kao da je žrtvovao patku; ko
je došao u petom kao da je žrtvovao kokoš, a ko je došao poslije log vremena kao da je žrtvao jaje."
Iz had isa se može zaključiti:
- prepomčljivo je ići na džuma-namaz što ranije, a nagrada je adekvatna potrošenom vremenu i uloženom
trudu. Radi lakšeg shvatanja, te su nagrade prikazane u vidu žrtvovanja materijalnih dobara, računajući od
deve pa do jednog jajeta;
-ljudi se cijene prema činjenju dobrih dje la;
- rad za dobro svoga dmštva i dijeljenje milostinje vrijedni su pažnje bez obzira na njihovu stvarnu
materijalnu vrijednost Ko može, treba žrtvovati devu, a drugi prema svojim materijalnim mogućnostima
kokoš ili pak jaje. Sve je to pohvalno i Allah daje prema tome svoju nagradu;
- po miš ljenju Ebu-Hanife, Šafijc i većine pravnika, najbolje je na ime kurbana klati devu, potom kmpnu stoku,
a onda bmvčad, dok imam Malik prihvaća slijedeći redoslijed: bravče, goveče, a polom deva, ističući da je
Alejbisselam jednom pri li kom zaklao dva ovna, a ovan je bio kurban Ibrahima, alejhis-selam, za sina Ismaila.
Većina u.leme drži se teksta navedenog hadisa; to što j e Alejbisselam ponekad klao ovna, ne znači daje on to
činio zato što je to bolje, nego daje i to dozvoljeno. Možda n ije imao ništa drugo! l potvrđeno je u Sahihu:
"Poslanik je za kurban zaklao krave, za svoje supmge." Iz istog razloga, on je na svom Oprosnom hadžu
zaklao, na ime kl trbana, kravu ispred svojih s upruga.
Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi da je hal ifa Alija s min bera u Kufi rekao:
"Na dan petka šejtani porane, krenu sa svojim zastavama kroz naselja i zavode svijet svoj im spletkama da ne idu
u džamiju. Meleki, također, porane, zauzmu mjesta na ulazima džamija i bi lježe svakog koji dođe, sve dok imam
ne izađe na minber. Kada se džematlija u džamiji smjesti tako da može vidjeti imama i njegov govor čuti i kada
još za vrijeme hutbe šuti, on dobiva od Allaha dvostruku nagradu. Ako se džematl ija s mjesti podaleko od imama
590
POGLAVLJE
v
882. PRICAO NAM JE Ebu-Nu'ajm i kazao da
v
muje prenio Sejban od Jahjaa, a Jahja je lbnu-Ebi- •
..
•
.....a
o,..
· ...........,...
·" 1Jlrs..l.>-
.
'•
1
"'
,.I'I'I"IJ"
.. "W
~
= 7""".)
\....... .) ....
'Kada neko od vas odluči doći na džuma-namaz, " ,.. " ,..
i ne može čuli njegova govora, ali šuti, on će dobiti jednu nagradu. Učesnik koji se smjesti na mje.sto odakle može
imama i vidjeti i njegov govor čuti, al i ne bude šutio, on se gpterećuje odgovornošću i grijehom. Ko za vrijeme
učenja hutbe kaže svome dru~u pokraj sebe: ' Tamo se!' ili 'S uli!', učinio je svoju džurnu bezvriJednom i od nje
nema šta očekivati. Ovo sam', rekao je Alija, "čuo od Vjerovjesni ka, sallallahu alejhi ve sellem.'
2 Ibni-Madže u svom "Sunenu" zabi lj ežio je preko Ebu-Zerra da je A lej hisselam j ednom prilikom rekao:
"Ko se petkom okupa što bolje, očisti se i opere što ljepše, obuče najljepše odijelo što ga ima, namiriše
miomirisom svojih kućana, a potom krene na džuma-namaz i prolazeći kroz džamiju ne rastavi ni dvojicu
ljudi u safovima, oprostit će mu se grijesi učinjeni prema Allahu u periodu između ovog i prethodnog
džuma-namaza."
591
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
592
•
PRI ODLASKU U DŽAMIJU OBLAČI SE ~
·- : - 'i~
LO ~ ' ..T w~
..
NAJLJEPŠE ŠTO SE IMA
"AlJahov Poslaniče", rekao je Omer, "zaogrnuo .)J~~ j ć.Lo .i;.J L;_·;,;..::s .&1
'li"' ,. -..... ... ....
593
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
Zinada, on od A'redža, a ovaj od Ebu-Hurej re, ~;.; ,) :.; cJ.\11 J :(JI \,J.i :.; ~,;
.; .; ; ;
radij allahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ,. ... "' .... "" "' ,.... '
J_:.i 01 )l _jJ J~ ~ .dll J;.J01 t; .dll~J
.
v
1 Ishak ibni Rabevejb kaže: "Cišćeoje zuba misvakom (keficom) prije stupanja u namaz je vadžib (dužnost)
i ko bi to namjerno izostavio, namaz bi mu bio pokvaren." Ovaj stav usvaja i Ebu-Davud, ali ne smatra da
je to uvjet za punovažnost namaza.
Imam Šafija iz gornjeg hadisa zaključuje: "Upotreba misvaka nije vadžib. Da je to vadžib - dužnost,
Alejhissclam bi je ashabima odlučno naredio, bez obzira na poteškoće."
Pisac "EI-Hidaje" kaže: "Upotreba mi svaka j e sunnet, j er j e to Alejhisselam redovno čini o", a komentator
"El-Hidaje" dodaje: " ... Aiejhisselam ga je redovno upotrebljavao, uz vrlo rijetko izostavljanje."
Praoje zuba misvakom neki pravnici uvršavajuu red abdestnih sunneta, drugi u red namaskih, a Ebu-Hanife
u red općih stmneta vj ere, potkrepljujući to izjavom Ebu-Ejjuba sačuvanom u hadiskim zbirkama Ahmeda,
Tinnizija i Tabcranija u slijedećem vidu: "Četiri postupka spadaju u opća sunnet-djela svih vjerovjesnika, i
to: obrezivanje (sunećenje), upotreba misvaka, namirisavanje i ženidba."
Ebu-Hurej re dao je slijedeću izjavu: "Savršeno čišćenje postiže se uz estetiku koja se sastoji od podrezivanja
brkova, otklanjanja dlaka ispod pazuha i oko sramotnih organa tijela, obrezivanje nokata i upotreba
misvaka."
U "Muhitu" i još nekim pravnim djelima ističe se da misvak treba koris titi prilikom uzimanja abdesta, a
većina hanefija kažu: "Upravo prilikom pranja usta."
U djeli.! "Kifaje!ul-muntehi" sc ističe: "Misvak treba upotrij_ebiti prije uzimanja abdesta." . ..
Imam SafiJa kaze: "Upotreba mtsvaka Je sun net pn uztmanJu abdesta, pn stupanJu u namaz t poShJC svake
promjene zadaha."
Pri pranju zuba misvak treba vući u dužini zuba, tj. od desni prema vrhovima zuba i obratno. Misvak treba
držati desnom rukom i pri jednom pranju, vodu u ustima mijenjati mti manje tri i više puta.
Perući zube lijepo je učiti dovu: "AIIahumme tahhir femi ve nevvir ka lb i vc tahhir bedeni ve harri m džesedi
alen-nari ve edhilni bi rahmetike fil ibadis-salihin'', što znači: "Allahu moj, učini mi usta čistim, srce mi
rasvijetli, tijelo očisti i sačuvaj od džehe1mcmskc vatre i uvedi me u kmg dobrih ljudi!" Ova dova nije
utemeljena u sunnetu.
Ko nema misvaka (četkice), trljat će zube prstima. Bejhekija u svom "Sunenu" preko Ebu-Hurejre navodi
riječi Alejhisselama:
"Misvak j e poželjno praviti od erak-drveta."
Ebu-Hujrete Sabah i izjavio je: "Bio sam u jednoj delegaciji pa nas je Vjerovjesnik snabdio erak-drvetom i
rekao: 'Č i stite zube ovim drvcetom! '"
Taberi u El-Evsatu navodi daje Mu' az ibn Džebel rekao:
594
888. PRIČAO NAM JE Ebu-Ma'mer i kazao da ..!.J))I~ tii;. J~_;.;; ;f tii;. .MA
mu je pričao Abdul-Varis koji je rekao da je njemu
pričao Šu'ajb b. Habhab, a ovome pričao Enes, da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
.
lZJaVlO:
"Mnogo sam vam govorio o upotrebi misvaka."
"Čuo sam Vjerovjesnika gdje kaže: ' Divan je mi svak blagoslov ljenog maslinovog drveta, nruniriše usta i
odstrani neugodan zadah. To je misvak moj i misvak pejgambera koji su bili prije mene.'"
Upotreba misvaka od ecak-drvceta preporučuje se radi uspješnijeg odr7.avanja higijene zuba. Stručnim
analizama utvrđeno je da erak sadrži u sebi neke hemijske tvari koje efikasno djeluju na odstranjivanje sedre
sa zuba i zubnog kamenca. Prema tome, korisno je upotrebljavati misvak pred obavljanje svakodnevnih
obaveznih namaza. Svaki ritlml treba obavljati što čišće i urednije, j er se time zaslužuju veća Allahova
zadovoljstva.
Ebu-Derda je rekao: "Upotrebljavajte misvak (četkicu), jer su u tom dvadeset četiri vrline od kojih su
najvažnije: dobivanje Allahovog zadovoljstva, podizanje vrijednosti namaza za sedamdeset stepeni,
pribavljanje raspoloženja, zadovoljstva i udobnosti duše, otklanjanje zadaha iz usta, pojačanje otpornosti
desni i glasnica u usnoj šupljini, ublažavanje glavobolje i pojačavanje vida očiju. S ljudima bijelih zuba i
blistavog čistog lica meleki se rado pozdravljaju."
Ahmed ibn Hanbe l i Ibn-Hibban preko A iše navode riječi Alejhisselama: "Mis va k je sredstvo za čišćenje
zuba i pribavljanje Allahovog zadovoljstva."
Evzai, pranje zuba misvakom, smatra sastavnim dijelom (šartom) abdesta i upozorava na potrebu korišćenja
misvaka pri stupanju u namaz, učenju Kur 'ana, poslije spavanja, kada se u ustima osjeti kakva promjena,
petkom, pred spavanje, poslije objeda i u praskozorje.
Iz hadisa se može zaklj učiti:
_samilost Alejh isselama prema muslimanima;
- metoda idžtihada koristi se u rješavanju vjerskih pitanja koja nisu riješena Kur'anom ili had isom;
_ potrebno j e zube prati misvakom pred odlazak na sijela i skupne vjerske obrede.
595
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
596
KLANJANJE DŽUMA-NAMAZA
U SELIMA I GRADOVIMA
3 Podijeljena su mišlj enja pravnika o uvj etima naselja u kojima se može klanjati džuma-namaz. Malik
kaže: "Dužnost je klanjati džuma-namaz stanovnicima naselja pa i sela u kome ima džamija ili trg.", a
v
Satija i Ahmed kažu: "Džumu su dužni klanjati stanovnici naselja u kome ima četrdeset staLno nastanjenih
slobodnih pametnih muškaraca i b'Tl.Ipisanih kuća, bile im te kuće građene od kamena, brvana, ćerpića, cigle
ili nekog drugog građevinskog materija la." Nije punovažna, džuma obavljena među nomadima i čergašima,
koj i se ljeti-zimi se lj akaju sa jednog mjesta na drugo.
Nomadi nastanjen i stalno na jednom mjestu i šatori im međusobno grupisani, nisu po mišljenju imama
Malika obavezni klanjati džumu, a niti bi im ona bila tu punovažna, dok imam i Ahmed i Davud smatraj u da
su obavezni klanjati džumu i da im je ona u takvim uvjetima punovažna.
P rema miš ljenj u Ebu-Hani fe, klanjanj e džume punovažno je samo u glavnoj gradskoj džamij i ili na musa ll i.
Nije preporučljivo pa ni dozvoljeno klanjati džumuu selu, a na Min i se dozvoljava, ako je tamošnj i upravnik
istovremeno i rukovodi lac hadžija il i je na Mini prisutan i vladar. Svi mudžtehidi j ednoglasno tvrde da se
džuma ne može klanjati na Arefatu.
Raznoliki s u stavovi pravni ka hanefijske škole po definiciji grada u kome se može džuma klanjati.
Ebu-Jusuf kaže: "Gradom se smatra svako naselje u kome ima raznoli kih zanat lija, robe i artikala široke
potrošnj e i u nj emu ima sudac ili izvršni organ vlasti."
Jedni su rekli : "Grad j e naselje koje ima deset hiljada stanovni ka' ", a drugi: " ...deset hiljada boraca." Neki
smatraju gradom svako naselj e u kome ima džamija sa minberom i ured s udsko-upravnog organa vlasti, a
neki opet naselje čije stanovništvo ne bi moglo stati u najveću džamiju toga mjesta.
Neki pravnici hanefij ske škole kažu: "Svako naselje smatra se gradom ako u njemu zanatlije mogu iz
godine u godinu živjeti od prihoda svoga zanata, ne baveći se nikakvim drugim poslovima."
Imam Muhammed smatra gradom naselje, koj e ima starješinu (imama) ili njegova zamjenika ovlaštenog za
obavljanje građansko-upravnih poslova.
Ebu-Hanife svoje mišljenje temelji na izjavi A lije: "Nema klanjanja džnme, bajrama i učenja tek bira, nego
smno u gradskoj džamiji, odnosno u gradu." Ovaj e izjava sačuvana u hadiskoj zbirci lbn-Ebi-Šejbe i drugih
muhaddisa.
Darekutn.i zabilježio je hadis prenesen od Ummu-Abdillah Devsije: "Klanj ati džumu dužni su stanovnici
svakog naselja u kome ima starješina (imam), pa makar u njemu i ne bilo stanovnika više od četi ri čovjeka."
Ebu-Davud u svom ''Sunenu" navodi da j e Abdur-Rahman b. Ka'b b. Mali k kazao kako je njegov otac
Ka'b ibn i Malik molio Allahovu milost Es'adu b. Zurareu, kada bi god čuo učenje ezana za džuma-namaz.
"Zašto to činiš?" - pitao je Abdur-Rahman oca.
"Jer nas je on prvi sakupio na džumu u selu Hezmu-Nebit, na pustinjskoj zemlji plemena Benu-Bej ada, na
mj estu gdj e se zadržava voda poslije kiše zvanom Neki' el-hasenat."
"Koliko vas j e bilo?" - upitao sam.
"Četrdesei''- odgovorio je Ka'b ibni Malik.
Ovaj dijalog zabi lj ežili snu svojim hadiskim zbirkama j oš lbni-Madže, Tbn i-Huzejme i Bejheki, dodajući
da je to bilo prije A lej hisselamova preseljenja u Međinu.
597
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
Muham.med ibn Muslim Zuh.ri kaže daje Alejhisse lam poslao u Medi nu, pri likom svoga drugog sastanka sa
med inskim prvacima na A kabi, Mus' aba b. U mejra u svojstvu vjeroučitelja. Onje u Mcdini klanjao džumu,
a tada je bi lo samo dvanaest muslimana. ''Tako je", kaže Ajni, "Mus'ab ibni Umejr, prvi u historiji islama,
. ' lž
kl anJ<IO · uma--namaz. "
Usklađujući navode Ka'ba b. Ma lika i Muhammeda Zub rija, Bejheki kaže: " ... Onih dvanaest ljudi naveden ih
po Zuh.riju, misli se oa dvanaest tek islamiziranih prvaka Medi ne, koji su bili zaštitn ici i saradnici Mus'aba,
a od onih četrdeset ljudi kojima je klanjao džumu Es' ad ibni Zurare, misli se na one koji su klanjali džumu
s njim, kao i oa one ran ij e islamizirane prvake zaj edno."
1 U had isu su navedene razl ičite odgovornosti niza kategorija č lanova društva: vladar j rukovodi lac odgovorni
su za dosljedno sprovođenje zakonitosti; domaćin za pravilan međusobni odnos članova porodice, za njihovo
odgajanje i opskrbljivanje; supn1ga za razborito uprav ljanje kućnim poslovima, za čuvanje imovine i časti
598
, Jo • . ,... "' •
svoga doma; sl uga čuva sve što mu povjeri njegov gospodar, a ko nema porodice, treba paziti na pravilan odnos
pre ma svoj im drugovima i prijatelj ima. Svako će odgovarati za povjereni mu posao i način angažovanja svojih
organa. Zanemarivanje navedenih obaveza usporava napredak društva i zasl užuj e svaku osudu.
{z hadi sa se može zaključiti :
Safija i Malik smatraju da je džuma punovažno obavljena i bez naročitog odobrenja vladam- poglavice
zajednice, ako je obavlja neki organ vlasti, jer kome su povjereni općedruštveni poslovi, logično je da mu
je povjereno i obavljanje džuma-namaza.
Imam Ahmed i Ebu-Han ife kažu: "Punovažnost obavljene džume uvjetuje se ti me da imam ima odobrenje
nadležnog organa za tu flmkciju."
Prvi se oslanjaj u na slučaj Alije, koji j e umjesto zatočenog ha li fe Osmana, klanjao džumu svijetu, iako za
to nije imao posebnog odobrenj a od Osmana.
Hanefije smatraju daje to bio izuzetan sl učaj i situacija koja dozvoljava svijetu da privremeno izabere imama
za obavljanje džume, a nije isklj učena mogućnost postojanja i neke Osmanove prešutne saglasnosti.
Tbn-Munzir kaže: "Sunneqe da džumu obavlja vladaJ il i lice po njemu ovlašteno, u proti vnom, prisutni svijet
klanja samo podne-namaz. ' Hasan Basri j e rekao: "Cetvero je vladarevo; s pomenuo je i džuma-narnaz."
Od Malika je preneseno: "Nije punovažna džuma koju bi neko klanjao bez ovlaštenja vladara", a od Habiba
b. E bu-Sabita se prenose rij eči : "Nema džume bez zapovjednika (emira) i učenja hutbe." Ovo je stav j oš
Evza'ija, Muhammeda b. Mesleme i Jahjaa b. Umera.
Ebu-Jusuf smatra da starješina organa reda može punovažno klanjatj svijetu džuma-namaz.
Neki pravnici misle daj e i u selu potrebno klanjati džumu,j er je lbni-Sihab naredio Ruzejku da klanja džumu
u malom naselju Vadit -Kura u Ej li. Hanefije, usvajajući gornji s lučaj , napominju da se ta džuma obavila
po Ruzejklt, zamjeniku guvernera pokn~ine, a svako naselje, u kome se nalazi zapovjednik zajednice ili
njegov zastupnik, ima status grada.
Sud i odluka dvojice pravednih ljudi izrečena trećem licu obavezuj e ga daje poštuje.
599
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
896. PRIČAO NAM JE Muslim b. Ibrahim i kazao li~ J~ ~';! !;. 2·.: li~ .M i
da je njemu pričao Vuhejb, rekavši da mu je prenio
lbni-Tavus od svoga oca, a on od Ebu-Hurejre,
koji je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu
aJejhi ve sellem, kazao:
"Mi smo (po vremenu primanja Objave) posljednji ;_,.. ~8:i1 t)) ~~~ fY.. .:;;.t..:J1
narod, a na Sudnjem danu (po obračunu) prvi. •< : , • ' • , • ,
Prethodruma
. . data Ob'~ava (Kn"
Je Jiga) pnJe
.. nas, a t?·.Ul ' ''11 l-4'
. ir. • .!Z
" · ~ • . ~~ :G ._J 1J' 8.:;•·
nama iza njih. Ovaj dan (petak) jeste dan o kome su • , , . • ,_ , , • • ••• •
~ .!Z.~ ~ :- _,, Lw ~~ t.;l ,: . ,...,_· ' :t~ .. ,
se oni razišli (napustili ga), paje Allah nas na njega , .- -~ - y __ ~
da se jednog dana, u svakih sedam dana okupa, u . ~~J .....:.t.) ~ ~t; Y-i~';.;:-. JS
" ".". ....
600
'A šta ga sprečava da mi to potpuno zabrani?' -
upitala je ona. 'Sprečava ga', odgovorio je onaj koji
je i pitao, ' izjava Allahovog Poslanika, sali allahu
alejhi ve sellem: Ne sprečavajte Allahovim
robinjama odlazak u Allahove džamije! '" 1
, "" "' $. l .. .. .. J
PRISUSTVOVATI KLANJANJU
DŽUME ZBOG KIŠE
1 Ko nije obavezan klanjati džtuna-namaz, nije zadužen kupanjem tog dana, ali se ne isklj učuje njegova
preporučljivost.
601
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
1 Raznolika su mišljenja pravnika o obavezi klanjanja džume onih koji stanuju van !,'Tada.
Veliki broj ashaba i pravnika smatra daje džuma obavezna čovj eku van grada koji se, po obavljenoj džurni
u gradu, može vratiti istog dana na konak svome domu.
Ebu-Davud u svojoj hadiskoj zbirci navodi da je Alejhisselam rekao: "Džuma je obavezna samo onome ko
...
moze cuh. ucenJe
." " .
ezana. ''
Poneki pravnici smatraj u da je džuma obaveza građana, a ne ljudi nastanj enih van grada, ču li oni učenje
ezana ili ne čuli.
Ebu-Hanife smatra da stanovnici sela i pustara nisu dužni klanjati džumu sve dok se ne nastane u gradu.
U "El-Jenabi'u" stoji: "Musliman, sa stanom izvan grada, nije obavezan doći u grad na džurna-namaz."
Ovo mišljenje usvaja najveći broj pravnika.
U "Ez-Zehiri" se navodi: "Džumu je dužan klanjati onaj ko stanuje u gradu ili predgrađu, a ne ko stanuje u
602
~ , " J:- '
Ata i Lejs dozvoljavaju klanjanje džume i prije kretanja sunca iz zenita. Abdullah b. Mes'ud i Džabi.r kažu
da su tako klanjali džumu Sa'd i Mu'avija.
Tbni-Kudame u "El-Mugn iju'" kaže: "Jedan od uvjeta za punovažnost obavljanja džuma-namaza jeste da se
ona klanja pravovremeno, a nastup njenog vremena jeste naslltp vremena bajram-namaza."
603
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
'
"Kada bi dobro zahladilo, Vjerovjesnik, sallallahu 1.~!J -~~ ~ ;~, ~_:., lil ~ ~l 5t5
..- " " , . ,. ... ~
604
KORAČANJE NA DŽUMA-NAMAZ
' - .
' . JI ~l' ~- l fo..JU
·d V. 4.> •·.
- -. .
~ ~
A Uzvišeni kaže: "Požurite spominjanju Allaha!" e:;_; .t1 _;~ JliY..:,u ~)~ ~ .t1 J_ji.J
o "' "' "'
primljen)."
Ibni-Abbas, radijallahu anhuma, kaže: "Tada se
(kada za uči ezan) zabranjuje kupoprodaja", a Ata :
"Zabranjuju se svi poslovi", dok Ibrahim b. Sa'd
prenoseći od Zuhrija ističe: "Kada mujezin prouči
ezan za džuma-namaz, pa bio on i putnik, dužan je
da prisustvuje (klanjanju)."3
605
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
1 Navedenu izreku, u nešto izmijenj enoj varij anti, donij eli su u svojim had iskim zbirkama još Nesai, Tirmizi
i Taberi, a Tbni-Asakir donosi je u slijedećoj varijanti: "Nema čovjeka koji upraši svoje lice na Allahovom
putu, a da mu ga Allah neće očuvati od džehennemske vatre, a nema čovjeka koji upraši svoje noge na
Allahovom putu, a da mu ih Allah neće očuvati od Vatre na Sudnjem danu."
Verzija Alejhisselamove izreke, sačuvana preko Aiše glasi:
"Ko upraši svoje noge na Allahovom putu, neće unići u Džehennem."
606
PETKOM, NA DŽUMI, NE TREBA
SE GURATI U PROLAZU
2 U džamiju treba pravovremeno dolazi ti i po redu se svrstava ti u namaske redove. Pokuđeno je prekorači vati
ljude i ubacivati se u safove među njih.
U "Muvetta'u" j e zabilježena izjava Ebu-Hurejre: "Svakom od vas bolje j e klanjati na vrućem pijesku i
vrelom kamenu, nego čekati dok imam izađe na minber, pa onda doći i prekoračivati preko ramena ljudi,
ranije svrstanih u safove."
Ka' b kaže: "Volim izostaviti džuma-narnaz, nego otići kasno petkom u džamiju i prekoračivati preko
vratova ljudi."
Selman Farisi izjavio je: "Kloni se prekoračivanja ljudi i sjedi pozadi!" Ovo je bio stav Ataa, Sevrija,
imama Ahmeda i još brojnih ashaba.
Tirmizi u svom "Sunenu" navodi Alejhisselamovu izjavu: "Ko petkom prekoračl\ie preko vratova ljudi, kao
da ide mostom do Džehennema. (slab) - Tirmizi"
Nesai j e u svojoj had iskoj zbirci zabilježio da je Sad ir b. Kurejb kazao:
"Jednog petka smo bili sa Abdullahom b. Busraom, Alejhisselamovim drugom. Utom dođe neki čovjek i
poče prekoračivati preko vratova ljudi pa mu Alejhisselam doviknu: 'Sj edi, time uznemiravaš ljude!'"
Hanefije ovakav postupak smatraju ružnim činom, osim ako se do slobodnog mjesta u prednjim redovima
ne može doći na drugi način . To j e stav Evza'ija i dr.
Po mišljenju Ma lika pokudeno je prekorači vati ljude tek kada imam sjedne na minber. Evza' ija i Hasan
Basri odobravaju prekoračivanje do praznog mjesta, nekog bližeg narnaskog reda.
lbni-Munzir smatra da prekorači vanje preko ljudi nije dozvoljeno ni u korn s l učaj u, j er je to uznemiravanje
prisutnih, a to je zabranjeno čin iti svugdje i uvijek.
Po mišljenju Tirmizija i Nevevija, imamu j e dozvoljeno prekorači vati ljude u safovima i prolaziti između
njih, samo do mihraba i minbera, ako nema drugog slobodnog prolaza.
607
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
1 Ljudi su pred Allahom jednaki. Ko prije zauzme mjesto u džamiji, on na njega ima i pravo. Prisutni se
svrstavaju u redove, bez obzi ra na zvanje, položaj i materijalno stanje. Prekoračivati preko lj udi i gurati ih,
mogu či.n i ti samo oholi i grubi i za to ih islam osuđuje.
Ibni-Kudame dozvoljava da čovjek ispred sebe pošalje zamjenika koj i će mu čuvati mjesto do njegova
dolaska. Tako je Ibn-Sirin slao petkom slugu dječaka koji bi u džamiji sjeo na j edno mjesto, a kada bi lbn-
Sirin došao, sluga je ustajao, a on bi sjedao na io mjesto.
Dozvolj eno je proći naprijed i zauzeti ponuđeno mjesto od ranije prispjelog džematlije ili proći naprijed na
upražnj eno mjesto, da bi bolje čuo učenje hutbe.
Ebu-Tajjib dozvoljava podignuti džematlij u sa njegova mjesta u tri sl učaja, i to: ako je sjeo na imamovo
mj esto, ako sjedi na putu kuda svijet prolazi i ako je sjeo ispred safa, pa drugima smeta klanjati ili remeti
nmnaski red.
608
EZANPETKOM
2 "Zevra '" je jedno mjesto u čaršiji Med ine, a Bettal kaže da je to bio jedan visoki kamen postavljen pokraj
vrata Muhammedove, sallallahu alejhi vc sellem, džamije.
izraz "ezanejn", tj. "dva ezana" znači ezan koji se uči pred minberom i ikamet koji se uči pred početak
klanjanja farza džwne. Osman je uveo učenje drugog czana van džam ije, koji mi danas učimo na munari.
lz badisa se može zaključiti:
- imam sluša učenje ezana sjedeći na minbem, a hutba otpočinje odmah po proučenom ezanu;
- ezan uči jedna osoba, a može i više, ali će svako učiti na izmjenično, rečenicu po rečenicu svoga
započetog ezana.
3 Mujezin Alejh isselamove džamije u Metli ni bio je za dnevne namaze Bilal Habeši, a za noćne Ibnu-Ummi
Mektum. Prilikom Alejhisselamovog kraćeg boravka u Kubau, mujezin je bio Sa'd K urez, a u Mekki, Ebu-
Mahzure.
Čini se da je učenje džumanskog ezana van džam ije prvi uveo Hadždžadž u Mekki, a u Basri namjesnik
Zijad. lz had isa se može zaključiti:
- hutbu, a i ostale prigodne govore treba držati na nekom višem mjest\t.
609
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
~ " {l • .. {l
l ODAZIVA SE EZANU
' .
{l~ • • • , l J '
610
UČENJE EZANA PRIJE HUTBE
611
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
1 Ubejj b. Ka'b priča: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sell em, je klanjao pored jednog panja, dok je džamija
bila pokrivena palm inim granjem, i hutbu učio na tom panju pa mu je neko od ashaba rekao: 'Allahov
Poslaniče, hoćeš li da ti napravim minber na kojem ćeš petkom svijetu držati predavanje da tc bolje čuje?'
'Da' - odgovorio je on.
Tada mu je on napravio minber od tri stepenice i postavio ga ondje gdje je odredio Allahov Poslanik."
Šafija, Ahmed i lbni-Madže drže daje taj panj stajao raspuknut u džamiji sve od njenog rušenja, kada gaje
uzeo sebi Ubej b. Ka'b i čuvao, dok ga nije crv rastočio.
S obzirom na brojčani porast muslimana, Mu'avijaje naredio Mervanu, guverneru Medine, izgradnju višeg
min bera, s tim što će se, ranije Alej hisselamove tri stepenice, podignuti naviše, a pod njih staviti novih šest
stepenica. Tako su prisutni mogli bolje čuti učenje hutbe.
Tbni-Nedždžar smatra da je minber ostao u takvom stanju, osim popravki, sve do 654. godine po Hidžri,
kada j e u požaru džamije izgorio. Godine 656. MuzaiTer, namjesnik Jemena, dao je izgraditi prikladan
minber, a nakon dvadeset godina, lijep minber postavlja i Zahir.
l hali fa Muejjed postavio j e, u svoje doba, još lj epši minber. Iz hadisa se može zaključi ti :
-za neobičan svoj posao, prisutnim treba iznijeti razlog i objašnjenje;
- j edan korak ili dva, učinjena u toku namaza, namaz neće pokvariti;
-veličina min bera pravi sc srazmjerno dimenzijama džamije;
- u nedostatku minbcra, hutba sc može učiti na bilo kakvom uzvišenju, kamenu, panju i tome slično;
- prije započinjanja dobrog posla, lijepo je klanjati koj i reka t nafile.
612
-
919. PRIČAO NAM JE Adem b. Ebu-Ijas i kazao .).t 81:. Jij <.Y'q \,ii :; (;! 81:. .'\' '\
-
da je njemu prenio Ibnu-Ebi-Zi'b od Zuhrija, on "' ' --
, "'
-Pt
/
od Salima, a ovaj od svoga oca da j e rekao: J~ ~~ !)- lt.:, !)- ~;)l ,:j ~~ \,ii
"" ... "' , "'
"Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alej hi ve sellem, ... "'"' ~ / J. . . "" }
;~;; Jw w~.;. 6~ ;~ ZJ!t..::. :_..._:.
gdje uči hutbu na minberu i kaže: 'Ko dolazi na ... "' "
~...
2 Po mišljenju imama Šafije i Ahmeda u jednom rivajetu, stajanje na minberu jeste uvjet za punovažnost
proučene hutbe, osim ako je hatib slab.
Pravnici hanefijske škole i imam Malik to stajanje smatraju samo praksom Alejhisselama (sunnet), i hutba
je punovažna, obavio je imam stojeći ili sjedeći .
Ebu-Davud, Nesai i lboi-Madže, također, navode da je Alejhisselam petkom učio dvije hutbe između kojih
bi malo sjeo.
Tbou-Ebi Šejbe, prenoseći od Tavusa, kaže: "Stojeći su hutbu obavljali Alejhisselam, Ebu-Bekr, Omer i
Osman, a prvi koji je počeo obavljati sjedeći, jeste Mu' avija." Ša'bi je ovu izjavu nadopunio riječima:
"Mu'avijaje to činio zbog velikog mu stomaka i pretjerane debljine."
Hane fi je svoj stav potkrepljuju još izjavom Ebu-Seida H udri, koju Buharija donosi u slijedećem vidu:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom sjede na minber, a mi posjedasmo oko njega ...", le
izjavom Sehla, da je Alejhisselam rekao: " ...Zapovjedi svome sluzi da mi izradi minber na kome ću moći
sjediti kada svijetu držim predavanje... "
613
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
KO JE U HUTBI GOVORIO:
"EMMA BA'DU" (A POTOM)
1 Gornji slučaj , u nešto drugačijim varijantama, donijeli su u svojim hadiskim zbirkama Muslim, Nesai,
Tirmizi, Taberani, a Bejheki u svom "Sunenu" navodi ga u slijedećem vidu: "Kada se Alejhisselmn približio
minberu, nazvao je selam onima koji su bili oko njega, a kada se na njega popeo, okrenuo se licem prema
.. . "
SVIJ etli.
Taberani ističe da je Alejhisselam izlaskom na minber opet nazivao selam prisutnim.
Izloženi hadisi upozoravaju na potrebu slušanja hutbe i razmišljanja o njenom sadržaju, a prisutni u prvim
redovima ne treba da se direktno okreću prema hatibu,jer oni, u tom stavu, čuju dobro njegove riječi.
614
bila jedna mješina sa vodom, koju sam otvorila i
. ., ,. .. ~ ,. "'"'
~ ..;..;,1 ~L+-;.,~.;;:~ L+.• ~_:,.;...;..;:.
/ ~
...
poče l a iz nje sipati vodu po svojoj glavi. Potom .N ,
."
, , ., . , ." - "'
615
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
616
"Ešhedu en la ilahe illelah... " i rekao:
"A potom, nije mi nepoznata vaša pozicija (vaš
dolazak u džamiju), nego sam se uplašio da vam
se taj i taj (teravih) namaz ne odredi kao obavezna
dužnost, a vi je ne mognete izvršavati."
U drugom nizu prenosilaca Amra b. slijedi Junus.
~ "' .. ..
od svoga oca, ovaj od Ebu-Humejda, a on od 01:;.~. "' •
;_,;.. e,j...WI
/ J ... : ,; ".
~\,; ~ \;1 Jli ~ ~~
<;;
.
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je
, ... .
.
--
~~
reka o: "A. potom, ... " . ~ \;1-,?
U još drugom nizu prenosilaca, Urvu slijedi Adeni, -
prenoseći hadis od Sufjana (b. Ujejne) samo:
"A potom, .. ."
6 17
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
1 Dmgom prilikom Alejh.isselam je kazao: "Ensarije će se brojčano smanjiti i biti poput mrvica soli u j elu."
Iz hadisa se može zaključiti:
- aktuelne teme i probleme treba sa min bera izlagati;
- hutbu treba početi zahvalom Allahu i pohvalom kako Mu to dolikuje, a potom iznositi savj ete
preporuke.
2 Isti hadis zabilježili su u svojim hadiskim zbirkama Muslim, Nesai, Ibn i-Madže i dmgi priznati
mubaddisi.
Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držaše po dvije hutbe.
Kada bi se popeo na minber, sjedao je, a kada bi mujezin završio učenje ezana, ustao bi i održao govor,
potom sjeo i šutio, a onda opet ustao i odr.lao drugi govor."
Ebu-Hanife i Malik sjedenje između dvije hutbe smatraju sunnetom, a Šafija vadžibom. Pisac "El-Furu'a" smatra
da između ovih butbi tr:eba biti neka kraća pauza u vidu sjedenja, šutnje, zikra il i nekog drugog govora.
Po mišljenju fbni-Kudame ovo sjedenje samo je preporučljiv čin, a u "Tevdihu" stoji: "Pauza radi
odmaranja između dvij e butbe je potrebna (vadžib). To je odmor u kome se može što proučiti u dužini
poglavlja ' EI-Jblns' ."
618
.. J .. ,.
hutbu."3
Hutba je punovažna i bez gornjeg sjedenja. Tahavi kaže: "Niko od mudžtehida nije rekao da je sjedenje
između dvije hutbe nužno (vadžib), osim Šafije."
Imam Ahmed iznosi tvrdnju Ibn-Ishaka da je halifa Alija jednom održao hutbu i nije sjedao dok je nije završio.
Po mišljenju Šafije i Ahmeda za punovažnost džume uvjet je proučiti dvije hutbe, dok Ebu-Hanife, Malik,
veliki broj pravnika i ashaba smatraju daje džuma punopravna sa jednom proučenom hutbom, a daje lijepo
proučiti dvije, učini vši krać.i predah između njih.
3 Prisutni su dužni slušati učenje butbe. .Razgovor je strogo zabranj en po mišljenju Malika, Evza'ija, Ebu-
Hanife i Ahmeda. Obavezno je šutjeti na džumi i onom ko čuje učenje hutbe i onom ko je ne čuje.
Halifa Osman kaže: "Ko ne čuje učenje hutbe, ali šuti, ima istu nagradu kao onaj koj i je čuje i šuti."Tmam
Ahmed smatra da nije štetno učiti Kur'an ili se bavili nekim drugim zi krom onom koji ne čuj e učenje hutbe.
Ibn-Abdui-Berr kaže: "Jednoglasno je mišljenje pravnika o potrebi šutnje onome, koji čuje učenje hutbe, a
pod vojeno o pitanju onoga, koji je ne čuje."
Pravnici hancfijske škole smatraju da prisutni treba da slušaju učenje hutbe i drže se kao u namazu, a svoj
stav potkrepljuju ajetom: " ... Festemi'u lehu ve ensitu...", tj. "Slušajte učenje Kur'ana i šutite ... !"
Svaka je hutba protkana ajetima i had isima i logično dolazi pod sadržaj gornjeg ajeta, a poznata je
Alejhisselamova izreka: "Ako svome drugu pokraj sebe u safu kažeš: 'Šuti 1' , pogriješio si."
Prema izloženom, pokudeno je otpozdravljati i nazdravljati drugome kihanje. Ebu-Hanife smatra da na
nazvani selam treba odgovoriti srcem, a Ebu-Jusuf dozvoljava odgovoriti riječima, dok imam Mohammed
drži da to treba učiniti riječima odmah po završetku hutbe.
Podijeljena su mišljenja pravnika o šutnji onoga koji zbog uda ljenosti od imama ne čuje učenje hutbe.
Odabrano je mišljenje da i takva osoba treba šutjeti.
Imam Šafija i Nasr b. Jahja kažu: "Ko ne čuje učenje hutbe, uči( će u sebi Kur 'an ili tespih." Neki pravnici
misle daje bolje učiti Kur'an ili tespih, nego šutjeti.
Po stavu Ebu-Hanife, prisutni treba da šute kada imam i zađe na minber, pa dok ne završi hutbu, j er je u
gornjem had isu rečeno: " ... kada imam izađe na minber, meleki s motaju svoje s pise i slušaju učenje hutbe ..."
Imami Malik, Sevri, Ebu-Jusuf, Muhammed, Evza'i i Šafija smatraju da prisutni treba da šute, tek kada
imam otpočne učiti hutbu.
619
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
J • • "' ..
1 Navedeni slučaj zabilježili su u svojim badiskim zbirkama Muslim, lbni-Madže, Tirmizi, Tabavi i Darekutni.
Na osnovu gornjeg hadisa, Šafija, Ahmed i Ishak prepomčttiu klanjanj e dva rekata nafile i kada imam već
uči hutbu, ako se to nije ranij e klanjalo, a ne dozvoljavaju to čin iti Malik, Lejs, Ebu-Hanife, Sufjan Sevri,
Omer, Osman, Al ija i još brojni ashabi.
Hanefije nadopunjuju hadis Buharije hadisom koga Darekutni u svom ''Sunenu" donosi u sl ijedećoj varijanti:
"Dok je Vjewvjesoik, sallallahu alejhi ve sellem, učio hutbu, u džamiju uniđe ne ki čovjek i on mu reče:
'Usta ni i klanjaj dva rekata (nafile)!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prestao j e s učenjem hutbe
dok ovaj nije završio namaz." Ovaj tekst had isa donosi i imam Ahmed u svom "Musnedu". Međutim, prvi
rivajet, sam Darekutni ocijenio je slabim, a drugi j e murse!.
Nesaija, iznoseć i ovaj s lučaj u svom "Es-Sunenu-Kubra", navodi da je neki čovjek unišao u džamiju dok je
Alejhisselam sjedio na min beru i da mu je naredio da klanja dva rekata na file dok nije otpočeo učiti hutbu.
Govor između imama i muktedije i obrnuto, nije derogi ran l Zabranjen j e razgovor između muktcdija.
Zijad kaže: ".Ebu-Bekr, Omer i Osman nisu dali svijetu klanjati kada se uči hutba. Tako su postupali mnogi
ashabi i učenjaci kasnijih generacija."
Tahavija u svojoj hadiskoj zbirci ističe da je U kbe b. Amir rekao: "Grijeh je klanj ati kada ha ti b uči hutbu 1",
a izjavu Sa'leba b. Ebu-Malika iznosi u slij edećem vidu: "Izlaskom imama na minber, prekida se klanjanje
svakog namaza."
Tahavi ističe da je Hi šam b. U rve vidio Abdullaha b. Safvaoa kada je jednog petka unišao u džamiju, dok je
Abdullah b. Zubejr učio hutbu i on se dotakao dovratka, nazvao selam i sjeo odmah ne klanjavši nafile.
Gornje izjave i postupci ashaba ukazuju da je had is, naveden kod Buharije, derogiran .ili je vezan samo za
slučaj spomenutog dijaloga izmedu Alej hisselama i Sulejha.
620
KO DOĐE, DOK IMAM DRŽI HUTBU,
TREBA KLANJATI DVA KRATKA REKATA
, ~ " J. ,. ..
621
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
622
J,. _, <l } O ,. o
ŠUTNJA PETKOM DOK IMAM DRži HUTBU ' b ~ ...-GlAJ~ · · • JI .A~
' 1-'lf' ~-A? - •· ~~J
1 ~ ·'tf YI;'
1·
'.'
-. . "
. ,. -
, .
I AKO BI ČOVJEK SVOME ," ",
6:J ~ ,·, .o.ii d,»~
,. ,., ;
2 D io hadisa prenesen po Sel.man Fari sij i izložen je cio pod brojem trideset tri, a gomj i had is donose u svojim
hadiskim zbirkama Muslim, Nesai, Tinnizi, Ibni-Madžc i još poneki muhaddisi.
Tbni-Šejbe u svom "Musannefu" preko Džabira navodi da j e Sa'd b. Ebu-Vekkas rekao jednog petka nekom
čovjeku: "To ti nije nikakav nrunaz." Na pritužbu toga čovjeka, Alejhisselam j e pozvao Sa'da i upitao:
"Zašto si mu to rekao, Sa'de?"
"Dok si ti učio hutbu, on je razgovarao" - odgovorio je Sa'd.
"Istinu je rekao Sa'd"- kazao je Alejhisselam.
imam Ahmed u svom "Musnedu", a Taberani u svom "Kebiru" iznose Alej hisselamovu izjavu: "Ko petkom v
razgovara dok imam uči hutbu, sliči magarcu koji nosi tovar knjiga, a onaj ko mu kaže: ' Suti!', nema
džumanske nagrade."
Taberani navodi još i slijedeći dijalog: "Aiejhisselam citiraše j ednog petka na min beru jednu suru, a Ebu-
Derda nam igne Ubejju b. Ka'bu i upita ga: 'Kada je ova sura objavljena? Do sada je nisam čuo!' Ubejj
mu je mimikom pokazao da šuti , a kada su klanjali, kazao mu: 'Tvoje klanjanje j e prazno trabunjanj e i
beskoristan posao. ' Ebu-Derda obavijesti o lom Vjerovjesnika, a on mu reče: 'Ubejj je kazao istinu.'"
Ebu-Davud u svom "Sunenu" preko Abdullaha b. Amra donosi Alejhisselamovu izjavu:
"Na džuma-namazu su tri vrste ljudi: čovjek koji pri učenju hutbe bez potrebe govori, on će za to dobiti
kaznu; čovjek koj i se obrati Allahu molbom, Allah muje može il i odbiti ili primiti; i čovjek koj i prolazeći
džamijom ne prejahuje preko vratova ljudi niti je i dući u džamij u koga uznemirio, njemu se opraštaju manji
grij esi učinj eni prema Allahu između ovog i prošlog džmna-namaza, i za još tri dana jer Uzvišeni Allah
kaže: 'Ko uradi dobro djelo, dobit će deseterostruku nagradu.'"
623
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
1 Neki ashabi su mislili da je navedeni časak samo nekada bio. Tako je Abdullah b. Jahja pitao Ebu-Hurejru:
"Svijet misli da je sretni časak petkom ukinut?"
"Ko god da ti je to rekao, pogriješio je"- odgovorio je Ebu-Hurejre.
"On, dakle, postoji u svakom petku?"
"Da"- kazao j e Ebu-Hurejra.
Rakem i H uzej me u svojim "Sahihima" navode kako se Ebu-Seid obratio Ebu-Hurejri riječ ima:
"Što znaš o času petkom u kome Al.! ah uvažava molbe, blagoslove i klevete?"
"Pitao sam Vjerovjesnika", kaže Ebu-Hurej ra, "i on mi je odgovorio: 'Vrijeme toga časa znao sam, ali sam
ga zaboravio, kao i noć Lej leml-kadr. '"
Ibn-Kudame i još mnogi pisci smatraju da je vrijeme toga časa neodređeno da bi se ljudi više angažovati u
radu dobrih djela.
Ebu-Hurejra smatra da je to oekj časak petkom, u vremenu od zore do izlaska sunca ili od ikindije do akšama.
Tbni-Munzir prenosi da je A iša rekla: "Petak je kao dan Arefata. U njemu se otvaraju vrata Allahove milosti.
U njemu ima j edan časak i šta god čovjek Allaha u njemu zamoli, On će mu uslišati."
Upitana za taj časak odgovori la j e: "Onje poslije proučenog ezana džuma-namaza."
624
pa je objavljen ajet: " ...a kada vide kakvu trgovinu
i li zabavu, oni joj se okrenu, a tebe ostave stojeći
( na mm . beru) ..."2
" , ,. ,
KLANJANJE PRIJE l POSLIJE l~lji.J ~l ~ ~~l y~
DŽUMA-NAMAZA
2 Povod objavi gornjeg aj eta je dokaz karavane A bdur-Rahmana b. Avfa iz Sirije pod rukovodstvom Dibjeta.
Dolazak karavane sa hranom razglašenje svirkom i bubnj anjem uz defove, pa su ashabi otrčali na trg da
se nam ire tom branom. U džamij i su ostaH Bilal, lbni-Mes'ud i j oš deset ashaba koj ima j e ranije obećano
rajsko naselje.
Iz hadisa se može zaključi ti:
- džuma je punovažna i kada j e veći dio prisutnih napusti.
Sufjan Sevri kaže: "Ako sa imamom ostanu dva čovjeka, on će sa nj ima klanj ati džuma-namaz, a ako ostane
jedan, klanjat će podne."
Ebu-Hanife je izjavio: "Kada prisutni odluče klanj ati džuma-namaz, pa se raziđu prije nego se obavi ruku'
i sedžda prvog rekata i imam ostane u namazu sam, nastavit će podne-namaz.", a Ebu-Jusuf i Muhammed
dodajte " ... imam će nastaviti klanjanje džuma-namaza kako je i odlučio (zanijetio)."Ako se prisutni raziđu
poslije obavljenog ruku'a i sedžde prvog rekata, imam nastavlja klanjati džuma-namaz. Ovo je stav Ebu-
Hanife, Ebu-Jusufa i Muhammeda, dok imam Zufer smatra da će imam nastaviti klanjati podne-namaz.
Za valj anost džume, pored ranije navedenih uvjeta, potrebno je da se ona obavi u džematu od najmanje
trojice ljudi osim imama. To je stav imama Zufera, Lejsa, Sa'da, Evza'ija i Ebu-Sevra, a po mišljenju
Ebu-Jusufa, Muhmnmeda i Hasana Basrije dovoljna su i dva čovjeka osim imama.Po stavu Ikrime za
punovažnost obavljene džume, potrebno je prisustvo devet osoba, a po mišljenju Rebi'a dvanaest, Ma lika
trinaest, odnosno dvadeset-trideset, a po uvjetima imama Ahmeda pedeset osoba.
Prisutni treba da su zdravi i punoljetni mještani.
J Muslim, Ebu-Davud i Nesai u svojim hadiskim zbi rkama zabilježili su Alejhisselamovu izjavu: "Ko bude
htio šta klanjati poslije obavljene džume, neka klanja četiri rekata!"
Seid ibn i Mensur u svom "Sunenu" navodi da je Ebu-Abdur-Rahman Sulemi kazao:
"lbni-Mes'ud nas je poučavao da poslije džuma-namaza klanjamo četiri re kata nafile, a kada nam je došao
Alija, radijallahu anhu, nauč io nas je klanjati po šest rekata."
Dobrovoljni namaz (nafilu) bolje je klanjati u kući, nego u džamiji. Alejhisselam je džumanski sunnet
stalno klanjao u kući, a podnevni ponekad.
Imam Ma lik kaže:
"Kada imam obavi farz džume, ne treba više ništa klanjati u džamiji, jer je tako či nio i Alejhisselam, to
mogu čin iti i prisutni, a ako šta klanjaju, neće pogriješiti."
Ha lifa Alija, Ebu-Musa i Sevri smatraju da se iza farza džume klanja najmanje šest rekata: prvo dva pa onda
četiri, a Ebu-Jusuf preporučuje obrnut redoslijed.
625
SAHIHU-L-BUHARI DŽUMA-NAMAZ
Imam Šafija kaže: "Što se god više rekata nafil.e klanja po obavljenom džumanskom farzu, to je sve bolje."
Ha lifa Omer klanjaše poslije džumanskog farz.a još po šest rekata.
Klanjanje akšamskog sunneta temelji se na izjavi Tbni-Mes' uda koju Tirmizi donosi u slijedećem vidu: "Ne
mogu izbrojiti kol iko sam puta čuo Vj erovj esnika kako uči poglavlja ' El-Kafirun' i ' Ihlas' na dva rekata
stumeta, poslije akšamskog farza i na dva rckata stumeta, prije sabahskog farza."
Sl.ične izjave drugih ashaba zabilježene su u hadi.s kirn zbirkama Taberan.ija, Nesaija, l.bni-Madže i drugih,
smatrajući da akšamski sunnet spada u prvostcpene sunnete, a Hasan Basrija ga uvrštava u vadžibe.
Ebu-Šejh-Tbni-Hibban u svom djelu "Es-Savabu vc fedai lul-a'ma l" navodi, preko Aiše, Alejhisellamovu
izjavu: "Allahu nema dražeg namaza od akšama. Ko poslije akšamskog farza klanja još dva reka ta sunneta,
prije nego progovori sa drugom pokraj sebe, taj će se namaz podignuti u najveće visine."
Akšamski farz klanja se prije sun.oeta zbog toga što je vrijeme akšam-namaza dosta kratko i može
neprimjetno izmaknuti, a s unneti kao nafile nisu ograničene vremenom i mogu sc klanjati kad god se ukaže
pri lika.
Preporučljivo je akšamski sunnet klanjati u kući i sve druge na file. A lejhisselam kaže: "Najvredniji namaz
jeste onaj, koji čovjek obavi u kući, osim obaveznih namaza."
Dvorekatni s unneti jacije i sabaha spadaju u p.rvostepene sunnete, jer ih je Alejhisselam redovno klanjao.
l Enes b. Mali k kaže da se tekstom: " .. .traži Allahovu blagodat...!" naređuj e rad i pri vređ i vanj e, a i zapovijed
da se obilaze bolesnici, učestvuje u dženazama i posj ećuje rodbina.
Hasan Basri, Seid b. Džubejr i Mekhul protumačil i s u gornji ajet riječima: " ...Tražite nauku i sl ušajte
moralno korisna predavanja... !"
626
939. Gornji hadis PRIČAO NAM JE Abdullah b.
Mesleme i kazao da muje pričao lbnu-Ebi-Hazim,
prenoseći od svoga oca, a on od Seh la koji je još
rekao:
" ... Nismo spavali, a ni jeli do iza klanjanja džuma-
namaza."2
ODMARANJE POSLIJE
DŽUMA-NAMAZA
(i spavali). '"
odmaranje."
627
~i;&I~~-----~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
NAMAZ U STRAHU
·· \ J I
"' <J ; ; ,.,.
navale. Ako budete uznemireni kišom ili budete ,.: ' .. "' " J "' "' , ,. , ...
.:,. (.$~1 · <:t~ e
' G;. '1) o..!.>-l)
bolesni, nećete biti grješni ako odložite svoje oružje, ". :e .J\5 .Jl.. r~
r: .. ~
ali se i tada oprezno držite. Allah je za nevjernike
,,
l_,.i..:._, ~~
-' .. ~
~~
,. ,.. ~
01 d/
;
rs ..;1.?
_s.,J:
,
"'
1 Navedeni l OJ. i l 02. ajeti poglavlja "En-N isa" govore o načinu klanjanja vojnika na bojnom polju, a završna
misao iznesena je u l 03. ajetu istog poglavlja, koji u prijevodu glasi: "Kada završite namaz, spominji te Allaha
stojeći, sjedeći i kada na stranama leži te. Kada budete sigurni od neprijatelja, klanjajte namaz (u potpunosti).
Pravovjernim je naređeno da namaz klanjaju u određeno vrijeme." Skraćeno klanjanje namaza na putovanju
je obavezna dužnost po mišljenju Ebu-Hanife. Takva je bi la prvobitna naredba i tu se ne radi o skraćivanju,
nego izvršavanju osnovne dužnosti , dok Šafija to ostavlja na volju vjernika.
Hanefije se oslanjaju na niz hadisa. Buharija i Muslim u svojim " Sahihima" iznose slijedeću Aišinu izjavu:
"Svaki namaz bio je prvotno određen po dva reka ta pa je na putovanju tako i zadržan, a povećan je kada se
bude klanjao kod kuće."
lbni-Abbas kaže: "Allah vam je preko Vjerovjesnika odredio da kod kuće klanjate po četiri rekata, na
putovanju po dva, a u ratu i nekoj životnoj opasnosti po jedan rekat." U hadiskim zbirkama Nasaija, lbni-
Madže i lbni-Hibbana sačuvana je izjava halife Omera: "Namaz pri putovanju, dž uma-namaz i bajramski
namaz imaju po dva rekata. Nisu to skraćeni namazi, nego su tako prvotno propisani." lshak kaže: "Na
bojnom polju dovoljan je jedan rekat far7-a obavljen makar mimikom ili obavljena samo sedžda mimikom
g lave, a ako se ne može uč i niti ni to, borac će izgovoriti samo tekbir, jer je i to jedan vid sjećanja na Allaha."
Ovo miš ljenje usvaja i Dahhak.
629
SAHIHU-L-BUHARI NAMAZ V STRAHU
1 Gornji slučaj zabilježili su preko dugog niza prenosilaca u svojim hadiskim zbirkama Muslim, Nesai, Ebu-
Davud i Tinnizi.
Alejhisselam je po završenoj bici sa plemenom Benu-Nadir boravio u Med ini dva rebi ' a i nekoliko dana
džurnadel-ula mj eseca, a onda krenuo u Nedžd na Benu-Muharib i Benu-Sa'leb, ogranke plemena Gatafan.
Ova je akcija poduzeta četvrte godine po Hidžri i poznata pod imenom "Zatur-rika'".
Bejheki preko Ibn i-Abbasa ističe A lejhisselamov postupak još jasnije i navodi:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavljao namaz u borbi tako da bi sa ashabima formirao jedan
red, a drugi red je staj ao okrenut prema neprijatelju. Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sell em, sa
prvom grupom klanjao jedan rekat, ona bi se okrenula prema neprijatelju, a na njihovo mjesto stupili bi u
namaz oni drugi i Alejhisselam bi klanjao s njima jedan rekat (dmgi po redu) i predao selam, a oni bi ustali
i klanjali sami za sebe još jedan rekat, potom predali selam i otišli u vojne redove. Poslije bi došla opet ona
prva grupa boraca, klanja li sami za sebe i dmgi rekal, te bi predali selam."
Različite verzije prenosilaca hadisa dolaze otud što je Alejhisselam u pojedinim prilikama različito
postupao, ravnajući se prema datim mogućnosti ma. Tako je Ebu-Bekr prenio da je Alejhisselam jednom
klanjao sa dvjema grupama boraca po dva rekata, što ukupno iznosi četiri rekata. "U ovom slučaju", kaže
'
Safija, " imam mora predati selam sa prvom prisutnom grupom boraca poslije obavljena dva re kata, a potom
nastaviti klanjanje druga dva reka ta sa drugom pridošlom grupom i sa njima predati opet selam. Čini se da
je Alejhisselam ovako klanjao namaz u dolini N ahi."
Broj klanjača u svakoj grupi određuje se prema mogućnostima boraca.
630
KLANJANJE NAMAZA U STRAHU
HODAJUĆI! JAŠUĆI
2 Ima ashaba i pravnika koj i ne dozvoljavaju klanjanje obaveznih namaza jašući, pa makar i ne bilo
mogućnosti da se sjaše. Oni svoj stav potkrepljtyu izjavom Huzejfe, koju Buharija i Muslim donose u
slijedećoj verziji :
"Bili srno spriječeni klanjati ikindiju i Alejhisselarn nije je toga dana klanjao dok nije već i sunce zašlo.
Ovo se zbilo u danima Hendek bitke."
Suprotno mišlj enje zastupaju Sufjan Sevri, Ebu-Hanife, Ebu-Jusuf, Muhammed, Zufcr, Malik i Ahmed, i
kažu:
"Konjanik u samoj borbi neće klanjati, a konjanik koji se trenutno na bojištu ne bori, ali mu prilike ne
dozvoljavaju silazak s konja, klanjat će na konju sjedeći."
Tabavi, komen tari šući gornji sl učaj, ističe da Alejb isselam nije klanjao ikindiju na svoj oj jahaćoj životinji u
danima Hendek bitke, samo zato što nije imao j oš odobrenja i upute kako će postupati.
631
SAHIHU-L-BUHARI NAMAZ V STRAHU
1 Isti sl učaj Nesa i opisuje u svom "Sunenu" i završava riječima: " ... oi prva grupa boraca nije kasnije sama
naknadno klanjala drugi re kat."
Navedeni hadis iznosi način klanjanja obaveznog namaza kada se na bojištu nađe neprijatelj smješten izmedu
muslimanskih boraca i kible. U tom s lučaju, muslimani se poredaj u u dva reda i svi istovremeno izgovore
početni namask.i tekbi r. Potom će ruku' i sedždu prvog rekata obaviti sa imamom samo borci prvog reda
neposredno iza imama, a borci d rugog reda čuvat će ih od neprijatelja. Pošto borci prvog reda obave ruku' i
sedždu prvog re kata i ustanu na drugi, povuku se malo nazad, a na njihovo mjesto stupit će borci drugog reda
i obavit će sa imamom ruku' i sedždu drugog reka ta. Tako će sv i djeli mično učestvovati u tom namazu.
Iz izloženog se vide dva načina klanjanja boraca na bojnom polju, isturenih prema neprijatelju u dvije
različite pozicije.
632
945. PRIČAO NAM JE Jahja b. Dža'fer Buhari
i kazao da mu je pričao Veki', prenoseći od Alija
b. Mubareka, on od Jabjaa b. Ebu-Kesira, ovaj od
Ebu-Seleme, a on od Džabira b. Abdullaha da je
rekao:
"Na dan Hendek bitke došao je Omer i počeo
proklinjati kurejš ijske nevjernike i rekao: 'Allahov
Poslaniče, skoro da ne klanjah ikindiju dok sunce
nije izašlo! '
'Allaha mi', odgovorio j e Vjerovjesnik, sallallahu
alej hi ve sellem, 'nisam je ni ja još klanjao.'
Potom su sišli u (dolinu) Buthan. Poslanik je tu
uzeo abdest i klanjao ikiniliju nakon zalaska sunca,
a iza nje je klanjao i akšam."2
Jo .. ~ $.> ,
2 Alejhisselam je za vrijeme Hendek bitke klanjao ikindiju u akšamsko doba zbog toga što je bio previše
zauzet borbom sa neprijateljem ili što mu nije još bila objavljena uputa o načinu klanjanja jašući u časovima
borbe. Ko otpočne borbu sa neprijateljem prije nego završi svoj započeti namaz, taj mu j e namaz pokvaren,
po mišljenju pravnika hanefijske škole, dok Šafija, Malik i Ahmed zastupaju suprotno mišljenje.
3 Odgovor Šurahbila vrijedio je, po mišljenju nekih pravnika, samo prije objave ajeta o nači nu klanjanja u ratu.
Pravnici hanefijske škole drže dajeAlejhisselam svojom naredbom aludirao na brži pokret boraca, kako bi
pod utvrdu plemena Kurejz stigli do ikindije, a ne da ikindiju bezuvjetno pod njom i klanjaju.
633
SAHIHU-L-BUHARI NAMAZ V STRAHU
POGLAVLJE
1 Hendek ili Ahzab bitka bi laje u ševvalu, pete godine po Hidžri. Po završetku borbe, Alejhisselam je došao
u Med inu, a muslimani od ložili oružje. Sutradan A lejhisselam saznaje za izdajnički rad židovskog plemena
Benu-Kurejza i Bila lu nared i da oglasi:
"Ko želi biti pokoran Allahu i Njegovom Poslaoiku, neka ne klanja ikindiju nigdje nego u plemenu Benu-
Kurejza1"
Tako je odmah krenulo oko tri hiljade muslimana na izvršenje postavljenog im zadatka i neprijatelja su
brzo savladali.
634
, .... .... ... ...
Izraz "el-hamisu" znači "vojska". · ·.q } .:Ll' Ju
. ~~J
'
Tada im se, uistinu, pojavi i Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, koji je naredio da se
pobiju sposobni za borbu, a porodice je porobio.
Safijja je dopala prvo Dihjetu Kelbiju, a zatim
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
koji ju je vjenčao sa sobom, a kao vjenčani dar dao
joj j e slobodu.
Abdul-Aziz pitao je Sabita:
"Ebu-Muhammede, pitao si Enesa šta joj je
Alejhisselam dao kao vjenčani dar (mehr)?" ... -; /.
. r .••
"Nju samu odredio je za vjenčani dar"- odgovorio
je Sabit i osmjehnuo se.
635
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
o -
BAJRAMI
' •
' .
. •~l
<
637
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
• •
UPOTREBA KRATKIH KOPALJA I KOŽNIH ~l
-
- - .~.W"
.A·~- '-'.,) ,_X- 11,_..1>
. !?" . .
, " , " ;
učeni Hasan Basri izašao u društvo u svilenoj jemenskoj odori, a Ferkad u suknenom kaputu i promatrajući
Hasanovu odoru počeo j e pipati i govori ti: "Subhanallah!"
"Ferkade", rekao je Hasan Basri, "ovo j e odjeća džennetlija, a tvoj a je džehermemlija: kršćanskih svećenika
i kaluđera. Ferkade, bogobojaznost nij e u odjeći , nego u iskrenom vjerovanju srcem, potvrđenom radom i
djelima."
- živo interesovanj e i rasp itivanje ashaba za eventualno nastale stavove o nekom pitanju, kako bi mogli
zauzeti pravilan stav,
-dozvoljeno je trgovati svilenom robom i davati je drugom u vidu poklona.
1 Muslim u svojoj hadiskoj zbirci navodi da se ovaj slučaj zbio na M ini za vrijeme Oprosnog hadža i da se
Muham.med, sallallahu alejhi ve sellem, legavši u postelju, zamotao, odnosno pokr io svoj om haljom.
Pisac "Nihaje" kaže da je "Bu'as" ime jedne tvrđave Evs plemena, nastanjenog u okolini Medine,
638
a Ebui-Feredž da je to ime jednog plodnog terena u naselju plemena Benu-Kurejza.
Hattabi ističe da je "Dan Bu'asa" j edan od legendarnih dana me,1u Arapima u kome su se vodili dvoboji
između najhrabrijih ljudi plemena Evsa i Hazradž, a potom nastavljao plemenski opći rat.
Ovaj bratoubi lački rat i obračun trajao je oko sto dvadeset godina, sad na j ednom, sad na drugom terenu,
a kod Buharije, s pomenuti rat na Bu'asu zbio se tri godine prije islamiziranja navedeni h plemena. Svi
su ovi međuplcmenski ratovi opj evani i ovjekovječen i brojnim junačkim pjesmama. Borci su od svojih
s uplemenika opjevani kao veliki heroji, a protivnici ismijava ni i prikazivani kao kukavice.
Tbnu-Tshak, Hišam b. Kclbije i drugi historičari navode:
''Kada su Evs i Hazredž doš li u Međi nu, lli su našli naseljene Jevreje. Oni su s Jevrej ima živjeli u miru i
priznavali nj ihovu vrhovnu upravu i vlast. Kasnije su se on i oslobodili Jevreja, uzeli upravu u svoj e ruke i oba
su ova arapska plemena živj ela u ljubavi .i slozi. Prva krvno-osvetn i čka bi tka između Evsa i Hazredž plemena
odigrala se sto dvadeset godina prije njihovog primanja islama, poznata pod imenom 'Boj Sumejra ' .
Povod ovom međuplemenskom boju bio je Ka'b iz roda Benu-Sa'lebeta, koji j e otišao Mal iku b. Adžlaniju,
pripadniku
.
Hazredž plemena, a ovaj ga uzeo pod svoju zaštitu i .pokroviteljstvo. Ka'ba je kasnije, zbog
svađe, ubio Sumejr, pripadn ik Evs plemena. Hazredžije se nađu uvrijeđeni i odmah nav ijeste Evsijama
krvno-osvetnički rat i prvi okršaj nazovu po imenu nj egova začetnika Sumej ra - 'Boj Sumejra' . Kasnije su
se reda li okršaji naizmjen ične ratne sreće, jedan za drugim, između kojih su najznamenitiji: 'Dan Surareta',
'Dan Faria', 'Dan Fudžara prvog', 'Dan Fudžara drugog', 'Boj Husejna b. Es letova', 'Boj Hatiba b.
Kas' ova' i poslj ednj i okršaj, 'Dan Bu'asa'.
Zapovjedn ik Evs plemena na Bu'asu bio j e Hudajr, otac Usejdov koji je u borbi bio teže ranjen i kasnije od
zadobivenih rana ubrzo umro. Hazredžijimaje komandovao Amr b. Nu'man. Kao i svaki do sada, i ovaj boj
pjesnici su opjevali, a narod na sastancima i prigodnim praznicima pj evajući te pjesme evocirao uspomene
na minule bojeve i junačke podvige svojih suplemenika."
Hi šam j e prenio da j e Muhammed, sallallahu alej hi ve sell em, pored onoga što je Buharija naveo, još rekao:
"Ebu-Bekre, svaki narod ima svoj praznik, a ovo je naš praznik'" Time j e Muhammcd, sallallahu alejhi vc
sell em, umirio Ebu-Bekra, koj i je mislio da su navedene robinjice samovolj no otpočele pjevanje, tim prije
što je on našao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sell em, na spavanju, pokrivenog vlastitom odorom.
Nesai i Lbn-Hibban u svojim hadiskim zbirkama preko vjerodostojnog niza ljudi navode da je Enes rekao:
"Kada se Muhammed preselio iz Mekke u Međinu, njeni stanovnici imali su dva praznika u kojima su se
zabavljali i veselili, pa j e Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, rekao: 'Allah vam je ta vaša dva praznika
zamij enio sa dva bolja, i to Ramazanskim baj ramom i Kurban-bajramom.'"
Veselje i radost provesti uz pristoj nu svirku, koja ima moralno-odgojni i kulturni utjecaj, nije zabranjeno.
Ehu-Jusufa su pitali: ''Je li pokuđeno da se žena zabavlja defom u svom stanu, odnosno dij ete, radi obične,
povremene i lične razonode'?"
"Nije pokuđeno" - odgovorio j e on. "Međutim, svi rka koj a pobuđuje seksualne radnje, uz zavod lj ive
pjesme, s pada u kategoriju pokudenih poslova."
Iz navedenog had isa još se zaključuje:
- dozvoljeno je vježbati rukovanje oružjem, bil o u vojne svrhe bilo u sportskom interesu,
- treba svojim ukućanima omogućiti da dane vjerskih praznika provedu u udobnosti i raznim razumnim
vidovima uobi čajenog veselja,
-javno manifestiranje veselja i proslavljanje vjerskih praznika ubraj a se u simbole vjere,
- otac ima pravo unići svojoj udanoj kćerci, koja se nalazi u sobi zajedno sa mužem u uobičajeno doba dana
- i bez prethodne naj ave, tim prije, ako j e on to tako već odranije uobičavao,
- otac je dužan svoju udanu kćerku poučavati redu, pristojnom vladanju i islamsko-moralnom odgoj u
uvijek, pa i u prisutnosti nj enog muža,
- muškarac treba prema ženama biti obazriv i taktičan, a ne grub, kako bi i one imale lijepo mišljenje o
muškarci ma,
- u društvu pobožnih i uglednih ljudi ne treba se baviti sviranjem ni na kakvom instrumennt, a ni pjevati
bez njihove saglasnosti. To nije grijeh, ali je znak pomanjkanja pažnje prema njima,
- učenik može u prisutnosti svoga učitelja upozoriti prisutne na, eventua Lno, njihovo nepri stojno ponašanje.
To se ne smatra pon iženjem za učitelja, nego znakom još veće pažnje i poštovanja prema nj emu,
- odgovor na postavljeno pi tanje stranke može dati ispred učitelja i nj egov učenik, ako on zna mišljenje svoga
učitelja o konkretnom pitanju. Neki ističu da je Ebu-Bekr ukorio svoj u kćerku Aišu, da se tom svirkom ne bi
639
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
probud io Muhamroed, salta \lahu al ej hi ve sellem, koj i je, kako neki navode, spavao i bio pokriven po g lavi,
-pažnja i takličnost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve se ll em, prema ženama i obazrivost prema drugima,
a posebno prema starijim osobama.
Iz navedenog hadisa zaključuje sc:
-Malik i Šafija smatraj u da klanjanje bajram-namaza spada u obavezne sunnete. Imam Ahmed i Ibnu-Ebi-Lejla
smatraju daje ono farzi kifaje, dok Ebu-Hanife i pravnici njegove š kole drže daje (vadžib).
Pisac "EI-Hidaje" kaže: "Ko je dužan klanjati džuma-oamaz, taj je dužan klanjati i bajram-namaz."
U "Muhtesam" Ebu-Musaa Daririje navedeno je: "Klanjanje bajram-namaza spada u farzi kifaje." Ovako je
istaknuto i u "Gaznevij i". U "Kin'ji" se navodi da je farz, kako j e to i Kurtub i prenio od Asmeija.
Ko je stvarno dužan da sluša učenje hutbe iza bajram-namaza?
Razl ičita su mišljenja pravn ika o ovom pitanju. Od Nafija je preneseno mišljenje da je time zadužen samo
onaj, ko j e obavezan klanjali džuma-namaz. Ovaj stav usvaja Lejs i još mnogi drugi pravnici. Reb ija na gornje
mišljenje dodaje j oš uvjet udaljenosti od jednog fersaha (i li manje) koja iznosi tri milje ili 2.250 m, računajući
milju 750 m. Vjern ik, po mišljenju Rebija, koji je od mjesta zajedničkog klanjanja bajram-namaza stanom
udaljen više od 2.250 m, nije dužan prisustvovati učenju hutbe.
Evza'i je izjavio: "Ko po obavljenom namazu može stić i na konak svoj im ukućanima, dužan je ići na zajedničko
klanjanje džume i bajram-namaza."
Učenjaci haoefij ske pravne ško le smatraju da bajram-namaz zajedno sa butbom spada u vadžibe, jer ib je i
Muhammed, sallallahu alej hi ve sellem, neprekidno obavljao.
U prilog ovog stava, hanefije navode (Šejhul-islam) ajet: "Ye li tukebbirullahe ala ma hedakum ...", tj . ''Da
velič.ate Allaha i uzvisujete Allaha što vas je uputio pravim putem", ističući da se izrazom"Yeli tukebbirullabe"
naređuje klanjanje bajram-namaza sa učenjem bajramskih tckbira i hutbe.
Pored gomjeg, mnogi pravnici i mufessi.ri smatraju da se Allahova naredba u aj etu: "Fe saJl i li rabbike
venhar!", što znači : "Klanjaj namaz i kolji kurban!", odnosi na obavljanje kurbanbajramskog namaza i
klanje baj ramskih žrtava,
- sunnet je da se hutba prouči iza obavljenog bajram-namaza. Bu harija i Mus lim preko Ibn-Omera navode da je
to tako činio Vjerovjesni k, Ebu-Bekr i Omer.
Ibnu-Bettal kaže: "Klanjanje bajram-namaza je sunnet, a održavanje prigodne hutbe i klanje kurbana vrši se po
obavljenom namazu."
Kerman i smatra da se hulba obavlj a p rije obavljanja samog namaza, oslanjajući se na izraz u badisu: ''Jaht11bu... ",
tj. ''... učaše Muhammed hutbu ...", spomenut prije izraza koji se odnose na klanjanje namaza i klanj e kurbana.
Predstavni.e i ortodoksnih š kola odbacuju Kermanijevo pogrešno tumačenj e konkretnog hadisa. Bajram -
namaska hutba je dodatak namazu i bajram-namaz, ukoliko bi se obavio bez hutbe, bio bi punovažan i
pravovaljan, a hutba kod džuma-namaza jeste sastavni dio namaza i ona se ne može ispustiti. Iz teksta
had isa razum ije se da j e Muhammed, sallallahu a lej hi ve sellem, držao hutbu baš iza obav lj enog bajram-
namaza, u kome je iznio redos lijed baj ramskog programa,
-kurban se kolje i:w obavljenog baj ram-namaza.
640
952. PRIČAO NAM JE Ubejd b. Isma'il, njemu
Ebu-Usame, prenoseći od Rišama, on od svoga
oca, a ovaj od Aiše, radijallahu anha, koja kaže:
" Unišao mi je Ebu-Bekr, a kod mene dvije
ensarijske djevojke pjevaju pjesme koje su (ensarije
- Medinelije) spjevati o danu Bu ' asa. Nisu to bile
profesionalne pj evačice"- ističe Aiša.
"Ebu-Bekr je doviknuo: ' Zar satanine frule u kući
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?'
Bilo je to na dan Bajrama. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, reče:
' Ebu-Bekre, svaki narod ima (svoj) praznik, a ovo
je naš praznik.'"2
641
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
1 Drugi muhadisinavode konkretan slučaj u nešto drugačijoj varijanti. Tako Ibni-Hibban kaže: " ... Vjerovjesnik
ne bi izlazio jutrom na Bajram, dok ne bi pojeo tri , pet ili sedam datula, odnosno još manje ili više od ovog
broja, ali uvijek u nepamom broju."
Iz navedenog hadisa zaključuje se:
- sunnet je pojesti neparan broj datula prije odlaska na bajram-namaz. Za potkrepu ovog mišljenja izneseni
s u brojni argumenti. U vezi s ovim, Burejde je izjavio: "Allahov Poslanik ne bi jutrom na Ramazanski
bajram izlazio, dok ne bi štogod pojeo, a na Kurban-bajram ne bi ništa jeo, dok se ne bi s bajram-namaza
vratio kući ." Ovu su izjavu u svojim had iskim zbirkama donijeli još lbnu-Madže i Tirmizi, a Bejheki na istu
još dodaje: " ... po povratku kući pojeo bi džigericu od svoga kurbana."
Ebu-Seid Hudri rekao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na Ramazanski bajram bi ponešto
jeo, i to prije nego bi iz kuće krenuo na mjesto zajedničkog klanjanja bajram-namaza." Navedenu izjavu
zabilježili su u svom "Musannefu" Ibnu-Ebi-Šejbe, a Bezar u svom "Musnedu" na istu dodaje: "Kada
bi Vj erovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao iz kuće, klanjao bi sa okupljenim svijetom dva rekata
bajram-namaza, a po povratku kući klanjao bi još dva reka ta. Neposredno pred bajram-namaz, ne bi ništa
klanjao."
T inn iz i i Darckutni u svoj im hadiskim zbirkama navode da je hali fa Alija rekao: "Sunnet je da čovjek prvi
dan Ramazanskog bajrama nešto ujutro pojede, prije nego izađe iz kuće." Sl ične izjave prenese ne s u još od
lbnu-Musejje ba, Un>eta b. Zubejra i Saiba b. Jezida.
Tbnu-Abbas izjavio je, a i Malik u svom "Muvettau" navodi da je lbn -Musejjeb izjavo: "Ashabi su naređivali
da se štogod pojede j utrom, prije dana Ramazanskog bajrama, prije izlaska iz kuće na bajram-namaz."
Ibrahim Neba' i izjavio j e: "Lijepo je da se jutrom na Ramazanski bajram nešto pojede, a ako se i ne poj ede,
nema štete."
Darekutni navodi da je lbnu-Mes' ud rekao: "Vj ernik, ako bude htio, može št.ogod jesti, a ako mu se ne jede,
ne treba ni da jede."
Na osnovu svega izloženog, bi lo je as haba koji nisu jeli jutrom, prvog dana Ramazanskog bajrama. Jedenje
datula jeste mustehab, zato što su one veoma hran ljive, lahke za probavu, pozitivno djeluju na poboljšanje vida
i normalizovanje mokrenja. Datula je u ishrani čovjeka vrijedan prehrambeni element kao i med. Osim toga,
palma je na istoku blagoslovljeno stablo koje se uspoređuje sa dobrim i društveno općekorisnim muslimanom.
642
"Imam", nastavi ovaj, "kozu u osmom mjesecu i
draža mi je, nego meso dviju ovaca." Vjerovjesnik,
sallallahu al ej hi ve sell em, to mu je i odobrio.
"Ja ne znam", reče Enes, "da li se ta povlastica
odnosila i na druge ili samo na njega!"2
v /"' ; " , /. } /"'
ovca koia će se zaklati u moioi kući i tako sam , , ,, , ' -- ,, -- ·~-- , •"
J J J •L; ..!.tl; J t; •;G.J1 e) 1 .JI ,_p e.,!~.:;
je zaklao, i doručkovao prije nego sam došao na .
bajram-namaz.'
'Tvoja ovca je ovca zaklana samo radi mesa'
- odgovori Poslanik.
643
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
fY:
.... } ':t
""
...
bajrama na musalu. Ovdje bi otpočinjao klanjanje
bajram-namaza. Potom bi se okrenuo i s tao prema
svijetu, a svijet bi još sjedio u svojim redovima,
održao im predavanje, davao savjete i oporuke
i zapovijedao im koristan rad. Ukoliko bi htio
odvojiti kakvo izaslanstvo, odvojio bi ga; nešto
narediti , naredio bi , a potom bi se vratio kući . "
Ebu-Seid kaže: "Tako je svijet postupao sve
dok jednog Kurban-bajrama ili Ramazanskog
bajrama nisam izašao sa M ervanom, koj i je
tada bio namjesnik Medine. Kada smo došli na
musalu, tu je već bio postavljen minber, koji j e
izgradio Kesir b. Salt. Kada je Mervan htio da se
na njega popne, prije nego j e klanjao namaz, ja ga
povukoh za haljinu, a on mene, uziđe na minber i
održa hutbu prije klanjanja namaza. Ja mu rekoh:
'Tako mi Allaha, izmijenili ste redoslijed!'
644
'Ebu-Seide, odgovori on, 'ono što ti znaš, prošlo je.'
' Tako mi Allaba', dodadob, 'ono što znam, bolje
je od onoga što ne znam.'
Mua'vija nastavi: 'Svijet kod nas ne bi sjedio
poslije obavljenog namaza, pa sam ja zato i održao
predavanje prije namaza.'" 2
645
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
960. "I OBAVIJESTIO ME JE Ata, prenoseći .r.~ ~:, '-'""~ J.l ,y. :~.,;.:..;.\J." l .
- -
"'"' tl ". "' ...
izjavu od Ibnu-Abbasa i Džabira b. Abdullaha, ~ ,~ ." o ' - .""'
za ramazanski i kurbanski bajram-namaz, ezan se fY. ~:,~l rY. 0::0~ ~(.~u "Jsl4;.
•• v •
niJe UClO. ''
"" ... ....
-~~ ~
", .
n
;:.
- situacija u islamskom svijem j e bila unekoliko izmijenjena još u doba Mu' avijc i Mervana u odnosu na
doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvu četvericu hali fa.
646
JJ.o "'
961. Od Džabira b. Abdullaha preneseno je da je
v
. ; ....
:- , . . , oJ
Rekao sam (kaže Ibn u-Džurejdž) Ata u: "Smatraš li :,;.?-4 ;t :~ll ~~ 0i 5~1 i~~~ j~ li;.
' ' '
da je i sada dužnost imama da po završetku hutbe
ide ženama i održava predavanje?"
"To je, uistinu, i sada njihova dužnost", odgovorio
je Ata, "i na žalost im što to ne rade!"'
647
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
:> • _, •
648
965. PRIČAO NAM JE Adem, njemu Šu'be,
ovome Zubejd koj i je čuo Ša'bija gdje prenosi
od Beraa b. Aziba, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
"Prvo što počinjemo u ovom našem (prazničnom)
danu je da klanjamo, a potom da se vratimo (kući)
i kolj emo kurban.
Ko ovo radi, on j e krenuo našim pravcem, a ko
bude kurban zak lao prije bajram-namaza, to je
samo obično meso, koj e je on pripremio svoj im
ukućanima, a nije nikakav bajramski kurban."
Tada jedan ensarija, koji se zvaše Ebu-Burde b.
Nijar, reče: "Allahov Poslani če, ja sam već zaklao
(kurban), ali imam jednu mladu, u osmom mjesecu,
kozu, koja je bolja od jednogodišnjeg bravčeta?"
"Žrtvuj je mjesto jednogodišnjeg bravčeta, samo to
neće biti dovoljno, odnosno, neće biti dozvoljeno
nikome poslije tebe."
649
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
.. ~ t ,. •
1 Nošenje oružja na većim skupovima j e zabranjeno, ali je to dozvoljeno u sl učaju opasnosti od neprijatelja.
Tbnu-Madže preko Tbnu-Abbasa navodi: "Vjerovjesnik, sallallahu a lejhi vc sell em, je zabranjivao Bajramorn
nositi oružje u musl iroaoskjm gradovima, osim u slučaju opasnosti od napada neprijatelja."
Iz hadisa se zaključuje:
- Mina spada u krug Harema Ka' be,
650
RANO USTAJANJE NA BAJRAM-NAMAZ
. -
~l e)! A~3JI y~
'
--
Abdullah b. Busr kaže: "Mi smo u ovom času već
završaval i (namaz) i to je bilo vrijeme prestanka
pokuđenosti klanjanja nafile."2
-zabranjeno je za vrijeme hadžskog obreda nositi oružje u krugu Harema Ka 'be, jer bi se mogao neko u stisci
nagrditi i time povrijediti sigurnost hadžija.
Iz gornjeg razloga Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, doviknuo je j ednom ashabu, koji je u džamiji
kroz okupljeni svijet nosio izvučeno koplje: "Prihvati ga za vrh, kako ne bi ranio kojeg prisutnog
muslimana!"Hasan Basri je rekao: "U slučaju kakve opasnosti, Allah, dželle šanuhu, dozvolio je nositi
oružje pri obavljanju namaza." ·
2 Abdullah b. Busr je ugledan ashab, koji je imao sreću da klanja za Muhammedom, sallallahu alejhi vc sellem,
još prema Mesdžidui-Aksau, a potom i prema Ka'bi. Umro je 88. godine po Hidžri u Himsu, uzimajući abdest.
On je prigovorio, rekavši: "Mi smo u ovo doba već završavali namaz, i to je bilo vrijeme klanja nja kurbanskog
baj ram-namaza."
3 Vrijeme odlaska ashaba na bajram-namaz bilo je različito. Abdullah b. Omer i Seid b. Musejjeb klanjali su
sabah-namaz u bajramskom odijelu, a potom kretali prema musa li.
Rati' b. Hadidž sjeđaše u džamiji sa svoj im si nom i kada bi sunce potpuno izašlo, odnosno na obzorju
potpuno odskočilo, klanjali bi dva rekata nafile, a potom krenuli na musalu radi klanjanja ramazanskog ili
kurbanskog bajram-namaza.
651
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
Urvet je išao na bajram-namaz kada bi sunce dobro granulo i punim sjajem zasjalo. Ovo je stav još Ata 'a
i Ša' bija.
U "Mudevveni" se ističe da je Malik kretao iz kuće, odnosno džamije, prema musa li, tek kada bi stmce u
cijelosti izašlo.
Ali b. Zijad rekao je: "Nema štete ići na musalu prije izlaska sunca, ali se tekbir ne treba učiti dok sunce
ne izađe."
lmamu nije potrebno da ide na musa lu, dok ne nastupi vrijeme klanjanja bajram-namaza.
Šafija je izjavio: "Na musa lu se ide na Kurban -bajram, kada se sunce potpuno ukaže, a na Ramazanski
bajram nešto malo kasnije."
1 Pisac "Tevdiha" iznosi: ' 'Tbni-Omer bi išao na Ramazanski bajram na musa lu tek kada bi sunce izašlo i učio
naglas tekbire sve dok ne bi došao na musalu. Potom bi ih učio na musali sve dok imam ne bi sjeo pred
mihrab. Tada bi on prestao sa učenjem tekbira."
Po mišlj enju E bu-HaniJe, vadžib j e uči ti tekbiri-tešrike iza svakog završenog farz-namaza, počevši od
sabaha, dana Arefata (devetog zul-hidže) pa do iza obavljenog farz-namaza ikindije prvog dana Bajrama,
klanjali se ti namazi zajednički ili pojedinačno. Ebu-Jusuf i Muhammed smatraju da se ti tek biri uče do iza
ikindije četvrtog dana Bajrama i ovo je mišljenje i kod nas prihvaćeno.
652
"izuzev borbe čovjeka koji je izašao da se bori
protiv neprijatelja, i l ično i svoj im imetkom, pa
sve izgubi. " 2
653
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
- _..,
'
J.. ~... .)~~ti
... ...
~:, d)(.;
"' .. z; ~j ~l
krenuli sa Mine na Arefat, za telbijju: 'Kako ste ...
654
zakutka, pa čak i žene sa menstruacijom. One su
bile iza pri su tnog svijeta, izgovarale tek bir zajedno "" , ,... o "" "" ".
. ' ..... . •t,;. . '."..... • ~ . ·~
sa tekbirom toga svijeta, učile dove zajedno sa u,7':"..r.. ,.; "...,... ~" u y J,.,..J ,..;. ~.. • . u~. .
\· ,.,. ......
BAJRAMA
<
972. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Beššar, .) ~.
,
njemu Abdul-Vehhab, ovome Ubejdullah, ' /" "' "" ""
} , } .
prenoseći od Nafija, on od lbni-Omera, da ,_j ~ \; :_; ~U;~~ L;;.:i;. J u '-:"' ~.Jl L~
' . '
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, davaše
da se ispred njega na Ramazanski i Kurban-bajram
r:x ..;
, ~, ' " .. ,. "" ' "" "' e: ~-:.
I.J.š ~;J-, :;s:; 0\5 ~ ~~ 01 ~ .;'
',.
•
'
::! ~ oo
1 Hattabi i Ibnu-Bettal smatraju da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, formirao masovno učenje
tekbira radi toga, da bi što više skrenuo pažnju na klanje kurbana samo u ime Allaha, a ne u ime kipova, kao
što se to čini.lo u predislamsko doba.
Iz navedenog had isa još se razabire:
- žene na masovnim vjerskim skupovima redaju se iza muškaraca,
- u učenju dova i tekbira žene su ravnopravne s muškarcima,
- ženama je dozvoljen izlazak Bajramom na musa lu, pa i onima sa menstruacijom, s tim što će se one za
vrijeme klanjanja Bajrama povući na stranu van musale, zauzevši pogodno mjesto sa koga će moći čuti
.
unamov govor,
- mustehab je da na Bajram učimo što više tekbir a. Ebu-Katade učaše tekbire čim bi izašao iz kuće, pa sve
do dolaska na musa lu. Jbnu-Omer učio je tekbire na Bajram visokim glasom od svoje kuće do musa le. Ovo
je stav još od Ma lika i Evza ' ija.
Ma lik je kazao: "Musliman treba učiti tekbire i na musa li sve dok imam ne izađe na minber, a kada izađe
imam na minber, prekinut će učenje tekbira do svoga povratka kući."
Šafija je rekao: "Meni je najdraže učiti tekbir na Kurban-bajram po obavljenim namazima, j oš u toku noći,
uoči Bajrama, a na Ramazanski bajram od jutarnjih časova, kada se pođe na musa lu, pa sve dok imam ne
i.zađe oa minber."
Ebu-Hanife smatra da tekbire treba redovno učiti iza svakog obavljenog farz-namaza na kurbanbajramske
dane. Sa istekom Bajrama oni prestaju, upravo sa ikindijom, četvrtog dana Bajrama.
Tahavija kaže za one koji su učili tekbire tokom Ramazanskog bajrama, da su se oslanj ali na ajet: "Vc li
tukebbirullahe 'ala ma hedakum ..." "Pa veličajte Allaha na onom što vas je uputio... '" Takav je stav bio
Zejda b. Eslama. On smatraše da se istinsko vel ičanj e AJ taha postiže ne samo djelima, nego još i riječima,
tim prije što j e u Kur' anu rečeno: "Vc kebbirhu tekbira!", što znači: "Veličajte Allaha učenjem tekbira!"
Oba bajram-namaza imaju po dva rekata i odgovarajuće hutbe, pa je logično da se i na oba Bajrama stalno
uče tekbiri, ne praveći u tome među njima nikakve razlike.
655
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
.. . .. .. "
NOŠENJE KRATKOG KOPLJA ILI KOPLJA 0>J1..9i ~~ F .."~
ISPRED IMAMA NA BAJRAM
~ If .,. l • ~ J
974 . PRIČAO NAM JE Abdullah b. Abdul- 81;. Jli '-:"'~)u.~.:;, 414 81;.. '\Vi
' '
Vehhab, njemu Hammad b. Zejd, prenoseći od
Ejjuba, on od Muhammeda (b. Sirina), a ovaj od
Umm-Atijje koja je rekla:
"Naređeno nam je da izvedemo punoljetne
djevojke i one iz ženskih odaja. "
Identično gornj em tekstu, preneseno je još od
Ejjuba, a on od Hafse (bint Sirio), koji Hafsinoj
izjavi dodaje:
" ...il i je Hafsa kazala: ' Da izvedemo punoljetne
djevojke i one iz ženskih odaja, a osobe sa
menstruacijom da se udalje od musale. ' "
656
" J~ J '
1 Navedeni se hadis svoj im sadržajem podudara s naslovnom temom, j er Abdullah b. Abbas išao je na musalu
i na njoj bi klanjao s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sell em, bajram-namaze još kao dječak od dvanaest
Hi trinaest godina.
Iz had isa se zaključuje:
- prisustvo dječaka na musa li je dozvoljeno, bilo radi učestvovanja u vjerskom obredu, bilo radi slušanja
predavanja,
- prisustvovanje žena bajramskom predavanju na musa li je dozvoljeno, imale abdest ili ne imale, bile sa
menstruacijom ili ne,
-bajram-namaz se klanja prije hutbe,
- potrebno je upriličiti i organizirati odgovarajuće predavanje i ženama, jer su one temelj kućnog odgoja,
islamskog morala i običaja.
657
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
OBILJEŽJE MUSALE
658
IMAMOVO PREDAVANJE ŽENAMA
NA DAN BAJRAMA
v
978. PRICAO NAM JE Ishak b. Ibrahim b. Nasr,
njemu Abdur-Rezak, ovome Ibnu-Džurejdž, njega
obavijestio Ata, prenoseći od Džabira b. Abdullaha
da ga je čuo gdje kaže:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan
Ramazanskog bajrama ustao je i klanjao; počeo je
klanjanjem namaza, a potom održao hutbu. Kad
je završio hutbu, sišao je (sa minbera), otišao do
žena i naslonivši se na Bilalovu ruku održao im
predavanje. Bilal je potom prostro svoj ogrtač na
koji su žene bacale milostinju .
Pitao sam Ataa (kaže Ibni-Džurejdž): 'Je li to bio
sadakatul-fitr?'
'Ne' , odgovorio je, 'nego je to milostinja koju one
dijeljahu tada. Bacale su svoje burme, a bacale su
i svoj drugi nakit.'
Upitao sam (kaže Ibni-Džurejdž) ponovo Ataa:
'Da li je imamova dužnost, da i ženama drži
predavanje?'
'To su oni zaista dužni', (odgovori Ata), 'a šta ih
sprečava da to i sada rade! '"
Hasan b. Muslim, prenoseći od Tavusa, on od '"" "' "" _, ' ' "
Ibni-Abbasa, radij allahu anhuma, da je rekao: Ju \J:~ .&l ~J ..r~ JI J ..r~l.b;;.
~ "" ll "' "' ,
0~ J J.f.~IJ~~~ č3 ~\ ~~
/1
alejhi ve sellem, klanjanju ramazanskog bajram-
namaza,zatimEbu-Bekrovu, O mero vu i Osmanovu,
radijallahu anhum, i oni su svi klanjali namaz
prije hutbe, a potom se učila hutba. Vjerovjesnjk,
sallallahu alejbi ve sell em, izašao je, kao da ga sada
gledam, kako ih posađuje (pokazujući) rukama, a
o ". "" .... ... ...
onda ih rastavi, da bi došao do žena. Sa njim je bio 0'1( ~~~~)ti !.);l; 1~1 ~l t;;i ~)
i Bilal. Poslanik je proučio ajet: 'Vjerovjesniče, '
kada ti dođu žene pravovjernice da ti se zakunu na
659
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
1 Iz hadi sa se zaključuje:
- preporučljivo je, ukoliko to neće imati loših posljedica, da bajram-namazima na musali, odvojeno od
muškaraca, prisustvuju i žene, kako bi im se po obavlj enoj hutbi moglo održati odgovarajuće predavanje,
- obazri vost i takti čnost službenika u ophođenj u sa strankama prilikom skupljanja dobrovoljnih priloga
od svijeta,
- dijeljenjem milostinje pospješuje se bolji prijateljski odnos između bogatih i siromašnih, kao i otklanjanje
niza drugih društvenih neprilika,
- svaki sastanak treba koristiti za ši renje i propa~:,riranje islamske nauke, upućivati prisutne na rad dobrih,
a izbj egavanje ružnih dj ela,
-dozvoljeno je javno i otvoreno traži ti milostinju od bogatijih na ime ispomoći si romašniji h ljudi,
- odgovor jednog čovjeka u ime prisutnih je punovažan za sve ostale učesnike skupa,
- baj ram-namaz se klanja pri učenju hutbe.
660
Ja sam je posjetila i ona mi ispriča kako je muž
njene sestre učestvovao zajedno sa Vjerovjesnikom,
sallallahu alejhi ve sellem, u dvanaest borbi, a da je s
njim, u šest od tih borbi, bila i njena sestra i da je ona
pričala: ' Služile smo bolesnike i liječile ranjenike.'
Kasnije je ona rekla:
' Allahov Poslani če, smeta li da neka od nas, ako
nema ogrtača, ne izađe na musalu?'
'Neka je zaogrne njena drugarica u svoj ogrtač,
zajedno sa sobom, i neka tako prisustvuju dobrom
poslu i dovi pravo vjernika'- odgovorio je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem.
Kada je došla i Umm-Atijja, pri ča Hafsa, otišla
sam joj i pitala je: 'Jesi li ču la to i to?'
' Da, žrtvovala bih oca za njega', a rijetko bi ona
spomenula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
y
2 lbnu-Tin kaže: "Hadisom se podvl ači pot(eba izlaska na musalu žena u tuđem ogrtaču, odakle slijedi
zaklj učak, da je to još preča dužnost onih koje imaju odjeću potrebnu za kretanje van kuće."
Tahavi napominje da je ovo vjerovatno bilo potrebno u prvim danima širenja islama, kada su muslimani bili
još malobrojni, pa se prisustvom žena manifestira la masovnost i zajedništvo, dok danas ta potreba otpada.
661
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
$ J• } •
662
GOVOR IMAMA I PRISUTNOG SVIJETA
U TOKU BAJRAMSKE HUTBE; PITANJE
UPUĆENO IMAMU DOK DRŽI HUTBU
663
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
0 / 0/ " ~,. , ~ ,J • ,. ,.
zbog njih izvršio klanje prije bajram-namaza. ~ (,]~:.:: Jl._;.;:1 J J~<-?~J ~JGJI
Ja imam kozu ispod jedne godine starosti j draža ' ' '
,, ' ",.
1 Na osnovu naprijed navedenih hadi sa, Ebu-Hanife zaključuj e da klanje kurbaoa spada u vadžib-obaveze
muslimana. Ovaj stav imaju još imami Muhammed, Zu fer i Hasan, dok Mal ik, Lejs, Rcbija, Sevri, Evza' i i
Ebu-Jusuf ovo klanje smatraju sunnetom. Ovo mišljenje dijele još imam Šafija, Ahmed i još poneki pravnici.
Tahavi tvrdi da je Ebu-Hanife klanje kurbana smatrao vadžibom, a Ebu-Jusuf i Muhamrned sunneti-
muekkedorn. Ovi posljednji, svoj stav temelje na Muharnmedovoj izjavi koju donose Muslim, Nesai,
Ebu-Davud, Ibnu-Madže i Ah.med u svojim had iskim zbirkama preko Umm-Se leme u slijedećoj varijanti:
"Ko vidi mlađak zul-hidžeta i bude namjeravao zaklati kurban, neka ga pridrži za runo i papke!"
Klanje kurbana j e, dakle, prepu.šteno volji i namjeri vjernika.
Ebu-Hanife svoj stav temelji na nekoliko slijedećih hadisa:
Ibnu-Madže preko Ebu-Hurejre zabilježio je ovu Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, izjavu: "Ko
god bude imao materijalnu mogućnost, a ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musali!" Istu izjavu
u svojim hadiskim zbirkama ističu još Ahmed, Ishak, Ebu-Ja' la, Darckutni i Hakim u svom "Mustedreku".
Darekutni zabilježio je preko Alije da je Muhamrned, sallallahu alcjhi ve sellem, rekao: "Baj ramski kurban
el iminisao je klanje i prinošenj e dmgih žriava, a post uz ramazan- sve druge vrste ranijih poslova."
664
KADA ČOVJEKU PROĐE BAJRAM-NAMAZ,
KLANJAT ĆE DVAREKATA; TAKO ĆE
POSTUPITI I ŽENA I ONI KOJI SU KOD
KUĆE U SELIMA
2 Iz naslovne teme razabire se da se prvog dana propušteno kol.ektivno klanjanje bajram-namaza može obaviti
u kasnijim danima Bajrama.
Raznolika su mišljenj a o obaveznosti naknadnog klanjanja bajram-namaza:
Malik i učenjaci njegove škole smatraju da propušteni bajram-namaz nije nužno naknadno klanj ati.
Pravnic i hanefijske škole precizirali su gornj i stav i rekli: "Čovjek kome je klanjanje zajedničkog bajram-
namaza promaklo, neće ga naknadno sam nakl anjavati, al i, ako se to dogodilo ljudima zajedno sa imamom,
tj . cijelom džematu, oni će taj bajram-namaz, dm1,ri dan Bajrama, kolektivno klanjati sa imamom."
Kadihan, Evza'i, Sevri, Ahmed, lshak i Ibni-Munzir kažu: "Ako imam sa džematom bezrazložno propusti
klanjanje bajram-namaza prvi dao Bajrama, oni ga ne.će više ni klanjati, a ako je to učinjeno zbog nekog
razloga, klanjat će ga drugi dan Bajrama u jutarnjem vremenu. Ovo je stav i pravnika hanefijske škole koji
još dodaju: " ...a ukoliko ga ne klanjaju ni drugi dan Baj rama, bilo to zbog nekog razloga ili bezrazložno,
neće ga više u toku preostalih dana Bajrama ni klanjati."
'
Safija je izjavio: "Kome promakne zajedničko klanjanje baj ram-namaza, on će ga poslije klanj ati sam,
onako kao što bi klanjao za imamom."
Šafija i Malik smatraju da čovjek, kome je promaklo klanj anje baj ram-namaza zajedn ički za imamom,
naklanjava sam po sebi dva rekata. Ebu-Sevr tumači ovaj stav i kaže, da je to po mišljenj u Malika samo
mustehab, a ne vadžib. Evza' i kaže, da će takav čovjek, iako nije obavezan naklanjati bajram-namaz,
klanjati dva rekata bez onih imamskih tekbira, učeći potreban kiraet u sebi.
Hali fa Alija, lbni-Mes'ud, Sevri i Ahmed izjavili su: "Takva osoba, ako hoće, može klanjati četiri rekata."
Ebu-Hanife kaže: "Takva osoba, ako hoće, može klanjati baj ram-namaz, klanjati četiri rekata, a ako neće,
moze - samo d· va. "
Isti postupak vrijedi i za žene koje ne budu izlazile na musalu, kao i one ljude koji su slučajno ostali u
svojim domovima i selima.
Ibni-Ebi-Šejbe navodi da su neki potomci Enesa b. Malika (tumk mu Ubejdulah) obavijestili Junusa, da
bi Enes često sakupio Baj ramom svoje ukućane i prijatelje, pa bi im Abdullah b. U tbe klanjao dva rekata
baj ram-namaza.
Bej heki u svom "Sunenu" sa senedom navodi: "Kada bi Enesu b. Maliku izmaklo klanjanje bajram-namaza
zaj edn ički sa imamom, on bi tada sakupio svoje ukućane i klanjao sa njima onako kao što baj ram-namaz
klanja imam."
Sačuvana je uspomena dok je Enes boravio u svom domu u Zaviji, šesnaest kilometara od Basre, kada on
ne bi prisustvovao klanjanju baj ram-namaza u Basri, da bi sakupio svoje oslobodene robove i svoju djecu,
665
SAHIHU-L-BUHARI BAJRAM l
a potom naredio Abdullahu b. Ganiije i on bi im svima klanjao dva rekata bajram-namaza, isto onako kao
što je to i namaz građana, a sa njima bi izgovarao i tekbir poput njihovog tckbira.
Ranije navedenu Ataovu izjavu drugi su muhadisi zabilježili u nešto drugačijim varijantama.
Ferjabi u svom "Musannefu" sa scnedom navodi da je Ata rekao: "Kome prođe klanjanje bajram-namaza
za ima mom, neka klanja sam dva rekata!" Drugi istom tekstu dodaju: " ... klanjat će dva rekata i zgovarajući
bajram ske tekb ire."
Cijelu izjavu Ikrime zabilježio je sa sencdom u svojoj hadiskoj zbirci fbni-Ebi-Šejbe u slijedećoj varijanti:
"Muslimani će se skupi ti na jedno mjesto i klanj ati bajram-namaz, a jedan između njih bit će im imam." Ovu
izjavu Ikrime je dao za ljude na selu i na putovanju u danima Ramazanskog bajrama ili Kurban-bajrama.
1 Kurtubi kaže da nema razilaženja medu učenjacima da je pjevanje (muzika) haram zato što to spada u igru i
zabavu koju svi smatraju pokuđenom. Ono (pjevanje) koje nije poprać-eno nečim što nije haram dozvoljeno
je u maloj mjeri i to na svadbi, u danima Bajrama i slično. Bedrudin Ajn i kaže da je to u mezhebu Ebu-
Hanife haram, u šafijskom mezhebu mekruh, a to je i poznati stvav u malikijskom mezhebu. Osim toga, ove
djevojčice su pjevale o ratu i hrabrosti i zato je to Poslanik, sa ll allahu alejhi ve sell em, i dopustio. On dalje
kaže nema razilaženja o tome daje haram ona pjesma koju izvode izvođači koji se time bave i koja pokreće
skrivene strasti i koja opisuje žene, vino i druge zabranjene stvari. (Umdetul-kari, 6/369.)
666
KLANJANJE PRIJE I POSLIJE
BAJRAM-NAMAZA
667
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
VITR-NAMAZ
1 Na osnovu sadržaja prvog navedenog had isa, Ebu-Jusuf, Muhammed, Malik, Šafija i Ahmed smatraju da sc
selam u noćnim nafi lama predaje poslije svaka dva završena rekata. Ebu-Hanifc smatra da sc selam predaje
poslije završenog četvrtog rekata i kod noćnih i dnevnih nafila. Ebu-Jusuf i Muhammed slažu se sa Ebu-
Hanifom u pogledu selama dnevnih nafila, a u pogledu noćnih, dijele mišljenje Malika i Ahmeda.
Šafija smatra, da se i kod noćnih i kod dnevnih na fi la selam predaje po završetku drugog rekata. To dokazuje
nizom hadisa, zabilježenih u četiri priznate hadi ske zbirke, od kojih Muhammedova, sallallahu alejhi vc
sellem, izjava prenesena preko Ibn i-Omera i u prijevodu glasi: "Noćna i dnevna na fila je od po dva reka ta."
Ebu-Hurejre je prenio: "Noćni i dobrovoljni namazi klanjaju se po dva rckata." J'stu izjavu prenijela je i Aiša.
Ehu-Hanifa svoj stav temelj i na nizu slijedećih hadisa:
a) za noćne na file:
Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi da s u Aišu pitali za namaz Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve scllem, u
noći, paje odgovorila: "On bi klanjaojacijski farz u džematu, zatim bi se vratio svojim ukućanima i klanjao
još četiri rckata, a onda legao u postelju."
Ahmed b. Hanbel u svom "Musnedu" navodi, daje Abdullah b. Zubejr rekao: "Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu
alejh i ve scllcm, klanjao jacijski fa rz, on bi klanjao još četiri rekata, spojivši im na ime vitra još jedan rekat, a
potom bJ. lega o."
b) za dnevne na file :
Muslim navodi da je Mu'aza pitala Aišu: "Sa po koliko je rekata Muhammed, sallallahu alej hi ve sellem,
klanjao duha-namaz (podnevna nafila)?"
"Po četiri rekata , a na to je još povećavao, kol iko je to on htio" - odgovori la je A iša.
Ebu-Ja'la u svom "Musnedu" navodi, daje Mu'aza izjavila, daječulaAišu gdje kaže: "Allahov Pos lanik klanjaše
duba-namaz od po četiri rekata, izmedu kojih ne bi pravio razmaka o ikakvim ovozemnim razgovorom."
Ebu-Hanife ne odbacuje u cijelosti Šafijino mišljenje, ali smatra da su ljudi preko kojih su sačuvane ove
669
SAHIHU-L-BUHARI VITR-NAMAZ
izjave sigurnijeg pamćenja, od on in na koj e sc oslanja Šafija i prema tome in se i drž i kao vjerodostoj nij e.
Šafija hadisom navedenim po Buhariji dokazuje da se vitr-namaz klanja po jedan rekat. On svoj stav
potkrepljuje još Aišinom izjavom, koju Ebu-Davud donosi u ovoj varijanti: "Vjerovjesnik, sallallahu a lejhi
vc sellem, klanjaše noću deset rekata, vitr sa jednim rekatom i dva rekata nakon poj ave zore, što iznosi
ukupno trinaest rekata."
Ebu-Hani fe smatra daje Šafijin stav neodrživ, jer nema namaza od j ednog rekata i da bi to bilo n kon tradikciji
sa brojnim vjerodostoj nim hadisima.
Ebu-Hanife tvrdi da Aišinu izjavu, navedenu u Davudovoj zbirci, treba s hvatiti da je Muhammcd, sallallahu
alcjni vc sellem, klanjao vitr s jednim rekatom spojivši ga s j oš dva rekata prije obavljena, tako da j e njegov
v itr iznosio tri rekata. Ran ije obavljene na file od osam rckata, dva reka ta sa banskog sunneta i dodavš i tri rekata
v itra iznose upravo trinaest rekata. Kada bi v itr-namaz bio od jednog rekata, kako to misl i Šafija, ukupni broj
rekata na file iznosio bi jedanaest rekata, a to znači za dva rekata manje nego što sc navodi u Aišinoj izjavi.
Ebu-Hani fe svoj stav opravdava još slijedećim hadisima:
- Nesai u svom "Sunenu" navodi jednu Aišinu izjavu u ovoj verziji: "Allahov Poslan ik, sallallahu alejhi vc
sellem,nije predavao selam poslije obavljena dva reka ta vitr-namaza."
Hakim u svom "Mustedre ku" navodi da je Aiša rekla: "A llahov Poslanik, salla llahu alej hi ve sel.lem, je
klanjao vi tr od po tri rekata, a selam bi predavao samo na kraju v i tara." Hakim kaže da je ovo vjerodostojna
izjava i d a ima uvjete Bnharije i Musi ima, mada je oni nisu uvrstili u svoje "Sani ne".
Darekutni i Bejheki sa senedom navode da j e Abdullah b. Mcsud rekao da j e Muhammed, sallallahu alejhi
ve sellcm, izjavio: "Noćni v itr-namaz sastoji se od tri rekata kao i dnevni, akšam-namaz."
Ncsai u svom "Snnenu" navodi preko Abdullaha b. Omera, da j e Muha mmed, sallall ahu a lejhi vc sellem,
rekao: "Akšam-namaz je vitr-namaz, pa klanjajte i noćni vitr-namaz u neparnom broju rekata!"
Svi ljudi preko koj ih j e sačuvana ova izjava imaju uvjete postavljene po Bunariji i Muslimu.
Taha vi navodi da je Abdullaha b. Omera neki čovj ek pitao za vi tr-namaz, pa mu je on odgovorio: "Znaš li
ti dnevni vitr-namaz'?"
"Da, znam. To j e akšam-namaz" - odgovorio je.
"ls tinu si rekao"- kazao je Abdullah.
Tahavi j oš navodi da je Ebu- Halid pitao Ebul-Aiiju za vi tr pa mu je Ebui -A lija odgovorio: "Drugovi
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naučili su da je vi tr kao i akšam-namaz. Vi tr je noćni, a
akšam dnevni. "
Taha vi navodi da je Enes rekao: "Vi tr sc sastoji od tri reka ta." Taha vi navodi još da je lbni-Mahremc kazao:
"Ebu-Bekra smo zakopali noću, pa nam Omer reče: 'Nisam j a još klanj ao vitr.' Omer je tada ustao na noge, a
mi smo sc poredali u safove iza njega. On je k lanjao tri rckata i selam predao samo na kraju njih."
lbnu -Ebi-Šcj be u svom "Mnsannefu" ističe da j e 1-Iafs b. Umer prenio od Hasana d a j e rekao: "Jednoglasno
je m išlj enje mus limanskog svijeta da se vitr-namaz sastoji od tri rekata i da se selam predaje samo na
kraju njih."
Ovu tvrdnju iznos i i Kcrhi i dodaje daje jednom prilikom Sa'd b. Eb i-Vckkas klanj ao sam o j edan rekat vitra,
pa da mu je odmah prigovorio lbni-Mcs' ud, rekavš i da to nije bilo poznato u doba Vjerovjesnika, a.s.
Abdullah b. Kejs pi tao je Aišu: "Koliko je Muhammed klanjao reka ta vi tr-namaza?"
"On je vitr klanjao: č-etiri dodavši još pos lije tri rekata, šest dodavši im tri, osam dodavši tri , pa i devet
dodavši im opel tri reka ta.'' Prema ovoj izjav i, on nije k lanjao v itr-namaz manji od tri reka ta, odnosno noćne
na fi le manje od sedam, a veće od trinaest reka ta .
Hadis u kome se spominje da je M ubammed, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: "Ko hoće, neka klanja
vi tr od jedan rekat, a ko hoće, neka ga klanja od tri ili pet rekata' ", odnosi se na doba kada se namaz nije
još dovoljno učvrstio među tek islamiziranim musliman ima i kada se propisi o namazu nisu mogli tako
odjednom shvatiti i usvojiti.
Iz teksta had isa navedenog kod Bnharijc: " ... klanjat će još jedan reka t, koj i će mn, spojivši ga sa onim ranije
obavljenim rekatima, biti vi tr", jasno ukazuje da nema jednorekatnog vi tr-namaza.
Trorekatni vi tr sa jednim selamom na kraj u usvojili su Omer, Al ij a, lbni-Mes'ud, 1-Iuzejfe, Ubej b. Ka'b,
lbni-Abbas, E nes, Omer b. Abdul-Aziz i mnogi drugi ashabi i pravnici.
Nesai preko Ubcjja b. Ka' ba navodi: "Allahov Poslanik je k lanjao v itr-namaz s 'El-A 'la', 'EI-Kafirun ' i
'EI- Ih las'."
670
991. PRENOSI Nafi' da je Abdullah b. Omer
predavao selam prije posUednjeg rekata, nakon •
• • • o • "' .
v •
.J'-y t1 l) _._::~<<tr ;;_;;s<t 1
.)" ~
•-
dva rekata. Cak bi i naređivao da mu se nešto .. .. -.. ;..J';:""-'.)"
,;
J
'
donese (poslije tog selama)."
992. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Mesleme J. .!Dl,; :J i j ·: :;. .&14 8.1;. . o.~ T
' ' '
prenoseć i od Malika b. Enesa, on od Mahreme b. ' ':: ' ",_.;;> ", .. .. ..:;
Tinnizi u svojoj had iskoj zbirci navodi, da j e Alija izjavio: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em, je
klanjao vitr-namaz sa tri rekata."
Vi tr-namaz se klanja u jaeijskom vremenu, i ukoliko se ne obavi pravovremeno, treba ga, kako to mnogi
misle, naklanjati.
U komentaru na "Muhezzeb" stoji: "Apsolutna većina pravnika smatra da vrijeme klanjanja vitr-namaza
traje sve do pojave zore, a poneki da se ono proteže i poslije zore sve dok se ne klanja sabah-namaz."
Tavus je rekao: "Vi tr-namaz sc klanja poslije sabah-namaza."
Ebu-Sevr, Evza'i i drugi izjav ili su: "Vitr treba klanjati, pa makar i sunce izašlo."
671
SAHIHU-L-BUHARI VITR-NAMAZ
1 Za konkretni slučaj Taha vi navodi da je Bekr b. Abdullah kazao: ''lbni-Omer je klanjao dva rekata i rekao
sluzi: 'T mamo li mi sedlo?' Potom je ustao i klanjao još jedan reka t vitra."
"Ovaj slučaj ", kaže Tahavi, "ukaz uje da se vitr, takoder, sastoji od tri rekata, s tom razlikom što je lbni-
Omer zadnji rekat rastavio, od onih ranije klanjani h, svojim običnim govorom."
Da Ibn i-Omer nije zastupao mišijenje jcdnorekatnog vitra vidi sc iz ranije gore navedenog dijaloga, kada je
upitao sagovomika: "Znaš li ti dnevni vi tr-namaz?"
" Znam, to je akšam-namaz" - odgovorio je sagovornik.
"Lijepo, istinu si kazao" - rekao mu je Omer.
2 Isti slučaj drugi muhadis i prikazuju u nešto drugačijoj varijanti.
Ebu-Davud ističe da je A iša rekla: ''Muhammed, sallallahu a lejhi ve sellem, klanjaše noću trinaest reka ta, a kada
bi zorom čuo ezan, klanjao bi još dva kraća rckata sun neta sabah-namaza."
Nesaija navodi da je Aiša izjavila: "Muhammed, sallallahu alej hi vc sellem, je noću klanjao po deset rekata,
dodaj ući im još jedan, koji zajedno sa on im klanjan im čini vi tr-namaz, te zorom još dva rekata na imc sunneta
sabah-namaza, što ukupno iznosi trinaest rekata."
Ebu-Davud u svom "Sunemt" navodi da je Seid b. Hašim pitao Aišu: "Ispričaj mi sve o Pejgamberovu noćnom
klanjanju?" Ona mu je ispričala kao što je izneseno u njenim gornjim izjavama, pa joj je on opet rekao: "Ispričaj
mi sada sve o njegovom klanjanju vitr-namaza?"
''On klanjaše vitr-namaz tako da mu je sa ran ij e obavljenim na fi lama iznosio osam rekata i sjeđaše i iza osmog
i iza devetog rekata, a selam predavaše iza devetog rekata. Iza toga bi još klanjao sjedeći dva rekata, što ukupno
iznosi jedanaest rekata. Kada je, moj sinko, unišao u starije godine i odebljao, klanjaše vi tr koji bi, sa onim ranije
672
VRIJEME KLANJANJA VITR-NAMAZA ))l .;,~\..:..
'
y~
' '
995. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu'man, njemu ~j:;;~ 8~ Jli 0~1 j, 8.1;. . ~~o
Hammad b. Zej d, ovome Enes b. Sirin da je pitao
' .
Ibni-Omera:
"Kako ti gledaš na ona dva rekata prije sabah-
namaza, da li da u njima duže učim Kur'an."
Ibni-Omer odgovori: "Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, klanjao bi noću sve po dva rekata
i obavljao vitr s jednim rekatom. On bi klanjao
dva rekata prije farza sabah-namaza, kao da čuje
učenje ikameta ."
Hammad kaže: "To znači, klanjao je brzo." 3
klanjanim nafilama, iznosio sedam rckata, sjedavši iza šestog i sedmog rekata, selam prcdavaše po završetku
sedmog rekata. Iza toga bi klanjao sjedeći još dva rekata, što iznosi ukupno devet rekata."
Tahavija sa senedom navodi A iš inu izjavu, da je Muhammcd na vitm učio: "El-Ih las", "El-Felek" i "En-Nas".
Omer je izjavio opet da je Muhammed na vitru učio: "El-A' la", "El-Kafirun" i ''El-Illias".
Iz izlo;1enog sc vidi da je Muhammcd, sallallahu alejhi vc sellem, klanjao noću na file od sedam, devet, trinaest
i sedamnaest rekata, pa i od ukupnog broja rekata svakodnevnih farz-namaza. Muhammed, sallallahu alejhi
ve seilem, znači , klanjao je nafile prema svojim mogućnostima, prema vremenu i datim pril ikama, a ashabi
opet prenosili samo ono š ta i kako su kada vidjeli: neki su prenijeli ono što je oo rijetko uobičavao klanjati, a
neki opet ono šta je on redovno činio; neki šta je činio u prvim danima Objave, a neki ono iz posljednjih dana
njegova ž ivota.
3 Iz navedenog hadisa razabire se:
-dobrovoljni noćni namaz klanja se od po dva rckata,
- Šafija navedenim had isom dokazuje da se vi tr sastoji od svega jednog re ka ta. On smatra da je prijedlog
" bi" u konstrukciji "bi rck'atin" suvišan i bez kakvog mačaja, dok Ebu-Hanife sma tra da prijedlog vrši
svoj u normalnu funkciju i ima značenje "spajanje, s kupnost" toga rekata sa prethodnim,
-neposredno prije sabahskog fana klanjaju se dva rekata sunneta,
- na rekatima sabahskog sunneta uče se što kraće sure.
4 Muhammed, sallallahu a lej hi ve sellem,je klanjao vi tr-namaz iza jacije u prvoj trećini noći, sredinom noći i
krajem noći do pred samu zoru. Najbolje j e vitr klanjati krajem noći. To čine obično pobožniji lj udi koji se
673
SAHIHU-L-BUHARI VITR-NAMAZ
. ~ ". ,; ,
V JEROVJESNIKOVO, SALLALLAHU ji~~
.. .. "'
.ili-i~ ~l
.. ~~J.. y\,1
'
ALEJHI VE SELLEM, BUĐENJE SUPRUGE
RADI VITR-NAMAZA
674
"' .. * ..
KLANJANJE VITR-NAMAZA ;Wt~l
,· t.:. -.'l ._,t;
<..S->'>' . .
'
NA JAHAĆOJ ŽIVOTINJI
'
Tirmizi, Nesai i Ibnu-Madže zabilježili su da j e Alija rekao: "Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhj ve
sellcm, daje rekao: 'Svi koji znate učiti rna šta od Kur 'ana, klanjaj te namaz ncparnog broja rekata - vitr.
Allah j e nepamo biće i on voli nepamost.'"
Iz svakog imperativa, pa i ovog gore navedenog had isa, zaključuje se obično vadžib-obaveza.
Tahavija i stiče da j e H uzafe Adevija i7javio da j e čuo Vjerovjesnika, sa.llallahu alejhi ve sellern, gdje kaže:
"Allah vas j e ispomagao sa narnazom vrednijim od krda tovarnc stoke, namazom koji se obavlja u vremenu
od jacije do pojave zore. To je vitr-namaz." Skoro isti tekst ovoga hadisa navodi Tiram iz i, a i Hakim u svom
"Mustcdreku", ističući da su svi ljudi, preko koj ih j e hadis prenesen, dobri i ispravni.
Ahmed u svom "Musncdu" navodi da Ebu-Hurcjre prenosi izjavu Muharnrneda, sallallahu alcj hi ve sellern:
"All ah vam je dodao j oš jedan namaz, pa pazite na njega! To vam j e vi tr!"
Hakim u svom "Mustedreku" navodi da j e Ebu-Scid Hudri sačuvao sl ijedeću Muharnmedovu, sallallahu
alejhj ve sellern, i7javu: "Ko zaspi ne klanjavši vitr ili ga zaboravi klanjati, neka ga klanja sutra kada osvane,
odnosno kada ga se sjeti." Hakim ovaj hadis smatra vjerodostojnim i da on ima uvjete Buharije i Muslima.
Taberani sa scnedorn navodi , da je Muharnrned, sallallahu alejhi vc sell cm, rekao: "Peri te zube rnisvakorn,
držite se čisto i obav lj aj te namaz ncparnog broja rekata - vi tr. A Ha h je neparan i on voli nepar. "
Brojni su had isi u kojima se naređuje ili makar prepomčuje klanjanje vitr-namaza, što svakako ukazuje na
njegovu važnost i potrebu redovnog obavljanja.
2 Iz navedenog had isa zaklj učuje se:
- Na vedenim hadisom Ata, Hasan Basri, Malik, Šafija, Ahmed Ishak i još poneki učenjaci dokazuju da
putnik može vitr-namaz klanjati sjedeći na svoj oj jahaćoj životinji. Ibn i-Ebi-Šejbc u svom "Musannefu"
navodi da je Abdu llah b. Omer klanjao neki namaz na svojoj jahaćoj životinji, a potom na njoj obavio i
vi tr-namaz i rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellcm, je vi tr klanjao na jahaćoj životinji." Ovakva
izjava prenesena je još od A lije i Ibn i-Abbasa.
Mal ik je rekao: "Na jahaćoj životinji sc može klanjati samo prili kom putovanja na kome putn ik ima pravo
na skraćeno klanjanje farz-namaza."
675
SAHIHU-L-BUHARI VITR-NAMAZ
VITR-NAMAZ NA PUTOVANJU
' ..
• 'l[ .?· .).l· y.l[ u\;
?" -
.• . . . .
Ev:!a' ija i Šafija smatraju da se u konkretnom slučaju dužina puta i putovanja ne uzima u obzir, a Ibn-Hazm
je rekao: "Čovjek može klanjati vitr stojeći , a i sjedeći bez ikakva razloga, a i na svojoj jahaćoj životinji."
Ibrahim Neha 'i., Urve b. Zubejr, Ebu-Hanife, Ebu-Jusuf i Muhammcd ne dozvoljavaju klanjanje vitra nego
samo na zemlj i, kao što je slučaj i sa ostalim farz-namazima. lbni-Ebi-Šcj be u svom "Musannefu" navodi
da je ovo bio stav h. Omera i njegova sina Abdullaha.
Sevri je rekao: "Klanjaj farz-namaz i vitr na zemlji, a nema štete ako vitr klanjaš i j ašući (na jahaćoj
životinji)."
Preko Mudžahida preneseno j e da bi Abdullah b. Omer na putovanju klanjao na svojoj jahaćoj životinji, ma
na koju se ona stranu okrenula, a kada bi htio klanjati vi tr sišao bi sa jahaćc životinje.
Jmam Ahmed u svom "Musncdu" preko Seida b. Džubejra navodi da j e Abdullah b. Omer dobrovolj ne
namaze (nafile) klanjao na svojoj jahaćoj životinji, a kada bi htio klanjati vitr, sišao bi i klanjao ga na
zemlji. Suprotan posmpak prenesen od Abdullaha, mmači se da se to odnosi na njegove m lađe dane i da
je on to mogao vidjeti od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, samo u prvim danima Obj ave, kada se
vi tr-namaz nije još čvrsto ustalio među ashabima.
Iz pavedenog had isa zaklj učuje sc:
- Safija i Mal ik konkretn im had isom dokazuju, da j e vitr na putovanju dozvoljeno klanjati jašući,
- farz-namaze nije dozvoljeno klanjati jašući, izuzev u nuždi,
- dozvoljeno je na putovanju klanjati mimikom fakultativne namaze na jahaćoj životinji, okrenuvši se u
pravcu okretanja same životinje.
Malik smatra da jašući može klanjati samo putni k na putovanju koj e dozvoljava skraćeno obavlj anje fa rz-
namaza.
Kuduri kaže: "To pravo ima putnik, koji se već nalazi izvan grada." Neki pravnici to dozvolj avaju tek
po udaljenosti od svoga mjesta od dva fersaha (šesnaest kilometara), neki tri fersaha, tj. dvadeset četiri
kilometra, a neki preko jedne milje, koja iznosi četiri hi ljade koraka.
Ebu-Hanife i Ebu-Jusuf dozvoljavaj u obavljanje na file jašući samo putniku.
U "Salatul-Fetava" ističe se: "Klanjanje farzova jašuć i, dozvoljeno je uz opravdani razlog. Jedan od tih
razloga je padanje kiše."
Od Muhammeda, sallall ahu alcjhi ve sell em, preneseno je: "Kada čovjek putuje pri padanju kiše i ne može
naći suhog mjesta na kome bi klanjao, on će zaustaviti jahaću životinju, okrenuti je prema kibli i klanjati
sjedeći na njoj mimikom (išarctom), a ako j e ne može zaustaviti i umi riti, klanjat će okrenuvši sc na njoj
prema ki bli. Ova povlastica koristi se, kada j e teren toli ko blatan da bi sc lice kl aojača pri obavljanju sedžde
u njega zarilo. Jedan od opravdanih razloga je i opasnost od razbojnika, zviJeri, te starost i bolest jahača,
~oji se bez tuđe i spomoći ne b.i mogao opet popeti na svoju jahaću životinju. '
Sto se tiče sunneta za njih vrijede pravila običnih nafila, samo što rad i klanjanja sabahskog sunneta treba,
kaže Ebu-Han ife, sjahati, jer on konkretni sun net smatra vadžibom.
Vi tr je vadžib, kako ),e to izričito navedeno i u izjavi Ebu-Katade.
Malik u "Muvetta'u ' navodi da su Ibn i-Omera pitali : "Je li vitr vadžib?"
"Vitr bi klanjali i Vjerovjesnik i muslimani"- odgovorio je on.
To je, dakle, ustaljen običaj i put muslimana i onaj ko ga ne klanja spada među one za koje je Allah, dželle
šanuhu, rekao: "On ne slijedi i ne ide putem pravovjerni h."
676
KUNUT DOVE PRIJE I POSLIJE RUKU' A
2 Muslim u svom Sahihu ističe, da su Enesa pitali za učenje Kunut dove prije ili poslije obavljenog ruku'a,
paje odgovorio: "Prije ruku'a."
Ebu-Davud navodi od Enesa izjavu: "VjerovjesnLk, sallallahu alejhi vc sell em, je učio Kunul poslije
ruku'a mjesec dana, a potom ga napustio." Neki muhadisi navode da je to učenje bilo samo dvadeset dana.
Navedene izjave očito ukazuju da j e učenje Kunut bilo privremenog karaktera u svim farz-namazima, a
potom ostavljeno.
Učenje Kunuta poslije ruku'a zastupaju Šafija, Ebu-Bekr i Osman, a po mišljenju Ahmeda b. Hanbela,
Ejjuba b. Temi i još ponekog učenjaka, to sc prepušta na volju i pravo odabiranju samog klanjača.
Učenje Kunuta prije ruku'a zastupaju Ebu-Hanife, Tbni-Munzir, Omer, Alija, Tbni-Mes' ud, Ebu-Musa
Eš'ari, Ibn i-Omer, Ibn i-Abbas, Enes, Malik, lsha k, lbni-Mubarek i još mnogi pravnici.
677
SAHIHU-L-BUHARI VITR-NAMAZ
U saferu, četvrte godine po Hidžri, Muhammed, sall allahu a lej hi ve sell em, je poslao u Nedžd sedamdeset
hafiza, da tamo propagiraju islam i poučavaju svijet u učenj u Kur'ana. U Bi'ri Me' unetu iznenadno ih napadne
Amir b. Tufcl sa pripadnicima plemena Ri'l, Zekvan i Asijje. U nasta loj borbi svi su izginuli os im Ka'ba b.
Zejda, Medinelije .
Historičari navode da je spomenute godine došao Muha m medu, sallallahu alejhi vc sci lem, u Međinu Ebu-
Bcr'a Amir b. Mali k i predložio da se u Nedžd pošalje j edna grupa misionara, upućenih u islam, a da
on garantuje, da im se neće ni kakvo z lo nanijeti. Tamošnji je svijet, navodno, po njegov im rij ečima, bio
za interes iran za islam, pa mu ga treba i prenijeti. Muhammed, sa llallahu alejh i vc scllcm, sumnjao je u
iskrenost njegova prijedloga, ali je ipak spremio sedamdeset hafiza na čelu sa Munzirom b. Amrom. Po
dolasku u Bi'ri Me' une, oni su po Hiramu b. Meliku poslali M uhammedovo pismo upućeno gore navedenom
Amiru b. Tufclu, starješ ini okolni h plemeoa, a li ga on nije htio ni pogledati, nego je donosioca pisma dao
odmah ubiti, a potom pripadnike plemana As ijjc, Ri'la i Zckvana sakupio i navalio na ovu gmpu ashaba. U
drugom o kršaju svi su izginuli osim Ka'ba b. Zejdova. Njega su neprijatelj i pusti li teško ranjenog, da može
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ispričati preživjelu katastrofu.
U "Mu'džemu" se ističe daje to bila gmpa od trideset hafiza, i to dvadeset šest Medinclija i četiri dose ljen ika
iz Mekke (muhadžiri), a poneki navode da j e bila grupa od četrdeset ljudi.
Iz navedenog had isa zaključuje se:
- Kunut se učio stalno prije ruku'a, a poslije ruku'a, Muhammed, sali allahu alej hi ve sell em, učio ga j e u
sv im namazima samo mjesec dana, kada j e proklinjao lj ude gore navedenih plemena.
Za ovaj s lučaj Ibni -Abbas je dao dosta preciznu s lijedeću izjavu: "Mnhammed, sallallahu a lejhi vc
sellem, je učio Kunu t u<:astopno mjesec dana pri kraju podne, ikindijc, akšama i sabah-na maza, i to kada
bi na zadnjem rekatu izgovorio 'Semi'allahu li men hamideh!'" Ovu izjavu zabilježio je Ebu-Davud u
svom "Sunenn", a Haki m n svom "Mustedreku", navodeći da j e vj erodostoj na i da odgovara uvjetima
postavljenim po Buhariji .
Enes u svojoj izjavi nije ništa rekao o učenju Kunuta u vitr-namazu, ali zato lbni-Madže sa vjerodostojnim
senedom preko Ubejja b. Ka'ba navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejbi ve sell em, klanjajući vi tr, učio
Kunut prije rnku'a.
Tirmiz i u svom "Sunenu" navodi da j e Hasan b. Ali rekao: "Vjerovjesnik, sali allahu alej hi ve sellem, me je
naučio da na vitra ma, umjesto K unuta, izgovara m tekst: 'Allahummeh-dini fi men hedej te, vc a fini fi men
afej te, ve tevell cn.i fi men tevell ej te, ve bakir fi ma a'tajte, ve kini šerre ma kadaj te fe ioneke takdi ve la
j ukda alej ke, ve innehu la jezi ll u men valcjte. Tebareke rabbena vc tc' a lejte. •"
Drugi muhadis i navode i dmge dove, a naroči to K unut koj i je uobičajen n našim kraj evima.
Ibni-Madže izričito navodi da j e Vjerovjesnik, sa llallahu alejhi ve sellem, klanjajući vi tr, učio Kunu! prije
mku 'a.
lbni-Ebi -Šejbe u svom "Mnsannefu" navodi da je lbni-Mesud rekao: " Vje rovjesnik, sal.la llahu alejhi ve
sellcm,je, klanjajuć i vi tr, učio Kunut prije mku 'a", a Darekutni dodaje, kako j e Tbni-Mcs'ud j ednom bio
noću, kod Vjerovjesnika, sallallahu alejh i vc sellem, da bi vidio kako i kada on klanja vi tr-namaz, a da je
jednom opet poslao s voju majku nekoj od njegovih supruga, da i ona vidi kako Pejgam ber, sa llallahu a lejhi
ve sell em, klanja vi tr, i po izvidu da je izjavio: "Vjerovjesni k, sa llallahn alcjhi ve sellem, je učio K unut
prije obav ljenog mku'a."
Podije lj ena su mišljenja o vremenu učenja Kunuta na vi tru .
Kunut sc uči prij e ruku'a neposredno po završenom učenju Kur'ana po mišljenju Tbni-Mes' uda, Sufjan Sevrija,
Ibni-Mubareka, Seida b. Džubejra, Ebu-Musa Eš'arij e, Ebu-Hanife i j oš mnogih njihovih savremenika.
678
1004. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Jli ~C.:! ~~ Jli ;•l -~~~ .' .. i
' '
Isma'il, ovome Halid, prenoseći od Ebu-Kilaba,
on od Enesa koj i je rekao:
"Kunut dova j e učena akšamom i sabahom."2
v
2 Safija navedenim hadisom dokazuje da Kunut treba učiti pri kraju farza sabahs kih namaza. On svoje
mi šljenje potkrep ljuje još izjavom Bera'a koju Ebu-Davud donosi u s lijedećem vidu: "Vjerovjesnik je
Kunut učio na sabahu", a Tbnu-Mu'az dodaje: "I u akšamu."
Hadis naveden kod Buharije zabi lježili su u svojim zbirkama i svi ostali priznati muhadisi.
Hanefije smatraju da se konkretni had is, naveden po Buhariji, odnosi na ranije spomenutu pogibiju sedamdeset
hafiza kod Bi'ri Me'une, a had isi u kojima se ističe da je Muhammed, sal.lallahu alejhi ve se IJem, do svoje
s mrti učio Kwlllt na sabahu nisu posve sigurni, ti m prije što se si!,'llrno zna da Kunut na sabahu nisu uč ili
halifa Omer, Ibnu-Abbas, Abdullah b. Omer, Tbni-Zubejr, Ebu-Bekr, Seid b. Džubcjrov, Ibrahim Neha'ija i
još mnogi drugi.
Ibni-Omer i Tavus izjavili su: "Učenje Kunuta na sabahuje novotarija (bid'at)."
Tirmizija navodi da je Ehu-Mal ik Ešdže' ija od svoga oca prenio: "K lanjao sam za Vjerovjesnikom i on
nije učio Kunut, kasnije sam klanjao za Ebu-Bckrom, Omerom, Osmanom i Alijom, ali ni oni nisu učili
Kunut na saba hu. To je, sinak, izmišljena novotarija." Ovo je, kaže T irmiz i, vjerodostojna izjava i u praksi
prihvaćena od najvećeg broja učenjaka, dok su izjave suprotnog sadržaja izmišljene.
679
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
TRAŽENJE KIŠE
1 Izvrtanje odjeće alud ira na promjenu vremena. Odjeća podesna za izvrtanje, prevrne se tako, da se desni
rukav navuče na lijevu ruku, a lijevi rukav na desnu, dok kod odjeće, nepodesne za izvrtanje, to se postiže
tako, da se gornji dio takve haljine, kao što j e čaršaf i sl ično, koristi u obrnuto uobičajenoj formi. Kod kape
se to postiže tako, da se ona samo iZ\'rati i tako naizvrat stavi na glavu.
Iz navedenog had isa zaključuje se:
-"Obred za traženje kiše sastoj i se", kaže Ebu-Hanife, "samo od dove sa molbom opraštanja !,Tfijeha, a
kolektivno klanjanje namaza nije ozakonjen obred." Na ovo miš ljenje, pisac "EI-Hidaje" dodaje: "Ako
svijet hoće nafila-namaz klanjati pojedinačno, to mu je dozvoljeno." Ovo mišljenje podržava i Ibrah im
Neha' i.
lbni-Ebi-Šej be navodi u svom "Musannefu", da j e Ata b. Mervan bio sa halifom Omerom na kišnoj dovi i
da je Omer tom prilikom molio Allaha samo za oprost grijeha.
Po mišljenju Ehu-Jusufa i Muhammeda, imam će sa prisutnim kolektivno obaviti dva rekata onako kao što
se oni klanjaju kod bajram-namaza. Ovo mišljenje zastupaju još Malik, Šafija i imam Ahmed;
- činjenje kišne dove je priznat čin,
- izvraćanje vanjske odjeće u toku obreda je samo sunnel kod nekih pravnika.
Ebu-Hanife izvrtanje odjeće ne smatra sun netom, jer j e to Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, slučajno
tada uradio, aludi rajući na preokret vremena. Međutim, imam, ako hoće, može to učiniti, ali da ga u tom
prisutni ne oponašaju. Ovo mišljenje dijele još Seid b. Musejjeb, U rve, Sevri, Lejs, Ibnu-Vehb i drugi
njihovi savremenici, dok Mal ik, Šafija i Ahmed smatraju da i prisutni svijet treba, po ugledu na imama,
izvrtali svoje ha ljine.
681
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
\'l.;:~) y,i:;.
"..
"'
u -"0
"..
"'
".
L Spomenuta u hadisu, Gifar i Eslern plemena su zahvaljujući Muhammedovoj, sallallahu alejhi ve sellem,
dovi prešla na islam u prvim danima njegova širenja, učinila potrebnu uslugu islamskoj zajednici i s pasila
se ranijih zabluda.
Iz navedenog had isa zaključuje se:
- kako se god vjernik i prijatelj može blagosiljati tako se i neprijatelj može prokli njati. Neki pravnici kažu
da je dozvoljeno proklinjati samo neprijatelja koji stvarno krši božanske zakone i ugrožava muslimane, dok
za ostale treba Allaha moli ti, da ih on uputi na pravi put. Ovako su postupali i drugovi Allahovog Poslanika,
sali allahu alejhi ve sell em.
Ovaj, kao i onaj raniji hadis ukazuj e da je učenje dove u sabah-namazu, bila ona u vidu blagoslova il i
proklinjanja, vršena samo privremeno, j u određenom cilju. Poneki pravnici navode, da je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sell em, učio konkretnu dovu i na jaciji, a neki kažu, da je on to učio i na podne-namazu.
682
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
2 Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izazvan uvredama mekkanskih idolopoklonika, prokleo ih je, i
pošto ih je kletva stigla, oni su preko Ebu-Sufjana moli li Muhammedov, sallallahu alejhi vc sellem,
blagoslov. Muharnmed, sallallahu alejhi vc sellern, na ime odgovora ci ti rao je Ebu-Sufjanu šest ajeta sure
"Ed-Duhan", i lo od desetog do šesnaestog ajeta koji u prijevodu glase: "Iščekuj dan u kome će se nebo
obaviti jas nim dimom. To je bolna kazna. Allahu naš, (kazat će oni) otkloni od nas ovu kaznu, a mi ćemo
sigurno biti pravi vjernici. Otkud da oni sada prihvate uputu! A njima j e već poodavno došao istinski
Poslanik i oni su se od njega okrenuli i rekli: 'To je on samo od nekoga dmgog poučen i onje lud. Mi od vas
samo malo otklaojamo kaznu, jer ćete se vi opet povratiti svojim uobičajenim porocima. Toga dana ćemo ih
zgrabiti velikom snagom i Mi ćemo im sc za to osvetiti. '"
Allah im u citiranim ajeti ma nagovještava, da im glad i bijedu samo privremeno otklanja, a čim se budu
opet povratili svojim porocima, On će ih ščepati svojom snagom i konačno uništiti.
Sva obećanja Vjerovjesnika, sallallahu alcjhi vc sellern, ostvarila su se, bilo odmah, bilo kasnije, pa tako i
ova navedena u gore iz loženom hadisu.
Borbe između Perzijskog i Istočnog rimskog carstva vodene u VII stoljeću, ovjekovječene su i u Kur'anu.
Perzijanci su koncern 616. godine zauzeli sve istočne pokrajine Bizantije i približili se Carigradu, i tom
prilikom su pobili na stotine hiljada kršćana i Jevreja. Muslimani su sažalijevali poraz kršćana, jer su to
sljedbenici Evanđelja, dok su se idolopoklonici tome radovali i prcdbacivali muslimanima, kako će to oni
jednog dana učiniti muslimanima.
Kao odgovor na njihova predbacivanja, objavljeno je prvih deset ajeta "Er-Rum" poglavlja. U prvom i drugom
ajetu priznaje se poraz Bizantinaca, a u trećem i daljim, da će oni za "nekoliko godina pobijediti" Perzijance.
Ova je vijest obradovala muslimane. Ebu-Bekr se u diskusiji sa Ebu-Džehelom op kladio da će Bizantinci u roku
od pet god.ina pobijediti Perzijance. Ebu-Bekr je o ovoj opkladi, koja je tada još bila dozvoljena, obavijestio
Mubammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je rekao: "Kur'ansk:i izraz: 'Bid'a sin.ine' - nekoliko godina,
znači vrijeme od tri do devet godina. Opkladu i vrijeme treba duplirati." Devet godina po objavljenom ajetu, a
četvrte po Hidžri, upravo porazom idolopoklonika na Bedru, porazili su Bizantinci vatropokloničke Perzija nee.
Time j e kur 'ansko nagovještenje bilo ostvareno pred licem cijelog svijeta.
683
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
, .,. l /"'
1010. PRIČAO NAM JE Hasan b. Muhammed, G!l;. Jli ~-
-4.>! d
J. } / l
~ •.•. ' •' • ' •
.:....J.>.
'
njemu Muhammed b. Abdullah, ensarija, ovome
njegov otac Abdullah b. Musenna'a, prenoseći od
Surname b. Abdullaha b. Enesa, a on od Enesa, da
bi Omer b. Hattab, radij allahu anhum, molio, kada
bi ih zadesila suša, za kišu preko Abbasa b. Abdul-
Muttaliba, govoreći:
1 Abdullah b. Omer citirao j e samo jedan stib iz Ebu-Tali bove "Lam ije", pjesme od sto deset stihova, u kojoj
on iznosi neprijateljsko držanje idolopoklonika prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellcm, njegove
vrline tc zaštitu i si mpatije prema njemu, njegovim rođacima i prijateljima.
Kišne dove, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, imao je priliku da čini tek u Medini, a navedenu
"Lam iju", Ebu-Talib je spjevao u Mekki, kada je Abdul-Mutalib činio kišne dove sa Kurejš ijama, pokraj
koga bi Muhammed, sallallahu alejh i ve sellem, samo kao dječak s tajao. Sadržaj mnogih stihova " Lamije"
prcdskazuje na Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo, koje je Ebu-Ta lib znao još od-
ranije, pre ko izjave Bebi re iz Busra'a.
Navedeni slučaj spominju u svojim hadiskim z birkama j oš lbni-Madže, Nesa i i Ahmed.
684
: .• . o " -.
.elautimUL c:~d.l~
, - -
2 Ibni-Kudame smatra da se ovaj slučaj zbio "Rimadet godine", a to je 18. godine po Hidžri, kada je
devetomjesečna suša sve usjeve i drveće osušila i mnoge kraj eve pretvorila u pješčanu mrtvu pustinju.
Hi storičari navode da j e Ebu-Bekr izašao da isprati vojsku, upućenu na odmetnike .i da je tom prilikom
Abbasu rekao: "Abbasu, moli Božiju pomoć' Ja se nadam i vjemjem, da tvoja molba neće biti uzaludna
zbog tvog rodbinskog odnosa sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sell em."
Ebu-Salihje izjavio da se Omer popeo sa Abbasom na minber i rekao: ''Allahu moj, molimo Te amidžom Tvoga
Vjerovjesn ika, pa obdari nas kišom i ne ostavljaj nas očajnim 1" Iza toga je rekao: ''Oče Fadilov, moli i ti!"
Na Omerov prijedlog Abbas j e proučio dovu slijedećeg sadržaja: "Allahu naš, svaka nesreća j e posljedica
ljudskih grijeha i propusta, što se otklanja samo iskrenim pokajanjem. Ovaj se narod okrenuo prema Tebi
radi mene, radi. moga rodbinskog odnosa sa Vjerovjesnikom, a ove naše ruke prema Tebi dignute su radi
oprosta učinjenih grijeha i iskrenog našeg pokajanja, pa obdari nas kišom!"
"Potom su se", kaže Ebu Salih, "iz neba spustili valovi kiše poput brda, pa je usjev rodio i svijet dobro
... . .
prOZI VIO.
"
Iz hadi sa se još razabire:
- pohvalno j e da kišnoj dov i prisustvuju dobri i pobožni ljudi,
-veliko poštovanje Abbasu i skrom nost Omerova,
- pristup i učestvovanje u obredu kišne dove je svakome slobodno.
685
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
686
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
v v
KISNA DOVA U DZAMIJI U KOJOJ SE
KLANJA DŽUMA
- namaz za kišu obavlja se danju u vremenu bajram-namaza, a poslije pcoučene Fa tihe, uči se sure koje je
uobičajeno učiti na bajram-namazu,
- Ebu-Hanife smatra da kolektivno klanjanje namaza za kišnu dovu nije potrebno, ali je dozvoljeno da
ga prisutni pojedinačno obavljaju. Ovaj se obred, dakle, sastoji samo od dove za molitvu da padne kiša i
molitve za oprost grijeha, kako j e to u Kur'anu rečeno: "Molite Allaha za oprost, a On prašta. On vam šalje
kišu sa neba."
Pored izloženog postoji niz predanja u kojima sc ne spominje daje Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem,
klanjao rna kakav namaz.
Ibni-Madže navodi da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao jedan čovjek i rekao: "Allahov
Poslani če, moli Allaha da nam padne kiša!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sellern, digao je ruke i proučio
dovu slijedećeg sadržaja: "Allahu moj, spusti nam obilnu codnu kišu, kišu korisnu, a ne štetnu!" Kasnije
su mu se potuži ti na preobilnu kišu i rekli: "Allahov Poslaniče, porušit će nam se kuće' " Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio je: "Allahu moj, oko nas je, a ne na nas'" Utom se oblak počeo
povlačiti desno i lijevo.
Tabcri navodi daje Ibni-Umame rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vc sellem,je klanjao u džamiji
duha-namaz, izgovorio tri tekbira, a potom prouči o dovu ovog sadržaja: 'A Ilahu moj, podari nam kišu'
-rekavši to tri puta- 'Allahu moj, omogući nam da imamo masnoće, mlijeka, loja i mesa!'
Na nebu nismo tada vidjeli nikakva oblaka. Utom je zapuhao jak vjetar, uzdigao prašinu, nagomilao oblake
i kiša je otpočela padati, a sv ijet uz viku i galamu zbijao se pod krovove džamija i svoj ih kuća."
Bejheki u svom "Sunenu" sa senedom navodi, da je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, molio za
kišu samo dovom ovog sadržaja: "Allahu moj, podari nam dobru i blagorodnu kišu koja će ispomoći tvoje
robove, om0!,'11Ćiti punjenje vimena mužom i koristiti usjevima!"
Ebu-Davud u svojoj had is koj zbirci ističe, da je Muhammed, sall allahu alejbi ve sellem, učio samo kraću
dovu, koja u prijevodu znači: "Allahu moj, podari kišu i napoj svoje robove i svoje životinje, prospi na nas
Svoju milost i oživi obamrli Svoj grad 1"
Ebu-Davud, takoder, navodi da je iz Nedžda došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sell em, neki čovjek i
rekao: "Allahov Poslaniče, mi smo u oskudici i propadosmo, pa moli Allaha za nas!" Muhammed, sa ll allahu
alejhi ve sell em, potom j e proučio samo dovu.
Navedeni i još mnogi drugi slučajevi potvrđuju ispravnost stava Ebu-Hanife da se ritual za kišnu dovu
sastoji samo od dove i molbe za oprost grijeha, a pojedinačno klanjanje na filc, da je dozvoljeno, ali ne i
propisano kao sunnet.
687
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
688
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
alejhi ve sellem, i reče: "A llahov Poslaniče, blago J_?:>~ Ju~ ~u ;_~ ~~ J_?:> s.•:·.u
(stoka) propade i putovati ne možemo, pa moli :t1 ~;li p1 ..: :e~;~.; JI_;;~, ..;.Si; ..tl
L "" "" "'
Allaha da nam dadne kišu!"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže
mke i izgovori: "Allahu moj, damj nas kišom! Allahu
moj, daj nam kišu! Allahu moj, daj nam kišu! "
"Allaha mi", kaže Enes, "nismo vidjeli na nebu (~::; L;J ~)
"' ;
,. "'~t;._:;. .j\JJ
"" ", , ... ~
(koja bi nam nebo zaklanjala). Tada se iza Sel'a "" "" "" "' -:...... .~
; ~l ..: 6,::.y \.,ll <..r'.;.ll J:-
pojavio oblak poput štita, i kada je stigao nasred ... "" "" """"
~ ""; . ...... " "" ;' ".. J " """" ~
neba, raširio se i otpočela je padati kiša. Tako mi ,J : • HL:.;I,J L; _;:ul:, )\j ..::...~ 1 F..::..._r-:;1
Allaha, ne vidjesmo više sunca šest dana!" " •
_, ,.Ll . l·' o'l ,".
"' "'
• ~
~~ -
"" ""
1..:.' ••, •:<l
Slijedeće džume, dok je Allahov Poslanik, sallallahu ......~. J.. '-:" '7 ~,)
...
0" c..r- .J '
t r ,) "" .........,
...
;
• • ;
2 Izraz "Daml-kadai" je kratica od "Darul-kada i dejn i U mere" . To je stambena kuća ha life Omera, koju je on
opomkom ostavio zajednici, na ime uzimanja svoje halifske plaće iz kase Islamske zajednice.
689
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
Konkretni naslov spomenute kuće je podugačak i za izgovor nepodesan, pa je po običaju skraćen na samo
prvi dio imena i tako se ime Omerove kuće sačuvalo pod skraćenim imenom "Darul-kadai''.
U vezi s dolaskom ove kuće u vl.asništvo Islamske zajednice, historičari ističu da je hali fa Omer plaću, na
ime poslova hilafeta, uzmao iz dmštvene kase i ti me izdržavao sebe i svoju porodicu. Svaku primljenu
sumu novca on j e bilježio i pred samu smrt oporučio svome sinu Abdullahu da proda stambenu kuću i
dobivenim novcem izmiri Z<~ednici sum u koju je on svojevremeno iz zajedničke kase podigao na ime plaća.
Po njegovoj smrti sin mu je kuću prodao Mu'aviji za dvadeset osam hiljada dirhema, i blagajni zajednice
odmah ustupio odgovarajući dio.
690
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
r ~
sallallahu alejhi ve sellem, stoka propada, putevi .&1 (}u J...:.ll -;-; b;;:IJ ~I.Jtl ~ ~~
'
se isprekidaše, pa mol i Allaha! '
Allahov Poslanik, sallal lahu alejhi ve sellem,
~ Ji ~:.,.. lj~:.; ~ .&1 .J_,_:~ li:;_;
tf$ , tf$ .... .... ....
69 1
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
REČENO JE DA VJEROVJESNIK,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NIJE
IZVRAĆAO SVOJ OGRTAČ, PETKOM, PRI
UČENJU KIŠNE DOVE
- l"' ...
/" ,. , ,}
... ,. ,. ...
ne možemo, pa moli Allaha (za kišu)!' "" . ... ,..,. ... ". " "" J.
On je zamolio Allaha i mi smo kisnuli od te džume J j"'.) ' ' L'- Jw ""' -<-~ 1...5:-'
• ~~~JI• ~ ~~-J ;b.; ;.;:.Ll
.. ... ... . ... .
692
: .• . o " -.
.elautimUL c:~d.l~
, - -
, •'· .. . . .
, ( · ;. Ll ' . . - • l l" j ''
.
KADA IDOLOPOKLONICI TRAžE r.:J~~ ~ ..•w....u ..) y~
INTERVENCIJU MUSLIMANA ; 4 .. -
lt
b.;.._;)l
.. ~.. ~[,
. .. .. :
PRILIKOM SUŠE I OSKUDICE
.... ~ .... • ' ... , J.". ...._, /~
v
l 020. PRICAO NAM JE Muhammed b. Kesrr, 8~
-
.J':"·";_;
..r;;:s
',
J.~ L:.:~ . ' • r ·
prenoseći od Sufjana, njemu Mensm i A' meš, čuvši ... , .... ~
1 "Ed-Duhan", l O ajet.
693
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
694
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
695
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
v
1027. PRICAO NAM JE Abdullah b. Muhammed,
njemu Sufjan, prenoseći od Abdullaha b. Ebu-
Bekra, on čuo od Abbada b. Temima, a ovaj od
svoga strica:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao .,. .,. """' • ~ .,. .".,. o "" •
696
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
v v
697
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
v v
IMAM DIZE RUKE KOD KISNE DOVE
' '
1031. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Beššar, y.i .:;1_; ~ ć.l;.) .~:.:; l:1 ć.l;. . ' ·n
njemu Jahja (b. Seid) i Ibni-Ebi-Adijj, prenoseći od "'"
' ' "' ~
..!.Ut; J. ~i ;; ;;s;;~;; t5~
.;
ovoga Ubejdullah, prenoseći od Naftja on od ,...4u:~"" Li;>-! Ju ,..414 ~.;;:,:.1 Jli .S.J-'J.'
.....
Kasima b. Muhammeda, a ovaj od Aiše, da bi
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao, kad god bi vidio kišu:
"Allahu moj, podari nam korisnu kišu!"
U drugom senedu, (gore spomenutog) Abdullaha
slijedi Kasim b. Jahja, prenoseći od Ubejdullaha ...
Gornji hadis pripovijedali su i Evza'i i Ukajl,
prenoseći od N aftja. 1
698
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
POKISAO NA KIŠI DA MU JE
LILO NIZ BRADU
~ ,-
njega obavijestio Abdullah, ovoga Evza'i, njemu
pričao lshak b. Abdullah b. Ebi-Talha, ensarija,
8~ Jli ~ljj\i\
- ,
~;;i j(; !}_)~\
,
.j;l
ovome Enes b. Malik, radijallahu anhu:
"U doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, svijet je zadesila sušna godina i dok
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
jednog petka na mi oberu učio hutbu, ustao je jedan
beduin i rekao: 'Allahov Poslaniče, sallallahu alej hi
ve sellem, blago propade, porodice izgladnjele, pa
moli Allaha za nas, da nam dadne kišu!'
l Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem"
(priča Enes), "podiže svoje ruke. U to vrijeme na
nebu nije bilo ni oblačka.Najednom, uzdiže se oblak
poput brda, a Poslanik nije ni sišao sa rninbera, ja
primijetim kišu kako mu lije niz bradu.
Kisli smo", rekao je Enes, " taj dan, sutra,
prekosutra i tako sve do drugog džuma-namaza,
kada onaj isti beduin (nomad), ili neko drugi, usta
i reče: 'Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve r-'f ~~J.;,.;~.........
" "
Jlli ~)?~J _;i~~/~'
"' "'"' ... ?- "' ,
,
:o
sellem, građevine se porušiše, a blago potopi, pa } ,.,., _ ,.., .... .,..,. ."•
~~.:. '<:"
<...!'"""
"'"' "' "'
1 ~Ju (.·J~
•
/
, "' . ,
tako da je Medina bila kao u uvali, a dolinom
je protjecala (voda) mjesec dana tako kao da je
" ~
,.., , "'
.
"'"' "'
..C:\ (/.: ~ Ju 'k ;;L;.;!.?:'-' l?:'.J!' J~
/ "' "' "' ."-- ,..,
,
nekakav kanal. Niko nije došao ni iz jednog kraja,
a da nije pričao o toj obi latoj kiši" - priča Enes.
699
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
•
IZJAVA VJEROVJESNIKA, SALLALLAHU ~\., ~ • • ..<!);:, ' .: If
. ~ ~ c.r.'"'
•
J•l3-9·• u~
..
. .. .. .. ..
ALEJHI VE SELLEM:
"POTPOMOGNUT SAM JUTARNJIM
POVJETARCEM."
1 Enes je drugom prilikom izjavio: "Kada bi zapuhao jak vjetar, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi
učio dovu slijedećeg sadrL.aja: 'Allahu moj, molim Te za dobro koje samo Ti možeš dati, a utječem Ti se od
zla koje samo Ti možeš otkloniti l '" Taberi ističe: "Kad bi puhnuo jak vjetar, Muhammed, sallallahu alejhi
ve sellem, bi se prema njemu l.icem okrenuo, sjeo na koljena i izgovorio: 'Allahu moj, učin i nam ga dobri.m,
kao i ono sa čim si ga poslao, a utječem Ti sc od njegova zla i zla onog s kojim je poslan! Allahu moj, učini
nam ga kao Svoju milost, a ne kao kaznu! Allahu moj, učini nam ga sretnim i radosnim, a ne strašnom
olujom!'"
Muslim u svom "Sahihu" ističe kako je A iša rekla: "Kada bi zapuhao jak vjetar, Poslanik, sallallahu alejhi
ve sell em, bi učio dovu: 'Allahu moj, mol im Te, uči ni nam ga dobrim i ono što on sobom nosi, a utječem Ti
se od njegova zla i onoga zla zbog kojeg je poslan! '"
"Kad god bi se počeli oblaci gomilati, Poslanik, sallallahu alejhi vc sellem", kaže Aiša, "zabrinuo bi sc, u
licu promijenio, iz kuće izlazio i opet natrag ulazio, okretao se i razgledao po nebu, a kada bi kiša otpočela
normalno padati, laknulo bi mu." Aiša je to na njemu očito primjećivala, pa ga je jednom prilikom za to i
upitala, a on joj je odgovorio: "Oblak može ponekad da bude i koban, kao što je bio onaj koji j e upućen na
Ad narod, iako su mu se oni, kako se to u Kur'anu navodi, radovali."
2 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimani potpomognuti su vjetrom istočnjakom prilikom Hendek
bitke. To je bio studen, jak, s kišom pomiješao vjetar, koj i je preko noći pogasio vaire neprijatelja, počupao
kolje šatora, a same šatore dijelom poderao, a dijelom preko brda odnio zajedno sa Juanom i ostalom
ratnom opremom. Na ovaj istočnjak aludira se u jednom ajeiu koji u prijevodu glasi: "Protiv njih poslali
smo vjetar i armije koje oni nisu ni vidjeli"
700
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
"Ad" narod stanovaše u području Ahkafa pa sve do Hadramevta. To su dosta neplodni krajevi. Upućen
im je Hud pejgamber, ali mu se, kako to historičari navode, odazvalo nešto oko četiri hiljade osoba. Zbog
nj ihovih opačina i neposlušnosti, Allah ih je uniš tio orkanom, tzv. zapadnjakom, koji je neprestano puhao
sedam noći i osam dana. Hud i. njegovi sljedbenici pravovremeno su se sklonil i i spasili sigurne propasti.
Spomenuti orkan bio je toliko jak, daj e čupao s tabla iz korijena, nosio ih nebu pod oblake, a potom vraćao
na naselja "Ad" plemena, koja je redom rušio, a ljude i kućne namještaje zrakom nosio poput s kakavaca.
Ibn-Abbas propasl "Ada" opisao je rij ečima: "Ko se uspio skloniti u tvrdo građenu kuću, vjetar joj je
krovnu konstrukciju odnio, vrata i prozore razval io i u tako otvorene zi dine zgrade nanio pijeska i kamenja
da su pod njim ljudi, u toku sedam-osam dana, zatrpavani živi, postepeno izdisali."
Navedeni hadis upozorava na prirodni zakon poslj edice svakog reda: "Što ko čini, sebi čini." Ko čini zlo i
nevaljalštinc, ne treba se dobru nadati.
3 Pod "povlačenjem nauke" aludira se na izumiranje pravih učenjaka, padanje društva u zabludu i zaostalost
i na zloupotrebu tehničkih izuma.
Zemljotresi i druge pojave u svemiru su posljedica osobitih prirodnih zakona, koji ljudima istovremeno
služe i kao pouka i kao opomena za nedozvoljene poslove. U ovom smislu upućena je i Allahova rij eč: "Mi
ša lj emo Naše prirodne nepogode samo radi opomene i zastrašivanja."
Za vrijeme ha life Omera u Medi ni je bio manji zemljotres, pa je on na s kupu javno rekao: "Medi nel ije, šta
vi radite? Tako mi Allaha, ako se on još jednom pojavi, ja ću otići iz vaše sredine."
Jednom pri likom pita li su Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem: "Hoćemo li biti uništeni dok se među
nama bude nalazilo i dobri.h ljudi?"
"Da, hoćete", odgovorio je Poslanik, sallallahu a lejhi vc sell em, "i to kada se umnože zla djela, a dobre
ljude Allah će proživjeti na njihovim ranijim dobrim namjerama."
Izraz "Jetekarebuz-zemanu" ima višestruko značenje:
Tbni-Dževzi dao je slijedeće tumačenje: "Jedinice za mjerenje vremena kao dan i, sedmice, mjeseci i god ine,
međusobno će se pri bližiti putem skraći vanj a svoga traj anja. Usljed poremećaja kretanj a nebeskih tijela, i
sunce i mjesec mogu da uzmu druge prividne pu tanje svoga kretanja, a zemlja da ubrza svoju rotaciju toliko
da za mjesec dana učini ono što j e ranije činila za godinu, a za sedmicu ono što je ranije činila za mj esec,
za dan ono što j e činila ranije za sedmicu, za sat pređe pul koga je ranije prevaljivala za dan, a za tren što
je ranije čini la za sat. Time će se jedinice vremena proporcionalno s kratiti i izgledati jedna drugoj donekle
približene. To je po zakonima prirode moguća pojava, jer uvjeti kretanja nebeskih tijela svakako će jednog
dana dobiti dmgi smisao, uzeti dru1,>i kurs svoga kretanja i pod novim uvjetima otpočeti novo izm ijenjeno
kretanje."
Jedni kažu da se gornjim izrazom misli na vrijeme kada će sunce uzeti prividnu putanju svoga kretanja i
stav u kome će se dužina dana podudara ti sa duži nom noći.
Neki kažu da se konkTetnim izrazom misli na skraćivanje vijeka trajanja ljudskih života, koje će nastati
701
SAHIHU-L-BUHARI TRAŽE\!) E KIŠE
(:~~t))
u našem Šamu i u našem Jemenu!" ' ' '
"Ashabi su", kaže Nafi', / 0
-
r
J.. 8 !lJ r. alil Jt; J li L;~
' . JJ
. ' l tt; J li
::
. J"
" "' "' "'.- "' ' "'"'"'
Jt; J t; t.;~ 8:
lbni-Omer ponovi: "Allahu moj, ukaži nam Svoj • ' 1 tt; Jt;
... . vJ .Y -' "" ..•' GL!.
• vJ ...
blagoslov u našem Šamu i našem Jemenu!", priča '
Nati'.
Ashabi opet rekoše: "I u našem Nedždu!"
"Omer je potom", kaže Nati' , "rekao: 'Tamo će biti
zemljotresi i neredi, i tamo izlazi šejtanov rog.'"
702
: . • . o " -.
.elau•imUL c:~d.l~
, - -
~ ". ~ "' ~ ~o ". ~ ". /
Allahu i njegovoj milosti', oni vjeruju u Mene, a Jli ~ t;tj ~_;.sJ~ .)lS u. -, 0--~ ..!1Jjj .,.
, ,
"..
~ ~
:r.}!
. ~:,sJ~ .,. u.-.,. .)lS ..!ll.,...l; l.iSJ l .iS •.,.:;.,.
~ ~ ".
~ ". ~~ ~~ ". ~
".
u zvijezdu."
sutra, niko ne zna što će se oploditi u matericama, ~)JJ~ ej, '->h~~~~ '1 41 'l'l,
nijedna osoba ne zna što će sutra steći, nij edna ~
~~~ ~
.r
". ",. ". ". -:· , , " -:
)Jj it;. j 'l' l ej '->h~ ~l
osoba ne zna u kojoj će zemlji umrijeti i niko ne ,
1 U svemiru su mnoge tajne, brojne i za ljudski um nedostižne, taj ne kako se to i u Kur'anu vel i: "Vojske
tvoga Gospodara Allaha ne zna niko osim Njega ..."
Isticanje navedenih pet tajni ne znači poricanje postojanja još mnogih, ne samo u svemiru nego i na samoj
Zemlji.
Da, stvarnu budućnost zna samo Allah. Propast svijeta i na njemu postojećih bića - zna samo On.
Navedeni h pet tajni Poslanik, sallallahu a lejhi ve sellcm, istakao je, između ostalog, da bi demantovao
tvrdnje vračara i astrologa koj i su tvrdili da su im tajne poznate.
703
~i~~~;-------~
U ime Allaha, Svemi losnog, Samilosnog!
, o ,J-
~(Jilt61l4Jllil /
POMRAČENJE SUNCA
1040. PRIČAO NAM JE Amr b. Avn, njemu J.] L:;. t;;~ JI.;
"
/
"" /~
J .J~ t;;~ . \ • i • .; ...
0:;
.
J /"::
~ L:S JI.;·~,);;~~,;.~;.;;
od Ebu-Bekra, koji je rekao:
... "'"'
-
- ,. -.... "' ~
- -
~ ~~, / \Aj J • • li '- Q/ s:.; t; ";;; , l J , -
"Bili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu <..r."' i c..r··· -
M;
?.;, <(l) _,....J ; ; ;
alejhi ve sellem, kad je nastupilo pomračenje
Sunca. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
usta i krenu, vukući svoju odoru, dok ne uđe u
džamiju. Ušl i smo i mi. On nam je klanjao dva
rekata. U tom se Sunce ukazalo i Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, objasni: 'Pomračenje
Sunca i Mjeseca nije zbog nečije smrti. Kad
primijetite takvo stanje, klanjajte i molite se dok
vam se to pomračenje ne rastupi !'" 1
1 Nema spora o osnovanosti namaza prilikom pomračenja Sunca i Mjeseca. Punovažna osnovanost konkretnog
namaza je utvrđena Kur 'anom, hadisom i jednoglasnim stavom islamskih učenjaka.
U Kur'anu, Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi dajemo raznolike prirodne pojave da ljude samo zastrašimo."
Pomračeoje Sunca je jedoa od niza pojava u prirodi, kojom, Allah, dželle šanuh u, zastrašuje ljude i upozorava
na potrebu napuštanja ružnih djela i vraćanje moralnom životu, u skladu s Allahovim zakon ima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Kad god vidite neku strašnu pojavu, klanjajte namaz'"
Osnovanost ovog namaza nije negirao nijedan islamski pravnik. Uvjeti za punovažno obavljanje ovoga
namaza su isti kao i za svaki drugi namaz. Klanjanje ovoga namaza spada u sunnet-obaveze, a poneki,
kao Ehu-Avane, ubraja ga u vadžib-dužnosti, dok ga imam Mal.ik uspoređuj e sa džuma-namazom. Ovaj
se namaz obavlja u glavnoj gradskoj džamiji ili na musa li i to u vremenima kada je dozvoljeno klanjati.
Šafija smatra da ovaj namaz nije pokuđeno klanjati ni u drugim zabranjenim vremenima, kao pri izlasku ili
zalasku Sunca i kada je Sunce u zenitu.
Raznoliki su stavovi mudžethida o načinu obavljanja ovog namaza. Lejs b. Sa' d, Malik, Šafija, Ahmed i
Ebu-Sevr, smatraju da ovaj namaz ima dva rekata, a svaki rekat da ima po dva ruku' a i po dvije sedžde.
Tavus, H abib b. Ehu-Sabit i Abdul -Malik b. Džurejdž smatraju da se konkretni namaz sastoji od dva reka ta,
svaki rekat da ima četiri ruku' a i dvije scdžde. Preneseno je da je ovo mišljenje zastupao i ha lifa Alija i
Ibn i-Abbas.
705
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
t ...
. tp t;_,.u'"'
Katade, Ata b. Ebi-Rebah, Tshak, Tbnu-Munzir smatraju da ovaj namaz ima dva rckata, a svaki rekat da
ima tri ruku'a i dvije sedžde, dok Seid b. Džubejr, Ishak b. Rahevije i još poneki učenjaci šafijske škole
smatraju, da ovaj namaz treba produžavati i klanjati ga stalno sve dok se Sunce opet ne ukaže u svom
..
punom SJaJU.
Ibrahim Neha'i, Sufjan Sevri, Ebu-Hanife, Ebu-Jusuf i imam Muhmnmed smatraju da je to namaz od dva
rekata i da svaki rekat ima samo jedan ruku' i dvije sedžde, baš kao i svaki drugi namaz. Ovo mišljenje
dijele još Ibni-Omer, Ebu-Bekre, Semnre b. Džundub, Abdullah b. Amr, Kubejsah Hi la li, Nu'man b. Bešir,
Abdurahman b. Sem ure i Abdullah b. Zubejr.
U "Muhitu" se navodi da je Ebu-Hanife rekao: "Ako svijet hoće, može klanjati dva rekata, a ako neće (dva),
može i četiri." U "Bedai'u" j oš se dodaje: " ...a ako hoće, može i još više od toga."
Zahirije kažu: "Kada se Sunce pomrači u vremenu od svoga izlaska pa do podneva, klanjat će se dva rekata,
ako se pomrači u wemenu od podneva pa do njegova za laska, klanjat će se četiri rekata, poput podne i
ikindije namaza. Kada se Mjesec pomrači u vremenu od akšama pa do jacije, klanjat će se tri reka ta, poput
akšamskog farza, a ako pomračenje bude u vremenu od jacije do pojave zore, klanjat će se četiri rekata,
poput jacijskog farza."
Oni svoj stav pravdaju hadisom koji je prenio Nu'man b. Bešir: "Kada bude pomračenjc Sunca ili Mjeseca,
klanjajte namaz poput tek obavljenog redovnog propisanog namaza!"
706
je do pomračenja Stmca, pa j e svijet govorio: 'Do
pomračenja Stmca je došl.o zbog smrti Ibrahima.'
Allahov Poslanik, sallallahu alejbi ve seHem,
(čuvši) to objasnio je (svijetu): ' Do pomračenja
~r u.;i ~~~
Sunca i Mjeseca ne dolazi zbog smrti nekoga, a JI " "' "" "'
707
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
stajanje se oduljilo, sageo se na ruku' i taj se ruku' .:.>_,~ ;_; r~' JU.li fti
~ t;;t Ju.L;
oduljio, ispravio se i dugo stajao, ali kraće od prvog
stajanja, opet se sageo na ruku' i oduljio, ali se
zadržao nešto kraće od prvog, spustio se na sedždu
i oduljio tu sedždu. Na drugom reka tu je postupio
kao i na prvom i onda se okrenuo (predao selam), a
U Kur' anu je rečeno: 'Allah vam j e iz Svoje milosti dao dan i noć da se u njoj smirite i odmorite.'"
Ibn-Kesir j e rekao: "Pomračenje Mjeseca događa se noću, kada je svijet obično u dubokom snu, pa muje teško
i neugodno spremati se za izlazak u džamiju. Pomračenje Mjeseca ne treba uspoređivati sa pomračenjem
Sunca, koje se događa danju, kada j e svijet budan i spreman za poslove izvan kuće. Kolektivni namaz pri
pomračenju Sunca obavlj a se, dakle, danju kao što su bajram-namaz, džuma ili namaz pri obavljanju kišne
dove."
Hadisi i izjave ashaba iz kojih se razumije daje Muhammed, sallallahu alej hi ve sell em, kolektivno obav lj ao
namaz pri pomračenju Mjeseca nisu posve s igurni ni vjerodostojni, a često su posve slabi, pa i apokri fni.
Iz hadisa se još zaključuje:
- da su Sunce i Mjesec baš kao i sva druga nebeska tijela podložni ustaljenoj Allahovoj zakonitosti u
svemiru, kreću se po ustaljenim zakonima u kosmosu i da povremenu izmjenu može učiniti opet samo
njihov Tvorac,
- Sunce i Mjesec su Allahu potčinjena nebeska tije la i kao takva ne zas lužuju da im se iko klanja i obožava ih,
- pomračenje Sunca i Mjeseca je aluzija na mogućnost stvarnog poremećaja kretanja ne samo Sunca i
Mjeseca nego i svih drugih nebeskih tijela. To je upozorenje na eventualni konačni poremećaj čitavog
svemira .i propast svijeta kada to Allah, džel.le šanuhu, bude htio,
- pomračenje Sunca i Mjeseca, a potom njihov povratak u nonnalno stanje aludira na potrebu održavanja
straha od Božije kazne, a !.i i nade u Njegovu milost i oprost grijeha,
- kazna može stići i nevina Božija stvorenja,
- raznolike pojave na nebeskim tijelima su znaci Allahove svemoći. Odvijanje stal nih i povremenih zakona
u svemiru ukazuju na svemoć njihovog Zakonodavca.
Pomračenje Sunca nastaje kada se Mjesec, idući svojom određenom putanjom, nađe na prostoru između
Sunca i gledaoca, tj. između Sunca .i Zemlje. Pomračenje Mjeseca nastaje kada se Mjesec nađe u sjeni
Zemlje i Sunce ga ne može, zbog Zemljine kugle, da obasjava, bilo u cijelosti, bilo samo djelimično. To su
sve, opet, Allahovi normalni zakoni, koje obično ljudi nazivaju čudima i neprirodnim pojavama.
-Ibrahim je sin Muhammeda, sa llallahu alejhi ve sellem, iz braka sa kršćankom Marijom, koju je egipatski
knez Mukavkis poklonio Muhammedu, sallallahu alejhi vc sellem, još sedme godine po Hidžri. Ona mu
je u zul-hidžetu, osme godine po Hidžri rodila sina Ibrahima koji je umro desete godine po Hidžri, u
osamnaestom mjesecu svoga života i pokopan u Beki'i. Poneki historičari navode da je Ibrahim umro u
šesnaestom mjesecu, a neki opet sa navršeni h sedamnaest mjeseci i osam dana, a neki sa navršenih dvadeset
mjeseci i šest dana.
708
S trnce se već bilo pokazalo. Tada je svijetu održao
govor, zahvalivši se Allahu i pohvalivši Ga, a potom
j e rekao: ' Sunce i Mjesec su dva Allahova znaka.
Do njihova pomračenj a ne dolazi zbog nečije .. .. "' "' " .. ."., "'
;
L Klanjanje namaza pri pomračenj u Sunca ili Mjeseca utvrdeno je mnogim izjavama ashaba koje su zabilježili
Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" te Ti nnizi, Nesai i Tbnu-Madže u svojim "Sunenima".
Hattabi kaže da su prenesene različi te verzije o načinu klanj anja konkretnog namaza. Jedni su prenijeli da
je Muhammcd, sallallahu alej hi ve sellem, klanjao dva rekata sa ukupno četiri mku'a i četiri sedžde, drugi
da je klanjao dva rekata sa ukupno šest ruku'a i četiri sedžde, a poneki da je klanjao dva rekata sa deset
ruku' a i četiri sedžde.
Ebu-Davud, također, navodi spomenutu raznolikost i ističe da su to bili namazi u razl ičitim vremenima i da
ih je Muharnmed, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao i povećavao broj rekata, pa i sedždi, odnosno ruku'a
prema dužini trajanja samog pomračenja. Kada j e pomračenje bilo kraće, konkretni namaz mu je bio kratak,
a kada j e b.ilo duže, onje isti namaz produljivan učenjem Kur' ana na nogama, pa i dodavanjem većeg broja
ruku'a, odnosno sedždi.
Tbnu-Abbasje izjavio, da j e Muhammed, sallall ahu alej hi ve sellem, na prvom rekatu učio sum "EI-Bekarc",
a na drugom suru d ugu poput poglavlja "Aii-lmran".
Prema stavu Šafije učenje "Fatihe" na prvom i dmgom rekatu je obavezno baš kao i učenje sure. Prema
mišljenj u Šafije, Džerira i još nekih učenjaka mustehab j e poslije ovog namaza proučiti hutbu.
Ebu-Hanife, Mali k i Ahmed smatraj u da hutbu ne treba uči ti . Muhammed, sa ll allahu alejhi ve sellem, kažu
oni, poslije završenog namaza održao je govor samo da svijet upozori na potrebu klanjanj a konkretnog
namaza, učenje tekbira, dijeljenje milostinje, a nije uopće ništa rekao o potrebi održavanja hutbe.
Muhammed, sallall ahu alejhi ve sellem, poslije završenog namaza održao je kraći govor, ne zato što je on
sastavni di.o ovog vj erskog obreda nego samo zato, da ljude pouči i upozori na potrebu rada i drugih dobrih
djela, a posebno da to pomračenje biva Allahovom voljom, a ne zbog nečije smrti ili rodenja ili zbog nekog
drugog slučaja.
Poslije naredbe o potrebi klanjanj a nafile, učenje t.ekbira, tespiha i dijeljenja milostinj e prili kom ma kakve
nesreće, istaknuta je potreba za klonjenjcm od nevaljalština, a naročito od prosti tucije i nemoralnog života,
kao izvora brojnih zala za pojedinca, porodicu i cijelu zaj ednicu. Svoju izjavu Muhammed, sallallahu alejbi
ve sell em, završio je: "Kada biste zna li ono što ja znam, malo biste se smijali, a puno biste plakali ..."
Drugim rij ečima, gornja izjava može da glas i: "Kada biste vi znali kao ja neograni čenu Božiju milost,
Njegovu blagost, naklonost prema čovjeku, Njegovu veliku nagradu za svako dobro dj elo, plakali biste za
neiskorištenom i propuštenorn pri li kom u činjenju ti h dj ela."
Iz hadisa se još zaključuje:
-potrebna natjecanja u vršenj u namaza, zikra, tekbira i dijeljenje milostinje prili kom pomračenja Sunca,
Mjeseca i drugih elementarnih nepogoda, kao zemljotresa, oluje, poplave i sli.čno,
- preQcrano smijanje je osobina bezbrižnih i neozbiljnih ljudi,
- nenormalna pojava u svemiru ne mora biti predznak promjena na Zemlji,
-Allahu, dželle šanuhu, treba se obraćali u stavu skrušenosti i poniznosti,
709
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
J ~ ~ ~ ~
- činjenje dobrih djela treba stalno propagirati, a naročito dijeljenje milostinje, izdašno materijalno
pomaganje onih kojima j e pomoć potrebna, posebno svojoj vjerskoj zajednici. Ovom propagandom zadužen
je svaki musliman, a prvenstveno učeni ljudi,
-namaz pri pomračcnju Sunca ili Mjeseca sastoji se od dva rekata sa dugim učenjem Kur' ana na nogama
i. povišenim brojem ruku' a, pa i sedždi na svakom rekatu.
710
tekbir, pregeo se na ruku' , na ruku'u ostao dugo,
a onda izgovorio: 'Semi'aJiahu Ji men hamideh! ', .
"' ~ ,
,",.
e: 1
sunnetu.'
1 lma učenjaka koji zastupaju mišljenje da se ovaj namaz sastoji od dva re kata i obavlja se kao i svaka obična
na fila, sajednun ruku'oro i jednom sedždom. Oni svoj stav temelje na izjavi ha life Alij e koju Tahavi donosi
u slijedećoj varijanti: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, odredio je četiri vrste namaza: l) namaz kod
kuće koji se sastoji od četiri rekata, 2) namaz na putovanju od dva rekata, 3) namaz pri pomračenju Sunca
ili Mj eseca od dva rekata i 4) namaz pri klanju kurbana od dva rekata." S obzirom da svi navedeni namazi
u Alijinoj izjavi imaju samo po jedan mku' i po jednu sedždu, analogno će to vrijediti i za namaz pri
pomračenju Sunca, odnosno Mjeseca.
Iz navedenog had isa zaključuje se:
- namaz pri pomračenju Sunca ili Mjeseca obavlja se u džamiji kolektivno ili na musali. Ibnu-Habib
odabiranje mjesta za klanjanje ovih namaza prepušta volji imama i džematlija. Neki učenjaci smatraju da
se ovaj namaz u velikom gradu može punopravno obaviti i u mahalskoj džamiji, dok se u manjem naselju
svijet treba iskupiti u glavnoj mjesnoj džamiji,
- imam će pri obavljanju ovog namaza stati pred prisutne kao i kod svakodnevnih redovnih namaza,
- nesreće su rezultat ljudskih propusta i grijeha i svako minulo iskušenje je poziv na pokajanje i potrebu
stupanja boljim putem. Budućnost grade ljudi i šta ko čini, sebi čini.
711
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
712
"ALLAH OPOMINJE SVOJE ROBOVE
POMRAČENJEM SUNCA"
7 13
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
7 14
DULJENJE SEDŽDE PRI
POMRAČENJU SUNCA
715
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
ruku' i ostao na ruku'u dugo, ispravio se i stajao ~~j 'll i~I 0J; ;:..:; ~_,k~~ (W ć!)
na nogama dugo, ali kraće od onog prvog stajanja, " .... ' , ,. '
, .",. ".",.
'Ne vjeruju u Allaha?'- neko upita. .!L. _;t)~ ~?.JJI .:,;1.)_;.1 J! ~: ' ;.j
' ' '
'Niječu dobročinstvo muža i nezahvalne su na , ' '
. r,; (;;.~ ~ lt>~ ~li 1=:~.
učinjenom dobročinstvu. Kad bi nekoj od njih '
716
uvijek činio dobro, i potom osj etila od tebe bilo
kakvu (neprijatnost), rekla bi: Nisam od tebe nikad
ni vidjela nikakva dobra!'"'
717
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
Pitala je nešto rekavši joj: "Allah ti dao utočište od ' -' '
-"';-- .. . .. ' "'"' ",.,"
kazne u grobu!" .:Ju _,?J1 '-="'l~ :_". 41 .!hl.&.i .:Jw
' '
Aiša je upitala Allahovog Poslanika, sallallabu , ...
'
... , .,
~ /
alejhi ve sellem: "Da li će svijet biti kažnjavan u ~.)_,;; ~ ./81 ~~ ~ ;11 J.;.);;·.~\.&.
svojim grobovima?" Allahov Poslanik, sallallabu
' '
,
",. ".,
718
l 056. Allahov Poslanik, s allallahu alej hi ve
sellem, jednog dana uzjaha jahaću životinj u,
kad nastupi pomračenje Sunca. Povratio se oko
ručan i ca i prošao (u džamiju) iza stanova (svoj ih
supruga), stao i klanjao, a prisutni svijet stao iza
njega (u redove). Stajao je dugo, zatim se pregeo
na ruku' i ostao dugo, ispravio se i stajao dugo,
ali nešto kraće od prvog stajanja, opet se pregeo i
ostao dugo, ali nešto kraće od prvog, pa se ispravio
i spustio na sedždu, na kojoj se dugo zadržao,
ustao sa sedžde i na nogama se dugo zadržao,
ali nešto kraće od prvog stajanja, učinio ruku' i
:~
ostao na ruku'u dugo, ali nešto kraće od prvog )~_,1 ~ _,5~ ć!) .. " ,
J~'JI i l?JI .;_,; _;.;_;
...
t: ' o "'
prvog stajanja, opet pregeo na ruku' i ostao duže _;.;.; )t.__,k t.:~ ~;'11 tf} l.;_,; _;.;.;
t$ ...
' '
na ruku'u, nešto kraće od prvog, onda je učinio
sedždu, koja j e bila kraća od prethodne sedžde i .;_,; _;.;.; ~~~_,s; ć!) ;.:
"' ,
i~l .;_,;
"' ,. "' ,
'
okrenuo se (svijetu).
~;\ll :J.-:.!15_,; _;.;.;J...;._:.;.: ~;\ll tf} l
"''" J "''" }
" ; : {. J .. . .. .;
7 19
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
-
/ ,. :....
-
""
-
' ".
* ,.
pa se sageo na ruku' i oduljio ga, podigao glavu, ~J ~;1~1 Jlk~ ~iJ ~J ~ [}JIJlk~
i Kur'an, opet, učio dugo, ali kraće od učenja na ... ' ,.
prvom stajanju, opet se sageo na ruku' i ostao
5_,; [JJI
.JU:li ć}'J ~ j_,ty, ~;\~ 5_,;
dugo na ruku'u, ali nešto kraće od prvog ruku'a,
ispravio glavu, učinio dvije sedžde, ustao na noge i ~
•• ..!.ll~ J!.- 4:;1!)1 ~~ l J -. :..; ' t; " •
, "" _., "' • o .... "" ,. ,
na drugom rekatu činio to isto. Na koncu (namaza) r-' - - -·, , -' C: i r-'
ustao je na noge i rekao: ' Do pomračenj a Sunca '-' • .r '.1 u'-"-'::
...."A""' -~ --·~ 11 ' ' ' •-; ll ~" l J•
/ / ""
~: '17
" _",.,.
... ...
" l:
,.
J ..r-- J <.J ....... u.
.". ...
...... i..,
i Mjeseca ne dolazi zbog nečije smrti, a niti radi
neč ij eg života, nego su to dva očita Allahova (r._,~ .&l ..:.;\J;_,.. .j~ ~J .;;tj -jJ~~
... ...... ... """" ,. ......... ,
..,.", .,..,. ... / "..",".
znaka koje pokazuj e svojim robovima, pa kada to . o'>G..ll Jll}ju ..!.ll~ ~iJ l~ \j ~;L;Y
vidite, tražite utočište u namazu! ' " ,.. ,.. " ... ...
'
prenio Ebu-Usame od Burejda b. Abdullaha, on od
Ebu-Burde, a ovaj od Ebu-Musaa:
"Došlo j e do pomračenja Sunca i Vjerovjesnik,
saUallahu alejhi ve sellem, ustao je prestrašen,
bojeć i se da to nije Sudnji dan. Došao je u džamiju
i klanjao namaz sa dužim kijamom, ruku'om i
sedždom, nego ikada što sam vidio. Iza toga reče:
'Ovi znaci koje Allah šalje nisu zbog nečije smrti
niti radi nečijeg (rođenja) života, nego Allah njima
zastrašuje svoje robove, pa kada primijetite nešto
od toga, tražite spas u spominjanju Allaha, u molbi
i traženju Njegova oprosta!'"
1
--
-·
• OJ;.o.."
•• •
'
• l'
J
no
UČENJE DOVE PRI POMRAČENJU SUNCA
1 Kćerke Šc'munu, Mariju i S irinu, zajedno sa njihovim stričevima Me'bur, poklonio je Muhammedu 7. godine
po Hjdžri Mukavkis, vladar Kopta. Sa ovim poklonom Mukavkis je pos lao i j ednu mazgu, na kojoj je kasnjje
Muhammed sallallahu aleJ'hi ve sellem ličnoJ'ahao nazvavši J· e Duldu l Sirinu Muhammed sallallahu aleJ'hi
' ' . ' '
ve sellem, poklonio je Hasanu b. Sabitu, pjesniku kome je rodila sina Abdur-Rahmana. Mariju je Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, zadržao za sebe i ona mu je 8. godine po Hidžri rodila sina Ibrahima u naselju
El -Avali, predgrađu Med ine, gdj e je bila nastanjena. Sedmi dan po rođenju Muhammed, sallallahu a lejhi vc
sell em, nadio mu je ime, podrezao kosu i u težiru te kose podijelio milostinju u zlatu, a potom kosu zakopao u
zemlju. Pril ikom ove svečanosti zaklao je i dva ovna. Kasn ije je ma lišana predao na njegu dadi lj i, supruzi Ebu-
Sejfa. Kasnije se Ibrahim razbolio i Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, sa Enesom je otišao da ga obiđe.
Ebu-Sejfa su zatekli gdje kovačkim mijehom raspintje vatru u odje ljenju svoje kovačnice, na ulazu u samu
kuću. Kuća je bila puna d ima, pa je Enes unišao prvi u kuću i rekao: "Ebu Sejfe! Stani malo!" Utom je u kuću
unišao i M.uhammed, sallallabu alejhi ve sellem, .i uči nio dovu za mal išana, uzeo ga u naručje, nešto šaptao,
zasuzio i potom rekao: "Oko mi je suzno, a srce tužno, ali ne govorimo ništa što ljuti Gospodara. Ibrahime, ja
sam zbog tebe zabrinut!"
Bolest se kasnije pogoršala i Ibrahim je umro u osamnaestom mjesecu života, u utorak, l O. rebiul-evvela,
l O. godine po Hidžri.
Na dan Ibrahimove smrti desilo se pomračenje Sunca i svijet je govorio, da se to zbilo zbog smrti lbrahimove.
Prošireno uvjerenje tadašnjeg svijeta Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, opovrgao je riječima: "Sunce
i Mj esec ne pomračuju se n i zbog čije smrti, a niti rođenja. To su dva znaka od z nakova Božij e svemoći ,
kojima Allah ljude zastrašuj e."
Marija i sestra j oj S irina počele su po običaju Kopta naricati za djetetom, pa im je Muhammcd, sa llallahu
alej hi ve sellem, lo zabranio. Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, za djetetom je samo ma lo zaplakao i
zasuzio, pa mu je Abdurahman b. Afan rekao: "Zar nisi još ranije zabran io plakanje za umrlim?"
"Ne", odgovorio je Muhammed, sallallahu a lejh i vc sellem, "ja sam zabranio dva g lupa glasa: kukanje pri
kakvoj nesreći i pjevanje u blagodati. Ovo j e Allahova milost i ko nema samilosti prema drugom, neće biti
milosti ni prema njemu."
Preneseno j e, da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovom pril ikom okrenuo prema j ednom brežulj ku
Medi ne, uzdahnuo i rekao: "Brdo, da ti trpiš teret kao ja, ti bi se srušilo! Al i, svi smo Allahovi i svi ćemo
se Njemu povratiti."
721
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
Ibrahima je okupao Fadl b. Abbas i on ga je sa Usamom spustio u grob na Beki'i. Mubammed, sallallahu
alejhi vc sellem, tom je prilikom sjeo pokraj zatrpanog kabura, poškropio ga vodom i na grob stavio kameni
znak. Prilikom spuštanja djeteta u grob Muhammed, sallallahu alejh i vc sellcm, proučio je dovu: "Allahu
moj, pridruži ga našem dobrom pretku, Osmanu, sinu Maz'unovu!"
722
"To je bilo", rekao je Enes, "kada je umro sin
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se
zvao Ibrahim, pa je svijet to dvoje povezao."
} • " J • " J• J •
J.. • " ~
723
SAHIHU-L-BUHARI POM RAČE;..[) E SUNCA
radij allahu anha, da je u doba Allahovo g Poslanika, ~.: :ll .Jl ~ .&1 ~J;;:~~;;. •.J)-;;.
-' '
sallallahu alejhi ve sellem, bilo pomračenje Sunca
i on j e poslao jednog koji je oglasio: 'Es-salatu
džami'a'- Namaz je kolektivan!, i P oslanik je
stupio naprijed, kJanjao dva rekata sa četi ri ruku'a
i četiri sedžde."
Velid kaže: "Obavijestio me Abdur-Rahman b.
Nemir, da je i on to isto čuo od lbni-Šihaba", a
' l
'
., , "" •""<>
~, ,.
Zuhri dodaje: "Pitao sam (Urve b. Zubejra): 'Šta ':lj ~ ~ ~)i :; 414 -!ll~ !.l_";.i ~
... ... ,.
je to učinio tvoj brat Abdullah b. Zubejr? On je,
".
1 Isti slučaj, u nešto izmijenjenoj varijanti, istakli s u u svojim hadiskim zbirkama Ebu-Davud i Nesai.
Tirmizi navodi, da je Aiša izjavila: "Vj erovjesnik, sa.llal.lahu alejhi ve se.llem, je klanj ao namaz pri
pomračenju Sunca i Mj eseca i u njima učio Kur'an naglas." Sadržaj ovoga hadisa doslovno su primjenjivali
imami Ahmed i Ishak, a preneseno je da je tako postupao i Alija.
Nevev ija u svom komentaru na Mus lima kaže: "Moje je mišlj enje, mišljenje Ebu-Hanife, Malika, Lejsa b.
Sa' da i najvećeg broja pravnika, da se Kur'an u namazu, pri pomračenju Sunca, uči u sebi, a naglas pri
pomračenju Mj eseca."
Učenje Kur' ana naglas u oba slučaja zastupali su Ebu-Jusuf, Muhamme.d b. Hasan, Ahmed i Ishak.
Muharnmed b. Džerir Taberi smatra da su oba stava podjednako vrijedna pažnje i da je namaz punovažan,
učio se Kur'an u njemu, naglas ili u sebi.
Izjave Ibn i-Abbasa da j e klanjao pokraj Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem, i da nije nijednog slova
.Kur'ana čuo od Vjerovjesnika, u toku či tavog namaza, nesigurne su i. nije ih dobro u praksi primjenjivati.
724
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
KUR'ANSKE SEDŽDE
1 Razlog obavezne dužnosti činjenja kur'anske sedžde je citiranje ajeta u kome je spomenuta konkretna
sedžda, i to kako osobi koj a ga citira, tako i osobi koja čuje to citiranje od drugog. Ovo je mišljenje
predstavnika ortodoksnih škola. Samo poneki učenjaci smatraju da samo slušanje citiranog ajeta sedžde po
drugoj osobi ne obavezuje i sl ušaoca na obavljanje konkretne sedžde.
Taberij a kaže: "Obaveza (vadžib) činjenja sedžde nastaje kod:
-osobnog citiranja (učenja) ajeta sedždc,
- slušanja toga ajeta ci tiranog po drugom i
-provođenja i stupanja u namaz za imamom koji kasnije prouči ajet sa sedždom, pa makar džematl ija to
. . . . "' "
CitiranJe 1 ne cuo.
Podijeljena su mišljenja o klasifikacij i dužnosti obavljanja ove scdžde. Ebu-Hanife i učenjaci njegovog
pravca uvrštavaj u ovu sedždu u vadžib-dužnosti, kako učaču, tako i slušaocu, citirao se konkretni ajet samo
slučajno ili namj erno.
Pisac "El-Hidajc" je ovu sedždu uvrstio u vadžib-dužnosti na osnovu izreke Muhammeda, sallallahu alcjhi vc
sell em: "Kur'anska sedžda j este dužnost onome ko je prouč i , a i onome ko je čuje, citiranu po drugoj osobi."
Halifa Osman je konkretnu sedždu smatrao vadžibom i za onoga ko je čuje, citiranu po drugoj osobi, na
osnovu niza ajeta, kao što su: "Šta je njima, pa oni ne vjeruju i kada im sc Kur'an uči, oni neće da čine
727
SAHIHU-L-BUHARI KUR'ANSKE SEDŽDE
728
SEDŽDA U SURI "ES-SEDŽDA" -J _, • •" JI J . ....
t. .• - • - ,.
If~ L.J-1.).1..1 ~~ YI:'
729
SAHIHU-L-BUHARI KUR'ANSKE SEDŽDE
~ "
} -:
l'· ' i ~if
--
._ :
prašine, podiže je prema licu i reče: "Dovoljno ~ J~J ... ;
•
...
.T'7'.TJ
... ... ... l> ....
1 Preneseno j e da j e Ibn i-Omer citirao aj et sedžde idući, ne imaj ući abdest i da j e konkretnu sedždu obavio
stoj eći samo manjim pokretom glave, ne okrećući se čak ni prema kibl i.
Učenje "En-Nedžrn" poglavlja Muhammed, sall allahu alej hi ve sellcm, obavio j e u Haremu Ka' be i kada je
730
O ONOME KO PROUČI AJET U KOME SE
SPOMINJE SEDŽDA, A SEDŽDU NE OBAVI
proučio ajet: "E fe re'ejtumul-late vel uzza vc menatessalisetcl-uhra", tj. "Jeste li vidjeli kipove: Lat, Uzza
i još drugih kao treći Mena!. ..", neko od prisutnih ido lopoklonika glasno je doviknuo: "Tilkc garanikul-ula
ve innc šefa'atchum turtedža", što znači: "To su visoko cijenjeni labudovi i u njihove zagovore može sc
nadati." U tom momentu sc Muhammed, sall allahu alejhi ve sellem, ne čuvši ovog dodatka, spustio na
sedždu. Prisumi su idolopoklonici, računajući da je i ovaj posljednji citat izgovorio Muhammed, sallallahu
alej hi vc sellem, lično, i daje time i on odao priznanje njihovim kipovima, zajedno sa muslimanima učinili
konkretnu sedždu.
Na osnovu iznesenog slučaja Ebu-Hanife, Sufjan, Sevri, Šafija, Ahmed, Tshak, Abdullah b. Vchb i Tbni-
Habib, jedan od ma likijske škole, smatraju sedždu u "En-Nedžm" poglavlju obaveznom dužnošću
(vadžibom).
Suprotno mišljenje imaju Seid b. Džubejr, Seid b. Musejjeb, Hasan Basri, Tkrime, Tavus i imam Malik. Ovi
se opet drže izjave Zijada b. Sabita koju Buharija ističe u slijedećem poglavlju.
Hancfije, a i drugi učenjaci njihovog mišljenja, pored gornjeg had isa navode još niz drugih izjava ashaba,
kojim potkrepljuju svoj stav. Tako je Ahmed u svom "Musnedu" preko Ebu-Hurejre naveo: "Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi vc sellem, je učinio sa muslimanima sedždu učeći 'En-Nedžm' poglavlje, dok je dvojica
Kurejšija nisu učinili."
Ebu-Derda (Umm-Derda), kako Tinn izi navodi, rekao je: "Sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem,
sam obavio jedanaest sedždi, a između njih je bila i ona spomenuta u 'En-Nedžm' poglavlju."
Nesai u svom "Sunenu" navodi da je Dža'fer b. Muua lib izjavio: "Muhammed, sallallahu al ej hi ve sellem,
u Mekki je javno proučio 'En-Ncdžm' poglavlje i učinio sedždu s prisutni m svijetom. Ja sam svoju glavu
podigao i nisam se htio spustiti na tu sedždu." Ovaj se slučaj zbio prije islamiziranja Dža'fera b. Muttaliba,
jer je isti kasnije bio dobar i požrtvovan musliman.
Džini kao duhovna bića mogu se prikazati u materijalnom liku i obliku baš kao i meleki.
2 Iz navedena dva hadisa razabire se:
-Malik, Šafija i Ebu-Sevr dokazuju konkretnim slučajem da pri učenju sure 'En-Nedžm' ne treba činiti
731
SAHIHU-L-BUHARI KUR'ANSKE SEDŽDE
kur'ansku sedždu. Ovo je mišljenje još Ataa b. Musejjeba, Ikrime i Tavusa, a smatra sc da je ovo bio stav
i Ibni-Abbasa i Zejda b. Sabita.
Tahavi smatra da navedeni had isi ne mogu biti argument da u 'En-Nedžm' poglavlju nema obavezne sedžde.
Moguće j e, kaže on, da ju je Muhammed, sa Ila lJahu alejhi ve sellcm, ne imajući abdest odgodio samo za
kasnije, a moguće je da je to bilo vrijeme, kada je pokuđeno ili posve zabranjeno činiti sedždu, odnosno
obavljati namaz ili neki njegov dio, što ne znači da on tu sedždu nije kasnije kod kuće obavio.
Možda j e Muhmnmed, sallallahu alejhi ve sellem, konkretnu sedždu ispustio, dajući na znanje, da se
obavljanje ove sedždc prepušta na vo ljuučaču i slušaocu, ako hoće, mogu je obaviti, ali njome nisu strogo
zaduženi;
- imam Ahmed i još poneki učenjaci, ovim slučajem, dokazuju da je sl ušalac po citiranom ajetu sedžde,
dužan obaviti sedždu, samo ako je odmah obavi i učač osobno.
Ebu-Hamid i učenjaci Bagdada kažu: "Siušalac treba učiniti konkretnu sedždu, pa makar j e učač i ne učini."
Ovo mišljenje zastupaju i učenjaci malikijske škole.
Učenjaci haneftjskog pravca kažu: "Učiniti sedždu u konkretnom slučaju, duž.an je i učač i sluša lac. Ako bi
jedan od njih zanemario i izostavio sedždu, za njim se ne treba drugi povoditi."
1 Ebu-Hanife, Šafija i Ahmed, oslanjaj ući se na ovaj hadis, smatraju da u 'lnšilak' suri ima kur'anska scdžda
obaveznog karaktera.
Mudžahid, Basrija, Ata b. Ebu-Rebah i neke šafije kažu: "Muhammed, sallall ahu alejhi ve sellem, činio
je sedždu u 'Mufcssal' suri samo dok je bio u Mekki, a kada je preselio u Međinu, to je napustio." Oni se
oslanjaju na izjavu Ibn i-Abbasa koju Ebu-Davud donosi u slijedećoj varijanti : "Allahov Poslanik, kada se
preselio u Medinu, ne obavljaše sedždu u 'Mufessal' suri."
Tahavi i još poneki muhadisi ovu izjavu smatraju nesigurnom, tim prije što je Buharija i Muslim nisu
uvrstili u svoje hadiske zbirke.
732
ČINJENJE SEDŽDE ZBOG SEDŽDE UČAČA
sedždi!"2
2 Drugi pisci navode ovaj slučaj u nekoliko različitih verzija. Bejhcki sa senedom ističe daje Selim b. Hanzale
rekao: "Prouči o sam kur'ansku sedždu pred Tbni-Mes'udom, on me je, potom, pogledao i rekao: 'Ti si u
ovom slučaju naš imam. Uči ni sedždu, a mi ćemo je uči_niti zajedno s tobom!'"
Bejhcki, također, navodi da je Ata b. Jesar izjavio: "Cuo" sam da je jedan čovjek pred Vjerovjesnikom,
sa ll allahu alejhi ve sellem, proučio jedan aj et u kome se spominje sedžda. Potom je taj čovjek učinio
sedždu, a s njim i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Kasnije je taj čovjek prouči o drugi !\i cl u kome
je, također, bila sedžda i iščekivao je da Vjerovjesnik, sallallahu alcjhi vc scllcm, učini tu sedždu. Pošto
Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, sedždu nije obavio, on mu je rekao: 'Vjerovjesničc,ja sam proučio
kur 'ansku sedždu, a ti je ne obavi?'
'Ti si u ovom slučaju', odgovorio je Muhammed, sallallahu alejbi ve sell em, 'naš imam. Da si ti učinio
konkretnu sedždu, učinili bismo je i mi.'"
Hanbelijc smatraju da će onaj ko sluša učenje Kur' ana učiniti sedždu, samo ako je učini učač.
Hanefije smatraju da je ovo jednaka dužnost, kako za učača, tako i za slušaoca, i njeno izvršavanje ili
neizvršava nj e od strane učača ne utječe na obavezu izvršavanja samog slušaoca.
Bejheki kaže: "Ako učač ne učini sedždu, neće je učiniti ni slušalae. Ako učač prouči ajet sedžde u namazu,
on će tu sedždu obaviti u samom namazu, klanjao on sam po sebi ili bio imam, a i džcmatlije kao slušaoci,
učinit će je istovremeno sa svoj im imamom. Ako imam ne učini konkretnu sedždu, neće je učiniti ni prisutni
džemat.lija. Ako bi je ovaj džematlija obavio sam po sebi, namaz bi mu bio pokvaren."
Ebu-Hanife smatra da džcmatlija ovakvu sedždu treba obaviti po završetku namaza, a ako je obavi u samom
namazu, bez imama, namaz mu nije pokvaren, ali mu ta sedžda nije punovažna i on će je ponovo obaviti
po završetku namaza.
Pisac "EI-Hidaje" kaže, a i u "Nevadiru" to stoji: "Obavljanje konkretne scdžde u namazu pokvarit će
namaz tom džematliji."
733
SAHIHU-L-BUHARI KUR'ANSKE SEDŽDE
1 lbni-Bettal navodi da je hali fa Omer rekao: "Ko usljed stiske nema mogućnosti da sedždu obaveznog namaza
učini na zemlji, učinit će je na leđima svoga brata." Ovo miš ljenje dijele još Scvri, kufanski učenjaci , Šafija,
Ahmed, lshak i Ebu-Sevr. Nafi', oslobođeni rob Ibn i-Omera, rekao je: "Konkretna sedžda obavit će se manjim
pokretom glave (išaretom)", dok Ata i Zuhri kažu: "Sustegnu t će se od momentalnog činjenja sedžde i učin i t
će je neposredno odmah čim sc ostali podignu sa sedždc." Malik je izjavio: ''Ako džcmatlija obavi sedždu
na leđima svoga brala- drugog džematlije- on će obnoviti svoj namaz." lbni-Ša' ban u svom "Muhtcsaru"
ističe da je Malik rekao: ''Obnovit će konkretni namaz bilo to u njegovu vremenu ili kasnije po isteku vremena
toga namaza", dok je Ešheb naveo: ''Klanjat će ga ponovo , ali samo dok traje njegovo određeno vrijeme."
Halifa Omer je rekao: "Učini tilavetsku sedždu, pa makar na leđima svoga brata!" Oni koji smatraju da se na
leđima može činiti sedžda farza, zbog gužve, naravno, dozvoljavaju i sedždu tilaveta.
734
jahaćoj životinji, nije obavezno, možeš kako god
biti licem okrenut."
Saib b. Jezid ne bi č i nio sedždu kada pripovjedač
slučajno citira tekst sedžde.
2 Bejhe ki i drugi pisci navode daje Selman, Perzijanac, unišao S<1 j ednim svoj im drugom u džamij u, u kojoj
su ljudi slušali učenje Kur'ana, i kada j e citiran ajet sedžde, svi su učinil i sedždu. U tom momentu njegov
mu je drug rekao: "Ebu-Abdull ahu! Da im i mi priđemo (pridružimo se)!"
"Nismo zbog toga krenuli" - rekao je.
Dmgi pisci i muhaddisi i stiču kako je Osman j ednom prilikom prošao pokraj nekog predavača (va iza), koji
je citirao aje t sedžde, kako bi sedždu učinio i halifa Osman. Međutim, Osman tu sedždu nije učinio nego je
produžio put i rekao: "Činjenje sedžde j e dužnost onoga ko je čuje namjerno, a ne slučajno. "
Slučaj naveden po Buhariji, Tinnizi iznos i u svom "Su nenu" nešto preciznije: "Ome r je j edne džume citirao
na minberu ajet sedžde, a potom sišao i sa prisutnim obavio sedždu. S lij edećeg petka citirao j e is ti ajet i
svijet se pripremio za obavljanje sedžde, ali im je Omer rekao: 'Kur'anska sedžda nije nam propisana kao
obavezna duž nost i mi je ne moramo obav ljati, nego ako to sami hoćemo. ' Omer konkretnu sedždu nije tada
obavio, a ni ostali ashabi."
Hanelije smatraj u da se Omerova izjava odnosi na negiranj e samo stroge prvostepcne naredbe za obavljanje
kur'anske scdždc (farza), a ne i na potrebu njenog obavljanja (vadžib). Osim toga, konkretni slučaj ne ukazuje da
Omer nij e uopće, pa ni kasnije učin io citiranu sedždu, nego samo na to da je nije odmah, tu u džamiji, obavio.
735
SAHIHU-L-BUHARI KUR'ANSKE SEDŽDE
KO PROUČI AJET-SEDŽDU
U NAMAZU I UČINI JE
Taberi i stiče da Ebu-Midžlez nije odobravao obavljanje kur'anske sedžde u farz-namazu. On je smatrao da
je to dodatak na namaz. Midžlezovo mišljenje je u očitoj kontradikciji sa navedenim slučajem, sa praksom
ashaba i ulernom ovog umrneta.
lbni-Mes'ud j e rekao: "Kada klanjač, prouči suru, čiji je posljednji ajet sedžda, on, ako hoće, može se
odmah spustiti na sedždu, a potom ustati i nastaviti učenje Kur'ana, a ako hoće, može obaviti ruku' , a zatim
namaske redovne scdžde koje će mu istovremeno biti i kao kllr'anska proučena sedžda."
Pisac "El-Hidaj e" ističe: "Kada imam prouči ajet sedžde, sedždu će učiniti on, a sa njim i oni koji za njim
klanjaju. Kada ajet sedžde prouči samo onaj koji za imarnom klanja, i to učenje čuje imam i ostali prisutni
u tom narnazu, konkretnu sedždu neće učiniti ni imam ni ostale džematlije, ni u tom narnazu, a ni poslije
završetka namaza." Ovo je mišljenje Ebu-Hanife i Ebu-Jusufa, dok imam Mnharnmed smatra da treba da
je obave po završetku namaza.
Malikije ne dozvoljavaju činjenje kur'anske scdždc u farz-narnazu, nego samo u nafi larna.
Bejheki u "Hilafijjatu" navodi da Ebu-Hanife smatra, da se k\1r' anska sedžda ne čini u namazima u kojima
se Kur 'an uči u sebi, i na osnovu ovoga stava, učenjaci hanefijske škole smatraju da klanjač ne treba u
takvim namazima uč i ti suru u kojima irna kur'anska sedžda.
Pisac "EI-Hidaje" ističe : "Nema štete da čovjek prouči ajet sedžde, a ostale ajete prije nje ispusti." Imam
Muharnmed je rekao: "Meni je mi lije da se sa učenjem ajet sedžde prouče još jedan ili dva ajeta prije
konkretnog ajeta, kako neko ne bi shvatio da se kur' anske sure i ajeti razlikuju u vrijednosti."
Mnogi učenjaci prepomčuju učenje Kur ' ana u sebi, s obzirom na slučajne prolaznike i ostale koji su
nespremni za slušanje učenja Kur'ana.
U "Muhitll" se navodi: "Kada je učač sam, on može učiti kako god hoće: naglas ili ll sebi, a kada je
u društvu drugih i smatra da su prisutni spremni za obavljanje kur'anske sedžde i da im to neće činiti
poteškoću, tada će Kur' an učiti naglas kako bi i prisutni sa njim mogli učiniti tu sedždu. U protivnom,
Kur'an treba uči ti u sebi."
U "Jenabi'u" j e navedeno: "Kada klanjač prouči ajet sedžde koji je na kraju sure, tada je najbolje da se
prigne na m ku', a potom spusti na namaske sed žde, a ako je ajet scdžde u sredini sure, klanjač će se spustiti
direktno na kur'ansku sedždu, a potom ustati na noge i nastaviti učenje započete sure, a zatim sageti sc
na ruku' i onda se spustiti na namaskll sedždu. Kada iza kur'anske sedžde imaju još dva-t:ri ajeta, klanjač
736
' t ll t ..
KO NE NAĐE MJESTO ZA SEDŽDU
l. • ' • • • 1"
~>?v .. ; ~.J-4 ~ ..AJ l;.)-4 y~
.
ZBOG STISKE ~b.)~ ~t.;.ji~
•
ih može proučiti, potom se pregeti na ruku', a može se i direktno spustiti na kur' ansku sedždu, a potom
ustati na noge i dovršiti učenje kur 'anske sure. Pred spuštanje na ruku ', umjesto na sedždu, treba klanjač
naumiti da mu on zajedno sa scdždom služi istovremeno i za proučenu kur' ansku sedždu. U protivnom,
ostaje dužan obaviti konkretnu kur'ansku sedždu. Kur' ansku sedždu treba činiti svaka osoba dorasla za
obavljanje namaza, čulo sc citiranje ajeta sedždc od ženska, od djeteta, nemuslimana ili od čovjeka bez
abdesta. Ovo je stav Ebu-Hanife, Šafije i Gaza lije.
Malikijc kažu: ''Siušalac nije dužan učiniti kur'ansku sedždu, citiranu od osobe koja nema uvjeta da može
biti imam." Scvri je izjavio: "Kada musli man čuje ajet sedžde proučen od ženske osobe, on će ga opet sam po
sebi proučiti odmah, a potom učiniti konkretnu sedždu." Lejs j e opet kazao: "Kada musliman čuje kur'ansku
sedždu ci tiranu od dječaka, on će je učiniti." Zejnudin, hancfija, kaže: "Ne čini sc kur'anska sedžda čije sc
citiranje čuje od osobe kojoj je zabranjeno učenje Kur'ana, kao što je pijana ili džunub osoba."
737
~i;r~~;-------~
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
SKRAĆIVANJE NAMAZA
O SKRAĆIVANJU NAMAZA
I KOLIKO (PUTNIK) TREBA BORAVITI
U JEDNOM MJESTU PA DA MOŽE
NAMAZ KRATITI
1 Raznolike s u verzije o vremen u trajanja boravka Muhammeda, sallallahu alej hi vc sellem, u Mekki. Enes
je izjavio, da je Muhammed, sali allahu alej hi vc sellem, boravio u Mekki deset dana. Ibn i-Abbas kaže da j e
boravio devetnaest dana, kako to i Bu harija navodi, a i sedamnaest dana, kako to navodi Ebu-Davud u j ednom
had isu, a u drugom osamnaest dana. Ncsai i Tbni-Madže navode da j e taj boravak bio petnaest dana.
Hanetije iz izloženog donose kompromisan zaključak i smatraju: Muhammedov, sallallahu alej hi vc sc llem,
boravak u Mekki za vrijeme Oprosnog hadža bio je svega deset dana, a ostala tri dana boravka odnose sc
na boravak na M ini, ne računajući dane odlaska i povratka. Pošto je logično računati i za ovo dva dana,
cj e lokupni nj egov boravak iznosio j e stvarno petnaest dana.
Broj na su mišljenja o prestanku musafirskog sta tusa. Najčešće sc ističu sl ijedeća mišljenja:
Sa'd b. Džubcj r rekao j e: "Čim odsjedncš u jednom mjestu, klanjaj namaz u cijelosti!"
Rebi'a j e prihvatio dužinu od d vadeset d va sata boravka, lbni-Musejjeb tri dana, a Šafija, Malik i Ahmed
četiri dana. Šafija je j oš rekao da sc u putovanje ne uračunava dan konačnog odsj edanja u dotičnom mjestu.
Ibni-Rušd i stiče da Ahmed i Davud uzimaj u boravak od preko četiri dana. Ibni-Kudamc u "Mugniji" navodi
da je stav Ahmedov, da ako putnik naumi boraviti u jednom mjestu koliko može klanj ati dvadeset dva
redovno nastupajuća farz-namaza.
Od Alije je preneseno mišljenje, da j e on usvajao dužinu od deset dana, Ebu-Omer dvanaest, a kasnije i
trinaest dana.
Ebu-Hanife, Sevr i Ibn i-Omer usvajaju vrijeme od petnaest dana boravka, a Lejs od šesnaest dana.
739
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
Jedni učenjaci šafijske škole usvajaju sedamnaest, a drugi osamnaest dana. Ishak b. Ibrahim usvaJa
devetnaest dana, a tbni -Hazm dvadeset dana.
Poneki kažu da se putnikom računa svaka osoba dok god putuje, pa sve dok ne stigne u koji veći grad ili
se ne povrati svojoj kući .
Sa'd b. Džubejr rekao je: "Kada odlučiš boraviti u jednom mjestu petnaest ili više dana, ne skraćuj farz-
namaz.1"
Dahhak u svom tefsim i stiče, da j e Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve do preseljenja iz Mekke
u Medinu klanjao podne po dva reka ta, ikindiju po dva rekata, akšam po tri reka ta, jaciju po dva i sabah
po dva rckata. Kada je došla naredba za okretanje u namazu prema kibli, Muha m med, sallallahu alcj hi vc
se!lem, već je bio klanjao podne-namaz od dva reka ta, okrenut prema Jerusalemu. Džibril mu je napomenuo
da je dosad klanjao po dva reka ta, a da će odsad klanjati podne, ikindiju i jaciju po četiri rekata, akšam po
tri, a sabah po dva rekata. Prv i tip farz-namaza ostaje samo za putnika i ratnika.
Ha lifa Alija je izjavio da su neki trgovci pitali: "Allahov Poslaniče, mi počesto putujemo, pa kako ćemo
klanjati?"
Na njihovo pitanje, Muhammedu, sallallahu alejhi vc sellcm, došla je Objava: "Kada putujete, nije vam
grijeh da skraćuj ete farz-namaz." Ovaj je ajet objavljen 4 . godine po Hidžri.
U tefsiru Sa'lebija navodi se da je lbn i-Abbas rekao: "Prvi namaz koji je Muhammed, sall allahu alejhi ve
sell em, u skraćenom obliku klanjao jeste ikind ija, koju je on klanjao u Asfanu na vojni Zu-Enmar."
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, stigao je u Mekku, u nedjelju, 4. zul-hidžeta, ujutro, i noćio u
Muhassabu, uoči srij ede. Iz Mckke j e Muhammed, sal!allahu alejhi ve seH cm, izašao 14. zul-hidžeta, ujutro,
što znači da je boravio u Mekki i njenoj okolini deset dana.
Šafija, oslanjajući se na izložene slučajeve, kaže: "Kada putnik ostane u jednom gradu četiri dana, on će
skraćivati farz-namaze, a ako ostane više od četiri dana, on se sma tra stalnim mješt<minom i namaz ne može
više kra titi, pa makar on i ne naumio taj boravak." Ovo je stav još Malika, Ahmeda i Ebu-Sevra.
Nevev i i Ebu-Rafi' smatraju da u boravak od deset dana u Mekki, Enes nije uračunao dane Muhammedova,
sallallahu alejhi ve sell em, dolaska u Mcki<U i dan njegova odlaska iz Mckke.
Hanefijc kažu: "Ako putnik naumi ostati u jednom mjestu manje od petnaest dana, on će skraćivati klanjanje
namaza, jer je dužina boravka odredena na petnaest dana, kako je to preneseno još od Ibn-Abbasa i Ibn-
Omera: 'Kada odsjedneš u nekom gradu kao putnik u namjeri da u njemu boraviš petnaest dana, klanjaj
farz-namaze u potpunosti, a ako ne znaš kada ćeš iz njega krenuti na put, tada skraćuj namaz! '" Ovu je
izjavu zabilježio Tahavi.
fbn-Ebu-Šejbe u svom "Musannefu" navodi da je Ibn i-Omer klanjao namaz u potpunom broju rekata kada
bi nanijetio boraviti u jednom mjestu petnaest dana.
Preneseno je daje Ibni-Muscjjeb rekao: "Kada putnik boravi petnaest dana u jednom mjestu, on će klanjati
namaz u potpunom broju rekata, a ispod petnaest dana, neka ga skraćuje!"
Osoba koja odlučuje o dužini boravka u jednom mjestu treba da je samostalna u donošenju odluke, da nije
ni za koga vezana. Prema tome, nij e punovažna odluka učenika pored svoga učitelja, vojn ika pored oficira
ili žene pored svoga muža.
740
NAMAZ NA MINI
'. - - ....~
i'l ._l,
..
~ -~
--
l 082. PRIČAO NAM JE M used ded, njemu
Jahja, prenoseći od UbejduJiaha, Ubejdullaha "' .. -; "'
obavijestio Nafi', prenoseći od Abdullaha b. :;J- J. ~~~ :;
'
.,;;>-1 Ju ~~~:~6
- 2\> ...
2 Muslim u svom "Sahihu" navodi, da je Osman klanjao po četiri rckata, dok Abdullah b. Omer po četiri
reka ta kada bi klanjao za imamom, a po dva rekata, kada bi. klanjao sam po sebi.
Ibni-Bettal je rekao: "Učenjaci su jednoglasni da hadžija, prispio u Mekku, skraćuje namaz u Mekki, na
Mini i ostalim mjestima oko Mekkc."
"Mekkelije", kaže Malik, "klanjat će u Mekki, u doba hadžskih dana, u potpunosti sve farz-namazc, a na
Mini u skraćenom broju reka ta, dok će stanovnici Mine postupati obratno."
v
Ata, Zuhri, pravnici Kufe, Ebu-Hanife, Sa fi ja, Ahmed, Ebu-Sevr i još poneki drugi smatraju da Mekkelije
ne mogu kratiti namaz na Mini i Arefatu,jer tu nema razdaljine od osamnaest sati srednjeg pješačkog hoda,
koja sc računa danas kao osamdeset dva kilometra.
Tahavi je rekao: "Sam hadž nije uvjet za skraćivanje namaza i zbog toga stanovnici Mine i Arefata, kada
obavljaju hadž, klanjat će namaz u potpunom broju rckata. Skraćivanje se čini usljed putovanja. Mekkelijc
se pri likom obavljanja hadža ne mogu smatrati putnicima, jer nemaju potrebne razdaljine putovanja."
Raznolika su mišljenja učenjaka o dužini putova nja.
Ebu-Hanifc i učenjaci Kufc kažu: "Tri dana i tri noći."
Pod gornjim izjavama imami nisu podrazumijevati putovanje, upravo idenje, i dan i noć, nego samo
putovanje po danu, a odmaranje noću.
Ako čovjek krene na put razda ljine tri dana putovanja, i on, idući nekim drugim putem, to pređe za jedan
dan, on ima pravo na skraćeni vid namaza.
Malik i Ahmed kažu: "Za skraćivanje namaza potrebno je putovanje od četrdeset osam milja hašimijskih,
a to iznosi šesnaest fersaha. Fersah ima tri milje, jedna milja ima šest hiljada lakata (aršina), a jedan lakat
dvadeset četiri poprečno položena ručna prsta." Ima učenjaka koji smatraju da se namaz može kratiti i kada
se ode u voćnjak ili njivu izvan grada i mjesta stalnog boravka. Preneseno j e da j e Abdullah b. Omer rekao:
"Kada bih putovao milju, kratio bih namaz", a dmgi prenose da je rekao "tri milje". Tbni-Mesud konkretnu
razdaljinu računa najmanje od četiri milje.
U "Musarmefu" sc vodi da je Ebu-Seid rekao: "Kada je putovao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sc! lem,
jedan fersah, on je skraćivao namaz." Ima pisaca koji navode da je halife Alija otišao jednog dana van
Medi ne u svoj palmovik i u njemu klanjao podne i ikindiju od po dva rekata, a potom se istog dana povratio
u Međinu i rekao: "Htio sam ovim da vas poučim Pcjgamberovu stumetu."
Huzejfe je klanjao i kratio četverorekatne namaze na dva reka ta, putujući od K.ufe do Medine. l.bni-Abbas
je kratio namaz na putu u razdaljini jednog dana putovanja. Halifa Omer i njegov sin Abdullah kratili su
namaz na putovanju razda lj inc od tri mi Ije.
Raznolika su mišljenja zašto je Osman u kasnijim godinama svoga života klanjao namaz u ncskraćenom
vidu. Neki kažu daje Osman to činio samo na Mini. Neki smatraju daje postupio po mubahu (dozvoljenom),
kao što je putniku dozvoljeno i postiti i ne postiti.
Poneki kažu da je Osman klanjao na Mini po četiri rekata kako bi brojni beduini, a i pojedinci, uočili da
podne, ikindija i jaeija imaju stvamo po četiri rekata, dok poneki smatraju da je on to činio zato što se
unaprijed odlučio t:u zadržati duže vrijeme po obavljenom hadžu.
741
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
1 Sama opasnost i nesigurnost od neprijatelja nije uvjet za skraćivanje namaza. Namaz se krati zbog poteškoća
samog putovanja. Kada je Omer o ovom pitao Vjecovjes nika, sallallahu alej hi ve sellem, dobio je odgovor:
"Ovo je milostinja koju vam Allah daje i primite je!"
2 Iz navedenog dijaloga razabire se da Ibni-Mes' ud dozvoljava ncskraćeni vid namaza na putovanju. Ebu-
Davud navodi da je Tbni-Mes'ud u kasnijim godinama svoga života klanjao po četiri rekata, pa da su mu
uputili kritiku kako je on baš zbog toga kri tizirao Osmana.
"Podvoj enost je zlo"- odgovorio je Tbni-Mes'ud.
lbni-Mes'ud, znači, konkretno skraćivanje nij e smatrao farzom.
Skraćivanje namaza putnik je, po mišljenju Ebu-Hanife, dužan činiti (vadžib). Omer b. Abdul-Aziz je
rekao: "Namaz na putovanju je od dva rekata i obavljen drugačije neće biti punovažan."
Evza' i j e izjavio: "Kianjač četverorekatnog namaza koji ustane na treći rekat, prekinut će ga i treba na kraju
namaza obaviti sedždu zaborava."
Hasan b. Hajj i b. Ebu-Sulejman kaže: "Ako bi putnik namjerno klanjao četiri re kata, on će ponovo klanjati
konkretni namaz."
Tirmizi ističe: "Treba postupiti onako kako je to činio Vjerovjesn ik, sallallahu alejhi vc sellem, Ebu-Bckr i
Omer, a to je skraćivati konkretni namaz." Ovo mišljenje dijele još Muhammed b. Suhnun, Sevri, Hammad,
Omer, Alija, Džabir, Tbni-Mes'ud, Tbni-Omer, a po jednoj verziji još Malik i Ahmed.
'
Sati je smatraju da konkretno skraćivanje namaza ne spada u vadžib-obaveze. 'Učenjaci svih pravaca kažu:
"Kada putnik pristupi u namaz za imamom mještani nom, on će klanjati taj namaz u potpunom broju reka ta,
a da je to skraćivanje obavezna dužnost, putnik bi to trebao činiti i u konkretnom slučaju ."
Hanefij e smatntiu da putnik u konkretnom slučaju ne skraćuje namaz, zato što on tu nije samostalan u svom
odlučivanju; on je tu vezan za imama i dužan je činiti sve ono što čini imam. Džernatlija, makar bio putnik,
nema pravo izbora.
742
KOLIKO JE BORAVIO VJEROVJESNIK,
SALLALLAHU ALEJHI YE SELLEM, NA
SVOM HODOČAŠĆU
Hanefij e u prilog svoje tvrdnje, i zmeđu brojnih izjava navode, da j e A iša, radijallahu an.ha, rekla: "Namaz
je bio prvobitno određen po dva rekata. Potom sc tako nepromijenjen zadržao pri putovanju, a pri boravku
kod kuće povećao." Ovu su izjavu donijeli u svojim hadiskim zbirkama i Buharija i Muslim.
Muslim navodi da je Ibni-Abbas rekao: "Allah je preko j ezika vašeg Pos lanika odredio da klanjanje namaza
kod kuće bude od po četiri rekata, pri putovanju od dva rekata, a pri životnoj opasnosti od po jedan rekat."
Taberani ističe: "A llah j e pri putovanju odredio namaz od po dva rekata, isto kao što ga je odredio od po
četiri kada je čovjek kod kuće."
Ha li fa Omer j e rekao: "Po dva rekata imaju namaz pri putovanju, duha-namaz, bajramski namaz i džuma-
namaz. "
3 U ranijem hadisu, prenesenom po Enesu, spomenuto je da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
boravio u Mekki svega deset dana. U ovom se hadisu ističe da je Muhammcd, sa llallahu alejhi vc sellcm,
sa svojim društvom došao u Me kim, u nedjelju, četvrti dan zul-hidžeta, klanjao sabah u Zu-Tuvau i donio
odluku za obavljanje hadža uoči četvrtka. U Mekki je boravio noć uoči četvrtka. Ujutro, Muhammcd,
sa llallahu alcjhi vc scilem, kreće na Minu i na njoj boravi taj dan i noć uoči petka. U petak ujutro krenuo
je na Arefat i na Nemiretu, blizu Arefata, održao govor i tu ostao do akšama. Odavde je krenuo uoči
subote prema Muzdelifi i na njoj boravio dio noći, klanjao sabah, a potom u subotu, tj. prvi dan Bajrama,
povratio sc na Minu i obavio, odmah, na Akabi, bacanje kamenčića. Po izvršenom činu, krenuo je u Mekku
i obilaženje Ka'be obavio isti dan, prijepodne, a onda se, odmah, povratio na Minu i na njoj proveo ostatak
subote, zatim nedjelju, ponedjeljak i utorak do podne, tj. zadnj i dan tešrika, a potom krenuo na Muhassab.
Ovdje je Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, klanjao podne i boravio noć uoči srijede. Ove je noći Aiša
otišla do Ten' ima, tamo zan ijctila obav ljanje umre, a potom došla u Mekku i obavila oprosno obilaženje
Ka ' be u srijedu, nešto prije sabah-namaza. To je bio četrnaesti dan z ul-hidžeta, a deseti dan Muhammedova,
sa llallahu alcjhi vc scllem, boravka na hodočašću. Jedanaesti dan, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellcm,
krenuo je u Međi nu. Mu ham med, sallallahu a lejhi ve sell em, na hodočašće iz Medi ne krenuo je u četvrtak,
četiri dana prije isteka zu l-ka'dcta i kada je stigao u Zul-Hulcjfu, klanjao je podne i stupio tu u ihram.
Iz navedenog hadisa zaključuje se:
- imam Ahmed i Davud dozvoljavaju promjenu nijeta hadža u umru. Ovo mišljenje dijeli i Ibni -Abbas.
Međutim, najveći dio učenjaka i ashaba to ne dozvoljava. lbni-Abdii-Berr je rekao: "Ne znam nijednog
as haba koji j e to dozvoljavao osim lbn i-Abbasa."
Učenjaci ostalih mezhcba, smatraju da je to bilo dozvoljeno ashabima samo u slučaj u navedenom u
konkretnom had isu, jer je .Bilal b. Haris izjavio - kako je pitao: "Allahov Poslaniče,jc li promjena hadžskog
obreda samo naše pravo ili i onih pos lije nas?"
743
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
"To je samo za vas i vaše pravo"- odgovorio je Muhammed, sa llallahu alejhi vc sell em.
Ovaj dijalog zabilježili su u svojim hadiskim zbirkama Ebu- Davud, lbni-Madže i Tahavi.
1 Putnikom sc smatra osoba koja putuje običnim pješačkim hodom dan i noć (osamnaest sati), računajući to
od doma do željenog cilja.
U vezi s Ibni-Omerovim putovanjem ima više različitih verzija:
- Na fi' je izjavio da lbn.i-Omcr nije kratio namaz na manjoj razdaljini od Haj bera, gdje je imao svoj imetak,
a između M edine i Hajbera ima devedeset šest milja.
Veki' je izjavio: "Tbni-Omer je kratio namaz na putovanju između Medine i Suvejda'a, a među njima je
razda lj ina sedamdeset dvij e milje."
Abdur-Rezak je prenio da je Ibni -Omer putovao u Rcjm, udaljen trideset milja od Med ine i da j e tom
pri likom kratio farz-namaz.
Muharib je kazao: "Čuo sam Ibn i-Omera gdje kaže: 'Da putujem sat hoda, kratio bih namaz.' "
Sve predaje prenesene s u vjerodostojn im lancem prenos i laca. Najsigurnija je verzija njegovog s ina Salima
i Nafi'a, koji s u rekli da je Ibni-Omer kratio namaz na putovanju od jednog cijelog dana, odnosno na
razda lj ini od četiri berida, a jedan berid iznosi približno dvanaest milja.
Pisac "EI-Hidaje" kaže: "Putovanje koje utječe na izmjenu propisa, treba da iznos i tri dana i tri noći običnog
pješačkog ili hoda jedne deve. "
Ebu-Jusuf je odredio da to iznosi dva dana i veći dio trećeg dana. Ovo je mišljenje prenio i Hasan od Ebu-
Hanife.
Marginani je rekao: "Dužinu putovanja, većina učenjaka, preračunali s u u fersahc: jedni s u reki i da to iznosi
dvadeset j edan fersah, a dwgi osamnaest fersaha, i tu je važeća fetva u hanefijskom mezhebu."
Fersah iznosi približno osam kilometara, ukupno tri hašimijske milje. Milja je razdaljina od g ledaoca do
tačke dopiranja njegova pogleda. Smatra se da milja iznosi tri hiljade aršina. Jedni kažu da milja iznosi
četiri hiljade, a drugi čak i mnogo više aršina. Poneki računaju da milja iznosi hiljadu koraka deve. Neki
smatraju da je milja razdaljina između gledaoca i druge osobe, udaljene to liko, da sc ne može prepoznati
prostim okom da li je ta osoba muško ili žensko, odnosno da li ona ide naprijed ili stoji.
744
1087. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu
Jahja, prenoseći od Ubejdullaha, on od Nafija, , '
ovaj od Ibni-Omera, radijaiJahu anhu, a on od .&1 L?""J ,
;i Ji ..; 2~ <);.;.;...
_;11::~~
~ ".
~l ..; ~
-" .,..
' / ,. .;
A "' {;
pratnji svoga mahrema!" :; ~Jlfl J.l..;
, ,
t.:i ~G i;;.l?~
, 'll.,.. E
U drugom senedu Ubejdullaha, isti hadis je prenio
Ahmed (b. Muhammed) od Ibn i-Mubareka, koj i je
čuo od Ubejdullaha, ovaj od Nafija, Nati' od Ibni-
Omera, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem
2 Iz navedenih had isa Ebu-Hanife, učenjaci njegove škole i učenjaci fikha had iskog pravca zaključuju da je
postojanje bližih rođaka s kojim žena ne može sklopi ti brak uvjet, da bi hadž bio obavcz.an ženskoj osobi,
ukoliko bi putovanje trajalo tri dana i tri noći.
Šafija i Malik smatraju da supruga može obaviti obavezni hadži luk (farz) i bez pratnje svoga muža ili nekog
od najbliže muške rodbine, dok Ata, Seid b. Kejsan i zahirije to dozvolj avaju za putovanje kraće od jednog
berida, a za putovanje duže od ove razdalj ine, žena mora imati mahrema kao pratioca. Oni svoju twdnju
zasnivaju na Muhammedovoj, sallallahu alejhi vc seilem, izjavi koju je Ebu-Hurejre prenio u slijedećoj
verzij i: "Žena neka sama ne putuje jedan berid, nego samo u zajednici sa svojim mužem ili rođakom s kojim
ne bi po Šerijatu mogla sklopiti brak." Ovu izjavu zabi ljež.ili su Tahavi, Bcjheki i Ebu-Davud.
• •
Sa'bi, Tavus i neke zahirij e kažu: "Zeni nij e dozvoljeno putovati samoj, bilo to putovanj e kraće ili duže,
nego samo sa rođakom s kojim po Šerijatu ne može sklopi ti brak." Ovi svoje mišljenje temelje na hadisu
koji je E bu-Hurej re prenio u s l ijedećem vidu: "Žena može putovati samo sa svojim mahre mom, tj. rođakom
sa kojim po Šerijatu ne može sklopiti brak."
Tahavi kaže: "Svi se pravnici slažu, da je putovanje žene od tri i više dana, bez pratnje mahrcma zabranjeno,
a da s u podvojenog mišljenja u pogledu njenog putovanja kraćeg od tri dana."
745
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
' '
(iz Kufe) i kratio namaz, a jošje vidio njene kuće. J.,,. ;-_, ..._.. ~ ~
Kada se vraćao, rekoše mu: "Ovo je Kufa!" ~_,..<JI~~~~ ć!:-J \).9 _;-'~~~~-s:;;_;
"Nije sve dok u nju ne uniđemo" - odgovorio je
Alija. '
1 Razno.! ika su mišljenja učenjaka o momentu i vremenu od koga putnik ima pravo, odnosno dužnost, da krati
namaz.
!:Jčenjaei hanefijskc pravne škole smatraju da se farz-nam az krati čim sc prođu kuće predgrađa svoga mjesta.
Safija kaže: "Ovdje je uvjet da se prođe gradski bedem, a ne i kuće van bedema, pa makar one bile i spojene
sa bedemom grada."
Ibni-Kudame u ''Mugniji" ističe: ·'Musa fir ne krati namaz dok ne prodc zadnje kuće svoga grada ili sela, i dok
mu one ne budu za leđima ostale." Ovo mišljenje dijele još Malik, Evza' i, Ahmed, Šafija, Ishak i Ebu-Sevr.
Ata i Sulejman b. Musa dozvoljavali su musafiru skraćivanje fan-namaza dok još nije ni izašao iz grada,
odnosno mjesta svoga boravka.
Od Harisa b. Ebu-Rebija preneseno je da je on naumio putovati, i potom, pred sami polazak klanjao u
džematlLčetverorekatni namaz u svom stanu sa svega dva rekata.
Od Ataa je preneseno da je rekao: "Kada nastupi vrijeme namaza musafira, pošto je već izašao iz svoga
stana, ali nije još .izašao iz grada i prošao zadnje gradske kuće, dozvoljeno je krać.enje namaza."
Mudžahid je izjavio da, kada putnik krene na putovanje danju, nema pravo da krati namaz dok ne nastupi
noć, a ako je na putovanje krenuo noću, neće kratiti namaz dok ne nastupi dan.
2 Navedeno putovanje u hadisu odnosi se na Oprosni hadž Muhammeda, sallallahu alejhi vc scllcm. On je
kratio fa.rz-namaz tek pošto je izašao iz Medi ne. Prvi nastupajući obavezni namaz bila je ikindija i on ju je
obavio u vidu od samo dva rekata u Zulhulejfi, gdje se zaustavio i učinio svoj prvi konak. Zu lhulejfa je od
Medine udaljena oko šest milja.
Namaz se ne krati na osnovu same odluke za putovanje. Namaz se ne krati po izlasku iz mjesta svoga
stalnog boravka. Namaz sc ne krati dok je čovjek još u samom mjestu svoga boravka, a niti treba za to
čekati s puštanj e prvog sumraka.
746
1090. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed,
njemu Sufjan, prenoseći od Zuhrije, on od Urve, a
ovaj od Aiše, radij allahu a nba:
"Prvi propisan namaz bio je od dva rekata. Potom
je na putovanju tako i ostalo, da to bude namaz pri
putovanju, a upotpunjenje namaz kod kuće. "
"Upitao sam Urva", kaže Zuhri: "' ,. ' , ,. "' , "., J • ,",. J "
..:Jj
,.. "' ~' ...
L;
Urve. 3
3 l.z navedenog dijaloga razabire se da je Osman smatrao da putnik može svoj namaz po volj i ili kratiti ili ga
obavljati s potpunim brojem rckata.
Bejheki navodi konkretn i had is u sl ijedećoj varijanti: "A iša je rekla: 'Allah je odredio namaz Svome
Poslaniku još u Mekki od po dva rekata, izuzev akšama, a kada se prešlo u Međinu, Allah mu je na ranija
dva reka ta povećao još po dva, izuzev sabah-namaza.'"
Dul.abi je i7javio: "Povećanje namaza sa dva na četiri rekata za osobu koja je kod svoj e kuće, zbil o se
u podne u utorak, 12. rcbiu l-ahara, upravo mjesec dana po Muhammcdovu, sallallahu alejhi ve scllem,
dolasku u Međinu, dok j e pri putovanju ostao i dalje od po dva rekata."
Muhelleb je na gornju Dulabijevu izjavu dodao: "Izuzev akšama. On je jedini odreden od po tri rekata, dok
su svi dmgi bili propisani od po dva rckata."
Omer b. Abdul-Aziz izjavio je: "Namaz na putovanju j e od samo dva rekata i obavljen u iz mijenjenom
broju rekata neće biti punovažan."
Ovaj pobožni vladar i j oš poneki njegovi istomišljenici smatraju skraćivanje četvcrorekatn ih namaza na
putovanju obaveznom dužnošću (farzom), i ne dozvoljavaju klanjanje u drugom vidu. Muslimanu, kažu
oni, dok je u svome domu, nije dozvoljeno na četverorckatni namaz dodavati još peti rekat. Ukoliko bi to
vjernik učinio, namaz mu ne bi bio valjan i punovažan. Analogno tome, niji ni putniku dozvoljeno da namaz
propisan od po dva rekata obavi sa četiri rekata. To bi bilo samovolj no izmjenjivanje vjerskog obreda.
Ovo j e stav i Ebu-Hanife i nekih učenjaka Ma likove škole.
Preneseno je daje imam Malik rekao: "Ko na putovanju klanja namaz sa četiri rekata, ponovo će ga klanjati
skraćenog u njegovom vremenu."
Namaz, dakle, na putovanju je od po dva reka ta. To nije skraćen četverorekatni namaz. To je namaz koji je
tako propisan na putovanju.
Navedenu izjavu donio je Nesai u svom "Sunenu".
Muslim navodi da je Ibni-Abbas rekao: "Allah vam je preko vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejh i vc
sell em, odredio klanjanje namaza kod kuće od po četiri rekata, a na putovanju iste te namaze od po dva
rek ata. "
U "Temhidu" se navodi, da je jedan čovjek iz Benu-Amir plemena došao Vjerovjesniku, sall allahu alcjhi ve
sell em, i on mu rekao: "A Il a h je putnika oslobodio posta i polovine namaza."
Preneseno je da je Ibn i-Abbas rekao: "Ko na putovanju klanja farz-namaz sa četiri reka ta, sličan je onom
koji ga kod kuće skrati i klanja sa dva rekata."
Hasan b. Hajj rekao je: "Ako je putnik hotimično i namjerno klanjao četverorekatne farz-namaze sa četiri
rekata, on treba tc namaze obnoviti, klanjavši ih sa dva rekata, izuzev ako se radi o dugom putovanju i
velikom broju tako obavljenih namaza."
747
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
obavijestio Salim, prenoseći od Mubammeda b. J." ;11~ :J ~G i)_;>.i Jt; &; jJI J-
,. ... ... "'
Omera, radijallahu anhuma: ... "' ... "" "" "' '
bl~ .WI J_;,~ ~i~ Jt; ~ 41 d'~-;..:.
" Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi -- .'
-
...... ... ~ ... ~ ;rl '~ -;:> : .: 1l ~,..-;\J :i;&l
ve sellem, da bi, kada bi žurio na putovanju, c::.:f: ~ . -' .r-.Y- .r--' y ..;:---' .
odgodio klanjanje akšama toliko da bi ga u , ' .. ,.~.....
'
-;..:.:; 41J.:; .J\5.) IL.::, J\; .~10;.) l~~::
'
"'""
Muzdelifi spojio sa jacijom. To je činio i Abdullah
(b. Omer), kada bi na putovanju žurio."
..
- "
" "
':.:.!\~i 1.)1 ~l~~; 41
r
... .,.. ,,. ". _,
.'
-'. . • . ~ IS"'.)
supruge Safije, kćerke Ebu-Ubejda", priča Salim. t.r l;_ "; •:o l ~ ,;:,. ")11 _..;J '"l / : '~~ ,
(.J"a ·· u u J '-:-' ~ tf. _r- J
"Vrijeme je namaza!" - rekao sam mu. ... / ,
'
,.. , o,,. ;' • ..
- ~
1 Šafijc, oslanjajući se na ovaj hadis, smatraju da se akšam na Muzdelifi može klanjati zajedno sa jacijom u
.
nJenom vremenu.
Hanefije kažu, da se iz sadržaja konkretnog hadisa razabire samo odgađanj e klanjanja akšama do pred
jacijsko vrijeme i klanjanje jacije odmah sa nastupom njenog vremena. Prema tome, svaki konkretni namaz
bio je obavljen u svom, zakonom, određenom vremenu.
748
O KLANJANJU DOBROVOLJNOG NAMAZA
NA JAHAĆOJ ŽIVOTINJI MA GDJE SE
OKRETALA
v
1093. PRlCAO NAM JE Ali b. Abdullah, njemu
Abdul-A' la, ovome Ma' m er, prenoseći od Zuhrija, ,_ -
"" "" ... ... : " ,
on od Abdullaha b. Amira b. Rebija, a ovaj od :} ~))l <.Jr 8.,G:. Ju ,.J~'YL~
svoga oca: , ·,- J'~... ... ""
.,~
- -
.... ...
_.. . . • . ..AU' l-: • • <Ul1.i,:;:.
J .-
...:..... • ~ """--'
- .) "' ..... -.
... ... v ..
...J <.)'! ./
... ...... <.)'!
... ... ... .
"Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako klanja na svojoj jahaćoj životinji (bez
obzira) kuda se ona okretala s njim."2
749
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
'
"'
.&L~ .JIS Ju
J
d');.;.:; J .." ..... ."
mimikom i bez obzira kuda bi se okrenula." ... ' ... "' "' "' "'
Abdullah je rekao, da je i Vjerovjesn ik, sallallahu ~~J ~}_~J; \2i d.,...i) ~_;.:JI J
",... "..
;' .... .. M
' '
alejhi ve sellem, to tako radio. J , ~ ... .. " "'~ ,.
. ~.J IS ~ ~~ .JI .&14
'
Ata b. Rebah, Hasan Basri, Salim b. Abdullah i Nafi', oslobođeni rob Ibni-Omera, oslanjajući se na navedeni
hadis, dozvoljavaj u putniku klanjanje vi tr-namaza jašući. Ovo miš ljenje dijele još Šafija, Ahmed i Ishak, a
neki su prenijeli da su isto mišlj enje zastupa li još ha li fa Alij a i Ibn i-Abbas.
Malik je izjavio: "Samo klanjač koji ima s tatus musafira može klanjati vi tr na jahać.Qj životinji. Evza' i i
Šafija to dozvoljavaju, ne praveći razliku izmedu duljeg i kraćeg putovanja.
Ibni-Hazm j e rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, može vilT klanjati stojeći, a i sjedeći zbog
nekog razloga, a i bez ikakva razloga."
Hanefijski učenjaci smatraju da se vitr-namaz ne može klanjati na jahaćoj životinji, sjedeći, nego na zemlji
kao i svaki obavezni namaz. Ovo je stav i Muhammeda b. Sirina, Urveta b. Zubejra, Ibrahima Neha'ije,
ha li fe Omera i njegova sina Abdullaha. Ov i se drže izjave Nafija, koju Tahavi sa senedom donosi u ovom
vidu: "Abdullah b. Omer klanjao je nafilu na j ahaćoj životinji, a vitr-namaz na zemlj i, tvrdeći da je to tako
radio i Vjerovjesnik."
Tahavi navodi, da je Mudžahid prenio, kako je Ibn i-Omer klanjao na putovanj u na svojoj devi, okrenut
prema s trani na kojoj je bila okrenuta deva, a pred zom bi sišao i na zem lj i klanjao vi tr- namaz."
Imam Ahmed u svom "Musnedu" navodi da j e Ibn i-Omer klanjao na fi lu na svojoj jahaćoj životinji, a kada
bi htio klanjati vitr, sjahao bi i klanjao na zem lji.
Prenesena verz ija da su Muharnmed, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi klanjali vitr-namaz pri putovanju
na jahaćoj životinji je tačna, al i se ona odnosi samo na prve godine širenja islama u Mekki , j er je ta praksa
u Medi ni bila već nepoznata.
Imam Ahmed u svom "Musncdu", Hakim u "Mustedre ku", tc Oarekutni i Taberani u svojim hadiskim
zb irkama ističu da je Ibnu-Abbas rekao: "Ćuo sam A llahovog Poslanika, sa llallahu a lejhi vc sellcm,
gdje kaže: 'Tri su dužnosti men i farz, a vama nafila (vadžib) i to: klanjanje vitr-namaza, klanje !<Urbana i
klanjanje dva reka ta sabahskog sunneta. '"
750
TREBA SIĆI S JAHAĆE ŽIVOTINJE RADI aJ
l. o ). o
;<~J· · ._,t; .
•• .7- - ~· ·
OBAVEZNOG NAMAZA
v
1097. PRICAO NAM JE Jahja b. Bukejr, njemu
v ,
Lejs, prenoseći od Ukajla, on od lbni-Sihaba, ovaj
od Abdullaha b. Amira b. Rebija da mu je Amir b.
Rebija ispričao :
"Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, dok je još bio na jahaćoj životinji, kako
klanja nafilu, čineći pokrete glavom prema onoj
strani gdje se okrenula Uahalica)." To ne bi radio
Allahov Poslanik, saiiaUahu alejhi ve sellem, kod
obaveznog (farz) namaza.
75 1
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
752
'
(--ti': ·~~<- ~) .~.JI y·.J/~
ništa dodavao na obavljena dva reka ta (farza), a ~ . J r..J::""-') r..s ..,r.. 5~ ~
bio sam i saputnik Ebu-Bekra, Omera i Osmana, • ' , ' , -,, -- ,,
radij allahu anhurn, pa su i oni tako čin ili." ' ""' .r
@~ .&1_~. )- ..!.D_..i5' ,.,, .~J- -~J-
. .... ........ . r
'
KLANJANJE NAFILA-NAMAZA NA
PUTOVANJU, ALI NE NEPOSREDNO
PRIJE l POSLIJE FARZ-NAMAZA
1 Muhammcd, sallallahu alejhi vc sellern, na putovanju nije klanjao sunncte niti druge nafi le neposredno
prije, a ni poslije obavljenog farLa .
Poslije Muhammedove, sa ll allahu alejhi ve sell em, smrti, ashabi su, kaže T innizi, imali o ovom predmetu
podijeljena mišljenja.
Imam Ahmed i lshak smatraju da putnik može bez prigovora klanjati sunnetc i druge uobičajene nafile u
njihovom potpunom broju rckata.
Neki su smatrali da j e neklanjanje sunneta na putovanj u samo jedan vid povlastice putnika, pa j e bolje, ako
ou može da ih klanja.
Najveći dio učenjaka ovo prepušta volji putnika, ako hoće, klanjat će sun nete u potpunom njihovom broju
rekata, a ako hoće, može ih potptmo ispuštati.
Serahsija u "Mebsutu" kaže: "Sunncti sc ne skraćuju, a klanjati ih i na putovanju, vrlina j e pobožnih ljudi."
Neki kažu da je najbolje da putnik ne klanja su1mete u toku samog putovanja, a da ih klanja prilikom
odsjcdanja u mjestu konačenja il i mjestu konačnog cilja putovanja.
Hi šam je kazao: "Vidio sam Vjerovjesni.ka, sallall ahu alcjbi ve sellem, mnogo puta da nije na putovanjima
klanjao sunncte neposredno prije i posl ij e podneva. Medutim, on nije izostavljao ona dva rekata sunneta
prije sabah skog farza i dva rekata iza akšama. Nisam ga vidio da klanja sun net prije ikindijskog i jacijskog
farza . Poslije obavljanjenogjacijskog farza klanjao bi samo vitr."
753
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
1 lbn-Ebu-Lejla ističe da je jedino Umm-Hana dala obavještenje o Muhammedovom, sall allahu alejhi ve
sellem, klanjanju duha-namaza. Međutim, to su uočili i prenijeli još mnogi ashabi. Tako je Ebu-Hurejrc
prenio, daje Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, rekao: "Allah mi je preporučio da do smrti ne napuštam
troj e: post tri dana svakog mjeseca, klanjanje duha-namaza i spavanje prije vitr-namaza."
Tbni-Omer je rekao: "Vjerovjesnik, sallall ahu alejhi ve sellem, obavio je duha-namaz u dva dana: na dan
dolaska u Mekim, pri njenom osvojenju, i na dan, kada je bio obaviješten o pogibiji Ebu-Džehla."
Tirmizi navodi da je Ebu-Seid H udrija rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc scllem, redovno klanjaše
duha-namaz pa smo mis li li da ga neće n.i.kada izostaviti, ali ga je opet napuštao i izostavljao, pa smo misl.ili
da ga neće više nikada klanjati."
Taberani u svom "Kebiru" sa senedom navodi da je Muhammcd, sallallahu alcjhi vc sellcm, rekao: "Ko
kol ektivno klanja sabah-namaz, pa sc na istom mjestu tu zadrži do poslije izlaska sunca, a potom klanja
dobrovoljni namaz, imat će nagradu hodočasnika časne Ka'bc."
Mnogi muhadisi ističu da je Mu ham med, sallal.lahu alejhi ve sell em, rekao: "Ko se po obavljenom sabah-
namazu ne pomakne s mjesta svoga klanjanja, ostane sjedeći u ibadetu, a kasnije klanja namaz i ne bude
govorio ništa nego samo dobro i korisno, oprostit će mu sc njegovi manje učinjeni grijesi prema Allahu, pa
makar ih imao koliko morske pjene."
Taberani navodi u svom "Kebiru" da je Abdullah b. Omer, rekao: "Allahov Poslanik poslao je jednu četu
u vojnu akciju i ona se brzo vratila s bogatim ratnim plijenom. Svijet je govorio o požrtvovanosti boraca i
prepričavao o tom plijenu, pa je Muhammed, sallallahu alejhi ve sc!lem, rekao: 'Pazite! Uputit ću vas na
osobu većeg herojstva, na veći plijen, a možda i brži povratak, a to je čovjek koj i l!Zme abdest i ode u džamiju
da klanja dobrovoljni duha-namaz. Takav je čovjek bliži heroj stvu i pobjednik s većim ratn im plijenom.'"
754
SPAJANJE AKŠAMA I JACIJE
NA PUTOVANJU
755
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
Raznolika su mišljenja učenjaka u vezi sa spajanjem dvaju namaza. Jedini to putniku dozvoljavaju bez
ikakvih uvjetnih ograničenja. Među ove spadaju Alija, Sa'd b. Ebu-Vckas, Seid b. Zejd, Usame b. Zejd,
Mu'az b. Džebel, lbni-Abbas, Tavus, Mudžahid, lkrime, Džabir b. Zejd, Sufjan Sevrija, Šaf~a, Ahmed,
Ishak, Ebu-Sevr, Ešheb, Malik i još poneki.
Drugi to dozvoljavaju kad se putniku jako žuri. Među ove spadaju lbni-Omer, Malik i poneki učenjaci.
Ima učenjaka koji ovakav postupak smatraju mekruhom, dok Hasan Basri, Ibni-Sirin, Ibrahim Neha'i, lbni-
Mes'ud i Ebu-Hanife dozvoljavaju to samo hodočasn iku na Arefatu i Muzdelifi.
Iz navedenog, a i još drugih hadisa, vidi se da je to samo međusobno približavanje klanjanja konkretnih
namaza, a ne stvarno njihovo spajanje, jer je uvijek svaki obavljen u svom određenom vremenu, kako je to
i u Kur'anu rečeno: "Vjernieimaje naređeno da obavljaju namaz u određeno vrij eme."
756
KADA PUTNIK KREĆE NA PUT PRIJE
KRETANJA SUNCA SA ZENITA, ODGODIT
ĆE PODNE DO rKINDIJE
1 Imam Ahmed u svom "Mus ncdu" sa sencdom navod i, daje Ibn i-Abbas rekao: "Hoćete li da vas obavijestim
o Pejgamberovom namazu na putovanju'?"
"Da"- odgovoril i su ashabi.
"Kada bi on bio u svom stanu, a sunce već krenulo iz zenita, on bi spojio klanjanje podne i ikindijc, prije
nego bi uzjahao na svoju jahaću životinju, a kada bi bio u stanu dok sunce nije još krenu lo sa zeni ta, on bi
krenuo na put i kada bi nastupil o vrijeme ikindije, on bi sjahao i spojio podne i ikindiju."
Ovu izjavu zabilježio je u svom "Sunenu" i Tirm izi, ističući da j e dobra, hasen-garib.
Ebu-Davud zabi lj ežio je od Kutejbc b. Seida da je Mu'az Tbn-Džebcl izjavio. "Pošto je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, već krenuo s voj skom na Tebuk, prije nego se sunce maklo iz zenita, on je
odgodio klanjanje podne-namaza, spojio ga sa ikindijom, tako da je oba namaza klanjao zajedno. Kada bi
Muhammcd, sallallahu a lejhi vc scllem, kretao po izlasku sunca iz zen ita, on bi klanjao zajedno podne i
ikindiju u svom stanu ili šatoru, a potom putovao. Kada bi on kretao prije akšama, odgađao bi klanjanje
akšama to liko, da bi klanjao zaj edno s jacijom, a kada bi kretao prije akšama, on bi požurio klanjati jaciju
i obavio je neposredno iza akšama."
Ovu izjavu navodi i T innizi u svom "Sunenu" i kaže da je dobra, hasen-garib.
Iz samog had isa se ne razumije da je u pitanju odgoda do pred ikindijskog v remena, već se kaže da je ta
odgoda do ikindijskog vremena.
757
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
oca, a on od Aiše, radij allahu anha: l.f:j. .w1~J ~~s- if~~ i f •./r c.:.r. i~
"" .. .,. ,
"Allahov Poslanik, sallallahu al ej hi ve sellem, bio je !lG~:;<~ J ~ ..t1 J_;, _;j~ t;\ J;.)
,. """' ...... ,..
slab, pa je klanjao u svojoj sobi. Klanjao je sjedeći, .. ~... /... ~ .::; /
a svijet iza njega stojeći, pa im je pokazao (rukom) :~:11 ~L.:. u ~w i.Y \""""'
• ·· ~;,--: 1 --: L::..Jt:: 1 :.~
J .., u--'
J - ~ J •
,. ,. ,. "'
da sjednu. Pošto je završio namaz, rekao je: 'Imam • / ....:; "' ... "" o ::...."., ":
rt;)' .. l ~ ...
(..;!,. Ju ..._; ~~ \.l' 1~1 ,.
.J... l
je postavljen zato da se za njim u cijelosti povodi ,
pa kada se on sagne na ruku', sagnite se i vi, a kada
se podigne (ispravi), podignite se i vi!'"
v
1114. PRICAO NAM JE Ebu-Nu'ajm, njemu
Ibni-Ujejne, prenoseći od Zuhrija, on od Enesa,
radijallahu anhu:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
pao je s konja i zgulio, odnosno zagrebao kožu na
desnoj strani, pa smo mu unišli i posjetili ga. Utom
j e nastupilo vrijeme namaza i onje klanjao sjedeći,
pa smo i mi klanjali sjedeći. Tada reče: ' Imam je
postavljen zato da se za njim dos.ljedno povodi ,
pa kada izgovori tekbir, izgovorite ga i vi, kada se
758
sagne na ruku', sagnite se i vi, kada se podigne,
podignite se i vi, a kada izgovori: Semi allahu li men
bamideh! , vi izgovorite: Rabbena !ekel hamd!'"
' -
1116. PRIČAO NAM JE Ebu-Ma'mer, njemu
Abdul-Varis, ovome muallim Husein, prenoseći od
Abdullaha b. Burejda da je Imran b. Husajn koji
je imao hemoroide, a jednom je opet Ebu-Ma' mer
prenio direktno od Imrana: J o; ,. "" o "' ' - r
"Pitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ..:JL:. Ju ~ J 01~ :.; ·~til "" ,. ""
1 Hanefij e i nmogi drugi učenjaci smatraju da se naveden i hadis odnosi samo na klanjanje nafile. Oslanjajući
sc na ovaj hadis, pisac "El-Hidaj e" kaže: "Klanjati dobrovoljni namaz je dozvoljeno sjedeći i pored
sposobnosti da se klanja stojeći ."
Badži, jedan od malikijskih učenjaka smatra da se gornji hadis odnosi na klanjača farza koji ima opravdanu
slabost, odnosno neku smetnju, i na klanjača nafile, imao on za to opravdan razlog ili ga nemao.
U komentaru Tirmizijeva "Sunena" navedeno je: "Klanjanj e farz-namaza sj edeći nije punovažno osobi,
koja j e u mogućnosti klanj ati stojeći. "
Učenjaci hanefijskc škole kažu: "Ako musliman takav (bez razloga) način klanjanja smatra dozvoljenim
i pravi ln im, on izlazi iz islama i prema njemu se primjenjuju propisi koji vrijede za konvertite. Takva sc
osoba tretira kao i osoba koj a smatra dozvoljenim či ni ti blud, piti a.lkohol, raditi s kamatom i druga, po
islamu zabranj ena djela."
759
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
, "
1117. PRIČAO NAM JE Abdan, prenoseći od ~1;1
... ...
:J .ill~
.; ...
:J 01_t;; 8.:i;. . \ \ \V
Abdullaha, on od Ibrahima b. Tahmana, njemu ~At ,. , . ... ~ ~ ... ... / ...
( 0~ l~w
tako, onda sjedeći, a ako nisi ni tako u stanju, onda
l ežeći . " 1
1 Ah.med lbni-Hanbelje izjavio: "Teškog bolesnika povalit će se na desnu stranu, okrenuvši ga prema kibli."
To je upravo onako kako se tunrli postavlja u grob. On to svoje mišljenj e temelji na Muhammedovoj,
sallallahu alejhi vc sellem, izjavi: "Ka'ba vam je kibla, bili živi ili mrtvi."
Prema stavu Ebu-Hanife, težak bolesnik povalit će se na leda, tako da mu noge budu okrenute kibli i on će
u takvom stavu, malim pokretom glave i očiju činiti ruku' i sedždu.
Rafi' je prenio stav nekih učenjaka, da težeg bolesnika treba povali ti na njegovu desnu stranu, a tabane mu
okrenuti prema kibli.
Raznol ika su mišljenja o načinu sjedenja bolesnika u toku klanjanja. Imam Muhammed prenosi da je Ebu-
Hanife rekao: "Kada teški bolesnik otpočne klanjati sjedeći, on može sj editi kako god hoće, upravo kako
mu j e lakše."
Bolesna osoba os lobođena je od pojedinih namaskih ruknova, pa je logi čno da bude os lobođena i posebnog
načina sjedenja u namazu.
Ako bolesnik nije u stanju da sjedi, povalit će se na leda, noge mu okrenuti kibli i on će u tom stavu , samo
manjim pokretom glave obavljati ruku ' i sedždu. Hamidu-din još kaže: "Takvom bolesn.iku stavit će sc pod
glavu deblji jastuk, ka ko bi izgledalo da sjedi. T ime sc boles niku omogućava lakše obavljanje ruku'a i scdždc
mimikom. Navedene čine teško je u ležećem stavu obavljati i zdravom čovj eku, a kamoli bolesnoj osobi."
760
KADA OSOBA KLANJA SJEDEĆI I U
TOKU KLANJANJA OZDRAVI ILI OSJETI "' , ~
- ,
~ 1.4 ~ lli- ~.9 ; t
OLAKŠANJE, DOVRŠIT ĆE NAMAZ .- -
STOJEĆI
2 Ebu-Hanife, Malik, Šafija i Ebu-Jusuf su rekli; "Kada bolesnik klanja sjedeći i u toku samog klanjanja
ozdravi ili osjeti snagu da može klanjati stojeći, on će nastaviti klanjanje preostalog dijela namaza
'."
StOj.eet.
To je mišljenje i Hasana Basrije, dok Muha mm cd b. I-Jasen smatra, da takva osoba, treba taj namaz iznova
otpočeti klanjati.
3 Iz navedenog hadisa zaključuje se:
- dozvoljeno je na jednom dijelu namaza stajati, a na dmgom sjediti i obratno. Ovo je stav Ebu-Hanife,
Malika, Safije i velikog broja učenjaka. Jma učenjaka, pa i ashaba, koji ovakav postupak ne odobravaju,
smatrajući da je to bilo dozvoljeno samo Muhmnmedu, sa Ila lJahu alejhi ve sell em;
- u noćnim namazima Kur' an se uči što duže. Šafija smatra, da je bolje stajati duže na nogama učeći
Kur'an, nego čin i ti duže, odnosno više mku'a i sedždi.
Ebu-Jusufje rekao: "Najbolji uobičajeni namaz je onaj koji se klanja u što većem broju rekata ili namaz u kome
se oa stajaoju prouči što više Kur'ana. " Imam Muhammed daje prednost što većem broju ruku'a i sedždi,
-dobrovoljni namaz dozvoljeno je obavljati i sjedeći, iako ga je klanjač u mogućnosti obaviti stojeći.
761
SAHIHU-L-BUHARI SKRAĆIVANJE NAMAZA
l Tirmizi u svom "Sunenu" sa senedom ističe da je Hafsa izjavila: "Nisam vidjela Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi vc sellem, da j e nafilu klanjao sjedeći do pred njegovu smrt na jednu godinu dana.
Tada je nafilu klanjao sjedeći i učio duže sure."
762
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
NOĆNI NAMAZI
Allahu moj, Tebi sam odan, u Tebe vjerujem, samo j;_ .;1 .J .:;;_
'
se na Tebe oslanjam i Tebi se obraćam. U ime ~ o" '"'"' "" " "_,_,.
,;.,: •1'1;;.' ~ :r-1 ,, ' .~. ' !'"'1 ' rgUI 11
~ y ~--J '--"' ~J - ~- ~
Tebe suprotstavljam se drugima, i u tome, Tebe za '
~ 4-J '
o;., .-. ; 1"1\"' ~ 6 .,0"' 1 ~ ; 1 _",. ~ ..:'•'1 ;t"IJ
' '
sudiju uzimam. Oprosti mi što sam kada uradio i l
-
. ~ ..,;...A...J
.. f-1
• t
-
• ~ l,.> ~...;...U •
· -'
~~l •
... ~
' ' '
ono što ću kasnije učiniti, ono što sam učinio tajno J ' J '(.
~ J -:"" ~ o "'
..;:...j _;.l ~.:; ..;:...? l ~.:; ~.>.i ~ J ~L;
i ono što sam uradio javno! -' '
765
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
........
•
766
1122. Ovaj san ispričao sam Hafsi. Hafsa ga je
ispričala Allahovom Poslani ku, sallallahu alejhi ve ,. """' ~
p
/ ." /
malo."'
' J.,b' y~
DULJENJE SEDŽDE U NOćNOM NAMAZU Jill! ..<>1,/.3
;
~.)~JI
.. ,. - ,. "
767
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
BOLESNIK IZOSTAVLJA
NOĆNE NAMAZE (NAFILE)
v
1124. PRICAO NAM JE Ebu-Nu' ajm, njemu
Sufjan, prenoseći od Esveda, on čuo Džundeba
kako kaže:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog
bolesti nije klanjao nafile jednu noć ili dvije noći. " 1
1 Drugi muhadisi za isti s lučaj navode, daje Džundeb drugom pril ikom rekao: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, j e bio slab i nije klanjao nafile jednu noć il i dvije noći, pa mu j e došla jedna žena (Umm-Džemila,
supruga Ebu-Džehela) i rekla: 'Muhammcde, ne vidim više onog tvog šejtana. On j e tebe, eto, napustio'?'
Na ovu njenu primjedbu, All ah, džell e šanubu, objavio je: 'Kunem se jutrom, kada se Sunce potpuno
pojavi, i noću kada se ona spusti, tvoj Stvoritelj nije te napustio, a ni zaboravio.'"
Neki mufesiri, tumačeći poglavlje "Ed-Duha", navode da je Džunbed rekao: "Vj erovjesnik, sallallahu
alej hi ve sellem, j e bio slab i nije kllmj ao na fi le dvije-tri noći uzastopno, pa mu je došla jedna žena i rekla:
'Muhammede, nadam se da će te tvoj šejtan posve napustiti, jer ga već dvije-tri noći ne primjećuj em kod
tebe! ' Na ovu primjedbu objavljena je sura "Ed-Duha", čiji su početni ajeti gore prevedeni."fbni -Abbas je
izjavio: "Dolazak Objave Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bio je obustavljen četrdeset dana, pa
je idolopoklonik Ka' b Ibnu-Ešref govorio: 'Gospodar je ugasio Muhammedu, sali allahu alejhi ve sellem,
svj etlo i prekinuo mu slanje Objave.' Potom je došao Džibril sa Objavom: 'Mi ne silazimo, nego samo s
nared bom svoga Stvori telj a i objavom 'Ed-Duha ' poglavlja.'"
Nasefi u svom tefsiru tumačeći 'Ed-Duba' poglavlje navodi da je lbni-Džerir rekao: "Idolopoklonici su
govori li da je Muha m meda, sallallahu al ej hi ve sellem, Allah napustio i zamrzio. Da j e on imao Objavu
All a ba, ona mu se ne bi ni prekidala i Allah bi mu je stalno slao, kao što je to čini.o prema svojim ranij im
vjerovjesnicima. Muslimani su ga o pet pitali: 'Allahov Posla niče, što ti ne dolazi Objava?'
'Kako će mi dolaziti Objava, kada vi ne čistite svoje zglobove i ne obrezujete nokte' - odgovorio je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Na ove primjedbe obj avljeno je poglavlje 'Ed-Duha', poslije čega
je Muha mm ed, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: 'Džibrilu, ti ne dođe dok se ja tebe ne zaželih! "I ja
sam se tebe još više zaželio, ali sam ja poslušni rob i silazim samo po naredbi tvoga Gospodara AJiaha'
-odgovorio je Džibrii."Raznolika su mišljenja o periodu obustave Objave. Jedni smatraju daje ta obustava
trajala četrdeset dana, drugi dvadeset pet, a treći petnaest, a od Tbni-Džurejdža preneseno j e da je to trajalo
svega dvanaest dana.
768
VJEROVJESNIK, SALLALLAHU ALEJHI VE
SELLEM, NE OBAVEZUJUĆI, PODSTICAO
JE N A KLANJANJE NOĆNOG NAMAZA I
NAPILA
' .
2 Iako je goroj i had is izrečen u vezi s lVIuhammedovim, sallallahu alejhi vc sellem, ženama, on ima opći
značaj i vrij edna upozorenja ženama današnjeg društva. Gornja iueka nagovijesti la j e naglo širenje islama i
zauzimanje okolnih zemalja, ali i upozorenje na opasnost od pohlepe za materijalnim dobrima i neograničene
gramzivosti za kapitalom.
769
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
1 Aišina izjava je vrijedna pažnje, ali praktično i s obzirom na izjave drugih ashaba, neprihvatljiva.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ll doba klanjanja duha-namaza rijetko je kada bivao kod Aiše. On
se ll to doba obično nalazio u džamiji, na putovanju, u društvu ashaba ili zauzet nekim drugim poslovima.
Pretpostavljajući da j e on u doba ranih ručanica (duha) i bio kod A iše, to je bivalo svaki deveti dan, dan
kada je Muhammed, sallallahu alcjhi vc sellem, mogao kod nje, po redoslijedu još dru!,rih osam supruga,
boraviti. Prema torne, Aiša nije mogla znati, da li je Muharnrned, sallallahu alejhi vc sellern, stalno ili samo
povremeno klanjao duha-namaz.
2 Hamidud-din kaže: "Teravija spada ll sunnet-obaveze, a njeno kolektivno klanjanje u mustehab-dllžnosti."
Hasan je prenio od Ebu-Hanife, da je klanjanje teravije sunnet koji nije dozvoljeno ispuštati. Trna učenjaka
koji kažu: "Teravija j e potvrđeni sun.net, a klanj anje iste u džematu je vadžib." U "Revdatui-Hanefijji"
navedeno je daje klanjanje teravije u džematu vrlina pobožnih. Neki učenjaci zajedničko klanjanje teravije
smatraju općom kolektivnom sunnet-dužnošću (sunnet alel kifaje).
Teravija se sastoji od dvadeset rekata. Ovo je mišljenje Ahmeda, Šafije i Ebu-Hanife.
Učenjaci šafijske, hambelijske i hanefijske škole oslanjaju se na izjavu Sa iba b. Jez ida koju je Bejhekija
zabilježio da su ashabi ll doba Omera, Osmana i Alije klanjali tera viju od po dvadeset rekata. U "Mugniji" se
navodi kako je hali fa Alija naredio jednom čovjeku da klanja svojim drugovima dvadeset reka ta tcravije.
Teravija se klanja po obavljenoj jaciji, a prije vitr-namaza. Njeno vrijeme počinje sa nastupom jacijskog
vremena i traje do pojave zore.
770
STAJANJE NOĆU VJEROVJESNIKA,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NA
NAMAZU TOLIKO DUGO, DA BI MU NOGE
OTICALE
U "Muh itu" stoji: "N ije dozvolje no tera viju klanjati prije obavlj enog farza jacije, a klanjati je poslije vi tra
- dozvoljava se."
Lijepo j e da neko od imama jednog naselja klanja teraviju hatmom, tj. da na svakoj teraviji prouči po jedan
džuz (deset lista), a cijeli Kur'an u tokl t ramazana.
771
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
e.:.
... ""
b! ~ .JlS' .:Ju ~
'
... ""
f r }
"Kada bi on noću ustajao?" - upitao sam. :· "' "" " ~ ... ... , ... _,,
(.}-vP~~~ ) L;;:>- l Ju (>L-. :; ~
/
772
' .
\illi J
'
DUGO STAJANJE U NOĆNOM NAMAZU 1 ~ 11
'-,"='"'"'1i'
"
1 -
~ t?'
. A" -
"
1- L
.. ,_,....,
ul>
. .
1 Navedeni hadis ukazuje na vrijednost dugog stajanja na nogama u noćnim nafilama. Poneki pravnici
smatraju, daje bolje, klanjajući nafilu, učiniti više sedždi, negoli duljiti staj anje na nogama. Ovi se oslanj aju
na navode lbn i-Madže kako je Ubade b. Samit čuo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže:
"Svakom robu koji uči ni jednu sedždu, AHa h ubilježi nagradu jednog dobrog djela, a istovremeno izbriše
kaznu jednog mžnog djela i podigne mu vrijednost više za jedan stepen. Zato činite sedždu što više!"
Tahavi, Bejheki i imam Ahmed naveli su u svojim hadiskim zbirkama, da je Muharik kazao: "Krenuli
smo Hadžadžu i naišli poknti Rebezeta. Tu smo našli Ebu-Zera gdje stoji i klanja. Staj anje na nogama nije
duljio, ali je zato duljio i mnogo puta po obavljenoj na fili učinio ruku' i sedždu _
"Ja sam", rekao je Muharik, "to primijetio, a on mi odgovori: 'Nisam ništa skratio, nego učinio nešto bolje.
Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: Ko obavi jedan ruku' i spusti se na
jednu sedždu, Allah ga kod sebe podigne na još jedan stepen više i izbriše mu jednu, prema njemu učinjenu
pogrešku (grijeh).'"
Mesruk, Ibrahim Neha' i, Hasan Basri, Šafija, Ebu-Hanife i mnogi kasniji učenjaci daju prednost što dužem
staj anju na nogama. Ovi se oslanjaj u na gore istaknuti had is kod Buha rije_
Muslim je u svom "Sahihu" zabilježio sl učaj da je Džabir upitao Muhammeda, sallallah ua lejhi ve sellem:
"Koji je namaz najbolji?"
"Onaj u kome se duže skromno na nogama stoji''- odgovorio je Muhammed, sallallahu al ejhi ve sellem.
Ovakav dijalog i zmeđu Muha.mmeda, sallallabu alejhi ve sell em, i Abdullaha b-Džabira zabi lj ežio je i Ebu-
Davud u svom "Sunenu".
773
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
1 Nesai u svom "Sunenu" navodi da je A iša rekla: "Poslanik je klanjao noću po devet rekata nafile, a kada je
zašao u god ine, klanjao je po sedam reka ta."
- Malik u svom "Muvettau" navodi kako je Hiša m od Aiše prenio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
klanjao noću po trinaest rekata, a kada bi čuo učenje sabahskog ezana, klanjao bi još dva rekata sabahskog
sunneta. ''Znam da je klanjao svega petnaest rekata, odnosno trinaest u toku noći i dva rekata po pojavi zore."
-Muslim navodi da je na pitanje Ebu-Seleme Aiša, radij allaha anha, odgovorila: "Muhammed nije u ramazanu,
a ni u drugim mjesecima, povećavao broj reka ta noćnih na fila iznad jedanaest rckata: on klanjaše četiri rekata, i
ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu, zatim opet četiri i ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu, a potom još tri rekata."
Aiša je ovdje, vidi se oč ito, ubrojila samo na fi le koje je on stvarno obavljao samo u noći van ramazana, a sabahski
sun net nije spomenula smatrajući ga dnevnom na fi lom, ili ga je ovom prilikom slučaj no zaboravila ubrojati.
- Muslim je još preko drugog seneda iznio: "Noćni namaz Vjerovjesnika bio je od deset re kata, koji je on
čin io neparni m sa još jednim rekatorn. Kasnije bi, po pojavi zore, klanjao dva rekata sabahskog sunncta, što
je ukupno iznos.ilo trinaest rekata."
774
1140. PRIČAO NAM JE Ubejdullah b. Musa,
njega obavijestio Hanzale, prenoseći od Kasima
b. Muhammeda, a on od Aiše, radijallahu anha:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjaše
noću po trinaest rekata u koje spadaju i vitr i još
dva sabahska rekata (sunneta)."
I riječi
Uzvišenog Allaha:
"0 , umotani! Ustaj (i moli se) noću osim u manjem
dijelu- polovici i( li) umanji tu polovicu i(li) nešto
povećaj i Kur'an pravilno uči! Mi ćemo ti zaista
objaviti teške rij eči. Noćna molitva (časovi) jače
djeluje i stalnija je učenjem (napamet). Zaista, ti ... ... .;; .. .: "' t ... ~ ",.. "'
danju imaš mnogo posla." ~..!.U .J!)~~ _;;lJ ;u,~ .t.!.l~ f-IJI ~-~t;
"' "' .. " J ...
I Njegove riječi: :~J .Ji ~) ~_;;J (~t~ ~t;\1
1' ... ...
Iz izloženog se vidi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, noćne nafila-namaze klanjao nekad s
većim , a nekad s manj im brojem rekata, ravnajući se prema svojim zdravstvenim, vremenskim i drugim
mogućnostima i kako ga je ko vidio da ih klanja, tako j e to drugima i prenosio.
775
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
1 Neki muhadisi smatraj u da se konkretni had is odnosi na muslimana koji prespava jaciju, a većina ih misli
da se on odnosi na klanjanje bilo kog noćnog namaza.
776
1143. PRIČAO NAM JE Muemmel b. Hišam,
njemu Isma' il, ovome Avf, Avfu Ebu-Redža, /.... . ."• /"" "" ,. .. , ""
L;;:i;. J li .j:; L;;:;.;. J t; ;;_~!; d. ~\;-l
/ / ..
" ... Sto se tiče onoga, čija će glava biti razbijena g;;
L?~' d J~ tJ;i ~ ~
' '
J. ~
'
.:Jll
J ..,- .", _, 'o ' 1 ! ~ "" ;o ~
kamenom, to je onaj koji uzme Kur'an, pa ga re_J ~:,;; 01~1 i.,:.~~~ ;J.~ ~i.)
odbaci, i propisane namaze prespava." "" ...; ""
l 144. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Ebui- ._,..,_;;.~l ;t ,j~ J~ ;l-: ,j~ . ' 'i i
Ahves, ovome Mensur, prenoseći od Ebu-Vaila,
on od Abdullaha, radij allahu anhu, koji je izjavio,
da se u Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve
sellem, prisustvu spomenuo neki čovjek i rečeno
j e: "Spava sve dok ne osvane."
"U njegovo se ubo šejtan pomokrio" - rekao je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.2
2 Kurtubi kaže da se navedeni hadis može shvatiti doslovno, jer šej tanski svijet pos toji i on ima svoje
prirodne potrebe kao i svijet ljudi. Drugi, ovaj had is kao i prethodni shvataju u prenesenom s mislu. Hatta bi
s matra da se konkre tnim bad isom aludira na odraz i. mogućnost tromosti , lijenosti i ne urednosti, na čovjeka
tmurnog i ubitačnog pogleda, čovjeka mrzovoljnog, osobu tvrdih ušiju, a još tvrđeg srca i osjećaja za
redom , samodisciplinom i idealima.
Dobrovoljne noćne molitve nisu vezane za neko određeno vrijeme, a niti njime ograničene. Te molitve
mogu biti: namaz, učenje Kur'ana, učenje prigodnih dova, činjenje sedždi ili nekog drugog prigodnog čina
kojim se ukazuje na ljudsku pobožnost i veličanje Allaha, dželle šanuhu.
777
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
1 O smislu sadržaja hadisa navedenog kod Buharije, i Darekutoi navodi u svom "Kjtabus-suoen" kako je
hali fa Alija rekao da je čuo Allahovog Poslanika kako kaže: "Kada mojim sljedbenicima ne bi bilo teško,
ja bih im naredio da upotrebljavaju misvak prilikom svakog namaza, a klanjanje jacije odgodio do iza
prolaska prve trećine noći, jer kada prođe prva trećina noći, meleki se spuste na ovozemno nebo, tu se
zadrže do pojave zore i neki od njih dovikne: 'Ima li neko da šta traži, pa da mu se to da! Ima li ko da šta
moli, pa da mu se udovolj i!'" Ovu izjavu naveo je i Ahmed u svom "Musnedu" .
Darekutni u istom djelu navodi kako je hali fa Alija izjavio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Allah, dželle šanuhu, od početka svake noći uoči petka, pa do zore obrati naročitu pažnju
ovozemaljskom nebu, a u drugim noćima samo u zadnjoj trećini, i naredi meleku da vikne: 'Ima li ko da šta
traži, pa da mu dam! Ima li ko da se kaje, pa da mu primim pokajanje' Ima li ko da moli oprost, pa da mu
oprostim! Dobročinitelj i , okrenite se Men i! Zločinci , prestanite sa zlodjelima! •"
Taberani u svom "Mu'džemui-Kebiru" navodi kako je Ebu-Derda prenio da je Muhammed, sallallahu
alej hi ve sellem, rekao: "Allah obrati naročitu pažnju Svojim robovima u zadnja tri sata noći : u prvom
sallt, obrati pažnju knjizi u koju nema uvida niko osim Njega i On u njoj briše šta hoće, a ostavlja šta hoće;
u drugom, obrati pažnju 'Adn-džennetu' u kojemu su smještene samo duše pejgambera, šehida i dobrih,
Allahu odanih osoba, u kojemu ima ono što oko nikad nije ni vidjelo i što nikad nikome na pamet nije palo;
a u trećem satu, Allah naredi odgovarajućem meleku da do zore govori: 'Ima li neko da moli oprost, pa da
mu oprostim! Ima li ko da šta traži, pa da mu to dam! ima li ko da što moli, pa da mu udovoljim! •"
Silazak Allaha na zemaljsko nebo treba shvatiti u prenesenom smislu, u smislu obraćanja pažnje ljudima i
ukazivanja naročite milosti ili pak slanja meleka da obave postavljene im zadatke.
Ovaj silazak ne treba posebno t11mačiti i mijenjati mu značenje, već u to treba vjerovati bez poređenja i
poistovjećivanja sa bilo čim dmgim. To je odlazak koji priliči Njegovoj Veličanstvenosti .
2 Cijeli tekst had isa navedene misli, Buharija je donio u poglavlju o Edebu -odgoju, navodeći da je Ebu-
Džuhejfe rekao: "Allahov Poslanik j e pobratio Selmana i Ebu-Derdaa. Potom j e Selman posjetio Ebu-
Derdaa i vidio kako je Umm-Derda, supruga Ebu-Derdaa potištena.
'Šta ti j e?' - upitao je Selman. .
'Tvoj brat Ebu-Derda nema potrebe za uživanjem na ovom svijetu.'
778
1146. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, njemu Šu'be,
-
a pričao mi je j Sulejman, rUemu Su'be, prenoseći
od Ehu-Ishaka, on od Esveda:
' ' "'
"Pitao sam Aišu, radijallahu anha, kakav je bio ..t1 ~.J GLi ~L. Jli "'_;..:..~1 J. J~l
.....
- ' '
namaz Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
u noći?"
"" "" '
.:Jt.; J;l!4... ...
~~
...
'*
... ,. ... .,.. ..... "
•")G, 2\S ~Li-~~
~
KLANJANJE VJEROVJESNIKA,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NOĆU,
RAMAZAN OM I VAN RAMAZANA
779
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
780
POKUĐENO JE PRETJERIVATI U IBADET U
- ustati noću, uzeti abdest i potom klanjati nafilu, vrlina je dobrih ljudi,
- vrijednost i autoritet među muslimanima Bilala b. Rebaha, oslobođenog roba Ebu-Bekrova,
a mujezina džamije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Mcdini,
- dozvo ljeno se zanimati za rad podanika u cilju bodrenja na činjenje dobrih, a odvraćanje od zlih djela.
Tirmizija u vezi sa ovim slučajem navodi izjavu Burej de: "Allahov Poslanik je osvanuo, pozvao Bilala i
rekao mu: 'Bilalu, sa kojim si me poslom pretekao? Nisam nikada sanjajući unišao u Džennet, a da pred
sobom nisam čuo klepet tvoje obuće. Tako sam i sinoć unišao u Džennet i opet čuo klepel tvoje obuće.
Potom sam prišao jednom zdanju (palači) sa kvadratnim balkonom zlatnog izgleda.
'Za koga je ova palača?'- upitao sam.
'Za jednog Arapa.'
'Pa ja sam Arap.'
'Nego, za koga je uistinu?'
'Za jednog Kurejšiju.'
'Pa ja sam Kurcjšija.'
'Nego, uistinu, za koga je?'
'Za jednog Muhammedova sljedbenika.'
'Pa ja sam Muhammed.'
'Nego, uistinu za koga je?'
'Za Omera b. Hauaba'- odgovorili su čuvari.
Potom je Bilal rekao: 'Ja, Allahov Poslaniče, nisam nikada prouči o ezan, a da nisam klanjao makar dva
rekata, a nije mi se nikada dogodio hades (potreba za abdestom ili kupanjem), a da nisam odmah uzeo
abdest, odnosno okupao se i klanjao makar dva rekata na fi le.'
'Zahva ljujući tome, postigao si toliki stepen' - rekao mu j e Muhammed, sallall ahu al ej hi ve sell ero."
Navedenu usporedbu džennetskog života sa ovozemnim, treba shvatiti samo u prenesenom smislu.
781
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
1 Iz hadisa se zaključuje:
- umjerenost u ibadetu potrebna je kao i u svakom dmgom poslu. Klanjati nafile treba samo onoliko,
koliko se za njih ima vremena i raspoloženja. Pre!jeranost u svakom .poslu, pa .
i u ibaderu, nije pohvalna,
-dozvoljeno je ženama da klanjaj u na file u džamiji,
- pokuđeno je u toku klanjanja namaza naslanjati se na zid, razapeto uže ili na šta dmgo. K lanjanje
nati le prekida se čim se osjeti umor,
- nije pohvalno provoditi cijele noći u ibadetu. Allah, džclle šanuh u, u Kur'anu je rekao: "Ne pretjemjte
u vjeri!" i "Allah ne opterećuje nikoga, nego samo onoliko, koliko ko može podnijeti."
782
POGLAVL J E ..... ~.
a potom izgovori: ' Allahum-magtirli!', ili (drugu) ~; _;f eJ~~ rs u' .J~?.?~ ~l~;~_;
dovu, bit će (mu) primljena, pa ako uzme abdest (i - ",~ :~,_, • .,.
' '
,_,, '- : 1-J.:o'
-'"
. 4J
'1 ---.it''
u 4..1 '
..
> _.,
J
783
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
/~ /~
ll56. PRIČAO NAM JE Ebun-Nu'man, njemu
' ' • ", / .J "'
~J.;~ ~_h. 0~1 ;i ~_h. . \\O\
Hammad b. Zejd, prenoseći od Ejjuba, on od ' '
784
1158. I Abdullah je od tada (kaže Nafi') noću
klanjao." '
Ashabi su Vjerovjesniku, sallaHabu alejhi ve * ~~ uli 0_,. ;,"! 0_,JI~ ':J l jlSJ J;DI
-,
" " _., ,, ... J ,. , ,..
'
sellem, uvijek pričali, kako je Kadr - noć u
sedmoj noći zadnjih deset dana ramazana, pa je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Vidim da se vaši snovi podudaraju daje u zadnjih
deset dana (ramazana), pa ko bude za njom tragao,
neka je traži u zadnjih deset dana (ramazana)!"
USTRAJNOST U KLANJANJU
DVA REKATA SABAHSKOG SUNNETA
.
~~ w~ ~tJ .;.;1-i:H
'
785
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
- * "'""
~ ... ...
-
1 Iz had isa se razabire:
- Muhammed, sali allahu alejhi ve sellem, po obavljenom sunnetu sabaha lijegao je, upravo naget na desnu
stranu, čekao učenje ezana i potom bi klanjao sabahski farz.
Muslim navodi da je A iša rekla: "Muhammed, sallallahu alejhi ve selle m, redovno je klanjao dva rekata
sabahskog sunneta, pa ako sam ja u tom vremenu bi la budna, oo b i sa mnom pričao, u protivnom bi
legao. "
Prema tome, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellern, nekada je po obavljenom sunnetu sabaha lijegao, a
nekada to nij e činio.
Raznolika su miš ljenja o statusu obaveznosti toga lijeganja. Šafija ga smatra s unnetorn. Bejhekije zabilježio,
da Šafija uvida potrebu (sunnet) da se konkretna dva re kata odvoje od klanjanja farza, bi lo lijeganjem, bilo
sjedenjem ili pričanjern.
Mustehaborn smatraju Ebu-Musa Eš' arija, Enes b. Malik, Ebu-Hurejre, Muhammed b. Sirin, Urve b.
Zubejr, Seid b. Musejjeb i još mnogi drugi nj ihovi suvremenici.
Ibni -Madže je zabilježio: "Kad god bi Muharnmed, sa ll allahu alejhi ve sellem, klanjao sabahski s unnet, on
bi se malo nageo na svoju desnu stranu."
Abdullah b. Omer i još mnogi ashabi ovo lijeganje smatrali su samo preporučljivirn činom. Ima ashaba
koji konkre tno lijeganje smatraju bid'atom - pokuđenorn novotarijom, kao što su Abdullah b. Mes'ud,
Mudžahid, Ibni -Šejbe, Ibrahim Neha ' i i drugi.
Muhaddisi su zabi lježili , da je Abdullah b. Omer vidio kako se neki ljudi odmaraju po obavljenom
sabahskom sun netu, pa im je poručio, da to vi še ne čine.
"Pa mi srno mis lili da je to sunnet" - odgovorili su oni.
"Obavijestite ih da je to pokuđena novotarija" - rekao je Abdullah b. Omer.
Iz svega izloženog vid i se da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, smatrao, da između obavljenog
sabahskog sun.neta i farza treba učiniti neki kraći vremenski razmak i time omogućiti ljudima da stignu u
džamiju na zajedničko obav ljanje farza.
786
klanjao (konkretnu nafilu), ako bi ona bila budna,
on pričao s njom, inače bi legao dok ne prouči
ikamet (za sabahski farz-namaz).
787
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
1 lz badisa se zaključuje:
- lijepo je i preporučljivo klanjati istihar-namaze kojim se žele dobiti neke sugestije i indicije bilo u snu,
bilo na javi ili o ishodu planiranog posla,
- isti.bar-namaz sa gore navedenom dovom sastoji se od dva reka ta.
-samilost i briga Pejgambera za ishod rada njegovih sljedbenika,
- fizičke .i umne sposobnosti ljudi su ograničene i potrebno je tražiti pomoć od nji hovog Tvorca. Pored
uložene vlastite energije, treba u ovozemnom poslu imati nadu u Allahovu pomoć i vjeru u Nj egovu
odluku,
- pored uložene vlastite snage u svakom poslu, treba imati u vidu i Božiju odluku i nadu u Njegovu
pomoc.
.
lmam Gazali i Nevevi u svojim djelima ističu da je mustehab učiti na prvom rekatu istihare, poslije
"El-Fati he", suru "EI-Kafinm", a na drugom suru "El-Ih las". Zejnudin kaže da nema hadisa u kojem je
precizirano učenje sura i to je prepušteno odabiru samog klanjača.
788
namaza, dva poslije, a dva iza džuma-namaza, dva
iza akšama i dva rekata poslije (farza) jacije."
"' ...
je Allahov Poslanik, sallallahu alejbi ve sellem, ;;.J ~ ..t1 J_?y Ju Ju l~:c .&1 c$<'J
... ,. ...
"., ".
'
držeći govor (na džumi), rekao: ..... " ~" ... •
"
,' , ... ... j. .....
"Kada neko od vas dođe (na džuma-namaz), a ..Lt j i ~ 6<= ft;'>' J rs~i ~~ ~~! ~ 6<=
imam drži hutbu ili je već izašao (na minber), neka
'
..... . '
.... ... ~
789
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
790
1171 . PRICVAONAMJEMuh amme db . B essar, ./. ' • } ;;}/'(;",. J"'"'
vv -::",. ,.., ~". , /.;.,.
~\:..:.l>- t.; ..>L:.:i ./. ~ \:..:.l>- . \ \v\
v
KLANJANJE NAFILA-NAMAZA
POSLIJE OBAVLJENIH PROPISANIH
(FARZ) NAMAZA
1 Hanefije klanj anje sabahskog sunneta smatraju "sunneti muekkede", obavezom koju treba redovno činiti.
Na sabahskom sunnetu Kur'an se uči u što kraćem obimu. Zabilježeno je da je Enes rekao: "Vjerovjesnik,
salllallahu alej bi ve sellem, je na sabahskom sunnetuučio: 'Kul-ja ejjuhel-kafirune' i 'EI-lblas' suru." Ebu-
Davud u svom "Sunenu" navodi kako je Ebu-Hurejre čuo Vjerovjesnika da na prvom rekatu sabahskog
sunneta uči: "Kul amenna billah.i ve ma unzile ilejna", te "Rabena amenna bi ma enzelte vetteba'nerresule
fektubna meaššahidin."
O učenju Kur' ana na sabahskom sunnetu ima više raznolikih mišljenja:
- malikije smatraj u da se uči samo "EI-Fatiha", a šafije da se pored "EI-Fatihe" uči još i kratka sura,
- Mudžahid i Ibrahim Neha'i smatraju da nema štete ako se pored "El-Fatihc" uče i duže sure. Preneseno
je da je Ebu-Hanife na dva rekata sabahskog sunneta uči o po jedan hizb, što iznosi po jedan list Kur'ana
na svakom rekatu;
- učenje Kur 'ana na sabahskom sunnetu preporučuje se u vidu kraćih sura da bi se imalo više vremena za
učenje Kur' ana na rekatima farza i time dalo mogućnost ljudima da prispiju na farz;
- dugo učenje Kur'ana u namazu općenito je pohvalan čin. Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, rekao
je: "Naj vredniji namaz je onaj u kome se duže uči Kur'an." Neki su muhadisi zabilježili Muhammedovu,
sallallahu alej hi ve sellem, izreku: "Kada neko od vas klanja sam po sebi, neka odu lj i učenje koliko hoće,
osim u izuzetnim slučajevima (kao što je sabahski sunnet, tehijetul-mesdžid i drugi)."
791
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
792
NEKLANJANJE NAFILE POSLIJE KLANJA-
NJA PROPISANOG (FARZ) NAMAZA
~ "
1174. PRIČAO NAM JE Ali b . Abdullah, njemu 01:0 ~- 8:;.;. Ju ..tl.t;i-:; ~ 8:;.;. . ' 'v t
.1o "" "" "
Tirmizi je zabilježio preko Ebu-Hurejre da je Muhammed, sallallahu alej bi ve sellem, rekao: "Ko bude
klanjao poslije džumc još na fi lu, neka je klanja od četiri rekata." Tirmizi smatra da je ovaj had is dobar i da
ga se pridržavaju mnogi učeni ljudi.
Abdullah b. Mes'ud uobičavao je klanjati prije i poslije džume po četiri reka ta. To su činili još Sufjan Sevri
i Tbni-Mubarek. Preneseno je da je hali fa Alija preporučivao da se poslije džume klanjaju dva, a potom
četiri rekata.
Ibni-Kudame u "Mugniji" navodi, da je imam Ahmed rekao: "Klanjač, ako hoće, može iza džumanskog
farza klanjati dva, ako neće dva, može četiri, a ako hoće, može šest rekata." Preneseno je da su po šest
rekata klanjali Alija, Ebu-Musa, Ata Mudžahid, Humejd b. Abdurahman i Sufjan Sevri. Bilo je ashaba
koji su ove nafile klanjali u svojim kućama . Prenosi se da Ubejde nije nikada, poslije farza obavljenog u
džematu u džam iji, klanjao nafilu dok ne stigne svoj oj kući.
Tbni-Bettal je rekao: "Ashabi nisu voljeli klanjati u džamiji sunnete, upravo nafile, da ne bi neuki svijet
mislio da su to farz-obaveze i da se moraju klanjati baš u džamij i, a i da bi se bolje očuva li od licemjernog
držanja." Apstrahirajući ove pretpostavke, lijepo je i preporučljivo da se i u džamij i klanjaju na file;
- prije ikindijskog farza klanjaju se četi ri rckata sunneta. Ebu-Davud i Tirmizi, preko Tbni-Omera navode
da j e Muhammed, sallallahu alej hi ve sell em, rekao: "Allah se smilovao osobi, koja, prije ikindije, klanja
četiri rekata nafile."
Taberanija navodi slučaj kako je Abdullah b. Amr, unuk Asa, zatekao Mubammeda, sallallahu alejb i ve
sellem, među ashabima, među kojima je bio i Omer b. Hattab i da je Muhammed, sallallahu alejhi vc
sellem, rekao: "Ko klanja četiri rekata prije ikindijskog farza, neće ga dohvatiti džehennemska vatra."
S obzirom na izloženo, neki hanefijski učenjaci ovu nafilu uvrštavaju u mustehab, a drugi u sunnet-du:čnosti .
793
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
DUHA-NAMAZ NA PUTOVANJU
.
• ........ t>} ... "' .;
' ....
. ~\.>.1 '1 Ju
"' "' ,...
'Ne' - rekao je on. <
'
'A Ebu-Bekr?' - upitao sam.
'Ne'- kazao je on.
'A Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem' -
upitao sam.
'Mislim da nije klanjao' - rekao je Jbni-Omer."
v v
1176. PRICAO NAM JE Adem, njemu Su'be,
ovome Amr b. Murre, on čuo Abdur-Rahmana b.
Ebi-Lejla kako govori:
"Nije nam niko pričao da je vidio Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, da klanja duha-namaz
osim Umm-Hane. Ona kaže da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, unišao u njenu sobu na
dan osvajanja Mekke, okupao se i klanjao osam
rekata. 'Nikad nisam vidjela kraće rekate, ali je
u potpunosti činio ruku' i sedždu.'"'
1 Abdur-Rahmanova izjava j e samo djelimično tačna, jer Ti.rmizi preko Enesa navodi da je Muham.rned,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko klanja dvanaest rekata duha-namaza, Allah će mu dati sagraditi u
Džennetu palaču od zlata." Muslim navodi da je Ebu-Hurejre rekao: "Moj prijatelj, Allah mu se smilovao
i spasio ga, preporučio mi je post tri dana svakog mjeseca, klanjanje dva rekata duha-namaza i klanjanje
. .. . ,,
v1tr-namaza pnJe spavanJa.
Mnogi su ashabi izjavili da su duha-namaz kolektivno klanjali sa Muhammedom, sallallabu al ej hi ve sellem.
Broj rekata duha-namaza može biti: dva, četiri, osam, deset i dvanaest rekata.
Zejd b. Es lem, kako to prenosi Bezar, rekao je daje čuo Abdullaha b. Amra gdje Ebu-Zerru kaže: "Preporuči
mi koji nafila-oamaz!"
"Upitao si me za ono što sam ja već ranije pitao Allahovog Poslanika, sa ll allahu alejhi ve sellem, pa mi on
reče: 'Ko klanja dva rekata duha-namaza, neće biti upisan u nemarne lj ude, ko ga klanja od četiri rekata,
upisuje se u pobožnjake, ko klanja šest rekata, bit će toga dana, Božijom pomoći, sačuvan od većeg grij eha,
ko klanja osam, uvrštava se kod Allaha, u odane pobožnjake, a ko klanja dvanaest rekata, Allah će mu dati
sagraditi ugodan smještaj i boravak u Džennetu."
794
KO SMATRA DA NE TREBAKLANJATI
DUHA-NAMAZ, ALI SMATRA DA TO PITA-
NJE PODLIJEŽE IZBORU
Preneseno je, da je Muhammed, sallallahu alejh i vc sellem, nekad klanjao dva reka ta, nekad četiri, nekad
šest, nekad osam, nekad dvanaest re kata duha-namaza, a ponekad ga nije nikako klanjao.
Najveći broj učenjaka smatra da je klanjanje duha-namaza mustehab, a da je Pejgamberu on bio vadžib ili
sunnet.
U duha-namazu uče se što kraće s ure, a klanja se, pošto sunce po svom izlasku odskoči desetak metara od
horizonta pa skoro do podnevnog vremena.
2 Nesai navodi da je Ebu-Zerr rekao: "Preporučio mi je prijatelj, Muhammed, sa ll allahu alcjhi vc sellem, tri
stvari koje neću, ako Allah da, nikada napustiti: klanjanje duba-namaza, klanjanje vitra prije spavanja i post
od po tri dana svakog mjeseca."
Ebu-Hurej re i Ebu-Zerr su bili si romašni, pa im je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, preporučio gore
navedene poslove kojima će postići nagradu adekvatnu nagradi onih koji dijele svoj imetak u dobrotvorne
svrhe.
Navedenim hadisi.ma ukazuje se na vrijednost klanjanj a duha-namaza i post od po tri dana svakog
hidžretskog mjeseca.
Klanjanje vi tr-namaza neposredno iza j acije, a prije lijeganja, treba obavljati onaj, koji nije siguran da će se
probudi t.i krajem noći, a inače vitr je najbolje klanjati pred poj avu zore.
795
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
796
1182. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu
Jahja, prenoseći od Šu'be, oo od Ibrahima b.
Muhammeda b. Muntesira, ovaj od svoga oca,
a on od Aiše, radijallahu anha, koja je rekla da
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi
izostavljao klanjanje četiri rekata prije podne
(farza) i dva rekata, prij e farza sabaha.
U drugom senedu, Jahjaa s lijedi Ibnu-Ebi-Adijj i
~
v
1184. PRICAO NAM JE Abdullah b. Jezid-M ukri,
njemu Seid b. Ebu-Ejjub, ovome Jezid b. Ebu-
Habib, oo čuo Merseda b. Abdullaha Jezenija koji
kaže:
" Došao sam Ukbi b. Amru Džuheniju i rekao: 'Zar
te ne čudi Ebu-Temirn, klanja dva rekata prije tarza
akšamskog namaza.'
'Pa mi smo to isto radili ', odgovori Ukbe, 'u doba
A llahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem'
' Pa šta te sada od toga ometa?' - upitao sam.
'Zauzetost' - odgovori." 1
1 Raznolika su mišljenja u vezi s klanjanjem na file prije akšamskog farza. Poneki od ashaba, pa i generacije
iza njih, to dozvolj avaju na osnovu gore istaknutog sl učaja. Istovremeno j e preneseno da mnogi ashabi i
kasnije generacije nisu konkretnu nafilu uopće klanja li.
Seid b. Musejjeb rekao je: "Nisam v.idio nijednog učenjaka da klanja dva rekata nafile neposredno prije
akšama, osim Es'ada b. Ebu-Vekasa. Tbni-Hazm ističe da j e ovu na fi lu klanjao Abdur-Rahman b. Avf. a to
su činili još Ubcj b. Ka'b, Enes b. Ma lik, Džabir i još poneki ashabi.
Ibni-Bettal kaže: "Ovu nafilu j e dozvoljeno klanjali, a to je mišljenje još imama Ahmeda i Ishaka."
U "Mugniji" se ističe: "Ova nafila nije sunnet, ali je dozvoljena." Tbni-Musejjeb je izjavio: "Konkretnu
797
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
798
uzeti kao (musalu) mj esto za klanjanje.'
'Uč i n it ću to' - odgovori Allahov Poslanik,
sallallahu alej hi ve sellem Pošto se razdanilo, došao
mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
i Ebu-Bekr, radijallahu anhu, Allahov Poslanik,
sallallabu alejhi ve sellem, zatražio je dozvolu
za ulazak i ja mu dozvolih. Nije ni sjeo, upita:
'Gdje voliš da u tvojoj kući klanjam?' Pokazao
sam mu na mjesto na kome bih volio da klanjam
i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
stao je i izgovorio početni namaski tekbir, a mi
se poredasmo u redove iza njega. Klanjao je dva
rekata (nafile), zatim predao selam, mi s mo predali
selam, također, kad i on. Ja sam ga, potom, zadržao
na mesu kuhanom s brašnom, koje je za njega
naročito pripremljeno. Ukućani (u susjedstvu) čuli
su za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, u mojoj kući i okupili su se neki od njih,
da ih je u kući bilo mnogo. Potom je jedan od njih
rekao: 'Šta je to učinio Malik (sin Duhajšina)? Ne
vidim ga (gdje je on?)!'
'On je dvoličnjak', rekao je jedan od njih, ' on ne
voli Allaha ni Njegova Poslanika.'
Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sell em, rekao: 'Ne govori to (tako) ! Zar ne v idiš da
j e on očitovao da nema Boga osim Jedinog Allaha,
želeći time postići Allahovo zadovoljstvo!'
'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju' ,
odgovorio je on, 'ali mi, tako mi Allaha, ne vidimo
njegovu ljubav niti njegovo pričanje, nego samo s
dvoličojac i ma . '
Allahov je P oslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: ' Ne govori to (tako) ! Zar ne vidiš da je
on očitovao da nema Boga osim Jedinog Allaha,
želeći time postići Allahovo zadovoljstvo!'
'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju',
odgovorio je on, 'al i mi, tako mi Allaha, ne vidimo
njegovu ljubav niti njegovo pričanje' nego samo s
dvoličnj acima. '
799
SAHIHU-L-BUHARI NOĆNI 'JAMAZI
1 Iz hadisa se razabire:
- ashabom (drugom Mnhammedovim) smatra se osoba koja je vidjela ili pamtila Mnhammeda, sallallahn
alejhi ve sellern, ili neki njegov posao;
-samilost i taktičnost Muhammeda, sallallahu alcjhi vc sellem, prema djeci;
- čovjek treba voditi računa o sebi i ponekad se i odmoriti u krugu svoga društva;
-bolestan i slijep čovjek može biti imam;
- n slučaju jake kiše, oluje ili blata može se izostati s kolektivnog klanjanja u džamiji;
-obavezni i dobrovoljni namazi mogu se punovažno obavljati u svojoj kući;
- učene i ugledne ljude treba poštivati i pozivati ih na sijelo i gozbu;
- dnevne nafile najbolje je klanjati od po dva rekata, kao i noćne;
-duha-namaz spada u mustehab-dužnosti;
- gest učinjen glavom ili rukom je punovažna misao, kao da je iskazana riječima;
-ogovarati odsutnog nije dozvoljeno;
-ko izgovara kelimei-šehadet i priznaje Objavu, može račtmati da će tmići u Džennet;
- za naukom i ći i tragati pa makar i u druga mjesta;
-prije ulaska u tuđu kuću, treba se najaviti, tražiti dozvolu kucanj em, kašljanjem ili sličnim uobičajenim
gestama;
-rukovodi lac može svaki posao povjeriti drugom sposobnom licu.
800
KLANJANJE NAPILA U KUĆI
.
~l
- . w!l
. .- <:-y.=
t L" If
--. tsS ~·
-
..
/0
ll87. PRIČAO NAM JE Abdul-A' la b. Hammad, ~ :~; ,_:jl;_ ~~.j;~~~~ ,_:jl;_. \\AY
njemu Vuhejb, prenoseći od Ejjuba i Ubejdullaha, '
oni od Nafija, a ovaj od lbni-Omera:
"Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
.
IZJaViO:
'Obavljajte neke od namaza u svojim kućama i ne
držite ih poput grobova! '"
U drugom senedu Vuhejba slijedi Abdul-Vehab
koji je isti hadis prenio od Ejjuba. 2
2 Taberi ističe da je Muhammed, sallallahu alej hi vc sell em, dmgom prilikom rekao: "Osvjetljavajte svoje
kuće spominj anjem Allaha (namazom) i učite u njima Kur'an, a ne držite ih poput grobova, kao što to čine
Jevreji i kršćani!"
801
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
' o -
<f.llil
- -0 -"" -...
.. . . , "' :. .. , ., "
VRIJEDNOST KLANJANJA U DŽAMIJAMA ~~~ & ~..;, ~ ~~~ J..o.9 ..,..~
' ' -
MEKKE l MED INE
1 Navedeni had is istakli su u svojim hadiskim z birkama svi priznati muhadisi. Tbni-Hibban je prenio od Basre
v
b. Ehu-Basre, da je rekao: "Cuo sam Alla hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:
'Jahaća životinja se oprema samo za tri džamije: za Sveti hram u Mekki, za ovu moju džamiju (u Med ini) i
za Sveti hram u Jerusalemu.'" Ovu su izjavu zabilježili u svojim zbirkama još Ahmed, Bezzar i Taberan.i.
Navedene džamije predstavljaju sveta mjesta muslimana po redu kako su u had isu navedene. Ka' ba u Mekki
je najstariji monoteistički hram Istoka, a danas je kibla i mj esto za hodočašće muslimana. Muhammedova
džamija u Medi ni je hram koga je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, sa svojim društvom gradio i u kojoj
je Muhammcd, sallallahu a lejhi vc sell em, lično bio imam. Džamija Aksa u Jerusalemuje služila oko šesnaest
mjeseci kao kibla muslimana po preseljenju Muhammeda, sa lla llahu alejh i ve sell em, iz Mekke u Međinu.
803
SAHIHU-L-BUHARI • VRIJI:.DNOST '\Ji\Mi\Zi\ U DVA HAREMA
1 Brojni su hadisi o prioritetu i vrlini navedenih džamija. Istaknuti hadis donijeli su u svojim hadiskim
zbirkama još Muslim, Ibn i-Madžc i Tirmizi.
Ebu-Ja'la u svom "Musoedu" navodi kako j e Ebu-Seid Hudri rekao da j e Muhammed, sallallahu alej hi ve
sell cm, susreo nekog čovjeka i upitao: "Kuda ideš?"
" Idem u hram Aksa" - odgovorio je oo.
"Jedan namaz u ovoj džamiji bolji je od stotinu namaza obavljenih u drugoj džamiji, izuzimaj ući Sveti
hram u Mekki."
Muslim, Ibni-Madže, Ahmed, Taberani i Jboi-Hibban u svojim hadiskim zbirkama preko Abdullaha b.
Zubejra navode da je Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, rekao: "Namaz obavljen u ovoj mojoj džamij i,
vredniji je od hiljadu namaza obavljenih u nekoj drugoj džam ij i, izuzimajući Sveti hram u Mekki (Ka'bu), a
namaz obavljen kod Svetog hrama u Mekki, vredniji je od stotinu namaza obavljeni h u ovoj džamiji."
804
." "' "' ~"" , ::!> ._.,. .... " "' "
1192. Onje pričao, rekao je Nafi', daju je Allahov 0\5 ~ .&\ J,;..:; .Ji..:....>...: .J\5_) Jli.' '~"
'
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao
jašući, a i pješice i njemu kazao (rekao je Nafi'):
"Ćinim samo ono što sam vidio da čine moji
drugovi, a ne ometam nikoga da klanja u kome
god to času on hoće, bilo noću bilo danju, samo da
ne cilja izlazak sunca i njegov zalazak."2
~,J
.. ' JS s;.U.S
,J , ..
v
1193. PRICAO NAM JE Musa b. Isma'il, njemu
Abdul-Aziz b. Muslim, prenoseći od Abdullaha b.
D inara, on od Jbni-Omera, radijallahu anhuma:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazio
bi u džamiju u Kuba'u svake subote pješice
ili jašući, a to je tako činio i Abdullah b. Omer,
radijallahu anhuma."
2 Iz hadisa se zaključuje:
- svetost džamije u Kuba ' u i vrijednost mol itve u njoj obavljene,
- lijepo je subotom posjeti ti džamiju u Kuba ' u i u nj oj klanjati makar na fil u. Džamij a u Kuba ' u je prva u
islamu sagrađena džamija u kojoj je Muhammed, sallaUahu alejhi ve sellem, sa svojom pratnjom klanjao
prilikom seljenja iz Mekke u Medi nu.
- ima pojedinih mjesta i dana koji su vredniji i poštovaniji od običnih naselj a i svakodnevnih sedmični h
dana.
805
SAHIHU-L-BUHARI VRIJI:.DNOST '\Ji\Mi\Zi\ U DVA HAREMA
DŽAMIJA "BEJTUL-MAKDIS"
l Naveden.im had isom podstiču se muslimani na obil azak i što češće posj ećivaoje Muhammedove, sa llallahu
alejhi ve sellem, džamije i klanjanje u njoj. Na osnovu navedenih had isa, neki teolozi daju Medi ni prednost
poštovanja nad Mckkom. Ebu-Orner tome prigovara, ističući da se hadisima aludira samo na rad i put kojim
će se zaslužili dobro budućeg svij eta i put kojim treba ići na ovom svijetu.
806
Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama; nema ni-
kakvog kJanjanja iza dva već obavljena namaza: iza
obavljenog sabaha, pa dok sunce ne izađe i iza ikin-
dije, pa dok sunce ne zađe; sedla se na pritežu, nego .:.. ,.... ~ """""'
~'ll ~.J iljll ~~G ~~
samo radi tri hrama: Svetog hrama u Mekki, hrama " "' "' ... ... "'
Aksa u Jerusalemu i radi moga hrama (u Medini)."2
2) Ibrahim Neha'i, Sa' bi i Tavus kažu: "Zeni nije uopće dozvolj eno da sama putuje, bilo to putovanje kraće
ili duže, nego samo sa svojim mužem ili svojim najbližim rođakom." U prilog svoga stava ovi navode Ibni-
Abbasovu izjavu koju j e Tahavija zabilježio u slijedećoj varijan ti: "All ahov Poslanik držao je govor i rekao:
'Neka žena ne putuje sama, nego sa svojim naj bližim rođakom i neka joj ne ulazi u kuću strani muškarac,
nego samo kada je kod nje njen najbliži rođak ' '
Potom je ustao jedan čovjek i upitao: 'Allahov Poslaniče ! Ja sam se upisao u vojni pohod, tog i tog, i
namjeravam da učinim hodočašće Ka ' be sa svojom suprugom?'
'l.di na hodočašće sa svojom suprugom' - odgovorio mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem."
Ovaj sl učaj istakli su u svojim hadiskim zbirkama još Buharija, Muslim i Ibni-Madže.
3) Ata, Seid b. Kejsan i neki učenjaci zahirija dozvoljavaju putovanje ženi na razdaljin u ispod jednog berida,
dok za putovanje od j ednog berida ili više, treba žena biti u pratnji svog najbl ižeg rođaka. Ovi, svoj stav
pravdaj u izjavom Muhammeda, sallallahu alej hi vc sellem, koju je Bcjhekija preko Ebu-Hurejre zabilježio
u slijedećoj varijan ti: "Žene neka same ne putuju jedan berid i više, osim sa svojim supruzima ili svojim
najbližim rođacima." • v
4) Evza'i, Lejs, Malik i Safija kažu: "Zena može putovati sama, manje od jednog dana obi čnog pješačkog
hoda, a duže može samo sa svojim mužem ili svojim najbližim rođakom." Ovi se drže Muhammedove,
sallallahuv alej hi vc sell em, izreke koju je Muslim zabilježio u svom "Sahihu" preko Ebu-Hurcjre u ovoj
verziji: "Zeni, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nije dozvolj eno da sama putuje jedan dan običnog
pješačkog hoda, nego samo sa svojim najbližim rođakom."
v
Mišlj enj a Mali.ka i Safaje ovdje nisu identična. Oni dozvoljavaju da žena može sama otputovati na farz
hodočašće Ka ' be, bez obzira na razdalj inu putovanj a.
5) Sevrija, A 'meš, Ebu-Hanife, Ebu-Jusuf i Muhammed kažu: "Žena ne može sama putovati tri i više dana
hoda, nego samo sa svojim mužem ili svoj im najbližim rođakom, dok manju razdaljinu od navedene, može
ići i bez navedene pratnje."
Ovi se učenjaci oslanj aju na hadis koji je zabilježio Ebu-Davud i Ahmed b. Hanbel. u svojim hadiskim
zbirkama preko Ibni-Omcra, koji u prijevodu glasi: "Žena neka ne putuje tri dana pješačkog hoda, nego
samo sa svoj im najbližim rođakom!"
IL da je zabranj eno postiti prve dane B<tirama; Ramazanski bajram je dan nepošćenja i on predstavlja opće
veselje musli mana što su uspješno završili post, duhovno se prekalili i Allahovoj naredbi udovolj ili, a
Hadžijski bajram j e dan prinošenja žrtava, dan uživanja i razonode u Allahovim ovozemnim blagodatima
koj e nije lijepo ignorisali i bojkotovati.
Abdur-Rahman b. Avf rekao j e: "Bio sam prisutan, kada je Omer b. Hattab na dao Kurban-bajrama otpočeo
program proslave i klanjanje bajram-namaza prije održavanja hutbe, a potom je održao hutbu i kazao: 'Čuo
sam Allahovog Poslanika gdj e zabranjuje postiti ova dva dana. Ramazanski bajram je dan i opći praznik
muslimana, a Hadžijski bajram je praznik prinošenj a žrtava, pa jedit.e meso svojih žrtava! '"
Navedeni tekst gornje izjave zabilježio je Tirmizija u svojoj hadiskoj zbi rci, a i drugi muhadisi u nešto
. .. . .
IZmlj ellJenOJ VefZIJL
Ill. da se poslije obavljenog sabahskog farza, ne klanja nikakvih na fila i
rv. putovati u druga, da leka mjesta radi klanjanja nekog namaza nije dozvoljeno, osim ako se ne radi o
svetim, u hadisu navedenim mjestima.
807
~i;r~~;-------~
U ime Allaha, Svemi losnog, Samilosnog!
RADNJE U NAMAZU
• •
" \ [ . _ ,, • • • •, . :~- > l t•
POTPOMAGANJE RUKOM U ONOME ŠTO ~J-'<"'
~ -· ~
t.?- ~ dJ~
,. " yt,>
POMAŽE OBAVLJANJU NAMAZA ~~1ji
. ~ ~IS t~!.
Ibn-Abbas, radij allahu anhuma, rekao je:
v
1 Ibni-Ebi-Šejbc prenosi da sc Ebu-Scid H udri u namazu ponekad oslanjao na svoj štap. Č in i sc da je to isto
radio i Ebu-Zerr.
Ata j e rekao: "Drugovi A llahovog Poslanika oslanjali su se u namazu na svoj e štapove."
Amr b. Mej m un imao je bašču ograđenu koljem i kada bi mu do tuž ilo staj anje u namazu, on bi sc uhvatio
za koji najbliži mu ko lac i nas lonio se na njega.
Šafija kaže da nema štete nasloniti se na zid, dok Hasan Basri to smatra mekruhom (pokuđenim aktom),
izuzimajući to kod fan-namaza. lbni-Sirin, kon kretno nas lanjaoje, smatrao je pokuđcnim postupkom, kako u
obaveznom tako i dobrovoljnom namazu, izuzev ako se to čini iz opravdanog razloga: usljed bolesti i slično.
Mudžahid poslove u namazu dijeli na tri vrste:
I. manji poslovi, kao što su: namigivanje, češanje tijela, klimanj e glavom, koračanje od praznine prvog
prethodnog reda (sa fa) i tome slično, što ni u kom slučaju ne kvari namaz.
ll. veće poslove, kao namjemo okretanje prsa od kible, što kvari započeti namaz i
Ill. veli ki poslovi učinjeni bilo nehotice ili namjerno, kao hodanje po sobi, izlazak iz džamije i slično, što
ima za posljedicu kvarenje namaza. Ovakav namaz treba ponovo klanjati.
U m1rnazu se treba držati što smirenije i pristojnije.
Imam Ahmed je u svom "Musnedu" preko Ibn i-Omera zabilježio da j e Muhammed, sallallahu alej hi vc
sell em, zabranio nekom čovjeku da se u namazu oslanja na ruku.
Ebu-Davud je u svom "Musnedu" naveo kako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednog
čovjeka naslonjena pri sjedenju na lijevu ruku, pa mu rekao: 'Ne sjedi tako' Tako sjede oni koji slute nekoj
kazni. Tako klanjaju oni koji su na sebe navukli Božiju mržnju.'"
809
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
810
otpozdravljao, već nam j e rekao: 'U namazu je
zauzetost (k l anjača učenjem).,"
PRIČAO NAM JE lbni-Numejr, njemu Ishak b.
Mensur Seluli, ovome Hurejm b. Sufjan, prenoseći
od A'meša, on od ibrahima, ovaj od Alkame, a
Alkame od Abdullaha, radijallahu anhu, isto kao
gore od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem 1
1 Muhammed, salla llahu alejh i vc sellem, shvatio je neizdrživ pritisak idolopoklonika na muslimane, kao i
nemogućnosti Ebu-Taliba da ih zaštiti, pa je dozvolio ashabima da sc sele u Etiopiju rekavši: "Selite se u
Etiopiju! Tamo ima vladar, kod koga nema nasilja i tamo će vam Allah omogućiti izlaz iz ove vaše teške
situacije." Tako se prva seoba iz Mekke u Etiopiju zbila u redžebu, pete godine poslanstva. Vakidi navodi da
su ovi iseljenici iš li do mora pješice, a poneko i j ašući , a na obali mora uze li su u zakup lađu za pola zlatnog
dinara kojom su sretno prešli u Etiopiju. To je, kaže Vakidija, bila grupa od dvanaest muškaraca i četiri žene i
to: Osman b. Affan i njegova supruga Rukajj a, a kćerka Muhammeda, sa lla llahu alcjh i vc scllcm, Ebu-Huzejfc
b. U tbc i njegova supruga Sehla, a kćerka Suhejlova, Zubejr b. Avvam, Mus' ab b. Umejr, Abdurahman b. Avf,
Ebu-Seleme b. Abdul-Esed, i njegova supruga Umrn-Sclcma, a kćerka Ebu-Hajseme, Ebu-Sebire b. Ebu-
R.ehma, Hatib b. Amr, Suhcjl b. Bejda, i AbduUah b. Mes'ud. Neki mi sle da je to bila grupa od osamdeset dva
ili osamdeset tri iseljenika. Poslije nekoliko mjeseci, krivo obaviješt.cni da su idolopoklonici prešli na islam,
oni su se vratili natrag u Mekku. Pošto teror idolopoklonika nije prestajao, oni su opet, u duplo većem broju
otišli u Etiopiju. Ova grupa izbjeglica vratila se natrag u vrijeme Muhammedova preseljenja u Medi nu. Tako
su neki od njih došli u Mckku, a drugi direktno u Medi nu.
l.z had isa sc zaključuje:
- međusobno razgovaranje ljudi u namazu bilo je u prvim danima širenja islama dozvoljeno, a kasnije
zabranjeno. Jedni teolozi smatraju daje ta zabrana uslijedila pete godine poslanstva, godine kada su sc prvi
muhadžiri povratili iz Etiopije u Mekl<U, a drugi da je to bilo iza Hidžre, u godini kada su se iz Etiopije
povratili dntgi muhadžiri u Međinu i u njoj zatekli Muhammcda, sallallahu alejhi vc scllem, gdje radi na
spremanju i organiziranju muslimana za odlazak na Bedr.
2 Iz hadisa se razabire:
•
- ranije doz voljen, medusobni razgovor ljudi u namazu se zabranjuje. Covjek stupanjem u namaz, stupa u
razgovor sa Allahom i nepristojno je taj razgovor prekidati razgovorom s drugim lj udima,
-naređenje za uredno redovno obavljanje obaveznih namaza.
Tinnizi u svom "Sunenu" navodi kako je Sulejman b. Amir rekao da je čuo Ebu-Umamu gdje kaže da je
slušao Muhammcda, sallallahu alejhi ve sell em, kada je na svom Oprosnom hadžu dr7.ao govor i rekao: " .. .
bojte sc Allaha, klanjajte pet dnevnih namaza, postite mjesec ramazan, od svoje imovine dijelite zckat .. .
pa ćete un ići u Džennet."
Tinnizi je, takoder, zabi lj ežio da je Ebu-Hurejrc rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika gdje kaže: 'Prvo, za
811
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
što će čovjek polagati račun na Sudnjem danu od svojih djela, jeste namaz."
Naređenje da redovno klanja ·'srednji namaz", najveći broj ashaba i ranijih učenjaka smatra da se izrazom
"'srednji namaz" aludira na ikindiju, računajuć i da je sabah prvi dnevni namaz. Međutim, Džabir b. Abdullah,
Mu' az b. Džebel, lbni-Abbas i teo lozi kasnijeg vremena kažu da se pod tim izrazom misli na sabah-namaz.
Pored sačuvani h izjava ij edne i druge grupe, posljednji ističu da, dan po islamskom kalendaru počinj e z.alaskom
sunca, i prema tome prvi namaz svakog dana je akšam, drugi jacija, srednji sabah, četvrti podne, a peti, kao
zadnji ikindija. Prema torne, pogrešno je i nelogično računati sabah-namaz kao prvi dnevni namaz.
812
O ONOM KOJI JE IMENOVAO LJUDE,
ODNOSNO KOJI JE U NAMAZU NAZIVAO
SELAM DRUGOM, A ON GA NE ZNA (J NE
ČUJE TOG SELAMA)
,.,.. ".
spas, Allahova milost i Njegov blagoslov! Neka "" ,. ... .. " "'
".,." ..,
,:;.;151~';;i'J .&1'il~\ ~ ~ 'l~~ ~+-~l~ ~ J Gli
je spas na nas i na ostale dobre Allahove robove!
Očitujem da nema drugog Boga osim Jedinog
Allaha i svjedočim daje Muhammed Allahov rob
i Njegov poslanik!'" "Kada budete tako radili, vi
ste učinili pozdrav (poštovanje) svakom dobrom
Allahovom robu i na nebu i na zemlji."
813
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
'
1204. PRIČAO NAM JE Jahja, njega obavijestio :; 51) '. :; ~J ~:;;.i .fl: dl;. . \l • i
Veki' , prenoseć i od Sufjana, on od Ebu-Hazima,
ovaj od Sehla b. Sa' da, radijallahu anbu:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao
je: 'Za muškarce je da uzviknu: 'Subhanallah!',
a za žene da udare rukom o ruku."
814
, , )f
KADA MAJKA ZOVNE SVOJE DIJETE, ~~l ..;s Li..).]_;;;~, s.i.~ l~! '"'~
'
A ONO U NAMAZ U ...
1 Muslim preko Ebu-Hurejre isti sluč<~ navodi u slijedećoj varijanti: "U nekom samostanu življaše u
pobožnosti jedan pobožnjak po imenu Džurejdž. Jednog dana došla mu je majka i viknula ga: 'Džurejdže 1
Ovdje ti je majka, odazovi se! ' On je u to vrijeme bio u molitvi, pa j e rekao: 'All ahu moj! Ovdje je sada
moja majka i moja molitva l Šta da činim?' Potom je od lučio da ostane u molitvi. Žena je obnovila uzvik
po drugi put i viknula: 'Džurejdže! Ovdje je tvoj a majka! Javi se!' On je rekao: 'All ahu moj! Ovdje je,
eto, moja majka i moja molitva!' Potom je, ope(, odlučio da ostane na molitvi. Potom j e majka uzvi knula:
'All ahu moj! Eto Džurejdža! Onje moj sin. Ja sam ga dozivala, ali mi sc on nije htio odazvati. Allahu moj 1
Neka ne umre dok ne vidi lica prostitutki! '
U samostanu je boravio i neki pastir, a u obližnjem selu jedna žena bludn ica sa kojom je pastir imao intimne
odnose i ona je rodila muško dijete. Z..'lpitana od mještana, čije je dijete, ona je odgovorila: 'Pobožnjaka iz
samostana.'
815
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
. >~!_).;J~; U ..:...:S 01
' '
Mještani su došli sa sjekirama i krampama, doziva li pobožnjaka i navaljivali na samostan, ali je on bio u
molitvi i nije im se odmah odazvao. Pošto su mještani otpočeli rušiti samostan, on im je izašao i pitao za
razlog toga postupka, a oni mu rekoše:
'Pitaj ovo novorođenče! '
Džurcjdž se osmjehnuo, djetešce pogladio rukom po glavi i upitao ga:
'Ko j e tvoj otac?'
'Moj otac je pastir stada'- odgovorilo je ono.
Kada su oni čuli odgovor djeteta, rekli su: "Dio bogomolje koji smo srušili, sagradit ćemo ponovo od zlata
i srebra.'
'Ne 1',odgovorio je Džurejdž. 'Sagradite to od zem lje kako je bilo i prije. '"
l.ma hron i čara koji su ovu zgodu zabilježili u nešto detaljnijem obliku.
Iz navedene izjave sc razabire:
- međusobni razgovor ljudi u samoj molitvi kod ranijih naroda bio je dozvoljen. Muslimanima je to bilo
dozvoljeno dok nije došao ajet: "Kumu lillahi kani tin", tj. "Stojte pred Allahom skrušeno šuteći!"
Muslimanima nije dozvoljeno ni prekidati započetu molitvu ako bi povikala majka il i neko drugi, jer je
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema pokoravanja stvorenjima, ako će se time griješiti
prema Allahu'"
Najveći broj uč-eojaka smatra lijepo i umjesno da se u konkretnom slučaju brže klanja i time skrati vrijeme
klanjanja, pa da sc što prije na poziv odgovori.
Mudžah ida su pitali za čovjeka koga roditelji viknu dok je on još u namazu.
"Odazvat će im se"- odgovorio je Mudžahid.
Od Malika je preneseno: "Sin nije dužan poslušati majku i izostati od kolektivnog klanjanja jacija-namaza
u džamiji, ako mu ona to ometa, a ako ga bude odvraćala od borbe na bojnom polju, poslušat će j e."
-pojava natprirodnih djela po molbi A llahu odanih ljudi su rijetka, ali uočena od mnogih ljudi,
- pri iskušenju u odabiranju ovozemnih poslova, treba se, pored svoje lične energije, osloniti i na Božije
' .
upucenje,
- poslušnost prema roditeljima je prvostepena dužnost djece. Roditeljski blagoslov ili prokletstvo su
ponajčešće kod All aha primljene želje. Roditelji se moraju poštivati, paziti i izdržavati, pa makar oni bili i
nemuslimani. U razgovoru s njima treba biti taktičan i pristojan. Roditeljsku zapovijed treba saslušati bez
primjedbe i dosljedno je izvršiti, čuvajući se prijestupa prema drugim lj udima.
Ibn i-Abbas je rekao: "Dijete treba posjećivati i grobove svojih roditelja, pa makar oni bili i nemuslimani."
Iz hadisa se zaključuj e:
- poravnati teren za obavljanje sedžde dok je čovjek još u namazu, dozvoljava se samo jednim potezom mke.
Nevev i u svom komentaru na Muslimov "Sahih" ističe da najveći broj učenjaka to smatra mckruh-činom,
jer se time remeti potrebna skrušenost u namazu. Imam Ma lik u ovom postupku ne vidi nikakav prijestup.
U "Telvihu" se navodi da su ashabi svoj evremeno poravna li pijesak radi lakšeg obavljanja sedžde jednim
~
potezom ruke. Ciniti ovo s više poteza ruke, smatralo se pokuđenim činom (mekruh).
Tirrnizi u svom ''Suncnu" preko Ebu-Zcrra navodi da je Muha m med, sallallahu alcjhi ve sell cm, rekao: "Kada
neko od vas stupi u namaz, neka ne poravnava pijesak terena, jer će se time okrenuti od njega Božija mi lost."
816
PROSTIRANJE HALJINE U NAMAZU ll.,,-•-'1 . . ~:tl b . - ,.
~.r..."" ... ; ~}-'DJ cry~ ~ ...., y~
' 4
.
'
RADI OBAVLJANJA SEDŽDE
' '
u mogućnosti da svoje lice spusti na zemlju, prostirao
bi svoje haUine i na njima obavio sedždu."
prenoseći od Su'be, on od Muhammeda b. Zijada, ' }0 / ' ~ o ", "" o :: ""' o ...
•.:;;.:,.... u. l y ~~j .:.r. ~ y
t ".. "' • ,
ovaj od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, a on od ~ .Wl ~) .. ", "".. *' "' ... ,.
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je
.)16: ~.ll 0t Jli ;;Lp j_;, ~l ~ ~1 J-
on klanjao namaz i rekao: - ' '
"Došao mi je šejtan i navaljivaše na mene da bih
prekinuo namaz. Allah me učvrstio i zaštitio od
njega, te sam ga zgrabio za vrat i već odluč io da
ga čvrsto privežem za stup (u džamiji) da ga v idite
kada osvanete. Utom sam se sjetio Sulejmanove,
... ... , o ... ,..
sallallahu alej hi ve sellem, dove: 'Allahu podari mi
~~~'1 ~J~) ~J i~, ~:J;
vlast kakvu neće imati niko poslije mene!', pa ga '
j e (šejtana) Allah otjerao poniženog i prezrenog."
•
Nadr b. Su meji je rekao: '" Feze' attuhu' sa slovom 'z',
817
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
jude'uune .. . ' (Na dan kada će se ono odbiti prema ~.;..;;,\~lj 0}-;~~i ( <.~_;~ fY.) ~l
Džehennemu). Ispravno je, međutim, 'fede'attuhu' "' ~ • "'"'"'"' Jr:::~
.• 81.) ~l -\oJ •.:! Jt; l..i5 -.;i)'!
samo je on rekao sa tešdidom na ajnu i tau." 1 '
818
1212. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Mukatil,
njega obavijestio Abdullah, ovoga J unus, prenoseći •
od Zuhrije, on od Urve:
"Aiša je rekla: 'Pomračilo se Sunce i Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, ustao je na namaz,
proučio jednu dugu suru, a potom se sageo na
ruku' i oduljio ga. Zatim je podigao glavu i počeo
učiti drugu suru. Poslije činio ruku', dok ga nije
završio, kao i sedždu. To isto je činio i na drugom
rekatu, a onda rekao: Pomračenje Sunca i Mjeseca
r;;;) ,;~ :&' ':-'l:i ~
J '
su dva znaka od znakova Allahove moći. Kada
~J;- ,P~;
god to vidite, klanjajte sve dok to pomračenje ne
prestane. Ja sam sada na ovom mjestu vidio sve
što mi je obećano, čak sam vidio i htio da uzmem
jedan grozd iz Dženneta i to onda kada ste me
vidjeli da sam počeo da idem naprijed. Vidio sam
i Džehennem, kako mu jedni njegovi dijelovi
žderu druge (ključa), i to kada ste me vidjeli da
se povlačim natrag. U njemu sam vidio Amra b.
Luhajja koji je prvi počeo kipovima žrtvovati
desetu žensku devu oteljenu od jedne deve tek
poslije devet ranije oteljenih ženskih deva.'"
Pisac "Sijcri Kebira", Muhammed, tumačeći navedeni slučaj kod Buharije, kaže: "Ezre b. Kajs vidio je
Ebu-Berzea gdje klanjajući drži uzdu svoga konja. Pošto je klanjao dva rekata, ispala mu je uzda iz ruke i
konj je krenuo prema kibli. Ebu-Berze ga je dostigao, uhvatio za uzdu i povratio sc s konjem natraške na
isto mjesto i nastavio klanjati preostala dva rekata namaza."
Iz izloženog se vidi da je namaz punovažan, bez obzira koliko sc klanjač kretao natrag, naprijed, desno ili
lijevo samo ako je prsima bio uvijek okrenut prema kibli.
Neke hane fije komentirajući ovaj had is kažu: "Namaz klanjača je punovažan, ako on ne prcxle mjesto na
kome je činio prethodnu sedždu, a ako pređe to mjesto, namaz mu je pokvaren." Dmgi učenjaci iste škole
kažu: "Namaz j e klanjaču punovažan, bez obzira na razdaljinu koju on pređe, ali ne odjednom, nego da
poslije svakog koraka malo zastane, vodeći računa da bude stalno okrenut prema kibli. Ebu-Berze ga je
dostigao, uhvatio za uzdu i povratio se sa konjem natraške na isto mjesto i nastavio klanjati preostala dva
rek ata namaza. "
Iz izloženog se vidi da je namaz punovažan, bez obzira koliko sc klanjač kretao natrag, naprijed, desno ili
lijevo samo ako je prsima bio uvijek okrenut prema kibli.
Neke hancfije komentiraj ući ovaj had is kažu: "Namaz klanjača je punovažan, ako on ne pređe mjesto na
kome je čin i o prethodnu sedždu, ako pređe to mjesto, namaz mu je pokvaren." Dmgi učenjaci iste škole
kažu: "Namaz je klanjaču punovažan, bez obzira na razdaljinu koju on pređe, ali ne odjednom, nego da
poslije svakog koraka malo zastane, vodeći računa da bude stalno okrenut prema kibli. Uzastopno kretanje
i koračanje kvari namaz, jer to spada pod pojam činjenja velikog posla."
819
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
IZBACIVANJE PLJUVAČKE
l PUHANJE U NAMAZU
. "" "" ...... .. ..
Od Abdullaha b. Amra je preneseno: 3t ~~ tf .J_;; J. ..tu~ :; )'~J
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, puhao
- ... ll "' "'
, ...
l Ebu-Davud je spomenuto puhanje u namazu objasnio riječima Abdullaha b. Omera: " ... potom je na zadnjoj
svojoj sedždi puhao izgovorivši: 'Uf, uf!'"
Ovakvu jezičku konstrukciju učenjaci ne smatraju govorom, i ona kao takva ne kvari namaz. Ali, ako bi sc
slovo "r' izgovorilo udvostručeno i time dobio uzvik "uff!", oamazje pokvaren i treba ga ponovo klanjati.
820
"' 4 ~
KVARI NAMAZ -
KLANJAČ U NAMAZU
NE ODGOVARA NA SELAM
v v
1216. PRICAO NAM JE Abdullah b. Ebu-Sejbe,
njemu Ibn-Fudajl odA'meša, on od Ibrahima, ovaj "" ,.o :-· "" ,
od Alkame koji prenosi od Abdullaha b. Mes'uda: ~~·l~:;. r-~1;1"" :;. ~'H<./
"Ja sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, . '
"" "'
J.;..a.!
,
_;J ~ ~l j.; rJ..::i ~.~5 jij ~~~:;.
.
dok je bio u namazu, nazivao selam i on mi je '
otpozdravljao. Kada smo se povratili (iz Etiopije),
ja sam mu opet nazvao selam, a on mi nije
otpozdravio nego rekao: 'U namazu je zauzetost
(klanjača učenjem).'"
2 Navedenim poglavljem, Bu harija aludira na ranije had ise u kojima je istaknuto da u slučaju nastale neke
neprilike u toku namaza, muškarac upozorava uzvikom: "Subhanallah'", a žena pljeskanjem desne mke po
poleđini lijeve.
821
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
'
... -
~... ~
l; . -- - · l ~· ·- ~- -··~ ~ ' l ' o , _.,~
o,- ,; ,.. ,.. "'"' "" ' "
obavio.' Zatim sam ga opet pozdravio, a on mi nije <.5:"' tJ ,u~ u'-' ~f. ~ '-· ~· ,.... ~
otpozdravio i u moje srce pade tuga još veća od ' ' M '-- - ". ' ...
822
namaski tekbir. Utomj e Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, došao i prolazio krozsafove, stalno
ih razdvajajući, dok nije došao u (prvi) saf i svijet
je, potom, počeo pljeskati (rukama).
Sehl kaže: 'Et-tastihu' je isto što i 'et-tasfiku',
(pljeskanje rukama).
Ebu-Bekr, radijallahu anim, nije se dao omesti u
namazu. Pošto je svijet mnogo pljeskao, on se ipak
okrenuo, kad, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, koji mu pokaza (rukom) i naredi da klanja.
Ebu-Bekr, radij allahu anhu, tada podiže ruku, zahvali
Allahu, a potom se vrati natraške iza njega, dok nije
stao u red (saf), a Allahov Poslanik, sallallahu alej hi
ve sellem, prošao naprijed i svijetu klanjao. Pošto v
' "
PODBOČIVANJE U NAMAZU ~~~ c.s-9.) ,:C,,;Jl y~
-' .
1219. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu' man, njemu
Hammad, prenoseći od Ejjuba, on od Muhammeda,
ovaj od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je
rekao:
"Zabranjeno je u namazu stavljati ruke na
'
bokove." .~ ~~,:j~;.;
-
u.- i:;. :r.J".;-'' J.l ,:j
Hišam i Ebu-Hilal prenijeli su istu izjavu od b. " .... ""' "" "' "'
823
SAHIHU-L-BUHARI RADNJE U NAMAZU
l Ebu-Davud sa senedom navodi da j e Zijad b. Subejh rekao: "Klanjao sam pokraj Abdullaha b. Omera i
bokove podupro rukama, pa mi on reče: 'Ti od sebe u namazu praviš križ, a to je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sell em, zabranio.'"
Podbočavanje u namazu smatraju mekruhom Abdullah b. Omer, Ibni-Abbas, Aiša, Ibrahim Nehaija,
v
Mudžabid, Ebu-Hanife, Malik, Safija i Evza'i.
Zahirije, držeći se doslovnog teksta sadržaja navedenog hadisa, podbočavanje u namazu smatraju strogo
zabranjenim činom (haramom).
2 U rve b. Zubejr je izjavio da je Omer rekao: "Ja sam razmišljao o vojnicima hrišćana Bahrejna dok sam bio
u namazu. "
Ijad Eš'ari kaže: "Omer je klanjao akšam-namaz, a nij e u njemu učio Kur' an, pa je Ebu-Musa primijetio:
'Ti nisi učio Kur'an?'
'Potom mi se', kaže Ebu-Musa, ' okrenuo Abdur-Rahman i rekao: To je istina.' Omer je odmah ustao i
ponovo klanjao, a zatim kazao: 'Ne vrijedi namaz u kome sc nije učio Kur'an. Ja sam bio trenutno okupiran
mislima o karavani, koju sam ranije spremio u Šam. •"
824
1222. PRIČAO NAM JE Jahja b. Bukejr, njemu
Lejs, prenoseći od Dža'fera, on od A'redža koji
je rekao da je Ebu-Hurejra, radijaUahu anbu,
.
iZJaVIO:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kaže: 'Kada se uči ezan za namaz, šejtan mu
okrene leđa puštajući vjetar, da ne čuje učenje
ezana, a kada mujezin ušuti, on se vrati. l kada
se počne učiti ikamet, on opet okrene leda i pošto
ga mujezin završi, on se okrene, neprestano stoji
uz čovjeka, govoreći mu: Sjeti se toga i toga!, što
on nije uopće prije znao, tako da on više i ne zna
koliko je klanjao (rekata). '"
Ebu-Seleme b. Abdur-Rahman kaže: "Kada neko
od vas to tako učini, neka na zadnjem sjedenju
obavi još dvije (sehvi) sedžde!" Ovo je Ebu-
. ~ '.&1 L?' J~;._;
Seleme čuo od Ebu-Hurejre.
> -., ~
1223. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Muse1ma, ·' • u• ~
/1<
• l.. '
w.J..>. _rl
·• l ,.
·
<l }
~
.
"",, ,/-;
l.. '
w.J..>. . \ ..........
1 1 1
..r. ..r.
njemu Usman b. Umer, prenoseći od b. Ebi-Zi'ba,
on od SeidaMakburijakoji kaže daje Ebu-Hurejra,
radijallahu anhu, rekao:
"Svijet govori da je Ebu-Hurejra mnogo prenio
(hadisa)! Potom sam susreo jednog čovjeka i
upitao (ga): 'Šta je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, učio sinoć na jaciji?'
'Ne znam'- odgovorio je on.
'Nisi joj možda prisustvovao?'- upitao sam ga.
fj L?)f ci~ ~~~je;~~.::;~ X
'
' Jesam' - odgovorio je on.
'Ali ja znam', rekao sam, 'učio je to i to poglavlje.'"
825
U ime Allaha, Svemi losnog, Samilosnog!
o :, J - .
e] e\. m ll ~lli]
/ /
ZABORAV U NAMAZU
827
SAHIHU-L-BUHARI ZABORAV U NAMAZU
Sehvi-scdžda sc č in i zbog izmjene redosl ijeda ili ispuštcnog vadžib čina u namazu, odnosno zaboravljanja
važnog namaskog čina.
Ebu-Hanife, imam Sevri i još poneki njihovi suvremenici smatraju da se ova scdžda obavlja poslije
obavljenog selama. Ova praksa prenesena j e još od Alij e, Sa'da b. Ebu-Vekasa, lbni-Mes'uda, Ammara,
Ibni-Zubej ra, Enesa b. Ma lika, Neha' ija b. Ebu-Lej la i Hasa na Basrija. Ovi se drže izjave Zul-Jcdejna kako
je Muhammed, sallallahu alcj hi ve sellcm, završio namaz, potom učinio dv ije sedžde, i to sjedeći, poslije
obavljenog redovnog namaskog sela ma.
Ti rmizi navodi, daje Ša' bija rekao: "Klanjao nam je Mug irc b. Šu' be. Poslije obavljena dva rekata odmah
je ustao na noge i svijet uzviknuo: 'Subhanallah! ', pa j e on s njima to isto izgovori o. Pošto je klanj ao
preostali dio namaza, predao je selam i potom učinio sjedeći j oš dvije sedžde. Kasn ije im j e rekao da je
tako klanj ao i Allahov Poslanik."
Brojni hadisi na koj e se hanefij e oslanjaj u navedeni su u priznatim hadiskim zbirkama: "Muslimu",
"Sunenima" Ibni-Madže, Ebu-Davuda, Tirmizi, a Ibn i-Huzejme i Tahavi daju im posebno mjesto.
Hanefij e priznaju vjerodostoj nost izjave Ibn i-Buhajne da j e Muhammed, sallallahu alejh i ve sellcm, obavio
sehvi-sedždu prije selama, ali oni daj u prioritet hadisima u kojima je Muhammed, sallallahu alcjhi vc
sell em, kako je to ranije izneseno, izričito naredio da se sedžda obavlja poslije obavlj enog sela ma.
Učenjaci malikijskc i šafijske škole kažu: "Kada klanjač nešto od namaza slučajno ispusti, učinit će sehvi-
sedždu prije selama, a ako je nešto suvišno dodao, učinit će je poslije obav lj anja selama."
Han be lije smatraju da sehvi-scdždu treba činiti prije selama u onim slučajevima u koj ima j e to izneseno, i
da je izriči to naređeno da se sedžda obavlja poslije obavljenog sclama.
Učenjaci malikijske i šafijske škole kažu: "Kada klanjač nešto od namaza slučajno ispusti, uči ni t će sehvi-
sedždu prije selama, a ako je nešto suvišno dodao, učin it će je poslije obavljanja sci ama."
Hanbelijc smatraj u da schvi-sedždu treba činiti prij e selama u onim slučajevima u koj ima je to tako čin io
Muhamrncd, sallallahu alejhi ve sell em, a poslije obavljenog selama, opet, u onim slučaj evima u koj ima je
on tako činio, dok j e u svim dmgim slučajevima treba čin iti prije sclama.
Zahid je smatraj u: "Sehvi-sedžda se či ni samo u slučaj evima farza u kojima je to čin i o i Muhammed,
sallallahu alejh i ve sell em, dok za po~;,rrešku učinjenu u neobaveznim namazima ne čini se sehvi-sedžda."
Preneseno je da je Mnhammcd, sallallahu alcj hi vc scllem, či n io schvi-scdždu u slijedeći h pet slučajeva:
l) kada je zaboravio obaviti sjedenje iza drugog reka ta četverorekatnib namaza, kako je prenio u svojoj
izjavi Ebu-Buhaj ne,
2) kada je zaboravio neki vadžib iza drugog rekata, kako je to istakao u svojoj izjavi Zul-Jedej n,
3) kada je zaboravio neki vadžib iza trećeg reka ta,
4) kada je jednom pril ikom klanj ao pet rekata umjesto četi.ri i
5) kada je posumnj ao u pravilno o bavljanje redovne namaskc sedžde.
Sehvi-scdžda se obavlja zbog ispuštenog vadžiba ili pritvrđenog snnneta. Izgovaranje tekbi ra pri obavljanju
seh vi scdžde je jednoglasno utvrđen propis.
U 'Tevdihu" stoji: "Namaski su tekbiri surmet, izuzev početnog tekbira koj i se ubraja u glavne sastavne
dij elove namaza."
Jedna sehvi-sedžda služi za više ispušten ih vadžiba.
Obavljanje sehvi-sedžde hanefije uvrstavaj n u vadžib dužnosti klanjača, dok je mali kijc ubrajaju u sun nete
namaza.
828
o .. , -
qf1.rirll ~l..i5
' '
PREDAVANJE SELAMA
ČETVEROREKATNOG NAMAZA NA DVA
ILI NA TRI REKATA l OBAVLJANJE DVIJU
SEDŽDl POPUT NAMASKE SEDŽDE
ILI JOŠ DUŽE
2 Navedeni hadis, pored Buharije, donij eli su u svojim hadiskim zbirkama, u nešto izmijenjenoj varijanti
Muslim, Ebu-Davud, Ncsai, Tirmizi i Ibni-Madže.
Sadržaj ovog had isa služi hanefijama kao dokaz da se sehvi-sedžda čini poslije obavljenog sclama. Hanefije,
potvrđujući svoj stav, navode još i Muhammedovu, sallallahu alejhi vc sell em, izjavu koju Muslim citira
u ovoj varijanti: "Kada neko od vas sumnja u ispravnost svoga namaza, neka nastoji ustanoviti učinjenu
pogrešku i nastavi klanjanje, potom neka preda selam, a :.::atim obavi još dvije (seh vi) sedžde."
Mnogi učenjaci smatraju da ovako dvovrstan postupak Muhammeda, sallallahu alejhi ve scllcm, ukanijc da
se sehvi-sedžda može punopravno činiti kako prije, tako i poslije obavljenog sclama.
829
SAHIHU-L-BUHARI ZABORAV U NAMAZU
Svi veliki muhadisi zabilježili su ovaj slučaj u ponešto izmijenjenoj varijanti, a Nesai ga sa senedom donosi
ovako: "Allahov Poslanik je jednog dana klanjao, predao selam na dva rekata i krenuo sa mjesta svoga
'
klanjanja, pa ga j e sustigao Zuš-Simalej n i rekao:
'Allahov Poslaniče, je li to skraćen namaz il i si ti nešto zaboravio?'
'Namaz nije skraćen, a ni ja nisam ništa zaboravio' - odgovorio je Muhammcd, sallallahu alejhi ve scllem.
'Jesi', rekao muje Zuš-Šimalejn, 'tako mi Onoga koji te sa Istinom poslao.'"
2 Po obavljenoj selwi-sedždi, ne uči se tešehhud po mišljenju Sa'da, Ammara, fbni-Sirina, fbni-Ebi-Lejla
i još ponekih njihovih suvremeni ka. Ovi kažu: "Kianjač obavezan sehvi-sedždom, učinit će konkretnu
sedždu iza proučenog salavata i iza nje odmah selam predati."
Enes, Hasan Basri, Ata i Tavus kažu: "Iza obavljene schvi-sedžde nema tešehhuda, a ni selama."
Šafija, lbnj-Mes' ud, Sufjan Scvri, Katade, Hakem, Lejs i Ham.mad smatraju: " Iza obavljene sehvi-sedžde uči
se tešchhud, a potom predaje selam." Ovo mišljenje dijele još Ebu-Hanifc, Malik, Šafija, Ahmed i lshak.
Ajni iz gomj ih stavova daje svoje kompromisno mišljenje i kaže: "Ako sc sehvi-sedžda obavi prije učinjenog
se lama, tešehhud se ne uči, a ako se učini poslije selama, tešehhud treba opet proučiti." Ovakvo j e mišljenje
prenošeno još od Malika i imama Ahmeda.
Ka tade i još neki njegovi suvremenici prenijeli su da su Enes b. Malik i Hasan Basri obavljali schvi-sedždu
iza učinjenog selama i potom odmah ustajali na noge, ne predajući ponovo selam.
Buharija usvaja tekst Katadc: "Ne uči sc tešchhud. Medutim, poneki muhadisi negaciju 'ne', ne navode u
svojim varijantama i usvajaju izjavu aCinnativnog značenja, lj. 'Uči se tešehud' ."
830
o .. , -
qf1.rirll ~l..i5
' '
.; , .; .;. ; .;
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, J~i ~ .tl J.;,:; Jw .tl J.;,:; ~
upitao je: "Je li Zul-Jedejn istinu rekao?" , __- ,
, , :_ , . ,
"Da" - rekli su prisutni. J_;,:; fw rsu
,_;..01 Jw Ji;JI _,~
'
Potom J·e Allahov Poslanik, sallallahu aleJ·hi ve ,, , , • _, •• ~ ·--· • - .
sellem, stupio opet u namaz i klanjao druga dva
J? ,;.; r-
~l -:. ,;.; ~f-l ~l (.J..;,.; ~ ..Ill
1 , , -
rekata, predao selam, izgovorio tekbir i učinio 8l;. 2}:> ~ .Jj.t _;t ~:~ J: .i;...:i
seh vi-sedždu poput svoje na maske sedžde ili nešto
dužu, a potom se digao (sa sedžde).
PRIČAO NAM JE Sulejman b. Ha rb, njemu prenio
Hammad od S eleme b. Alkame, koji je rekao:
"Pitao sam Muhammeda (b. S irina), ima li u sehvi-
sedždi tešehhud?"
"U izjavi Ebu-Hurejre ga nema" - odgovorio je on 3
3 U verziji Ebu-Nu'ajma i stiče se da je Muhammed b. Sirin odgovorio Alkami: "Nisam zapamtio od Ebu-
Hurejre ništa o učenj u tešehhuda, ali ga ja volim učiti ."
Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi da je Tbni-Husejn rekao: "Vjerovjesnik nam je klanjao i nešto je u
namazu zaboravio, pa j e učinio seh vi-sedždu, zatim proučio tešehhud, a potom predao selam." Ovu izjavu
zabilježili su u svojim hadiskim zbirkama još Tirmizi, Nesai, Rakem i Tbni-Hibban.
"Je li istina što Zuš-Šimalcjn (Zul-Jedejn) kaže?" - upitao je Allahov Poslanik.
"Da" - odgovorili su prisutni.
Potom je on sa svijetom klanjao još dva rekata.
Raznolika su mišljenja u pogledu nužnog i neophodnog govora u namazu. Malik, Šafija, Ahmed i Ishak
smatraju daje dozvo ljeno progovoriti džematliji u samom namazu neophodnu riječ, usmjerenu lično imamu
u vezi s ispravljanjem neke učinjene na maske pogreške, kao što je dozvoljena i ima mova riječ izgovorena
u zaboravu.
Ebu-Omer kaže: "Šafije smatraju da, govor i pozdrav učinjen u namazu u zaboravu, ne kvare namaz."
Ebu-Hanife smatra da je to sve zabranjeno činiti u namazu.
Primjedba Zul-Jedejna učinjena Muhammedu, sallallahu alejhi vc scllem, nije prisutnim pokvarila
podnevski farz iz slijedećih razloga:
- Zul-Jedejn i ostali ashabi bili su uvjereni da je konkretni farz stvarno skraćen sa četiri na dva reka ta, i da
je pri tome Muha mmed, sali allahu alejhi ve scllem, uistinu, završio namaz,
- pitanje Zu i-Jedejna bilo je upravljeno jedino Muhammedu, sallallahu alejhi vc sellem, u vezi s
pravovaljanim obavljanjem konkretnog namaza,
- Ebu-Davud u svom "Sunem{ navodi da su prisutni ashabi potrebno sporazumijevanje s Muhammedom,
sallallahu alcjhi ve scllem, obavili klimanjem glave, a da nije bilo nikakva razgovora.
Na osnovu još drugib izjava Muhammeda, sall allahu alejhi ve sell em, i ustaljene prakse ashaba, hane fi je
smatraju da, svaki obični ljudski govor učinjen u namazu i okretanje prsa od kible, kvari namaz i vjernik ga
treba u cijelosti ponovo klanjati.
831
SAHIHU-L-BUHARI ZABORAV U NAMAZU
. ".
01 ~~L~·~ 41 ~J ~; ~ ;ir!=~-'
Bekr i Omer, radijallahu anhuma, i bojali su se
....-: J ... ...
'
..
. _, . ... ...;s ".,
da mu to kažu. Neki od prisutnog svijeta izađoše ~_;u1 I}W V"' OI 0,;f. ć_/-) ~~
pitajući se: 'Je li to namaz skraćen?' Jedan čovjek '
832
o .. , -
qf1.rirll ~l..i5
' '
l U navedenom hadisu nije precizirano vrijeme činjenja sehvi-sedžde. Međuti m, drugi muhadisi, a naročito
Darckutni, sa senedom, zabilježili su s lijedeću precizniju Muhammedovu, sallallahu alejhi vc sellem,
izjavu: "Kada neko od vas zaboravi i ne zna da li je nešto u toku klanjanja dodao il i oduzeo, neka sjedeći
učini sehvi-sedždu, a potom, proučivši tcšehhud, preda selam!"
833
SAHIHU-L-BUHARI ZABORAV U NAMAZU
SEHVl-SEDŽDA U OBAVEZNOM
l U NEOBAVEZNOM NAMAZU
Hanetije se drže izjave Sevbana da se sehvi -sedžda obavlja poslije obavljenog redovnog se lama.
Raznoliki su stavovi učenjaka u shvaćanju ovoga hadisa. Hasan Basri i poneki učenjaci ranije generacije
kažu: "Kada klanjač sumnja da je nešto dodao ili ispustio, on će učiniti samo sehvi-sedždu."
'
Sa'bi, Evza' i i mnogi učenjaci ranije generacije smatraju: "Kad klanjač ne zna koliko je klanjao, on će taj
namaz ponovo klanjati. T tako će to činiti sve dok ne bude siguran u pravovaljanost svoga namaza."
Neki od ovih smatraju, da će klanjač takav namaz obnavljati do tri puta, pa ako i u četvrtom obnavljanju
posumnja u pravovaljanost broja reka ta, neće on namaz više obnavljati, nego će učiniti sehvi-sedždu.
Od lbni-Omera je preneseno: "Kada ne znam koliko sam rekata klanjao, ja taj namaz ponovo klanjam."
Drugom prilikom on je opet rekao: "Kada ne znam jesam li klanjao tri ili četiri rekata u četverorekatnog
namaza, ja taj namaz obnavljam sve dok ne budem siguran u to koliko sam rekata klanjao."
Ebu-Hanife prihvaća stav Ibn i-Omera, a Nevevija opet prenosi, da je Ebu-Hanife rekao: "Ako se klanjaču
pojavi sumnja u broj klanjanih reka ta prvi put u životu, namaz mu je pokvaren i treba ga obnoviti, a ako je
česta i uobičajena pojava, postupi t će onako kako mu j e po pameti najvjerovatnije da j e tačno ."
834
o .. , -
qf1.rirll ~l..i5
' '
1 Tahavi za isti, a možda i dmgi slučaj navodi slijedeće: "Mu' avija je poslan Aiši daje pita za klanjanje dvaju
reka ta poslije ikindijc i ona mu j e odgovorila: 'Nije ih on kod mene klanjao, a.li mi j e pričala Umm -Selema,
da ih je kod nje klanjao. '
Potom sam bio poslan kod Umm-Seleme i ona mi je rekla: 'Allahov Poslanik je klanjao ta dva rekata samo
jednom kod mene, a više ga nisam nikada vidjela ni prije ni poslije da ih klanja. Kasnije sam mu rekla:
Allahov Poslan iče, ona dva rekata što sam tc vidjela da ih klanjaš poslije ikindije, nisam te vidjela ni prije
ni poslije da ih klanjaš? '
835
SAHIHU-L-BUHARI ZABORAV U NAMAZU
O GESTIKULACin U NAMAZU
'To su bila ona dva rekat.a koj e ja redovno klanjam poslije podnevnog farza. Međutim, dopremljene su mi
bile mlade deve, kupljene na ime zekata i ja sam ta dva rekata zaboravio, tako da sam i ikindiju klanjao.
Poslije sam ih se sjetio i bilo mi je neprijatno da ih na klanjam u džamiji, a svijet da mc gleda. Eto, zato sam
ih klanjao kod tebe u sob i.'"
Iz hadisa se zaključuje:
- klanjaču je dozvoljeno da čuje tuđi međusobni razgovor, pa i da ga sluša, upućen lično njemu i da na
njega reagira gestom kojeg organa tij ela,
-za naukom treba tragati, pravilne odgovore tražiti od učenih ljudi lično, pa i preko dntgih osoba,
- prije poduzimanja ma kakvog posla, sunnet je posavj etovali se o njemu s drugim iskusnim ljudima. Tako
je Kurejb otišao do Umm-Seleme tek kada su mu to drugovi prepomčili,
- džcmatlija može imama pitati za njegov neki neuobičajen postupak u namazu, odnosno mlađi može pitati
starijeg za neki uopće neuobičajen rad,
-poslije podnevnog farza, klanja se sunnet od dva rekata,
- prioritetnj poslovi su oni koji su općenito korisniji, bi lo za zaj ednicu, bil.o za pojedinca, i kao takve treba ih
neizostavno prve svršava ti. Tako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, ostavio klanjanje dvorekatnog
podnevnog sunncta, a primio delegaciju plemena Abdul-Kajs da bi joj objasnio osnovno učenje islama,
-ko želi klanjača nešto pitati, on će mu stati sa desne strane, a ne ispred ili iza njega. Time se postiže bolja
mogućnost za međusobno sporazmnijevanjc,
- taktičnost i dobra memorija Umm -Seleme,
-dozvoljeno je ženama činiti posjetu ženi, čiji je muž već u kući,
- mekruh je bez nužde približavati se klanjaču,
-vjerovjesnici u ovozemnim poslovima mogu zaboravljati kao i svaki običan čovjek.
836
o .. , -
qf1.rirll ~l..i5
' '
L:.;~ ~J
Hišama, on od Fatime, a ona od Esme koja kaže: . ' .
"Unišla sam Aiši, radijallabu anha, a ona klanjaše
\f:c. '41 ts"
. J i:.J~
. ~ ~ i;.; ~.iti ;~i
'
837
SAHIHU-L-BUHARI ZABORAV U NAMAZU
,". _, ,. ""
1236. PRIČAO NAM JE Ismail, prenoseći od Jli <.T'..)
"i u.i if. ~ · uz- ' l~~. \\ii
l ".1'<"""""".
, ..... ,. ".
. .
". ". ".
e'
namaz, rekao je: ' Imam je postavljen da se samo ... "" ... .... ,..,
\~t;"' < • •, , ' t;')' l ~ l :l J t; J ' ' "l
"' "' ""
~
za njim povodi, pa kada se on sagne na ruku', ' . r'r... i ,.. () ... . "'·,..
.) ...... .".
.r>-'
sagnite se i vi, a kada se on podigne, podignite se
. . t'"
l Vl.
838
~i~~~;-------~
U ime Allaha, Svemi losnog, Samilosnog!
"' "'
"'
-
"A llahov Poslanik, saHallabu alejhi ve sellem, .. .; - ... p " "'
Puni tekst navedenog hadisa Bejheki preko Mu'aza b. Džebela navodi ll ovoj varijanti: "Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi vc sellem, je Mu'azu b. Džebelu, kada ga j e poslao ll Jemen, rekao: 'Ti ideš među
sljedbenike objavljene vjere koji će te pitati za k lj uč Dženneta, pa im ti reci da je to izreka: La ilahe illellah.
Ali to je ključ bez zubaca, pa ako ti dođeš sa ključem koji ima zupce, Džennet će ti se otvoriti, u protivnom,
on ti se neće otvoriti.'"
Ebli-Nll'ajm Isfahani kaže da se od spomenutih zubaca misli na vršenje niza islamskih obaveznih dužnosti,
na vjerovanje imanskih i vršenje islamskih šartova.
Musl.iman koji ne vrši dosljedno sve obavezne islamske dužnosti j e gTješnik i nj egov ulazak bez kazne u
Džennet ovisi o oprostu njegovih grijeha. U Kur'anu je rečeno:
"Allah neće oprostiti da mu se pripisuje drug, a ostale grijehe oprostit će kome bude htio."
Samo izgovaranje kelimei-šehadeta pred smrt, bez rada drugih po islamu propisanih dužnosti je samo
djelimična liQešna konačna nagrada za ulazak u Džennet. Po stavu škola ehlisllnetskog pravca, u Džennet
će konačno unići i najgori gTješni.e i, ali koji su vjerovali u Allaha, dok ibadijje, rati dije i veći broj haridžija
imaju suprotan stav.
841
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
' '
1238. PRIČAO NAM JE Umer b. Hafs, prenoseći l;.;'.h. r,) l;.;'.h. ~ :; :;J- 8.h. . \ '1"1" A
od svoga oca, on od A 'meša, A 'meš je pren io ' ' ' ,.
od Abdullaha (b. Mes'uda), radijallahu anhu, ~ .&1 d' 'J .&1.~;; .:';_;;~dl; ?\11 v .... .... ...
slijedeće:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kazao je: ' Ko umre, a bude pored Allaha obožavao
još nekoga (nešto), unići će u Džehennem.'"
"A ja rekoh: 'Ko umre, a ne bude (ništa) i nikoga
obožavao osim Allaha, uniće će u Džennet.'"
'
o
842
--o .. -
''liqll~~
~ . .
Muhammed i Ishak smatraju da je ide1~e za tabutom bolje. Preneseno je da su ovog mišljenja bi li još halifa
Alija, Abdullah b. Mes' ud, Ebu-Derda, Ebu-Umame i Amr b. As. Ovi se oslanj aju na Muhammedovu, sallallahu
alej hi vc sell em, zapovijed, koju je prenio Ebu-Hurejra, a Ebu-Davud u svojoj zbirci hadisa zabilježio u ovoj
varijanti: "Ne s lijedite dženazu uz glasno razgovaranje, niti uz upa ljenu vatru (baklju)!", a Harun je prenio j oš:
''l ne idite ispred džcnaze! "
Seh l b. Sa'd je rekao, da je Muhammed, sallallahu alejhi vc scllem, išao za dženazom. Ebu-Umame kaže, da je
Ebu-Seid Hudri pitao halifa Alij u: "Je li bolje ići za dženazom ili ispred nje?''
''Tako mi Allaha, koj i je Muhammeda s Istinom poslao, prednost idenja za dženazom nad ide1~em ispred
dženaze je kao prednost obaveznog namaza nad neobaveznim (nafilom)."
"Je li to", upitao je Ebu-Seleme, "tvoje mišljenje ili si to čuo od Vjerovjesnika?"
Al ija se rasrdio i rekao: "Ne, Allaha mi, to sam tako čuo od Vjerovjesni ka jednom, dva, tri, pa i sedam puta."
''Ja sam opet vidio", rekao j e Ebu-Seid, "Ebu-Bekra i Omera gdje idu ispred dženaze." "Neka im Allah oprosti",
rekao je Alija, "a oni su ovo uči li od Vj erovjesni ka kao i ja. Oni su, tako mi Allaha, dobri ljudi ovog naroda, a li
oni nisu voljeli da stješnjuju svijet i da ga guraj u, nego su želje li da mu time olakšaj u kretanje."
Mes mk je izjavio da je Muhammed, s allallahu alejhi vc sellem, rekao: "Svaki narod doprinosi svoje ž1tve. Žrtve
moj ih sljedbenika su njihovi mrtvaci, pa nosite svoje mrtvace ispred sebe!"
Darekutni navodi da je Muhammedu, sallallahu alejhi vc sellem, došao Sabit b. Kaj s, a unuk Šimasov i rekao da
mu je umrla majka kao kršćanka i on bi želio da joj učestvuje u sprovodu.
"Uzjaši na svoju jahaću životinj u i idi ispred njenog kovčega podalje, jer tada nećeš biti neposredno s njom!"
Amr b. As rekao je svome sinu Abdullahu: "Budi iza dženaze! Ispred dženaze je mjesto za meleke, a iza nje za
ljude."
Hadisi u kojima se spomi1~e da su Muhammed, sallallahu a lejhi ve sell cm, Ebu-Bekr i Omer išli ispred dženaze,
nisu potpuno cjelovitog scneda i prema tome s labo mogu poslužiti kao argument.
Obići bolesn ika jeste sunnet, a neki to smatraj u vadžibom. Brojne su izjave Muhammeda, sallallab u alejhi
ve sellem, i ashaba prenesene o potrebi obilaska bolesn ika . Tirmizi bi lježi da je hali fa Alija rekao: "Nema
muslimana koji posjeti bolesnog muslimana, a da Allah ne pošalje sedamdeset hiljada meleka koji se za njega
mole od časa posjete toga dana, pa sve dok se ne smrkne, odnosno, od časa noći pa dok ne svane."
Hak im je zabilježio, da je Abdullah b. Mes'ud rekao:
"Musliman prema muslimanu ima četiri opće dužnosti: da nazdravi kihanj e, da se pozvan na veselje odazove,
da bolesnog obiđe i da učestvuje na dženazi umrlom muslimanu."
Buharija je preko Enesa zabilježio: "Vjerovjesnik je obišao jednog dječaka Jevreja koj i mu j e ponekad činio
uslugu."
Hakim iznosi sl ijedeću izjaVl.l Sa ' da b. Ebu-Vekas: "Razbolio sam se u Mekki pa mi je došao Allahov Poslanik,
obišao me i stavio svoj u ruku na moje čelo. "
Ebu-Ejjub je prenio da je Muhammed, sallallahu a lejh i vc sellern, posjetio jednog kršćanina koj i mu se potttžio
rekavši: "Allahov Poslaniče, sedam noći nisam zaspao, a niko me nije posjetio!"
"Brate moj! Brate moj!", rekao je Muhammed, sallallahu alej hi ve scllem. "Strpi se! Izaći ćeš ti iz svoga grijeha
kao što s i u njega i unišao."
Prema navodima Taberani, Selman je rekao: ·'Obišao mc je Vjerovjesnik i kada je htio izaći rekao mi je:
' Sei manc, neka ti Allah otkloni tvoju bolest, oprosti grijehe, ojača vjem i tvoje tijelo do zadnjeg časa tvoga
z• vota ed"
v • ( , zela )l'"
.
Pozvan, prisustvovati veselju muslimanskom jeste suo net, a ako se radi o vjenčanju, onda je to vadžib-dužnost.
Taj bi je rekao: "Kada musliman pozove muslimana na gozbu ili obično veselje, odnosno sijelo, dužoost j e
odazvati se tome pozivu, ako tu neće biti kakve štete po vj em, nemoralne igre i svi lenog dekora."
Ebu-Lejs je izjavio: "Kada musliman bude pozvan na svadbu (pir), nema štete da istoj prisus!Vl.lj e, ako će
ponude biti halal-hrana i ako izvođenje veselja ne prelazi u grješne postupke."
Naj već i broj učenjaka ima sl ijedeće mišljenje: pozvanom je sunnet prisustvovati na svadbi. Ako pozvani posti
dobrovoljn i post, on će obavijestiti o tome domaćina. Ako taj domaćin kaže, da je prisustvu potrebno, pozvan ik
će se tom poz ivu odazvati, a kada uniđe i odsjedne u kući zakazanog veselja i osjeti da pošćenje na file ne izaziva
mrzovolju domaćina, tada oe treba prekjouti post, u protivoom treba ga preki nuti i taj dan kasnije napustiti.
Solidarno iskazivanje veselja je neophodno.
Zaštititi i ispomoći ugroženog, u granicama vlastite mogućnosti, prvostepena je dužnost svakog muslimana
(farz). Bu harija i Tirmizi preko Enesa iznose da je Mubammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Pomozi
843
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
844
--o .. -
''liqll~~
~ . .
845
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
alejhi ve sellem, potom je rekao: "Odakle ti znaš, u.4 .I w :;~;_t; 4101..!1..)~ t;_) ~ ~~
.."' .. "' "' ... ~
da ga j e Allah učinio časnim?" ,.. ... """' ' "' "' "" ,."'
v _; t!i Jw 41 ~ ~ ~ 41 J_?)~ .;.;i
"Zrtvovala bih za tebe svoga oca, ko je taj, Allahov ~
- dozvoljeno je umrlog poljubiti, izuzev ako je smrt nastupila usljed neke zarazne bolesti. Tirmizi u svom
"Sunenu" navodi daje Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, unišao mrtvom Usmanu b. Maz'unu, nadnio
se nad njega, poljubio ga i zaplakao da su mu suze niz obraze tekle.
U "Temhidu" se navodi: "Kada je Usman b. Maz'un umro, Vjerovjesnik mu je otkrio lice, kod njega dugo
plakao, poljubio ga među oči, a kada su ga stavili u tabut rekao: 'Blago tebi, Usmane! Tebe ma terijalna
dobra ovoga svijeta nisu zanijela, a niti si ti za njima žudio.'"
-plakati za umrlim je dozvoljeno, ali bez kukanja, naricanja i lelekanja,
- Ebu-Bekr je bio među ashabima populam iji od Omera i najuvaženija ličnost svog vremena.
Iz bad isa se zaključuje:
-dozvoljeno je smrt osobe j aviti rodbini umrlog, susjedima i poznanicima.
Zajnudin kaže: "Veliki broj uglednih učenjaka smatraju lijepim i pohvalni m činom javiti smrt osobe njenim
rođacima, prijatelj ima i. susjedima." Ovo mišljenje dijele i. brojni učenjaci haoefijske škole, kao i ostalih
ortodoksnih škola.
Pisac "EI-H idaje" ističe: "Dva su stava naših učenjaka o ovom pitanju: j edni smatraju da je mustehab javiti
smrt čovjeka njegovim rodacima, poznanicima pa i neznancima, da bi prisustvovali obredu dženaze u što
većem broju, dok drugi smatraju da to treba javiti samo neznancima.
Nevevi smatra da j e mustehab objaviti smrt čovjeka kako njegovim poznanicima, tako i neznancima.
846
--o .. -
''liqll~~
~ . .
847
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
1 Muhammed, sa ll allahu alejhi ve sellem, povratio se s Haj bera koncem šeste godine po Hidžri, a u muharem u
sedme godine po Hidžri, poslao Negusu Eshametu svoju poslanicu po Amru b. Umejje. Negus je uzeo
Muhammedovo pismo, pogledao ga, sišao sa prijestolja, iz svoje skromnosti, a poštovanja prema pismu,
sjeo je na zemlju, potom prihvatio islamsko učenje i o tome pisao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sell em.
Negus je primio islam pred Džaferom b. E bi-Talibom, a umro je u redžcbu, devete godine po Hidžri.
Ibni-Mabba je rekao: "Naši učenjaci opće javno oglašavanje smrti čovjeka smatraju mekruhom, a nema
štete da se to pojedinačno javi njegovim prijateljima i poznanicima."
Ebu-Hanife je rekao: "U ovakvom oglašavanju nema štete."
Tirrnizija je zabilježio da j e Huzejfe kazao: "Kada umrem, ne oglašavajte nikome moju smrt, jer se bojim da to
ne pređe u opću obznanu, koju je Vjerovjesnik zabranio." Tirmizija smatra da je to lijep i dobar hadis. On je,
također, zabilježio daje Abdullah b. Mes'ud prenio Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Kioojte
se opće obznane smrtnog sl učaja, j er je to pred islamski običaj ." "Ovaj je had is", kaže T irmizi , "garib."
Nevev i kaže: "Opća javna obznana smrtnog slučaja je z.abraojena. To j e predislamski običaj po kojem
se, prilikom smrti ugledne osobe, slao konjanik po okolnim plemenima, koji bi oglašavao smrt rij ečima:
'Smrt tog i tog, smrt Arapa!' Tom prilikom su kukali i narica li, nekad zajednički, a nekad pojedinačno.
Javljanje smrti čovjeka njegovim rođacima i poznanicima pojedinačno, smatra se preporučljivim činom
(mustehabom)."
lbni-Bettal kaže: "Vjerovjesnik je javno u džamiji obznanio smrt Negusa, a potom mu na musa li klanjao
dženazu u odsutnosti, zbog toga što su ashabi smatrali daje Negus bio nemusliman, pa je kasnije prihvatio
učenje islama."
- hadis je dokaz da se dženaza ne klanja u džamiji, j er j e Mubammed, sallallahu alejhi ve sellem, objavio
Negusovu smrt u džamiji, a potom izašao sa ashabima na musa lu i tamo klanjao dženazu. Ovo je stav Ebu-
Hanife. Ovo mišljenj e dijele još Malik i. lbni-Ebi.- Zi ' b. Međutim, Šafija, Ahmed, lshak i .Ebu-Sevr kažu:
"Nema štete obaviti dženaza-namaz u džamiji, ako iza svijeta neće ostati kakvog smeća i prljavštine." Ovi
se oslanjaju na slučaj , kako Muslim prenosi, da j e Sa'd b. .Ebi-Vekas umro i da j e Aiša naredila da se on
unese u džamiju kako bi mu dženazu mogle klanjati i Vjerovjesnikove supruge. Kasnije je Aiša upita la: "Da
li ovaj naš posutpak svijet osuđuje?"
"Da"- odgovoreno joj je.
"Zar su ashabi zaboravi li da Allahov Poslanik nije htio klanjati dženazu Suhejlu b. Bejdu nego samo u
džamij i" - rekla je A iša.
Hanefije se drže teksta hadisa navedenog u "Sunenima" Ebu-Davuda i lbni-Madže, a prenesenog po Ebu-
Hurej ri: "Ko umrlom klanja dženazu u džamiji, njemu nema ništa od nje." Neki su muhadisi ovaj hadi s
protumačili:" .. .nema umrlom nikakve nagrade ni koristi." Izjava A iš ina odnosi se, kažu mnogi učenjaci,
samo u slučaju padanja kiše, leda ili nekog drugog opravdanog razloga. Klanjanje dženaze van džamije, u
svakom sl učaju, bolje je i umjesnije;
- sunnet je da se džematlije pri klanjanj u dženaze poredaj u u neparan broj redova iza imama. Tinnizi navodi
da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome klanjaju td reda ljudi, njemu je zagarantovan
Džennet i oprost grijeha."
848
--o .. -
''liqll~~
~ . .
Nesaije zabi lježio daje Hakern b. Furuh rekao: "Ebul-Mulejn namje klanj ao j ednu dženazu i kada srno mislili
da će izgovoriti tekbir, on nam se okrenu licem i reče: ' Izravnajte svoje redove i dovu lijepo učinite ! '"
Ebul-Mulejh je drugom prilikom rekao da muje Mejrnuna, supruga Vjerovjesn ika rekla: "Vjerovjesnik mi
je kazao da nema umrlog kome klanja dženazu četrdeset ljudi, a da im se zagovor ne primi";
-navedeni had is je dokaz za Šafiju i Ahmeda koji dozvoljavaju klanjanje dženaze odsutnom mrtvacu.
Nevevi kaže: "Ako je tijelo umrlog u samom gradu - naselju, dženazu nije dozvoljeno klanjati, nego u
.
nJegovu .
pnsustvu. "
U "Rafi'ij i" stoji: "Potrebno je da između mrtvaca i imama džernata ne bude razdalj ina veća od dvije do
• . w• ,,
trr st.ohne arsma.
Hattabi kaže: "Negusje primio Muharnrnedovo poslanstvo i bio musliman, ali je to krio od svoji h sugrađana
i podanika. Kada musliman umre, dužnost je ostalih muslimana da mu klanjaju dženazu, izuzev ako se umrli
nalazi među nemuslimanima, gdje nema nikog ko bi znao i umio klanjati dženazu. Muhammed, sallallahu
alejhi ve sel.lem, kao Vj erovjesnik j e bio najdostojniji da obavi dženazu Negusu, pa makar i u odsutnosti."
Prema tome, muslimana koji umre u nekom naselju i tu mu se obavi dženaza, ostali muslimani u drugom
naselju ne mogu mu, kao odsutnom mrtvacu, opet posebno klanjati. Ali, ako se zna da mu se dženaza, zbog
•
nekih razloga, nije klanja la, sunnet j e, prema Safijinom shvatanju, da mu se dženaza klanja u njegovoj
odsutnosti. Klanjanje dženaze se, u ovom sl učaju, ne izostavlja zbog ma kolike razdaljine, između grada
džernata i odsutnog umrlog. Kada se ovakvom mrtvacu klanja dženaza, imam se sa džem atom okrene
prema kibli, bez obzira na stranu i položaj grada u kome se umrli stvarno nalazi.
Neki učenjaci obavljanje ovakve dženaze smatraju mekruhorn i tvrde da je klanjanje dženaze Negttsu bilo
dozvoljeno samo Muharnmedu, sallallahu alejhi vc sellem, kao Allahovom Poslaniku. Šafije i ham be lije smatraju
da je ovaj postupak bio, kao čitav Vjcrovjesnikov rad, pouka drugim i suvišno ga je drugačije interpretirati.
lbni-H ibban u svom "Sahihu" preko lrnrana b. Husajna navodi: "Vjerovjesnik j e rekao: 'Vaš brat Negus
je umro, ustajte i klanjajte mu džcnazu'' Potom je Allahov Poslanik ustao, ashabi se na musa li poredali
iza njega i on je izgovorio četiri te kbira. Ashabi nisu ni pretpostavlja li da je tijelo Negusa bilo predočeno
Muhammcdu, sallallahu alejhi ve sellem."
Drugi rezonuju: "Ovo je slučaj nužde. Ne gus je umro u zemlji gdje mu nije imao ko klanjati dženazu i zbog
toga mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu u Med ini. Na ovu činjenicu upućuje
nas to, što Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, ovakvu dženazu nije klanjao brojnim ashabima koji su
umirali u drugim gradovima i boj ištima."
Historičari su, međutim, zabilježili još slijedeći slučaj:
Vakidi u svom "Kitabul-Megazi" navodi: "Kada su se muslimani na Mu' ti sukobili sa neprijateljem,
Mubammed, sallallahu alejbi ve sellem, sjeo je na minber. Prepreke zemaljske razdalj ine su mu bile
otklonjene i on je, promatrajući bojište, rekao: 'Zastavu je držao Zejd b. Haris i borio se dok nije poginuo.'
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem", i stiče Vakidi, "klanjao muje dženazu, uči.nio da su mu razdalj ine
bile otklonjene i on je, promatrajući bojište, rekao: 'Zastavu je držao Zejd b. Haris i borio se dok nije
poginuo.' Muhammed, sallallahu alejhi ve sellern," ističe Vakidi, "klanjao je dženazu, učinio dovu i rekao:
'Tražite mu Allahov oprost! On je već unišao u Džennet.'
'Zastavu je potom uzeo', rekao je Muhammed, sallallahu alej hi vc sellem, ' Dža fer b. Ebi-Talib, nastavio borbu
dok oije poginuo', paje i njemu Muharnmed, sallallabu alejbi ve sellem, klanjao dženazu, dovu učinio i rekao:
'Tražite mu Allahov oprost a on J·e već unišao u Džennet i po nJ· emu se kao na krilima šeće kuda "Od hoće'"
' ' ' o .
Ovo su sl učajevi preneseni bez cjelovitog seneda, a take izjave, kažu hanefije, nisu dovolj an argument za
njihovu praktičnu primjenu u obredu.
Ibni-Ebu-Muhammedje izjavio: "Kada se sazna, da se neko utopio ili daje ubijen ili da gaje pojela divlja zvjerka
i od nj ega oema nikakva traga oi ostatka tijela, takvom će se klaoj ati dženaza aoalogooo M..eoazi Negusa."
Ibni-Habib i Ibni-Abdul-Berr kažu: "Većina pravnika smatra da je Muhammedovo klanjanje dženaze
Negusu bilo samo njemu, kao Allahovom Poslaniku, dozvoljeno i da, prema torne, gornja analogija nije
ispravna." Neki kažu da je odsutnom mrtvacu klanjanje dženaze dozvoljeno samo u danu njegove smrti.
Hasan Basri je rekao: "Takvom umrlom učinit će se samo dova, a dženaza mu se neće klanjati";
- dženaza ima četiri tekbira, što se i prakticira. lbni-Ebi-Lejla smatraše da dženeza ima pet tekbira, dok
neki smatrahu da ima najviše sedam, a najmanje tri.
Od imama Ahmeda preneseno je: "U dženazi se ne smanjuju tekbiri ispod četi ri, a ne dodaju iznad sedam."
Ibni-Mes'ud, Zej d b. Erkam b. Huzejfe b. Jemao prihvaćaju mišljenje da dženaza irna pet tekbira.
849
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
1 U džumadel -evvelu, osme godine po Hidžri, Muhammed, sallallahu alejhi vc scllem, poslao je jednu
voj nu jednicu od tri hiljade ljudi na Mu'tu pod rukovodstvom Zejda b. Harisa i rekao: "Ako Zej d pogine,
rukovodstvo će preuzeti Dža'fer b. Ebi-Talib, a ako i on pogine komandu će preuzeti Abdullah b. Revaha."
U otvorenoj borbi Zejd j e poginuo, a zastavu je uzeo Dža'fer, a kada j e i oo poginuo, zastavu j e preuzeo
Abdullah b. Revaha. Pošto je i ovaj poginuo, komandu je preuzeo, po vlastitom nahodenju, Ha li d b. Velid i
izvojevao pobjedu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sa min bera svoje džam ije u Medi ni, objavio je
redoslijed smrti navedenih vojskovođa, kao i Halidovu pobjedu, prije nego se iko povratio sa bojišta.
Buharija navodi riječi Tbni-Omera: "Tražili srno Dža'fera b. Ebi-Taliba i pronašli ga među ubijenim, sa
sedamdest i nekoliko rana po tijelu od uboda kopalja i strijela."
Iz had isa se zaključuje:
- Muharnmed, sallallahu alejhi ve scllern, svijet u Medi ni tačno je obavijestio o zbivanju na Mu'ti,
-biti milostiv prema drugima jeste pohvalna osobina dobrih ljudi,
-dozvoljeno je u nuždi, samoinicijativno preuzimanje rukovodstva u zajednici, bez ovlašćenja nadležnog
organa, ako tu ima izgleda za uspjeh u radu. To je Muhammed, sallallahu alej hi ve seHem, kasnije potpuno
odobrio. Isto tako, sudrug umrlog druga u pustinji ili na putovanju, dužan je čuvati ostavštinu umrlog druga
i predati je njegovim nasljednicima, iako umrli drug to nije rekao.
- opunomoćstvo i naređenje nadležnih, treba dosljedno izvršavati.
850
--o .. -
''liqll~~
~ . .
.. . .. ..
OBAVIJEST O KLANJANJU DŽENAZE ~w~ ':'.\~'
•
y~
'
'
'
*
su obavijestili (Allahovog Poslanika) o tome, i
on reče: ' Šta vas je omelo, pa da mi niste odmah
javili?"Bila je noć', odgovoriše, ' i tama, pa nismo
željeli da ti pravimo poteškoću.'
On je, potom, otišao na mjesto gdj e je grob
i umrlom klanjao dženazu."3
2 Drugi muhaddisi naveli su da je Ebu-Hurejre rekao: "Jedan čovjek, odnosno žena, mela je Vjerovjesnikovu
džamiju i umrla. Kasnije je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, pitao za nju i ashabi su mu rekl i da je
ta osoba wnrla.
'Što me niste o tome obavijestili?' - upitao j e Muhammed, sallallahu al ej hi ve sell em.
'Pokažite mi njegov, odnosno njen, grob!'
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, potom je otišao na njegov, odnosno njen grob i tamo klanjao dženazu."
3 Pod izrazom " neki čovjek", misli se na Talhu b. Bera, a unuka U mej rova koji je sam predložio na izdisaju
da po noći ne zovu Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem, na njegovu dženazu, jer bi ga Jevreji mogli
ubiti. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sell em, nije bilo javljeno za njegovu dženazu i on je sutradan, čim
je svanulo, otišao do groba Talhe, a ashabi se poredali iza njega i on mu je tako klanjao dženazu . Muslim
navodi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, otišao dok je Talhin grob bio još svjež. Šejbani ističe
da je Muhammed, sallallahu alejhi ve scllem, otišao nakon dvije noći po sahran i, a Bejheki da je to bilo
nakon tri noći po izvršenoj sahrani.
Iz hadisa se zaključuje:
- bolesnika treba posjećivati i oraspoložiti ga,
-dozvoljeno je umrlog sahraniti noću,
- dozvoljeno je poj edinačno obavještenje poznanika o vremenu klanjanja dženaze umrlog,
-klanjanje dženaze i sahranu ne treba bez razloga odugovlačili, a pogotovo, ako se smrt stvarno ustanovi,
- dozvoljeno je klanjati dženazu, zakopanom na njegovom grobu.
Tinnizi ističe da je ovo stav ashaba i najvećeg broja ranijih učenjaka.
Ovo je stav Šafije, Ahmeda i Ishaka.
Neki su ashabi i učeni ljudi smatrali da se dženaza zakopanoj osobi ne može na grobu klanjati. Ovo je stav
Malika b. Enesa.
Abdullah b. Mubarek je rekao: "Ako je mrtvac zakopan, a dženaza mu nije klanjana, klanjat će mu se nad
zagrnutim grobom."
851
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
'
1248. PRIČAO NAM JE Ebu-Ma'mer, nj emu _;.i 8l;_ . \rf A
Abdul-Varis kome je prenio Abdul-Aziz od Enesa,
radijallahu anhu, slijedeće:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
'Nema nij ednog muslimana kome je umrlo troje
maloljetne djece, a da ga Allah, iz Svoje mi losti
prema toj djeci, neće uvesti u Džennet.'"'
Ahmed i Tshak smatrali su da se takvom mrtvacu dženaza može klanjati u razdoblju od jednog mjeseca po
izvršenoj sahrani.
Pisac "EI-Hidaje" kaže: "Ako je mrtvac zakopan, a dženaza mu nije k lanjana, klanjat. će mu se nad za!,'111Utim
grobom, ne vadeći mrtvaca iz njega. Dženaza ovakvom mrtvacu može se klanjati sve dok se ne smatra da
mu se tijelo počelo raspadati." Ovako je navedeno i u "Mebsutu". Ako se sumnja da li je čitavo tijelo,
dženaza se ne može klanjati. Ovo miš ljenj e dijele još Šafija, Ahmed, A iša, fbni-Sirin i Evza'i.
Za punopravnost klanjanja ovakve dženaze po najispravnijem mišljenju, uvjet je da je umrli okupan prije
sahrane. Međutim, fbni-Sem'a je prenio mišljenje imama Muhammeda da prethodno kupanje u ovom
slučaju n ij e uvjet za pravovaljanost dženaze.
Najveći broj učenjaka hanefijske pravne škole smatra da se ovakva dženaza može klanjati, ukoliko se, po
mišljenju vještaka, tijelo umrlog nije već nadulo. U protivnom, dženaza se ne može klanjati, pa ni onda,
kada se samo sumnja u nadutost tijela.
Ehu-Jusuf smatra da sc zakopanom, bez obavljene dženaze, može dženaza klanjati u roku od tri dana po sahrani.
Malik u "Muvettau" navodi, daje Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, rekao: "Mus limanu kome umre
troje djece i on to strpljivo podnosi, račLmajući na Allahovu nagradu, ona će mu biti štit od paklene vatre. "
Potom je jedna žena rekla: "Ili dvoje?"
"Pa i dvoje" - odgovorio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em.
Neki muhaddisi navode da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko dođe pred AHaba sa šest izvršavanih poslova, bi.t će zašti ćen od Džehennema i uveden u Džennet;
izgovaranje: ' Subhanalah' ', 'Velhamdulillah! ', 'La ila he illellah! ', "Allahu ekber!' i strpljivo podnosi smrt
maloljetnog svog djeteta, računajući na Božiju nagradu."
Cijeli tekst prijevoda gore spomenutog ajeta kod Buharije glasi: "Obraduj strpljive, one koji, kada ih zadesi
kakva nesreća kažu: 'Mi smo Božiji i Njemu ćemo se konačno svi vratiti.'"
Tz hadisa se zaključuje:
- velika Božija naklonost prema maloljetnoj djeci i njihovim strpljivim roditeljima;
Ebu-Davud u svom "Sunenu" donosi prekoAiše, radij allahu anha: "Vjerovjesnik j e išao jednom ensarijskom
djetetu da klanja dženazu, pa mu je A iša kasnije rekla:
'Blago nj emu! To je ptičica od džennetskih ptičica. Ono nije čulo zla niti za njega znalo.'
'A iša', rekao je Muhammed, sa llallahu alejhi ve sellem, 'zar ne znaš da je Allah stvorio Džennet i odredio
mu njegovo stanovništvo dok je ono bilo još u kičma ma svoJib predaka, a stvorio je i Džehennem nj egovog
svakog stanovnika, dok je on bio još u kičmi svoga pretka •';
- mnogi teolozi smatraju da ovdje spadaju i djeca nemuslimana, jer ona nisu odgovorna za stranputicu
svojih rod itelja. U Kur' anu je rečeno: "Niko ničiji teret neće snositi."
Mubaddisi su zabilježili da j e Muhammed, sallallahu a lejhi ve sellem, držeći jedan govor rekao: "Allah mi
je naredio da vam saopćim:
' Allah je sve svoje robove stvorio u monoteističkoj vjeri islamu. Potom im dođe šejtan i odvrati ih od
852
--o .. -
''liqll~~
~ . .
1251. PRIČAO NAM JE Ah, njemu b. Sufjan koji '- • • . " '-" <J'::-"-' '·' ' <.r
w..l>- 1; 1.• ' . \Y1 O\
w ..l>-
njihove vjere, a uputi ih na idolopoklonstvo i zabrani im ono što sam imja dozvolio.'"
2 Allah, dželle šanuhu, u Kur 'anu kaže: "Nema niko od vas, a da neće u Džehennem stupiti." Ovdje spadaju
i osobe kojima je umrlo troje maloljetne djece, ali ne radi kazne, nego radi ostvarenja gore navedene
Božije riječi.
Abdullah b. Mes'ud je rekao: "Svijet će ići preko Džehennema i prelaziti ga prema svojim djelima: prvi
i oaj brži od njih, preći će ga poput svjetlice (munje), drugi poput vjetra, jedni poput brza konja, neki kao
jahač na svojoj jahaćoj životinji, neki poput brzog čovjeka pješaka, a neko opet kao običan pješak." Neko
će, dakle, Džehennem osjetiti više, a neko manje, neko će u njega stvarno pasti i dospjeti, a neko samo u
prijelazu primijetiti i time će se Božija riječ ostvariti.
853
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
.:r. ._,....;l .y
,,.
radij allahu anhu, koji je rekao:
' '
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao
je pored žene koja plakaše kod jednog groba i
rekao joj:
'Boj se Allaha i budi strpljiva!'"'
854
--o .. -
' 'liqll~~
~ . .
"'
,) if.,..
.,.. _..
'Okupajte je tri ili pet puta, ili ako vidite potrebu ~~·j.,.. ~ 1~ :' ~ ~:st i ~ ·.j ~i l " ~i ~~
'-""' j u. .J "'
_..
'iof-....I....S.
"'
J
.
i v iše od toga, vodom i sidrom, a u posljednje / J.
.,..
• • .,.. _.. .,..
stavite kamfor,' ili je rekao, 'nešto kamfora i kada j l l~_,.;\S •?'ll J ~13 JLJ ~~.; . !lE ~ _.. .._.. , _.. fl _.. _..
Kada smo završili, javile smo mu, a on namje dao ~ .,.. "' _.. fl "'
svoj donji ogrtač i rekao: 'Prvo joj ovo stavite na . ~Jt~l ~ ~~1 tf~~t Ju;=~ cu:;t
"' .. _.. "' "" "'
tijelo! '"3
U "Mebsutu" stoji: "Mrtvac se kupa, prvo, čistom toplom vodom, dmgo, kupanje se obavlja vodom
pomiješanom sa sidrom, odnosno sapunom, a treći put, vodom u koju je stavljen kamfor."
Neki su muhaddisi zabilježili .Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, izjavu koju je E bu-Hurejre prenio
u slijedećem vidu: "Ko okupa mrtvaca, treba da se poslije i sam okupa, a ko ga nosi, treba potom da uzme
abdest." Malik b. Enes ovaj postupak smatra samo pohvatnim činom, odnosno .Muhammedovu, sallallahu
alej hi ve sellem, naredbu, samo kao prcporukl t, dok je lshak smatrao da se ovo kupanje treba neizostavno
obaviti.
Cijeli slučaj Sa'da iznijela je i Aiša rekavši: "Sa'd je pravovremeno obaviješten o smrti Seida b. Zejda, dok
je bio još u Beki'i. Kada je stigao, okupao je Seida, zamotao ga u kefi ne, namirisao i klanjao mu dženazu.
Kasnije je Sa'd zatražio opet vodu, okupao sebe i rekao:
'Ja se nisam kupao zbog toga što sam okupao Seida. Da je on bio u svojoj biti nečist, ja ga ne bih kupao,
odnosno, ne bih ga dotakao. Ja sam se kupao zbog vrućine.'"
3 Iz had isa se zaključuje:
- prepomčljivo je u vodu za kupanje umrlog staviti sidra, kamfora il.i sličnog mirisa,
-po završenom kupanju preporučlj ivo je umrlog poškropi ti mirisom il i mirisu sl ičnom kozmetikom,
- umr lu žensku osobu treba kupati žena. Supmga može okupati svog muža u periodu trajanja ideta,
-odjeća živog muškarca može služiti na ime ke fina umrloj ženskoj osobi.
855
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
_. '
KUPANJE POĆINJE S DESNE ~~
"- - :. l~
. t;..:...
~ ·- ub
..
STRANE TIJELA UMRLOG
856
--o .. -
''liqll~~
~ . .
2 Umrlo žensko može se zamotati u rublje muškarca i obratno. Ma lik preporučuje da kefi ni budu u neparnom
broju dijelova.
Ibni-Munzir smatra da se kefin i kod ženske osobe sastoje od košulje, dva omotača (jedan ispod košulje, a
dmgi iznad nje), i povezače sredine mrtvaca koja sprečava otvaranje kefina.
Hanefijski učenjaci kažu: "Kefini žene sastoje se od pet dijelova košulje: čaršafa koji pokriva umrlu od
vrata do pete, pobuljača po glavi, čaršafa koji se veže više glave i niže nogu umrle i od povezače kojom se
preko prsa stegnu kefini.
Kod muškaraca, sunnet je da se kefin i sastoje od košu lje, ča rša fa koji seže od vrata do peta i drugog većeg
čaršafa čiji se krajevi mogu krpicom svezati više glave i niže nogu.
U nuždi kefini mogu biti ono što se irna pri ruci."
857
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
~ ~ ...>>-9
~~~ ~ wll
> '
. .
POSLJEDNJEM KUPANJU
858
--o .. -
''liqll~~
~ . .
859
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
1 Oslanjajući se na gornji hadis, mnogi učenjaci ne smatraju da je kupanje kupaču umrlog obavezno.
Dmgi, oslanjajući se na druge hadise, imaju suprotan stav. Ovi navode da je .Ebu-Hurejre rekao:
860
--o .. -
''liqll~~
~ . .
KEFIN! OD D VA DIJELA
"Ko okupa mrtvaca, neka se i on sam okupa'" Ovo mišljenje dijel e još Seid b. Musejjeb, Muhammed b.
Sirio i Muhammed Zuhri, dok Neha' i, Ahmed i lshak kažu: " ... uzet će samo abdest!" Malik i Šafija ovo
kupanje samo preporučuju, a opće mišljenje učenjaka j e da ovo kupanje nije neopohodno. Ovo mišljenje
dijele još Ibn i-Abbas, Ibn-Omer, A iša, Hasan Basri i Neha'i.
Prvi zasnivaju svoje mišljenje na Aišinoj izjavi: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em, se kupaše zbog
četiri slučaja: poslije polucije, petkom, poslije ispuštanja krvi i poslije kupanja mrtvaca." Ovu je izjavu
zabilježio i lbni-Huzejme u svom "Sahihu" i Hakim u svom "Mustedreku".
Ibni-Hibban je u svom "Sahihu" zabilježio da je Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, rekao: "Ko okupa
mrtvaca, neka se i on okupa, a ko ga bude nosio, neka uzme abdest'"
Ibni-Ebi-Šejbe je zapisao: "Pošto j e hali fa Alija okupao svoga oca, Vj erovjesnik, sallallahu alejhi vc se!lem,
mu je naredio da se i on okupa."
Dmga gmpa učenjaka smatra da gornje izjave nisu prenesene preko sasvim pouzdanih ljudi, a neki hadisi
da su čak i apokrifni.
Darekutni donosi da je Ibn i-Omer rekao: "Neko od nas se kupa, a neko ne kupa."
2 Muslim navodi da je A iša rekla: "Muhammed je bio zamotan u tri haljine (platna) iz pokrajine Sehulijje iz
Jemena, u kojima nije bilo ni saruka ni košulje."
Ebu-Davud u svom "Sunenu" ističe: "Muhammedje stavljenu jednu pmgastu haljinu."
Preneseno je da j e lbn i-Mes'ud rekao: "Pošto je Allahov Poslanik teško obol.io, upitali smo ga: 'U kakve
ćemo te kefine staviti?'
' Ako hoćete u ove moje haljine ili u jemenske, ili u egipatske.'" Učeni ljudi drže se ponajviše Aišine izjave.
v
- Safija i Ahmed, držeći se slova had isa, smatraju da j e Muhammed, sallallahu alej hi ve sell em, bio zamotan
u tri čaršafa koja su sezala iznad glave i ispod nogu,
- hanefije usvajaju badis naveden kod Buharije, al i ga dopunjuju izjavom Džabira b. Semura: "Allahov
Poslanik je stavljen u kefi ne od tri dijela: u košulju, u zamotač koji ide od vrata do stopala i čaršaf koji
sezaše preko tjemena glave pa do ispod nogu",
-stavljanje saruka neki učenjaci smatraju mekmhom, dok neki to odobravaju.
861
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
O NAMIRISAVANJU MRTVACA
.;;_y <J
' ' '
dvije haljinke, a nemoj te ga namirisavati niti mu
glavu pokrivati, j er će ga Allah na Sudnjem danu
proživjeti da izgovara telbijju. '"
862
--o .. -
''liqll~~
~ . .
.
KO UMRE U !HRAMU
v
863
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
.' .
i ja ću mu klanjati dženazu!' On mu je javio i
"' ,... ~
"."' "' ... ~ ,
kada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, L;i Jw ~8.1 uli ~ .Ji !l~ .dll ._;..;Ji
'
' . / / /
" .
htio da mu klanja dženazu, povukao ga je Omer,
radij allahu an hu, i rekao: 'Zar ti Allah nije zabranio
da učiš dovu dvoličnjacima?'
'Ja imam', rekao je Muhammed, 'dva izbora.
Uzvišeni Allah je rekao: Traži za njih oprost ili
ne traži! Da tražiš za njih oprost sedamdeset puta,
A llah im neće oprostiti.'
Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, potom mu
j e klanjao dženazu, pa je objavljeno: 'Ne klanjaj
dženazu nikada nikome koji od njih umre! '" 1
Iz hadisa sc zaključuje:
- dio kefi na je i košulja, bile joj strane sašivene ili ne. Muhammcd b. Sirin voli o je da košulja bude sa strane
sašivena kao i kod živih osoba,
-mrtvacu nemuslimanu zabranjeno je klanjati dženazu. Ibni-Tin je rekao: "Musliman ne treba kupati svoje
umrle roditelje, spuštati ih u grob i zakopavati, osim ako nema ko dmgi to obaviti."
Pisac "El-Hidaje" kaže: "Kada umre nem usli man, njegov živi si n musliman oku pat će ga, zamotati u kefine
i zakopati, j er je tako Vjerovjesnik, sa ll allahu alejhi ve sell em, naredio hali fi Aliji prilikom smrti njegova
oca Ebu-Taliba."
864
--o .. -
''liqll~~
~ . .
2 Iz hadisa se razabire:
-dozvoljeno je vaditi mrtvaca iz groba radi nekog opravdanog razloga, kao radi klanjanja dženaze, dok se
tijelo nije još nadulo, iako to nije preporučljivo.
Ešheb je rekao: "Kada se mrtvac zakopa, nema više vađenja, nego će mu se dženaza klanjati onako
za kopanom. "
U "Mebsutu" i "Bedai'u" stoji: "Ako je mm'ac prilikom stavljanja u grob bio slučajno okrenut mimo kible
ili položen na svoju lijevu stranu ili mu glava stavljena na mjesto nogu i zemlja se na njega već navalila,
neće se grob zbog toga otvarati i takvi propusti naknadno ispravljati. Ako je grob ozidan ciglom, kamenom
ili kojim drugim tvrdim materijalom i zemlja se nije na mrtvaca navalila, cigle će se izvaditi, propusti
ispraviti, pa mrtvaca okupati, ako nije bio ranije okup<m." Ovo je mišljenje i Ešheba.
Šafija je rekao: "Dozvolj eno je otvoriti grob, ako je mrtvac položen na suprotnu stranu od kible."
Prenošenje mrtvaca iz mjesta u mjesto jedni učenjaci dozvoljavaju u razdaljini jedne do dvije milje,
odnosno musafirski put od osamdest dva kilometra, pa i u neograničenoj razdaljini, dok drugi to smatraju
mekruhom, bez obzira na razdalj inu.
Od imama Muharnmeda preneseno je da je on, prenošenje mrtvaca iz mjesta u drugo mjesto (grad), smatrao
grijehom, ali ostali učenjaci haneftiske škole to dozvoljavaju čin i ti. Sa'd b. E bi-Vekas i Seid b. Zejd umrli
su u Akiku, a preneseni i zakopani u Med ini.
U "EI-Haviji" se navodi da je Šafija rekao: ''Ja ne volim postupak prenošenja mrtvaca iz mjesta u mjesto,
izuzev ako je tu blizu Mekka, Medina ili JenJSa lem i umrli je pred smrt zaželio da se tamo prenese i pokopa."
Imam Ahmed ne smatra daje zabranjeno prenošenje mrtvaca iz jednog groba u drugi , jer je Mu'az iskopao
svoju suprugu i prenio je u drugi grob. Kadi Husein i Begavi su ovo uvrstili u zabranjeni akt (haram).
865
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
.. " .; "
KEFINI (SE UZIMAJU) IZ CJELOKUPNE J\11 ~~ ~ ~~ ...,.,~
- .-
IMOVINE UMRLOG
•• .... JJ ...
mene, i nije se našlo ništa u što bi se zamotao osim ~
t;~~; r-u
, ... _, .., tZ " ' " ' /,;
jednog (nj egovog) ogrtača i ubijenje Hamza' , ilije •? J;i.J
...
.;:; ~l... ...~~
...
rekao, ' ubijen j e j edan dmgi čovjek, bolji od mene
i nije imao ništa u što bi se zamotao osim jednog
(njegovog) ogrtača, pa sam se stvarno uplašio da
nam naša dobra djela u ovozemnom životu nisu
ubrzana, a zatim je počeo plakati.'"
866
--o .. -
''liqll~~
~ . .
867
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
868
--o .. -
''liqll~~
~ . .
UČESTVOVANJE ŽENA
U ISPRAĆAJU DŽENAZA
869
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
1279. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Bišr J :fit :,; _A ~l;_ ;~_:..~ ~l;_ . 'rv'\
b. Mufeddal, ovome je prenio Seleme b. Alkame ; , ' ,, , ,. , , /'
od Muhammeda b. Sirina: "Umro j e sin Umm- Jt;Zr-::-:-0:;.!.;;;;;;~.j;~L;;J.;.
Atijje, radij allahu an ha, i kada se navršio treći dan ~ _:,;1t5l5 (i;~~ :tt~:; ~~~er~ z;. t J_;
(po smrti), ona je zatražila miris, njim se namazala -
(!~t, ; ... o ,... r;__. ~ .. .... ~'
~ ........ ~~~~'\
i rekla: '"'::1'" ...: ....,..._, "
". ......
..: - • • ~ o~ .:;....;.;, ..:->l!.>
_. " ...
"Zabranjeno nam je da više od tri dana žalimo
ikoga osim muža."
870
--o .. -
''liqll~~
~ . .
O POSJEĆIVANJU GROBOVA
v v
1283. PRICAO NAM JE Adem, njemu Su' be od
Sabita, ovaj od Enesa b. Malika koji je rekao:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao
je pokraj jedne žene koja je plakala pored jednog
groba, i rekao joj :
'Boj se Allaha i budi strpljiva!'
'Dalje od mene! Tebe nije zadesila moja nesreća!'
N ije prepoznala onog ko joj je to rekao.
871
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
872
--o .. -
''liqll~~
~ . .
873
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
L;\;;;.u. Y.'iJW.U:UIJ
.
...... "
'
".. "." ."
".." -
'
tk~ t~':.:;::.
,
je on", kaže Enes, "upitao: 'Ima li među vama •
, .)' • u-- J r--.:'
neko, ko nije sinoć spolno općio?'
'(Nisam) ja'- rekao je Ebu-Talba.
'Siđi (u grob)!' - rekao j e Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem.
'Potom j e on', kaže Enes, 'sišao u njen grob. '"2
-kada nas neko zakune Allahom, tražeći našu uslugu, dužnost nam je toj zakletvi udovoljiti u granicama
Šerijata i stvarne naše mogućnosti,
- u muci trebamo biti strpljivi i umjesto tuge pokazivati veselost,
-pri sttsretu sa ljudima treba se prvo sa njima pozdraviti, pa onda otpočeti razgovor,
- bolesnika treba obilaziti, bio on si romah ili bogat, bila to odrasla osoba ili dijete,
-prema drugima treba biti taktičan, lj ubazan i samilostan,
- plakati za umrlim, bez naricanja i kukanja je dozvoljeno. Tirmizi u svom "Šemailu" i Nesai u svom
"Musnedu" sa senedom, donose da je Ibni-Abbas rekao: "Kada je jedna maloljetna kćerka Allahovog
Poslanika bila na tunom, on ju je uzeo u namčje, prigrlio, a potom stavio svoju ruku na nju i zaplakao.
Utom je zaplakala i Umm-Ejmen, pa joj je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Umm-Ejmen,
što plačeš, kada je Allahov Poslanik kod tebe?'
'Kako da ja ne plačem, kada plače Allahov Poslanik''
'Ja nisam', odgovorio je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, 'plakao, nego samo iz samilosti.'"
Ebu-Davud u svojoj hadiskoj zbirci navodi: "Žene su plaka le za Rukajjom, kćerkom Muhammedovom,
sallallahu alejhi ve sell em, pa im je Omer to zabranio i Allahov Poslanik mu je rekao:
'Omere, ostavi ih!'
'Čuvajte se vi šejtanskog kričanja. Kada plač nastaje iz oka i srca tada je ono iz samilosti, a kada je od jezika
i ruku, tada je ono od šejtana.'
Fatima je plakala na grobu Rukajje, a Muhammcd, sallallahu alejhi ve sellem, svojom rukom trao joj je
suze sa lica."
t lz hadisa se zaključuje:
-plakati za umrlim iz samilosti i sažaljenja je dozvoljeno, ali bez kukanja i naricanja,
- umrlu ženu spuštaju u grob muškarci, prvenstveno njen bliži rod,
- dozvoljeno je sjesti pokraj groba prije nego se mrtvac položi u njega. Šafija i lbni-Mes'ud to ne
dozvoljavaju. Ovi se oslanjaju na Muhammedovu, sallallahu alejhi vc sell cm, izjavu, koju Muslim navodi
u ovom vidu: "Da neko od vas sjedne na žar i haljina mu izgori sve do kože, bolje mu je nego da sjedne
pokraj groba (prije spuštanja mrtvaca u grob)."
2 lz navedenog hadisa zaključuje se:
- preporučljivo je da se kod umimćeg nađu osobe koje će umrlom učiniti dovu. Ovu posjetu treba činiti
samoinicijativno i bez poziva bolesnika,
-kada nas neko zakune Allahom, tražeći našu usiU!,'ll, dužnost nam je toj zakletvi udovoljiti u granicama
Šerijata i stvarne naše mogućnosti,
874
--o .. -
''liqll~~
~ . .
' '
njim.'" . &.u;l.~
;
",
. ",", ",
..
",
875
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
a on m1 rece:
'Zovni mi ga!'
Vratio sam se do Suhejba i rekao mu : ' Idi i priključi
se zapovjedniku pravovjernih (do u Međinu)!
Kada j e Omer bio ranjen (izboden), ušao mu je
Suhejb p l ačući , i rekao: ' 0, moj brate! O, moj
druže!'
Omer, radij allahu anhu, rekao mu je: ' Suhejbe, zar
me oplakuješ, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kaže:
'Umrli se zaista kažnjava ponekim plačem
(naricanjem) njegovih bližnjih za njim.'"
nevjerniku uistinu povećava mučenje plačem - \ · J...- ...... ... ... .. f "'
njegovih bližnjih za njim .' ,. . . ... o! o .., ~ ... ... ,_ ,.
'Za ovo vam je dovoljan' , rekJa je A iša, ' Kur'an:
J.t Jt; ( c.s:;.>t )..>J o) j\J ); 'lJ ) 01~1
' ' '
J ... " ... J
Niko ničiji teret neće nositi.' Potom je Ibni- ; ) 4 tJ ..!JJ~ ~ ~ 4 1 (S">:I (.)""~
... ... .. ... ,.
Abbas, radij allahu anhuma, rekao: 'Allah čovjeka "' "'
udobrovoljava (nasmijava) i rasplakuje.'
..,."."..
J t; t; .JJI'J ~
'
,.
. u. l ...r. ~ 't Ju< ~J ~~
. ---r-
"" " ' _ , ;_,. o "'
876
--o .. -
''liqll~~
~ . .
gaje ona obavijestila kako je čulaAišu, radijallahu ' ,..::~ ~t :: . ! ,.. .; ,'""?'.., }'~ ...... ~ .', ,~..', • .;o ~l~ , •~
tS"'.)
.. -...;;.;;, .... '-- ...... ,
'1" ..., ..t:>" '1" ~.T ""':-"'
,
anha, suprugu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve ,.. ,..
J ...-::; ,.. , , "' ,
sellem, kako govori: 4 1J.;,:;~ 1;1, ~li ~ ~~
,.., .. . . ().J ~:.; .&1
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
prolazio je pokraj (groba) jedne Jevrejke, koju
oplakivahu njeni bližnji, pa je rekao:
'Oni je oplakuju, a ona se muči u svome grobu.'"
~· .,. ... ..
O POKUĐENOSTI NARICANJA ·:·;bl~ ~t;ill ~~L;, y~
ZA MRTVACEM
877
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
878
--o .. -
''liqll~~
~ . .
} o /<; ~ /!;
1293. PRIČAO NAM JE Ali b. Abdullah, njemu 01: • :_ L;;,.G: .t14 :; ,_,t,; L;;,.G: . "' '\r
' ' .'
Sufjan koji kaže da mu je pri čao b. Munkedir i
rekao: "Čuo sam Džabira b. Abdullaha, radij allahu "'.&14 ""
z;. j,~
... "'
"' ""
"" ...
... Al
~ :.....:. J t,; .)~l .)l 8:i;.
"'"'
879
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
ŽALOST VJEROVJESNIKA,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM
'
ZA SA ' DOM B . HAVLEOM
1 Navedeni dijalog bio j e desete godine po Hidžri, na Hadžetui-Vedau. Muhammedovo, sallallahu alejhi vc
sell em, bodočašće te godine proteklo j e u z naku opraštanja s musliman ima, a i. praštanja svim drugima koji
880
--o .. -
''liqll~~
~ . .
su se ranije ispoljavali kao neprijatelji islama. Ovaj se hadžjoš naziva i "Hadžetul-is\am", jer su na njemu
prisustvovali samo muslimani, a ne i mnšrici kao ranij ih godina. Neki historičari nazivaju ga "Hadžetul -
belag", jer je Muhammed, sail allahu al.ejhi ve sellem, na njemu saopćio mnoge važne naredbe, a potom
svaki put prisutne pitao: "Ela hel bellagtu?", tj. "Jesam li vam dovoljno sve prenio i objasnio?"
lbni-Bettal kaže: "Muhammedove riječi obistinil.e su se, kada je Sa'd poslan u Irak protiv otpadnika od
vjere od kojih su se neki pokorili i povratili u krilo vjere, a drugi u borbama izginuli. Tako u ranim danima
islamizacije Sa'd je učinio islamskoj zajednici velike koristi , a poraz i štetu neprijateljima." Iz had isa se
još zaključuje:
- oporuka ostavitelja (teško bolesnog) vrijedi samo do iznosa jedne trećine cjelokupnog njegovog imetka.
Pravnici velikih metropola islama smatraj u da se oporuka ostavitelja i preko jedne trećine cjelokupne
njegove imovine može realizovati, ako to dozvoljavaju nj egovi nasljednici, u protivnom ta oporuka vrijedi
samo do iznosa jedne trećine cjelokupne imovine ostavitelja,
-raditi, privređivati i pošteno stj ecati imetak je imperativ islama, jer je takav imetak uvjet za ostale islamske
dužnosti,
- islamska dužnost je obilaziti bolesnika, paziti svoju rodbinu, a one kojima je potrebno i materijalno
pomagati,
- Sa'd b. Vekas je dugo živio, osvojio lrak i mnoge neprijatelje islama pokorio i time se ostvari la
Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellcm, izjava o njemu,
- izdržavanje svoji h ukućana računa se u nagradu kao i za svaku drugu sada ku,
- stvarnu nagradu muhadžira imaju samo oni koji su se iselili iz Mekke u Međinu do dana osvojenja
Mekke. Za života Muhammcdova, sallallahu alejhi ve sellcm, svi su iseljenici živjeli u Medi ni, pomagali
Muhammeda, sallallahu al.ejhi ve sellem, a poslije njegove smrti poneki su se povratili natrag u Mekku.
Kadi Tjad kaže: "Nagrada muhadžira koji su se potkraj svoga života iz opravdanih razloga i potreba povratili
natrag u Mekku i u njoj umrli nije umanjena." Međutim, neki učenjaci kažu: "Muhadžiri koji su se kasnije
vratili u Mekku, ma iz kog to bilo razloga, gube nagradu",
- oporuka nonnirana Kur'anom općenito, hadisom je precizirana.
2 Nevev i, tumačeći ovaj hadis kaže: "Jadikovanj e, kukanje, udaranje samog sebe po obrazima, cijepanje
na sebi odjeće, paranje lica noktima i proklinjanje samog sebe zbog nekog udesa ili smrti bli žnjeg je
najstrožije zabranjeno (haram)." Oni koji gornja djela smatraju mekruhom, misle opet, na mekruh tahrimi,
tj. pokuđcnost bl izu haramu.
881
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
•
l: : 11 : ' •• ' L;, ._,~;
ZABRANA NARICANJA DŽAHILIJETSKIH ~>' ~~ ..
POZIVA PRILIKOM NESREĆE
882
--o .. -
''liqll~~
~ . .
883
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
-"
O STRPLJIVOSTI PR1. PRVOM UDARCU u-1}~1 ~~~ ~ ~~ y~
-
Omer, radij allahu anhu, rekao je: "Divno li je dvoje
'
spomenuto u ajetu, a divan je i njegov dodatak
(završetak): 'Oni, kada ih pogodi kakva nesreća,
,:;
l.;J
...
} .., ?
l}\;
...
r
<_ ... ~ ~~t.,;,i b!
... "
,.
Zr..il1 )
""
~,
;;.J)\..JI
,.
""
o
poniznim. '"
I Tz hadisa se zaključuje:
-strpljivost i neiskazivanje tuge ni zbog smrti rođenog djeteta,
- velika nagrada Umm-Sulejmi za njenu strpljivost i prihvatanje Božije volje bez primjedbe i sa
zadovoljstvom,
-supruga se treba urediti i dotj erati i noću svome mužu,
- dosljedna primjena vjerskih propisa doprinosi materijalnom napretku i dobrom standardu.
884
--o .. -
''liqll~~
~ . .
2 Muslim u svom "Sahihu" navodi da je Muhammed, salla llahu alej hi ve sellem, rekao: "Sinoć mi se rodilo
dijete i nadio sam mu ime svoga praoca Ibrahima." "Potom ga je predao na dojenje Umm-Sejfi, supruzi
kovača u Medi.n i, po imenu Ebu-Sejf. Kasnije je Allahov Poslanik krenuo do Ebu-Sejfa, a ja sam ga",
885
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
kaže Enes, "pratio. Ebu-Sejf je puhao u mješinu i kuća mu bijaše puna dima. Ja sam brzo prošao pred
Vjerovjesnika i rekao: 'Ebu-Sejfu 1 Stani sa tim puhanjem 1 Došao je Allahov Poslanik.'"
Iz navedenog had isa se zaključuje:
-sigurno sačuvana predaja o smrti Ibrahima b. Muhammeda.
Muhammcd, sallallahu alejhi ve sell em, imao je osmero djece, i to: Kasi ma, Tajjiba, Tahira, Ibrah ima, Zej nebu,
suprugu Sa'da b. Ebi-Vekasa, Rukajju i Umm-Kulsum, supruge Osmanove, te Fatimu, suprugu Alije b. Ebi-
Tal iba. Sva navedena djeca rođena su mu od Hatidže, osim Ibrahima koga je rodi la Koptkinja Marija.
Muhammed Zuhri j e rekao da je Muhammed, sa ll allahu alejh i ve seHern, izjavio: ".Da mi je Ibrahim ostao
živ, ja bih svakog Kopta oslobodio plaćanja glavarine."
Ibrahim je rodeo u zul-hidždžetu, osme godine po Hidžri, a o datumu njegove smrti postoje raznolika mišljenja.
Muslim u svom "Sahihu" navodi preko Omera da je Muhammed, sallallahu al ej hi ve sell em, rekao: "Kada
je Ibrahim umro, Allahov Poslanik je kazao:
'Moj sin Ibrahim umro je pri sisi i on će u .Džennetu imati dvije doji lje koje će ga nastaviti dojiti.'"
Od Muhammeda b. Umem b. Alije, a unuka Ebu-Talibova preneseno je: "U Beki'i groblju, prvi je od
muslimana zakopan Jbni-Maz'un, a potom Ibrahim b. Muhammed."
Neko od roda Alije b. Ebu-Talibaje prenio:
"Kada je Ibrahim zakopan, Vjerovjesnik je upitao:
'Ima li ko da je donio mješčić vode?'
Utom je jedan od ensarija donio mješčić i Vjerovjesnik mu je rekao: 'Polij po grobu Ibrahimovu!'"
- dozvoljeno je umirućeg poljubiti, čuvajući se od eventualne zaraze.
886
--o .. -
''liqll~~
~ . .
887
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
• •
O USTAJANJU DŽENAZI NA NOGE ~":w
. - wl.l
AbiJI ..
.l"' '""
l Ebu-Davud u svom "Sunenu" isti hadis donosi u ovoj varijanti: "Kada vidite dženazu, ustanite na noge!
Ko je bude pratio, neka ne sjeda dok se ona ne spusti'" Neki su ashabi još prenijeli: " ...dok se ne spusti na
zemlju", a drugi:" .. .dok se ne spusti u grob."
Ahmed i Bezzar su preko Ebu-Hurejre prenijeli daje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: "Kada
neko od vas klanja dženazu i polom ne ide za njom (umrlim), neka sj edne čim se ona ukloni ispred njega,
a ako ide pratiti dženazu, neka ne sjeda dok se ona ne spusti."
Nesaije sa sencdom zabilježio kako su ashabi sa Muhammedom, sa ll allahu alej hi ve sell em, sjedili, a utom
se pomolila dženaza, paje Muhammed, sallallahu alejhi ve scllem, a sa njim i ostali ashabi, ustao na noge
i tako su stajali sve dok se ta dženaza nije udaljila od njih.
Hanefijski, šafijski i još poneki učenjaci gornji postupak ubrajaju u vadžib-dužnosti, dok neki to smatraju
mustehabom- preporučljivim činom. Neki, pak, misle daje to činjeno u početku širenja islama, a kasnije
zanemareno.
Tahavi preko Ebu-Musaa navodi, da j e Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada pokraj vas
naiđe dženaza, bila ona muslimanska, jevrejska ili kršćanska, ustanite na noge. To ustajanje nije samoj
dženazi, nego j e to ustajanje prema melekima koj i se nalaze uz tu dženazu."
Tbni-H ibban u svom "Sahihu" sa senedom navodi, da je jedan čovjek upitao Muhammeda, sallallahu
alej hi ve sellem: "Allahov Poslan i če, hoćemo li ustajati na noge kada pokraj nas prolazi nemuslimanska
dženaza?"
"Da, hoćete" - odgovorio je oo. "Ustani te, jer vi u stvarnosti ne ustajete dženazi, nego to činite iz poštovanja
prema Onome Koji uzima duše."
888
--o .. -
''liqll~~
~ . .
; ; ;
Hurejre da nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi " "' " "' "'" "' " " "
ve sellem, to zabranio.' . J.l.P .;.; ;i Jlli ~lh
;
:_;. l;y ~
.
~~
' .'
Potom je Ebu-Hurejre kazao: 'Istinu kaže (Ebu-
Seid). '"
889
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
"
1312. PRICAO ·
NAM JE Adem, nJemu "
Su'be , ·"' 8'
.JJ....; ~,.,. ~ 8'"'
"' ~
· J..>. '1 8~
·J..>. i.) · J..>."' . 'r'"
kome je pričao Amr b. Murre, on čuo Abdur- , , , , - , ,
Rahmana b. Ehi-Leila: Jli wt;J '=}.:;, .:l.JIJ..;i ~ :...~~ Jl.i ~; .:;,1
:J ' '
"Sehlb.HunejfiKajsb.Sa'dsjedili sunaKadisiji, .- . ~ ._ '· , .~- ·•' ' '·'t :~. ~ . ;:.
.:r...u:."' ..u..... ,J. ~J ':> ,J. (..)'f<"'" u...,
l ·-
890
--o .. -
''liqll~~
~ . .
'Požurite sa dženazom, jer ako je to bi la dobra "' "' "' "' "' "'
vv l S opremanjem umrlog ne treba odugovlačiti, tim prije, ako se smrt stvarno konstatira. Taberani
navodi. da j e Abdullah b. Omer čuo Muhamroeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Kada neko
od vas umre, ne zadržavajte ga kod sebe, nego požurite sa njim prema njegovom grobu!" Muhaddisi su
zabilježili da j e Ujejne b. Abdurahman bio na dženazi Osmana b. Ebi-Asa i daje poslije rekao: "Nosili smo
ga po lahko, pa nas je sustigao Ebu-Bekr, zagalamio na nas i rekao:
'Mi smo bili na dženazama s Allahovim Poslanikom, pa smo dženaze nosi li umjereno žurećim
korakom. '"
Tbn i-Ebi-Šejbe u svom "Musannefu" iznosi daje hali fa Omer svom sinu Abdullahu rekao: "Kada me staviš
na nosi la, idi sa svijetom umjerenim koracima i budi iza dženaze, jer je ispred nje mjesto za meleke, a iza
nje je mjesto za ljude."
Iz had isa se zaključuje:
-naredba da se sa opremanjem mrtvaca požuri. Ibni-Kudame je prenio da najveći broj teologa ovo smatra
rnustchabom, dok lbni-Hazm to smatra vadžibom.
O komentaru na "Muhezzeb" ističe se da su, neki učenjaci prvog stoljeća pretjeram! žurbu u opremanju i
nošenju mrtvaca, smatrali mekruhom. Ovo je stav i Ebu-Hanife.
Pisac "EI-Hidaje" kaže: "Dženazu će prisutni nositi žurno, al i ne trčeći."
Ibni-Ebi-Šejbe u svom "Musannefu" sa senedom navodi daje Ebu-Musa rekao: "Pokraj Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sell em, pronesena je džeoaza i ljudi su je oosi li poput mješine napunjene vodom, pa im je oo rekao:
"Pri nošenju svojih mrtvih budite umjerenog hoda!"
891
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
'"' _," , :; :.
ONAJ KOTI JE PRILIKOM KLANJANJA a.)!.> ;l ~ <-.9..0 ~ y~
{l
. • • ,
'
od Ebu-Avane, on od Katade, ovaj od Ataa, a on ' J /
892
--o .. -
''liqll~~
~ . .
Redovi pri klanjanju džcnaze trebalo bi da budu onako kao što se to čini i kod ostalih obaveznih zajedničkih
obavljanja namaza. Had is i suprotnog značenja su nesigurne predaje.
Taberi je rekao: "Rodbina umrlog, ako se ne plaši nagle promjene tijela mrtvaca, treba sačekati na prikupljanje
svijeta, kako bi se mogla obrazovati najmanje tri reda klanjača." "On smatraše", kaže Ajni, "mustchabom da se
klanjači poredaju najmanje u tri reda."
Tbni-Madžc, preko Ebu-Hmejre, navodi da je Muhammcd, sallallahu alejhi vc scllem, rekao: "Kome klanja
dženazu stotinu ljudi, njemu su oprošteni manj i grijesi koje je učin io prema Allahu."
Iz hadisa se još zaključuje:
- da dženaza-namaz ima ukupno četiri tckbira. Ovo mišljenje zastupaju Ata, Muhammcd b. Siri n, Neha' i, Sevri,
Ebu-Hanife, Malik, Šafija, Ahmed i još mnogi učenj aci i ashabi.
Međutim, ima pravnika koji zastupaju mišljenje da džeoaza ima ukupno pet tekbira. Ovo mišljenje zastupaju
Abdurah.man b. Ebi-Lej la, M.u'az b. Džebel, Ebu-Jusuf, hanefije, Jbni-Mes'ud, Zejd b. Ekrem i Huzejfe b.
Jeman. Za sedam tekbira opredijelio se Zcrr b. Hubejš. Od Enesa i Džabira preneseno je da su oni i još poneki
ashabi izgovarali samo po tri tckbira.
Tbni -Ebi -Šej be u svom "MltSaonefu" zabi lježio je daje Abdullah b. Haris rekao: "Vjerovjesnik je klanjao Hamzi
dženazu i izgovorio devet tekbira, potom mu je donesena druga i oo je izgovorio sedam, zatim mu je donesena
još jedna i oo je izgovorio pet tek bira."
Najveć i broj učenjaka smatra da je najbolje izgovarati ukupno četiri tekbira.
Od imama Ahmeda preneseno j e: "Ako imam izgovori peti tekbir, prisutne džematlije neće ga u tom s lijediti , a li
neće ni selam predavati sami, nego sačekati i predati ga zajednički sa imamom. Ovo mišljenje dijeli još Sevri,
Malik, Ebu-Hanife i Šafija.
Učenjaci koj i smatraju da dženaza ima pet tekbira, oslanjaju se na izjave:
I. Zejda b. Ekrema koju Muslim donosi u sl ijedećoj varijanti:
Abdurahman b. Ebi-Lej l je rekao: "Zejd b. Ekrem izgovarao je na našim dženaz11ma po četiri tekbira, a na jednoj
je izgovorio pet tek bira. Ja sam ga za to upitao, a on mi odgovori: ' Ovako je činio i Allahov Poslanik'",
Il. na izjavu Huzejfc b. .Temama koju Tahavi donos i u slijedećem v idu: "Jahja b. Abdullah Tejmije rekao je:
'Klanjao sam dženazu sa lsaom, oslobođenim robom Huzejfe b. Jemama i on je izgovorio pellekbira, a potom
se okrenuo nama i rekao: ' Nisam ovo učinio iz neznanja ili zaborava, nego sam izgovorio broj tckbira onoliko,
koliko ih je izgovarao moj gospodar i dobročinitelj.' Mišljaše, kaže Jahja, na Huzejfu b. Jemama. On nam je
klanjao dženaze i izgovarao po pet tekbira, a potom bi se okrenuo nama i kazao: 'Nisam ovo učinio iz neke
sumnje ili zaborava, nego sam ovo liko tekbira izgovorio, postupivši onako kako je to činio Allahov Poslanik.'"
Ajni kaže: "Izgovaranje više od četiri t.ekbira bilo je u početku širenja is lama, a kasnije je derogirana i ograničeno
.... . . "
na cetlfl.
Tahavi i stiče da su raznol.ika mišljenja o broju izgovaranja tekbira u dženazi nastala odmah pos lije smrti
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vc sellem. Jedni su govorili: "Čuo sam Vjerovjesnika kako izgovara sedam
tekbira", drugi: ''Čuo sam ga kako izgovara pet", a neki: ''Čuo sam ga kako izgovori četiri tekbira." Tako je to
trajalo do smrti Ebu-Bckra. Kada j e vlast preuzeo Omer i vidio to razmimoilaženje, bilo mu j e teško i začudo,
893
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
pa je pozvao na sastanak uglednije as habe i rekao im: "Drugovi Allahovog Poslan ika, kad se vi među sobom
sada ne slažete, neće se ni svijet slagati poslije vas, a ako se vi o jednom pitanju sada slažete, slagat će sc i
ostali svijet. Razmotrite ovu stvar o kojoj treba da se složite." "Dobro", odgovorili su oni, "samo nam kaži, šta
ti mis liš, vladaru pravovjernih?" "Naprotiv, kažite vi meni šta vi mislite? Ja sam čovj ek kao i vi."
Potom su se oni međusob110 konsultovali i na koncu složili da je broj tekbira u dženazi identičan broju tekbira
jednog rekata Kurban-bajrama ili Ramazanskog bajrama. Tako je Omer prihvatio gornji zaključak dmgova
Allahovog Poslanika i svaku drugu praksu odmah zabranio;
- vidi se mudžiza Muhammedova da je znao za smrt Negusa istog dana, kada je Neg us mnro, iako je udaljenost
između Medioe i Etiopije vrlo velika;
- dokaz za hanefije i ma likije da je zabranjeno klanjanje dženaze u džamiji, jer je Muhammed, sa ll allahu
alejhi ve sellem, sa ashabima u konkretnom slučaju otišao na musalu, poredao ashabe iza sebe i tamo
klanjao dženazu Negusu.
Nevevi na gornju misao dodaje: "Haoefije zabranjuje unošenje mrtvaca u džam iju, a ne i samo klanjanje džcnaze
u džamiji. Prema tome, mrtvacu postavljeno m izvan džam ije, bilo ispred mihraba ili sa strane njega, džematlije
mogu punovažno klanjati dženazu u džamiji, formirajući safove, kakvi su i oni vani za umrlim. Utvrđeno je da
je Mubammed, sallallahu alejhi ve sellem, ovako klanjao dženazu Subejlu b. Bejdu.
- šafije ovim hadisom dokazuju da se dženaza može klanjati u odsustvu mrtvaca. Oni ovaj postupak smatraju još i
sunnetom za nas žive, kada u mje.stu smrti preminulog nema muslimana koji bi urodom klanjali dženazu. Džemat,
u ovom slučaju, okreće se sa imamom prema kibli, bez obzira na kojoj se strani svijeta nalazio odsutni mrtvac.
Neki učenjaci kla1~anje dženaze odsutnom mrtvacu smatraju mekmhom, smatrajući da je ovakvu dženazu bilo
dozvoljeno klanjati samo Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Ibni-Abbas je rekao, da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, Božijom moći vid io Negusa postavljenog na
nosi.lima i prema tome, on mu i nije klanjao dženazu u njegovoj odsutnosti.
894
--o .. -
''liqll~~
~ . .
U REDOVIMA NA DŽENAZAMA
prošao pokraj j ednog groba u kojem j e umrli ""' ~ ~ ~ 41 J_,_:_) 01 ~ .WI d' 'J V"~
.. ~ ... .,.
... ,... ... ... "'" , ...
pokopan noću i upitao: "Kada je ovaj zakopan?" ~ yt;JI l) u \~ .); J:. JW J\;.1 .)~ j_;,...
~ }
895
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
O NAČINU OBAVLJANJA
DŽENAZA-NAMAZA
l Dženaza se smatra namazom, jer ona ima skoro sve elemente redovnog namaza. Jz navedenih izjava vi di
se, da ju je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, nazivao namazom, iako ona nema ruku'a ni sedžde.
Dženaza se počinje klanjati izgovorom tekbira, a završava se predavanjem selama na desnu i lijevu stranu
kao i svaki namaz. Ovo mišljenje imao j e AbduLlah b. Ebi-Rifa'a, koji je u j ednom od gore navedenih hadisa
odgovorio na primjedbu ashaba:
"Predao si selam na desnu i na lijevu stranu?"
"Ja nisam ništa od sebe dodao na ono što je radio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem." Ovo j e mišljenje
preneseno još od Džabira b. Zejda, Ša'bija, Ibrahima, Neha' ija, E bu-Hanife i mnogih drugi h učenjaka .
Preneseno je da je Abdullah b. Mes'ud rekao: "Tri su posla koj a j e Muhammed, sa ll allahu alejhi ve se!lem,
radio, a muslimani su ih kasnije zanemarili i napusti li. Jedan od njih j e predavanje selama u dženaza-
namazu na j ednu, umjesto na obje strane."
896
--o .. -
''liqll~~
~ . .
Predavanje samo jednog selama na desnu stranu praktikovali su Alija, Ibni-Abbas, Ibni-Omer, Džabir,
Ebu-Hurejre, Enes, Malik, Ahmed, Tshak i još neki učenjaci drugog stoljeća po Hidžri.
Predavanje selama, čini se po mišljenju Ebu-Hanife i imama Jusufa: "Ni previše glasno, a ni potpuno u sebi",
dok Malik s matra da se izgovara naglas samo onoliko, koliko nas može čuti drugi klanjač pokraj nas.
Dženaza se smatra namazom i kao takva klanja se pod abdestom. To je mišljenje predstavnika svih
ortodoksnih islamskih škola. Ša'bi, međutim, džcnazu smatra dovom i kao takvu, dozvoljava da se obavi
i bez abdesta.
Ibni-Alije je rekao: "Dženaza se sastoji od dove za oprost grijeha umrlog, a to je doz volje no činiti i bez
a bdesta."
Hasan Basri prema tekstu Buharije smatraše da se dže naza ne može klanjati bez abdesta uzetog vodom.
Tejcrmun , kod njega, u konkretnom slučaju, ne može zamijeniti abdest.
O tej emumu za punovažnost klanjanja bajram-namaza ima više stavova hanefijskih učenjaka: "!mamu je
dozvoljeno uzeti tejemum pred sami početak klanjanja bajram-namaza, dok džematliji to nije dozvoljeno,
ako je voda blizu i ako po uzimanju abdesta, može stići u džemat. U protivnom mu je tej emum dozvoljen.
Ako bi imam, odnosno džematlija izgubili abdest u toku klanjanja namaza, koga su počeli klanjati sa
tejemumom, oni mogu uzeti opet tejemum. Ako su bajram-namaz otpočeli klanjati pod abdestom, a ne
tejemumom, a sa ponovnim uzimanjem abdesta postoji bojazan da će im izmaknuti vrijeme u kome se
dozvoljava klanjati bajram-namaz, oni, po miš ljenju Ebu-Hanife, mogu, također, uzeti tejemum, dok Ehu-
Jusuf i Muhamrned to ne dozvoljavaju."
U "Muhitu" je navedeno: "Ako je džematlija bio pod abdestom, on može uzeti tejemum, ako sc boji da
će sunce, u međuvremenu, dok on uzme abdest, izaći na zenit, jer j e to vrijeme kada se ne može klanjati.
Ako džematlija smatra da će imama stići makar pri kraju bajram-namaza, on ne može uze ti tejemum, nego
abdest. U protivnom, uzet će tejemum." Ovo je stav Ebu-Hani fe i svih islamskih učenjaka, osim Ebu-Jusufa
i Muhammeda, koj i kažu: " . . .On treba u svakom slučaju opet uzeti abdest, a ne tejemum."
U dženazu se s mpa sa izgovaranjem tek bira . Muha mm ed b. Siri n je rekao: "Džcmatlija izgovara tekbir na
koj i je stigao, a naknadno izgovara one koji s u mu izmakli."
Hasan Basri kaže: "Klanjač će izgovoriti tekbire na koje je stigao, a neće naknadno sam one, koji su mu
promakl1.. "
Ako je imam izgovorio jedan ili dva tekbira, džematlija, po mišljenju Ebu-Han ife, ne donos i svoj tekbir
(pristupni), dok imam ne izgovori drugi sl ij edeći tekbir.
Imam Muhammed kaže: " . .. Kada, potom, imam izgovori tekbir, izgovori t će ga i džernatlija, a kada imam
,, džernatlija će, iz makle mu tekbi.re, izgovoriti naknadno sam, al.i prije nego se mrtvac podigne
:završi namaz,
na ramena.
897
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
1 Sadržaj navedenog had isa doslovno primjenjuju hane fije, šafije i najveći broj pravnika i teologa.
Međutim, za neučestvovanje u pratnji umrlog po obavlj enom namazu, treba džematlija tražiti odobrenje i
saglasnost od tu prisutnog najbližeg rođaka umrle osobe. Ovo mišljenj e preneseno je od Ibn i-Omera, lbni-
Mes'uda, Ebu-Hurejre, Misvera b. Mahreme i Neha ' ija. Ovi nisu po obavljenoj dženazi napušta li praćenje
umrlog bez dozvole najbližeg rođaka umrle osobe (velije).
Prenosi se da je imam Malik izjavio: "Ko prisustvuje klanjanju dženaza-namaza, nema potrebe da napušta
pratnju, dok mu se to ne dozvoli od najbližeg rođaka umrle osobe, izuzev ako će to dugo trajati."
2 Navedeni hadis zabilježili su svi priznati veliki muhaddisi, sa neznatnim tekstualnim razlikama.
Tirmizi u svom "Sunenu", sa senedom, ističe da je Ebu-Hurejre izjavio:
"Allahov Poslanik je rekao: 'Ko klanja dženaza-namaz ima nagradu j edan kirat, ko je prati i prisustvuje dok se
mrtvac zakopa, ima dva kira ta, a najmanji od njih dva jeste kao brdo Uhud.•" Ovo je kasnije preneseno Tbn i-
Omeru i on j e poslao čovjeka do Ai še da je pita za to, pa je ona odgovorila: "Istinu je rekao Ebu-Hurejre."
"Mi smo uništili mnogo kirata!"- rekao je Ibn i-Omer.
Kirat je mjera za težinu zlata, tzv. karat, udio, i ime brda blizu Mekke.
898
--o .. -
''liqll~~
~ . .
klanja je, ima nagradu jedan kira t, a ko sačeka dok ' .'
se ona zakopa, ima dva kirata.' ili
;_...-:J
~ :-
" ' " ' "' "' "'
··~1'
"'
·~
u . <...? J . -4-" <.r r--' .
-
::
cl '.'
"',.
...:Ji-&1
. ' '
'Kolika su ta dva kirata?' - upitao je neko.
'Kao dva velika brda' - odgovorio je on."3
899
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
Navedeni slučaj zabilježio je Nesai, a i Muslim ga je donio u slijedećoj verziji: "Muhammedu, sallallahu
alej hi ve seilem, doveli su jednog Jevreja i. Jevrej ku koji su počinili blud.
'S' ta vi imate u Tevratu propisano za osobu koja učini blud?'- upitao je Muhamrned, sallallahu alejhi vc sellem.
'Zacmimo joj lice, natovarimo naopačke na jahaću životi nju i podrugljivo obilazimo oko nje' - odgovorili
su om.
'Ako istinu govorite, donesite Tevrat"- rekao je Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em.
Oni su donijeli Tevrat, otpočeli ga čitati i kada se došlo do teksta o kamenovanju, prisutni svećenik koji ga je
čitao, stavi svoju ruku na taj tekst i tako pročita dijelove iznad i ispod teksta o kamenovanju bludnika. Tuje
kod Muhammeda, sallallahu alejhi vc sell em, bio i Abdullah b. Selam i on reče: 'Zapovjedi mu da podigne
ruku sa Tevrata.' Mladi svećenik je podigao ruku, kadli tu stvarno bijaše tekst o kamenovanju bludnika. Po
pročitanom cijelom teksm, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je i oni su kamenovani."
Abdullah b. Omer izjavio je: "Nalazio sam se upravo među onim koj i su ih kamenova li i vidio onog mladog
svećenika, kako nastoji spomenutu Jevrcjku zakloniti od bacanja kamenja."
Iz teksta had isa se zaključuje:
-sprovođenje kazne za počinjeni blud je prvostepena dužnost nadležnih organa vlasti,
900
--o .. -
''liqll~~
~ . .
POKUĐENOST
GRADNJE
BOGOMOLJA NAD GROBOVIMA
od Urve, a on direktno od Aiše, radijallahu anha, .&1 LS"')~~:; •..,~:; 01j.Jll ~ J'.>\wb
- "' $l _..
'
koja kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve "" "'
sellem, rekao u svojoj bolesti, u kojoj je i umro:
~~t; LS.ill
"' "'
:::
N"' "'
.....o;
"Allah je prokleo Jevreje i kršćane što su grobove
svoj ih vj erovjesn ika uzel i kao bogomolju."
"Da nije toga" , kaže Aiša, "ashabi bi potpuno
pokazali njegov grob (porušili zidove sobe), samo ' ' "' '
. l~ i>..:: 01 ..._r>-1
~ "" ~, . . ; ~
- kazna za blud za nevjenčane preljubnike sastoji se u šibanju od stotinu udaraca štapom, a za osobe u braku
ili one koje su nekada bile u bračnom životu, jeste kamenovanje.
901
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
l Raznolika su miš ljenja, gdje bi imam, odnosno klanjač trebao da stane klanjajući dženazu.
Mnogi učenjaci kažu da imam treba stati prema sredini tij ela položenog mrtvaca, radilo se o umrl om mušku
ili žensku.
Šafija, Ahmed i Ebu-Jusuf smatraj u da imam kod umrlog muškarca stoji prema njegovoj glavi, dok najveći
broj hanefijskih učenjaka kažu: "Imam stoj i prema prsima umrlog, bio to muškarac ili žena."
Hasan Basrija smatra da se staje prema sredini tijela položenog mrtvaca bez. razlike na spol.
Mali k j e rekao: "Kod umrlog muškarca staj e se prema sredini njegovog položenog tijela, a kod žeoe, prema
nJennn ramemma. . "
Jednoglasno je mišljenje učenjaka da ne treba stati neposredno uz samog mrtvaca. Između mrtvaca i imama,
odnosno klanjača, treba ostaviti prazan prostor koliko se može najmanje poredati još j edan red klanjača.
Hasan Basri smatra da ne treba dženazu klanjati ženi koja je umrla rađajući dijete začeto putem bluda.
Tirrnizi sa senedom navodi da je Ebu-Galib rekao: "Klanjao sam sa Enesom b. Ma likom jednom čovjeku
dženazu i on muje kao imam stao prema nj egovoj glavi. Potom smo mu donijeli drugu žensku dženazu od
plemena Kurejš.
'Oče Harnzin, klanjaj joj dženazu! '-rekao je E bu-Ga lib.
Potom mu je Ala b. Zijad rekao: 'Da li si vidio Vjerovjesn ika, da staje kod ženske dženaze na mjestu na
kome si joj ti stao, a kod muškarca opet na mjestu na kome si mu ti stao?'
'Da'- odgovorio je on.
Potom je Ala rekao: 'Zapamtite ovo 1•"
Buharija zastupa potrebu primjene sadržaja spomenutog had isa koj i j e i bez komentara j asan.
902
--o .. -
''liqll~~
~ . .
1334.PRIČAONAMJEMuhammedb.Sinan,njemu
ispričao Selim b. Hajjan, ovome prenio Seid b. Mina
od Džabira, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu Ashami
Negusu, izgovarajući četiri tekbira.
Jezid b. Harun i Abdus-Samed, prenoseći gornji
hadis od Selima, kažu: " .. . Ashami."
2 Raznolika su mišljenja učenjaka u vezi s učenjem 'Fatihe' u dženaza-namazu. lbni-M,!Jnzir je prenio od lboi-
Mes'uda, Hasana b. AlijeŠ · Ibni-Zubejra, M isvera b. Mahreme da je učenje 'Fatihe' Serijatom propisan čin.
Ovo mišlj enje dijele još ' atija i lshak.
Od Ebu-Hurejre i Jbni-Omera se prenosi: "U dženazi nema učenja Kur'ana." Ovo mišljenje prihvatio je
Malik i učenjaci Kufe.
Učenjaci hanefijske škole smatraj u da se u dženazi Kur'an uči. lbni-Bettal je rekao: "Između onih koji nisu
u dženazi učili Kur' an i koji su to još i osuđivali bili su Omer b. Hattab, Alija b. Ebi-Talib, Abdullah b.
Omer i Ebu-Hurejre, a od prve generacije iza ashaba bili su Ata, Tavus, Seid b. Musejjeb, lbni-Sirin, Seid b.
Džubejr i Ša' bi. Ibni-Munzir je rekao da je ovo stav još Mudžahida, Ham mada i Sufjan Sevrija.
Malik je izjavio: "Učenje 'Fatihe' u dženazi ne praktikuje se u našim gradovima."
903
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
1337. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Fadl da !.; ~~ 8l;. ~~!.; J.:J8l;.. n-·rv
mu j e prenio Hammad b. Zejd od Sabita, on od
Ehu-Rafija, a ovaj od Ebu-Hurejre, radijallahu
anhu, da je crni čovjek (ili žena) meo džamiju
(Muhammedovu) i umro, a Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, nije znao za njegovu smrt. Jednog
dana ga je neko spomenuo, pa je (Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem) upitao: "Šta je to bilo
sa tim čovj ekom?"
"Umro je, Allahov Poslaniče" - odgovorili su •'
ashabi . J~ :;G t_,~ Jli :~ ~. t:iS.J t:iS 5!5 ~1
'
"Pa što me niste obavijestili?" - upitao je
Mubammed, sallallahu alejbi ve sellem.
Prema mišlj enj~ Mekhula, Š~_fije, Ah.meda i Tshaka,.:Fatiha' se uči samo iza prvo~ i~?ovorenog tekbi ra,
a Ibm-Hamz kaze: ··Prema miSIJCnJu SafiJe, ona se uc1 IZa svakog 1zgovorcnog tckb1ra.
"Ovo je", kaže Ajni, ''pogrešno prenesena verzija."
Hasan Basri kaže: "'Faliba' se ne uči iza svakog izgovorenog tekbira." Ovo je mišljenje i Ibni-Havšeba. Od
Misvera b. Mahreme preneseno je da je on poslije prvog izgovorenog tekbi ra učio 'Fati hu' i jednu kratku suni.
Učenje 'Fatihe' u dženazi zabilježili su u svojim "Suneoima" još Nesai, Ebu-Davud i Tirmizi.
Iz had isa se još zaključttie:
- Tirmizi u svom "Sunenu" navodi hadis: "Učenje 'Fatibe' j e sunnet ili upotpunj enje sunnetu."
On smatra da je to dobar hadis, da su po njemu postupali učeni ashabi i da su ovo mišljenje usvojili još
Šafija, Ahmed i l.shak,
-po mišljenju učenjaka šafijskc škole, učenje 'Fatihe' iza prvog tekbira j e mustehab, a ako sc ne prouči iza
prvog tekbira, može se proučiti iza drugog,
-u navedenoj izjavi Ibni-Abbasa nije izričito rečeno o načinu učenja ' Falihe'. Bcjheki, međutim, navodi da
je Seid b. Ebi-Seid rekao: "Čuo sam Ibn i-Abbasa kako je naglas učio 'Fatihu ' u dženazi i onda nam rekao:
'Ovo sam učio ovako, samo zalo da biste znali da je 'Fatiha' stmnet. '"
Zejnudin je rekao: '"Fatiha' se uči u sebi, a mišljenje svih priznatih učenjaka je da se ona uči u sebi,
po damt. "
904
--o .. -
''liqll~~
~ . .
. .-~
~ ...... ~ .. - '"':""'' .
/ ""'
". :: ...
dva meleka (Munkir i Nekir), posade ga i kažu mu: :ti r::. :J,\_;_; ć: . ~~l._?- ~~1.,;;.)_;
/ ""
v
'Stasi ti govorio o ovom čovjeku?' ' ,,. ' ,... , ... .:.. """
J J_,z .:. :s t,; dJ 0 'l_;;; ~1.J.;.m 0K\;
".
-odgovorit će on.
'Pogledaj', reći će mu se, ' svoje mjesto u
Džehennemu koje ti je Allah zamijenio mjestom u
Džennetu.' 'On će ih', kaže Vjerovjesnik, sallallahu
v
alejhi ve sellem, 'vidjeti istovremeno oba.' Sto se
tiče nevjernika ili licemjera, oni će odgovoriti: ' Ne
znam. Ja sam govorio ono što je govorio svijet:
Ne znao i ne uč io nikad (Kur' ana)! '
Zatim će biti j ako udaran željeznim čekićem,
između ušiju i kriknut će toliko da će to čuti svi
blizu njega, izuzev lj udi i džina."'
1 Ebu-Davud u svom "Suncnu" iznosi da j e Bera b. Azib rekao: "Otišli smo sa Vjerovjesnikom na dženazu
jednom čovjeku, ensariji. Došl.i smo do groba; Muhammed, sallallahu alejhi ve sell.em, sj eo j e, pa smo oko
nj ega posjedali i mi i umirili se kao da nam je ptica na glavi. Muhammed j e u ruci držao neko drvce i s njim
kopkao zemlju, a potom rekao: 'Tražite utočište kod Allaha od ka burske kazne ' ' Ovo je rekao dva ili tri puta,
a potom nastavio: 'Mrtvac čuj e klepet obuće ljudi i kada se oni okrenu natrag, njemu se postave pitanja:
O, čovječe! Ko ti j e Allah? Šta ti je bila vjera, i ko ti je bio Vjerovjesnik?'"
lz bad isa se razabire:
-kazna u grobu postoji. To j e mišljenje predstavnika svih ortodoksnih pravnih škola. Ovu kaznu ne priznaju
Dirar b. Amr, Bišr Murejsi i mnogo učenjaci sekte mutezilija. Oni se drže bukvalnog sadržaja ajeta: "Oni
neće u raju okl tSiti nikakvtt smrt, osim one prve (na ovom svijetu)."
Ovim ajetom ne negira se život i smrt u grobu. Njihovo krivo shvaćanje pobijaju ajeti: "Oni se izlažu vatri
jutrom i večerom", i, "Allahu naš, usmrtio si nas dva puta i oživljavaš nas d va puta!" To znači da je jedan
905
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
život i smrt na ovom sv ij etu, drugi (bilo fizički ili duhovni) u kaburu.
Preko Bera b. Az iba u svih šest priznatih hadiskih zbirki zabilježena je ova Muhammedova, sallallahu alejhi
ve sellem, izreka: "Kada se vjernik posadi u svom grobu, njemu se da mogućnost da očituje da nema Boga
osim Jednog Jedinog Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik."
Na ime kaburske kazne sišao je, kaže Buharija, ajet: "Allah, one koji vjeruju, ustaljuje u čvrstom govoru i
na ovom i na drugom svijetu.''
Ebu-Davud, Nesai i lbni-Madže u svojim "Sunenima" navode: "Vjerovjesnik je molio zaštitu Allahovu od
šejtana, škrtosti, kaburske kazne i iskltšenja srca."
Ibni-Ebu-Šejbc u svom "Musannefu" navodi, da je Umm-Mubcššir rekla: "Vjerovjesnik je unišao u jedan
voćnjak, Benu-Nedžara u kome sam i j a bila. Tu je bilo grobova osoba koje su pornrle u predislamsko doba.
Zatim je izašao i ja sam ga čula gdje govori: 'Tražite zaštitu Allahovu od kaburske kazne!'
'Allahov Poslaniče, zar irna i u grobu kazna?'
'Oni se u svojim grobovima kažnjavaju tolikom kaznom da je i životinje čuju. '"
Brojni su had is i o postojanju za~:,rrobnog života i o odgovornosti na drugom svijetu, čije bi nijekanje značilo
napuštanje islama.
l Pošto su Izraelci svoj evremeno bi li protjerani iz Jerusalema i Pal.estine, na povratku iz Egipta su se zadržali
u pustinji oko četrdeset godina. Musa se želio sa svojim narodom konačno nastaniti u pradomovini svojih
predaka i u njoj umrijeti. Poneki historičari i stiču, da je Musa to želio i molio, bojeći se da će umrijeti u
pustinji i u njoj biti pokopan, jer se vjerovjesnici sahranjuju na mjestu gdje su umrli, a kasnija ekshumacija
906
--o .. -
''liqll~~
~ . .
UKOP NOĆU
pokopan noću. On je stao, a i njegovi drugovi, a Jw ~J L::. .Jts.J ~~i.J;; fu a:.t; .);
prije toga upitao je: 'Ko je taj?' -.: ... .. ., ,
' ~
. -
' Taj i taj', odgovorili su oni, 'koji je pokopan jučer . ~ 1p;;;.J t;)l.); .J)\; l}w 1..i,; z;
". ; ; } ; ; ;
navečer.'
- - -
l on su mu, potom klanjali dženazu. "2
njihovih kostiju j e zabranjena. Podijeljena su mišljenja historičara o mj estu Musaove smrti. Najveći broj
smatra da je umro lutajući pustinjom.
Iz hadisa se zaključuje:
-veliki ugled Musaov kod Allaha, dželle šanuh u, koji ga za sukob sa mei ekom nije htio ni ukoriti,
- prepomčljivo je sahranjivanje umrlih činiti u što boljem naselju, na što ljepšem terenu i što bliže ~:.rroba,
ranije sahranjenih dobrih ljudi,
-prirodnost meleka da se može ljudima prikazati i u materijalno-tjelesnom vidu,
- da će svijet poslije Musaove smrti postojati još dugo i dugo,
-da Allah, dželle šanuhu, može po svojoj volji, život čovjeka produžavati.
2 O sahrani mrtvaca noću, podijeljena su mišljenja učenjaka. Jedni, sahranjivanj e mrtvaca noću, smatraju
pokuđenim činom. Među ove spadaju Hasan Basrija, Seid b. Musejjeb i Katade. Ovi svoj stav dokazuju
izjavom Džabira koju imam Ahmed i Tahavi u svojim hadiskim zbirkama donose u sl ijedećoj varijanti:
"Jedan čovjek iz Benu-Uzret plemena zakopan je noću i Vjerovjesnik mu nije klanjao dženazu, nego je,
potom , zabran.io sahranjivanje noću ."
Tahavi navodi da j e Abdullah b. Omer rekao: "Ne sahranjuj te svoje mrtve noću!"
Ibn i-Hazm je kazao: "Nije dozvoljeno nikoga noću sahranjivali, osim u slučaju nužde."
Svi koj i su noću sahranjeni, kao što j e bio slučaj sa Vjerovjesnikom, sallallabu al ej hi ve sellem, nekim njegovim
suprugama i drugovima, učinjeno je to iz nužde i nekog opravdanog razloga. Razlozi koji opravdavaju sahranu
noću su bojazan od velike dnevne žege ili neprijatelja, promjene tijela umrlog i s l ično.
v
Medutim, Neha'i, Zuhri, Sevri, Ata, Ibni-Hazm, Ebu-Hanife, Malik, Safija i Ahmed dozvoljavaju sahranu
mrtvaca noću bez ikakvih uvjeta. Ovi se drže gore navedenog slučaja kod Buharije i izjave Amra b. Dinara,
da je on čuo Džabira b. Abdullaha kako kaže: "Ashabi su j edne noći vidjeli na groblju svjetlo, pa su tamo
otišli. Kad li na ~:.rroblju Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, i govori dmgovima: 'Dohvatite mi ovoga
vašeg druga!' To je, međutim, bio j edan čovjek koji je uvijek naglas Allaha spominjao (zikr činio)." Gornji
slučaj zabilježio je u svom "Sunenu" i Ebu-Davud.
Tahavija smatra da zabrana sahrana, koju su neki od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenijeli,
samo je zato što j e Vjerovjesnik želio da svakom ashabu osobno klanja dženazu, a što je za muslimane
značilo veliku sreću i blagoslov.
Zejd b. Sabit prenio je da je Muhamroed, sal lallahu alejhi ve seUem, rekao:
"Moja dženaza za muslimane j e milost."
Poneki historičari navode da su Arapi svoje mrtvace slabo i mizerno opremali, pa su ih zbog toga noću
sahranjivali.U namjeri da ih potakne na solidnije opremanje umrlih, Muhammed, sallallahu alejhi ve
907
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
908
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
"Kada j e u bici na Uh udu ubijen Hamza, Saffija se raspitivala, šta je bilo sa njim. Utom j e susrela Aliju i
Zubejra i pitala ih: 'Šta je učinjeno sa Hamzom?' Oni su joj odgovorili da o njemu ništa ne znaju. Na to je
(Muhammed, sali allahu alej hi ve sell em) rekao: ·Plašim se za njenu pamet. ' Potom je postavio svoj u ruku
na njena prsa i citirao ajet: 'lnna li llahi vc inna ilcjhi radžiun' , zaplakao, stao nad njim i opet rekao: 'Da nije
ženske nestrplj ivosti, ja bih ga ostavio sve dok se ne bi proživio u utrobama zvijerki i volj ama ptica.'
Potom s u mu doneseni i ostali poginuli i on im je otpočeo klanjati dženaze. Postavljeno ih je prvo sedam i
Hamza. On je za njih izgovorio sedam početnih tekbira i ostale. Potom su oni dignuti , a Hamza je ostao na
svom mjestu, paje Muhammed i za njega izgovorio sedam tekbira."
Ovaj slučaj zabi lježili su još Hakim u svom "Mustcdrcku", Tabera ni u svom''Mu'džemu" i Bejheki u "Sunenu",
navodeći još: " ... Muhammed je oa Uhudu naredio da se Ham za postavi prema kibli i on mu je, potom, klanj ajući
izgovorio sedam tekbira. Zatim su mu prikupljeni ostali šehidi i oo je klanjao sedamdeset dženaza."
lbni-Madžc isti slučaj donosi u nešto izmijenjenoj varijanti.
Pored gornjeg, hanefije j oš zaključuju i kažu da dženazu šehidu nije potrebno klanjati, a Muhammed,
sallallahu alej hi vc sellem, to bi kojom prilikom sigurno naročito rekao. Iz izlože nog, vidi se da se klanjanje
dženaze šeh idu ne može smatrati štetnim postupkom i da j e bolje da se klanja, nego da se izostavi.
J lz had isa se zaklj učuj e:
- Hattabi kaže: "Vjerovjesnik je poginulim uhudskim borcima klanjao dženaze nakon jednog vremenskog
perioda." Prema tome, šeh idu se klanja dženaza kao i svakom mrtvacu.
Muhammedovo, sallallahu alej hi ve sellem, klanjanje dženaze ovim izginu lim borcima nije učinjeno odmah,
vjerovatno, zbog velike Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, zauzetosti brojnim poslijeratnim
brigama i poslovima;
-istinitost Muhammedova, sallallahu alejh i ve sellem, predskazivanja o širenju islama;
- za pojavu idolopoklonstva, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nij e se plašio, nego za međusobno
nadmetanje u stjecanju materijalnih dobara kao ploda ljudske zavidnosti.
910
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
O SAHRANI DVOflCE-TROJICE
LJUDI U JEDAN GROB
911
SAHIHU-L-BUHARI
•
DZENAZA
. ~ 41 ~J~~~ e-:;;..;.:;.;.~; ) 1
da mu je to pričao onaj koji je čuo neposredno od '
Džabira, radijallahu anhu.
912
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
913
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
914
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
2 Iz hadisa se zaključlye :
- dužnost djece da čine dobro svojim rodi telj ima, da se za njih brinu i poslije njihove smrti da ih ne
zaboravljaju,
-jak iman i velika ljubav Abdullahova prema islamu i Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pobjeda
islama i pobjedonosnost na boj nom polju,
-dozvoljena je sahrana dvojice mrtvaca u jedan grob, kao i prenošenje mrtvaca iz jednog groba u drugi.
915
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
916
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
1 Iz hadisa sc razabire:
-da bi u hadis u navedeni lbni-Sajjad mogao biti Dedžal.
Muslim u svom "Sahihu" sa senedom navodi da j e Abdullah b. Mes' ud rekao: "Naišli s mo sa Vjerovjesnikom
pokraj jedne grupe djece među kojima je bio i lbni-Sajjad. Djeca su se, potom, razbježala, a lbni-Sajjad je
ostao sam sjedeći.
To se Vjerovjesniku nije svidjelo, pa mu je re kao:
'Svj edočiš li da sam ja Allahov Poslanik?'
' Ne' - odgovorio j e on (i upitao):
' A svjedočiš li ti da sam j a Allahov Poslanik?'
917
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
918
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
"'
"Jedan jevrejski dječak posluživao je Vjerovjesnika, ..? ,. '.,., ", .. ... ... ...
~ ~
Ibni-Saijadovo lažno predstavljanje za poslanika bilo je neka vrsta iskltšenja za muslimane Medine, i
Muharnmed, sallallahu alejhi vc sellem, ništa nije protiv njega poduzimao, j er je on bio maloljetan.
1 Navedeni slučaj zabilježili su u svojim hadiskim zbirkama još Ebu-Davud i Nesai. Navedenom dječaku bilo
je ime Abdul -Kudus i ono je na prijedlog Muham.medov, sallallahu alej bi ve sellem, i odobrenje svoga oca
citira lo i u potpunosti izgovaralo kelimei-šehadeL
Iz hadisa se još zaključuje:
-kome se objasni pogrešnost njegove ideologije, a ne primi islam, zaslužuje Allahovu kaznu,
-dozvoljeno je posjetiti bolesnog nemuslimana, a naročito ako nam je on još i komšija i iskazati mu svoju
ljubav, (nije dozvo ljeno iskazivati ljubav nemusliman ima, ali je dozvoljeno is kazivati pažnju i brigu),
-musliman može, uz pravednu novčanu naknadu, uzeti sebi poslužitelja nemuslimana,
- islamsko učenje treba svugdje propagirati, pa i medu djecom. Očitovanje šchadet-riječi makar i na smrtnoj
postelji jeste znak prelaska na islam.
919
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
1 Jednoglasno j e mišljenje učenjaka da se umrlom novorodenčetu klanja dženaza, ako po rođenju pokaže ma
kakav znak života, kao plač ili pokret kojeg organa. Ovakvom se djetetu nad ije ime, okupa i klanja dženaza.
Ako ne pokaže nikakav znak života, ono sc ne kupa, ne nadijeva mu se ime, ne nasljeđuj e, niti ga drugi
može naslijediti.
Tahavi kaže: "Mrtvorođeno dijete se kupa, ali bez trljanja."
Imam Muhammed kaže: "Ako se kod pobačenog djeteta jasno raspoznaju organi tijela, ono se okupa,
zamota u kefi ne, nami riše, a dženaza mu se ne klanja."
Ebu-Hanife je izjavio: "Ako veći dio tij ela djeteta rađajući i zađe .i ako se kreće svojim organima, a potom
izdahne, klanjat će mu se dženaza. Ako takvom djetetu izađe manji dio tijela, neće mu se klanjati dženaza."
U komentaru na "Muhezzeb" stoji: "Ako pobačeno dijete pri rađanj u pokaže znake života, klanjat će mu se
dženaza, jer je Ibni-Abbas rekao: 'Kada pobačeno dijete pokaže neki znak života, njemu se klanja dženaza
i ono ima pravo nasljedstva.'"
Malik smatra da se novorođenčetu klanja dženaza, ako je po rođenju maknulo bilo kojim svojim organom.
Od Ibni-Omera preneseno je mišljenje da se umrlom novorođenčetu klanja dženaza, pa makar ono po
rođenju i ne pokazalo znake života. Ovo mišljenje dijele još Ibni-Si rin, Tbn-Musejjeb, Ahmed i Tshak.
Abdari je rekao: "Ako je pobačeno dijete nošeno u materici manje od četiri mjeseca, tada mu se džcnaza
neće klanjati. Ovo je jednoglasan stav učenjaka . Ako je bilo četiri mjeseca u materici, a rodivši se nije
učinilo nikakav pokret svojim organima, neće mu se, prema stavu veći.ne učenjaka, klanjati dženaza", dok
A 'meš i Davud kažu: "Klanjat će mu se dženaza."
Tbni-Kudame je rekao: "Pobačeno je ono dijete koga žena rodi mrtvo ili nepotpuno razvijeno prije
vremena, pa ako se rodi živo i pokaže neki znak života, ono će se okupati i klanjat će mu se dženaza. Ovo
je jednoglasno mišljenje svih učenjaka."
Abdullah b. Omer klanjao je dženazu svome mrtvorođenom unuku.
Hasan Basri, Ibrahim, Hakem, Hammad, Malik, Evza'i i pravnici hanefijske škole kažu: "Umrlom
novorođenčetu ne klanja se dženaza, ako ono pri rađanju, ne pokaže nikakvog znaka života."
•
Neki pravnici smatraju da je osnovno, da novorodenče zaplače, dok Lej s, Ibn i-Vehb, Ebu-Hanife i Salija
kažu: "Pokret kojeg organa, sisanjc ili disanje su znaci života punovažni, kao što su krik i dreka. Neki
malikije i mokrenje djeteta računaju u punovažne znakove života."
920
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
921
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
, ,
Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
"'
t;i ~ .t1 J_,:..:; Jw .t1 )it ~! )l
"' ~ "' "'
'
sellem, rekao: 'Tako mi Allaha, ja ću sigurno tražiti
za tebe oprost, sve dok mi se to ne zabrani.'
U vezi s ovim (slučajem), Uzvišeni Allah je
objavio ajet:
'Vjerovjesnik i oni koji vjeruj u, neka ne traže
oprost za idolopoklonike! '" 1
Podijeljena su mišljenja historičara o datumu smrti Ebu-Ta liba. Jedni smatraju da je on umro kada je
Muhammedu, sallallahu alcjhi vc sell em, bilo četrdeset godina, osam mjeseci i jedanaest dana, drugi da je
umro u ševval.u, desete godine po Muhammedovu poslanstvu, a neki da je umro prije Hi.džre na tri godine.
Najvjerovatnije da je on umro iste godine kada i Hatidža, radij allahu anha.
Pejgamber je posjetio bolesnog Ebu-Taliba i predložio mu prelazak na islam. To je bi.lo u Ebu-Talibovoj
slabosti, a ne u smrtnim danima i pred sami izdisaj, j er je u Kur'anu rečeno: "Kada nastupe neki znakovi
(smrti) od tvoga Gospodara Allaha, tada više nikome ne koristi naknadno prihvatanjc vjerovanja." Neki
komentatori kažu da je ovaj <~et objavljen tek u Med ini.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vraćajući sc sa Tebuka, spustio se u Asfan, ashabima dao odmor, a
on otišao do groba svoje majke i na njemu plakao. Po povratku, pitao j e svoje drugove, zašto oni pl aču.
"Rasplakao si nas ti"- odgovorili su oni.
"Ja sam se spustio do groba svoje majke", rekao je Muhammed, sallallahu alejhi vc scllem, " i molio Allaha
da mi dozvoli, da se za nju zauzmem na Sudnjem danu, pa mi nije dozvolio. To me je rastltžilo i ja sam počeo
plakati. Utom mi je došao Džibril i rekao: 'Ni Ibrahim nij e imao pravo traži ti oprost za svoga oca.'"
2 Muslim preko Ebu-Hmejre navodi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da neko od vas
sjedne na žar i na njemu izgori haljina sve do kože, bolje mu je nego da sjedne na grob." Po verzij i Tahavija,
Ebu-Hurejre je još prenio:" . .. Ko sjedne na grob radi mokrenja ili obavljanja velike nužde, isto je kao da je
sjeo na žeravicu." v
Tahavi ističe da je Ebu-Mersad rekao: "Cuo sam Vjerovjesnika, kada je rekao:
'Ne klanjajte na grobov ima i ne sjedaj te na njih !'"
Ovu su izjavu zabilježil i preko drugih prenosi laca j oš Muslim i Ebu-Davud. Tirmizi ističe, da je Amr b.
Hazm rekao: "Vidio me je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, na jednom grobu i rekao mi:
'Silazi sa groba' Ne uznemiravaj umrlog u njemu, jer ni on tebe ne uznemirava""
Ovaj slučaj zabilježio je i Ahmed u svom "Musnedu". Imam Ahmed navodi još i hadis preko Džabira:
922
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
'
1361. PRIČAO NAM JE Jahia, ~
nJ·emu Ebu- v
-~ ~-.J ~ Y.'i lSl;. ~" -~ lSl;. . \"fi '
Mu ' avija od A' meša, on od Mudžahida, ovaj od ' ~ ' . , 'tk . , t1 . , , .~~
Tavusa, a on od lbni-Abbasa, radijallahu anhuma, ~ · '-!1'-!'~J if~ · if~
a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve J~ ~ j ~ ~~ J- ~ 4t LS""')
sellem, da je prošao pokraj dva groba u kojima su - - , ·- ~ - ·.:
zakopani mučeni, pa J.e rekao: ~ · <- y· 0t:k . .. e:,
. .. t;J' 0t:l;.:5 '<t""~ JW 0t:k
• ..
11 ... ... ... ,.. ... ...
"Vjerovjesnik, sall allahu alej hi vc sell em, je zabranio zidanje groba, pisanje natpisa, sjedenje na grobu i
na njemu zidanje objekta (mauzoleja)." "Ovakva djela", kaže Tahavi, "smatraju mekruhom Hasan Basri,
Muhammed b. Sirin, Seid b. Džubejr, Mekhul, Ahmed i Sulejman." Preneseno je da su tog mišljenja bili još
Abdullah, Ebu-Bekr, Ukbe b. Amr, Ebu-Hurejrc i Džabir.
Ibni-Hazm u "Muhall i" ističe: "Ni kome nije dozvoljeno da sjedi na !,'TObu."
Drugi, međutim, imaju suprotno mišljenje i smatraju da to sjedenje na grobu nije osuđeno samo po sebi
kao takvo, nego je osuđeno, kako se to i u nekim hadisima navodi, samo radi mokrenja ili vršenja prirodne
nužde. Ovakvo tumačenje riječi "sjesti" i "kleknuti" nije u suprotnosti ni sa leksičkim značenjem, jer se
u narodu kaže "sjeo" radi mokrenja, "sjeo" radi odmaranja ili vršenj a nekog dmgog posla. Ovo mišljenje
zastupaju Ebu-Han ife, Malik, Abdullah b. Vehb, Ebu-Jusu f i Muhammed. Preneseno je da su ovog mišljenja
bili još Alija b. Talib i Abdullah b. Omer.
Neumjesno je ga·l iti grobove i bc:.~ razloga sjedit.i na njima. Takvo oskvrnuće grobova je za osudu.
923
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
...
.. ,. .. .
ODRžAVANJE VAZA NA GROBU I SJEDENJE ~~ ~ ~~~ ~l?s;-~ y~
ONIH KOJI SLUŠAJU OKO GOVORNIKA ' ' . '
~_;; ~l>...Oi ~j
'
"el-israu", tj . žuriti se. A'mešje učio: "Ila nasbin", ~ r.J ~.r '. ._,." -·'
"' "'
tj . (na dan kada će izlaziti iz svojih grobova) žureći <W''l . ·<.
<.).) • • '..• .__,
' ~'
. ....,__. • "->
. ""
;}
' JI ( '
• a•
'-
,.. ...
. JI• )
.". /
""
J!... ~ ....a:< e;;L; ~ li ,
924
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
O SAMOUBICI
l Dobro, ružno i zlo su relativni pojmovi i oni se tako klasiraju i shvaćaju u odnosu na mjesto, okolnosti
i dmge ljude, više nego prema odnosu na samog aktera - subjekta. Sudbina, koliko zavisi od Allahova
određenja i Njegove volje, toliko zavisi i od aktivnosti i rada samog čovjeka u okviru i granicama Allahove
neograničene volje. Ta dva pojma ne treba povezivati, jer, ako bi čovjek imao slobodu izbora svih svoji h
postupaka, Božanska svemoć bi tu bila okrnjena, kao da Allah nema moći nad onim što će čovjek učiniti,
pa čak ni da ne zna šta će učiniti.
Iz navedenog had isa zaključuje se:
-stvarni konac sudbine, vidjet će se tek na Sudnjem danu,
-sjedeći pored groba, dozvoljeno je prisutno m dati neki savjet i uputu,
- na groblju treba biti skrušen, razmišljati o smrti i budućem svij etu, a bez naroči te potrebe, ne
razgovarati.
925
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
926
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
2 Drugi od dva, kod Buharije samo napomenuta aj eta, u punom prijevodu glasi: ' Traži za njih oprost ili ne
traži! Da tražiš za nj ih oprost sedamdest puta, njima Allah neće oprostiti."
Davudi smatra da se navedeni ajeti odnose na ljude, kao već tada poznate dvoličnjake, za koje je znao
samo Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, i sedamnaest koje j e poznavao Huzejfe, premda ih je bilo j oš
mnogo. Na kamu nirane i skrivene dvoličnj ake ova zabrana se nije odnosila niti je muslimane obavezivala,
jer ih muslimani nisu, kao takve, ni poznavali, pa su se sa njima družili, međusobno sklapali brakove,
nasljeđivati se i održavali ostale međusobne islamske odnose.
Historičari navode da se halifa Omer ravnao prema Huzejfu. Č ijoj bi dženazi prisustvovao Huzcjfe,
prisustvovao bi i Omer, a kome na dženazu nije išao Huzej fe, nije mu otišao ni Omer.
Preneseno je da klanjanje dženaze nevjerniku, Taberi svrstava u strogu zabranu. Medutim, učestvovati u
sprovodu nevjern ika i stajati pokraj groba mu, nije zabranjeno, nego dozvoljeno, a naročito, ako je umrli
rođak ili se ukaže potreba za ispomaganjem oko zakopavanja rake. Tako je Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao Aliji, kada mu je umro otac: "Idi i zakopaj ga!"
Seid b. Džubejr je rekao: "Umro je j edan čiji je sin bio musliman. To su kazal i Ibni-Abbasu i on reč.e: 'On
treba da ide na sprovod svome ocu, da ga zakopa, da mu dobro želi dok je živ, a kada htj edne umrijeti, da
to poruči svoji m bližnjima.'"
Omerova primjedba Muhammedu, sallallahu alej hi ve seUem, ukazuje na dužnost i potrebu da potčinj eni
organ, pa i svaki dobronamjernik, iznese rukovodiocu zajednice svoje mišljenje i svoj stav po svakom
aktuelnom pitanju zajednice, pa makar oo i ne bio u cijelosti ispravan i opravdan, a starj ešina ne treba to
smatrati uvredom i iron ijom.
927
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
928
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
929
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
,.1 .
MUČENJE U GROBU ..ss
. . ..
:~ 1wl~
.H"-' . · ;b. \_;, wl.l
' '
~-~..,
~r .t. ~:~;\.U'J .::_, '.q
muke, a meleki ispruže svoje ruke i kažu: 'Predajte ,.
,; " "" r
",.".
930
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
-
J /~
' "V'
rekavši da mu je prenio Sufjan od Hišama b. U rve,
on od svoga oca, a ovaj od Aiše, radijallahu anha,
da je rekla: "Vj erovjesn ik, sallallahu alejhi ve
sellem, samo je rekao:
' Oni, stvarno, tek sada znaj u da je ono što sam
ja govorio bila istina'; 'a i Uzvišeni Allah', rekla
je Aiša, 'kazao je: Ti zaista ne možeš dozvati
mrtve. '"2
1 Navedeni slučaj istakli su i drugi muhaddisi, a Muslim iznosi da je Enes rekao: "Muhammed je za tren utak
ostavio po strani trojicu poginulih idolopoklonika na Bedru i kasnije im došao, stao nad njima i uzviknuo:
-
'Ebu-Džehele b. Hišam, Umejje b. Ha ief, Urbe i Sejbe b. Rebi'a, nađoste ili ono što vam j e vaš Gospodar
Allah obećao?' ' Ja sam uistinu našao i dobio ono što mi je moj Gospodar Allah obećao! '
Kada je Omer čuo ovaj Muhammedov govor, rekao je: 'Allahov Poslaniče, kako oni to čuju i kako će ti
moći odgovoriti, kada su oni već mrtvi?'
'Tako mi Onoga u Č ijoj je moći moja duša' , rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, 'ono šta ja
govorim, vi ne čujete ništa bolje od njih, samo oni nisu u mogućnosti da odgovore.' Potom je, kaže Enes,
naredio, pa su oni odvučcni i pobacani u jednu jamu, duboku poput ncozidana bunara."
2 Ai šina izjava je u kontradikciji sa Tbn i-Omerovom. Ona zastupa mišljenje da navedeni izginuli idolopoklonici
znaju samo ono što su čuli i zapamtili prije svoj e pogibije, a da poslije smrti više ništa ne mogu čuti. Učenjaci ,
međutim, daju prioritet Ibni-Omerovoj izjavi, jer je on u toku bitke bio uz Muhammeda, sallallahu alejhi
vc sellem, što sa Aišom nije slučaj . On je, dakle, imao više mogućnosti da čuje, zapamti i vjerodostojnije
prenese Muhammedove, sa\lallahu alejhi ve sell em, rij eči negoli A iša.
Ako su oni, kažu neki teolozi, bili u mogućnosti da znaju svoju prošlost, tada je moguće i da čuju nešto,
kada se prisjete dana kad su bili živi. Osim toga, ovdje je dijalog bio sa besmrtnom dušom, koja se nije više
nalazila u svom tijelu.
Uvjete normalnog slučaja i moć zapažanja tjelesnim organima daje samo Allah i On, Svojom svemoći,
može to dati i mimo tih prirodnih uvjeta, kad god bude htio.
931
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
nije molio Allaha za spasenje od kaburske patnje. '"1 • 0-> i..All '-:-'1~ .)J:J;. A.ifll ';''~ ~
1 Muslim, sa senedom, od Urve navodi da j e Aiša kazala: "Došla mi je jedna Jevrej ka i rekla: 'Znaš li da se
vi u t,rrobovima stavljate na iskušenje?' Ja sam ovo", kaže A iša, "prenijela Allahovom Poslanikt1, a on mi
je odgovorio: 'To je iskt1šenje samo za Jevreje.' Poslije nekoliko dana, Allahov Poslanik mi je opet rekao:
' Znaš li da mi je objavljeno da ćete svi biti iskušavani u svojim grobovima?' I čula sam", rekla je Aiša,
"AIIahovog Poslanika, kako moli Božiju zaštitu od kaburske kazne."
Ahmed u svom "Musnedu", sa senedom, navodi da je A iša rekla: "Jedna Jevrej ka posluživala j e Aišu i što
god bi j oj A iša obično učinila, Jevrej ka bi joj rekla: 'Allah te sačuvao od kaburske kazne!'
'Potom sam ', rekla je Aiša, 'upitala Allahovog Poslanika: Ima li kažnjavanje u grobu?'
'Jevreji lažu. Nema kazne osim na Sudnjem danu'- odgovorio j e on.
Poslije toga, prošlo j e vremena, koliko je Allah htio da prođe, kadli on izađe u džamiju oko podneva i
povišenim glasom povika:
'Svijete! Molite Božiju zaštitu od kaburske kazne! Kaburska kazna je istinita.'"
Ovu je izjavu Muharnmed, sal.lal.lahu alejhi ve sellem, dao u Medin i dugo poslije Hidžre, a ajeti, koji u
prijevodu glase: "Vjernike Allah učvršćuje stalnim govorom .. ." i ranije spomenuti ajet: "Džehennemskoj
vatri oni se izlažu jutrom i večerom ... ", shvaćeni su da se odnose samo na nevjernike.
Iz hadisa se još razabire:
- kazna u t,rrobu je istinita,
- razmišljanje i razgovaranje o učenju druge vj ere je dozvoljeno, a konačan stav treba zauzeti tek pošto se
sazna učenje islama o istom pitanju,
- tražiti Božiju zaštitu od kaburske kazne najbolje je činiti iza obavljenog namaza,
- dozvoljeno je da nemuslimanka posj ećuj e muslimanku, bilo to u ime poznanstvu il i posluživanja.
932
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
1374. PRIČAO NAM JE Ajjaš b. Velid, njemu 8l;_ ..lzl)l :; ~~ 8l;_ . \'l"V i
' '
Abdul-Ala, njemu prenio Seid od Katade, on od
Enesa b. Malika, radijaUahu anhu, da je pričao
ashabima da je Allahov Poslanik, sallallabu alej bi
ve sellem, rekao:
"Kada se čovjek položi u grob, od njega pođu
njegovi drugovi, on čuje klepet njihove obuće.
Tada mu dođu dva meleka, posade ga i kažu: ' Šta
ti misliš o ovom čovjeku, Muhammedu, sallallahu
alejhi ve sellem?' Što se tiče pravovjernika, on će
odgovoriti:
'Vjerujem da je on Allahov rob i Njegov
Poslanik.'
'Pogledaj', reći će mu se, ' na svoje mjesto u
džehennemskoj vatri! Allah ti ga je zamijenio Ju~;._~ v-c~ 41:,.. ,.:;~~ ~.&l .!D~i
"' "" "'" "' ....... o ' .. "" ""
nJillla ce se rec1:
v
'Sta si mislio o ovom čovjeku?'
'Ne znam', odgovarat će on, 'ja sam govorio ono
što je govorio ostali svijet.'
'Ne znao i ne shvaćao (nikad ništa)!' Utom će biti
udaren željeznim čekićem, pa će tako jako kriknuti,
da će to čuti svi oko njega osim ljudi i džina."
TRAŽENJE ZAŠTITE OD
KABURSKE PATNJE
v
rekavši da mu je ispričao Su 'be, njemu prenio Avn b.
Ebi-Džuhajfe od svoga oca, on od Beraja b. Aziba,
oni od Ebu-Ejjuba, radijallahu anhu, koji je rekao:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao
je (izvan Medine), a sunce je već bilo zašlo, pa
je čuo nekakav glas i rekao: 'Jevreji se muče u
svojim grobovima.'"
933
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
' '
1 Taberani, isti slučaj sa senedom, donosi da j e Avn rekao: "Izašao sam sa Vjerovjesnikom van Medine, kada
je sunce već bilo zašlo. Ja sam imao jedan vrč vode. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, otišao j e na
stranu radi svoje potrebe, a kada j e došao, uzeo je abdest i rekao:
' Jesi li čuo ono što sam ja čuo?'
'Allah i Njegov Poslanik naj bolje znaju'- rekao sam.
'Čuo sam glasove (kukanje) Jevreja koj i se muče u svojim grobovima' - kazao je Muhammed, sallallabu
alejhi vc sell em.''
Navedenu dovu kao i mnoge druge Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, nije učio radi sebe, jer je on kao
Vjerovj esnik sačuvan od grijeha, nego ju j e učio radi pouke i upute ostalim muslimanima.
934
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
• .; ; ~4
anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi J.;..> .Ji \J:~ .&1 ~.>;.;..; :1'~:;
' '
et
.
J ,..~ t:i -" ;
ve sellem, rekao: j o " ' , ; '" "" ""
O GOVORU MRTVACANANOSILlMA
} -; /<;. J J /-:,
1380. PRIČAO NAM JE Kutejbe, njemu Lejs V• .. : .,' ..t.........
V
' '•.$-~ ' -•· .'Ul '·'
..
._.-. ...
~ <~.....::!
w..l>- ' . \ rA •
w..l>- , ..
' ' '
od Seida b. Ebi-Seida, a on od svoga oca, da je
čuo Ebu-Seida Hudrija, radijallahu anhu, kako
kaže: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: 'Kad se umrl i postavi na nosila i ljudi ga
· -\:.i.
""
~ ··, ......
l"-
, "' """."
~ JG:.~tt't<·u· ·t.:J..~1 · -
. ~· .,_ •.;
.. -- .·'
' •
'
~.J
ponesu, ako je bio dobra osoba, govori: 'Požurite, .,..., ~ .
"' .; .,.
požurite !', a ako nije bio dobra, govori: 'Teško
2 Tijelo umrlog kao materija uništi vo j e i prolazno. Ono vremenom postaje zemlj a, materija koja ništa ne zna i
ne shvaća. Međutim, duša, odvojena od tijela, živi svojim životom. Izrazi "jutrom i večerom" upotrijebljeni
su u had isu analogno vremenu ovoga materijalnog svijeta, jer na drugom svijem nema ovakvih promjena i
jedinica za račtmanje vremena. Neki drže da se položaj i mjesto umrlom pokaže samo j ednom, prvog jutra
i večeri. po izdisaju, a drugi, da mu se oni prikazuju svakog jutra i večeri, sve do Sudnjeg dana.
935
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
e::
..;1 ~t; J,,.s.J.i-
~ "" "" ~ ""
"":$
936
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
Bezzar je u svojoj had iskoj zbirci naveo da je Tbni-Abbas rekao: "Vjerovjesnik je bio u jednoj vojni, pa ga
je jedan čovjek upitao: 'Allahov Poslaniče, šta misliš o djeci?'
Vjerovjesnik nije odmah odgovorio, a kada se završila bitka u Taifu naiš li su na jednog dječaka koji se igraše
zemljom i Muhammed, sallall ahu alejhi ve sel.lem, povika: 'Gdje je onaj što me je ranije pitao za djecu!'
Utom se javio onaj čovjek i Mubammed, sallal.labu alej hi ve sellem, reče: 'Zabranjeno j e tući i ubijati djecu,
a Allah najbolje zna šta će ona raditi.'"
Ahmed u svom "Musnedu", sa senedom, navodi, da je jedna žena pitala Vjerovjesnika: "Ko će sve biti
u Džennetu?" "Vjerovjesnici, šehidi, novorođenčad - djeca, i ženska djeca živa zakopana u zemlju" -
odgovorio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Prema izloženom, i djeca umrla prije svoje ptmoljetnosti bit će u Džennetu, a to je opet u skladu s ajetom:
"Niko ničiji teret neće snositi." Znači, svako odgovara samo za sebe .i za svoja djela.
Raznolika su mišljenja islamskih učenjaka u vezi sa statusom nemuslimanske djece na drugom svijetu.
Jedni, njihov status vežu strogo za Božije određenje i Njegovu volju. Oni to dokazt~u gore navedenom
Muhammedovom, sallallahu alej hi ve sellem, izjavom: "Allah najbolje zna šta će oni raditi", i prema tome
ih razvrstavaju.
Drugi kažu: "Dj eca imaju status svojih roditelja, tj. djeca muslimana bit će u Džennetu, a djeca mušrika u
Džehennemu. Ovi se oslanjaju na <~et: "Allahu, ne ostavi na zemlj i nijednu mušričk11 kuću ... !" Ovo je bila
njihova molba upućena Allahu, kada je On objavio: "Od tvog naroda neće više niko vjerovati, osim onog
koji je već ranije vjerovao."
Neki misle da će ta djeca biti između Dženneta i Džehennema, jer ona nisu rad ila ni zlo oi dobro.
Poneki smatraju da će biti kao poslužitelji džennet lijama. Ovi se drže had isa koji je Sem ure prenio: "Djeca
idolopoklonika bit će sluge džennetlijama."
Ima mišljenja da će sc djeca idolopoklonika staviti na isp itivanje i prema svom odgovoru bit će razvrstana .
•
Bezzar navodi da je Enes prenio Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, izjavu: ·'Celiri vrste ljudi bil će na
Sudnjem danu privedene Allahu na propitivanje: djeca, oronuli starci, neuračunljive osobe i ljudi koji nisu čul i
za vjerovjesnike."
Ima i učenjaka koji smatraju da će ta dj eca i biti u Džcnnetu. Oni se oslanjaju na ajet: "Mi nećemo nikoga
kazniti, dok i.m ne poša lj emo poslanika..." Ako se neće kažnj avati puoolj etnii i pametni, dok im ne dođe
poslanik, onda je logičnije da to vrijedi :.::a djecu.
937
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
".
938
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
"'
naših dmgova prenoseći od Musaa, 'željezne kuke .);;; ~~ ....;..x...:,... ....~~.:; !..lb
'
"'
...
, , •
r .
J!.-?-~,....;..\..!.:
... "" ,...
o "' .., / o "' o •
.".,"'
(čengele), koje mu on gura u ugao njegovih usta, o".,. o "' o "'• "'"' " ' . , j.' o "'
dok mu one ne dođu do na zatiok. Potom to isto (;;! Ja;~.; Jlk;l '
'l'u 1~ G~ 4.1!... 2·:,~;
'
čini kroz dmgi ugao njegovih usta. Kada mu to u
kutu njegovih usta zaraste, on mu se povrati i čini
mu kao i ranije.'
'Ko je to?' - upitao sam.
'Idi dalje!' - rekli su mi oni.
• •
Potom smo išli i došli do jednog čovjeka naslonjenog C5 :.:;J ;~.:; :.:;J .:~J;- ,.:;; J1~:;.
.. . . L..:.
r
na svoj zatiljak, a jedan čovjek mu stoji više glave i
kamenom odnosno stijenom mu razbija glavu. Kada j]C;, '
--iti ,.:;_; :; .~ ~ ~~ ;~
' '
41 ;
ga god udari, kamen se odvaja, a on ode da ga uzme, ili.:.. t.J~~~~ J_,.::ll vt:... ~Ji ( ;;t Ja;~.;
~ ' '"" ~ -: "' .... , ". o . ... ... .. .... " .....
.... ...
"'
". ,
... (ll
.". , ~
...
kao što je bila prije. ..?- 1_;..;.)1 .:;.,_;;l b \,0 \); .:.;. ..LO~ ;.....1.:;
' ~-
'Ko je to?'- upitao sam. ' o~
~;ot.:; ~;ot ,_,.....,;.J ...:>..L.?- 1~~ l~~ 01 ; \5'
J o ... """' "" .,. ' .",. ""
939
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
940
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
'-;-''}i ~-i t) ~~ ~ ~~
;
;
r-.s
;
-odgovorila je Aiša.
'U koji je dan preselio (na ahiret) Vjerovjesnik,
sallallabu alejhi ve sellem?' - upitao je Ebu-Bekr.
'U ponedjeljak' - odgovorila je ona.
'A koji je dan ovo?'- upitao je on.
'Ponedjeljak' - odgovorila je.
'Nadam se (i molim Allaha)', rekao je on, 'smrti u
vremenu koje je između meo e i iduće noći.'
Potom je pogledao na haljinu u kojoj je bolovao sa
tragom od šafrana (zamazanom) i rekao: 'Operite
ovu moju haljinu, dodajte joj još dvije i u njih me
zakopajte!'
'Ovo je stara haljina' - rekla sam.
'Nova je preča živim negoli mrtvima. Ova je samo
za gnoj' - odgovorio je on.
On, međutim, nije umro sve do navečer u utorak i
zakopan je prije nego je svanulo."2
2 Ebu-Bekr kao najbliži suradnik i drug Muhammeda, sallallabu alejhi ve sellem, svakako je znao kako
je Vjerovjesnik bio opremljen. On je nastojao da Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem, dosljedno u
svemu slijedi, pa i u mrtvačkoj opremi, na što je svojim pitanjima upozorio prisutne, a posebno svoju kćer
Aišu. Ebu-Bekr je želio da i umre u danu sedmice u kome je umro Muhammed, sallallahu alej hi ve sellem.
Međutim, on je umro jedan dan kasnije. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, umro je u ponedjeljak,
a .Ebu-Bekr u utorak, između akšama i. jacije, 22. džumadel-abara, trinaeste godine po Hidžri. Možda je,
kažu historičari, Ebu-Bekrova smn, bila zajedan sedmični dan kasnije iza Muhammedove, jedna aluzija na
.Ebu-Bekrov hilafet, koji je vlast uzeo u ruke sutradan po smrti Muhammedovoj, a on upravo došao na čelo
islamske zajednice jedan dan kasnije iza Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti.
Ebu-Bekr je svojim dijalogom pripremio Aišu i ostale, na j oš smirenije gledanje na njegovu smn.
lz hadisa se još zaključuje:
- mustehab je da kefin i budu iz tri dijela, bijele boje, srednje novčane vrijednosti,
- kefin i mogu biti od starog, čistog i opranog platna,
-skupocjeno platno bolje j e da koriste živi, nego mrtvi,
- sahrana mrtvaca iz opravdanih razloga može se obaviti i u noći ,
-život i rad dobrih ljudi treba biti pouka drugim,
-nauku treba primati od svakog, ma ko to bio,
941
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
942
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
2 Ibrahim Neha'i je rekao: "Saopćio mi je onaj koji je vidio grob Vjerovjesnika i njegova dva dn1ga da je bio
uzdignut i izgrbljen iznad zem lje i na njemu bijeli mramorni kamen."
Šafija je izjavio: "Vidio sam grobove uhudskih šehida izgrbljene, a tako su napravljeni i grobovi lbni-
Omera i Ibni-Abbasa."
Lej s j e izjav io da j e njemu rekao Zej d b. Ebi-Habib da on, prav lj enje izgrbljenog groba smatra mustehabom,
samo da se ne izdiže mnogo iznad zemlje i da se na njega ne navaljuje mnogo zemlje. Ovo je i stav učenjaka
Kufe, Sevrije, Malika, Ahmeda i nekih učenjaka šafijske škole kao Muzenija.
943
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
U rve nije rekao: r-li ~t; ~lj '1 o:;:}.~ Jti ;;_~~fl~
"..", ,. "' "'
/
. ~ .&1 ~;;;
'
r:li '11~ t; ~ ~~
•
' '
radijallahu anhu."
Izgrbljenost groba pravi se da ga živi ne bi mogli koristiti za sjedenje. Tavus kaže da su ashabi nasip zemlje
na grobu uzdiza li umjereno kako bi se zna lo da je tu grob.
Raniji učenjaci šafijske škole voljeli su poravna vanje, tj. pljosnatost groba, a sam Šafija j e rekao: "Grob se
poravnava, na njemu sc ništa ne gradi i zemlja se na njemu ne uzdiže više od jednog pedlja." Preneseno je
da je Vjerovjesnik dao načinili poravnjcn grob svome si nu Ibrahimu, postavio po njemu kamenje i zemlju
eoškropio vodom. Grobovi ensarija i muhadžira bili su u vidu plohe.
Satija se oslanja još na navod Tirmizija da je Hajj an izjavio kako mu je Alija rekao: "Slušaj, uputit ću te na
ono, što je mene uputio Vjerovjesnik: da grob ne praviš uzdignut nego poravnao, ne visok nego nizak."
E bu-Davud je zabilježio u svom "Sunenu", da je Kasim b. Muhammed rekao: "Unišao sam Aiši i rekao:
'Majko, pokaži mi grob Allahovog Poslanika!'
Ona mi je pokazala tri groba koja nisu bila visoka, a niti trbušasta, nego spljoštena u vidu površine zelenog
polja. Tu sam vidio da je Muhammedov grob bio naprijed, grob .Ebu-Bekra, čija je glava bila spram pleća
Muhammedovih, a glava Omerova nekako spram nogu Muhammedovih."
Pisac ''El-Hidaj e" kaže: "Grob se pravi izgrbljeno (šatorasto), a to je da se zemlja nad njim uzdigne zajedan
pedalj ili nešto ma lo više." Ovo mišljenje dijele Musa b. Talha, Jezid b. Habib, Sevri, Lejs, Malik, Ahmed,
Ebu-Hanife, Gazalija i pravnici hanefijske škole.
Osman b. Nistas izjavio je: "Kada je Omer b. Abdul-Aziz dao porušiti grobnicu Muhamroedovu, vidio
sam Muhammcdov grob uzdignut iznad zemlje koliko četiri prsta, a vidio sam grob Ebu-Bekra, iza groba
Muhammedova, a grob Omera, ispod groba Ebu-Bekrova nešto malo naniže."
Amreta je prenijela od Ai še: "Glava Muhammedova bila je prema strani zapada, glava Ebu-Bekra spram
njegovih nogu, a Omer j e bio ukopan pozadi, iza Ebu-Bekra.
1 Hišam je rekao, da mu je njegov otac U rve saopćio, kako je svijet klanjao kod groba Muhammedova,
pa je po naređenju Omera b. Abdul-Aziza podignut zid, tako da kod njega nije mogao više niko klanjati.
Kad se taj zid smšio, i kada se ukazala potkoljenica i koljeno, Omer b. Abdul-Aziz bio je uplašen. Utom
je došao Urve i rekao: "To je potkoljenica Omerova, a i koljeno je njegovo." To je Omera b. Abdul-Aziza
obradovalo.
Historičari su zabilježili i izjavu Redžaa b. Hajve, daje Velid b. Abdii -Melik pisao Omeru b. Abdui-Azizu,
koji je već bio otkupio sobe Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga da bi ih porušio i time
944
--. .. -
···:~•t CJ~
•
jJu;.p .
'
J!
"'
proširio Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju. Omer b. Abdul-Aziz naredio je rušenje tih
soba, a potom sjeo po strani i toliko plakao, da ga nisam nikad više vidio tako uplakanog. On je potom dao
sagraditi ve lebnu džamiju, kako j e to on htio. Kada su se srušili zidovi prvobitne sobe, ukazala su se tri groba
i zemlja j ednog od nji h odronila se. Omer b. Abdul -Aziz uplašio se i htjede sam da skoči i to popravlja.
"Allah te na dobro uputio! Da si ti ustao", rekao je Redža, "ustao bi za tobom i ostali svijet. Nego, da si
naredio kome da to popravi 1 Ja sam", kaže Redža, "želio da on to naredi meni. Potom mi on reče: 'Moj
prij atelju l Ustani i popravi ono!'"
"Grob Ebu Bekra", rekao je Redža, "protezao se uzdužno od sredine Muhammedova groba, a Omerov iza
Ebu-Bekrova, čij a j e glava bila opet spram sredine Ebu-Bekrova groba."
U "Iklilu" je navedena predaja Verdana kako je on u~, koj i je popravljao sobu Aišinu kada joj se srušio njen
istočni dio zi da u doba Omera b. Abdi i-Aziza i kada su se ukazale kosti dviju potkoljcnica, i da je Salim b.
Abdullah uzviknuo: "Zapovjedniče (namjesniče) ! Ovo su koljenice moga i tvoga djeda Omera!"
Ebul-Feredž u svojoj historij i kaže: "Navedeni Verdan j e otac supmge Eš'aba-Timaa."
Omer b. Dinar i Ubejdulah b. Jezid rekJi su: "Dok je u sobi bi.o grob samo Vjerovjesnika, nije bilo nikakve
pregrade. Prvi koji je dao podignuti pregradni zid, j este Omer b. Hattab. Njegov pregradni zid bio je nizak.
Kasnije, ovaj zid dao je prezidati nešto više Abdullah b. Zubejr.
lbni-Nedžar u svom "Durretus-seminetu" kaže: "U doba Omera b. Abdul-Aziza srušio se zid na strani
mjesta gdje se obično klanjaše dženaza i nije sc nikad više plakalo kao tada. Potom j e Omer naredio da se
taj otvor zatrpa, a Ibn i- -Verdanu zapovj edio da pomšeni materijal otkloni i zemlju iskopa do stari h temelja.
Utom su se ukazale koljenice i Omer je, usplahiren, skočio na noge. Utom mu j e Ubejdulah b. Abdullah, a
unuk Omerov, koj i je tu bio, rekao: "Namjesniče! Ne plaši se 1 To su koljenice tvoga djeda Omera. Soba je s
nj im bila stiješnjena." Omer je tada rekao: "Sine Verdanov, zastri to što se vidi!" Verdanje to odmah učinio,
a potom, sa ostalim ashabima nastavio zidanje. Na zidu su ashabi ostavili otvor poput malog prozora, a
kada su zidanje završi li, unutra je unišao Mezahim, oslobođeni rob Omerov, i sa groba pomeo zem lj u i
nataloženu prašinu. Omer je kasnij e dao podignuti u sobi pregradu, od džamijskog stropa pa do zemlje, tako
da je ova soba bila u sredini džamije, a džamijski prostor oko sobe. Kada je vlast preuzeo Mutevekkil, oo
je te zidove oblo~io mramorom, a hal ifa Muktefaje to oblaganje obnovio 548. godine, i izgradio dovoljno
visoke i ši roke prozore sa mušepcima od bananina i sanda! ije drveta.
Kasnije je Hasan b. Ebii-Hejdž stavio bijele zastore, ukrašene žutim i crvenim obrubom. Kasnije je te
zastore zamijenio Muhtedi bi Emri llah ljubičastim ibri šimom i vezenim mbovima.
Velid b. Abdil-Meli k, unuk Mervaoa b. Hakema preuzeo je hilafet poslije smrti Abdul -Melika, 806. godine
po Hidžri. On je najstariji sin Abdui-Melikov, a vladao j e devet godina i osam mjeseci.
945
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
Omer je podlegao od uboda zatrovanog noža A'redža Firuz Ebu-Lu' lua, sluge i roba Mugire b. Šu'be.
Firzuz je, kako hi storičari navode, rekao Omeru:
"Hoćeš li reći mome gospodaru da me oslobodi od plaćanja harača?"
" Koliki ti je harač?" - upitao ga je Omer.
"Dinar" - odgovorio je Ebu-Lu' lu.
"Ne vidim da ti ne možeš raditi. Ti si dobar radnik i to ti nije mnogo" - rekao mu je Omer.
Ovakav odgovor rasrdio je Ebu-Lu'lua i kada je Omer jednog jutra pošao u džamiju na sabah-namaz,
946
--. .. -
···:~•t CJ~
jJu;.p .
'
"
ZABRANA GRĐENJA MRTVIH -?1_;..:;~1 ~ ~ ~ ~ .,.,G
947
•
SAHIHU-L-BUHARI DZENAZA
Bubarija, tumačeći suru "Eš-Šu'ara", kaže: "Kada je objavljen ajet 'Opomeni svoj u bližu rodbinu!',
Muhammed je izašao na Safu i uzdignutim glasom dozivao:
'Sinovi Fihra' Sinovi Adijja, koljena Kurejšija 1 '
Svijet se iskupio, a onaj ko nije mogao, poslao j e svoga opunomoćenika, da vidi šta će na zboru biti. Tu je
došao Ebu-Leheb i ostale Kurej šije i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ih je:
'Šta mislite, kada bih vam saopćio da se u dolini Mekke sada nalazi neprijateljska konjica koja hoće da vas
napadne, biste li mi to vjerova li?'
'Bismo!', odgovorili su prisutni, 'roi te poznajemo samo kao iskrena čovjeka.'
'Ja vas opominjem', rekao je Muhammed, a.s., 'da vas čeka teška kazna zato što obožavate kjpove! '
'Propao preostalog ili slijedećeg dana'' - uzviknuo muje Ebu-Leheb. 'Zar si nas zato zvao?'
Na ovu E bu-Lehebovu kletvu objavljena je sura 'Leheb' koja u prijevodu glasi:
'Propale ruke Ebu-Lehebove i propao on sam! Neće mu koristiti njegov imetak, a ni ono što je stekao. On
će biti sigurno pržen u rasplamsanoj vatri, a i njegova žena koja nosi drva (kleveće). Na njenom vratu bit
će uže od palminog ulja.'"
948
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
la~~l <iailil
~ ~
ZEKAT
'
i riječi Uzvišenog Allaha: "Obavljajte namaz (;IS) 1)T_; ~~ll_,.~ yi_;) j~ .&1 J);
i dijelite zekat!"
(Abdullah) lbni-Abbas, radijallahu anhuma, rekao
je: "Pričao mi je Ebu-Sufjan, radijallahu anhu,
i spomenuo riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, rekavši:
'Naređuje nam klanjanje namaza, dijeljenje zekata,
obilazak rodbine i čednost. .. '"
1 Dijeljenje zekata je obavezna dužnost propisana Kur'anom, a način i postotak podjele od pojedinih vrsta
imovine propisan je hadisom. Zekat j e jedna od osnovnih materijalnih obaveza bogatih muslimana prema
si romasima. Kušejri je rekao: "Ko negira dužnost dijeljenja ze kata, taj iz lazi iz islama."
951
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
Jednoglasno je mišljenje islamskih pravnika da nad ležni organ islamske uprave može zekat, od onih koji ga
otkažu, prinudno ubrati, kao što j e to učini o Ebu-Bekr prve godine svoga hila feta.
Devete godine po Hidžri Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je, po povratk11 sa Tebuka u Jemen,
Mu'aza i Ebu-Musaa, prvog kao namjesnika, a drugog kao kadiju. Neki historičari navode da je to bilo
desete godine po Hidžri, u mjesecu rebiul-aharu. Tom prilikom Muhammcd, sallallahu alejhi vc sellem,
poslao je još vjeroučitelje i predstavnike H alida b. Saida u San'u, Ebu-Umejja u Hindu, Zejda b. Lebida u
Hadramevt, Mu'aza b. Dženanu i E bu-Musaa u Zubejdu, Aden i primorske krajeve.
Iz navedenog had isa zaključuje se:
- izjava o gornjem slučaju prenesena samo od jednog ashaba, punovažna je i treba po njoj postupati;
- nemuslimane treba prije otpočinjanja borbe s njima pozvati u islam. Nemus liman sc smatra muslimanom
kada oč ituje vjeru u Allaha i Njegova pos lanika, Muhammeda, sa ll allahu alejhi vc sell em, (prouči šehade t).
Ovo j e očitovanj e osnov islama i bez njega nisu punovažni nikakvi drugi obredi;
- farz je klanjati pet namaza u toku svakog dana;
- dijeljenje zekata j e obavezna dužnost bogatih mus limana;
- zekat ubran u jednom mjestu prvenstveno se dijeli sirotinji toga mjesta, a ako se pošalje u neko drugo
naselje i tamo podijeli, to je punovažan postupak i dužnosti je udovoljeno. Omer b. Abdul-Aziz ovakav
postupak nije dozvoljavao. Za njegova hilafeta, zekat prikuplj en u Horosaou b.io je prenesen u S iriju da se
podijeli tamošnjoj sirotinji. Saznavši to, izdao je naredbu da se ubrana s uma odmah povrati u Horosan i
podijeli sirotinji horosanskih naselja;
-na nemuslimane, prvo, apeluje se da očitlyu vj eru u Jednog Allaha i u Muhammeda kao Njegova poslanika,
pa tek onda na pridržavanje ostalih propisa i vršenje osta lih islamskih dužnosti;
-neki pravnici kažu, da tekst had isa: " . .. zekat koji se uzima od nj ihovih bogataša i dij eli njihovoj sirotinji",
obuhvata i djecu, dok šafije smatraju da djeca nisu dužna davati zekat iz svoje imovine.
Prema mišljenju pravnika baoefijske pravne škole, za obaveznu dužnost zekata uvjeti su zdrav um i razum i
punoljetnost osobe. Prema tome, zekatom nije opterećena imovina djeteta ni luđaka. A iša, radijallahu anha,je
prenijela da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, rekao: ''Pero meleka je dignuto od tri osobe: od osobe
koja spava sve dok se ne probudi; od djeteta dok ne postane punoljetno i od ludaka sve dok ne ozdravi."
Tirmizi ističe, da su podijeljena mišljenja pravnika o obaveznosti davanja zekata iz imovine maloljetnika.
•
(z i.movine malolj etnog bogatog siročeta daje se zekat po mišljenj u Omera, Alije, Aiše, Mal ika, Safije,
Ahmeda i Ishaka.
Drugi smatraju da se iz imovine bogatog si ročeta ne daje zckat. Ovo mišljenje zastupaju Sufjan Sevri, v
Abdullah b. Mubarek, Ebu-Hanife, i ostali pravnici njegove škole: Ebu-Va il, Seid b. Džubejr, Neha'i, Sa'bi
i Hasan Basri.
Seid b. Musejjeb je rekao: "Zekatom je zadužen samo onaj ko je zadužen klanj anjem namaza i postom
mjeseca ramazana." Ovu j e izjavu zabilježio u svom "Sunenu" i Nesa i;
- farz doprinos je sam zekat;
-iz teksta hadisa: " ... uzet će se od njihovih bogataša .. ." razumije se, da nadležni organ zajednice može
ispred sebe poslati povjerljive sakupljače, da od obveznika zekata sakupe i prime zekat;
- lbni-Munzir je rekao: "Svi islamski učenjaci jednoglasno tvrde da j e zekat predavao na rukovođenje
Muhammedu, sa ll allahu alejhi ve sell em, njegovim izaslanicima i predstavnicima";
- zekat se može predavati na rukovođenje i namjesnicima. Ovo mišljenje dijele Sa'd b. Ebi-Vekas, lboi-Omer,
Ebu-Scid Hudri, Ebu-Hurejre, A iša, Hasan Basri, Ša'bi, Muhammed b. Ali, Seid b. Džubejr, Evza' i i Šafija;
Ata je rekao: "Namjesnicima se može zekat predati na rukovođenje, ako će ga oni predati onima, koji na
• . H
to umiJU pravo.
Tavus je izjavio: "Namjesnik, koj i ran ij e primljeni zekat, nije utrošio tamo gdje je to Šerijatom predviđeno,
neće mu se on više ni predavati na rukovanje";
- sakltpljač zekata nema pravo, da na ime svoje usluge, uzima iz skupljenog zekata najbolje i najvrednije
stvari, odnosno stoku, nego samo prosječnu srednju vrijednost;
-osoba opterećena dugom, nije obavezna davati zekat;
- u Kur'anu su nabrojane vrste ljudi kojima se skupljeni zekat dijeli za njihove lične potrebe, ali starješina
zaj ednice ga može u cijelosti predati i. upotrijebiti u korist samo jedne navedene grupe, odnosno potrebe
zajednice, ako to zahtijevaju vjerski interesi zaj edn ica;
952
1396. PRIČAO NAM JE Hafs b. Umer, njemu
Šu'be od (Muhammeda) b. Usmana b. Abdullaha
b. Mevheba, koj i prenosi od Musaa b. Talhe, on od
Ebu-Ejjuba, radijallahu anbu, da je jedan čovjek
rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem:
"Obavijesti me o poslu koji će me uvesti u
Džennet!"
"Šta mu je? šta mu je?" - govorio j e svijet.
"'/~ ~ o' "'
ots"j.ll .,;.;;.J o~l 1~-~;.J l ·:.~~ !l_r:; 'l .J
•' ",. """' P "; '
"Tako mj Onoga, u Cijoj je ruci moj život, na ovu :~:;. ~ ~~ Ju J.J ~\~L>~~) 'lo~
. ". "' ,., ... ",
-molbu ugroženog treba pažljivo saslušati i pravedno je riješiti , pa makar to bio i nemusliman. Ahmed u
svom "Musnedu" navodi izjavu Ebu-Hurejre: "Molbu ugroženog treba pažlj ivo saslušati i uslišati, a ako je
on po svojim drugim djelima glješnik, to je njegova lična stvar i šteta."
953
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
1 Taberani u svom "Kebiru" navodi sa senedom, da j e Mugire b. Sa'd b. Ahrem rekao: "Došao sam
Vjerovjesniku i rekao:
'Vjerovjesn iče, uputi mc na posao koji će me približiti Džennetu, a udaljiti od Džehennema"
On je ušutio časak, a potom podigao glavu i rekao: 'Da o boža vaš samo Allaha, ne pridružujući Mu u tom
nikoga, da klanjaš namaz, dijeliš zekat, postiš ramazan i svijetu činiš ono što voliš da se i tebi čini. '"
Za vjerske propise treba pitati učeoe ljude, jer to vodi uspješnom rješenju svakog pitanja i sreći zajednice,
a učeni su dužni davati odgovore i poučiti za interesovanog konkretnom propisu.
954
1399. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman Hakem b.
Naft', kome je prenio Šu'ajb b. Ebi-Hamza od
Zubrija, ovome ispričao UbejduHab b. Abdullah
b. Utbe b. Mes'ud, da j e Ebu-Hurejre, radij allahu
anhu, kazao: "Kada je umro Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, a Ebu-Bekr, radijallahu
anhu, postao halifa, neki su se Arapi povratili
nevj erovanju, pa mu je Omer rekao:
' Kako se boriš protiv idolopoklonika, kad je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: Naređeno mi je da se protiv idolopoklonika
borim sve dok ne očituj u : Nema Boga osim ~ "'"' "'"' " "' } .::; ... "' J ,
~ ~ .ili l.!\i ~ .11 ':l! ~!':l 1)~
Jednog Jedinog Allaha', a ko to očituje , sačuvao
... ~ ' ..... ...
je od mene svoj u imovinu i svoj život, osim zbog . ....11 c.J~ ~t..::..>,. .J~ ':l! ~J j~
... ... ...
nj egove druge zanemarene dužnosti, a njegovo
polaganje obračuna je pravo Allahovo.'"
,,
1400. 'Tako mi Allaha", odgovori Ebu-Bekr, .~1 ~j~ z; J;ti~ 41.J
- t ••
- - .Jw.,
' odlučno ću se boriti protiv svakoga, ko pravi
razliku i zmeđu dužnosti klanjanja namaza i
dužnosti dijeljenj a zekata. Zekat je obavezna
imovinska dužnost. Tako mi Allaha, kada bi mi
, ... "'
uskratili kozicu, koj u su ranije davali Allahovom _,; ~ .tl} ~ 41 d'J :;..:. J t; tt::. ~
".. "'
2 Ebu-Bekr je izabran za halifu odmah poslije smrti Muhammeda, sallallahu alejhi vc sellem. Istovre meno
su istupila iz islama neka arapska plemena, okupivši se oko samozvanog lažnog pejgambera Musejlime
iz plemena Benu-Hanife i oko Esvedui-Ansije. Ebu-Bekr je odmah protiv njih poslao vojne odrede i
Musejlime je poginuo u Jemami, a Ansija u San 'i. Tako su ovi zavodljivci, sa svojim najbližim saradnicima,
brzo likvidirani, a njihova plemena opet vraćena u islam.
Drugi neki Arapi su od bacili učenje islama, napustili klanjanje namaza, dijeljenje zekata i ostale islamske
dužnosti i vratili se svom predislamskom idolopokloničkom životu. Privrženi islamu ostali su samo
muslimani Mekke, M edine i naselja Džuvasijje u Bahrejnu, gdje je stanova lo pleme Abdu i-Kajs. U ostalim
krajevima Arabije, džamije su bile napuštene i učenje ezana prestalo.
Treća grupa arapskog svijeta pravila j e razliku između obaveze klanjanja namaza i obaveze dijeljenja zekata.
Ova je grupa klanja la namaz, ali otkazala davanje zekata hali fi. Ovo su bili djelim ični otpadnici i nisu se
povratili idolopoklonstvu, a bilo ih je koj i nisu ni zekat otkazal.i svojevoljno, oego su i.h na to navratil.e
njihove plemenske starješine, koje su ponegdje zekat primale i ostavljale ga sebi. Tako je, naprimjer, pleme
955
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
•
' ' '
Benu-Jerbu' sakupilo između sebe zekat i ?..eljelo ga poslati halifi Ebu-Bekru, ali ih je u tome spriječio
Malik b. Nuvejre.
Vakidi u svom djelu "Kitabur-riddcti" kaže: "Čim je Allahov Poslanik umro, od islamske zajednice su se
odvojili plemena Esed i Gata fan, izuzimajući mu ogranak Benu-Abs, dok j e pleme Benu-Am ir isčekivalo
stav svoga poglavara.
Još su se odvojila plemena Fezare, Jemami, Benu-Hanifa, a i neka plemena u Bahrejnu, zatim plemena
Bekr, Ibn i-Va il, Nemir ibn Kasit, Kelb i bližnji rod i ogranci Kuda'a. U cijelosti su se odmetnula plemena
Benu-Temim, Benu-Sulcjm, Umej re, Hufaf, Benu-Auf ibn tmru-ui-Kajs, te Zekvan i Harise pleme.
Privržena islamu ostala su i dalje plemena Eslem, G ifar, Džuhejne, Huzejne, Ešdža', Ka'b, Ibn-Amr, lbn-
Hus'a, Sekif, H uzej l, Duel, Kinane, Surat, Budžejl, Taj, Hevazin, Džušejm, Sa'd, lbn-Bekr i Abdui-Kajs, te
Nudžejba, Hemedan i. stanovništvo San'e."
Musa b. Ukbe prenosi: "Kad je Vjerovjesnik umro, islam su napustili Arapi Jemena, istočne Arabije,
plemena Gatafan, Benu-Esed, Benu-Amr i Ešdža'. Prema izjavi Dejlemija, prvi otpadnici islama pojavili
su se u Jemenu pod vodstvom Esvedui-Ansije još u doba Muhammeda, sallallahu alej hi ve sellem."
Iz hadi sa se još zaključuje:
-oštroumnost i dalekovidnost Ebu-Bekra pri poduzimanju odlučnih mjera u danima pojave općeg haosa,
- za ključak donesen putem analogije je punovažan,
- disku tovati o vjerskim pitanjima je pohvalno,
-ko svojim radom manifestuje islam, a u duši ga ne \~emje, smatrat će se po ovozemnim zakon ima muslimanom
prema šerijatskom pravilu: "Ljudi se sude prema djelima, a Allah zna njihove stva me namjere."
Malik smatra da poklanjanje provjerenog (otpadnika od islama) ne treba uvažiti, a to se mišljenje prenosi
i od imama Ahmeda.
Nevevevija kaže da je zindik osoba koja zaniječe sve islamske propise i da ima pet različi tih stavova o
njenom statusu: l) naj ispravnije je mišljenje da se pokajanje provjerenog uvaži kao punopravno, 2) da mu
se pokajanje ne uvaži, već da se ubije, pa ako mu je pokajanje bilo iskreno, ono će mu kod stiti na Sudnj em
danu, 3) pokajanje zindika uvažava se samo jednom, 4) ako j e osoba primila islam dobrovoljno, pa ga
poslije napustila, prima joj se pokajanje, a ako ga je prihvatila pod pritiskom, pa kasnije napustila, a potom
se pokaje i želi ostati ll islamu, pokaj anje joj se neće uvažiti, i 5) ne prima se pokajanje samo osobe koja je
pored toga što je napustila islam, još i druge od islama odvraćala.
Po školi hanefijskih pravnika, pokajanje zindika treba uvažiti kao punopravno. Ebu-Hanife je izjavio:
"Privrednom otpadnih• treba predložiti da se pokaje i njegovo pokajanj e treba uvažiti";
- otpadnika od islama, njegovo otpadništvo ne oslobađa dužnosti davanja ze kata, nego ga mora po povratku
u islam ll cijelosti dati.
956
•
GRIJEH ONOGA KOn NE DAJE ZEKAT
biti rečeno) :
'Ovo vam je ono, što ste za sebe sakupljali.
Okušajte to što ste sebi pripremi li.' " 1
1 Omer b. Abdul-Aziz i lrak b. Malik smatraju da j e gornji ajet derogiran kasnijim aj etom: "Uzmi i.z nj ihovih
imetaka doprinos (zekat) !"
Ibn i-Abbas je izjavio da je muslimanima bilo poteško u duši kada je objavljen ajet: "I oni koji sakupljaju
zlato i srebro i ne dijele ga na Božijem putu .. .'', i da su govorili da, od sada, ne može niko ništa ostaviti u
nasljedstvo svojoj djeci.
v
Zbog toga su Omer i Sejban otišli Vj erovjesn iku i obavijestili ga o či njeničnom stanju, na što je on re kao:
"Allah je propisao zekat da se njime očisti postojeći dio vašeg imetka, a nasljedstvo odredio u imecima koji
ostaJu. lZa
. vas."
Omeru je i to poteško palo na dušu, paje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sellem, nastavio: "Obavijestit ću
te o dobru koje čovjek treba čuvati za sebe, a to je dobra supruga koja svojim držanjem raspoloži muža čim
je ugleda, kada j oj što zapovjedi, ona ga posluša, a kada je on odsutan, ona mu čuva obraz." Ovaj je dijalog
zabilježio Hakim u svom "Mustedreku" i smatra ga vjerodostojnim.
Či.o i se da je sakupljanj e imovine u prvim danima objave islama bilo zabranjeno, a da je dozvoljeno tek
objavom propisa o davanju zekata.
Prema sadržaju spomenutog ajeta, zekat sc daje od zlata i srebra, bilo ono izrađeno ili neizrađeno, kao i na
nakit od ovih plemenitih kovina.
957
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
1 Pravo ovce, a dužnost njenog gospodara je, da se ona muze kod vode i poji lišta, kako bi se dio pornuženog
mlijeka mogao, svaki dan besplatno, podijeliti siromasima i putnicima namjernicima, koji obično odsjedaju
pokraj vode. To je bio dobar prastari običaj Arapa koji je islam usvojio i dalje podržavao.
Cijeli prijevod gore djelimično citiranog 180. ajeta sure "Ali lmran" glasi: "Neka ne misle oni koji škrtare
sa onim što im je A llah dao od Svoje mi losti, da je to dobro za njih. Naprotiv, to je za njih samo zlo. Na
vrat će im biti obješeno ono s čim su škrtarili na Sudnjem danu. Allahu pripada naslj edstvo nebesa i zemlje.
Allah je obaviješten o svemu što vi radite."
Iz sadržaja drugog hadisa razabire se:
- zekat se daje od deva, krupne i sitne stoke, a preporučlj ivo ga je davati i od proizvedenih mliječnih
proizvoda, odnosno samog mlijeka. Osoba, koja mlijeko i mliječne proizvode svoje stoke koris ti samo za
sebe, bit će optužena na Sudnjem danu od domaće životinje, čije je mlijeko koristila, što je njeno pravo,
namijenjeno sirotinji, prisvojila sebi,
- robu i ostali kapital neočišćen zekatom Allah će predočiti neposlušniku u vidu otrovne zmije, koja će ga
stalno daviti i gristi, upravo onako kako je on svojim trgovačkim i ostalim kapita lom davio siromašn.i svijet,
-davanje zekataje farz i to od zlata, srebra i robe kojaje bila godinu dana u rukama punoljetnog muslimana,
i od svih poljoprivrednih prihoda.
958
IMOVINA OD KOJE JE ZEKAT PODIJELJEN,
NE SMATRA SE NAGOMILANIM
KAPITALOM
2 Na imovinu ispod vrijednosti jednog ni saba oe daje se zekat. Nisab kod zlata j e dvadest m iskala što iznosi
91,60 grama, jer jedan rniskal iznosi 4,58 g, kod srebra rniskal iznosi dvjesto grama, tj. 64 1,5 g, jer miskal
iznosi 3,21 gram. Nisab kod trgovačke robe papirnog i meta lnog novca, osim zlatnog i srebrenog, iznosi
onoliko koliko vrijedi dvjesto grama srebra u novcu. Nisab kod krupne i sitne stoke, određuje se prema
s kalama poznatim u fikhskirn djelima. Ko nema gornj eg ni saba imovine ili ga irna, ali od nje daje zekat, on
ne spada u grupu onih koji gomilaju kapital za koji će biti odgovorni.
Zekatje propisan poslije Hidžre. Čini se daje propisan druge godine po Hidžri, nešto prije propisa o postu ramazana
mjeseca, dok .Tbni-Es ir kaže da je zekat propisan tek devete god ine po Hidžri. Zekatom se čisti imovina od prava
siromaha u njoj, a bogataš se opet oslobađa i čisti od škrtosti i drugih poroka ka pitala. "Ukijjetun" je šerijatska oka,
koja iznosi četrdest drahma srebra. To j e hidžaska oka za razliku od turske oke u težini od 1.248 g.
959
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
960
Božijem putu ... ' (Tevbe, 35) Mu'avijaje tvrdio da
je ovaj ajet objavljen u vezi s Jevrejima i kršćanima,
a ja kažem: 'Objavljen je u vezi s nama i njima'.
Tako je između mene i njega došlo do neslaganja,
pa je on pisao Osmanu, radijallahu anhu, žalbu.
Osman mi je pisao da dođem u Međinu. Ja sam
došao i oko mene se iskupilo mnogo svijeta, kao
da me prije toga nisu nikada vidjeli. Kada sam
to spomenuo Osmanu, on mi reče: 'Da se hoćeš
pomaknuti (skloniti) na stranu (van Medine)!'
Poslušao sam i, eto, to je ono što me degradiralo
na ovaj stepen. Kada bi mi postavili zapovjednika
Abesinca, ja bih slušao i pokoravao se.'"'
...
... ""
2-;.J
..č~
,..",.. ,..
j ednog stupa. Ja sam ga pratio i sjeo pokraj njega . ... ... ,.. .; J'• "' ...
~t..::. J!~ JJ~ J jJ_?. "!l: .w.;. ;_,.
·- - l -- - ,
961
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
odgovori mi on.
' Ebu-Zerre, vidiš li Uhud?' upitao me
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Pogledah na sunce. Od dana ne bijaše ostalo ništa.
Meni se činilo da me Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, šalje tamo radi nekog posla, pa
sam rekao: 'Da, vidim.'
'Volio bih da imam zlata kao što je Uhud samo
zato da bih ga cijelog podijelio izuzev tri dinara'-
reče mi Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
' Oni ovo', kaže Ebu-Zerr, ' ne razumiju i zato
gomilaju samo ovozemna dobra. '
'Ne, tako mi Allaha, ja ne tražim od njih ta
zemaljska dobra, a niti ću ih pitati za propise vjere
do susreta sa Uzvišenim Allahom. '" 1
1 lmam Ahmed u svom "Musnedu" navodi da je Ahnef b. Kaj s bio u Med ini i tu vidio čovjeka, od koga se
svijet klonio i bježao, pa ga je upitao: "Ko si ti?"
"Ebu-Zerr"- odgovorio je on. "A što svijet bježi od tebe?" "Kritiziram ih što gomi laju imovinu, a to im je
zabran io i Allahov Poslanik"- odgovorio je Ebu Zerr.
Pejgamber je radio i propagirao rad, ali je sav prihod preko stvarne kućne potrebe istog dana ustupao
siromasima. Onje kapital želio, ne da ga uživa, nego da njime pomogne islamsku zajednicu i njene pripadnike.
Od zlata u težini Uhud brda, on bi za sebe ostavio samo tri zlatnika, i to: jedan, kako kaže Kurtubi , za opskrbu
svoje porodice, jedan za oslobađanje kojeg roba, a jedan za isplatu eventualnog duga.
Ebu-Zerr je bio blizak dmg Allahovog Poslanika i od njega dobro naučio propise islama, pa mu nije bilo
potrebno da ikoga pita za vjerske propise i put islamskog života. On je privatno sakupljanje kapitala, i.znad
stvarnih kućnih potreba, smatrao haramom. Ebu-Zerr je ranije spomenuti 35. ajet poglavlja "Et-Tevbe"
dosljedno primjenjivao u svom živoru i čuvanje ovozemnih dobara kod privatnika osuđivao, bez obzira
davao on zekat ili ne davao.
962
• , ,. ,.
DIJELJENJE IMOVINE NA NJENO ~~
. Jl11..;~!
.. .. y~
_.
.
PRAVO MJESTO
1409. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Musenna, ;_;...;J: lSi;. )11 f_; l!1lSi;.. \ f • ~
njemu Jahja, prenoseći od Ism'aila, ovome Kajs
od Ibni-Mes'uda, radij allahu anbu, koji je kazao:
"ĆUo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve _" _,, ... , ,. ,. . ,
'1 J~ * ~~ ..::. ;_..,:, Ju ~ 41 cs"~
sellem, gdje kaže: "' ~ , ..
, /~ "' ~ ' ~
'Ne smije se zavidjeti, osim samo u dva slučaja: ~:bl'; '}t; 41 ~d$~ ~~~ 'll J..::.;.
-:
'
NEISKRENOST (RIJA)
PRI DAVANJU SADAKE
2 Cijeli prijevod kod Bubarije, djelimično navedenog 264. ajeta poglavlja "EI-Bekare" glasi: "Vjernici, ne
kvarite svojih doprinosa prigovaranj em i uznemiravanjem, kao onaj što dijeli svoj imetak da bi ga ljudi
vidjeli, a ne vjeruje ni u Allaha ni u Sudnji dan. Ovakav sliči tvrdoj stijeni, na kojoj ima nešto zem lje, koju
pogodi jak pljusak i ostavi goli kamen. Licemjeri sa takvom milostinjom neće moći ništa zaslužiti. Allah ne
upućuje na pravi put narod nevjerni."
Muslim, preko Ebu-Zerra, navodi, da je Muhammed, sal!allahu alejhi ve sell em, rekao: "Na Sudnjem danu,
Allah neće hljeti pogledati na tri vrste ljudi, govoriti sa njima, niti ih očistiti od grijeha, nego će im još
dosuditi bolnu kaznu, a to su: osoba koja za svoj doprinos prigovara; osoba koja iz oholosti spušta svoj
ogrtač do zemlje i osoba koja p rod<~ e svoju robu uz lažno zakli~anje. "
963
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
"'
o
J_;;) .J_;AJ
"'"" ""
-1- " "' ....
dobra djela radili, obavljali namaz, davali zekat, lylii.J -:-'l:L:~II_,if.J l~ [r-~1 .)~ ~j
•
čeka nagrada kod njihovog Gospodara. Neće .. / , : ' "'...- """" A.- "" .... ""
~--' • •- ~' r-"
• .r.-
' • 1t""
• ;;ts<.Y11 1-::.r •"lAll 1
kazao je: ' Ko podijeli sadaku u vrijednosti jedne "' "' ... .. .
datule (hurme) od svoje dobre (poštene) zarade, a
Allah i ne prima, nego samo dobro, Allah će mu je
primiti Svojom desnicom, a potom joj za njenog
vlasnika (dobročinitelja) podizati vrijednost, kao
što svaki od vas uzdiže (uzgojom) svoje ždrijebe,
dotle dok ne postane kao brdo.'"
U dmgom senedu, Abdur-Rahman slijedi
Sulejmana (b. Bilala), prenoseći hadis od Ibni-
Dinara. Verka j e kazao:
964
"Hadis je prenesen od Ibni-Dinara, koji ga je
prenio od Seida b. Jesara, ovaj od Ebu-Hurejre, , ~ '
965
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
966
1414. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Ala,
kome je prenio Ebu-Usame od Burejda, on od
Ebu-Burde, ovaj od Ebu-Musaa, radijallabu anbu,
a on od Vjerovjesnika, sallallabu alejhi ve sellem,
koji je rekao:
"Doći će vrijeme, u kome će čovjek obilaziti sa
svojom sadako m u zlatnoj valuti i neće moći nikoga
naći ko bi je od njega uzeo; i po jednog čovjeka će
pratiti po četrdeset žena, tražeći njegovu zaštitu, a
to j e zbog malobrojnosti ljudi, a mnoštva žena."'
1 Pri kraj u Muhammedova, sallallahu alcjhi vc sellem, života mnogi si romasi nisu hljel i primati zekat niti
druge doprinose iz pobožnosti. Naveden.i hadis predskazuje materij alni uspon čovj ečanstva, bogaćenje
muslimanskog svijeta, ali i povremena opća stradanja u lj udstvu i imovini. U prošlosti j e bilo pustošenja
cijeli h krajeva i naroda. Materijalnih dobara ponekad j e bilo u obilju i za njima ljudi nisu žudjel i. Mnškarci
ponekad, pokošeni ratom, bili su ma lobrojni, a žena je mnogo više ostaj alo u životu, tako da je jedan
muškarac mogao imati bezbroj žena. To su, svakako, predznaci teške opće situacije ljudskog roda, predznaci
propasti materijalne i duhovne kulture, a konačno i propasti čovjeka na zemlji.
S obzirom na izloženo, dobročinstva i materijalno potpomaganje treba pravovremeno činiti i ne odgađati za
kasnija vremena, kada možda neće biti nikom ni do zlatnog poklona, a kamol i do obične milostinje.
2 P rij evod cijelog 265-266. aj eta poglavlja ·'EI-Bekare" glasi: "Oni, koji svoj imetak dijele, tražeći time
Božije zadovoljstvo i da sebe učvrste u vjeri, slični su vrtu na brežuljku koji zalijeva obilna kiša, pa daje
dvostruki plod, a ako ga i ne pogodi pljusak, dovolj na mu j e rosa. Allah vidi sve što vi či nite. Zar neko od
vas voli da ima voćnjak, pun palmi i grožđa, kroz koji teku rijeke, da u njemu ima mnogo plodova, da doživi
duboku starost i da ima brojno potomstvo, pa ga utom pogodi vatreni orkan i sve to sprži. Tako vam Allah
objašnjava svoje znakove (upute) da biste razmišljali."
967
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
- f ~ J
nosili tovare (hamaWi). Potom je došao jedan ' -'
~
1 Cijeli prijevod djelimično citiranog 80-81. ajeta poglavlja "Et-Tevbe" glasi: "Oni koji pravovjeme, koji
dobrovoljno i iskreno dijele zekat i one koji nemaju tu ništa, izuzev samog požrtvovanja, izigravaju, Allah
će se s njima izigravati i njih čeka bolna kazna. Ako hoćeš, traži za njih oprost, a ako nećeš, i nemoj ga
tražiti ! Ako budeš za njih tražio oprost i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti, jer oni nisu vjerova li u
Allaha i Njegova Poslanika. Allah neće uputiti pravim putem pokvareni narod."
2 Isti hadis navodi i Muslim u svom "Sahihu", a imam Ahmed, preko Tbni-Mes'uda, zabi lježio je izjavu:
"Zaštitite se od džehennemske vatre, pa makar jednom polovinom burme!"
968
1418. PRIČAO NAM JE Bišr b. Muhammed,
kome je saopćio Abdullah od Ma'mera, on od
Zubrija, kome je prenio Abdullah b. Ebi-Bekr b.
Hazm od Urve, a ovaj od Aiše, radijallahu anha,
koja je izjavila:
"Unišla mi je j edna žena i sa njom njene dvije
kćerke, tražeći milostinju. Kod mene nije bilo
ništa osim j edne datule. Ja sam je dala nj oj, ona
ju je podijelila svoj im kćerkama, ne okusivši od
nj e ništa. Potom je ustala i otišla, a nama je došao
Vj erovjesnik, sallallabu alejbi ve sellem Kada sam
ga o tome obavijestila, reče: 'Ko je s tim kćerkama
iskušan bilo čim, one će mu biti jedna vrsta zastora
od džebennemske vatre. '"3
VRIJEDNOST SADAKE
ZDRAVE I ŠKRTE OSOBE
969
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
dospije u grkljan, pa da kažeš: Ovom (čovjeku) to, ,. ... "'"' ... ""
a onom to, i tako njima pripada.' " " ' ... "' ...
. .J'.>\.d .JIS -li J
, '
P OGL AV LJ E
... .. ..
" ' .." ...
u Vjerovjesnik se vjenčao Sevdom bin t Zem'a poslije Hatidžine smrti, a umrla je u doba hi la feta Omera. Ovaj
dijalog odvijao se samo .i zmeđu nekih Pejgamberovih supruga, koj e su tu prisustvovale, među kojima nije
bila Zejneba, koja j e wnrla prije Sevde. Tako se Sevda, u smislu gornjeg dijaloga, preselila na ahiret prva
između supruga, koje su ovom slučaju prisustvovale.
Hakim, u svom "Mustedreku", zabilježio je da je Aiša, radij allahu anha, rekla:
"Vjerovjesnik je jednom prilikom rekao svojim suprugama: 'Koja je od vas najduže ruke, ta će mi se
najprije priključi ti na ahi retu.' Kad god bismo se, poslije smrti Vjerovjesnikove, skupile u sobi neke od nas,
mi bismo pružale svoje ruke po zidu, da vidimo nj ihovu dužinu. To smo stalno čini le sve dok nije umrla
Zejneba bint Džahš. Ona je bila poniska i pošto nije imala najduže ruke među nema, mi srno tada shvatile
daje Vjerovjesnik, izrazom 'Koja je od vas duže m ke', mislio- koja više dijeli imetak."
970
• . . '
JAVNO DIJELJENJE IMETKA ~-y;.JI aš~ y~
. ' '
2 Cijeli prijevod gore djelimično navedenog 274. ajeta poglavlja "EI- Bekare" glasi: "Koj i svoje ime tke dijele
danju i noću, javno i tajno, nji h čeka nagrada kod njihovog Gospodara Allaha. Za njih nema straha, a n iti
tuge (na Sudnjem danu)."
Ibn i-Abbas, Mudžahid i Kel bi kažu da je gornji ajet objavljen u vezi s mi losti njom Alije b. Ebi-Taliba koji
je j ednom pril ikom imao četi ri d irhema i j edan podije lio u noći, jedan u danu, jedan tajno, a jedan j avno.
Vj erovj esnik je kasnij e, kako to navodi Kelbi, upitao Aliju:
"Šta te j e na to povuklo?"
"Povukla me je želja, da Allaha zaduži m onim što mi je obećao (nagradu)"- odgovorio je Al ija.
"Znaj da si to postigao"- odgovorio j e Vjerovjesnik i citirao mu gornji ajet.
U " Keššafu" se navodi da je navedeni ajet obj avljen u vezi s Ebu-Bekrom, koji je jednom prilikom podijelio
četrdeset hiljada z latnika na imc žrtvovanja imetka, i to: dese t hiljada javno, deset hiljada potajno, deset
hiljada noću, a deset hiljada danju.
Taberi kaže da su drugi učenjaci rekli, da se gornjim ajetom aludira na umjereno dijeljenje imetka na
Božijem putu, ne rasipajući, a i ne škrtareći.
3 Cijeli prijevod djel imično navedenog 271. ajeta poglavlja "EI-Bekare"glasi:
"Ako imetak dijelite javno, to je lijepo, a ako ga skriveno dijelite siromasima, to vam je još bolje. Ovim će
vam se pokriti neki vaši grijesi. Allah je dobro obaviješte n o svemu što vi radite. "
Amir Ša'bi kaže da je gornji aj et obj avljen u vezi sa slijedećim slučajem Ebu-Bekra i Omera. Omer je
na ime žrtvovanj a imetka za islamske potrebe odnio i predao Muhammedu, sallallahu alej hi ve sellem,
polovicu svoje imovine, pa ga je Muhammed, sallallahu al ej hi ve sellem, upi tao:
"Omere, šta si ostavio svojoj porodici?"
"Ostavio sam joj po lovicu imovine"- odgovorio je Omer.
Kasnije je došao Ebu-Bekr i predao Vj erovj esniku svoj c ijeli imetak.
"Šta si ostav io onim svojim iza sebe?"- upitao j e Muharnmed, sallallahu alejhi ve se!lem.
"Obećanje Allaha i Njegova Poslanika"- odgovorio je oo.
"Ebu-Bekre", uzviknuo je Omer, "dao bih sve za tebe 1 Tako mi A ll aha, niko se od nas n ij e utrkivao na polju
či nj enja dobročinstva, a da ti nisi bio uvij ek prvi."
Katade je rekao: "Dobro je imetak dijeliti javno, a i taj no . Svako dijeljenje imetka je kod Allaha pri mlj eno,
ako je pritom bila iskrena namj era. Smatram da je, ipak, bolje dijel iti tajno. Nama je preneseno, da imetak,
971
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
podijelit ću sada milostinju.' Potom je iznio svoju .;.;t.: ~ J..... ~.b_;; ci~ ć:;..t ;;,;~
~ " .... ...... ... ., ...
milostinj u i stavio je u ruku kradljivca. Sutradan su ... "'"' ... ... ~ ' ". 1 -:, ... : ....
972
Kasnije mu je saopćeno (i u snu) rečeno:
•
v
1 Anonimnom dobrotvoru u snu je rečeno da su sve tri njegove milostinje kod Allaha primljene kao punovažne
i da se ne treba više brinuti niti ih obnavljati.
lz navedenog had isa zaključuje se:
- raniji narodi davali su milostinju samo siromasima. U protivnom, ona im nije vrijedjela,
- All ah nagrađuje dobrotvora prema njegovim namjerama. Anonimni l.zraelac davao j e milostinju, želeći
Božije zadovoljstvo i Allah mu je istu prihvatio, bez obzira što j e nije dao potrebnom pobožnjaku.
Ovo se mišlj enje prihvata samo kod neobaveznih doprinosa, jer se zekat ne može dati bogatoj osobi,
- milostinja ustupljena lošem čovjeku može učiniti u njemu preokret i dati mu podstreka za rad dobrih
djela; kradljivcu može biti povod da se prođe krađe; prostitutki da ostavi nemoralan život, a bogatašu da se
otrese škrtosti i egoizma i stupi u red dobrotvora,
- velika vrijednost milostinje podijelj ene siromahu tajno i u ime Allaha, a ne na ime neke lične svoje
koristi ,
- ncobavezan doprinos koji nije dat siromahu, odnosno na pravo odgovarajuće mjesto, punovažan je, alije
mustehab da ga ponovo damo onom kome je, zaista, potrebno,
- ljudi se sude prema nj ihovim djelima, dok ne učine neki postupak tome suprotan,
-musliman koji je dao svoj zekat osobi, misleći da je siromašna, a kasnije dozna da je ona bogata, zekat
mu je punovažan i ne treba ga ponovo davati siromahu. Ovo je stav Ebu-Hanife i Muhammeda. Ovo je
mišljenje preneseno još od Hasana Basri i Ibrahima Neha'i.
Imami Ebu-Jusuf, Šafija i Hasan b. Salih ne dijele mišljenje gornjih pravnika i smatraju da takav zekat treba
ponovo dati onima kojima je on Šerijatom određen. Sa ovim pravnicima slaže se imam Sevri i kaže: "Osoba
koja nije dala zekat na njegovo, Šerijatom propisano mjesto, sliči osobi koja, zaboravivši da ima vode u
svom prtljagu, uzme, radi klanjanja namaza, tejemmum. Ovakva osoba treba uzeti abdest vodom iz svoga
prtljaga i namaz ponovo klanjati.
973
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
1423. PRlČAO NAM JE Musedded, njemu Jahja od .&1.1:~~:;. .;J: 05};. ~3::.! 05};. . \t rr
Ubejdullaha, koji je kazao, kako muje prenio Hubejb ' ' • , __ , ,
~ . " " "' ...-o ~JI . ~ " .. ' ""' · , J. ~ JU
b. Abdur-Rahman od Hafsa b. Asima, on od Ebu- cr.~ rY <./".. ~ .:r. '-:- ..... <-?:J;-
'
, ' '
Hurejre, radijallahu anhu, a ovaj od Vjerovjesnika, 4
~ ~lJ.::;. 1~'J ~flJ. ,) :;. r-:'1.&:
sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: - - , , •
a ~ .. ;. "" ". J t ~ "' ...
"Sedam osoba Allah će staviti u SvoiJ Wad, na dan 'll• tr '"' .J1 u•Jt;.; ..tl~~~!.:.~
11.:. '1 iY.. ~
;.;.:.:.
. Ju
... . "' ... -.. ...
kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, a to , :" , , .". .t
su: pravedan vladar, mladić odrastao u pokornosti ' ,_.;..)-~'"' _~\ _~;~._- J-, L!.;..:... ~~'"' J~ i·~~'_ ~_
r..r:
Allahu, čovjek čije j e srce vezano za džamiju, dva ..tt J ~tl .:.>~.).) ~d1 J ~ ~
čovjeka koji su se voljeli u ime Allaha, na tom se · . .,-:
- ' " ' ,..· .. . . - ,..
} ".
sastajali i na tome ostali do smrti, čovjek koga je ..:A~ •l/1 ~; Y..J.J <~li~.J~,_;_;.;_,;.,
pozvala ugledna i lijepa žena, a on joj odgovorio :
'
, • , , .", "-. , ,: • - " __ _ .,
-
' Bojim se Allaha!', i čovjek koji je dijelio imetak, J..L..a>tY-JJ.Wiwl>-I<)!Jw~L<:-_,': ::··
krijući to toliko da mu nije znala ljevica, šta mu je ~~ , '·-=~~j,' .~~ :- t_;k,;.l; -~~
~~ '<"'" ~ ..., .
dijelila desnica, te čovj ek koji je, kada se Allaha - • ' ' •
sjećao, nasamo plakao." . ;(:e~~~~ J,, j~ Y.-.J.J
974
1424. PRIČAO NAM JE Ali b. Dža'd, kome je
saopćio Šu'be od Ma'beda b. Halida, a on čuo Harisa
b. Vehb-Huza' ija, radijallabu anlm, kako kaže:
"ĆUo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako govori: ' Dijelite milostinju, jer će
vam doći vrijeme, kad će čovjek nositi svoju
milostinju čovjeku, a on će mu reći: Da si mi je
donio jučer, ja bib ti je primio, a danas za njom
nemam potrebe.'"
2 Nagrade osobama u spomenutom hadisu bit će u skladu s njihovim doprinosima i uloženim tmdom u
činjenju spomenute milostinje.
Iz hadisa se zaključuje:
- žena ima pravo da dijeli uobičajenu milostinju iz zajedničkog kućanstva svoga muža,
-žena može iz kuće svoga mu.ža podijeliti i bez zapovijedi muža.
Ebu-Hurejre je prenio daje Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Supmga ne treba postiti nafilu,
dok joj je muž kod kuće, a ni primati na sijelo dmge žene, kada je on u kući, osim ako to on dozvoli. Za
milostinju koju supmga podijeli bez muževe zapovijedi, polovica Božije nagrade za to pripada mužu",
- supmga može samostalno, na ime milostinje i bez muževe naredbe dijeliti iz kuće lahko pokvarljivu hranu
kao kruh, voće i ono što je uobičajeno.
975
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
1 Ebu-Bekr j e bio bogat, strpljiv, čvrst u vjeri i poznat po svojoj fizi čkoj sposobnosti, pa je mogao i dalje
skromno izdržavati svoju porodicu.
Ebu-Davud i Tirmizi u svojim "Sunenima" i Hakim u svom "Mustedreku" navode da je Zejd b. Esleme
rekao:
"Čuo sam h. Omera gdje kaže: ' Allahov Poslanik nam je naredio da dijelimo svoj imetak u dobrotvorne
svrhe. Kod mene se tada zadesilo dosta imetka i. ja rekoh: Danas ću preteći Ebu-Be kra. Potom sam odnio
Vjerovjesniku polovicu svoje imovine. Utom je došao Ebu-Bekr i poklonio Vjerovjesniku sav svoj
imetak.'
'Ebu-Bekre, šta si ostavio svojoj porodici?' - upitao ga je Pejgamber.
'Ostavio sam joj Allaha i Njegovog Poslanika ' - odgovorio j e on."
v
Taberi i drugi pisci ističu da najveći broj učenjaka kaže: "Covj eku j e dozvoljeno da cijeli svoj imetak
podijeli u dobrotvorne svrhe, samo dok je tjelesno i umno zdrav, bez duga i da je na oskudici strplj iv i
da nema svoje porodice, ili da je ima, ali je i ona u oskudici strpljiva i. skromnog života. U protivnom,
pokuđeno je žrtvovati cijelu imovinu na ime doprinosa."
Hattabi je rekao: "Najvredniji je onaj doprinos, koji čovjek izdvoji i dadne iz svoj e imovine, ostavivši
svojoj porodici i ukućanima količinu dovoljnu za svakodnevnu njihovu opskrbu."
Neki učenjaci opet smatraju da čovjek, pod gornjim uvjetima, može na ime doprinosa podijeliti jednu
trećinu svoj e imovine, a Evza'i i Mekhul dozvoljavaju dvije trećine imovine.
Izbjegli muslimani iz Mekke došli su u Međinu praznih ruku i bez ikakve imovine, pa su ih Medinelije
primile kao rođenu braću i sa njima svoju ranije stečenu imovinu podijelili, a jedan je od njih, Abdur-
Rahmanu b. Avf, rekao: "Pustit ću j ednu od svojih supruga, da se ti njom oženiš i tako osnuješ svoj dom."
976
"Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, na ime mog
•
potpunog pokajanja (što sam izostao sa bitke na
Tebuku), hoću da uči nim svoj imetak sadakom
(koja će dospjeti) Allahu i Njegovom Poslaniku,
sallallahu alej hi ve sellem'
'Zadrži jedan dio svoje imovine sebi, jer to ti
je bolje' - odgovorio je Muhammed, s allallahu
alejhi ve sellem.
' Ja ću zadržati svoj dio koj i imam u Hajberu' -
rekao sam."
-.. ~ .. ""' .J
2 Nesai u svom "Stmenu" preko Ebu-Hurejre navodi da je Muha m med, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Dijelite materijalne žrtve 1"
"Allahov Poslaniče", upirao je neki čovj ek, "ja imam jedan zlatnik?"
977
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
PRIGOVARANJE ČOVJEKA
ZA ONO ŠTO PODIJELI
978
O ONOME KOJI JE VOLIO PODIJELITI
SADAKO ISTI DAN
979
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
,,.,~'l'
-~<Ul lS"~~
' - - - -
"Ne nabrajaj (svoja dobročinstva), pa da i tebi
Allah izbroji Svoja (ograniči)!"2
1 U 25. ajctu poglavlja "En-N isa" stoji: "Ko kome pomogne u činjenju dobra, imat će i on udjela u tom dobru,
a ko koga pomogne u činj enj u zla, imat će i on udio u njemu (u kazni). Allah Svojoj moći sve podvrgava."
2 Pomoći drugom u nevolji, zauzeti se za siromaha i za opravdani zahtj ev obesh.rabljenog jesu is lamske
odlike. Onom kome je potrebno, treba pomoći, zauzeti sc za njega i time će se steći Božija nagrada, pa
makar se u tom ne uspjelo u cijelosti, ili nikako.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah je u pomoći Svome robu, dok je god on u pomoći
drugom."
Za eventualni neuspjeh u zauzimanj u il i pomanjkanju uviđavnosti drugih, ne treba se ljutiti i klonuti u radu.
Dijeljenje imovine povećava imovinu darežlj ivoj osobi, povećava broj prijatelja i ugled među svijetom.
Sva su dobra Božija i dijeljenje od imetka ne treba isticati i nabrajati, jer bi to moglo imati posljedicu da ih
i nema. Allah izbroji i lime ograniči davanje Svojih dobara.
980
•
O DIJELJENJU ONOLIKO,
KOLIKO SE U MOGUĆNOSTI
'
1434. PRICAO NAM JE Ebu-Asim, prenoseći e~_;.. JI .:; r-:'~ ) 8~ . 't n
v
-' •
1...>
~.)
~_,_:~ ~~ JW: ~~ ~J ~
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, '
"' ... "'" ' ,.. "" ,:' J " ' ... / ..
o iskušenju (smutnji)?' J t; \.:S ~i lJ ..;.J.; J t; .;:-!.ill .:j ~ ~l
' ' '
' Ja sam je zapamtio onako kako ju je on rekao'
- odgovorio je Huzejfe. ;~~; ~ ~ J~ ~ :Dj. ~ ~l J~
.... .. .. , "'
'Tebi to i doliči ' - rekao je Omer.
'Pa kako je on to rekao?'
'Iskušenje (griješenje) čovjeka može biti sa njegovom
porodicom, sa njegovim djetetom i sa njegovim
komšijom. To iskušenje pokriva uredno klanjanje
namaza, dijeljenje od imetka i činjenje dobra. '"
Sulejman (A 'meš) je još rekao: "Ebu-Vail je
govorio: ' ... klanjanje namaza, dijeljenje od imetka i
naređivanje onog što je dobro, a zabranjivanje što je
zlo.' 'Nije to ono što ja namjeravam' - rekao je Omer.
' Ja mislim na iskušenje (nered) što će se zavaljati
981
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
, , J. '
1436. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed, (1.~ ~ 8.l;.. :t.~~ ;11J.;i 8.l;.. . H n
njemu Hišam, kome je prenio Ma'mer od Zuhrija,
on od Urve, ovaj od Hakima b. Hizama, radij allahu ,._<;. :.;. ~.:;; :.;.
l--
tS_;) l J- ~ 8.l;..
•
1 Dobra djela nevjernika su kod Allaha primljena, ukoliko on, makar pri koncu svoga života, primi islam.
U protivnom, ta djela ostaju bez nagrade, kako j e to u Kur'anu rečeno: "Ko ne vjeruje Allaha i Njegova
Poslanika, njegova su djela propala."
982
•
O NAGRADI SLUZI, KADA ON PODIJELI PO
NAREĐENJU SVOGA GOSPODARA,
NE OŠTETIVŠI MU IMOVINU2
v
1437. PRICAO NAM JE Kutej be b. Seid, njemu
prenio Džerir od A ' meša, on od Ebu-Vaila, ovaj
od Mesruka, a on, opet, od Aiše, radijallahu anha,
koja je rekla:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kazao je:
'Kada žena podijeli od hrane svoga muža, ne
oštetivši time imovinu, ona ima za to svoju
nagradu, njen muž ima nagradu zato što je privredio
(zaradio), a sluga isto tako (što je čuvao).'"
Neki teolozi kažu: "Idolopokloniku, koji primi islam, računaju se i kod Allaha primaju sva ranije učinjena
dobra dj ela, a loša brišu i opraštaj u. Dobra djela uvažavaj u se, jer ih je on i čin i o iz pobožnosti i vjerskih
pobuda, pa makar ona bila nastrana."
Preneseno j e da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Slj edbenici ran ije objave, koj i prime
islam, imat će dvostruku nagradu na Sudnjem danu: nagradu što su vjerovali i slijedili svoga ranijeg
vjerovjesnika i nagradu što su vjerovali u Muhammeda, sallallahu alej hi ve sell em."
Kurtubi je rekao: "lslami.ziran čovjek radom dobrih djela briše grij ehe svojih ružnjh dj ela koja j e ranije
učinio, a dobra mu ostaju za nagradu na Sudnjem danu."
2 Sluzi nije dozvoljeno davati materijalnu žrtvu iz imovine svoga gospodara, bez nj egove naredbe ili
prethodnog odobrenja.
983
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
... .-
• • "eb't_j••, us~
• •• • ; l")
.. .;
on od Mesruka, ovaj od Aiše, radijallahu anha, a ~IŠ. ;;. J J~ ;;. JI.} () ;;. ,_;.:.;.'Y1_,
,.. " p"' - ".
sl i čno ovome (iz naslova) misleći na nj egove .... ." - ,.. -" . . . ..
riječi: "Kada supruga podijeli iz kuće (imetka)
svoga muza ... v "
984
•
RIJEČI UZVIŠENOG ALLAHA: "PA
ONOME, KOTI DIJELI (SVOJ IMETAK
U DOBROTVORNE SVRHE) T ČUVA SE
(IDOLOPOKLONSTVA), VJERUJE U ONO
ŠTO JE NAJLJEPŠE (U ALLAHA), OLAKŠAT
' ' v
CEMO PUT SRECI (DZENNETU). A ONOME,
KOTI ŠKRTARI, SMATRA SE NEOVISNIM (OD
ALLAHA) I NAJLJEPŠU RIJEČ (ALLAHA) NE
VJERUJE, OLAKŠAT ĆEMO PUT TEGOBI.
1 Potpuni prijevod 5-21. aj eta, poglavlja "EI-Lejl" glasi: "Pa onome, koji daje (u dobrotvorne svrhe) i. čuva
se (idolopoklonstva), vjeruje u ono što je najljepše (Allaha), olakšat ćemo put sreći. A onom, koji škrtari,
smatra da nije ovisan o Allahu i naj ljepšu riječ (Objavu) ne vjeruje, Mi ćemo olakšati put tegobi. Neće
mu pomoći njegov imetak kada se strovali (u Džehennem). Nama pripada ukazivanje pravog puta. Zaista,
Nama pripada i zadnji i prvi život. Ja sam vas opomenuo plamtećom vatrom (Džehennemom). U nju neće
un i ći, nego samo onaj najnesretniji koji j e poricao istinu i od nje glavu zakrenuo. Od nje će biti udalj en
onaj koji se boji Allaha, koji od svog imetka dijeli i time čisti sebe i svoj imetak. Ovakav čovjek ne iščekuje
nikakvu nagradu ni od koga, nego že.li biti samo zadovoijan (Božij om nagradom)."
985
•
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
1444. Hanzalaje prenio od Tavusa: " .. .na kojima J~.J .)1::7_;. '-"'~u:
'
:; jj~:; J~.J . \t t t
su dva pokrivača ... "
Lejs je izjavio: "Meni je prenio Dža'fer od Ibni-
Hurmuza, koji je kazao: 'Čuo sam Ebu-Hurejru,
radijallahu anhu, kako prenosi od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem: ' ... na kojima su dva
.
po krtvaca ... '''l
v
1 Hattabi, tumačeći
gornji hadis, kaže da je Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, darežlj ivca usporedio sa
čovjekom koji je navukao ogrtač - košulju tek na prsa i ključne kosti, a potom postepeno uvlačio ruke u mkavc,
skulove joj spušlao do zemlje i u njoj se osjećao siguran i sretan. Š krticu je usporedio sa čovjekom na čijim
986
• ~ ... "
ZEKAT OD POŠTENE ZARADE I TRGOVINE ~~lj '.' :..~ l ~~ y~
'
prsima ima, također, ogrtač - košulja koja mu je stegla ruke uz vrat i karike ogrtača upijaju mu se u kožu.
Takav trpi bolove u gornjem dijelu tijela, a u duši pati što mu donji dio tijela nije pancirom pokriven i
osiguran od neprijatelj a. Tako pati i škrtica koji se, silom prilika, nađe u sredini koj a ga prisili na davanje
kakvog dobrovoljnog priloga.
Darežlj iv čovjek, umj esto pancira škrtosti, nosi na sebi panci r darežlj ivosti i što više dijeli, sve više postaje
zadovolj niji, sretniji i bogatiji, a pancir sigurnosti pokriva mu svaki djelić nj egova tijela.
Ibni-Bettal kaže: "Kad darežlj ivac pod ijeli milostinju, ona mu pokrije i izbriše njegove manje grijehe poput
pancira, u koj i čovj ek postepeno uvlači ruke u rukave, a potom ga spušta niz tijelo do zemlj e, čiji skutovi
brišu trag njegovih stopala po zemlji, štiteći ga us put još od neprijatelja. Kod škrtice je slučaj obratan."
Muhelleb kaže: "Smisao gornjeg hadisa je, da Allah, džellc šanuh u, darežlj ivoj osobi osigurava i olakšava život
i na ovom i na budućem svijetu, a škrtici otežava, ograničava i često ga izlaže ruglu i sramoti, što ga peče u duši
. .... . . . ."
l steh ImOVIO J.
2 Potptmi prijevod, gore djelim ično navedenog 267. ajeta, poglavlja "El-Bekare" glasi: "Vjernici, dijeli te
zekat od dobara koj a ste stekli i od onoga što smo vam dali iz zemlje. Ne odabiri te ono što je slabije da biste
ga podijelili, a i vi sami ne biste to uzeli, osim kada biste zažmiri li. Znajte da je Allah tome nepotreban i
hvale vrijedan."
Allah je gornjim ajetom naredio dijeljenje zekata na zlato, srebro, novac i poljoprivredna dobra; na povrće,
voće i stoku, ne odvajaj ući za dijeljenje ono što je slabo, pokvareno i što ga ne bismo ni mi sami uzeli za
svoje potrebe.
Imam Ahmed u svom "Sunenu" navodi da je Abdullah b. Mes' ud rekao:
"Vjerovjesnik je kazao:
'Allah vam je dao naravi, kao što vam je dao i nafake (opskrbe). Allah daje ovozemna dobra i onom koga
On voli i onom koga On ne voli, a vjem daje samo onom koga voli.
Prema tome, kome je dao vjeru, On ga za ista voli. Kunem se Allahom, da čovjek neće biti pravi musliman,
sve dok mu srce i jezik ne budu odani islamu, a neće biti pravi vjernik, sve dok mu njegov komšija ne bude
pošteđen od njegova nasilja i uznemiravanja.
Milostinja se dijeli od pošteno stečene zarade. Allah ne briše loša djela lošim, nego briše loše dobrim.
Ružno djelo ne pokriva se ružnim.'"
Bera b. Azib kaže daje gore navedeni ajet objavljen u vezi s nekim Medi.nelijama, koji su u doba berbe palmi
i vinograda, iznosili smcžurane grozdove i vješali po užetu, svezanom između stupova u Muhammedovoj,
sallallahu al ej hi ve sell em, džamiji, koje bi izbj eglice iz Mek.ke j ele.
987
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
988
•
> '
Vjerovjesnik je gornju ovcu poslao Nusejbi na ime milostinje, a ona je, njegovoj kući, poslala kasnije
komad kao poklon (hediju), što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio. Da je N usej ba meso
poslala na ime milostinje, Muhammcd, sallallahu alcjhi ve sellem, vratio bi ga natrag, jer je primanje
milostinje Vjerovjesniku i njegovoj užoj porodici zabranjeno.
(Zekat se daje na stoku koja provede na ispaši više od pola godine).
Skala zekata na krave, volove i bivole:
na trideset komada krava daje se jedno june koje je zašlo u drugu godinu starosti,
na četrdeset komada krava daje se jedno june (junica) u trećoj godini starosti,
na šezdeset komada krava daju se dva juneta u drugoj godini starosti,
na sedamdest komada krava daje sc junica u trećoj godini i june u drugoj godini.
Na svakih daljih deset grla, zekat se obračtmava tako da se od tri dest grla, daje jedno tele u drugoj godini,
a na četrdeset grla, jedna j unica u trećoj godini.
Skala zekata na ovce je slijedeća:
od četrdeset do sto dvades! ovaca daje se jedna ovca,
od sto dvadeset jedne ovce do dvjesto ovaca daju se dvije ovce,
od dvjesto jedne ovce do četiristo ovaca daju se tri ovce,
od četiristo j edne ovce do petsto ovaca daju se četiri ovce,
preko petsto ovaca daje se pet ovaca, i na svaku dalju stotinu, daje se po jedna ovca.
3 Navedeni hadis zabilježili su u svojim zbirkama svi priznati muhaddisi. Muslim u svom "Sahihu" preko
Džabira b. Abdullaha navodi ga u ovoj varij anti: "Nema zekata na srebro ispod pet evaka, nema zekata na
deve ispod pet grla i nema zckata na hurme ispod pet veskova težine."
Darekutni u svojoj hadiskoj zbirci sa senedom navodi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nema zekata na deve kada ih je manje od pet grla, nema zekata na ovce kada ih je manje od četrdeset i
nema ništa na krave kada ih je manje od trideset grla, nema ništa na zlato kada ga je manje od dvadeset
miskala, nema ništa na srebro kada ga je manje od dvj esto dirhema, a nema ništa ni na poljoprivredne
proizvode kad ih je manje od pet veskova.
Kod datula, suhog grožđa, pšenice, ječma i ostalih poljoprivrednih proizvoda, zema lja koje se natapaju oborinama
(kišom, snijegom) daje se desetina, a koje se natapaju vještački, daje se polovica od desetine, lj. 5%.
989
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
ZEKAT U POKUĆSTVU
' '
.'
' '
"Halid j e sebi zadržao svoj e oklope i svoje vojne ' "' .... ,.. ... "..",.
Enesa, radijallahu anhu, ovome napisao Ebu-Bekr, .Jl ~j;. ~ .dil lS"'.:; . L:; l .J l ~l; .P .,
j;. J t.;
' ...
radijallahu anhu, ono što je Allah strogo naredio ... J "" ,. ~ ' • ...
Dare k:utni j e sa senedom zabilježio slij edeću Ai ši ou izjavu: "Ustaljen je stav All ahovog Poslanika bio, da
se na poljoprivredne proizvode u iznosu ispod pet veskova ne daje zekat." Vesk je šezdeset saova, a pet
veskova iznosi tristo saova pšenice, odnosno ječma, dana la ili suhog grožđa.
Sa' iznosi 3 kg, 33 dkg i 2 g. Prema tome, pet veskova, tj. tristo sa' ova iznosi uk\apno hiljadu kilograma.
1 Skala zekata na deve je slijedeća :
990
1449. PRIČAO NAM JE Muemmel, njemu
• . 'u~
ispričao Isma'i l od Ejjuba, on od Ataa b. Ebi-
Rebaba koji je izjavio:
"Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, rekao
je: 'Bio sam prisutan, kad Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanja (bajram-namaz)
prije učenja hutbe. Vidio je da ga prisutne žene
nisu čule, pa je otišao do nj ih, a sa njim i Bilal, koji
je prostro svoju haljinu. Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, održao im je, potom, predavanje
._,..,
~
'l ".:_.,-Jt--1'11
0,_,:_....
~• .."~.."'l .J,......., .../•
-'
o .J
.__~
'
..
-t ' ' · c_r
•
"' ·~
-._.- J .a
---
.... -;_
..... u. '
991
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
1 Na stado ispod četrdeset ovaca ili koza, zekat se ne daje, a na četrdeset, pa do sto dvadeset daje se jedno
bravče, na sto dvadeset jednu kravu do dvjesto krava daju se dva brava, a na dvjesto jedno grlo do tristo
devedeset devet grla daju se tri brava i tako dalj e prema ustaljenoj skali, izloženoj u fikhskim djelima.
Ako bi, npr., tri osobe sa četrdeset grla brava htjele spojiti svoje brave i dobiti krdo od sto dvadeset brava i
tako sva trojica zajednički dati samo jednu ovcu, umjesto svaki za sebe po jednu, to i takvo spajanje ovaca
nije dozvoljeno. Ili, ako bi dvije osobe u zajedničkom krdu imale dvjesto dva brava i da ne bi dali na imc
zekata tri brava, oni svoje stado prividno razdijele, računajući da svakom pripada sto jedan brav i tako na
ime zekata dadu svaki po jednog brava. Ovakve računske mahinacije Šerijat ne dozvoljava, želeći time
zaštiti opći fond zekata, a i ustaljenu obavezu v lasnika stada.
Ovo spajanje i razdvajanje stoke zabranjeno je samo u domenu i odnosu vlasništva, a ne i na terenu. Tako,
npr., vlasnik koji ima dvadeset ovaca u jednom naselju, a dvadeset u drugom, smatrat će se i računati da on
ima stvarno četrdeset grla ovaca i bit će dužan na njih dati j ednu ovcu na ime zekata.
992
ZEKAT NA DEVE
J .. • , ..
993
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
~,
dvadeset pet deva do trideset pet, zekat je jedna J! [r._r.s-:, ~ ..:. ·~ l~! ;;L; ~ JS z,..
."."." ... d ...
994
Na krdo od četrdeset šest do šezdeset deva, zekat
•
je j edna deva u četvrtoj godini, parena sa devcem
(steona), a od šezdeset jedne deve do sedamdeset
pet deva, zekat je deva u petoj godini. Na krdo od
sedamdeset šest do devedeset deva, zekat su dvije
deve u trećoj godini, a na devedeset jednu devu
do sto dvadeset deva, zekat su dvije deve u trećoj
godini starosti, parene sa devcem. Kada se krdo
poveća iznad sto dvadeset, tada je na svakih daljih
četrdeset grla, jedna deva u trećoj godini starosti, a
na svakih daljih pedeset grla, jedna deva u četvrtoj
godini. Ko ima samo četiri deve, nema na njih
zekata, osim ako to hoće nj ihov vlasnik, a na pet
." "' ... • . ... o ........... ·~
, "'
deva, zekat je jedna ovca. ;L;. 1 : :• 1.~1 u~.... t..::.;. <.:.; .t. b':::''·"1:.....
~(J'. ~
--~ ~t..:.;.. 01
"' ".. ,..,.. "' ...
Zekat na sitnu stoku, koja je na ispaši provela više ,... "' "' ... ... "'. "
od pola godine jeste: na stado od četrdeset do sto J100ji .;_;\5 bl ~~;t..:.~ ~l ~.:LP~:;
... ... ... ... ...
dvadeset ovaca, jedna ovca. Kada se one povećaju ... ... "' " """" . . . ,., ... . . ." ... ... ... "" "
~t..J <.r..? J$> u.>lj~~~;;\..;. ~L. J <.r..?
iznad sto dvadeset do dvjesto grla, zekat su dvije ... ... ... ~ ... , ,.. "" .".
Iz hadisa se za ključuj e:
- traženi prekomjerni i protuzakoniti iznos zekata ne treba sakup lj aču davati. Takvog sakupljača, odnosno
rukovodioca, treba staviti na odgovornost ili u najmanju ruku upozoriti na protuzakoniti akt,
- na krdo deva ispod pet grla nema zekata, y
- zekat na stoku daj e se, ako je ona boravi la na ispaši više od pola godine. Ovo je stav Ebu-Hanife i Safije,
dok Ma lik, Ibni-Hazm i Lejs smatn~u, da se na sitnu stoku i deve zekat daje, bile one na ispaši ili se hranile
na jaslama i koristile se one za jahanje, oranje ili druge poslove.
Hanefijski pravnik Ebu-Hasan b. MuO is ov,Y stav odobrava za deve, a za goveda i ovce kaže, da se zekat
daje ako s u bile na ispaši više od pola godine.
Ebu-Bekr b. Davud kaže: "Na deve i brave daje se zekat, kako na ooe, koje su bi le na ispaši više od pola godine,
tako i na one, koje nisu bile, dok se zekat na goveda daje, samo ako su na ispaši provela više od pola godine.
Po mišljenju većeg broja hancfijskih pravnika, zekat na deve daje se, bile one na ispaši veći dio godine
ili ne bile nikako. Nema zekaia na deve, koje se koriste za izvjesne poslove i hrane na j~slama. Ovo je
mišljenje još Ataa, Hasan Basrij a, Neha'ija, lbni-Džabira, Sufjan Sevrija, Lejsa, Šafije, Ahmeda, Ishaka,
Ebu-Sevra i .lbni-Munzira.
995
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
U "Bedai'u" se navodi: "Ako se bravi, goveda ili deve tove radi mesa, jahanja ili prenošenja tereta, na njih
nema zekata, a li ako se tove radi trgovanja, tada se na njih daje 2,5% zckata, upravo kao na trgovačku robu.
Prema tome, na četiri ili manje od četiri deve čija vrijednost iznosi dvadeset grama srebra, daje se na ime ze kata
pet grama. Ako ih irna pet, ali njihova vrijednost ne iznosi dvadeset grama srebra, na njih sc ne daje zekat."
U "Zchiri" stoji: "Ako trgovac, kupivši devu sa ispaše radi preprodaje, ostavi je opet na ispaši veći dio
godine i ima j e u svom vlasništvu godinu dana, onje dužan dati na nju zekat po stopi zekam na trgovačku
robu, a ne kao na deve koje su na ispaši provele v iše od pola godine",
- zekat oa srebro daje se tek kada ga bude dvjesto grama. Na ovu težinu srebra, zekat iznosi 2,5%. Na težinu
ispod dvjesto grama zekat sc ne daje. Prema tome, na dvjesto grama srebra zekat je pet grama, na četiristo grama
zekat je deset grama, na hi ljadu grama je dvadeset grama, na deset hiljada grama je dvjesto pedeset grama, na
dvadeset hiljada grama je petsto grama, tako da se na svakih dvjesto grama, na ime zekata, daje pet grama.
996
• " "" ~
1457. "To nije", rekao je kasnije Omer, radijallahu ,Ji~!_;; 1; ~ .&1 ~J~ Jt.;. \tov
".,_". ' "" /
anhu, "ništa drugo nego što sam uvidio, daje A llah ' '
, • "" "" -r:"" /
raširio prsa Ebu-Bekru (nadahnuo ga) za borbu i ja ~ .&1 ~J ~ t,). i 'J.i-P f:_'} .&l .Ji ~-!i.:i
sam se tada uvjerio da je ova borba pravedna."'
' . -
1 Na ime zekata ne može se davati haj vanče sa mahanom, slabo ili bolesno, ili ono koje u očima svijeta nema
pri stojnu cijemt, kao što je jarac. Na ime zekata od brava, treba biti ovca od godine dana starosti. Nema
zekata na samu telad, ždrebad, na same konje, na kobile ili na samu janjad. Prema mišljenju Buharije,
ženska četveromjesečna koza može sc uzeti na ime zekata obračunatog na brave.
2 Kako obveznik zekata ne može dati na ime zekata slabo haj vanče, isto tako sakupljač zekata nema pravo
da izabire najbolje i najm lječnije goveče, odnosno najdebljeg i najkrupnij eg brava sa oaj boljim runom.
997
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
ZEKAT NA GOVEDA
998
pravo (zekat), a da mu ta stoka neće na Sudnj em
•
danu doći veća i deblja nego što je bila, pa će ga
svoj im papcima gaziti i svojim rogovima bosti;
kada ga pregazi posljednje, odmah se vraća ono
prvo, čineći tako sve dok se bude vršio obračun
među ljudima.'"
Gornji ha dis prenosi i Bukejr od Saliha, on od Ebu-
Hurejre, radijallahu anbu, a ovaj od Vjerovjesnika,
sallallahu alejbi ve sellem'
Navedeni hadis ukazuje na dužnost dijeljenja zekata na goveda. Tirmizi navodi u svom "Sunenu" da je
Mu'az rekao: "Poslao me Vj erovjesnik u Jemen i naredi.o mi da uzimam jednu junicu u trećoj godini starosti
na ime zekata od četrdeset krava, a od trideset da uzimam jedno june u drugoj godini starosti." Ovaj hadis
navodi i Hakim i smatra ga vjerodostojnim.
Podijeljena su mišljenja o iznosu zekata na goveda.
Zahirije smatraju da nema zekata na goveda ispod pedeset grla. Prema njihovom mišljenju, na pedeset grla
daj e se j edna krava, na sto grla dvije i tako na svaki b pedeset grla daje se po jedna krava. Na razliku ispod
pedeset grla ne daje se zekat.
Poneki pravnici kažu: "Na trideset grla goveda daje se jedno june u drugoj godini starosti, a na četrdeset do
četrdeset devet grla isključivo, j edna krava, na pedeset pa do šezdeset devet grla, isključivo daje se jedna
krava i još ':4 krave, a na sedamdeset, zckat je jedno june u dmgoj godini i junica u trećoj godini s taros ti."
Ebu-Hanife smatra da se zekat na goveda daje tek kada ih bude trideset. Prema njegovom miš ljenju, na
trideset grla goveda, koja su na ispaši provela veću polovinu godine, daje se na ime zekata june ili junica u
drugoj godini starosti, na četrdeset pa do pedeset devet grla poredjuneta u dmgoj godini, još na svako jedno
povišeno grlo još l/40 junice u trećoj godini starosti, a kada ta povišena grla izađu na šezdeset živinčadi,
daje se pored juneta u drugoj godini još 2/40 junice u trećoj godini starosti.
Ebu-Jusuf i Muhammed, čija se mišljenja kod nas primjenjuju, kažu, da se na pojedinačno povišena grla ne daje
zekat, dok ona ne dostignu šezdeset grla na koja treba dati dva juneta ili dvije junice u drugoj godin i starosti.
Na sedamdeset grla, zekat je jedno june u drugoj i jedno u trećoj godini; na osamdeset grla, dva juneta u trećoj
godini; a na devedeseq,rrla, tri june ta u dm goj godini starosti. Na stotinu grla, z.ekatsu dva ju neta u dmgoj i jedno
u trećoj godini starosti. Tako se zekat dalj e obračunava kad god se povisi za deset grla, tj. na svakih trideset grla
po jedno j une u dmgoj godini, a na svakih daljih četrdeset grla po jedno june u trećoj godini starosti.
Ovo je miš ljenje još ha life Alije, Ebu-Seida Hudrija, Ša'bija, Tavusa, Omera, si na Abdul-Aziza, Hasana
Basrija, Malika, Safije i Ahmeda.
999
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
DAVANJE ZEKATA
(OBIČNE MILOSTINJE) ROĐACIMA
1 Imati u vlasništvu dobar ime tak nije mahana. Imovina u rukama dobrog čovjeka može biti korisna i
pojedincu i zajednici,
1000
1462. PRIČAO NAM JE lbni-Ebi-Merjem,
•
rekavši da mu je saopćio Mubammed b. Dža'fer,
kome je prenio Zejd od Jj ada b. Abdullaha, on od
Ebu-Saida Hudrija, radijallahu anhu:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
izašao je jednog Kurban-bajrama ili Ramazanskog
bajrama na musalu. Nakon (obavljenog namaza)
okrenuo se i prisutnima održao predavanje,
naredio im da dijele od svog imetka, rekavši:
' Ljudi, dijelite od imetka!' Potom je prišao ženama
i rekao: 'Skupina žena! Dijelite od imetka! Ja vas
većinom vidim među družinom Džehennema!'
' A zašto to, Allahov Poslaniče? '- upitale su one.
'Mnogo proklinjete i nezahvalne ste mužu (i rodu)'
- odgovorio je on.
'Skupino žena, nisam vidio da one manjkave
pameti i vjere mogu bolje zavesti i odnijeti pamet
pametnom i oštroumnom čovjeku od vas', a z<:~ tim
je otišao. Kada je došao u svoj stan, došla je
Zejneba, supruga lbn-Mes'uda i zatražila dozvolu
da uđe kod njega. r // ; " "'
}~~ J:: ,.. "'"'
Jli ~;_.:..;JI ol;l ~~~)l ~ l Jw
'Allahov Poslaniče', rečeno mu je, 'to je Zej neba.' . :
fl
"' ~
,;
...
fj;ll0~l ..!t!;1':;; ~ Ćj\_; \A .J~
""
"
.;
",,
L; \A ly..isl
'Koja Zejneba?'- upitao je on.
'Supruga Ibn-Mes'uda.'
' Dobro, neka uđe' - rekao je on.
Rečenojojjeionajeušla,azatimrekla: 'Vjerovjesniče,
ti si danas naredio dijeljenje od imetka. Ja imam
svoj nakit i htjela sam da ga podijelim onima kojima
treba, a Ibn-Mes'ud misli da su on i njegovo dijete
preči da se to njima podijeli."
1001
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
1002
MUSLIMAN NE DAJE ZEKAT
NA SVOG RADNOG KONJA
Ova !,'TUpa učenjaka navodi da je Džabir rekao: "Na nakit nema zekata." Ovo je isto rekao i Enes, a Šafija
i Bejheki u svojim hadiskim zbirkama navode da je lbni-Halid pitao Dž.abira b. Abdullaha da li se daje
zekat na nakit.
"Ne daje", odgovorio je Džabir, "pa makar mu vrijednost dostigla hi ljadu zlatnika."
2 Drugi muhadisi isti slučaj iznose u svojim hadiskim zbirkama u nešto izmijenjenoj varijanti. Muslim je
naveo ovako: "Musliman na svoga momka i svoga konja ne daje zekat." U drugoj verziji Muslim navodi:
"Musliman na svoga momka ne daje nikakvu milostinju, osim sadakatul-fitra." Ebu-Davud u svom
"Sunenu" navodi: •<Na same konje i momka nema zekata, izuzev zekata, sadakatul-fitra na momka."
Taberani u svom "Kebiru" sa senedom navodi: "Vjerovjesnik je poslao u Jemen jedno pismo u kome je
naveo obavezne i neobavezne dužnosti muslimana, rekavši: 'Musliman za svoga momka i svoga konja
nema nikakve zekatske obaveze."
Imam Ahmed u svom "Musnedu" sa sencdom navodi:
"Vjerovjesnik je rekao: 'Od samih konja i od momaka ne uzima se zekat. ' "
Taberanija u svom "Kebiru" i Bejhekija u svom "Stmenu" sa senedom navode da je Vjerovjesnik rekao:
"Nema zekata na same magarce, na same konje i na same momke i goveda koja se koriste za vuču."
Iz navedenog zaključuje se:
-na same konje zekat se ne daje. Ovo je stav Seida b. Musejjeba, Omera b. Abdul-Aziza, Mckhula, Ataa,
y .. . y
Sa'bija, Hasan Basrija, Hakema Ibni-Si.rina, Sevrija, Zuhrija, Ma lika, Saftje, Ahmeda, Jshaka, Ehu-Jusufa
i Muhammeda.
Stav ovih učenjaka je da se zekat na same konje, koji su proveli na ispaši više od polovine godine ne daje.
Ibrahim Neha'i, Hamad, Ebu-Hanife i Zufer smatraju i kažu: "Na same kobile dužnost je davati zekat."
Preneseno je da je h. Omer na konje uzimao zekat. On je jednom prilikom Jala u b. Umeje rekao: "Uzmi od
četrdeset brava j ednu ovcu, a od samih konja ne uzimaj ništa na ime zekata, nego od svakog konja uzmi
samo po jedan zlatnik (dinar)."
Džabir je prenio da je Muhammed, sallallahu alejhi vc sellem, rekao: "Za svakog konja uzima se samo po
jedan zlatnik."
Darekutni u svome "Sunenu" navodi: "Hali fa Omeru došla je iz Suma jedna !,'TUpa ljudi i rekla: 'Mi u svom
imetku imamo konja , robova i robinja i voljni smo da na njih dajemo zekat.'
'Ono što je činio moj prethodnik Ebu-Bekr, učinit ću i ja'- kazao je Omer.
Potom sc savjetovao sa drugovima Allahovog Poslanika i svi su rekli da je to dobro, samo je h. Alija
šutio. Omer ga je upitao zašto šuti, a on odgovorio: 'To je dobro da nije propisane im džizje (voj nica na
nemuslimane) koja će im se uzimati poslije tebe.'"
Omer je potom uzeo od svakog konja po deset di.rhema, al.i je od ove prakse brzo odustao i odredio zekat
na svakog konja u iznosu od jednog zlatnika."
Ibrahim Neha'i kaže: "Na konje i kobile koje su zaj edn ički provele na ispaši više od polovine godine i
razmnožavaju se, daj e se na svako grlo, ako hoćeš, po jedan zlatnik ili deset dirherna, a ako hoćeš možeš
prema novčanoj procjeni, tako da se na svakih dvjesto grama novčane vrijednosti daje pet grama."
Kerhija je rekao: "Ako hoće vlasnik konja, on može dati 2,5% novčane vrijednosti po svakom konjskom
1003
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
' '
· .."'--':)J .. 'lJ o4
...
-,. ...
1004
Pošto je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
v
DAVANJE ZEKATAMUŽU
J SIROČADI U SKRBNIŠTVO
1005
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
1006
•
RIJEČI UZVIŠENOG ALLAHA:
" . . .l ROBOVIMA, DUŽNICIMA
l NA ALLAHOVOM PUTU ... "
Cijeli prijevod 61. ajeta, poglavlja "Et-Tcvbc" glasi: "Zckat pripada siromašnima, pukoj sirotinji,
sakupljači.ma zekata, onima čija srca treba pridobiti (za islam), robovima da se oslobode, dužnicima, na
ime Allahovog puta i putniku koji je ostao bez putnih sredsmva."
Prema tome, zckat sc može dati samo u svrhe nabrojane u gornjem ajctu. Pod izrazom "i na imc Allahovog
pula", misli se na siromašne borce.
Ebu-Scid H udri prenosi da je Vjerovj esnik rekao: " Bogatom se može dati prihod od zekata, ako je on
angažovan na prikuplj anju zekata kao službenik, ako je zauzet borbom na Božijem putu, ili ako je zapao u
veliki dug." Ovu su izjavu zabilježili u svojim hadiskim zbirkama još Ebu-Davud, Ibni-Madže i Hakim.
lbni-Abbas i mnogi njegovi suvremenici dozvoljavali su da se na ime zckata otkupi rob i odmah oslobodi.
Bera b. Azib prenosi da j e j edan čovjek došao Vjerovj esniku i rekao: "Uputi me na posao koji će me
približiti Džennctu, a uda ljiti od Džehennema."
"Oprosti roba ili učestvuju njegovu oslobađanju" - rekao je Muham.med, sallallahu alejhi ve sellem.
Ha lid j e imao osam pancira, pa su ashabi smatrali da je on dužan dati koji od njih u zckat. Međutim,
Muhammed, sallallahu alej hi ve sellcm, rekao je, da je Halid svoje pancire zadržao, ne radi trgovine ili
svoje lične želje, nego radi borbe na Božijem putu, baš kao i osla lu potrebnu mu ratnu opremu i konje.
1007
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
1 Za Abbasa, radija Ila hu anhu, Muhammed, sallallahu alej hi ve sellem, garantovao je da će dati dužni iznos
zekata, pa i veći, jer je on Hašim ija i neće staviti svoj obraz pod noge.
(bni-lshak ističe, da je Muhammed, sallallahu alejh i ve seUem, odgodio Abbasu davanje zekata za dvije
godine. Oslanjajući se na spomenuti slučaj i ha lifa Omer je jedne sušne god.ine odgodio ubiranje zekata u
nekim pokraj inama j dao ga ubrati tek iduće godine.
Iz navedenog had isa zaklj učuje se:
- da se zekat daje na trgovačku robu,
-da se zekat na tr<>ovačku robu može dati u vidu robe a može i preračunati u novcu
- zekat se može dati"' rna kojoj grupi korisnika navedenih ' u 61. ajetu, poglavlja "Et-Tevbe",
'
- starješina zajednice može sakupljanje zekata privremeno odgoditi, bil o pojedincu bilo većoj grupi ljudi,
-musliman zadužen zekatom može za sebe zadržati potrebno oružje i ostalu vojnu opremu, kao konj a i slično,
- sakupljači ze kata treba da su povjerljivi ljudi i upućeni u propise sakupljanja ze kata,
- upozorenj e neuvidavnim na Božije blagodati podarene ljudima,
-dozvoljeno je podvrći kri tici onoga koji zanemaruje davanje zekata,
- zekat se ne daje na opremu i stvari potrebne za svakodnevni život i rad čovjeka .
1008
USTEZANJE OD PROŠNJE
bolje mu je nego da dođe čovjeku i zatraži od njega . ~ji ~~r ~t· ~;~:;;;~ 0i:.,.. ~
milostinju, svejedno dao mu je on ili ne dao."3
-' '
1009
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
lOlO
1472. PRIČAO NAM JE Abdan, kome je saopćio
•
Abdullah, njemu prenio Junus od Zuhrija, on od
, , ,
U rve b. Zubejra i Seida b. Musejjeba, da j e Rakim _;.)1 J. ~;; ;_; ~_;)l </ ~;.
b. Hizam, radijallahu anhu, rekao:
"Zatraž.io sam milostinju od Allahovog Poslan.ika,
sall.allahu alejbi ve sellem, i on mi je dao. Potom
sam opet tražio i on mi je ponovo dao. Kasnije sam
opet zatražio, on mi je opet dao, a potom rekao:
' Hakime, ovo materijalno dobro je zeleno
(privlačno) i slatko, pa ko ga uzima bez pohlepe
za njim, on će u njemu imati blagoslov i napredak,
a ko ga uzima iz pohlepe, on u njemu neće imati
blagoslova i napretka, i on j e poput onoga koji
jede, ali ne može da se najede. Ruka koja dijeli
(gornja) bolja je od ruke koja prima (donja).'
Rakim je tada rekao: 'A llahov Poslaniče, tako mi
Onoga Koji te je poslao sa Istinom, poslije tebe
neću nikome ništa uzeti, dok sam god živ.'
Potom Ebu-Bekr, radijallahu anhu, pozivaše
Hakima po milostinju, ali je on ne htjede od njega
primiti. Kasnije ga j e pozivao i Omer, radijallahu
anhu, da mu je dadne, pa je on ni od njega nije htio
primiti. Tada j e Omer rekao: 'Skupino muslimana!
Stavljam vas svjedokom Hakimu, da sam mu
nudio njegovo zakonsko pravo od ovoga ratnog
plijena, ali ga nije btio prihvatiti.'
l tako je Rakim umro, a n.ije poslije Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni od koga
primio milostinju."'
JOli
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
. . ~
sallallahu alejhi ve sellem, davaše mi jedan dar, "'"' _ ", "' "'
a ja rekoh: Podaj ga onome, kome je on od mene ll; ~ !\;~.:; l~,..l ::J. J~ J-. 41~~ ~
/ .. ... "' "'
potrebniji!' o ,,... "' • "' .: ~ "' ..
'Uzmi ga !', reče mi on, 'kada ti dođe nešto od ove
:w JL:. '1)....:_r.; ~;&- ~.:tj ~d- J\11
"'"' ~ "'
".. . ... , .J
-
"'".. "'
"'
imovine, a ti ga nisi tražio ni iskao, uzmi ga! A ono • I , . . • :. ' " '~"\..4" J
• ..._._... " ' ~ _.7r":!J
Nije dozvoljeno primiti poklon, znajući da j e darovalac došao do njega nezakonito. U protivnom,
preporučljivo je da se poklon primi. Rukovodi lac zajednice može dijeliti poklone prema svojoj uviđavnosti
iz društvene imovine. Nagradu rukovodioca bolje je primiti, nego je odbiti, samo ako je ona došla iz
zakonski poštenog prihoda. U slučaju da je uu poklon nezakonitog prihoda treba ga odbiti.
Poneki kažu da svaku nagradu i poklon ponuđen od mkovodioca zajednice treba primiti, jer je u Kur' anu
rečeno: "Ono što vam daje Allahov Poslanik uzmite, a što vam zabranjuje, klonite ga se!"
1012
o 1-o"' -;; -::; ". ""
1475. Sunce će se na Sudnjem danu, rekao je on, - 'v- 11 i'Y-
""''::-"-' " y.Jj
. - ' ' •11 u.
<.)' ......_
'l J ".,.J' . \'VO
'
' ' '
spustiti toliko nisko, da će znoj ljudima dospjeti
do polovice ušiju i tada će u takvom stanju
moliti za pomoć Adema, zatim Musaa, a potom
Muhammeda, sallallahu alej hi ve sellem'"
Abdullah (b. Salih) je dodao (u drugom senedu) da
mu je pričao Lejs, a nj emu l bni-Ebi-Dža'fer: " ...
On će se potom zauzeti za otpoči njanje suđenja
svijetu, otići će i uzeti za kariku (zvekir) vrata
(Dženneta) i tada će ga Allah poslati na visoko
pohvalni položaj, a sakupljeni svijet sav će mu
zahvaljivati."
Mu'alla je rekao, da mu je prenio Vuhejb od
Nu'mana b. Rašida, on od Abdullaha b. Muslima,
brata Zuhrijina, ovaj od Hamze koji je čuo
lbni-Omera, radijallahu anhu, gdje prenosi od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, izjavu
v ..
o prosnJL
1013
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
, ,. /~ .. "" /~
1476. PRIČAO NAM JE Hadždž.adž b. Minhal,
}
~
• ~.;;_";. JI~ -- · • 't;.; t:.;_"; . \ i Vi
'"1!"""""<..f.?:"".
v
' ' 1.:..
rekavši da je njemu prenio Su'be od Muhammeda
b. Zijada koji je rekao:
"Ćuo sam Ebu-Hurejru, radijallahu anhu, gdje
prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem: 'Nije puki siromah onaj koga odbije
(od vrata) zalogaj-dva, nego je puki siromah onaj
koji nema nikakve imovine, a stidi se (zaiskati
pomoć), odnosno ne ište od svijeta nasrtlj ivo.'"
1 Cijeli prijevod kod Buharije djelimično navedenog 273. ajeta, poglavlja "EI-Bekare" glasi: "Zekal pripada
onim siromasima koji su se žrtvovali na Božijem putu. Oni nemaju mogućnosti da stječu i zarađuju na
zemlji. Neupućeni ih, radi njihove skromnosti , smatraju bogatašima. Poznat ćeš ih po izrazu njihovih Hca.
Oni ne traže od svijeta nasrtljivo. Sve što od dobra učinite, to Allah dobro zna."
ima nekih lj udi u bijedi i velikoj potrebi, ali im ljudsko dostojanstvo ne dozvoljava prošnju i moljakanje
tuđe pomoći. Oni se poznaju po snuždenom i neraspoloženom licu i takve j e najpreče pomoći.
Nesefija kaže da se navedeni ajet odnosi na Ashabi-suffe, tj. ashabe koji su živjeli na sofama džamije
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini. Njih je bilo četiristo i oni nisu imali ni svoj ih domova
ni svojih porodica, pa su mogli stalno slušati Vjerovjesnikova predavanja, učestvovati u zajedničkom
klanjanju s ojim i s njim ići u pojedine vojne akcije.
lbni-Mes'ud j e rekao da su Muhammeda, sallallahu alejhi ve sell em, pitali:
"Allahov Poslaniče, ko je bogat i nezavisan od tuđe materijalne pomoći?"
"Ko ima pedeset dirhema ili njihovu vrijednost u zlatu" - odgovorio je Vjerovjesnik.
1014
1477. PRIČAO NAM JE Ja'kub b. Ibrahim, njemu
Isma'il b. Ulejje, koji kaže da mu je prenio Halid
Huzai od Ibni-Ešve'a, on od Ša'bija, kome je
pričao pisar (Verrad) Mugire b. Šu'be:
v
"Mu'avijaje pisao Mugiru b. Su' be: 'Napiši nešto
što si čuo od Allahovo g Poslanika, sallallahu alej hi
ve sellem!'
Zatim mu j e on napisao: 'Čuo sam Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: Bog
vam je pokudio tri vrste posla: rekla-kazala,
. J lj.! JI ~~.!5:; J~l ~GG .Jli:;
upropaštavanje imovine i rasipanje imetka. '" 2 - - -
1478. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Gurejr
Zubri, rekavši da mu je prenio Ja'k:ub b. Ibrahim
od svoga oca, on od Saliha b. Kejsana, ovaj od
v
Ibni-Sihaba, koji kaže da mu je saopćio Amir b.
Sa'd, prenoseći od svoga oca:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
dijelio je materijalnu pomoć jednoj grupi ljudi,
a ja sam sj edio među njima. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, izostavio je", rekao je
Sa'd, "jednog čovjeka i nije mu dao pomoć, a on
mi se od njih najviše sviđao . Ustao sam, prišao
A llahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
v
2 Prepričavati tuđe beskorisne izjave, voditi tračeve i širiti alarmantne vijesti je zabranjeno kao i upropaštavanje
imovine, bilo svoj e, bilo tllđe, nastale nebrigom o njoj, prekomjernim prohtjevima, luksuznim građenjem
objekata, luksuznim odijevanjem, hranjenjem i namještanjem, te trošenje imovine u haram poslove, a ne
dijeliti je sirotinji i u potrebne dobrotvorne svrhe svoje zajednice.
Iz hadisa se još zaključuje:
- rasipni ku, bio on ma loljetan ili punoljetan, treba postaviti skrbnika (tutora). Ovo je stav hali fe Alije, Ibnu-
Abbasa, lbnu-Zubejra, Aiše, Malika, Evza'ija, Ehu-Jusufa, tvtuhammeda, Šafije, Ahmeda, Ishaka i Ebu-
Sevra. Međutim, Neha'i, Ibnu-Sirin, Ebu-Hanife i Zufer kažu: "Nad punoljetnom osobom nema skrbnika",
- vrlina umjerenih materijalnih prohtjeva. Rasipnički i raskošan život konačno dovodi do siromaštva, a
ponekad i prosjačkog štapa, dok umjerenost donosi sreću na ovom i budućem svijetu,
- izjavu vjerodostojnog čovjeka treba smatrati punovažnom,
-nauku treba tražiti cijelog života.
1015
SAHIHU-L-BUHARI ZEKAT
izlaže i u svom izlaganju još dodaje: ' .. .l Allahov j_:.;.... S\S 1~1... J;~~ ~.sf <~ ...
) ,_j;
...
,p;
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario ga, a } ... l>j. , .. ... "" ... : ... ".
1016
1479. PRIČAO NAM JE Isma'il b. Abdullah,
•
rekavši da mu je prenio Malik od Ebu-Zinada,
on od A'redža, ovaj od Ebu-Hurejre, radijallahu
anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao:
"Nije puki siromah onaj, ko obilazi oko svijeta
i odbije ga (od vrata) zalogaj-dva ili jedna-dvije
datule, nego je puki siromah onaj, koji nema
imovine što ga čin i nepotrebnim (drugom), a nije
ni poznat po svojoj potrebi, pa da mu se udijeli
milostinja i ne stoji tražeći milostinju."
. .
O PROCJENllVANJU DATULA NA STABLU · '-"1 ' · ulJ
~V"? . .
. .
y }
ve sell em, u borbu na Tebuk. UVadii-Kura (mjesto) ~~ J •i/1 l~l L>?JI ~.)lJ ;~:; l).! !.1 Jj
bila j e jedna žena u svojoj bašči i Vjerovjesnik,
(ll
- - ... .. .. "'
-
sallallahu alejhi ve sellem, reče svojim drugovima:
.;,;.J,_;,;., '
~~\t ~ ~~ J~ LI
"' . "" ,."..
'Procijenite plod!'
1017
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
1018
1482. Sulejman b. Bilal kaže, da mu je pričao
•
Amr: " ... potom kuća Benu-Harisa, a zatim Benu-
Saide ... " Sulej man još jednom prenosi od Sa' da b.
Seida, on od Umara b. Gazije, ovaj od Abbasa, on od
svoga oca, radij allahu anhu, a ovaj od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Uhud je
brdo koje nas voli i koje mi volimo .. ."
Ehu-Abdullah (Bubarija) kaže: "Svaki vrt sa
ogradom je bašča, a bez ograde se ne zove bašča." 1
1 Raznolika su mišljenja pravnika o procjenjivanju voća na stablu. Zuhri, Ata, Hasan Basri, Amir b. Dinar,
Mcrvan, Hasan b. Muhammcd, Šafija, Ahmed, Tbni-Sevr i još poneki dozvoljavaju procjenu palmi i grožđa,
kada iro se ukažu i oforroe plodovi.
Ibni-Rušd kaže da većina pravni ka dozvoljava procjenu voća na stablu, tek kada je o no sazrelo tol iko da
se može jesti.
Davud je izjavio: "Samo plod palme može se procjenjivati na stablu." Šafij a kaže: "Procjena je dozvoljena
kod palmi i vinograda, a ne kod usjeva."
Držeći se slTogo poslltpka Vjerovjesnika, Šurejh i Zuhri dozvoljavaju procjenjivanje plodova samo kod
palmov ika, dok naj veći broj pravni ka dozvoljava još samo kod grožđa. Buharija opet dozvoljava vršenje
procjene svakog roda i ploda koji se može koristiti u sirovom, tj. svježem i u suhom obli ku.
Procijenjeno voće i usjevi ostaj u i dalje u posjed u svoga gospodara, a ako bi oni bili uništeni uslj ed
elementarnih nepogoda, vlasni k nije dužan dati na njih zekat.
Tirmizi u svom "Sunenu" sa senedom navodi: "Vjerovjesnik je naredio da se vinograd procjenj uje poput
palmov ika i da se zekat od njega uzima u rezaćijama, baš kao što se zckat uzima od palmi u datu lama.
Procjenj ivanje voća na stablu utvrđeno je izj avom i praksom Vjerovjesnika. Muham med, sallallahu al ej hi
ve sell em, imao je svoje procjeni telj e.
Ebu-Davud navodi dajeAiša rekla: "Vjerovjesnik je poslao u Hajber Abdullaha b. Revaha i on j e Jevrejima,
radi davanja džizje, izvršio procj enu uroda palmovi ka čij i se plod nije počeo još jesti."
Prema dmgim podacima, Ibni-Revaha je poslan u Haj ber, kada su Jevreji bili savladani i pokoreni i on im
je izvršio procjenu uroda palmovika i ostalog voća na hiljadu četrdeset veskova, zajamčivši im polovinu
toga iznosa.
Procjenitelj treba biti vješt i povj erljiv i procj enu vršiti u prisutnosti vlasnika posjeda i još jednog ili dvoj ice
uglednih ljudi.
Ša'bi, Sevri, Ebu-Hanife, Ebu-Jusuf i Muhammed kažu: "Vršiti procjenu voća i usjeva je rnekruh."
Ebu-Hanife, Jusuf i Muhammed reid i su: "Procjena j e nesigurna i oema zakonske podloge." Oni se drže,
pored Buharijioog navoda još i kasnije izjave Džabira b. Semure: "Vjerovjesnik je zabranio prodaju svih
vrsta plodova putem procjene." Procj ena je samo približno utvrđ i vanj e količine roda, u čemu se može lahko
pogriješiti. Džabirova izjava derogirala je ranij u praksu.
Iz hadisa se zaključuje još:
- Muhammedova, sallallahu alejhi vc sellem, mudžiza o predskazivanj u dolaska orkana,
-vrijednost Medine, Uhuda i pojedini h porodica u Med ini,
- dozvoljava se razmjena poklona sa nerouslimanima.
Ibnul-Arebi kaže: "Utvrđeno je daje Vjerovjesnik davao procjenjivanje ploda palmovika samo jevrejskih, a
što se tiče muslimana, oo im nije čin io procjene. Njima se uzimala desetina, odnosno petina od suh ih datula
prema njihovom iskazu."
1019
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
1 Zekat treba davati na med bilo ga malo ili mnogo po mišljenju Ahmeda i Is haka, dok Ebu-Hanife kaže: "Zekat
se daje samo na med pčel e koje se nalaze na zemlji ušriji (zem lja od čijeg se prihoda daje desetina), dok za
one na zem lji haradžij i (zem lja na koju se daje porez po dunumu) nema zekata, ma koliko bilo meda."
Bejheki navodi hadis u kome Ebu-Hurejre kaže: "Vjerovjesnik je pisao u Jemen da se od meda uzima
. ."
deset ma v
Istomišljenici Omera b. Abdil -Aziza s u Malik, Safij a, SuGan Sevri, Muhammed b. Abdur-Rahman, Kasim
b. Sali h, Davud, Abdullah b. Omer i Mugire b. Hakim.
Ibni-Mugire kaže: "Ebu-Hanife smatra, da se na med pčela sa zem lj e ušrije daje desetina, bilo ga mnogo
ili malo."
Od Ebu-Jusufa i Mubammeda preneseno je mišlj enje da na med ispod pet veskova težine nema desetina. Prema
izloženom, po mišljenju Ebu-Hanife od meda sc daje desetina meda pčela sa ttšrije, bez obzira na količinu
meda, a po mišljenju Ebu-Jusufa i Muhammeda tek kada količina meda iznosi pet ve.s kova, a to je deset ritlova.
Jedan riti iznosi 144 dirhema ili 449,28 grama. Prema tome, deset ritlova iznosi pet kilograma meda.
1020
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
u Ka 'bi, dok Bilal kaže da je klanjao, pa se uvažila
Bilalova izjava, a izjava Fadlova odbačena.'"2
2 Ebu-Hanife, držeći se kod Buharije navedenog hadisa, smatra da se zekat daje na sve zemljoradničke
proizvode bilo ih malo ili mnogo i to u vrijeme navedeno u ajetu: "Podajte oni.ma kojima j e potrebno, ono
na što imaju zakonsko pravo u vrijeme žetve usjeva!" Po mišljenju Ebu-Hani fe, zekat se d~tie na sve vrste
žitarica i voća, pa i na šećernu trsku. Prema tome, zekata nema na drva, perzijsku trstiku, sijeno, slamu,
suho lišće i ostalu stočnu hranu.
Mišljenje Ebu-Hanife prihvatili su još Ibrahim Neha'i, Mudžahid, Hammad, Zufer i Ebu-Davud. Muslim
navodi da je Džabir rekao: "Na datule i. ži to ispod pet veskova nema zekata." Navedene izjave, hanefije
uvažavaju uz napomenu da se one odnose samo na datule i ži to u trgovanju i trgovini kao trgovačkoj robi.
Ovako treba shvatiti i izjavu Džabira koja u prijevodu glasi: "Zekata nema na prihod žita dok ono ne izađe
na pet veskova, a kada izađe na pet veskova od njega se daje ze kat."
Ebu-Jusufi Muhammed kažu: "Dužnost je dati zekat na dugotrajnije plodove, kao i na one koji se teže kvare,
kada oni dostignu pet veskova." Prema tome, zekata nema na povrće, dinje, lubenjce, krastavice i slično.
Imam Muhammed je izjavio: "Nema zekata na dtmje, smokve, jabuke, kruške, sirove šljive i kajsije."
U "Jenabi'u" stoji: "Zekat treba dati na svaki plod koji može trajati jednu godinu, a da se ne pokvari, kao
što su orasi, bademi, fustuci, lješnici i sl i čno."
U "Mebsutu" je navedeno da hanefijski imami Muhammed i Jusuf smatraju da zekat treba davati na orahe
i bademe, dok davanje zekata na fustuke jeste stav samo .Ebu-Jusufa.
Prema mišljenju imama Muhammeda, zekat se ne daje od bijelog i crvenog luka, jabuka, šlj iva neosušenih,
od sjemena dinja i lubenica, krastavica i svi h drugih sjemena izuzev žita.
Zekat se daje na sjeme konoplje, a ne na njenu stabljiku, na kim i kimovo sjeme i na gorušicu, jer su to
zrnasti proizvodi i kao takvi spadaju u ži to.
U "Muhi tu" stoji: "Nema desetine na rastinje koje j e čvrsto vezano svojim korijenom za zemlju, kao što su
stabla palmi i ostalog drveća voća i običnog drugog šumskog drveća."
Jednoglasno mišlj enje svi h pravnika traži da se zekat daje na pšenicu, ječam, proso, kukumz, raž, leću,
grah i grašak.
Mnogi pravnici smatraju da zekat treba davati na svaki prihod od zemlje koji se mjeri veskom ili sa'om, a
pravnici lraka dodaju još: " ... i može se uskladišti ti i sušiti".
Malik se o pitanju davanja zckata na žitarice ponajviše slaže sa Šafijom i smatra da se zekat treba davati još
od vučijeg graha, simsima, masline, od lanenog sjemena i sjemena od uljane repe.
Ahmed b. Han bel kaže: "Zekal treba davati na sve zrnaste proizvode i voće koje može stajati duže vremena,
sušiti se i koje se mjeri vagom, služili oni neposredno za ishranu ljudi ili ne sl užili. Tako se zekat daje na
pšenicu, j ečam, raž, kukuruz, proso, krupnik-pšenicu, mak, laneno sjeme, sjeme krastavica, rotkvice, na
simsim, na burme, rezaćije, bademe, lj ešnike, fustukc i orahe, a ne daje se na smokve, jabuke, kruške,
sirove šljive, kajsije, krastavice, patlidžane, paradajz, na mrkvu .i cvij eće."
Hammad b. Ebi-Sulejman smatra da se zekat daje na sve vrste zrnastog žita, na povrće i plodove od voća.
Abdarija je prenio od Sevrija i lbni-Ebi-Lejla da se zekat daje samo na hurme, rezaćije, pšenicu i ječam, a
Ibnui-Uzza je prenio od Evza'ija da se zekat ne daje na masline.
Zuhri i Hasan Basri kažu da se zekat daje, osim na ži tarice još, i na zelen - povrće kada ga ima dvjesto
dirhema vrijednosti.
Davud Zahiri i pravnici njegove škole kažu: "Zekat se daje na sve prihode koji se mjere veskom (vagom),
tek kada ih bude pet veskova, tj. hiljadu kilograma, a na one koji sc ne mjere vagom zekat se daje, bilo ih
mnogo ili malo."
1021
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
NA POLJOPRIVREDNI DOHODAK
ISPOD PET VESKOVA NEMA ZEKATA
ll' "'"" / "' ~ /""
1484. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu ..!ll,; 8 .:i.; _;;;~.;.;.:>..;;j~~ ~.;.;.:>..;.\ iAi
'
Jahja, kome je pričao Malik, ovome Muhammed . , " ' ,. , ,
b. Abdullah b. Abdur-Rahman b. Ebi-Sa' sa' a, e:· . .r! .!.', _; e:·-.:. ,.&1 ,~.~ '.~.:-'·. ~ <.?,. ~~ Ju
.. .:. '-:..;.:•'
prenoseći od Ebu-Seida Hudrija, radijallahu • ~ ~· , ;' . , ; • - ~- , . , :
(.$_;...;...1 .l_....._. u. if 4.:!1 i f .... ,a- .p u.'
anhu, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve ·- • - ·, -, ·,
t /..- .. ... ... ~ ,$
1022
•
KO PRODA SVOJE PLODOVE, ILI
.
..
~.))3\ ~.)131 ~ ;! ~~t~~ y~
" , ,. "' ;
,_. ,.. ..
, } ; ~ .. ;
PALMOVIK ILI ZEMLJU ILI USJEVE ~\$)JI (.5~1.9 d.š~l .91;..:.;•.n~ ~,.; ~,.;
NA KOJIM JE VEĆ UTVRĐENA OBAVEZA , .. . .,..' ,. ~ ,.
- Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom rodu nije dozvoljeno koristiti nikakav imovinski
doprinos za svoje lične potrebe,
- zekat od voća i od zem lj oradničkih prihoda uzima se prilikom berbe prije odbijanja troškova obrade u
smislu kur'anskog ajeta: "Dajte onome kome treba njegovo zakonsko pravo na dan žetve!",
-džamija se koristi, osim za klanjanje, još i za privremeno uskladištavanje prikupljenog zekata i dijeljenje,
održavanje predavanja, primanje delegacije, suđenje i druge poslove korisne za islamsku zajednicu.
Mekruh j e da džamiju koristi pojedinac za svoj e lične interese, a posebno za obavljanje krojenja, trgovanja
i torne sl ično,
-djeci je dozvoljeno ulaziti u džamiju,
-o poslovima koji su zabranjeni starijim treba upoznavati i djecu i od njih ih odvraćati još u maloljetnim
danima. Šta nije dozvoljeno činiti ljudima, treba zabranjivati i djeci kako bi u dani ma punoljetnosti bili
priviknuti na islamski život,
- staratelj i roditelj dužni su brinuti se o radu i vladanju svoje djece, pa i za ono što jedu, stal no ih odvraćati
od zla, a upućivati na dobro i osposobljavati ih za pri stojan i samostalan islamski život
1023
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
1 Voću ne prijeti propast i opasnost, kada ono dobije slador, ne sk11plja usta pri jedenju, plod omekša i košpica
otvrdne i dobije svoju uobičajenu boju zrelog ploda. Kupoprodaja ovakvog voća je dozvoljena, jer ono, i
pored eventualnih elementarnih nepogoda, neće biti posve uništeno. Kupoprodaja plodova u ranijoj nekoj
fazi nije dozvoljena.
l.z navedenog hadisa zaključuje se:
-ko proda voćnjak sa tek sazre! im palmama ili zemlj u sa zrel im usjevom na njoj, onje dužan dati zekat na
urod ti h palmi, odnosno usjev, osim ako se na taj izdatak obavežc kupac prilikom kupoprodaje zem ljišta.
Ovo je stav Malika. Ebu-Hanife kaže: "Ako u konkretnom slučaju nije ništa ugovoreno, kupac ima pravo
odabiranja: da li da uvaži kupoprodaju ili da zem ljište vrati natrag prodavaču."
Sakupljač zekata uzet će desetinu od osušenih datula, odnosno voća, a kupac će, za naknadu predane
desetine sakup ljaču, obratiti se prodavaču.
Šafija po jednoj verziji smatra da je spomenuta kupoprodaja nezakonita, jer je prodavač prodao ono što je
stvarno u njegovom vlasništvu i ono što nije, a to je zekat- koji se smatra sirotinjskim dijelom.
Ma lik, Ebu-Hanife i Šafija u kasnijoj verziji, kažu: "Vlasniku je dozvoljeno prodati stabla u palmoviku
na kojima rod nije počeo još zreti, samo će zekatom za tu godinu biti obavezan kupac palrnovika, i to na
osnovu sadržaja ajeta: "Podajte siromahu ono njegovo pravo u doba žetve- berbe!"
Islam je zabranio kupoprodaju nezrelog voća i usjeva, jer bi oni do zrenja i hranja mogli propasti i kupac bi
se materijalno oštetio, dok je kupoprodaja stabala, upravo voćnjaka u vremenu nedozrelog voća, potpuno
dozvoljena, jer tu ipak postoj i neka kasnija korist od tog voćnjaka,
- dozvoljeno je prodati plod palmovi ka il i žitarice zadužene zekatom i prije davanja zekata od njih. Zekat
na ovakav plod daje, po mišljenju Malika i Lcjsa, prodavač, izuzev ako je prilikom kupoprodaje zekat
uvjetovan kupcu. Međutim, imami Ahmed, Sevri i Evza'i ovim zekatom, u svakom slučaju, obavezuju
samo prodavača.
1024
DA Ll SE MOŽE KUPITI SVOJA,
RANIJE NEKOM DATA, SADAKA
u ime Allaha, j ednog konja i on ga je bio skoro ~l ~;)li:~ 5\S tS.i.ll :;w,t_; .&1 ~J
~ -~
1025
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
O ZEKATU VJEROVJESNIKU,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM
lbni-Bettal kaže: "Ovo mišljenje prihvata najveći broj pravnika. Ovakva kupoprodaja nije ni štetna, nj
nezakonita, ali je treba izbjegavati." lbni-Munzir ističe da gornje mišljenje usvajaju Hasan Basrija, Ikrime,
Rebija i Evza'ija. Tbni-Kasar je rekao da ima pravnika koji ovu kupoprodaju ne dozvoljavaju i smatraju je
nezakonitom i ništavnom. Predmet udijeljen nekome na ime imovinskog doprinosa, dozvoljeno je kasnije
primiti u vidu nasljedstva. Ovo je po jednoglasnom mišljenju pravn ika dozvoljeno bez ikakva prigovora.
Muhaddis i navode kako je jedna žena došla Muhammedu, satlallahu alej bi ve sel.lem, i upitala ga: "Allahov
Posla niče, ja sam svojoj majci poklonila jednu sluškinju, a ona je sada umrla?"
"Nagrada ti pripada obavezno i ona spada u tvoje nasljedstvo koje ostaje iza majke",
-ispomoć učinjena borcu i ratniku koji se bori za Božiju riječ i svoju zajednicu od osobite j e važnosti. Na
ovakvo ispornaganje boraca treba ljude bodriti.
1 Zekat i drugi imovinski doprinosi su s redstvo za čišćenje duše od poroka š krtosti i sebičnosti, a privikavanje
ljudi na darežljivost i materijalno is pomaganje onih kojima j e potrebno. U Kur'anu je rečeno: "Uzmi zekat
od njihovih imetaka kojim će se očistiti! "
Čovjek ugledan i sposoban za rad neće primati milostinju, jer je to za njega ispod dostojanstva. Daje Muhammed,
sallallabu alejhi ve sellem, primao milostinju, neprij atelji islama bi ga napadali i prigovarali da je propagirao i
kupio milostinju u interesu svoga l ičnog bogaćenja, udobnijeg i sigurn ijeg života. Radi toga, u Kur'anu je na
više mjesta istaknuto: "Reci, ja vam za ovu uputu ne tražim nikakvu nagradu ... " Pejgarnberima ne dolikuje
primanje milostinje. Oni su sve svoje potrebe, uz Božiju pomoć, lično podmirivali, a svu preostalu, manje
potrebnu im imovinu, istog dana dijelil i svoj im sljedbenicima koj ima je potrebno, kao i siromašnim svoj im
sljedbenicima.
1026
"Vjerovjesnik, sallallabu alejhi ve sellem, našao je
među imovinom zekata jednu uginulu ovcu, datu
Mej muni noj oslobođenoj robinji, pa je kazao:
'Da ste iskoristili njenu kožu!'
'Ona je uginula'- odgovorili su prisutni. 'Nju je
zabranjeno samo jesti '- rekao je Vjerovjesnik."
rekla: "To je dato Beriri kao sadaka." . ~~ 8,) ;;;i;, U _J; JW o.fl; ~ ~
"' "' "'"' " '"' <l ".. "'"'"' .;
"' ,"
"Ono je njoj sadaka, a nama je poklon" - odgovorio ;
. 2
Je on.
2 Jedenje mesa uginule životinje je zabranjeno, a korištenje njene uš tavljene kože (učinjene) dozvoljeno je.
Ebu-Davud navodi:
Vjerovjesnik je prošao pored nekih Kurejšija koji su vukli uginulu ovcu.
"Da ste uzeli njenu kožu'" - rekao je Vjerovjesnik.
"Ona je uginula" -odgovorili su.
"Nju čisti voda štavljenjem" - rekao je Vjerovjesnik.
Ahmed u svom "Sunenu" navodi da je Ibn i-Abbas rekao:
"Sevdi bint Zem'a uginula je ovca i ona je rekla: 'Allahov Poslani če, tome i tome je uginula ovca!'
'Da ste joj uzeli kožu!'
'Zar ćemo uzeti kožu ovce koja je uginula?'- kazala je Sevda.
'Vi nećete jesti njeno meso, nego ćete se koristiti samo njenom kožom' - odgovorio je Vjerovjesnik.
Potom je ona poslala po čovjeka koji je zgul io kožu sa ovce, ušt.avio je i ona je od nje napravila mješčić koji
je kori stila sve dok se nije poderao."
Muslim navodi hadis: "Kada se koža uginule životinje učini (uštavi), ona je čista." Ima muhadisa koji su
naveli da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upitan za ovakvu kožu, odgovorio: "Ona postaje čista
štavljenjem", a u drugoj verziji navodi se da je rekao: "Koristite kožu uginule životinje, samo kada se ona
uštavi zemljom, lugom i sličnom materijom.''
Iz navedenih hadisa zaključuje se:
-najveći broj ashaba i labina (nasljednika ashaba, Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova)
smatraju da koža uginule životinje postaje čista štavljenjem. Ovo mišljenje usvajaju lbni-Mesud, lbni-
Musejb, Ata b. Ebi-Rebah, Hasan Basri, Sa'bi, Neha'i, Salim, Ibni-Džubejr, Katade, Dahak, Lejs, Evza' i,
Sevr, Abdullah b. Mubarek, Ebu-Hanife i ostali pravnici njegove škole, te Ishak i Šafija,
- uš tavljena koža uginule životinje može se koristiti za lične potrebe, a neuštavljena ne može,
- Tahavi navodi da je Lejs rekao: "Nije zabranjeno prodati kožu uginule životinje i prije štavljenja, jer je
Vjerovjesnik dozvolio njeno korišćenje, a prodaja je jedna vrsta korišćenja ." Ebu-Dža'fer je rekao: "Ni od
jednog pravnika, osim Lejsa, nije preneseno mišljenje, da je dozvoljeno koristiti i prodati kožu uginulog
"" . . ... .. nego se ona ustav1.
.. . ''
z•v•nceta, pnJe
1027
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
U vezi sa šerijatskom čistoćom uštav ljene kože uginule ži votinje, ima sedam pravnih stavova:
a) štavljenjem postaje čista koža svake uginule životinje, osim psa i svi nje, i može se koristiti u suhom i
'
sirovom stanju, bila ona od životi nje čije sc meso jede .ili ne jede. Ovo je stav Ibni-Mes'uda i Safije;
b) koža uginule životinje ne postaje čista štavljenjem. Ovo je mišljenje preneseno od Omera b. Hattaba,
Abdullaha b. Omera, Aiše, Ahmeda i Malika;
e) štavljenjem, bit će čista koža, samo one uginule životinje čije se meso, po Šerijatu zaklane, može jesti.
Ovo je stav Evz'ija, Ibni-Mubareka i Ebu-Lejsa;
d) štavljenjcm postaje čista koža svake uginule životinje osim svinje. Ovo mišljenje zastupaju pravnici
hanefijske škole,
e) štavljenjem postaje či sta vanjska strana kože svake, pa i uginule životinje, osim svinje, .i može se
upotrebljavati u suhom i sirovom stanju. Na ovakvoj koži može se klanjati, ali se ne može klanjati u nju
obučen;
f) Davud i zahirij e smatraju da štavljenjem postaje čista koža mrlj ine pa i pseća, kako njena vanjska tako i
tmutrašnja strana;
g) po mišljenju nekih šafijskih pravnika, dozvoljeno je upotrebljavati i koristiti kožu uginule životinje i u
suhom i u sirovom stanju i bez štavljenja.
Stavljeni uvjeti u suprotnosti zakona nemaju zakonske vrijednosti i ne treba ih se pridržavati.
1028
UZIMANJE ZEKATA OD BOGATAŠA
I USTUPANJE SIROMASIMA } ~ } .
.. , .. ~
1 Navedenim hadisom skreće se pažnja rukovodiocima na potrebu pravednog postupanja prema ljudima.
Nepravedne osobe proklinju i Allah i ljudi. U Kur 'anuje rečeno: "Neka je Božije prokletstvo na nasilnike i
nepravednike!" Božije prokletstvo je i u udaljavanju nepravednog čovjeka od Božije milosti. Nepravednost
je zabranjena po svim ranijim Allahovim pa i ljudskim zakonima.
Imam Ahmed u svom "Musnedu" navodi, preko Ebu-Hurejre, hadis ovog sadržaja: "Molba onog, kome
je učinjena nepravda, kod Allaha je uvažena, a ako je on grješn ik, on će za svoje grijehe lično odgovarati
pred Allahom."
Prema izloženom, svačiji zahtjev treba saslušati, ozbiljno razmotriti i pravedno ga riješiti, radilo se o
muslimanu ili nemuslimanu.
1029
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
'
aš~l ~LOJ dl~~j ..
.
_,.\A'JI ~-y....o y~
'
DOVA RUKOVODIOCA I NJEGOVO _,..
•
,. , ,. .. ~ _,..
r::.
"' , ~...
:_._s-;J ,:.;~ ~i;, :J.lyi i>- ) .J:,;J
}
.. .,.,.
"'
z,. o } "'
zekat, kojim ćeš ih očistiti (od grijeha) i kojim ćeš ,", "' "' "' ' "' ~
. ( ~ ~..!t)~..;. 01 ~ ~J L;;
",
1030
1498. Lejs je rekao da mu je pričao Dža'fer b.
Rebija, prenoseći od Abdur-Rahmana b. Hurmuza,
on od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, a ovaj od
Vjerovj esnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je
neki Izraelac zatražio od drugog Izraelca da mu
pozajmi hiljadu zlatnika. On mu ih je dao, a ovaj je
kasnije otišao do mora i pošto nije našao nikakve
lađe, uzeo je jedno drvo, izdubi o ga, u tu udubinu
stavio hiljadu zlatnika i u tako izdubljenom drvetu
bacio ih u more.
Kasnije je onaj čovjek, koji mu je svojevremeno
dao pozajmicu, izašao (na obalu mora), ugledao to
<;.; ,_ ""' ... ~
...... " "' "' ... .,. "'... / .,..
drvo, uzeo ga i ponio kući za ogrjev. \).' ~.lJ-l _?lt ~ JA~ LA .i.,:.u~ 4
"' "' ,..",. ...
Ebu-Hurejre je, zatim, spomenuo cijeli slučaj i
rekao: "Kada j e on drvo raspilio, našao j e u njemu
svoju imovinu." 2
2 Nesai u svom "Musnedu" isti slučaj iznosi nešto opširnije u slijedećoj varijanti:
"Jedan Izraelac došao je drugom I2raelcu i zatražio od njega pozajmicu od hi ljadu zlatnika.
'Dovedi mi svjedoke kojima ću ja vjerovati' - rekao je on.
'Dovoljan nam je svjedok - Allah' - odgovorio je zajmotražilac.
'Pa daj mi jamca!' - rekao je zaj modavac.
'Allah nam je dovolj an jamac'- odgovorio je zajmotražilac.
'Isti nu si rekao' - odgovorio je zaj modavac i. dao mu traženi iznos zlatnika na zajam do određenog roka.
Dolaskom zakazanog roka, zajmoprimac je izašao na morsku obalu i tražio prijevozne sredstvo koj im
bi sc odvezao do zajmodavca i pravovremeno mu predao ranije pozajmljeni novac. Pošto sc nije imao
čim prevesti, on je uzeo neko deblje drvo, u njemu izdubio rupu, u nju stavio hi ljadu zlatnika i pismo za
zaj modavca. Izdubi nu je potom začepio i drvo bacio u more, rekavši: 'Allahu moj! Ti znaš da sam ja od
toga i toga tražio u zajam hiljadu dukata. On mi je tražio svjedoke, a ja sam mu odgovorio: •Allah mi je
najbolji svjedok. On se Tobom zadovoljio i zatražio mi jamca.' Ja sam mu opet rekao: 'Allah mi je naj bolji
jamac. On se Tobom zadovoljio i dao mi hiljadu zlatnika do određenog roka. Ja sam se trudio da pronađem
sredstvo da se prebacim do njega i da mu ove zlatnike pravovremeno vratim, ali pored sveg mog truda u
tom nisam uspio. Zato ih sada, Dragi Allahu, povjeravam Tebi!' Pošto je izgovorio gornje riječi i drvo sa
zlatnici ma bacio u more, krenuo je natrag u grad pješice, raspi tujuć i se i da lje za odlazak kakve lađe prema
mjestu prebivališta svoga zajmodavca. Poslije izvjesnog broja dana, izašao je na morsku obalu zaj modavac,
iščekujući na kakvoj l ađi svoga dužnika. Hodajući obalom ugledao je, slučajno, gdje površinom mora, plovi
jedno deblje drvo. On gaje dohvatio i ponio kući za loženje. Pošto ga je kod kuće raspilio, našao je u njemu
svoje zlatnike sa priloženi m pismom svoga dužnika.
Poslije dugo vremena stigao je sa drugim zlatnicima i sam dužnik lično i rekao: 'Tako mi Allaha, dugo
sam tražio ma kakvo prijevozne sredstvo da ti pravovremeno vratim tvoje zlatnike, ali nisam mogao ništa
pronaći prije ove lađe u kojoj sam ti evo sada došao.'
'A jesi li ti meni štogod ranije poslao? ' - upitao je zajmodavac.
' Rekoh ti da nisam mogao ranije pronaći nikakvog prijevoznog sredstva, izuzev ove lađe'
-odgovorio je dužnik.
'Allah je ispred tebe isporučio meni sve što si poslao u onom drvetu' - rekao je zajmodavac.
Tako se zajmoprimac vratio natrag svome domu sa svojim zlatnicima."
Iz navedenog slučaja zaklj učuje se:
- dozvoljeno je sklapati ugovor o pozaj mici uz postavljeni rok vraćanja duga,
1031
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
NAPRONAĐENOZAKOPANO
BLAGO DAJE SE PETINA
... , . ',
.... ~ . '
t) •!.•Ul ..::.>~J č.!JJ ol5)1;.~• ~~ '-""ji
... "
,. ... ;
...-... ;
; ..... fl) ...
mirovni ugovor je zekat. Ako tuđu izgubljenu stvar ... ... .. "
,., ,. . . . .. . . . "'~ ' " :
pronađeš u neprijateljskoj zemlji , obznani je, pa ~ ~.WI :".,. ..::..;(5 0JJ ~/-t J.WI <.J"' ji
... ...
ako bude pripadala neprijatelju, na nju je petina."
"Neko od prisutnih", kaže Buharija, "rekao je:
.,...
,.., , , '"
~ jl5J 0..WI <J"OI ~ Ju.J ~~
"' ..... ~ ... ...
"' ... ... ...
'Rudača je zakopano blago poput predislamskog
zakopanog blaga.'" Međutim, kaže se: "Pronašao
je rudaču, kada je od nje nešto izašlo (na površinu
zem lje)."
~
~l;,;.; u _?ji ~~ ]S j l l~ ~J~.:;
... ... .". ' "' o ... ;' "' ' " ...
Još mu je rečeno:
"Ponekad se osobi kaže: ' Pronašao si zakopano
l ,.
-
/ ' -;
.
.p 1~~~.;;~Si if.~ ~ .:ili;,
blago, kada joj se nešto pokloni ili kada joj se
pokaže neki veliki napredak, ili veliki plod.'"
On je potom pao u kontradikciju sa satnim
sobom rekavši: "Nema štete da osoba pronađeno
sakriveno blago ili rudaču sakrije i ne dadne petinu
(državnoj blagajni)."
- na stvari nađene u moru, nema zekata, dok ne budu godinu dana kod pronalazača,
- ko se u svojim poslovima, uistinu, oslanja na Allaha, dželle šanuhu, kao što su činili pejgamberi ili kao
što čine evlij e, On će im i pomoći.
1032
1499. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, rekavši
•
da mu j e prenio Malik od Ibni-Šihaba, ovaj od
Seida b. Musejjeba i od Ebu-Hurejre, radijallahu
anbu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ' ' , ' ... ~ .... '
41 ~J;;::,;~
. ..
u.'
- :.; Y-:)14 ;. w.:,
sellem, rekao:
v
....
""
.
,.. .
.... '
""
"Zivotinja (zbog učinj ene povrede) ne podliježe ;_ lij~~ :~1 Jt; ~ .&1 J.,..:'.; .Ji:.;;
.
...
"...
novčanoj odšteti, bunar (eventualna nesreća) ne
podliježe naknadi, rudnik je os l obođen (naknade)
odštete, a na pronađeno zakopano blago je petina."'
Ebu-Zinadje rekao: "Omer b. Abdil-Aziz uzimao je od rudače četrdeseti dio, tj. 2,50%."
Nuđenu stvar neprijatelja ne treba obznanjivati, ona se smatra ratnim plijenom i od njene stvarne vrijednosti
daje se državnoj blagajni petina, a ostatak zadržava prona lazač kao svoje vlasništvo. Nađenu stvar u
neislamskoj zem lj i treba obznaniti, jer ima mogućnosti da je ona vlasništvo nekog muslimana, koj i je kroz
tu zemlju prolazio ili tamo boravio.
Pod izrazom "neko od ljudi ... " Buharija aludira na Ebu-Hanifu, iako njegovo mišljenje dijele još Sufjan
Sevri i Evza'i. Ebu-Hanife nije učinio kontradikciju, nego dao jedan logičan zaključak kako ga je Tahavi
zabilježio: ''Ko pronađe zakopano blago, nema štete da dadne petinu siromasima, a ako je isti , sam u
nevolji i siromašan, dozvoljeno mu j e da je uzme za sebe i svoj e potrebe." Ebu-Hanife je ovom izjavom
namjeravao ukazati da pronalazač ima određenu obavezu prema državnoj blagajni u iznosu od jedne petine,
a istovremeno i pravo na udio u ratnom plijenu u istom iznos u. Prema tome, petinu koju bi pronalazač
zadržao od pronađenog zakopanog blaga za sebe, samo je zamjena za isti iznos njemu pripadajućeg dijela
od ratnog plijena, koji mu treba dati državna blagajna.
lz hadisa se zaključuje:
-nismo dužni dati krvnu, a ni novčanu odštetu, u slučaju da neko upadne u naš bunar na našem zemljištu ili
da zidovi bunara, pri nj egovom kopanju, povrijede, odnosno usmrte radn ika. Isto pravilo vrijedi i za rudara u
rudniku. U oba slučaja, bio to putnik ili radnik, treba da se sam čuva i poduzme sve za svoju sigurnost,
- povreda od životinje može bi ti raznolika. Kada T'jad kaže: "Pravnici su složni da za povredu dobivenu od
živi nčeta u doba dana nema odštete, kada kod nje nije bio niko od njenih vlasnika. Međutim, ako je sa njom
bio jahač ili njen gonič, odnosno vodič il i čuvar-pastir, odšteta se daje u iznosu učinjene stvarne povrede."
Zahirije, držeći se doslovno slova hadisa, smatraju da se za povredu, koju nanese životinja ne daje odšteta
ni u kom slučaju, učini la je životinja prednjim ili zadnjim nogama, izuzev, ako je na to natjera sam j ahač,
odnosno njen gonič, u kom slučaju živinče postaje kao obična alatka čovj eka .
•
Safije kažu: "Odšteta se daje za učinjenu povredu i nanesenu štetu, bilo prednjim bilo zadnjim nogama ili
ustima životinje, bio sa njom njen vlasnik, njegov opunomoćenik ili najamni k, bila životinj a uzeta samo
pod kirij u ili oteta i uzeta bez odobrenja vlasnika. Ako životinja usmrti čovj eka, njen vlasnik daje zakonom
propisanu otkupninu."
(maro Malik, Lej s i Evza'i kažu: "Nema odštete u slučaju kada životinja nekoga pogodi prednjorn ili
.
za dnJOm nogom. "
Ebu-Hanife kaže: "Nema odštete u slučaju da ga životinja pogodi zadnjom nogom, a ako ga pogodi prednjom,
ima pravo ml odštetu, jer je tu vlasnik imao mogućnosti da pazi na sigurnost stranih lica. Za povredu koju učini
životinja danju, a poznata j e po svoj oj opasnosti, a sa njom nije bilo ni koga od njenih staratelja, njen vlasn ik
daje odštetu, jer ju je trebao preko dana vezati (kao što su volovi koji se bodu, konj i, pseto i slično)."
•
Za štetu i povredu koju životinja učini noću, njen vlasnik daje odštetu, po mišljenju Malika, a Safija kaže: ''Njen
vlasn ik dat će odštetu, ako sc nije dovoljno starao za sigumost i čuvanje ljudi od povrede svoga živinčeta."
Ebu-Hanife je rekao: "Odštete nema za povredu u slučaju kada vlasnik napasa svoju stoku danju."
Nesaija sa senedom navodi, da je deva Bera b. Aziba unišla u palmov ik nekog čovjeka i nan ijela mu štetu,
pa je Vjerovjesnik kazao: ''Vlasnik palmovika je dužan da se za palmovi k brine danju, a vlasnik životi nje
da čuva živ inče noću",
- na rudaču koju neko pronađe u svoj oj kući, dućanu i drugim pratećim objektima, bio on musliman
ili štićenik muslimanske države, on ne daje nikakvog doprinosa i sve pronađeno, pripada vlasniku kuće,
1033
•
SAHIHU-L-BUHARI ZE KAT
~~
;
y~
" .. .l ONIMA KOJI RADE NASAKUPLJANJU . ,.
J_;i
~~~~ ~ ~~l ~ :...~;
'
tj.prona lazaču. Ovo je stav Ebu-Hanife i Ahmeda, a Ebu-Jusuf i Muhammed smatraju da vlasnik -
pronalazač treba dati odmah pet.inu dr.lavnoj blagajni, -
dok Malik i Safija kažu da treba odmah dat.i zekat.
Po mišljenju Ebu-Hanife i Muhammeda ne daje se ni petina ni zekat odmah na zlato, srebro, amber i biser
izvađen iz mora. Sve pronađeno pripada pronalazaču . Ovo mišljenje usvaja i Malik.
1 lz navedenog hadisa zaključuje se:
-jednoglasno je mišljenje učenjaka da službenici, koji prikupljaju zekat, nemaju pravo na postotak od
sakupljene sume kao na scdminu, osminu i sl., nego će im se odrediti plaća ili honorar za njihov stvarno
uloženi trud,
- sakupljači zekata treba da po završenom poslu predaju svome rukovodiocu konačan obračun,
- društvene poslove, a posebno finansijske, treba davati ljudima od reda, rada, povjerenja i sposobnosti, a
oe na osnovu prijateljskih veza i ličnih interesa,
- ko je angažovan oa vršenju općedruštveoog posla, ima pravo na ime svoga rada i. truda na nagradu, bilo
stalnu ili povremenu.
1034
sellem, poslao za njima (ubicama) potjem i oni su
•
dovedeni i on je dao odsjeći im nj ih ove m ke, noge, a
oč i im spržiti i ostaviti ih na žezi da grizu kamenje.
U dm gom senedu, Kata du slijede Ebu-Kilabe, Humej d
i Sabit, koji ovaj slučaj prenose isto od Enesa.
RUKOVODIOČEVO OBILJEŽAVANJE
DEVA SAKUPLJENIH OD ZEKATA
v
1502. PRICAO NAM JE Ibrahim b. Munzir, njemu
Velid, koji kaže da muje pričao Ebu-Amr Evza'i,
rekavši kako mu je saopćio Ishak b. Abdullah b.
Ebi-Talhe, kome je Enes b. Malik, radijallahu
anhu, rekao:
"Jednom sam poranio do Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, s Abdullahom b. Ebi-
Talhom da mu on (za dijete) umekša ustima burme
i zatekao mu u mei alatku kojom obilježava deve
prikupljene od zekata."2
•
2 Dozvolj eno je žigosati stoku ili joj na određenom mjestu spržiti dlaku. Safija kaže da j e preporučlji vo
obilježavati stoku sakupljenu na ime zekata i džizje, a ostalu dozvoljeno.
Lijepo je obilježiti, ti. ostrići vunu bravčeta na ušima, a dlaku devi i krupnoj stoci na sapima i butovima.
Svrha ovog obilježavanja je raspoznavanje vlastite stoke od tude.
1035
•
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
o o - -
jn&n
,
(iid9n dt~
..
.; /
SADAKATUL-FITR
.. .. " ,
OBAVEZNOST SADAKATUL-FITRA ~l ~i;:, u<>.Jš y~
- -
Ehu-Alije, Ata i Ibni-Sirin su smatrali davanje
sadakatul-fitra farzom.
1037
SAHIHU-L-BUHARI SADAKATUL·Frl'R
S mišljenjem, gore spomenute troj ice učenjaka, slaže se Šafija, Malik i Ahmed, dok pravnici hanefijske škole
sadakatul-fitr smatraju vadžibom, a poneki malikijski - sunnetom. Ima pravnika koj i kažu da j e sadakatul-
fitr samo mustehab. Ovi se oslanjaju na Kajsa b. Sa'da b. Ubadu, koji je izjavio: "Vjerovjesnik nam je
naređivao dijelj enj e sadakatul-fitra, prije obj ave prop isa o zekatu, a kada j e naređeno dijeljenje zekata, više
nam je nije ni naređivao, a ni zabranjivao, a ni lbni-Madže i Hakim u svom 'Mustedreku' ." Prema ovoj
izjavi, obavezno davanje sadakatul-fitra je derogirana i prepušteno dobroj volji svakog muslimana.
Bejheki kaže: "Kasnij e objavljeni propisi zekata ne znače derogiranje ranije naredbe, pa i prakse dijeljenja
sadakatul -fitra, i prema tome, nju nije dozvoljeno zanemariti."
Različiti stavovi o statusu ovog imovinskog doprinosa nasta li su i zbog različitog shvatanja, u hadisu
upotrijebljenog izraza" . .. fereda . .. ", koji sc može prevesti" . .. odredio je . .. " i"... učinio je farzom .. . "
Hanefij e navedeni izraz s hvataju u prvom navedenom značenju, dok pravnici šafijske, ma likijske i
hambelijske škole uzimaju drugo značenje i ovo davanje smatraju farz-obavezom.
Iz navedenih had isa zaključuje se:
- sadakatul-fitr iznosi j edan sa' hurmi ili ječma. Imam Davud, držeći se gornjeg had isa, smatra da se ovaj
imovinski doprinos mora dava ti samo u hurmama i ječmu, a da se ne može davati u pšenici, pšeničnom
brašnu niti j ečmenom brašnu, a ni pečenom kruhu, suhom grožđu il i nečem drugom,
-ovim davanjem zadužena je i žena. Muž nije obavezan dati sadakatul-fitr za svoju ženu. Ona ga treba dati
iz svoje vlastite imovine,
- sadakatul-fitr daje se za rođenu djecu, pa i siročad. Pisac "El Hidaje" kaže: "Roditelj il i staratelj dat će
sadakatul -fitr za svoju malodobnu djecu, a ako ona imaju svoju vlastitu imovinu, ona će se dati iz te njihove
imovine. Ovo j e stav Ebu-Hanife i Ebu-Jusufa, dok imam Muhammed ima s uprotno mišljenje. Hasan Basri
je rekao: "Otac je dužan dati ovu sadaku za svoje dijete iz svoje imovine, a ako je dadne iz imovine djeteta,
dužan je to djetetu nadoknaditi."
S obzirom oa završni tekst had isa, ova se sadaka daje samo za roba muslimana. Ovo j e stav Malika, Šafije,
Ahmeda, Ebu-Sevra i Hasana Basrija.
Imami Ebu-Haoife i Sevri smatraju da se sadakatul-fitr daj e i za roba nemusl imana. Ovo mišljenje imali su
još Ata, Mudžahid, Seid b. Džubejr, Omer b. Abdi l-Aziz, Neha'i, a ono je još preneseno i od Ebu-Hurejre i
Ibni-Omcra. Ovi sc oslanjaju na izjavu Ibn i-Abbasa:
"Vjerovjesnik je rekao: 'Daj te sadakatul-fitr za svaku maloljetnu, a i odraslu osobu, bila ona muško ili
žensko, Jevrej ili kršćanin, slobodnog ili robovskog statusa: pola sa'a pšenice ili sa' hurmi ili sa' ječma . '"
Tahavi j e zabilježio izjavu Ebu-Hurejre u ovoj varij anti: "Sadakatul-fitr daje se za svaku osobu, koju
kućedomaćin izdržava, bila ona maloljetna ili odrasla, bila slobodna ili rob, pa makar ona bila kršćanin, i to
pola sa'a pšenice ili j edan sa' hurmi." Muhaddisi su zabilježili, da j e Omer b. Abdii-Aziz davao sadakatul-
fitr i za svoje robove nemuslimane.
Završni tekst hadisa kod Buharije: " .. . minei muslimine .. ." ima prema hanefijskim pravnicima značenje:
" ...sadakatul-fitr obavezno daje musliman za sebe i za one koje on izdržava",
- mustehab je da se sadakatul -fitr dadne u vremenu od zore pa do klanjanja bajram-namaza prvog dana
Bajrama. Ovo je stav lbni-Omera, lbni-Abbasa, Ataa b. Rebaha, Ibrahima Neha' ija i još ponekih pravnika.
1038
SADAKATUL-FITR JE SA' JEČMA
lbni-Hazm je rekao: "Vadži b je dati sadakatul-fitr prije polaska ljudi na bajram-namaz, a haram je odgoditi
i dati ga iza klanj anja bajram-namaza.
2 Šafija smatra da se tekstom "ili jedan sa' od hrane", misli "jedan sa' pšenice". Sa' iznosi 3 kg i 332 g ili 4
mudda, a svaki mudd iznosi 50 dkg i 33 g.
Šafije ne prihvaćaju ovo tumačenje, nego prihvaćaju tekst, kako se on može doslovno razumjeti. Hanefije
svoj stav potkrepljuju još izjavom Ebu-Seida H udrije, koju Buharija donosi u slijedećoj verziji: "U doba
Vjerovjesnika, na dan Ramazanskog bajrama, izdavali smo po j edan sa' hrane, a naša je hrana bila: ječam,
suho grožđe, suhi si r i hmme."
Ebu-Davud i l bni-Huzejme su rekli: "Navodi Hakema, na koje se Šafije pozivaju, a koji glase: ' ...jedan sa'
pšenice. . . ' nije zapamćen, a niti po ashabima prenesen."
Pisac "EI-Hidaje" kaže: "Sadakatul-fitr je pola sa'a pšenice il i pšen ičnog brašna, ili ugruhanog brašna, ili
rezaćija, ili jedan sa' hurmi ili ječma."
Ebu-Jusuf i Muhammed su rekl i: "Suho grožđe ima vrijednost ječma . " Svakako da je to odnos iz toga
vremena i na određenom području (u Arabiji). Ovo mišlj enje dao je i Hasan Basrija, prenoseći ga od Ebu-
Hanife. Da se pola sa'a pšenice može dati umjesto jednog sa'a ječma dali su svoje mišljenje još Ebu-Bekr,
Omer, Osman i Alija. Isto mišljenje imali su Tbni-Mes'ud, Džabir, b. Abdullah, Ebu-Hurejre, Tbni-Zubejr,
lbni-Abbas, Mu'av ija, Esma bint Ebi-Bekr, Seid b. Musejjeb, Ata, Mudžahid, Seid b. Džubejr, Omer b.
Abdil-Aziz, Tavus, Ncha'i, Ša'bi, Al kame, Esved, U rve, Ebu-Selerne b. Abdurahman b. Avf, Ebu-Kilabe,
Abdul Malik b. Muhamrned Tabi'ija, Evza' i, Sevri, Ibn i-Mubarek, Abdullah b. Seddad i Mus'ab b. Seid.
Tahavi ističe da su stav hanefija imali još Kasim, Salim Abdurahman b. Kasim, Rakem i Harnmad.
Hanefij e u prilog svoga stava ističu i hadis koga je Sa'lebe prenio od svoga oca Ebu-Su'ajra, a koji Ebu-
Davud u svom "Sunenu" iznosi u slijedećoj varijanti:
"Allahov Poslanik je rekao: 'Sa' pšenice daje se za dvije osobe, bile one maloljetne ili odrasle, bile slobodne ili
robovi, bile muškog ili ženskog spola. Dušu bogatog između vas, Allah čisti sadakatul-fitrom od poroka. •"
1039
•
SAHIHU-L-BUHARI SADAKATUL·Frl'R
.. '
DAVANJE JEDNOG SA'AHURMI
NA IME SADAKATUL-FITRA
. ~ ~~~l
;i. '
~.;..a y~
v
1507 . PRICAO NAM JE Ahmed b. Junus, nj emu
Lejs, prenoseći od Nafija, da je Abdullah (b.
Omer), radij aHahu anhuma, rekao:
"Vjerovjesnik, sallallabu alejbi ve sellem, na ime
sadakatul-fitra naredio je jedan sa' hurmi ili jedan
sa' ječma, pa je svijet", kaže Abdullah, "počeo to
izj ednačavati s vrijednošću dva mudda pšenice."
ljad b. Abdullah b. Ebi-Serh, prenoseći od Ebu- \?.l J. ~1-f.; .:;1 v"" t;: <i?~ Ju
Seida Hudrija, radij allahu anhu, koj i je rekao: ' '
Stav hanefija temelji se i na hadisima koje spominju Darekutni i Taberani u svojim hadiskim zbirkama.
Malik je izjavio: "Vadžib je sadakatul-fitr davati u sl ijedećim artiklima: pšenici bolje vrste, a i obične,
ječmu, raži, kukuruzu, prosu, h urma ma, suhom grožđu, suhom siru i. krupni ku (pšenica iz San'a sa dva zroa
u jednoj ljusci)."
L Abdullahovu izjavu donosi Humejdi u svom "Musnedu" u slijedećoj verziji: "Vjerovjesnik je na ime
sadakatul-fitra naredio da se daje j edan sa' hurrni ili j edan sa' ječma, a kada j e došao na balifet Mu' avija,
svijet. je izjednačavao pola sa' pšenice s jednim sa' ječma." Ovu je izjavu zabilježio i Ibni-Huzejme u
svom "Sahihu". Ebu-Davud s nešto izmijenjenim senedom, u svojoj hadiskoj zbirci navodi da je Abdullah
b. Omer rekao: "Svijet je u doba Vjerovjesnika na ime sadakatul -fitra davao jedan sa' ječma ili hunni ili
suhog grožđa. Kada je hi lafet preuzeo Omer, umnoži la se proizvodnja pšenice, pa je Omer, kaže Abdullah,
izjednačio i stavlj ao pola sa'a pšenice umjesto jednog sa'a j ečma, odnosno suhog grožđa."
Tahavi istu izjavu preko drugog seneda u ovoj varijanti. "Vjerovjesnik je na ime sadakatul -fitra naredio
da se daje jedan sa' hurmi ili jedan sa' ječma na svakog muslimana, bila to muška ili ženska osoba, bila
ona slobodna ili rob. Ashabi su kasnije, rekao je Abdullah b. Omer, počeli lo izjednačavati sa dva mudda
pšenice (čija težina iznosi l kg i 666 g). Ovo izjednačavanje činili su još i Ebu-Bekr, Osman i Alija."
Ebu-Davud u svoj oj hadiskoj zbirci navodi da je E bu-Seid H udrija rekao: "Dok je bio među nama j oš
1040
. , ,.. ,
POTREBA DAVANJA SADAKATUL-FITRA ~~~~~~ y~
PRIJE KLANJANJA BAJRAM-NAMAZA
~
Allahov Poslanik, mi smo davali na ime sadakantl-fitra na svaku malu i odraslu osobu, bila ona slobodna
ili rob, po j edan sa' od hrane (misli na pšenicu), ili sa' suhog sira, ili jedan sa' ječma ili sa' hurmi il i sa'
suhog groMa. Tako smo to činili, dok nije došao Mu' avija da obavi hadž ili umm, kojom je prilikom održao
svijetu govor sa tribine i između ostalog rekao: 'Ja smatram da su dva mudda ( l kg i 666 g) sirijske pšenice
ravna jednom sa' u hunni. Svijet j e ovo prihvatio, a što se tiče mene ', rekao j e Ebu-Seid, 'ja sam nastavio
davanje po svojoj staroj praksi.'"
Jednoglasno je mišljenje pravnika da sadakatul-fitr u ječmu ili burmama iznosi jedan sa'. lbni-Hazm
dozvoljava davanje ove sadake samo u ječmu ili hunnama, dok hancfije dozvoljavaju u svakoj vrsti gore
navedene brane, pa i njihovoj novčanoj protuvrijednosti.
Iz izloženog se vidi da su se hancfijc opredijelile za pola sa'a na ime davanja sadakatul-fitra, držeći se
mišljenja i prakse brojnih ashaba.
2 Po mišljenju Ebu-Hanife, davanje sadakantl-fi tra postaje dužnost s pojavom zore prvog dana Ramazanskog
v
bajrama. Ovo je mišljenje još Lejsa b. Sa' da, Malika i ranij e mišljenje Sa fij e, dok Evza'i, Ahmed, Ishak pa
i po kasn ijem mišljenju Šafije, davanje ovog doprinosa postaje vadžibom sa zalaskom sunca zadnjeg dana
ramazana.
Prema izloženom, mustehab je dati ovu sadaku u vremenu od pojave zore pa do klanjanja bajram-namaza,
iako se ona može dati i u toku ramazana.
Darek\tlni navodi da j e Vjerovjesnik naredio davanje sadakatul-fitra i rekao: "Opskrbite siromahe na dan
Bajrama, pa da u njemu ne prose!"
Davanje ove sada ke u vremenu od pojave zore prvog dana Bajrama, pa do klanjanja bajram-namaza smatral.i
su mustehabom pored hanefija još lbni-Omer, lbni-Abbas, Ata b. Ebi-Rebah, Ibrahim Neha 'i, Kasim,
Muslim b. .Tesar, Ebu-Nadre, Ikrime, Dahhak, Musa b. Verdan, Malik, Šafija, Ishak i učenjaci Kufe.
Hattabi kaže da je ovo jednoglasan stav svih priznatih naših pravnika.
1041
SAHIHU-L-BUHARI SADAKATUL·Frl'R
sa' a pšenice. Međutim, Ibni-Omer davaše i dalje ..,.~;~ l;:c. 41~) ~ 0;1.:>~ ~ 0-: t G
samo hurme. Stanovništvo Medine bilo je jedne l~ ~~ ..r~~JI ::_", ~.J1 j;t jy_~ ~~JI
- '
godine u oskudici s burmama, pa je on dao j ečam. ,.. ... ... ""
;
1042
DAVANJE SADAKATUL-FITRA ZA
MALODOBNU l ODRASLU OSOBU
v
1512. PRICAO NAM JE Musedded, rekavši
da mu je prenio Jahja od Ubejdullaha, kome je , ... _.,. ,.. "'
2L;
,;
pričao Nafi ',prenoseći od Ibn i-Omera, radij allahu ;,;;_ .t1 ~'J ;J. J.l If ._;}j;_ J LO
anhuma, koji je izjavio: ~
'
"'"'
'
. '
_, ...
~t.:. )a.<.\1 ;;;J..;, ::t .tl J~'J ._?") Jt_;
"' ... ".
1043
•
U ime Allaha, Svemi losnog, Samilosnog!
fJL <failil /
HADZ
Navedeni ajet nalazi se u poglavlju "A li -Imran" koji u sastavu ostalih ajeta, 96-98. u prijevodu glasi:
"Prvi hram podignut radi ljudi j e onaj blagoslov lj eni u Mekki, koji j e uputa za sve ljuds tvo (i narode).
U njemu ima mnogo jasnih znakova, a među njima je i mjesto Tbrahimovo. Ko u ovu kuću uđe, siguran je.
Svijet je dužan, da u ime Allaha, hodočasti Ka'bu, ko je u mogućnosti da joj ide. Ko ovo ne vjeruje i poriče
ovu dužnost, grješan je. Zaista je Allah nezavisan od ljudi." Posjetiti Ka'bu jednom u životu je osnovna
islamska dužnost imućnog muslimana. Kurtubi i stiče da je hadž propisan pete godine po Hidžri, a neki
kažu, da je to bilo devete godine, dok Bejheki navodi da j e on propisan šeste godine po Hi<lžri.
Obaveznost hadža utvrđena je gore navedenim aj etom i brojnim izjavama Vjerovjesnika.
lmam Allmed u svom "Musnedu" sa senedom navodi da j e Ebu-Hurejre rekao:
"Vjerovjesnik nam je jednom držao hutbu i rekao: '0, narode! Allah vam je nared io hodočašćenje Ka'be,
pa posjeti te je'' Potom je jedan čovjek upitao: 'Allahov Poslaniče, je li svake godine?' On je malo šutio, a
ovaj mu je postavio pitanje tri puta.
' Da sam odgovorio: Da, to bi vam bila obavezna dužnost i vi je', rekao je kasnije Vjerovjesnik, 'ne biste
bili u mogućnosti izvršavati.'
Potom je još rekao: ' Kada ja vas ostavljam na miru, ostavite i vi mene. Oni koji su bili prije vas, propali su
samo zbog višestmkog ispitivanja i neslaganja sa svojim vjerovjesnicima. Kada vam što naredim, vrš ite to
koliko možete, a kada vam šro zabranim, ostavite to!'"
Ovaj hadis zabilježio je i Muslim u svom "Sahihu", a Ahmed, navodeći ga još preko dmgog seneda, kaže kako
je hali fa Alija rekao: "Pošto je objavljen gornji ajet, Muhammed, sallallahu al ej hi ve sel lem, održao je jednu
hutbu, i između ostalog, rekao: ' 0 , narode! Allah vam je propisao obaveznu dužnost posjećivanja Ka'be ... '"
lza izraza spomenutog u gomjem ajetu: "Ko je u mogućnosti da k njoj putuje . .. ", misli se, kaže Ibn i-Abbas,
na osobu koja ima prijevozna sredstvo i finansijsku mogućnost. Dmgom prilikom, on je opet rekao: "To je
osoba koja ima tristo dirhema (drahmi) preko osnovnih kućnih potreba." lbni -Abbas i Mudžahid su izjavili:
"Nevjernik je ko ne vjeruje u obaveznost obavljanje hadž~t."
Neki muhaddisi, preko hali fa Alije, navode da je Vjerovjesnik rekao: "Musliman koji je materijalno opskrbljen
i ima jahaću ž ivotinju, a nije obavio hadž, za njega je svejedno, umro on kao Jevrej il i kao kršćanin , jer je Al lah
rekao: 'Svijetlt je dužnost da, u ime Allaha, hodočasti Ka'bu, i lo onaj ko je u mogućnosti da k njoj ide . .. '"Ovu
je izjavu zabilježio i Tirmizi uz napomenu da je to pri lično nepoznat hadis (gari b). Hali fa Omer je izjavio: ''Ko
je u mogućnosti da obavi hadž, pa ga ne obavi, svejedno je za njega, umro on kao Jevrej ili kao kršćanin."
1045
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1046
•
Ibni-Bettal je kazao: "Podijeljena su mišljenja o pravovaljanosti hadža obavljenog po zamjeniku, u slučaju
da bolesnik-hadžija ozdravi." Učenjac i Kufe, Šafija i Ebu-Sevr smatraju da takav hadž neće biti punovažan
i oporavljena osoba treba ga ponovo lično obaviti. Imam Ahmed i tshak kažu: "Obavljen hadžje punovažan
i ne treba ga više oporavljena osoba obavljati."
Učenjaci Kufe i Ebu-Sevrdozvolj avaju obavljanje farz-hadža po zamj eniku bolesnika, koji umre od bolesti
zbog koje je legao u postelju, dok Šafija to, po jednoj verziji, odobrava, a po drugoj ne odobrava.
Ibn i-Abdii-Berr kaže: "Podijeljena su mišljenja učenjaka o širini shvaćanja navedenog hadisa kod Buha rije.
Jedni smatraju da se dozvola zamjenjivanja, odnosi samo na oca spomenute žene iz plemena Has'am, j er
je u Kur 'anu rečeno: ' ... dužnost je na onoga ko je u mogućnosti da k njoj dođe . .. ' Njen otac tada nije bio
u mogućnosti da putuje, pa ni da jaše na devi, pa je Vjerovjesnik dozvolio da za njega obavi hadž njegova
kćerka. Ovo j e mišljenje Malika i učenjaka njegove škole, jer oni hadž uvrštavaju u tjelesno-vj erske obrede
i, analogno namazu, ne može niko nikoga u njemu zamijeniti ..."
lbni-Tin kaže: "Mogućnost i sposobnost spomenuta u navedenom ajetu, sastoji se u sposobnosti čovjeka da,
po uobičajcnosti, može otići do Ka'be: ako je uobičajio ići pješice, on je dužan obaviti hadž, makar i nemao
jahaće životinje, onaj č iji je običaj da putuje jašuć i , dužao je obaviti hadž, tek kada bude imao jahaću životinju
koja ga može do Ka' be odnijeti i natrag kući vratiti. Takav je slučaj i sa hranom, odjećom i novcem; jednom
hadžiji treba, prema uobičajenim potrebama više novaca, više hrane i odjeće, a drugom manj e."
fbni-BeUal kaže da su gornje mišljenje zastupali još fbni-Zubejr, Tkrim e i Dahhak.
Ebu-Hanife i Šafija smatraju da obavezu hadža ima samo osoba koja ima jahaću životinju i potrebnu
materija lnu opskrbu. Ovog su mišljenja j oš lbni-Zubcj r, lkri.me i Dahhak.
Ebu-Hanife i Šafija smatraju da obavezu hadža ima samo osoba koja irna jahaću životinju i potrebnu materijalnu
opskrbu. Ovog su mišljenja još: Hasan Basrija, Mudžahid, Seid b. Musejjeb, i j oš mnogi učenjaci.
Kurtubi kaže: "Malik i pravnici njegove škole smatraju da se s lučaj, gore s pomenute Has'amije, ne slaže
sa sadržajem ajeta: ' .. .men isteta'a il ejhi scbila ... ', tj. ' dužnost hadža je na onom ko j e u mogućnosti da
ode i putuje do Ka'be ... ', a to znači ko je fizi čki sposoban za putovanje." Pošto se ovaj slučaj ne slaže sa
sadržajem ajeta, Ma lik ga usvaja kao specifičan slučaj, držeći se i dalje striktno slova navedenog ajeta.
Hanefij ski pravnici i stiču da sc iz sadržaja konkretnog ajeta treba shvatiti samo postojanje jahaće životinj e i
opskrbe potrebne za hadž. Ovakvo se shvatanj e zaklj učuje i na osnovu mnogih Muhammedovih, sallallallahu
alej hi ve sellem, izjava, mišljenja i prakse njegovih dmgova,
-dozvoljeno je osobi obaviti hadž za drugog, premda nije još obavila hadž ni za sebe. Ovo je mišljenje Ebu-
Hanife, Ma li ka, a po jednoj verziji i imama Ahmeda. Či ni se daje ovo bio stav i Hasana Basrijc, Ibrahima
v
Neha' ij a, Eljuba i Dža'fera b. Muhamrneda. Međutim, Evza'i, Satija i lshak kažu: "Osoba koja nije za sebe
učinila hadž, ne može ga činiti ni za drugog, a ako ga ipak učini, smatrat će se da ga je obavila za sebe
lično, a ne za svoga opunomoćitclja." Abdul-Aziz je izjavio da ovakav hadž ne vrijedi i on nije valjano i
punovažno obavljen ni za sebe ni za drugog. Ovakva j e verzija prenesena i od Ibn i-Abbasa.
' .
Ebu-Davud preko fbni-Abbasa prenosi: "Vjerovjesnik je čuo nekog čovjeka gdj e uzvikuje: 'Lebbejke an
Sibrirnete!' tj. 'Odazivam ti se, Allahu, za Sibrimu!'
'Ko ti je Šibrima?' -upitao je Vjerovjesnik.
'Brat (ili) rođak' - odgovorio je on.
'A jesi li ti ranije obavio hadž za sebe?' -upitao je, opet, Vjerovjesnik.
'Nisam' - odgovorio je ovaj.
'Obavi hadž sada za sebe, a drugi puta za Š ibrimu' - rekao j e Muhammed, sallall ahu alej hi vese llem."
Hanefije prihvaćaju vjerodostoj nost ovoga dijaloga, iako poneki muhadisi kritiziraju neke njegove
prenosioce, ali Muhammedovu, sallallahu alej hi ve sellem, zapovijed ne shvaćaju kao stvami imperativ,
nego preporuku, nadopunjujući je Ibni-Abbasovom izjavom, kada j e on, upitan od nekog čovjeka koj i nije
učinio hadž za sebe, može li obaviti hadž za drugog, odgovorio:
"Preče ti je da izvršiš svoj dug."
U ovome Abbasovom odgovoru ne spominje sc da hadž obavljen za dmgog pripada samo onom ko ga
je obavio. Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor Šibri mu, kažu hanefij e, treba shvatiti kao
preporuku, baš kao što j e on još jednom prilikom rekao (za dijeljenje milostinje):
"Počni dijeliti od onoga koga si dužan izdržavati! "
Činiti dobra djela u ime svojih roditelja je punovažan i valjan postupak.
1047
SAHIHU-L-BUHARI
•
HADŽ
1 Pored fragmentarno navedenih prijevoda 28. i 38. ajeta, poglavlj a "E.I-Hadž", evo i ostalih od 28. do
uključivo 38. ajeta:
"Zaista oni, koji ne vjeruju i sprečavaju od A ll ahovog puta i od Mesdžidul-harema, u kojem je jednak onaj
koji u njemu stanuj e i koji stanuje u pustinji i tako naumi u njemu odvratiti (od pravog puta) nasiljem, Mi
ćemo mu dati da kuša bolnu kaznu.
(Spomeni) kada smo Mi pripremili Ibrah imu mjesto Hrama (za klanjanj e i rekli): 'Ne pripisuj Mi ništa i
oči sti Moju kuću onima koji je obilaze, koji s toje (u namazu), koj i se pregibaju i koji čine sedždu.
Obavijesti ljude o hadžu! Dolazit će ti pješice i na svakoj mršavoj i iscrpljcnoj devi, koje dolaze s dalekog i
širokog puta, da prisustvuj u koristima svojim i da spominju ime Allahovo u poznati m danima (klanja) kurbana,
koje im je On dao. Pa jedite od njih (meso) i nahranite ncnasrtljivog siromaha i beskućnika. Zatim neka obave
svoj e čišćenje (brijanjcm) i neka izvrše svoje zavjete i neka obilaze Stari (A ll ahom čuvani) hram.
To (su propisi). Ko bude poštivao Božije svetinje, to mu je dobro kod njegova Gospodara. A vama su
dozvolj ene domaće životinj e, osim onih što vam se citi ra (da su zabranj ene). Pa klonite se nečistoće kipova i
klonite se lažlj ivih riječi! Budite potpuno odani Allahu, ne činite Mu drugom (nikoga)! Ko Allahu pripisuje
druga, sličan je onom koji je pao s neba, pa ga zgrabi la ptica ili ga vjetar bacio u daleko mjesto (i od njega nije
ostalo nikakva traga). To (je tako). Pa ko poštiva Božije propise (o hadžu) to je znak bogobojaznosti srca.
Vi imate u njima koristi od određenog roka, zatim je njihovo mjesto (klanja) kod Starog hrama (Ka'be).
Za svaku (vjersku) skupinu, M i smo učinil i mjesto (gdje će klati žrtve), da spominju Božije ime (pri klanju)
životinja koje im je On darovao. Vaš Allah je samo Jedan Allah i Njemu se predaj te i obraduj ponizne, one,
čija srca, kada se spomene Allah - zastrepe i strpljive (u nesrećama) koje ih zadese, i one koj i obavlj aju
namaz i koji dijele od onoga čime smo ih Mi obdarili.
Deve smo vam učinili od znakova Božije svemoći. Vi u njima imate dobro, pa spominjite nad njima Božije
ime (pri klanju). A kada im strane padnu (na zemlju), jedite od njih i nahranitc nenasrtlji va prosjaka i
beskućnika . Tako smo vam ih M i potčinili , da biste bili zahvalni.
Do Allaha neće stići njihovo meso ni njihova krv, nego će do Njega stići samo vaša bogobojaznost. Tako
vam ih j e On potčinio da veličate Allaha zato što vas je uputio ( pravim putem). Obraduj dobročinitelja!
Zaista Allah otklanja (uznemi ravanje) od onih koji vjeruju. Zaista Allah ne voli nijednog izdajnika,
muš.rika. '"
1048
1515. PRIČAO NAM JE Ibrahim, njemu saopćio
•
Velid da mu je pričao Evza'i koji je čuo Ataa
kako prenosi od Džabira b. Abdullaha, radijallahu
anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, glasno obznanio ulazak u hadžske obrede
kod Zul-Hulejfe tek kada se sa njim ispravila
(na noge) njegova deva.
Ovo su prenijeli još Enes i Ibn i-Abbas, radij allahu
anbum.2
1049
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
v
1518. PRICAONAMJEArnr b. Ali, rekavši da mu
je prenio Ebu-Asim od Ej mena b . Naila, ovome je
rekao Kasim b. Muhammed da je Aiša, radij allahu
anha, zaista rekla:
"Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, vi
ste (nijet učinili) naumili umru, a ja nisam?"
"Abdur-Rahmanu!, rekao je, "idi sa svojom sestrom
i omogući j oj da nijet učini za umru od Ten' ima."
On ju je postavio iza sebe na devu i ona je učinila
odluku za umru.
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seU em, upitan je: "" . , ..,..J -, v ,.... ~
1050
1520. PRIČAO NAM JE Abdur-Rahman b.
•
Mubarek, njemu Halid, kome je saopćio Habib b.
Ebu-Amre, prenoseći od A iše b. Talha, ona od A iše,
radij allahu anha, majke pravovjernih da je rekla: ' ,A. , "" .... " ""
4\ ~J ~j.u (l ;~;~:; ~ ~·~
"Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, mi '
smatramo džihad najvrednijim poslom, pa zašto i ~i;~, tS) .tl .J_,..:J ~ ~~ t;i' ~.;
'
''Ne!", odgovorio je on, " najbolji džihad za vas ~Lid:-' ~~ .}J 'J Jli ..v.L;; ')Ul p l
" "' ... ... ..
je obavljen bez griješenja, i kod Allaha primljen
v"
had z.
1 Uvažen i kod Allaha primljen hadž smatra sc samo onaj, koj i je, pošteno zarađenim novcem iz pobožnosti,
u ime Allaha, obavljen, a ne na ime drugih interesa.
Vjerovjesnik je dozvoljavao ženama da učestvuju u borbama. Hafsa, supruga Allahovog Poslanika je
izjavila: "Došla nam j e jedna žena koja je sa Allahovim Poslanikom učestvovala u šest vojnih pohoda i
rekla mu: 'Mi smo liječile ranjenike i služile bolesnike. '"
Prilikom kretanja na vojnu, Vjerovjesnik j e, kako je to Buharija ran ije istakao, davao svojim suprugama da
izvlače strelice i koja bi izvukla svoj u stTelicu, ta j e sa njim išla u borbu.
Borba na hadžu j e borba protiv vlastite strasti i pohlepe za ovozemnim uživanjem, borba sa poteškoćama
prehrane, sa putovanjem i ulaganjem truda da se pravovremeno izvrši svaki propisani obred hadža.
Tirmizi preko Tbni-Mes' uda navodi hadis. "Obavljajte hadž i umru, j er vam oni odstranjuju siromaštvo i
grijehe, kao što kovački mijeh odstranjuje u kovačn ici trosku od rudače željeza, zlata i srebra. Za hadž,
primljen kod Allaha, nema druge nagrade, osim Dženneta."
Ahmed b. Hanbel u svom "Musnedu" preko Džabira navodi daje Muhammed, sall allahu alcjhi ve sellcm,
rekao: " Kod Allaha primljen hadž je onaj, za koga nema druge nagrade osim Dženneta."
"Allahov Poslaniče, koji je to primljeni hadž?" -upitali su prisutni.
"U kom je hadžija dijelio hranu onima kojima je potrebna i nazivao ljudima selam" - odgovorio j e on.
Hakim u svom ''Mustedreku" umjesto "nazivao selam" navodi: "T imao lij epu i prijatnu riječ prema drugima."
1051
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 lz hadisa sc :z_aključuje:
- ne prositi i oe tražiti materijalnu pomoć od drugi h, nego se opskrbljivati svojim radom, spada u
bogobojaznost. Navedenim ajetom i hadisom naređuje se: " Ne uznemiravajte svijet traženjem od njega
materijalnu pomoć. Uznemiravanje ljudi je grijeh i klonite se toga!",
-nerad se ne smije kamuflirati teveku lom. Stvarno oslanjanje na Allaha j e da se u svakom pos lu oslanjamo
na Božiju pomoć, tek po uloženom svom naporu, kako je to i Vjerovjesn ik rekao: "Allah ću uvesti
1052
•
MIKAT MEKKELIJAMA KADA
KRENU NAHADŽ l (Ll) 'UMRU
(u Džennet) sedamdeset hiljada lj udi bez polaganja obračuna, a to su oni koji ne vjeruju u gatanje, koji
se ne tetoviraju i oni koji ne proriču s udbinu iz postupaka ptica, nego se u svom poslu oslanjaju samo na
Allaha." Pošto je i hadžij i zabranjeno usputno prositi, slijedi zaključak da je još strožije zabranjeno to činiti
u svom zavičaj u,
- osloniti se na Allaha dozvoljeno je tek po uloženom maksimalnom trudu u konkretnom poslu, kako je to
Muhamrncd, sallallahu alejhi vc sellem, rekao svome ashabu: "Sveži devu, pa se onda osloni na Allaha!"
Islam osuđuje fatalističko shvatanje.
2 Mekkelije oblače ihrame i počinju učiti telbijju za hadž od Harema Ka'be, a za umru od vanharemske zone.
U gore spomenutim mjestima, hadžija se obrije, podreže nokte, okupa, namiriše, obuče ihrame, klanja
nafilu i sa učenjem telbijje krene prema Mekki. Imami Malik, Ahmed i lshak smatraju daje najbolje stupiti
u ihram u gore navedenim mjestima, dok Sevri, Ebu-Hani fe i Šafija, to smatraju samo zadnjom granicom
i dozvoljavaju da sc to učin i i prije dolaska u navedena mjesta, jer su to činili lbni-Abbas, Alija, lbni -
Mes' ud, Tbni-Omer i još poneki ugledni ashabi. Šafija i Ebu-Hanife kažu: "Stupiti u i hram prije stizanja u
gore spomenuta mjesta, bolje j e samo za onoga, ko je u mogućnosti i ko ima sposobnosti da sc drži reda i
discipline, koja je vezana za ihram.
Ko naiđe kroz navedena mjesta radi neke lične potrebe, ne namjeravajući ići u Mekku, on nije dužan oblačiti
ihram, kao ni onaj, koji radi opravdanog razloga i potrebe slučajno uđe u Mekku. Tako je i Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem, prilikom osvojenja Mekke, imao na sebi obično svoje svakodnevno odijelo, a na
glavi kacigu, a tako i ostali ashabi.
1053
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
MIKATI MEDINELIJAMA
"'"" ,. ,..; ; ; ;
1054
•
MIKAT STANOVNIKA NEDŽDA
1055
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
ZATU-IRK. JE MlKAT ZA
STANOVNIKE IRAKA
'~"'"""'
daje rekao: ,.,.. • ""
l_j;i ~~~~ ~~~ 2 ll J L.; ~:ć 41~.:;
J
1056
•
POGLAVLJE
IZLAZAK VJEROVJESNIKA,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM,
(NAPUT) PREKO MJESTA ŠEDŽERE
1057
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1058
prišao, a nad Allahovim Poslanikom, sallallahu
•
alejhi ve sell em, bila je balj inka koja mu je pravila
b lad. On je pro turio glavu, kadli Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi v e sellem, bijaše jako pocrvenjelog
lica i teško disaše. Zatim se smirio i upitao:
"Gdje je onaj što je pitao za umru?"
Kada mu je priveden taj čovjek, rekao je:
"Pretjerani miomiris, koji je na tebi, sa peri tri puta,
skin i sa sebe ogrtač i čini u svojoj umri ono što bi
činio u svom hadžu !"
"Upitao sam", kaže lbni-Džurejdž, "Ataa:
'Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada
mu je naredio da to opere tri puta, podrazumijevao
je uklanjanje mirisa?'"
" Da" - potvrdio je on. 2
2 Iz hadi sa se zaključuje:
-dozvoljeno je motriti ljude pristojnim pogledom,
-kada učenjak ne zna dati odgovor na postavljeno mu pitanje, dužan j e da o njemu promišlja, pronađe u
literaturi pravilno Jješenje i stranci naknadno odgovori,
- muhrim, obukavši na sebe iz zaborava il i iz neznanja nešto osim ihrama, ne daje otkupa (kurbana) po
mišljenju Šafije, Sevrija, Ataa, Ishaka, Davuda, a po jednoj verziji i Ahmeda.
Ebu-Hanife kaže: "Dat će kurban osoba, koja namjerno ili iz zaborava drži pokriveno lice i glavu u toku
dana, pa sve do noći , a ako je to učini la samo kraće vrijeme, podijelit će sadaku",
- muškarcu - muhrimu je zabranjeno mazati se kozmeti kom u kojoj irna šafrana. Pristojno namirisavanje
tijela i odijela prilikom stupanja u ihram dozvoljavaju, pa i prepontčuju Šafija i Ebu-Hanife, dok Malik i
Muhammed b. Hasan ne dozvoljavaju upotrebu miomirisa,
-dok je u ihramu, muškarac ne smije oblačiti ništa sašiveno.
1059
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
• • • 'l
ZAČEŠLJA SE l NAMIRIŠE
1060
1539. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, rekavši
•
da mu je saopćio Malik, prenoseći od Abdur-
Rahmana b. Kasima, on od svoga oca, a ovaj od
Aiše, radijallahu anha, supruge Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem:
"Namirisala sam Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, radi njegovog stupanja u ihram i
radi njegovog izlaska iz ihrama, i to prije nego je
.
. ..:...::ll.
' ,
... . . . ._; .
.h;
.;
~ '
izvršio tavaf oko Ka'be." 1
' J:j' : ._.t;
KO UĐE U OBREDE HADŽA l~
. ...,.., cl-" . .
SLIJEPLJENE KOSE NA GLAVI
1061
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1! •J• • i
1062
• " .
JAHANJE NA JAHAĆOJ ŽIVOTINJI I ~~ t} ~1,;;;)~1; ;'~jJI <,.>~
JAHANJE NA SAPIMA IZA JAHAČA
UTOKUHADŽA
1543,1544. PRIČAO NAM JE Abdullah b. \.;.;..).;.. """':: "' """'' }~ ' J "' ,/' -; "'
~ if. .:ill .y:. \.;.;..).;.. . \ o i i - \ o i '"
Muhammed, njemu Vuhejb b. Džerir, kome
. '
1063
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
D ža bir kaže: "Rumenilo (žutilo) ne smatram '7' _j.:JI3 "='L:I-~ G~ • ·-:~)t-' ~~-~ >·;..;.u
mirisnom kozmetikom." - -
Aiša nije smatrala da je ženi zabranjeno nošenje
nakita, eme haljine ili haljine obojene u ružičastu
. ~t; JJ:; .Jl / G
' - - .ato;. eo
v
1 Hasan Basri i Ata su rekli: "Zena u ihramu neka ne oblači rukavice, duge gaćice, ne stavlja pokrivač na lice,
ne pokriva usne i neka se ogrne čim hoće, samo ne onim na čemu ima traga od šafrana ili versa."
Ebu-Davud, preko Jbni-Omer:a, navodi da j e Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sei.lem, rekao:
"Ženama dok su u ihramu, zabranjeno je oblačiti rukavice, stavljati pokrivač na lice i oblačiti haljinu
obojenu versom i šafr:anom, tj. haljinu obojenu mirisnom bojom. Po izlasku iz ihrama, može oblačiti odjeću
kakvu god hoće, nositi svilenu haljinu, košulju, gaće i nakit."
fbni-Munzir kaže: "Jednoglasno je mišljenje učenjaka da žena u ihramu može nositi potpuno sašivene
haljine
. i• mestve,
,, pokriti glavu i kosu izuzev lica, na koje može, samo djelimično .preko čela, spustiti dio
pokr1vaca.
Muhrim se u slučaju potrebe može preobući u nove ihrame kao što j e to učinio Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve se !lem, u Ten'imu.
1064
•
kurbana. To je bilo kada je ostalo još pet dana od
zul-kadeta. U Mekku je stigao pošto su prošle
četiri noći zul-hidžeta, izvršio tavaf oko Ka' be,
sa'j (ubrzano hodanje) između Safe i Merve i iz
ihrama nije istupao radi svojih deva, jer je svakoj
bio već stavio privjesak. Kasnije je odsjeo kod
Hadžuna, u gornjem dijelu Mekke, izgovarajući
telbijju za hadž. Ka' bi se nije približavao poslije
izvršenog tavafa oko nje, sve dok se nije vratio
sa Arefata. Svojim drugovima (koji nisu imali
kurban) naredio je da tavate oko Ka'be i čine sa'j
između Safe i Merve, zatim obriju svoje glave i
potom skinu ihrame. To je tako onome, koji nije
imao sa sobom devu (kurbana), kojoj bi stavio
privjesak. Ko je imao kod sebe svoju suprugu,
ona mu j e bila dozvoljena. Dozvoljeno mu j e bilo
namirisavanje i (ranija) odjeća."
1065
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1066
•
••
OTELBIJn ,-.,\;ll ul>
<U
'
Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je .Ji l&:~ ..tl ~J;.;. J. ;1'~:; ~\;:;
-
telbijja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve "' "' "" "" "" .:,: "" "' "'
- . .
'l ~ ~ ; ~u, ..!.l:~, ~ .o11 J_;.,:; ;;;_.t
/
1067
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
O ZAHVALJIVANJU, SLAVLJENJU
l VELIČANJU ALLAHA, DŽELLE ŠANUHU,
PRI UZJA HTVANJU, A PRIJE ULASKA U
HADŽSKE OBREDE
1068
•
KO UĐE U OBREDE TEK NAKON
USTAJANJA DEVE NA NOGE
1069
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
U 'Telvihu" se navodi: "Noćenje u dolini Zu-Tuva i ulaženje u Mckku danju, ne spada u obavezne
obrede hadža." To je jednoglasno mišljenje učenjaka, ali onaj ko to tako čini, uglcdajući sc na posmpak
Vjerovjesnika, on će imati za to odgovarajuću Božiju nagradu.
U "Muhczzcbu" se ističe, da gornji postupak spada u pohvalne čine i da je ulazak u Mekku danju bolji,
negoli noću,
- Ncvcvi kaže: "Ono kupanje je sunnet. Ko se ne može okupati, uzet će tejemum, s namjerom za ulazak u
Mekku." Malikije ovo kupanje smatraju pritvrđenim sunnetom.
Ebu-Hanife, Evza'i i Scvri smatraj u da se spomenuto kupanje može nadomjestiti abdestom. Ovo mišljenje
dijeli i Ibrahim Neha'i.
U "Sunenu" Sei fa b. Mensura se navodi da je Ibrahim Neha' i upitan: "Da li će hadžija po dolasku u Mekku
prestali izgovarati telbijju dok čini tavaf oko Ka'be?"
"Neće", odgovorio je on, "nego 6e izgovarati telbijju prije tava fa oko Ka'be, u toku tava fa i poslije i neće
je prekidati sve dok ne baci kamenčiće na Akabi."
Ovo su mišljenje usvojili još Ebu-Hanife, Šafija, Ahmed, Ishak i Davud, samo što Ebu-Hanife i Šafija kažu:
" Izgovaranje te lbijje prestaje sa prvim bačenim kamenčićem na A kabi."
Neki učenjaci kažu: "Osoba, koja je nijet učinila za obavljanje umre, prestaje sa izgovaranjem telbijjc kada
uđe u Harem Mekkc." Drugi kažu: "Kada ugleda kuće grada Mekke", a treći: "Kada uđe u Mekim."
Ebu-Hani fe smatra da la kv a osoba neće prestati sa izgovaranjem telbijje, sve dok ne dotakne Hadžerui-Esved.
1070
životinjom manifestirano (izgovoreno) ime, osim
•
Allahovom', (nastalo) od izraza 'Istihlalus-sabijj i',
tj. 'pojava dječ ijeg oglašavanja života.'"
v •
1556. PRICAONAMJEAbdullah b. Mesleme,nJemu
v
1071
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
Tavaf oko Ka'bc nečiste osobe j e punovažan, ali je, u smislu gornjeg hadisa, učinjen izvjestan prekršaj. Osoba
koja ovo obavi bez abdesta, treba na ime kazne, po mišljenju hane fi ja, zaklati ovcu i meso podijeliti si rotinji, a
kad t:avaf obavi džtmub-osoba, ona će zaklati devu i ponovo obaviti tavaf dok sc nalazi još u Mekki,
- hadžiji sa nau mom obavljanja hadža i umre zajedno, dovoljna je j edna tura obilaženja oko Ka'be i trčanje
između Safe i Merve. Ovo je stav Ataa, Hasana, Tavusa, Malika, Ahmeda, Šafije, Ishaka, Ebu-Sevra i
Davuda. Po mišljenju drugih učenjaka, ovaj hadžija treba učini ti dvije ture posebnog obilaženja oko Ka'be
i dva posebna obreda trčanja izmedu Safe i Merve, (j. posebno za hadž, a posebno za umru. Ovo j e stav
Mudžah ida, Džabi ra b. Jezi da, Surej ha, Ša'bija, Muzhamcda b. Alije b. H usejna, Neha'ija, Evza'ija, Sevrija,
Ham mada b. Se leme, Hammada b. Sulejmana, Hakema b. Ujejoe, Zijada b. Malika, Ebu-Hanife i njegovih
učenika. Ovo je mišljenje preneseno još od ha life Omera, Alije i njegovih sinova Hasana i Huseina, Ibni-
Mes' uda i još ponekih ashaba.
Podvojena mišlj enja nastala su zbog raznolike stilizacije završnog teksta konkretnog hadisa "Tavafcn
vahiden", tj. "Pa su obavili samo jednu ntru obilaženja oko Ka'be." Međutim, u drugim hadiskim zbirkama
isti tekst glasi: 'Tava fen ahare .. .",tj. "J vršili su samo još jednu drugu turu obilaženja oko Ka'be."
Hanefije usvajaju tekst hadisa donesen kod Buharije, ali iz opreznosti, prihvaćaju i gornju nadopunu i tako
cijeli obred čine sigurnijim.
1 Muslim u svom "Sahihu" za ovaj slučaj navodi da je Ata čuo Džabira kako kaže: "Hali fa A lija je došao na
hadž iz Jemena, pa je upitan: 'Kako si naumio obaviti hadž?'
'Onako kako ga je naumio obaviti i Vjerovjesnik'- odgovorio je on.
'Pa ostani u ihramu dok ne zakolješ kurban!' - rekao muje Vjerovjesnik.
Alija je, kaže Džabir, imao pripremljen kurban.
Sura ka b. Mali k upitao je potom: ' Allahov Poslan iče, j e li to samo ove godine ili zastalno?'
'Zauvijek'- odgovorio muje Vjerovjesni k, sallallahu alej hi ve sellem."
1072
1558. PRIČAO NAM JE Hasan b. Ali Halla1-
•
Huzeli, da muje prenio Abdus-Samed od Selima b.
Hajj ana, koji je čuo Mervana Asfera, kako prenosi
od Enesa b. Malika, radij allahu anhu, da je rekao:
"Došao je iz Jemena Alija, radij allahu anhu, pa mu
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "" , ~ "' "'"" ,
L>~~ ..11 ~:; (.Ji. r~ Jt; ~ ..11 ~:;
' Kako si stupio u obrede?'
'Onako kako je stupio u obrede Vjerovjesnik,
-; "' .......",. ....
~~ ~ Jt;-.:: u;;~ Jw ~~ ~ ~ ~~
' '
"' ... ... ,.. ".
'
"'
sallallahu alejhi ve sellem'- odgovorio je on. "' ",. "" ... ~ "'
Zatim je stupio na halifat Omer, radij allahu anhu, .i.>i.; .Jl) ( .ili č~I.J C!-ll_,il.J ) 41 Jt;
... ....
".."'
1073
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
je ona, "obavio umru, a neko je ostavio. 1_,;~ ~~~ :..,.. J~ JJ ~ .&l J.;.) ~li
..."' "' ... ""
v
Sto se tiče Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i nekih njegovih ashaba, oni su bili
snažn i i svaki je imao sa sobom kurban, a nisu
mogli" , rekla je ona, "obaviti umru. Potom mi
je unišao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, a ja sam plakala i on mi reče: 'Domaćice,
1074
šta te j e rasplakalo?'
•
, ,.. ... " "" "" " , ... "" } .
..:.Ji ..!.l{~ L; J J L; >~l ....: ;.-: • ~ ~ :1
:
... ... ... ...
'Čula sam šta si kazao svojim ashabima', rekla .,:, •"" ~ """" ... . . ,. ! /
sam, 'a j a sam spriječena od umre.' . ....;:;G:_".... >l;l ..:..;i ...
\.;!... !l~
... ...
")1.; J t; ~1:1
..
'Šta ti je?' - upitao j e on.
'Ne klanjam'- rekla sam.
'Neće ti to škoditi', rekao je on. ' Ti si žena od
Ademovih kćerki. Allah ti je propisao ono što je
propisao i nj ima. Budi u svom badžu, a Allah će ti
umru sigurno podariti (naknadno).'"
"Potom smo", rekla je Aiša, "izašli u ovom
njegovom hadžu na Minu. Ja sam tu postala čista i
potom izašla sa Mine i pohrlila Ka'bi. Zatim sam
izašla s njim, trinaestog dana zul-hidžeta. On je
odsj eo u Muhassabu. Sa njim smo odsjeli i mi i on
je pozvao Abdur-Rahmana b. Ebi-Bekra i rekao
(mu): 'Izvedi svoju sestru iz Harema i neka stupi u
ihram za umru, završite je i dođite ovamo, a ja ću
vas čekati sve dok mi ne dođete.' ... ..._... ... ,
r...: ,
w ~} ~ Jw
~;-",. . ...... ......
.; ~
"Potom smo", rekJa je ona, " izašli . Ja sam završi la .j J..:-~~ .)~lj -- -
.-o ... "" ,... ... ...... "" ",.
umru, a obavila sam i tavaf oko Ka'be i došla mu :G..lll JI ': ~-;,:;
• -;r-:-~ ~ rY'
~ -· 'Ul t.ć '
v- J ....... tj ,.,~j
... • ... "'
pred zoru. On upita: ' "'"' r-· .... , ·"' . . LP... ~ •."'
"" J~"
,. .... . . . L..o } .
if ~
' Jeste ili završili?'
'Da, jesmo', odgovorila sam.
JyA!. J • .J ~ ~ J
t ... ~,~ ....
- ., ,.
--
. Ir" Ar"J l/,...o
Tada j e on obznanio pokret, svijet je krenuo, a i on
j e išao okrenut prema Medini."
1075
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
Ja sam tada imala menstruaciju", kažeAiša, "i nisam "' ... l ...
obavila tavaf oko Ka'be."
Kada je nastupila noć u kojoj se bacaju kamenčići,
ona je rekla: "Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi
ve sellem, svijet se vraća sa obavljenom urnrom
i hadžom, a ja se vraćam samo sa obavljenim
hadžom?"
"Pa jesi li činila tavaf oko Ka'be u noćima kada smo
došli u Mekku?"- upitao je on.
"Nisam"- rekla sam.
"Idi sa svojim bratom do Ten'imai tamo stupi u ihram
za ' umm, a tvoje obećano mjesto je tu i tako ... "
Safi.ja je još izjavila:
v •
"Cini mi se da je moje zadržavanje uvjetovalo 1
njihovo zadržavanje."
"Ne imala poroda, nasrtljivice! Nisi li", rekao
je Vjerovjesnik, "obilazila oko Ka'be prvi dan
Bajrama?"
"Da", rekla sam, kazala je Aiša.
"Nemaš štete" - rekao je on.
"Idi (dalje)!"
"Potom me je", kaže Aiša, "susreo Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, kada se izlazilo iz
Mekke, a ja se prema njoj spuštala, odnosno dok
sam ja izlazila, on se u nju spuštao."
1076
sallallahu alejhi ve sellem, stupio je u ihram
•
v
1077
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1565. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Musenna ~Ji 6J.;. J11 !; l;:; 6J.;. . 'o lo
v
Prcdislamski Arapi su obavljali wnru samo po isteku hadžskih mjeseci. Ovom Muhammedovom, sallallahu
alejhi vc sellem, naredbom to je potpuno izmij enjeno. Hadžije po obavljenim obredima umre, skidaju
ihrame i žive kao obični mješl<mi Mekke.
Iz hadisa se još zaključuje:
- izvršiti umru u hadžskim mjesecima, treba nešto prije obavljanja samog hadža,
-preporučljivo je ući u Meklcu danju. Ovo je mišljenje preneseno od Tbni-Omera, Ataa, Neha' ija, Ishaka i
fbn-Munzira. Malik je kazao: "Lije po je da hadžUa uđe u Mekku danju, a ako uđe noću, nema štete."
Omer b. Abdul-Aziz je ulazio u Mekku noću radi oprosnog tava fa oko Ka'be.
Prednost noćnom ulaženju u Mekku dajuAiša, Seid b. Džubejr, Omer b. Abdul-Aziz i još poneki ashabi, dok
se Tavus i Sevri ne slažu, i smatraju da nema nikakve prednosti noćno ulaženje nad dne vnim i obratno.
1078
•
Abbasa, radij allahu anhuma, i on mi je to naredio. ·~;~J~_,:;;
"
ii--
.J J~ ~J .)\S illi~
-6 ' ' ~ .;~.". ....
primljena.' -;:
. "'
.; .. "",.."..,., '
-.. . . r: . ~,__.,.
2 Isti slučaj zabilježio je i Muslim u svom "Sahihu", a i dmgi muhaddisi u nešto izmijenjenoj verziji.
Iz navedenog hadisa se zaključuje:
- izdaš no međusobno pomaganje ashaba, a naročito dobrih i pobožnih ljudi. Ebu-Džemre se plašio da
mu se ne smanji nagrada što čini umm i hadž u mjesecima hadža s jednim putovanj em, upravo s manjim
izdacima i manje truda. Medutim, Ibni-Abbasov odgovor i njegov san otklonili su mu lu sumnju,
- uč.enom je dozvoljeno da uzme nagradu za svoju učinjenu stručnu uslugu.
1079
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1080
•
TEMETTU' HADŽ U POSLANIKOVO
VRUEME
v •
1571. PRICAO NAM JE Musa b. Isma'Il, da mu
je prenio Hemmam od Katade, ovaj od Mutarrifa ~ " "" """" "' ,. /
01~:; J~,_.:;:.;.
/
U MESDZIDUL-HARAMU
,,
.. ; " .. .. .
· "'
. , ' " ,,. _Ai
_,
. \ OV"I'
1572. Ehu-Kami l Fudajl b. Husein Basri je rekao, ~ .:r. u-:-
da mujeprenioEbu-Ma'šer, njemu Osman b. Gijas ~
sallallahu alejhi ve sellem, stupili su prilikom 5.,?,QI j;f .Jw ~~ o.8 :; J::. j
' ' '
Hadžetul-Vedaa u ihram, a mi smo stupili u ihrame. o "' ,. ~-: .::·
1081
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
''
a Njegov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve ,.. ,.. ' ... ,.. e .... o" ,_,. A
sellem, prakticirao, i svijetu to dozvolio, izuzev JL;; .&1 '_?~._;JI 2-1 ~f·~i.J (il~\ ~l
'
Mekkelijama. Allah je rekao: 'To je samo za
onoga čija porodica nije nastanjena u Mesdžidul-
haramu ... ' Mjeseci hadža koje je Uzvišeni Allah t.~,.ij,,:;
...
f:,..;, ;1 ,.....:~ J6.~~~
...
.~ ~
...... ...
r;
spomenuo su: ševal, zul-ka'de i zul-h idže, pa ko u • , o ~ ' , •
ovim mjesecima bude mutemeti', dužan je zaklati . :1).1 Jl.:iJ:-I.J LS""wl J~I.J
' ' -
kurban ili postiti (deset dana)."'
1 Cijeli prijevodi gore fragmentarno navedenih od 189. do 205. ajeta, "El-Bekare" poglavlja glase:
"Pitaju te o m lađacima, reci: 'Oni su vremenski putokaz ljudima (vremenski znak) za hadž. Nij e nikakvo
dobročinstvo, da vi ulazite u svoje domove otraga. Dobročinstvo je da se čovjek čuva (nevaljalština). U svoje
domove ulazite na vrata. Bojte se Allaha i izvršavajte svoje dužnosti prema Allahu, pa da budete spašeni.
Borite se na Božijem putu protiv onih koji s vama stupe u borbu. Ne prekoračujte gran ice, zaista, Allah ne voli
one koji prekorače granicu. Ubijajte ih gdje god ih nađete i protjerajte ih odakle su on i vas protjerali. Smutnja
je mnogo štetnija od ubijanja. Ne borite se s njima kod Mesdžidul-harama (Ka' be) dok se oni ne počnu s vama
boriti. Ako vas on i napadnu, tada sc vi borite protiv njih. Takva je kazna mušricima. Ako se on i prođu borbe,
(prođite se i vi), a Allah je milostiv i oprašta. Borite se protiv njih sve dok smutnju i zlo ne istrijebite i bude
vjera samo u Allaha. Ako se oni prođu borbe, tada se može voditi borba samo protiv nasilnika.
Sveti mjesec je za sve sveti mjesec. Zabrane činiti spada pod propise odmazde. Oni, koji vas napadnu (u svetim
mjesecima), na isti način, napadni tc i vi njih! Bojte se Allaha i znajte da je Allah s bogobojaznima. Dijelite
na Božijem putu i ne bacajte sc svojim rukama u propast. Činite dobra djela 1 Allah voli dobročinitclje.
Izvršite hadž i umru u ime A llaha! Ako budete spriječeni, onda ćete prinijeti kurban. Ne brij te svoje glave
dok kurban ne stigne na svoje mjesto. Ko od vas bude bolestan ili ga snađe glavobolja, kao zamjenu za to,
treba postiti, ili milostinju podijeliti i.li kurban zaklati. Kada budete sigurn i, ko obavi umru do hadža, neka
zakolje kurban kakav može. Ko ne može naći kurbana, on će za vrijeme hadža postiti tri dana, a i sedam
kada se vrati. To je svega deset dana. To j e za one čije se porodice ne nalaze u Mcsdžidul-haramu. Bojte se
Allaha i znajte da Allah za nevaljalštine žestoko kažnjava.
Hadž se obavlja u poznatim mjesecima. Ko odredi da u ovim mjesecima izvrši hadž, on u vrijeme hadža
ne sm ij e spolno općiti, griješiti i svađati se. Sve š to dobro učinite, to Allah zna. Opskrbite se (za hadž)'
Svakako je najbolja opskrba bogobojaznost. Razumni, bojte se Mene! Niste grješni ako tražite Božija dobra
i blagodati. Kada pohrlite s Arefata, spominjite Allaha kod Meš' arul-harama (okolina Muzdelife). Sjetite
Ga sc onako, kao što je On vas uputio na pravi put, a prije toga bili ste zalutali. Potom pohrli te onamo kuda
ostali svijet hrli i traži te milost i oprost od Allaha, jer je Allah milostiv i oprašta. Kada izvrši te vaše obrede,
sjetite se Allaha kao što se sjećate djedova i očeva vaših, pa i još više. '
Neki ljudi govore: 'Gospodarn naš! Daj nam samo na ovom svijetu (dobro), ali oni neće imati udjela u vječnosti.'
Neki od njih govore: 'Gospodaru naš! Podari nam na ovom svijetu dobro, a i na drngom, nagradi nas dobrom i
sačuvaj nas džehennemske kazne.' Ovi će imati nagradu ( udio) za ono što su radili. Allah brzo obračun svede.
Spominjite Allaha kroz više dana (Bajrama). Ko ubrza svoj povratak u prva dva dana (Baj rama) neće biti
grješan, a ko se još zadrži, neće ni on biti grješan. Ovo j e za onoga ko se čuva nevaljalština. Bojte se Allaha
1082
•
KUPANJE PRI ULASKU U MEKKU
1083
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
.... ~
1575. PRIČAO NAM JE Ibrahim b. Munzir, .;; ~~J'-'~~~ J. r-~~;! t;;~., ovo
." "" ... ,. ' /~
' v
1084
1578. PRIČAO NAM JE Mahmud b. Gajlan,
• /<;. J. .... "'
~...,: ~j.J_:,il 0')~ J.~.;..:~...,: \OVA
/ "' _, ' ~ ... /-:.
.
njemu Ebu-Usame kome je prenio Hišam b. Urve . .
'
'
, .. ' '.. ....
:; ~~ :; ·.J~ J. i- ~ ~...,: ~~ ~ Y.1
"" /~ " '
od svoga oca, a on od A iše, radijaiJahu anba, daje '' '
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Godine "' " -::;: ... "'
ft; J>-; ~ ~~ 01 ti!, e ..t1 ~) ~t;
/ }
a izašao kroz Kuda- gornji dio Mekke. . ~~i .j... . I.Js .j... . \.~)..J
:. ; ~1.Js
~
_!,;\1
.j..". e-
' '
1579. PRIČAO NAM JE Ahmed kome je prenio ~~~~ ~.J .:;.1 8~ .t:l 8~ . \ov <l.
lbni-Vehb od Amra, ovaj od Hišama b. U rve, on
od svoga oca, a ovaj od Aiše, radijallahu anha,
da je Vjerovjesnik, sallallahu alej hi ve sellem,
Godine oslobođenja (Mekke), unišao (u Mekku)
kroz Keda' - gornji dio Mekke.
Hišam je izjavio: "Urve ulazaše kroz oba mjesta:
i kroz Keda' i kroz Kuda, a najviše je ulazio kroz
Keda',jer je to bilo bliže njegovom stanu."
Keda' je bio bliži njegovoj kući .
/"' e • , /"'
1580. PRI ĆAO NAM JE Abdullah b. Abdul- ~J.;. '-:-'Lb.Jll~ J. 41~ ~J.;. . \oA ·
' '
Vehhab da mu je prenio Ha tim od Hišama, a on od
Urve: "Vjerovjesnik, sallallahu alejbi ve sellem, ft; ~ ..:.?1 j;; ~:,). :; i 1~.~ :; 2(.;.
'
unišao je, Godine oslobođenja, kroz Keda', ~ ~g.] ~:,j 5tš":, ~j;.l .j.."',,.,j$ .j.._!:\, -" e_.~
s gomje strane Mekke." ~ ,. "' .. ~ " ... /"" ,' J •
J.? Jl ~:,;1 L>l5.J ,..us:.,_."' J>-~
. """'"" ""
1085
SAHIHU-L-BUHARI
•
HADŽ
t:
.".
stanovnike, one od njih koji vjeruju u Allaha i u Jt; 'll i' P-'-' ;t~ ~~: z;~ :;. ~~~~-~~
' , '
Sudnji dan!' '-:-'lj; Jl ~;6 :Oi ~ ;~ ~li j5 :;. -'
Allah je rekao: 'A onom koji ne bude vjerovao, dat ' '
1 Ispred navedena četiri ajeta, ima još jedan koji u prij evodu glasi: "Ibrahima je njegov Gospodar sa
neko.liko riječi (zapovijedi) stavio na iskušenje. Pošto ih j e on sve ispunio, Allah je rekao: "Ja ću te
postaviti vodom svijetu".
'Je li od mojih potomaka?' - upitao je Ibrahim.
'Ovo neće zapasti nasilnike'- odgovorio je Allah."
Nastavak Tbrahirnove molbe vidi se iz 129. i nekoliko još ajeta "EI-Bekare" poglavlja, koji u prijevodu
glase: "Allahu naš! Pošalji im, između njih, j ednog poslanika, koji će im čitati Tvoje upute (dokaze), koji
će ih učiti Tvojoj Knjizi i Tvojoj mudrosti i potpuno ih očistiti. Zaista si Ti silan (i) mudar'
Samo neznalice okreću lice od Tbrahirnove vjere. Mi srno njega na ovom svijetu odabrali. On će i na drugom
svijetu biti odabran. Kada muje Allah rekao: 'Predaj se!', on j e odgovorio: ' Svim svojim bićem predajem se
Gospodaru svjetova.' Ibrahim je ovo isto preporučio svojim sinovima, a tako isto i Jakub je rekao: ' S inovi
moji! Allah vam je odabrao pravu vjeru. Pa kada vas smrt zateče, budite samo Allahu odani pravi musli mani.
Zar niste bili prisutni kada je Ja'kuba smrt zatekla?' On je tada zapitao svoje sinove: 'Djeco moja, koga ćete
obožavati poslije moje smrti?' Oni su odgovorili: 'Mi ćemo obožavati samo Jedinog Allaha, Koji je tvoj Allah
i tvojih otaca Ibrahima, lsma'ila i Ishaka. Mi sc Njemu potpuno predajemo.' To je narod koga je već nestalo.
Oni će dobiti što su zaradili, a vi ćete dobiti što ste zaslužili. Vi nećete odgovarati za ono što su oni radili."
-
Različita su mišlj enja o vremenu izgradnje prve zgrade Ka'be. Cini se da je prvi graditelj Ka' be bio
Adem pcjgamber. Neki historičari to pripisuju Š it pejgamberu, a neki čak melekima, nešto prije pojave
čovjeka na zem lj i.
Mckkami-[brl!him je mjesto i kamen na istočnoj strani Ka ' be na kome se nalaze otisci ljudskih stopa,
1086
1582. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed,
• ~-::... ~", '• J ,"... /~ ...
l.: ..L>- .4..:. .:_r. .w l~ l.:..L>- . \ o A "1"
da mu je prenio Ebu-Asim, koga je obavijestio ' -
Ibni-Džurejdž, da je Amr b. Dinar rekao:
"čuo sam Džabira b. Abdullaha, radijallahu
anhuma, kako kaže:
'Kada se ponovo gradila Ka'ba, otišao je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i
Abbas da prenose kamenje, pa je Abbas rekao
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: 'Stavi
svoju donju odjeću na svoj vrat!' On je, potom,
pao na zemlju ošamućen, svoje oči uperio prema
nebu i rekao: 'Daj mi (pokaži mi) moju donju
odjeću!' Potom ju je oko sebe pritegao. '" 2
1087
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 Bejheki navodi da j e Allah, dželle šanuhu, poslao Džibrila Ademu pejgmnberu i rekao mu da gradi Ka ' bu
1088
1585. PRIČAO NAM JE Ubejd b. Ismail i rekao da
• e, '.__. , .b- . 'OAO
.b- j-:Y\;-1 ' • ~ 8"'
/ /
i f .. i f it.·~ i f :UL:\ Y.
/ /
,
/
/
/
. /
/
. /
/ . ,
/
na njenom današnj em mjestu. Adem je kopao temelje i gradio zgradu, a supruga mu Hava dodavala
građevi nski materijal. Pri kopanju temelja, naišao je na vrelo i čuo nepoznati glas upozorenja: "Ademe,
. l"
dosta Je.
Pošto je zgradu sagradio, Allah mu je naredio da obi lazi oko nje, rekavši mu: "Ti si prvi čovjek, a ovo je
prva zgrada hrama."
Narodi su je obilazili, pa i N uh pejgamber, za čijeg je vremena bila od potopa porušena. Iza Nuha su se
smijenili mnogi narodi, pa je došao i Ibrahim pcjgambcr koji je Ka'bu podigao na njenom starom mjestu
u visini od devet aršina, dužini trideset, a širini dvadesel dva aršina, i to bez krova. U predislamsko doba,
zgrada je previše oštećena od poplave, pa suje Kurcjšije ponovo iz~:,rradili u visini od osam aršina, a dužinu
joj skratili za šest aršina i j edan pedalj i ovaj prostor ostavili u Hidžru.
Ova izgradnja izvršena je trideset pete godine Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, života. Kurejšije su
zajednički pribavil i građevinski materijal. Kada su zidove izgradili do visine gdje treba postaviti Hadžerul-
Esved, nastala j e među prisutnim prepirka, ko će Hadžerul-Esved staviti na njegovo nekadašnje mjesto.
Poslije duge prepirke Ebu-Umejjc b. Mugire, kao najmlađi među prisutni m, predložio je da im spor riješi
osoba koja sc prva pojavi na vratima Harema Ka'be. Na to su svi pdstali. U tom se času pojavi Mohammed,
sallallahu alejhi vc scllem, i oni povikaše: "El-eminu radina!", tj. "Povjerljivi! Zadovoljni smo!"
Kada su Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellern, saopćili svoj u odluku, on je zatražio jednu ha lj inu, stavio
Hadžerui-Esved na nju i starješinama plemena naredio da uhvate za krajeve haljine i podignu na zid. Oni
su to učinili, a Muhanuned, sallallahu alejhi ve sellem,je Hadženal-Esved postavio na odgovarajuće mjesto
i zidanje zgrade je nastavlj eno.
Ibnu-Zubcjr je izvršio 65. godine po Hidžri temelji tiju adaptaciju Ka'be, i nj ene zidove izgradio u visini
od dvadeset aršina. Visinu zidova nije mijenjao ni Hadždžadž, kada ju je popravljao poslije oštećenja, u
borbama vodenim protiv Ibnu-Zubejra.
1089
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
I riječi Uzvišenog Allaha: "Meni je naređeno da o.J.Ui •.J.; ~~~l z,f ~)CP jt;; .J_ji.J
obožavam samo Gospodara ovoga grada (Mekke) - - - --
_ . ,-: .: ~ ._.,.~ , ... ~
Koji ga je učinio Svoj im i Njemu pripada sve. Z,.. 0_,5101 _;___:,..lj~~ J5 :.Jj~? t.S.iJI
I naređeno mi je da budem musliman." : • , ~ , ' : -, , - ' ,.
"lzarvasnismosmjestili u svetom sigurnom prostoru tl~ ~.Ji ) ~.?~ ~ ~ji.) < ~- ~ ' ll
gdJ·e će se, na ime opskrbe, dopremati sa Naše strane •· • - • ~ , , - •• • _
~ • ' J5 ...::.;1 ' ' ' ...:JI~ l:.. l~ - '
L;·
raznovrsni plodovi, ali većina njih to ne zna." ~ .)~ -~ _r>J-" ; ·· - - .r-
. <sj~ ':l ~~~f ~.J~~
1 Tinnizi u u svom "Sunenu" navodi dajcA iša rekla: "Imala sam želju da uniđem u Ka'bu i u njoj klanjam, pa mc
je uzeo za ruku Allahov Poslanik, uveo u Hidžr i rekao: 'Klanjaj u Hidžru, jer je on dio Ka ' be. Kurejšijama j e
prilikom izgradnje Ka' be manjkalo gradevinskog materijala i oni s u zbog Loga Hidžr ostavili izvan zgrade.'"
Nesai sa sencdom isti slučaj donosi preko Seida b. Džubejra nešto opširnije: "Rekla sam", kaže Aiša,
"Allahov Poslaniče, svaka tvoja supruga ulazila je u Ka ' bu osim mene!"
" Idi do svoga rođaka Šejbe", rekao je on, " nek ti otvori vrata Ka'be! "
"Ja sam", kaže Aiša, "otišla Šejbi. On je potom došao Vjerovjcsniku i rekao mu: 'Tako mi Allaha, vrata
Ka'be nisam 11ikada nikome otvarao u noći ni u paganske ni u islamsko doba. Međutim, ako mi ti nared iš
da otvorim, ja ću otvoriti .'"
"Ne otvaraj!" - rekao je Vjerovjesnik.
Potom je Allahov Poslanik rekao: ''Tvojim Kurejšijima, prilikom obnavljanja izgradnje Ka'be, manjka lo je
građevinskog materijala, pa su oni zgradu Ka'be smanjili. Hidžr je dio Ka'be pa idi i klanjaj u njemu'"
Hidžr je, dakle, prostor od šest do sedam aršina širine neposredno duž sjeverne strane Ka'be. Na ovom
prostoru je istoimeni kameni zid vi sok dva aršina, a isto toliko i širok, iza koga hadžije obavezno obilaze
prilikom svakog ophođenja oko Ka ' be.
1090
1587. PRIČAO NAM JE Ali b. Abdullah da muje
•
prenio Džerir b. Abdii-Hamid od Mensura, on od 'l t
' o ,.
,1. • "
..,., .. "' , o"' .. "' •
Dan oslobođenja Mekke rekao je: 'J 41 ~:;;. .JJ;Jil_t; 0! ;__<.; ~ fY. ~ ~~
'Ovaj je grad Allah učinio svetim ineprikosnovenim
i njegovo trnje (drveće) ne smije se sjeć i , lov
njegov razgoniti, i u njemu (po nekom) izgubljenu
stvar uzeti, izuzev onoga koji će je obznaniti. ' " 2
Na osnovu riječi Uzvišenog: "Oni koji ne vjeruju S).-:.!.:;,_,~ ... 01 >j~ Jji!~~ :r-iJ,
.
i koji odvraćaju druge od Allahovog puta i Svetog ~u.;;. ill.:; 1' ...l 1 ~.:.u-
...
....
...
~
41 l ~. : '
"....
2 Harem Mekke j e područj e cijelog grada i njene okoline, i to: od strane Medine do mjesta Et-Ten'im, tri do
četiri milje od Mekke; od strane Jemena šest do sedam milja od Mekke; od puta koj i ide iz mjes ta EI-Dži 'ranc
devet milja; od puta taji fskog prema Arefatu sedam do osam milja i od puta džidanskog deset milja.
Kružni pros tor sa naseljima između ovog Harema i mi kata zove se Hill.
Iz hadi sa se zaključuje:
- Mekka je grad svetosti i sigurnosti svega što je u njoj i u nju treba ulaziti samo u ihramu. Ovo je mišljenje
najvećeg broja učenjaka. Buharija i još neki učenjaci dozvoljavaju ulazak u Mckku i bez ihrama;
- u Haremu Mekke nij e dozvolj eno sjeći drveće, žbunje i ostalo zelen ilo. lbni-Munzir kaže: "Jednoglasno je
mišljenje učenjaka da je haram sjeć i drveće u Haremu Mckke."
Malik smatra da za prijestupnike ove zabrane, nema ovozemnc kazne, dok Ebu-Hanife i Šafija kažu da ima.
Po mišljenju Šafije, za veli ko posječeno s tablo, prijestupnik treba zaklati goveče, a za malo posječeno drvo,
ovcu i meso ustupiti siromasima.
Ebu-Hanife kaže: "Prijestupnik, u svakom slučaju, plaća procijenjenu odštetu za koju treba kupiti kurban.
Ako je procijenjena odšteta mala i za istu se ne može kupiti kurban, tada će se ona podijeliti kao milostinja
siromasima, tako da svaki dobije vrijednost od pola sa'a pšenice."
Ovi propisi podjednako sc primjenjuju i j ednako važe i za mještane i za strance.
1091
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 Buharija j e svoj naslov ostavio bez odgovora, jer po istom pitanju, mišljenja pravnika su mznolika.
Akil, Talib, Dža'fcr i Alija su si novi Ebu-Talibovi. Nakon smrti Ebu-Ta liba, oca su nasl ijedili Akil i Tali b,
dok Dža'fer i hali fa Alija nisu, jer su oni u to vrijeme već bili mus limani.
Tahavi navodi preko Abdullaha b. Omera, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sell em, rekao: "Kuće u
Mekki nije dozvolj eno prodavati niti ih davati pod zakup." Ovu je izjavu zabi lježio i Bejheki. Ovaj stav
imali su Ebu-Hanife, Muhanuncd, Sevri, Ata b. Ebi-Rebah , Mudžahid, Malik, lsha k i Ebu-Ubejde.
Potpuno slobodnu prodaju i zakup ljivanje kuća i drugih objekata zastupali su imam Jusuf, Tavus, Omer b.
Dinar, Šafija, Ahmed i Ibni-Munzir.
Nastavak prijevoda, gore fragmentarno navedenog ajeta, glasi: "A oni koji vjeruju, a nisu se preselili
(iz Mek ke u Međinu), nemaju nikakva prava u nasljeđivanju istih, sve dok se ne presele.
Ako oni u interesu vjere zatraže vašu pomoć, dužni ste ih pomoći, samo ne protiv naroda sa kojim imate
mirovnu obavezu. Allah dobro vidi šta vi radite."
Izbjegle muslimane iz Mekkc u Medi nu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bratimio je sa mještanima
Medine. Tako s u muhadžiri, na osnovu gornjih uvjeta, nasljeđivati Medinelijc, a ovi opet doseljenike sve
dok nije objavljen ajet: " .. . Oni po krvnoj lozi. su preči j edn i drugima (u nasljeđivanju) ... "
Šafija dozvoljava prodaju objekata u Mekki, jer je i Vjerovjesnik dozvolio kasnije islamiziranom Akilu da
proda kuće koje je naslijedio od oca Ebu-Taliba, dok su još obojica bili ncmuslimani,
- nemusliman ne može naslijediti muslimana niti musliman može naslij editi nemuslimana.
1092
•
ODSJEDANJE VJEROVJESNIKA,
SALLALLAHU ALEJHI YE SELLEM,
U MEKKI
2 Navedeni trogodišnji boj kot Hašimija i ostalih muslimana trajao je od početka muha rema, sedme godine po
posla nstvu pa do muharcma, desete godine po poslanstvu.
Namjeravajući prisilno vrati ti muslimane u paganstvo, suzbili širenje islama u Mekki i njenoj okolini,
1093
SAHIHU-L-BUHARI
•
HADŽ
1094
1591. PRIČAO NAM JE Ali b. Abdullah, njemu
• .\ Oil,\
Sufjan, kome je prenio Zijad b. Sa' d od Zuhrija,
on od Seida b. Musejjeba, ovaj od Ebu-Hurejre,
radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
"Ka'bu će razrušiti dvonoščić iz Etiopije."•
v
1592. PRICAO NAM JE Jahja b. Bukejr da mu
v
je prenio Lejs od Ukajla, on od Ibni-Sihaba, ovaj
od Urve, a on opet od Aiše, radijallahu anha, a
preko drugog seneda, pri čao mi je Muhammed b.
Mukatil, da ga je obavijestio Muhammed b. Ebi-
Hafsa, prenoseći od Zuhrija, on od Urve, ovaj od
Aiše, radij allahu anha, da je izjavila:
"Muslimani su ranije postili deseti dan muharrema,
a to je bio i dan u kome se Ka'ba zastirala (novim
ogrtačem). Kada je Allah odredio (da se posti)
ramazan, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao je: 'Ko hoće neka ga i dalje posti, a
ko neće da ga posti, neka ga napusti !'"2
1 Brojne su i različite Muhammcdove, sallallahu alejhi vc sell em, izjave u vezi s mšenjem Ka'be. Dževzi
preko Ebu-Hurejre navodi da je Mubammcd, sall allahu alejhi ve sellcm, jednom prilikom rekao: "Ka'bu
će poručiti Etiopljanin niskih koljenica, polućorav, pljosnata nosa i velika stomaka sa broj nom svojom
družinom, rušeći sve kamen po kamen, i nosit će ga daleko, dok ga ne pobaca u more. Med inu će opustošiti
glad, a Jemen skakavci."
Sufjan b. Ujcj nc prenosi daje Muhammed, sallallahu alcjh i vc sell em, kazao: "U Etiopljana malo je dobra:
kada izgladne, kradu; a kada su siti, čine blud. Pored toga, oni imaju ipak dva pozitivna svojstva: hoće
nahraniti gladnog, lijepo se oblačiti i držati u poteškoći."
Od Alije j e preneseno: "Obilazite oko Ka'be što više, prije nego i vas i nju ne zadesi zlo. Kao da gledam
Abcsinca ćelava, grubog izbrazdanog lica, niskih koljenica, a visokih stopala kako stoji na njoj i ruši je."
Imam Gaza lija, govoreći o obredima hadža u svom "Jhjaul-ulumu", kaže: "Nema dana u kome sunce izađe,
a da oko Ka'be ne obide jedan dobri, Allahu odan čovjek (ev lija), a ni noći iza koje nastupi zora, a da je
ne obiđe neko od ugledn ih lj udi. Kada ovo prestane, nestat će Ka'be sa zemlje; svijet 6c osvanuti, a Ka'bc
im nema, pa ni traga od nje. Ovo bi moglo biti kada, u periodu od sedam godina, ne bude na hadž otišao
nijedan čovjek. Tza toga, nestat će iz srca ljudi i Kur'an, svijet će se povratiti u paganstvo i nemora lan život
i stvori ti uvjete za svoju vlastitu propast."
2 Ashabi su desetog muharcma svake godine presvlačili Ka'bu u novo platno. Mu'avija j e to činio dva puta,
a Me'mun tri puta godišnje, i to: osmi dan zu l-hidžcta- crvenim brokatom (dibadžom), prvog redžeba
- egipatskom čohom i dvadeset sedmi dan ramazana - bijelim brokatom .
•
Cini se da j e Ka'bu prvi zaogrnuo Ismail pejgamber. To su činili kasnije predislamski Arapi. Mohammed,
sallallahu alejhi ve sell em, dao je zaogrnuti Ka'bu u platno dobav ljeno iz Jemena; ha life Omer i Osman su
je obavija li platnom iz Egipta, a Abdul-Meli k i Hadžadž - brokatom.
Vladari Fatimija zamotava li su Ka'bu u bijeli brokat, prvi vladari Abbasija u zeleni, a kasniji vladari u crni
brokat. Svi islamski vladari brinuli su se lično za ogrtač Ka'bc. Godine 750. po Hidžri, Sali h Ismail b. N asir
uvakufio je u j ednom selu blizu Kaira vcć.e imanje, čiji je prihod namijenio za potrebe kupova(\ja ogrtača
1095
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
društvenih preokreta)."
U drugom senedu, Abdullaha b. Ebi-Utbu slijedi , , )5'1j ·~~ - -l."h' ::1. -j ~- ~L.:JI
Eban i liman koji hadis prenose od Katade. e--' .J J ·· e- ..r-
Abdur-Rahman je rekao, prenoseći od Su'be daje . l_......: ~i .&l~.J .&1_1;;.>;8
v ' '
ne ostavim ni žuta (zlata) ni bijela (srebra), nego LS"") 1.t; ~ .uJ Jlli ~<JI
-- ' '
da to podijelim. '
'Tvoja dva druga (Muhammed, sallallahu alejhi ve
sellem, i Ebu-Bekr)' , rekao sam mu, kaže Šejbe,
'nisu tako radili!'
'To su, zaista, dva popularna čovjeka', rekao je
Omer, 'i povodim se za njima.'"'
1096
•
"
O RUŠENJU KA'BE .. ..... ~ ..... ~.
Zu.RSJl
v
1595. PRlCAO NAM JE Amr b. Ali, da mu je
prenio Jahja b. Seid od Ubejdullaha b. Ahnesa,
kome je prenio Ibni-Ebi-Mulejke, od Ibni-Abbasa,
radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao:
"Kao da gledam crna, na stranu izbačenih nogu
(neprijatelja), kako joj kopa kamen po kamen."
.... ~ • J
1097
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
Muhammed b. Džerir Tabcri kaže: "Omer je to rekao, bojeći se da svijet, vremenski još blizak
idolopoklonstvu, ne shvati ovo ljublj enje kao obožavanje kamena, odnosno kipova. Poštovanje i ljubljene
Crnog kamena čini se samo radi poštovanja Allaha i slijeđenj a prakse Vjerovjesnika, koji je to svrstao u
simbole hadža. Doticanjem i ljubljenjem Hadžerui -Esvcda, muslimani ne traže od kamena nikakvu pomoć
n.iti zauzimaoje ma kod koga. To j e samo čin i dokaz krajnj e pokornosti Allahu i Njegovom vj erovjesniku
Muhammedu,sallallahu alejhi vc sellcm."
Iz Omcrove izjave zaključuje sc:
-ljubljenj e Hadžcru i-Esveda je sunnet;
- Imam Ahmed, upitan za ljubljenje kabura Muhammedova, sallallahu alejhi ve sell em, u Medi ni i njegova
min bera, odgovorio je: "Tu nema nikakve štete." Kada je ovo preneseno Tckijuddinu b. Tejmiji, on se tome
odgovoru začudio i rekao: "Čudim se Ahmedu da j e tako izjavio! On je za mene velika ličnos1'';
- vjerske obrede treba vršiti bez prigovora, a ako nam je njihova svrha nepoznata, trebamo pitati uč.enc
ljude;
- učeni ljudi treba pravovremeno da ispravljaju neispravna mišljenja neupućenog svijeta.
Tirmizi preko lbni-Abbasa navodi daje Muhammed, sall allahu alejhi ve sellcm, za Hadžerui- Esved rekao:
"Allah će ga na Sudnjem danu oživjeti sa očima i jezikom i on će svj edočiti onima, koj i su ga prilikom
hadža doticali."
1098
•
O KLANJANJU U KA 'BI
.
~RSJl .} ~~l ...,..~
'
.
."
Q, Q,
'
rekavši da ga je obavijestio Abdullah, a njemu je
prenio Musa b. Ukbe od Nafija, on od lbni-Omera,
radijallahu anhuma, da je on, unišavši u Ka'bu,
išao naprijed, ostavivši j oj vrata iza l eđa . Išao je
naprijed, sve dok između njega i zida ispred njega,
nije bilo otprilike tri aršina. Potom je, pomaknuvši
se malo ustranu, klanjao na onom mjestu za koje
ga je Bilal obavijestio da je na njemu klanjao
Allahov Poslanik, sallallahu alejh i ve sellem
N ije nikom (štetno) da klanja, na kojoj god strani
Ka'be on bude to htio.
". , . ...-
1600. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Halid .:ill~ ,J. JJ\>. !.:.:...~.>- .)..G L:;...\.>- • \ i • •
' ... },.J ."/ -:. .,. ."-:. "/~ ....
b. Abdullah, rekavši da muje prenio Isma' il b. Ebi- ' .... ' '
"" , "
Halid, od Abdullaha b. Ebi-Evfa koji je izjavio: ,). "" J.,. ,.41~;;. ..Ll~,):;
-" j:.Y1;-1
... ...
tj~
..,..
,
~,.
'
/";
* "" ,. ,. .,.
41 J~.) ~:~1 Ju Jji
dva rekata iza Mekami-Ibrahima, a s nj im je bio
onaj , koji ga zaklanjaše (zastiraše) od svijeta."
Tada jedan čovjek upita:
"Je li Allahov Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem,
ulazio u Ka' bu?"
"Nije" - odgovorio je on. 2
2 Ulazak u Ka'buje dozvo ljen. Kom entator "Muhazzeba" kaže: " Ulazak u Ka'bu i klanjanje nafile u njoj je
mustehab." Bejheki, preko Ibn i-Abbasa, navodi da je Muharmncd, sa ll allahu alejhi vc sell em, rekao: "Ko
je unišao u Ka'bu, unišao je u veliko dobro, oslobodio se od zla i opačina i oprostio od grijeha učinjenih
prema Allahu."
Kurtubi ističe da poneki učenjaci ulazak u Ka'bu uvrštavaju u obrede hadža. Buharija svojim naslovom i
praksom Abdullaha, sina Omerova, pobija taj stav.
1099
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
IZGOVARANJE TEKBIRA
NA STRANAMA KA'BE
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sellcm, obavio je umru sedme godine po Hidžri i on nije tada ulazio u
Ka'bu, jer je ona bil a puna kipova, s.li ka i crteža po zidovima.
Muslimani su, na čelu sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodili Mekku osme godine po
H idžri i tada, po Muhammedovu, sa ll allahu alcjhi vc sellem, naređenju iz Ka'be su odstranjeni kipovi i
ostala božanstva idolopoklonika.
Kurtabija je rekao: "Tada je u Ka'bi bilo tristo šezdeset kipova. Idolopoklonici su za svaki dan u godini
imali po jedan ki p, svakom danu posvetili su jedan idol, a naj odabranij im dan ima i po dva."
Imam Ahmed u svom "Musnedu" navodi da je Džabir rekao: "Po zidovima Ka'be bile s u nacrtane mnoge
slike, pa je Vjerovjesnik naredio Omcru b. Hattabu, radijallahu anhu, da ih uništi. Omer je nakvasi o neko
platno i tako ih izbrisao. Kada je Vjerovjesnik unišao u Ka ' bu, u njoj nije bilo više nijedne slike."
Ibn i-Tin kaže: "Strelice su bile ukusno izradene od uobičaj ena lri štapića; na jednom je napisano: 'Učini!' ,
na drugom: 'Ne učini' ', dok je treći bio bez natp isa. Kada bi neko htio krenuti na put ili raditi neki ozbiljan
posao, on bi izvl ačio streli ce i postupao onako kako je na izvučenoj strelici pisalo. Ako se izvukla strelica
bez natpisa, ona se vraćala na isto mjesto i izvlačenje ponavljalo. Izvlačenje se vršilo sve dok se nije izvukla
strelica sa nekim natpisom.
Neka su plemena umjesto strelice izvlačila kamenčiće. Ovo je jedna vrsta idolopoklonstva i islam ga osuđuje."
ll OO
•
KAKO JE POČELO POSKAKIVANJE UZ
POKRETANJE RAMENIMA (OKO KA'BE)
EiJ'uba,
J
on od Sei da b. Džubeira,
J
ovai'J od Ibn i- .;,1 ,y ,J:::-":' J....~._:........
...... """" "
,y ":-'y.l ,y ~j
,.
.;,1
Abbasa koji j e rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
došao je u Mekku sa svojim drugovima, pa su .lij# r~~~ ~l S_,5).11 Jlli ~t.::...Plj
idolopoklonici govorili: , , - ;
' Onaj vam je stigao, a iscrpila ih je jesribska 1;,;_:;. 0i ~ ~~~;li~);. Y. r':>..J
' '
(medinska) groznica! ' •, , . -. -- -· , . .- ·
::.,;;s-•11 ~· - (.; l~ 0\j ~')\!JI ..bi'....:.'JI
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potom, , · .r ~ _, · _,
naredio je ashabima da tri prva obilaska oko Ka'be ~ .1, 1~~ 1 1~.:;. 01 ~;~ 0f ~.;:.~ l.J
čine poskakujući uz pokrete ramenima, a da između
dva jemenska ugla Ka'be idu običnim hodom.
Njega je spriječi l o da im naredi da poskakuju u
svim obilascima, ništa drugo, nego samo samilost
.. ',.,
prema l1Jlma. -
2 Ibni-Madže ll svom "Sllnenll" navodi da je Vjerovjesnik, sallallahll alcjhi vc sellem, svojim drugovima,
kada su htj eli unići ll Mckku, radi obavljanja umre, u smislu Hudejbijskog ugovora, rekao: "Sutra će vas
promatrati vaši saplemenici, pa neka vas posmatraju odvažne i hrabre! ' ' Pošlo su unišli, navodi Ibni-Madže,
u Harem Ka'be, dotakli su Hadžcrui-Esvcd i obilazeći oko Ka'be poskakivali uz pokretanje ramenima. To
je sa njima činio i Vjerovjesnik.
Ibn i-Abbas je rekao: "Ko hoće neka pri li kom ophođenja oko Ka' be poskakuje, a ko neće, neka ne poska kuj e!"
Dostojanstveno kasanje, svojevremeno je naredio Vjerovjesnik, samo iz razloga da vide idolopoklonici
s nagu i odvažnost muslimana, prispjelih iz Medi ne i iz drugih udaljenih krajeva."
Poskakivanje smatraju sunnetom Abdullah b. Omer, Ebu-Hanife, Malik, Safija i Ahmed. Neki učenjaci,
ovaj načio obilaženja Ka'be prepuštaju na volju i mogućnost hadžiji. Ovo mišljenje dijele Titvus, Ata,
Hasan Basri. Poneki smatraju da ovo trča nje nema više svoj e svrhe niti potrebe, j er ga je Muhammcd,
sallal.lahu alejhi ve scllem, naredio samo radi manifestovanja izdržljivosti i snage svojih drugova.
Ophođenje se može vršiti sa omžjcm i s dmgom ratnom opremom.
Žene, ovaj obilazak oko Ka'bc, čine običnim normalnim hodom.
liO l
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
~~
O DOTICANJU HADŽERUL-ESVEDA; .).. _;..:.;~l _;.?..:JI
" .
....," ~l y ~
f
" ..
KADA HADŽIJA PRISPIJE U MEKKU, 4;; 1 , .~ ..... , ~ ~
1603 . PRIČAONAMJEAsbegb.Feredž,dagaJ·e ~ ·1
. ~ .... , . /"'
d. \?~
·" ·t v'.oJI d.~
~ · ·' '\t,:;:.i.;. .\i•i
obavijestio Ibnu-Vehb, prenoseći od Jun usa, on od
y
lbni-Sihaba, ovaj od Salima, a on, opet, od svoga ... ; ... ... J ...
oca, radijallahu anhu, koji je rekao: ~.. ~ "'41J.?:; ..;~t:; Jli ;;; 41 <.S"') ......
~~
"Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi .1 , ... / .. :· • ... "' .. ~
' "
ve sellem, kada je došao u Mekku i kada je dotakao w~t; J.:;i ;:;..:.'il.}';, t~~ ·., 1>1:<_<;; r~
'
Hadžerul-Esved. Prvo što je učinio bio je tavaf oko
Ka'be, kasajući u prva tri, od sedam obilaženja."
• •
O POSKAKIVANJU PRI OBILASKU OKO r:.r--'
~.:.tl ~-ll . l '. ··l ul..
'.9 <::"""' ~ L;'"".>' . .
KA 'BE ZA VRIJEME HADŽA l UMRE
1604. PRIČAONAMJEMuhammed,njemuSurejdž
b. Nu' man, kome je prenio Fulejh od Nafija, on od ... "'"' .. ,
~:;:;.:. J.l J-~\,;;; 8j;. 0~1 2L' ""'}
1102
•
sellem, da te dotiče, ne bih te ni ja doticao", a
zatim ga je dotakao (poljubio).
Potom je opet rekao: "A šta mi imamo sa kasanjem!
Mi smo se njime svojevremeno samo prikazivali
idolopoklonicima, a njih je Allah već uništio."
Zatim je rekao: "To je nešto (postupak) što je činio
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja ne
volim da to ostavljam ."
ll 03
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 Po ulasku u Harem Ka'be, treba prići Hadžerul-Esvedu, izgovarajući tekbir, poljubiti ga i polOm obići
sedam puta oko Ka'be. Ko nema pri like da poljubi Crni kamen, dotaknut će ga rukama ili vrhom štapa i taj
dio poljubiti. Ako je hadžija u nemogućnosti i to učiniti , okrenut će se prema kamenu uzdignutih dlanova i
potom poljubiti dlanove. Ovo je sunnet učiniti, ali ko ovo ne uradi nema nikakve odgovornosti.
Pohvalno je dotaknuti i ostale uglove Ka'bc. Ovo je mišljenje Mu'avije, Abdull aha b. Zubejra, Džabira b.
Zejda i Urve b. Zubcjra.
Tbni-Munzir je kazao: "Ovo je stav još Džabira b. Abdullaha, Hasana i Huseina i Enesa b. Ma li ka."
Prema mišljenju Tbni-Abbasa, Omera b. Hattaba, Ebu-Hanife i učenjaka njegove škole, hadžija se dotiče
samo Hadžerui-Esveda i ugla Ka'be od strane Jemena, jer su oni na samim temeljima zgrade Ibrahim
pejgamberove Ka'be.
Stav najvećeg broja učenjaka j e da sc uglovi Ka'bc od strane Šama ne dotiču.
1104
•
O LJUBLJENJU CRNOG KAMENA
- Jy);~
p.Jt . . y~
(HADŽERUL-ESVEDA)
ll 05
•
SAHIHU -L-BUHARI HADŽ
OIZGOVARANJUTEKBUV\
KOD CRNOG KAMENA
~ .: ""' . ....
O ONOM KOJI JE OBIŠAO OKO KA'BE ~.A~ l.)j · :·)}!~ ...slb ~ y~
• •
KADA JE DOŠAO U MEKK.U, PRIJE
NEGO SE VRATIO SVOJOJ KUĆI, POTOM
KLANJAO DVA REKATA (NAPILE), A ZATIM
IZAŠAO DO NA SAFU
1 Vjerovjes nik je obilazio na devi oko Ka'be, da bi ga ashabi doslj ednij e oponaša li u vršenju hadžsk ih
obreda. Analogno Pcjgambcrovom postupku, poneki ashabi počeli su to činiti na konjima, što im j e odmah
zabranjeno zbog nesigurnosti kretanja hadžija i konjskog izmeta po tom prostom.
Am r b. Dinar prenosi da je jedan čovjek htio obilaziti oko Ka' be na konj u, pa su ga prisutni spriječil i u tome.
"Zašto mi ne date da na 'Zvijezdi ' obiđem oko Ka'bc! " - uzviknuo je on.
Ovaj slučaj pismeno je izložen Omeru, paje on odgovorio: "Spriječite mu to da čini!"
ll 06
potom, hadž sa svojim ocem Zubejrom, radijallahu
•
an11U, i prvi posao, kojim gaje počeo bilo je obilaženje
oko Ka' be. Poslije sam vidio muhadžire i ensarije da
to čine, a saopćila mije i moja majka (Esma, kćerka
Ebi-Bekra), da je stupila u ihram za umru ona i njena
sestra (h. Aiša), Zubejr i još neki i tek kada su pon·ali
Crni kamen (po obilasku oko Ka'be i trčanju između
Safe i Merve), istupi li su iz ihrama."
2 Hadžija, po dolasku u Meklcu, namjeravao on obaviti hadž ili umm ili oboje zajedno, treba prvo obići sedam
puta oko Ka'be, zatim u njenom dvorištu klanjati dva rekata nafile, po mogućnosti kod Mekkami-l brah.ima,
a potom obaviti trčanje izmedu Safe i Merve, poslije čega će se, ako je mu'temir, osloboditi ihrama i obrijati
i nastaviti život običnog građanina. Osoba koja je na mi katu naumila obaviti hadž, ne istupa iz ihrama sve
dok ne obavi hadžske obrede na Arcfatu i Mini.
Navedeni had is i pobijaju stav Ibni-Abbasa, koji smatraše da se mnra sastoji samo od obilaženja oko Ka'be,
a mu' temir, čim obavi konkretno obilaže nje, da može skinuti ih.rame, iako nij e klanjao dva rekata nafile ni
obavio istrčavanje na Safu i Mervu.
Prvo ophođenje oko Ka'be po dolasku u njeno dvorište zove sc "tavafi kudtun" . To je si mboličan pozdrav
Ka ' bi. Onje s unnet, pa ako ga hadžija i ne obavi, hadž je punovažan. Ovaj obred preporučljiv je za svaku
osobu koja dođe u Mekku, ma s kojom bilo namjerom, ukoliko joj neće izmaći vrijeme klanjanja koj eg
obaveznog namaza ili klanjanje već tu, zajednički oformljenog namaza.
Iz navedenog had isa se zaključuje:
- hadžija pred obilaženj e Ka'be treba uzeti abdest. Ovo je vadžib po mišljenju E bu-Hanife. Obilaženje
Ka' be i bez abdesta j e punovažno; samo ako je hadžija bez abdesta obavio "tavafi kudum", tj. obilazak
ll 07
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
•
"Zašto im zabranjuješ, a žene Vjerovjesnika,
sallalJahu alejhi ve sellem, obilazile su oko Ka'be
zajedno sa ljudima?"
"Je li to bilo poslije naredbe o pokrivanju ili
prije?"- upitao sam (rekao je Ibni-Džurejdž). Jt:;.) l jJ~ .-(s ~ u'7'l;i1 ~ 2~;\
' ' '
"Da, (le arnri)!" - rekao je Ata. "Zapamtio sam ' , ., ... "' ~ "..,. "' , ~ ......
da je to bilo sigurno poslije objavljene naredbe o t;~;;. .tl ~~~~ 2\S ~L>:~ ( J\i
pokrivanju." "" "'"' ,' ",.,
,. , "' / "'
"Kako su se one miješale sa muškarcima?" - ~w ~Li 'Y ~t:;-'1 ~·~J_,k;
upitao sam.
"One se nisu miješale sa ljudima" - rekao je Ata.
"A iša, radijallahu anba, obilazila je oko Ka'be po
strani iza ljudi i nije se s njima miješala. Jedna joj
j e žena, potom, rekla: ' Majko pravovjemih, da
dotaknemo (Crni kamen)?'
'Idi od mene! ' - rekla je Aiša i nije htjela to
"' . . . ,,
UCJnltl.
"Žene su", rekao je Ata, " izlazile noću pokrivene
i obilazile oko Ka'be sa ljudima. Samo kada su
htjele unići u Harem, stajale su (tako pokrivene),
sve dok ne bi unišle, a ljudi izašli.
Došao sam Aiši, Ubejd b. Umejr i ja, dok je ona
boravila (iz pobožnosti) usred (brda) Sebira (na
Muzdelifi).
'Kakav je tada bio Aišin zaklon (šator)?'- upitao
sam, kaže Ibni-Džurejdž.
'Ona je bi la u turskom šatoru koji je imao zastor
tek po dolasku u Mekku, dužan je podijeliti mi lostinju, a ako je takav obavio oprosni tavaf, obilaženje pri
povratku kući, dužan j e zaklati ovcu.
Malik, Šafija i Ahmed ovaj abdest smatraju uvjetom za punovažnost tavafa oko Ka'bc.
ll 08
i osim njega, između nas i nje nije bilo ništa drugo.
•
Vidio sam na njoj' , rekao je Ata, 'košulju mžičaste
boje.'"
v
..
; "..
"'"'
} ,.
:; ~~~~~j
sallallahu alej hi ve sellem, koja je rekla: ' '
"Potužila sam se Allahovom Poslaniku, sallallahu Jt~ 41J _;J .i_,~~~ ~ :).J1r_jj J!
"' , ~ " .. " .,.
alej hi ve sellem, da sam slaba." ~ .:; ~ J ".,.". .... -:
~I.J ; <J"\JI "~1)3 :.,..,. J_,k
..::....;1 .. Ju.; ? l
"Obilazi iza svijeta!", rekao je on, "na devi." ... ,
' '
_ ,..
RAZGOVOR ZA VRIJEME
ČINJENJA TAVAFA
1 Ibni-Abbas j e rekao: "Obilaženje oko Ka'be j e jedna vrsta namaza, samo što j e Allah u njemu dozvolio
obični međusobni kraći razgovor, pa ko hoće u njemu da govori , neka govori samo što je dobro." Sličnu
izj avu dao j e i Ata.
Tirmizi navodi, preko Ibni-Abbasa, da je Vj erovjesnik rekao: "Obilaženje oko Ka' bc sliči klanjanju na maza,
samo što u njemu možete medusobno razgovarati, pa ko bude u nj emu htio govoriti, neka govori samo ono
što j e dobro."
Najveći broj učenj aka preziru razgovaranje u toku obilaženja oko Ka'be, i zuzimajući stvarnu potrebu,
sjećanj e na Allaha ili zbog nauke, ali sve u što kraćem vidu.
Šafija je rekao: "Ja volim, pri obilaženju oko Ka' be, učiti Kur ' an, a to je naj vrednije što čovjek može
.
tzgovarah. ."
l l 09
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
kome ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ~ ....tl J;.~ l~:l~ ~/i u=:JI ~l J~~ -
sellem, postavio zapovjednikom, prije Oprosnog
.. "' ,..
-
hadža, i to prvog dana Bajrama u jednoj grupi
(ashaba) da svijetu obznani:
"Znajte! Od slijedeće godine ne može obavljati • • ' c.::JL •
. t>~. ..r ... '.
hadž idolopoklonik, a ni gola osoba obilaziti
oko Ka'be!"'
-
U komentam na "Muhezzeb" stoji: "Mekruh je osobi koja obilazi oko Ka' be jesti ili piti. Pijenje nije toliko
pokudeno kao jedenje. Činjenje jednog ili drugog ili oboje zajedno, ne kvari obred obilaženja."
Dozvoljeno je činiti manji jednomčni posao u toku obilaženja oko Ka' be.
1 Suhejl ističe
da je Muhammcd, sallallahu al ej hi ve sell cm, po povratku sa Tebuka naumio obaviti hadž, ali je
konačno odustao, smatrajući da će istom prisustvovati i idolopoklonici, koji su po običaju obilazili oko Ka'be
goli. Za rukovodioca ovog hadža Muhammed, sallallahu alejhi ve sell em, postavio je Ebu Bekra, naredivši mu
da obznani prekidanje odnosa, suradnje i svih veza sa idolopoklonicima, izuzimajući samo pleme Benu-Bekr,
jer je ono bilo dosljedno obavezama svojih ugovora. Tek što su hadžije krenuli za Mekku, Muhammed je za
njima poslao Aliju. Pošto ih je Alija stigao u putu, Ebu-Bekr sc vratio natrag i upitao Vjerovjesnika:
"Je li to nešto protiv mene objavljeno u Kur'anu?"
"Ne, nije", odgovorio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, "nego sam uvidio potrebu raskida veza sa
idolopoklon icima i prekid ugovora koje oni svakom prilikom zloupotrebljavaju. Taj akt treba izvršiti neko
od članova moga doma i moga roda."
Ill O
• '
~ ..
~ ,;
Na pitanje prisutnih, šta je objašnjavao, odgovorio je: "Četiri naredbe: u Džennet će unići samo pravovjernici,
iduće godine idolopoklonici ne mogu dolaziti na hadž, gole osobe ne mogu više obilaziti oko Ka'be i
ugovori skloplj eni sa idolopoklonicima vrijede j oš samo četiri mjeseca."
Kada su idolopoklonici čul i gornji proglas, rekli su Aliji: "Vidjet ćeš, po isteku ova četiri mjeseca, krvave
borbe izmedu nas i tvoga stričevića!"
Iza ove obznane, Arapi su listom pristupali islamu. Sin Abdu i-Berov je izjavio: "Kada je Ebu-Bekr krenuo
na hadž, objavljeno je trideset prvih ajeta "Berae" poglavlja (Et-Tevbe), pa su ashabi predlagal i da se oni
pošalju za Ebu-Bekrom.
"Ne može ovo obznaniti umjesto mene niko osim čovjek iz moga doma" - rekao je M uhammed, sallallahu
alejhi ve se!lem.
Potom je Muhammcd, sallallahu alcjhi ve sellem, pozvao A lij u, dao mu instrukcije i poslao ga za Ebu-
Bekrom. Al Ua je tom prilikom uzjahao na Muhammcdovu, salla llahu alejhi ve sellem, devu "i\dba" i stigao
Ebu-Bekra u mjestu A 'rcdžu.
"Je li tc Vjerovjesnik poslao kao rukovodioca hadža" - upitao je Ebu-Bekr.
"Ne! Poslao mc da svijetu obznanim prekid veza sa idolopoklonicima" - odgovorio je Alija.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi vc sellem, ovu je obznanu povjerio Alij i, jer je utvrđen običaj, da ranije
sklopljene ugovore može otkazati samo stranka koja ih je sklopila il i neko od te porodice.
U suri ''Berae" se spominje i međusobno veliko prijateljstvo Ebu-Bekra sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve
sellem, pa i u vrijeme seljenja iz M.ckke u Međinu, kojom su se prilikom sklonili od potjernika u pećinu Sevr.
Da neprijatelji ne bi to shvatili kao samohvalisanje Ebu-Bekra, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, citiranje
ove sure je povjerio Al iji. Prekid odnosa sa idolopoklon icima je vrlo važna tema i zaslužuje da to bude posebna
sura. Međutim, cjelokupni njen sadrbtj je uglavnom nastavak tematike prethodne sure i ona predstavlj a jedan
njen posebni dio, samo donekle sadržajem odijeljen, između kojeg nije potrebna bismiIla. "Tevbe" sura jeste,
dakle, samo nastavak prethodne "EI-Enfal" sure, a s obzirom na tematiku, samo djelimično nova sura.
Idolopoklonici su u svom hodočašću gol i obilazili oko Ka'be danju, a žene su to tako činile u noći. Na
Muzdeli fu nisu išli, nego sa mo na Arcfat.
lz had isa se zaključtye:
-deveta godina po Hidžri jeste posljednja godina u kojoj su idolopoklonici hodočasti l i Ka'bu. Na ovom
hodočašću Alija je dao ozbnaniti suru "Berae", u kojoj se izričito kaže: " Idolopoklonici su pagani i neka se
od sada (od ove godine) više ne primiču Svetom hramu! '',
- gole osobe ne mogu obilaziti oko Ka' be.
2 Obi laženje oko Ka'be prekinuto iz opravdanog razloga, samo sc nastavlja gdje je prekinuto.
Najveći broj učenjaka smatra da će osoba, koja je u obilaženju oko Ka'be prekinula svoje obilaženje,
rad i stupanja u kolektivno obavljanje namaza, taj obred obilaženja nastaviti po predanom selamu. Ovo je
mišljenje prenese no j oš od lbni-Omera, Nehaije, Ataa, lbnu-Musejj eba i Tavusa. Isti stav imali su i Ebu-
Hanife, Ma li, Šafija, Ahmed, Ishak i Ebu-Sevr.
U komentaru na "Muhczzcb" stoji: "Osobi je preče da produži i dovrši svoj započeti obilazak oko Ka'be,
nego da pristupi klanjanju dženaze." Ovo j e bio još stav Ataa i Amra b. Dinara.
1111
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
r-' .
sedam puta, potom klanjao dva reka ta izaMekkami-
' '
' ,. . "' "' __,". "' "' . ... "' /
Ebu-Sevr j e rekao: " Hadžija neće u konkretnom slučaju pre kidati obilazak i izlaziti iz nj ega, a ako bi izašao,
on treba prekinuto ophođenje početi ponovo."
E bu-Hanife i Hasan b. Salih kažu: "Hadžija može prekinuti obilaženje i pristupiti klanjanju dženaze, a
potom nastaviti obred ophođenja u smislu stava Buharije."
1112
•
NEPRIBLIŽAVANJE KA'BI PO
OBAVLJENOM PRVOM OBILAŽENJU, SVE
DOK SE NE IZAĐE NA AREFAT I (PONOVO)
VRATI (U MEKKU)
." / , /~ • "t , ' """' /-:.
1625. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Ebi-Bekr ~u~~<:!. J.~ t:;;~.' 1-r o
da mu je prenio Fudajl, njemu Musa b. Ukbe,
ovome Kurej b, prenoseći od Abdullaha b. Abbasa, '
~ "' ,. "' "' '
radij allahu anhuma, da je rekao: ~l r~ Jli l~:c .ill ~J J'~ J.~~~
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao ...... -
, " ... ..
' , '
"' ,.. _....,.-;
•.:;.:,t1.J l..i..A.l1u; ~.:; ...;uu ~ ~
je u Mekku, obavio obilaženje oko Ka'be, trčao '-:"'~t_;
' '
između Safe i Merve i nakon sveg tog obilaska
oko nje, nije se više približavao Ka'bi, sve dok se
nije vratio sa Arefata."
KLANJANJEDVATAVAFSKAREKATA
IZVAN DVORIŠTAKA' BE
1 Klanjanje dva tava fska rekata najbolje je obaviti iza Mekkami-lbrahima ili u koj em uglu dvorišta Ka'be.
Međutim, klanjanje ovog namaza bit će punovažno gdje god se to učini.
Bcjheki sa scncdom navodi da je Abdur-Rahman b. Abdii-Karie i7javio, da je bio sa Omerom b. Kattan u
dvorištu Ka'be poslije obavljenog sabah-namaza i kada je završio tumuse obilaženja oko Ka'bc, pogledao
je prema istoku. Pošto nije bio siguran u sunčev izlazak, uzjahao je devu, izašao iz Mekke i sjahao tek u
Zu-Tuvau i tu klanjao ona dva tavafska rekata.
1113
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
'
Uzvišeni Allah je rekao: Vi u Allahovom Poslaniku
imate najbolji primjer.' "
1114
1628. PRIČAO NAM JE Hasan b. Umer Basri,
• 8l;. ~Al :;J.:_; :,.:J:1 8l;..' 1 r A
njemu prenio Jezid b. Zurej' od Habiba, on od
Ataa, ovaj od Urve, a on od Aiše, radij allahu anha,
da je svijet obilazio oko Ka'be poslije sabah-
namaza, potom sjedio kod predavača, a kada bi
sunce izašlo (iznad obzorja), ustali bi i klanjali.
Aiša, radij allahu anha, još je rekla: "Sjedili su sve
dok je trajao čas u kome je pokuđeno klanjati, a
potom bi ustali i klanjali." 1
". -
da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije
ulazio u njenu sobu, dok ih nije klanjao." ,; } :: -:. '
. lA>)\..P )il ~ J>-~ t
'
•
1 Ibni-Ebi-Sejbe sa senedom navodi dajeAiša rekla: "Ako želiš oko Ka'be obilazili poslije sabaha ili ikind ija-
namaza, ti obilazi, a klanjanje dva rekata odgodi dok sunce ne izađe, odnosno ne zađe i potom klanjaj dva
tavafska rekata!"
1115
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
J ' .. .
O NAPAJANJU HADŽIJA
1116
•
1635. PRIČAO NAM JE Ishak, njemu prenio ..Ul>.... :.; ..u " l> 8.:;;.
""""
J' b..:.l 8.:;;.
/ "'""
. \ i"l" o
,, '
Halid od Halida Hazzaije, on od Ikrime, a ovaj
od (Abdullaha) b. Abbaza, radijallahu anhu, da
j e Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
došao do napajališta i tražio da se napije, pa muje
Abbas rekao:
"Fadile, idi do svoje majke i donesi od nje
A llahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
napitak!"
"Napoj me ti! " - kazao je on.
"Allahov Poslaniče", rekao je Abbas, "oni stavljaju
u vodu svoje ruke."
"' "" , "" ,"..... , ... ""'
"Ti mene napoj! " - ponovio je on i napio se, potom, Jt; ~ ~ u~ ~~ 1~1 JW 2LP
.~ fl' ...
od njega. Zatim je otišao do Zemzema. Svijet je tu
radio (na izvlačenju zemzem-vode) i pio. .~~~fi. i \....
"
;j, J;. ~;l,;.\~ ~h;J l
"Radite!", rekao je on, "vi ste na dobrom putu." '
. ...o:;~ Juji.:; ~~ ~
Jošje kazao: "Kad ne bismo bili savladani (umorom), . . ...... ... ... .. ...
OZEMZEMU
1 Iz hadisa se zaključuje:
-napajanje hadžija starodrevni je običaj Arapa, činjen iz poštovanja i gostoljubivosti prema hadžijama;
-nije pokuđcno žednom tražiti vodu za drugog;
- preporučljivo je da se hadžija napije zemzema;
-skromnost Vjerovjesnika;
- vodu i živežne nami.rnicc treba čuvati od prljavštine;
-ponuđeni poklon treba primiti, a može se i odbiti, ako ima za to opravdanje.
1117
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1118
•
OBILAŽENJE OKO KA'BE HADŽIJE, KOJI
OD MIKATA UČINI IHRAM ZA HADŽ l
'UMRU ISTOVREMENO
j n ~ ..iJ\
~ ...~
(;J'J <->"
'
.tJ
l :\_;
\:"' . J e v;.,S \y-<': <.T- .,..
učinili još jedno drugo obilaženje oko Ka'be, a ". ". "'
., , ".. , "..
oni koji su spojili hadž i umru, učinili su jedno . l..l>-1.) UIJ.k 1jt1
'
obilaženje oko Ka'be."
..... , ".,..
je (Abdullahu) Ibni-Omeru, radijallahu anhuma, .&l ~J :;.:. .j.;l 0i ~L; ;;. ~).i ;;. ~
'
...
' _; ' "" ...
unišao nj egov sin Abdullah, a Ibn-Omerova J ~~J
jahalica je već bila u kući (pripravna), pa mu je ..'
.&14.:,;
""
.114
...
~~ "..
~ y;
rekao:
"Nisam siguran da se ove godine neće desiti borba
među ljudima, i da te neće odvratiti od obavljanja
hadža, pa bi bilo dobro da ostaneš kod kuće."
On na to reče: "I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, išao je svojevremeno, pa su nevjernici
Kurejšije stavili između njega i hodočašća Ka'be
zapreku, pa ako se između mene i nje stavi neka
1119
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
o~ J: ; ; ~
"Među tamošnjim svijetom ima borba i bojim se r-<J 0l5 .ill ) J lli !l_,..~.::.:; 01 ._jl>.; \.;l.)
'"' ; "' o r"" / ;<" "'
'
da te ne ometu. " 2-;, lS 2;,.11~1 ( ;(.- ; •j..:.l-&1 J__,..:_; J
...... : 41
...
,.- -}
"" ...
'"Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji primjer' ~ , , ..
~ ~ ... :s~
"..
', " '....
"'...
:l
, •
i prema tome, učinit ću", rekao je on, "onako kako ·~..;:..:.:;ji .u tJ' rs~' t) l j;~ ~~ J_,.:;.:;
' '
je učinio i Allahov Poslanik, sallallahu alejh i ve
sellem, (na Hudejbij i). Uzimam vas za svjedoka
, ; "'
...'
".. ... o
rekao je: "Hadž i umra nisu ništa drugo nego jedno '
' '
(u slučaju odgađanja). Uzimam vas za svjedoka da
sam sa ovom svojom umrom stavio sebi u dužnost
r? .,~:Y.....~ ~ r_,~~ ..!ll~~~;
" ...
,.
"" ... . ...",. "'
...
... ...
,.
1120
•
OBILAŽENJE OKO KA'BE S ABDESTOM
1121
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
i Merve, a Uzvišeni Allah kaže: Safa i Merva su o.)_:,l l.J LO...:JI ~ J _,k; 0 l ~ \:S Lj .ill
' ' '
uistinu znakovi Bogom postavljeni ... " / _,A ; _. :: _...J .,-o:/
.;
1122
izuzimajući
•
one koj e je spomenula Aiša, koji su
čin i li hodočašće Menata, obilazili, i to svi od njih,
Safu i Mervu. Pošto je Uzvišeni Allah u Kur'anu
spomenuo potrebu obilaženja oko Ka'be, a nije
spomenuo Safu i Mervu, oni su rekli: 'Allahov
Poslaniče, mi smo obilazili Safu i Mervu, a Allah
je sada objavio (i naredio) obilaženje samo oko
Ka'be. Pošto on nije uopće spomenuo Safu, je li
nam grijeh da obilazimo Safu i Mervu?' Potom je
Uzvišeni Allah objavio: Safa i Merva su zaista od
Allahov ih znakova ... '"
"Čuo sam", rekao je Ebu-Bekr, "da je ovaj aj et
sišao u vezi s dvije grupe. Za ljude obje grupe; za
one koji su se klonil i u pagansko doba da obilaze
Safu i Mervu i za one koji su ih op hodili, a kasnije u
islamsko doba izbjegavali da ih obilaze, zbog toga
što je Uzvišeni Allah naredio obilaženje Ka'be, a
Safu nije uopće spomenuo. Tako je to bilo sve dok
posl ije, po spominjanju ophođenja Ka'be nije to
spomenuo."'
1 Prijevod cijelog 158. ajeta poglavlja "EI-Bekare" glasi: "Safa i Merva su, zaista, po Allahu postavljeni
znakovi. Ko hodočasti Ka'bu ili čini umru, nije mu grijeh da ih ophodi. Ko sa iskrenom željom čini dobro,
Allah će ga nagraditi i On sve zna."
Ovo trčanje između Safe i Merve prva je činila Hadžcra, tražeći vodu za kupanje svoga novorođenčeta,
sina Ismaila.
Na Safi je bio postavljen kip Usaf, a na Mušell.elu, grebenu Merve-Nai le.
Arapi su prili kom hodočašća, u pagansko doba, obilazili ova mjesta i klanjali se tim kipovima. Po
osl obođenju M.ekke, neki muslimani počeli su izbjegavati obilaženje naveden ih humki, smatrajući da je
grijeh i dalje ih posjećivati.
1123
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
"Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve ..;;_J~~~ ....!I.Jk.ll .jU, 1.)! ~ 4 1J.;_.'_; 0l5
sellem, činio tri prva ophođenja (oko Ka' be) _.; A
'•
' / "' ~ .; p .;;
1124
1648. PRIČAO NAM JE Ahmed b. Muhammed, .w. l~
• } "' """,. . '.
L;../~ l J.J. d. ..u-l
'
~"'' '• ,,.,.o /~
l.:.b-
..
.\i tA
' ,
da mu je saopćio Abdullah, koga je obavijestio
Asim, rekavši: "Pitao sam Enesa b. Malika,
radijallahu anhu:
' Jeste li vi trčanje između Safe i Merve smatrali
pokuđenim obredom?'
' Da, j esmo', rekao je Enes, 'jer je to bio jedan od
simbola paga ostva, i to sve dok Allah nije objavio:
Safa i Merva su, uistinu, od Allaha postavlj eni
znakovi, pa ko hodočasti Ka'bu ili čini umru, nije
mu grijeh da ih ophodi. '"
1125
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
OSOBA SA MENSTRUACIJOM
OBAVLJA SVE HADŽSKE OBREDE,
OSIM OBILASKA OKO KA 'BE A KADA
OSOBA BEZ ABDESTA OBAVI
TRČANJE IZMEĐU SAFE l MERVE
(PODIJELJENA SU MIŠLJENJA).
b. Kasima, on od svoga oca, a ovaj od Aiše, :;. "-:-!i ,.. .... ... "' ....
".. "' "..
radij allahu anha, koja je rekla: ,.. :; ... .. ' "...... "'"'
~ ~..l.i ..:Ju t;i t~:c .&l ~"J 4. ~;~
"Došla sam uMekku i pošto sam imala menstruaciju '
"' ~
-?' '...:.:
- "-· IL_,. ..._.i.l:.j t'J ~ ..t;. t.;lJ'
"",.. ",. o .. , __._
sellem, i on reče:
'Radi onako, kao što radi svaki hadžija, osim
obilaska oko Ka' be, dok ne budeš č i sta.' "
1126
a neki od nas osjećaše neodoljiv nagon za spolnim
•
činom. ' Ovo je čuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sell em, pa je rekao: ' Da je preda mnom (da mi
-t
"" "' -:. , "" ...
yi~~ Qs ~8.1 ~tf:~ .&l l?"")
.... ' "..
predstoji) ono što je iza mene (što sam već uradio), ...... " , ... ", .;....,...
-,
" .,,".
~ -.:Ju..::. :~14 ..:.;lk .;:.fb~-=- :_:J4· ,;b;
ne bih vodio sa sobom kurbana .. . Da ja nemam ... ... ... "'
njegovale bolesnike.'
.. ... " ". ·' .... /..- ". ".
Potom je moja sestra upitala Alla hovog Poslanika, -.:Jw ~ .t1J_?) ._;>-i -.:JL ~ _:,.1.1~
sallallahu alej hi ve sellem: 'Ima li koja od nas š tetu, - --
;'l 01. -;: ~~" LJ.", . ~' -o : . . " .
ako ne izađe (na musalu),jer nema pokrivača? '
- t 01 .;.~ L;l~l ~ ~
- -
'Neka je zaogrne njena drugarica dijelom svoga
pokrivača i neka tako prisustvuju dobru i dovi
pravovjernih.'
Kada je došla Umm-Atijja, radijallahu anha, one - ". ... ·::
"" ...... :
G.;l5.J -.:Jw t; Cl G ..;Jt.; ji
... "' ·:
t;Jt..::..tf:ć .&1
,
su je pitale, ili je Hafsa rekla:
'Pitale smo je,paje ona to isto rekla, a nije spomenula
1127
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
'Draži mi je od oca', kazala je ona. ~i ~_,lil ~lj; ~lyjl e.~ Jlli \:-?~ ~
- '
On je zatim rekao: 'Neka starije djevojke izađu iz
svoj ih djevojačkih soba!'; ili je rekao: ' ... starije
djevojke, one ostale iz djevojačk i h soba i one sa
menstruacijom i neka sve prisustvuju dobru i dovi
muslimana, samo će se one sa menstruacijom
povući ukraj, od mjesta gdje se klanja.' "'" J • ,..
.1.i5 ~J
'Zar i žena sa menstruacijom?'- upitala sam.
Umm-Atijja je rekla: 'Nije 1i ona (prisustvovala
hadžskom obredu) naArefatu?! Nijeli prisustvovala
tu (na Muzdelifi) i tu (na Mini)?!' "
radijallahu anhuma:
"Vidio sam te kada si bio u Mekki. Svijet je stupio
u ihrame kada je vidio mlađak (zul-hidžeta), a ti u
ihram nisi stupio sve do osmog dana zul-hidžeta!"
1128
•
"Nisam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem", rekao je on, "da izgovara telbijju, sve dok
mu deva nije krenula (prema Mini)."
, /~
1653. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed, J t.::...:.l L;;~ .4..!
"'"'' ,
J. ,.414 ~~ , "'"
. ) l O\
,. .....
rekavši da mu je prenio Ishak Ezrek, njemu Sufjan
od Abdul-Aziza b. Rufeja, koji je rekao:
"Pitao sam Enesa b. Malika, radijallabu anbu,
rekavši mu:
'Obavijesti me o onom što si zapamtio od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.Gdje je on
klanjao podne i ikindiju osmog dana zul-hidžeta?"
"Na Mini"- odgovorio je on.
"A gdje je klanjao ikindiju, kada se vratio sa
Mine?" - upitao sam.
"U Ebtahu (El-Muhassabu)" - rekao je Enes.
Potom je rekao: "Radi onako kao što rade tvoji
zapovjednici!"
1129
SAHIHU-L-BUHARI
•
HADŽ
O NAMAZU NA MINI
1130
•
O POSTU DEVETOG DANA
ZUL-HlDŽETA - DAN AREFATA
v
1658. PRICAO NAM JE Ali b. Abdullah, da mu je
prenio Sufjan od Zuhrija, kome je Salim rekao:
v
1131
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 lz hadisa sc :z_aključuje:
- na Arefatu se klanjaju, uzastopno, brzo i ne duljeći u džematu, podne i ikindija u prvim podnevnim
časovima s jednim ezanom i dva ikameta;
-obrede hadža treba vršiti po uzoru rukovodilaca i učenih ljudi;
- za grješnom osobom može sc klanjati, sve dok ga njegovi protuzakoniti postupci ne izvedu iz islama;
- pri polasku na Arefat može se glava natopiti vodom i mogu se nositi žuti ihram i;
- učen čovjek mora istinu izlagati uvijek i svugdje, pa i pred vladarom, a ovi treba da poštivaju stav
učenjaka;
-na Arefi1tu, po proučenom ezanu, rukovodi lac hadža održat će dva predavanja (hutbe), kojima će uputiti
hadžije u obavljanju hadžskih obreda;
- na dan sedmog zul-hidžeta imam drži predavanje u Mekki, o obredima koji će se vršiti na Mini, a devetog
dana na Arcfatu drži predavanje o obredima, koje treba vršiti na Arefatu, o bacanju kamenčića na Akabi,
klanju kurbana i konačnom obilasku oko Ka' be. Na Mini, imam opet drži predavanje desetog dana zul-
1132
•
O BORAVKU NAAREFATU NA JAHALICI
Safija smatra da je sunnet održati četiri predavanja: prvo, sedmog daoa zul-hidžeta u Mekki, drugo na
Arefatu, devetog dana zul-hidžeta; treće na Mini, desetog dana zul-hidžeta i četvrto, opet, na Mini po
završetku hadžskih obreda.
Prema stavu Malika, drže se tri predavanja (hutbe): prvo, drži se sedmog dana zul-hidžela u Mekki po
obavljenom podne-namazu. To je poduži govor u kome imam ne sjeda, drugo na Arefatu; a treće na Mini,
jedanaestog dana zul-hidžeta.
Prema mišljenju Ahmeda, drže se tri predavanja: prvo na Arefatu, devetog dana zul-hidžeta; na Mini,
desetog i jedanaestog dana zul-hidžeta, što usvaja i Ebu-Hanife.
1133
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
Hadžadž. '
... ... "" '
Tako je Ibni-Omer, radijallahu anhuma, sjahao ~ .Jw ć_). .;;. ~;~e. .&1~.J :;J. :;,1
(čekajući), dok on izađe i šetao između mene i moga
oca. Ja sam mu, kaže Salim, rekao: "Ako hoćeš da
postupiš danas po sunnetu, skrati predavanje, a
požuri stajanje (arefatsko)! " Na to je (Abdullah)
Ibni-Omer rekao: "Istinu je kazao Salim."
"" " ;:.
O ŽURENJU KA MJESTU STAJANJA, ~).kl ~J JJ .".;uJI y~
, ,
-- . J. ..
O STAJANJU NA AREFATU as_A.. ...s_,;_;JI y~
.
1134
"Izgubio sam devu, pa sam devetog dana zul-
•
hidžeta pošao da je tražim i vidio Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako stoj i na Arefatu,
pa sam rekao: 'Ovaj je, Allaha mi, od Humsa
v
(Kurejšija)! Sta on hoće ovdje?'"
Pred islamske Kurej šije, kao susjedi Ka'bc i njeni čuvari , obavljajući hadžskc obrede, nisu izlazili iz Harema
Mekke i čini l i stajanje na Arefatu zajedno sa osta.lim Arapima. Njihov glavni skup je bio na Muzdelifi kod
Mešaril-Harcma.
Muhammed, sallallahu alcjhi ve sellem, činio je više puta hodočašće i prije i poslije Objave, a poslije
Hidžrc samo jednom. Nafi' b. Džubcjr je rekao: "Kurejšije su se vraćali kućama sa Muzdelife, pravdaj ući
sc: 'Mi smo Humsi i i ne trebamo izlaziti iz podntčja Harema Mekkc.' Tako su oni izostavljali stajanje na
Arefatu. Ja sam, međutim", kazao je Nati', "vidio Muhammeda, sall allahu alejhj ve sellcm, gdje stoji na
svojoj devi na Arefatu sa ostalim svijetom još u pagansko doba. Pred mrak bi on krenuo na Muzdel ifu, tamo
osvanuo, obavio stajanje i odatle se s ostalim svijetom vratio na Minu."
lshak je zabi lježio da je Džubejr b. Mu t' im rekao: "U paga nsko doba izgubio sam magarca i našao ga na
Arefatu. Tu sam vidio Muhammeda, sallallahu alejhi ve seUem, gdje stoji sa ostalim svijetom i, kada sam
kasnije primio i.s.lam, saznao sam da ga je na to uputio Al.lah, džclle šanuhu."
Iz had isa se još zaključttie:
- stajanje na Arefatu je čin utvrđen Kur'anom i had isom i spada u osnovne obrede hadža.
Taberi sa sencdom navodi da j e jedan Kurej šija rekao: "Vidio sam Vjerovjesnika kako stoji na Arefaru na
onom istom mjestu gdje je stajao u predislamsko doba."
lbni-Hibban u svom "Sahihu" sa senedom navodi da je Džubcjr b. Mut'im rekao kako je Vjerovjesnik
rekao: "Cijeli Arefat je mjesto za stajanje osim doline Muhassir. Svi putevi Mine su mjesto za klanje
kurbana i u svakom danu hodočasničkog Bajrama može se kurban zaklati.
Na Arefat se ide sa Mine, devetog dana zul-hidžeta po obavljenom sabah-nmnazu. Na podne, imam obavi
ll35
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
'
'Išao je', odgovorio je on, 'običnim hodom, a kada
JL; ~~ J~ ._;;:Jij rL:... JL; ~ o~
/; 0 / ,; }. "- / "" "' "'"'" _.
dvij e hutbe kao kod džume. Tu se z<Uednički, u jedan mah, klanja podne i ikindija i otpočne pobožno
stajanje. Po zalasku sunca hadž ij e se vraćaju na Muzde lifu, gdje zajednički , odjednom , klanjaju akšam i
jacijuujacijskom vremenu."
1136
1668. PRIČAO NAM JE Musa b. Isma'il, rekavši
•
da mu je prenio Džuverija:
"Abdullah b. Omer, radijallabu an huma, spojio je
na Muzdeliti klanjanje akšama i jacije. Kako bi
on prolazio pokraj doline, koju je uzeo Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (za obavljanje
svoje potrebe), unišao bi u nju, očistio se, uzeo
abdeset i ne bi klanjao ništa sve dok ne bi kJanjao
na Muzdelifi."
1137
SAHIHU-L-BUHARI
•
HADŽ
O VJEROVJESNIKOVOM, SALLALLAHU
ALEJHI VE SELLEM, NAREĐENJU O
POTREBI DOSTOJ ANSTVENE TIŠINE P Rl
VRAĆANJU SAAREFATA I NJEGOVOM
POKAZIVANJU BIČEM PREMA NJIMA
1138
• .
,. . "
SPAJANJE KLANJANJA AKŠAMA t;b3~ ..J; 1:..~\j) ~~.."G
l JACIJE, NE KLANJAJUĆI IZMEĐU
NJIH NIKAKVE NAFILE
/
~ /~,.. /~ "'
1673. PRIČAO NAM JE Adem, njemu Ebi-Zi ' b,
•. } o ,-.
.:r.LS..lY
.. ..... 0;>-1
_ Jt; ~ ., . . .:r. ~ 8..1.>- J'>~ " ...
koga je obavijestio Adijj b. Sabit, prenoseći od ...
Abdullaha b. Jezida Hatmija, koji kaže da mu je J L; ~l
..... ". ,. . "'"' ... .. "'
-.. ... ~_;.:; ...
.,. . ". ,
..tL~ ~j_;. Jt; ~U
...
"'"
.....
...
, ...
pričao Ebu-Ejjub, ensarija, da je Allahov Poslanik, ".
0
A o ,..
_ ".
1 Iz hadisa se zaključtye:
-na Muzdelifi, akšam i jacija klanjaju se u jedan mah u jacijsko doba. Ovakvom klanjanju učenjaci navode
razno lika opravdanja.
Jedni smatraju da je to tako propisano kao vjerski obred i da sve hadžije treba ta ko i da postupaju, kako
mještani, tako i stranci; drugi smatraju da se ti obredi tako obavljaju zbog izmorenosti u putovanju. Prema
tome, takvim sc posmpkom služe sve hadžije osim mještana sa Muzdelife; treći smatraju da je to tako
propisano zbog iscrplj enosti hadžija u dugom putovanju. Prema tome, takvom povlasticom ne treba da sc
koriste: Mekkc lije, stanovnici - hadžije sa Mine, Arefata i Muzdclife. Ovu povlasticu mogu koristiti hadžije
putnici, koj i iJn<Uu pravo na skraćeno klanjanje obaveznih namaza.
Sufjan Sevri kaže: "Hadžija ne može klanjati akšam i jaciju nigdj e, nego samo na Muzdelifi. Ko bi klanjao
akšam na Arefatu ili na putu za Muzdelifu, dužan ga je do zore ponovo klanjati." Ovo j e stav i Ebu-Hanife.
O učenju ezana i ikameta pri uzastopnom klanjanju akašama i jacije ima šest raznol ikih stavova:
L da se prije klanjanja svakog farza prouči ikamet, a ezan da se nikako ne uči. Ovo je mišljenje Kasima,
Muhammcda, Salima, Ishaka i Šafijc.
Nevevi u komentaro na "Muslim" kaže da j e stav hanefija, da se uči jedan ezan prije klanjanja i po jedan
ikamet ispred klanjanja svakog farza;
TT. da se prouči samo jedan ikamct ispred prvog farza. Ovaj stav prenesen j e od Su fijan Sevrija, Hattabija,
Ibni-Abdii-Bcrra i još nekih;
TIL da se ezan prouči samo prije klanjanja prvog farza, a ikamct ispred klanjanja svakog farza. Ovo su
mišljenje dali Ahmed b. Hanbel, Ebu-Sevr, Tahavi i najveći broj hanefijskih učenjaka;
IV. da sc prouči samo jedan czan i jedan ikamet prije klanjanja prvog farza . Ovo j e stav ponekih hancfijski h
učenjaka, dok imam Zu fer smatra da se uči j edan ezan prije klanjanja prvog farza, a ikamet is pred klanjanja
svakog farza;
V. ez.an se uči ispred klanjanja svakog farza, a isto tako i ikamet. Ovako su čini li Omer b. Hattab, Abdu ll ah
b. Mes'ud i Malik;
VL ne treba učiti ni czan ni ikamet. Ovo mišljenje, zabilježio je Taberi, preneseno je od ponekog as haba.
ll39
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
UČENJEEZANAI~ETAZASVAKIOD
DVA SPOJENA NAMAZA (NA MUZDELIFI)
ovog (sabah) namaza na ovom mjestu ovog dana.' Ju i j;lil_i; ~~KU \_i;~ ;')GJI ~~)i!
Abdullah je još rekao: 'Ova dva namaza pomj erena , /
- - "" o "' "., "" "" ". , ,
-
;Jl.P ~:;:; <)}'~
...
0\:i')lP ~ .&14
su iz svoga vremena: akšamski namaz jeste, kada ,.. ,.." ".
1140
• J. ~ ~ ,. .;; ~ :; "
•
prenio Lejs od Junusa, on od Ibni-Šihaba, da je ' .Jl5j
"""" ""ft..:. Ju~~
"'""' ,
Salim kazao: :; .&l~ J.l.;. ~;.
,.. .. " ... .... ...
"Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, slao je
prije sebe svoje slabašne ukućane i oni bi stajali
na Muzdel ifi kod Meš'arii-Harama i slavili
Uzvišenog Allaha, onako kako su najbolje znali,
a potom se vraćali (na M inu), prije nego što imam
obavi stajanje na Muzdelifi i prije nego se on lično
vrati (na Minu).
Neko od nj ih stigne na M inu na sabah-namaz, a
neko dođe poslije toga vremena i kada bi došl i,
bacali bi kamenčiće na Džemretul-Akabi."
Ibni-Omer, radijallahu anhuma, govoraše:
"Ovima je to dozvoljavao i Allahov Poslanik,
sallallahu alej hi ve sell em."
1141
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1142
Da sam i ja zatražila dozvolu od Allahovog
• (š ~ .&1
•
J_,.:,J ~-:;i: '·1
'
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je to
učinila Sevda, voljela bih više nego ma šta drugo,
što bi me moglo obradovati."'
• • •
KLANJANJE SABAH-NAMAZA ;.;..., -:"'l l ·_: . . .....,~
~ . . .?-' ~ ._s-lA • •
NAMUZDELJFI
' . -
1682. PRIĆAO NAM JE Umer b. Hafs b. Gijas ..:..,~ J. ~ !_; ~ 81;. . l i A\'
i rekao da mu je prenio njegov otac od A'meša,
kome je prenio Umare od Abdur-Rahmana, a on
od Abdullaha, radijallahu anhu, koji je rekao:
"Nisam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, da je klanjao ikakav namaz izvan
njegovog određenog vremena, osim kada je
sastavio dva namaza: akšam i jaciju, i klanjao
sabah (na Muzdelifi) prije uobičajenog
vremena (u sumrak)."
1 Sa Muzdel ifc ide sc na Minu tek po obavljenom sabah-namazu. Međutim, slabije osobe, kao žene, starci i
djeca, mogu krenuti u toku noći, uoči jedanaestog dana zul-hidžeta i sabah klanjati na Mini.
Noćenje na Mini je vadžib, a ne osnovni obred hadža. Ko ne bude noćio na Muzdelifi, dužan je zaklati
kurban. Ovo je stav Ebu-Hanife i ostali h pravnika njegove škole, zatim Sevrija, Ahmeda, Ishaka, Ebu-
Sevra, a po j ednoj verziji i Muhammeda b. Idrisa. Ovo mišljenje dijele još Ata, Zuhri, Ka tade i Mudžahid.
Šafija smatra da je noćenje na Muzdelifi samo sunnet. Ovog mišljenja je i Malik, dok ga Tbni-Hazm ubraja
u glavne i osnovne obrede hadža.
Alkame, Neha'i i Ša'bi su rekli: "Ko ne noći na Muzdclifi, tome je hadž izmakao."
Šafija je kazao: "Noćenje je ostvareno, ako se hadžija nađe na Muzdelifi makar jedan sat u drugoj polovini
~·"
noeL
Od Malika je preneseno mišljenje da je odsjedanje na Muzdelifi vadžib, a noćenje i stajanje sa imamom
samo sunnet..
Zahirije smatraju da je pokvaren hadž osobe, koja ne stigne klanjati sabah za imamom na Muzdelifi,
izuzimajući fizički slabe osobe kao žene, starce i djecu.
Učenjaci hanefijske škole smatraju daje hadžija dužan zaklati kurban, ako bez opravdanog razloga izostane
sa stajanja poslije obavlj enog sabah-namaza.
Iz navedenih had isa još se zaključuje:
- tjelesno slabijim osobama, koje su krajem noći stigle na Minu, dozvoljeno je obaviti bacanje kamenčića
u vremenu od tek sinule zorc pa do izlaska sunca. Ovo je mišljenje Ataa, Tavusa b. Kejsana, Mudžahida,
Ibrahima Ncha'ija, Ša'bija, Scida b. Džubejra i Šafijc.
!jad je izjavio da je Šafija ovakvim osobama dozvo lio bacanje kamenčića od nastupa druge polovine noći.
Po mišljenju Malika bacanje kamenčića dozvoljava se tek pojavom zore, dok Sevri i Neha'i kažu: "Nema
bacanja kamenčića sve dok sunce ne i zađe." Ovo j e stav i hanetijskih učenjaka uz napomenu: "Ako hadžija
obavi bacanje kamenčića i prije izlaska sunca, on je time učinio manji ispad, ali mu j e taj obred punovažan."
Tirmizi u svom "Sunenu" navodi preko Ibni-Abbasa daj e Vjerovjesnik sa Muzdelife poslao svoje ukućane,
noću, nešto prije sebe i rekao: "Ne bacajte kamenčiće dok sunce ne izađe!"
1143
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
"" ~....
.;
...
"""
8;; ",:''
'Mušrici se nisu vraćali (sa Muzdelife) sve dok ~ ~ :11u~~~-J •J'::'~ (.)..?
,.. ~ ~ ~;l~u_,.,.~r ~-- ' • ;11 26;·
..J 1")'" • ...
se ne bi pojavilo sunce i govorahu: Pojavi se, ·- ~ - ,:_ .: ___ -: _, ,, _
(osvijetljen) Sebiru!' . .5- -~ 'll ~ .JI~ '-""ul?~~>-
Vjerovjesnik im je proturječio i vratio se prije
nego j e sunce izašlo.'"
1144
•
~ " "" ".;
O IZGOVARANJU TELBIJJE I TEKBIRA p.:Jl ~~~ ..;~~;11_9 ~n liJI._"~
" . ; ..
UJUTRO, DESETOG DANA ZUL-HIDŽETA, ;:.JI ~ ~1.)j)y1_9 ~~ .r;.1
KADA HADŽIJA BACA KAMENČIĆE NA . " .. .. ~
'
DŽEMRETUL-AKABI I O JAHANJU ZA
VRIJEME PUTOVANJA NA JEDNOJ DEVI
(IZA NJENOG JAHAČA)
1 Raznolika su mi šljenja učenjaka o momentu prestanka izgovara nja tclbijje. Najveći broj ih smatra da sc
izgovaranje telbijj e ne prekida, sve dok se ne obavi bacanje (prvog) kamenči ća na Džemretui-Akabi. Ovo
je mišljenje preneseno od lbni-Mes'uda, lbni-Abbasa, a usvojili su ga j oš Ata, Tavus, Neha'i, Sevri, Ebu-
Hanife, Ahmed i Ishak.
Preneseno j e da j e Alija na svoj im hodočašćima izgovarao stalno relbijju, a prestao bi je izgovarati na
Arefatu, devetog dana zul-hidžeta, kada bi sunce zašlo. Ma li k je rekao daje ta praksa prihvaćena od učenih
ljudi njihovog grada.
Ibni-Šihab kaže: "Tako su radili Ebu-Bckr, Omer, Osman i Aiša." Isti stav prenio je Tbnu-Munzir od Sa'da.
Tbni-Zubcjr govoraše: "Najvrednija dova na dan Arefata jeste tek bir."
Podijeljena su mišljenja o trenutku prestajanja učenja tel bijje na Džemretul-Akabi. Imam Sevri, Ebu-Hanife,
Šafija i Ebu-Sevr kažu: "Izgovaranje tclbijje prestaje sa prvim bačen im kamenčićem na Džemretui-Akabi."
Ahmed, Jshak i još poneki smatraju da izgovaranje tel bijje prestaje tek kada se završi bacanj e svih kamenč ića
na Džemretul-Akabi. Ovi se, pored navedenih had isa, drže još izjave ashaba, da Muhammed, sallallahu
alejhi ve sellem, nije prekidao izgovaranj e telbijje, sve dok nije obavio bacanje kamenč.ića na Akabi.
1145
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
Oni se još oslanjaju na izjavu Fadla b. Abbasa, koju lbni-Huzej me donosi u svojoj zbirci bad isa u slijedećoj
verziji: "Vratio sam se s Božijim Poslanikom sa Arefata i on nije prestajao s izgovaranj em telbijje, sve
dok nije izbacio kamenčiće na Džemretui-Akabi. Sa svakim bačenim kamenč i ćem izgovorio je tekbi r, a
izgovaranje telbijj e prestao j e sa zadnjim kamenčićem. "
Bejheki poriče vj erodostoj nost prijenosa zadnjeg dijela Fadlove izjave.
Zehebi je rekao: "S obzirom daje Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, sa svakim bačenim kamenčićem,
uisti nu, izgovarao tek bir, ukazuje da je on prestao izgovarati telbijju sa prvim bačenim kamenčićem ."
Navedeni postllpak odnosi se na osobu, koj a obavlja samo hadž, dok ona koj a obavlj a samo umru prestaje
izgovarati te lbijju čim uniđe u Harem Mekke (okolinu). Nek i učenjaci kažu: "Mu'temir neće prestati sa
učenjem telbijje, sve dok ne ugleda kuće Mekke, a neki kažu, sve dok ne uniđe među mekkanske kuće."
Ebu-Hanife j e rekao: "Mu'temir ne prestaje izgovarati telbijju, sve dok ne dotakne Hadžerul-Esved, a čime
ga dotakne, on prestaj e učiti telbijju."
Lejs je izja vio: "Mu'temir prestaje izgovarati telbijju kada dode do same Ka'be", a Šafija j e rekao:
"Mu'temir ne prestaj e učiti telbijju, sve dok ne otpočne tavaf oko Ka' be."
Ebu-Hanife se drži s lijedeće lbni-Abbasove izjave: "Mu'temir prestaj e izgovarati telbijju, tek kada dotakne
Hadžerui-Esved."
lbni-Mes'ud j e kazao: "Mu'temir ne preki da izgovaranje telbijje dok ne obavi potpuno sve obrede umre."
1146
rekli su: 'Umra primljena i hadž obavljen bez
•
prekršaja i kod Allaha uvažen, (Bogu su najdraži
poslovi). '" 1
. ,
O JAHANJU DEVA (;)~l ..""s~ y~
1 (zraz "el-atik" nalazi se u 32. i 33. ajetu "EI-Hadž" sure koja u prijevodu glasi:
"Eto, tako, ko poštiva Božije propise (o hadžu), to je (znak) bogobojaznosti srdaca. Vi u nj ima (životi njama) imate
koristi od određenog roka (klanja), zatim je njihovo mjesto (klanja) kod Svetog, Allahom čuvanog, hrama."
1147
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
•
GONJENJE DEVA ZA KURBAN SA SOBOM ~ .;~1 ~L.:,. ~ y~
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započeo " '81 -:-::-=-!..Lt.. t;.j ••• -·~t L, ,;.t_;
'- '-"'
..... ~ e
.... r.r r-' ..._,--.- .... r.r
hodočašće i stupio u ihram za umru, a potom (u
'-
... .... ...
~ 0~ &-t Jl ~~~ ~ ~~
. .; .... "" ...
Mekki) učjn i o odluku za hadž. J svijet, koji je bio <..!"81
"" .; .,.. .,..
1148
•
koristio se umrom do samog hadža. Bilo ih je koji
su pribavili sebi kurban i gonil i ga sa sobom, a i
onih koji ga nisu pribavili .
Kada j e Vjerovj esnik, sallallahu alejhi ve sellem,
stigao u Mekku, rekao j e svijetu: 'Ko je od vas
pribavio kurban, njemu nije dozvoljeno ništa činiti,
što mu je već ranije bilo zabranjeno, sve dok ne
obavi i svoj hadž, a ko nije pribavio sebi kurban,
neka se obrije i oslobodi ihrama, a kasnije neka
opet stupi u ihram za hadž . Ko ne nađe kurban,
neka posti tri dana u toku hadža i sedam kada se
vrati svojoj kući . '
Vjerovjesnik j e obavio obilaženj e oko Ka 'be čim
je prispio u Mekku i prvi od obreda bio je, da je
dotakao Hadžerul-Esved, a zatim, poskakujući, "' ;;... ...
".. ,.. ~ . , .. .......
kasao u prva tri ophođenja, a u četiri posljednja, ~l _;1.3 .._;~\.3 ~ ~ :.;;s~ il.Oll
' '
išao običnim hodom. Kada je završio svoj tavaf
oko Ka' be, klanjao je dva rekata kod Mekkami-
rJ
~l ~,j.f ;.;::. ~.J j r; 1~.:.1~ ,:w:;
Ibrah ima, predao selam, okrenuo se i otišao
na Safu, te učinio i zmeđu Safe i Merve sedam
ophodnji. Njemu nije bilo dozvoljeno činiti ništa
od onoga što mu je bilo ranij e zabranjeno, sve
dok nije obavio sve svoje hadžske obrede; dok
nije prvi dan Bajrama zaklao kurban i dok se nije
vratio i obavio posljednje ophođenje oko Ka' be,
poslije čega mu je bi lo dozvoljeno čin i ti sve što
mu je (u ihramu) bilo zabranjeno.
Ko je god sebi pribavio kurban, radio je onako kao
što j e radio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem Ovaj kurban gonio je, međutim, samo
poneko od svijeta."
1149
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1692. Od Urve je preneseno kako ga je Aiša, ~ .WI tS".J ~t; .JI o.J~ .y-.J . 'l~ 'l'
radijallahu anha, prenoseći od Vjerovjesnika,
-' '
salta lJahu alej bi ve sell em, obavijesti la o njegovom g, J!~~~_;j~ ':'fi~ ~ ~l ~;;.1 <l
obavljanju umre do hadža i da j e i svijet sa njim ' "JI ' " ~ ''1 '
.lJ•\ ,: J -. J~~~~ , <,<
. / (" '-" !)..;:> '-?, u~ ~ u-".;.., ~
stupio u ihram za mmu, namjeravajući iza nje .... "" "" ,. .,.
1150
• ' ,J ,,. ). ~ .. .. ..
OBILJEŽAVANJE DEVE-KURBANA .A_>;.i ~ ~bJI !.i~• .ili; _;;...ti~ y~
U ZUL-HULEJFI PROBADANJEM NJENE
GRBE, MAZAN JEM ISTE NJENOM KRVLJU
I NATICANJE OGRLICE NA NJEN VRAT,
A ZATIM OBLAČENJE !HRAMA
1 Probadanje devine grbe i mazanje deve prokapanom krvlju, znak je raspoznavanja vlastitog kurbana među
kurbanima ostalih hadžija.
O načinu izvođenja ovog čina ima više mišljenja.
E bu-Jusuf i Muhammed rekli s u: "Grba sc zasijeca sa donje lijeve strane deve, to liko da samo malo
prokapa krv. "
lbnu-Hammad je prenio od Ahmeda da se krv pušta sa lijeve strane grbe, jer je tako radio i Abdullah b. Omer.
Ovo miš ljenje usvaja i Malik. Ešbi li, u svom komentaru na Muvetta, kaže: " Prosijecaoj e devine grbe dozvoljeno
je kako sa desne strane i sa lijeve strane, jer je lbni-Omer to činio nekada na desnoj, a nekada na lijevoj strani."
Najveći broj učenjaka opredijeli o sc za desnu s tranu, kao što su Šafija, Ishak i drugi. Ovi se drže izjave Ibn i-
Abbasa koju Muslim navodi u ovoj varijanti: "Allahov Poslanik, sa llallahu alejhi vc sellem, u Zu l-Hulejfi
klanjao je podne, zatim zatražio devu, narezao joj grbu sa desne strane i prokapanu krv po njoj razmazao,
a zatim joj na vrat objesio obuću."
Istu izjavu donosi i Ebu-Davud u svom "Sunenu", dodajući: " ... i prokapanu krv razmazao je po njoj
svojom rukom .. ."
Najveći broj učenjaka smatra da je ovo puštanje krvi sunnet. Ibni-Ebi-Šejbe u svom "Musannefu" sa
sencdom navodi da je Tbni-A bbas rekao: "Ako hoćeš, pusti krv iz devine grbe, a ako nećeš, ne puštaj!"
Svrha ovog obi lj ežavanja je:
-upozorenje kradljivcima da životinju ne diraju i poštuju, jer je određena za kurban;
- upozorenje siromasima da mogu, na dan Bajrama, besplatno dobi ti potrebno im meso.
Ova obi lježavanja vrše se samo kod deva, dok Sa'bi ' i Ebu-Sevr kažu, da se to čini kod svake krupne životinje.
1151
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
•
Muhammed, rekavši da ga je obavijestio Abdullah,
da mu je prenio Ma'mer od Zu brija, on od Urve b.
, ...
Zubejra, ovaj od Misvera b. Mahreme i Mervana: f:_/- ':JL; 01.)_/.J ;;,;? .;, .>J.·~~~ J ~~Ji
.........
"", " ,
... ... ,.. ""
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao "'"' o ... .... ,..-'• ,.. "
"..... "
...
...
1152
• .. . . . . . ~ ..
. . .. P"
: : 11 . ~ ~,1 : 11 1,~ ...... ~;
O PLETENJU OGRLICA DEVAMA ~~eJ .
. .
,__ . .
l GOVEDIMA (NAMIJENJENIM
ZA KURBANE)
• •
O RAZREZIVANJU DEVINE GRBE l . ~l
eJ . ~.
. .)bt...tl• ......
RAZMAZIVANJU POKAPANE KRVI PO NJOJ
rekao:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio . ~:-,~~f:;l_;:;jf:;~l!l ~
~
1153
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 Ko usljed ne ke spriječenosti ne obavi hadž i umru, pa poša lje po nekom svoj kurban, nije dužan , po mišljenju
A iše, živjeti po propisima, koje mora hadžija primjenjivati dok je u i hramu.
Mnogi muhadisi ističu da Tbni -Abbas nije bio usamljenog miš ljenja. lbni -Omcr, kada je poslao svoj kurban
u Mekku, sustezao se od svega onoga od čega se s usteže svaki hadžija dok je u ihramu, osim što nije
izgovarao tclbijju. Ovo miš lj enje zastupao je i Kaj s b. Sa'd.
'
(bni-E bi-Sejbe sa senedom prenosi da su halife Omer i Alija rekli jednom čovjeku koji je poslao kurban -
devu u Mckku da se kloni i čuva svega čega sc kloni hadžija, koji j e u mi katu stupio u ihram.
1154
•
O STAVLJANJU OGRLICE BRAVČETU
1155
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
O OGRLICAMA OD VUNE
1156
• • • •
O POKRIVAČIMA ZA DEVE .:J~ . . ..,_,~
. J':4.JI
Ibni-Omer (Abdullah), radijallahu anhuma,
prorezivao je (cijepao) pokrivače samo na mjestu
iznad grbe (deve), a kada bi htio klati devu, skinuo
bi joj pokrivače, bojeći se da kojeg od njih ne ošteti
krv, i kasnije ih podijelio kao sadaku.
\v • v ......-~
1707. PRIČAO NAM JE Kabise, njemu prenio \?.l .:.r.., i f~ u':-"--'
. v . • 'w·'..1.>-~ •• ,...
:
~ • ... ' " 6 ' ' "' /t;
• •• w ..1.>- •
Sufjan od Jbni-Ebi-Nedžiha, on od Mudžah ida,
ovaj do Abdur-Rahmana b. Ehi-Lejla, a on od
Alije, radij allahu anhu, koji je rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
naredio mi je da pokrivače deva, koje su poklane,
kao i njihove kože, podijelim kao sadaku."
~
učiniti onako kao što je učinio on. Uzimam vas
..::..:.,;ji c;, rs~,~ 12 2;,, q <.e:;.
, o .,~ ' .. ~ "' " "' o , <{l
kada je bio upravo na Bejdau, rekao je: 'Hadž i ~G t; J~ .1:l:)1f~ 5t5 1~1 J;- ~~
,. ,. ... "' "
umra nisu ništa drugo nego jedno (po svojoj svrsi). "' J J e " " "'
~ ~. ~ (.)~j rs~-~~ :;..,...,-.J )il •.r-.J
•• ~ ~ ~ - 2-1
Uzimam vas za svjedoke da sam odlučio spojiti . . .... ,. ...< ...
hadž sa urnrom, a kurban sam pribavio, stavio mu
ogrlicu, a kupio sam ga (u Hudejdu).'
Pošto je došao (u Mekku), obavio j e tavaf oko
Ka'be te obišao Satu (i Mervu) i nije na to više
1157
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1158
•
O KLANJU DEVE NA MINI, NA MJESTU
GDJE JE KLAO DEVE VJEROVJES NlK,
SALLALLAHU ALEJHJ VE SELLEM
171 O. PRIČAO NAM JE lshak b. Ibrahim, da J.e JJ~ .~. '-'~t::....:.•l (jl;. . w \ ·
' n.r.. Jo!
' ' ~
' e-'
čuo Halida b. Harisa, koji kaže da mu je prenio
' -
Ubejdullah b. Omer od Nafija, da je Abdullah
(b. Omer), radijallahu anhuma, klao deve na
već poznatom mjestu klanja, na mjestu, rekao je
Ubejdullah, gdje je klao deve Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem.
O ONOME KO JE ZAKLAO
KURBANE SVOJOM RUKOM
1712. PRIČAO NAM JE Sehl b. Bekkar, njemu :; ~-~~~ 8l;. _)~:;Ji..: 8l;.. \v\ r
Vuhejb, prenoseći od Ejjuba, on od Ebu Kilabe, •
1159
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
lbni-Abbas, radij allahu anhuma, kaže:'' ... poredane . \.:t.;; ( .....;J;.;,)~ ...tl~~ '-"'~:;_,
... .. ... "
u redove u stojećem (ukoljenčenom) stavu."
1160
1715. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu prenio
•
Isma'il od Ejjuba, on od Ebu-Kilabe, ovaj od
Enesa b. Malika koji je rekao:
"Vj erovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao
je četiri rekata podne-namaza u Medini, a dva
rekata ikindije u Zul-Hulejfi."
Od Ejjuba je preneseno, da je on prenio od nekog
čovjeka, a ovaj od Enesa, radij allahu anhu: " ...
potom je tu prenoćio, a kada je svanulo, klanjao je
sabah, uzjahao svoju devu i kada je s njom stigao
na Bejda' , izgovorio je telbijju za umru i za hadž."
. ~;"L{-_, u.)\.;:-
njihove pokrivače i njihove kože." '
1161
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 Vjerovjesniik, sallallahu alejhi vc sellem, prilikom Hadžetul-Vedaa, poslao je na Minu stotinu deva, od
kojih je sam zaklao šezdeset tri deve, a drugi h trideset sedam deva zaklao je Alija po njegovom naređenju.
Ističe sc da je Muhammed, sallallahu alcjhi vc sellem, zaklao prvo trideset deva, potom mu je A lija zaklao
trideset sedam, a zatim je on, opet, svojom rukom zaklao još trideset tri deve, što iznosi da je on sam zaklao
ukupno šezdeset tri deve, a to je broj godina njegova života.
Iz hadisa se zaklj učuje:
- nabavljanje knrbana, klanje i dijeljenje njegova mesa, može sc povjeriti i drugoj osobi;
- kurbansko meso sc dijeli prema ustalj enim šerijatskim propisima: trećina siromasima, trećina prijateljima
i trećina za potrebe svoj ih ukućana. Koža kurba na i njegov pokrivač ustupa sc si romahu kao sada ka. Mesaru,
na ime klanja kurbana, treba posebno platiti, a ukoliko mu se dadne komad mesa ili mu se ustupe ostaci, to
mu se ne može računati u nagradu za klanje kurbana;
- jednoglasno je mišljenje učenjaka da se kurbansko meso ne može prodavati, a o prodavanju kože raznoliki
s u stavovi. Od Ibni-Omera prenesena je izjava: "Nema štete prodati kurbansku kožu i dobiveni novac
1162
•
"(SPOMENI MUHAMMEDE) KADA SMO
"
ODABRALI IBRAHIMU MJESTO (ZA (; , .. ,,. .. •J '
·"· :v~
, ' ' lbll' <.$W ~ - ''
.!.l!..>-""'
MOLITVU) HRAM (I REKLI): 'NE PRIPISUJ ~ - ~" - ~ - ., .. J
' lc :., $ .. . ,t ~ ~
Ml NIŠTA DRUGOM l OČISTI MOJU KUĆU t.>"WI ~ ~.)ij ~~JI ~jl[; ~\il[;
ONIMA, KOJI JE OBILAZE, KOJI STOJE,
' - • . • 1 J ; ,. _; ,. ,. ~
KOJI SE PREGJBAJU I KOJI SEDŽDU ČINE'" ~~~~La . J$ .J-"3 'YI?..J.:]~~~~ ' '
1163
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
' ' ,
anhuma, kako kaže: ,.. "' • JJ , , :... / " , , , "
1164
sallallahu alejhi ve sellem, kaže Aiša, radijallahu
•
anha, naredio je:
'Ko nema kod sebe kurban, on će, pošto obavi
tavaf oko Ka'be (Safu i Mervu), osloboditi se
ihrama.'
Kasnije nam je, na dan klanja kurbana, donesen
v
komad goveđeg mesa i ja sam upitala: 'Staje ovo?'
Na to je rečeno: 'Vj erovjesnik, sallallahu alejhi ve
sell em, zaklao je goveče za svoje supruge.'"
Jahja je kazao:
"Spomenuo sam kasnije ovu izjavu Kasimu, pa on
reče: 'Vjerno ti je prenijela Amra taj događaj.'" 1
1722. PRIČAO NAM JE Ahmed b. Junus, damu je ~ ~~~f.;J;:; t.:f 8}.;.. \VH ;f
prenio Ebu-Bekr od Abdul-Aziza b. Rufeja, on od ' , , .
!!P ~1 "' Ua$. • "' •. } • ;;J1 .-- ~ ;
Ataa, ovaj od Ibni-Abbasa, radij allahu an huma: r.r . .:.r.
,_.
rY 1'~ rY Ci
tl',
.J .:..r. :r..:, .J.:.? rY
._.".,.,.
1 Prvi navedeni hadis ove glave donosi i Muslim u svom "Sahihu", navodeći da je Ata odgovorio
Džabiru: "Da".
Prividnu kontradikciju odgovora, učenjaci su otklonili, smatrajući da je Ata na prvi upit odgovorio
negativno, a kasnije, sjetivši se stvarnog stanja, odgovorio pozitivno. Kao argument ovom zaključku
navodi se Muhammedova, sallallahu alejhi vc scllem, izjava koju je Muslim zabi lježio preko Abdullaha
b. Burejda u sl ijedećoj verziji: "Ranije sam vam zabranjivao posjeći vanje grobova, a sada ih posjećujte!
Zabranjivao sam vam jedenje mesa od vlastitog kurbana više od tri dana, a sada ga ostavite sebi koliko
vam je potrebno!"
Alkame b. Mes'ud naređivao je da mu se jedna trećina kurbanskog mesa podijeli sirotif\ii, jedna trećina
eokloni prijateljima, a jedna trećina ostavi za potrebu njegovih ukućana. Ovog su mišljenja bili još Ata,
Safija, Ahmed i lshak.
Sevrija je rekao: "Veći dio mesa treba podijeliti siroti nj i, to je malo manje od jedne trećine čistog mesa."
Pisac "EI-Hidaje" navodi: "Meso vlastitog kurbana jede se, izuzev zavjctnog kurbana. Zavjctodavac ne
smije jesti meso od zavjetnog kurbana, bio on bogat ili siromašan."
Pojesti nešto mesa od vlastitog bajramskog kurbana spada u mustehab. Ovo je stav najvećeg broja učenjaka,
dok zahirije to smatraju vadžibom.
1165
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 Muslim u svom "Sahihu", preko Ibni-Abbasa, navodi da je Vjerovjesnik, upitan o klanju kurbana, brijanju,
bacanju kamenčića i o poremećenom redoslijedu njihovog obavljanja, odgovorio: "Hadžija nema za to grijeha."
Muslim navodi da je opel Abdullah b. Amr b. As rekao: "Allahov Poslanik j e na Hadžetul -Vedau stao
1166
1724. PRIČAO NAM JE Abdan, da mu j e saopćio
•
v
na Mini ispred okupljenog svijeta. Utom mu je prišao jedan čovjek i upilao: 'Allahov Poslaničc, ja sam,
ne znajući, obrijao sc prij e nego sam zaklao kurban?' 'Nema grijeha', rekao je Vjerovjesnik, 'zakolji ga
naknadno ' ' Potom je došao drugi čovjek i rekao: 'A llahov Poslani.če, ja sam, ne znajući , zaklao kurban
prije bacanja kamenčića?' 'Nema grijeha', kazao je Vjerovjesnik, 'baci ih naknadno! ' I nije niko upitao
All ahovog Poslanika za kakav naprijed promren ili nazad prebačen obred, a da on nije odgovorio: 'Nema
grijeha, obavi ga naknadno!'"
Ibn i-Abbas je kazao: "Ko poremeti redoslijed obavljanja hadžskih obreda, dužan je zaklati kurban." Ovo
mišljenje usvajaju još Neha' i, Hasan Basrija i Katade.
Kod poremećaja redoslijeda brijanja raznolika su miš ljenja: ako se hadžija obrijao prije nego je zaklao
kurban, ne smatra se prijesmpom i nema zato nikakve kazne. Ovo j e stav Malika, Sevrija, Evza' ij a, Šafije,
Ahmeda, Ishaka, Ebu-Sevra, Davuda i Ibnu-Džerira i j oš nekih as haba.
Ebu Hani fc je još kazao: "Ako je konkretni prijestup uči n i o hadžij a koji sc na rnikatu odlučio da obavi umru i
hadž u isto vrijeme, on je dužan zaklati dva kurbana, dok po mišljeoju imama Zufera, on treba zaklati tri kurbana:
jednog na ime kirana, a druga dva, zbog poremećaja redosl ijeda u la dva obreda." Ebu-Jusuf i Mubammed,
dcteći se slova sadctaja navedenih bad isa, smatraju da to nije oi kakav prijestup, i ne treba uopće klati kurban.
1167
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
.. ~ , ,
(POTKRAĆIVANJU KOSE) PRI
SKIDANJU !HRAMA
1168
"Meni je rekao Naft ', da je Vjerovjesnik jedanput
•
ili dvaput rekao: ' Bog se smilovao onima obrUanih
glava! ' "
Ubejdullah je opet rekao:
"Meni j e N a fi ' prenio da j e V j erovj esni k u četvrtom
blagoslovu rekao: ' ... i onima ošišanim! '"
radijallahu anhu, koji je rekao: "Allahov Poslanik, ,. ' "' "' ' ,.,. ' /
' "'
.&1J_;.:; J L; JL; ~ .&1d':; ~;._;, ,);;.
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ' - --
'Allahu moj! Pokrij grijehe onima, koji su se
obrijali!'
' I onima ošišanim!'- rekli su prisutni.
' Allahu moj ", rekao je on, ' pokrij grijehe
obrij anima!'
' l ošišanim!' - rekli su prisutni.
'Allahu moj', rekao je on, 'pokrij grijehe
obrija nima!'
' I ošišan im!' - rekli su opet prisutni.
To je on izgovorio tri puta i (četvrti put) rekao:
'I ošišanima! '"
1 Brijanje glave ili šišanje, Buharija smatra hadžskim obredom vezanim za skidanje ihrama. Najveći broj
učenjaka smatra da je hadžija d užan obrijati glavu, ako je kosu na mi katu u lijepio smolom, kao što je
1169
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
'l 1
'<::"""'
b. Ukbe, koji je izjavio kako mu je Kurejb prenio ' <..T
'...
"' .........
~ _,
da je lbni-Abbas, radij allahu anhuma, rekao: ~ ~l f_,_; ll JI,; \cf.~~ .&1 ~J <J"~ J.l
"Kada j e Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, .. "" .". - ,. " ,.
to učinio i Vjerovjesnik. Ha lifa Omer je naređivao svijetu konkretno brijanje. Ovog su mišljenja bili j oš
Malik, Sevri, Šafija, Ahmed, Ishak i Ebu-Sevr.
U "Kamilu" Ibni-Adijja navodi se da je Ibn i-Omer rekao: "Ko ulij epi kosu radi ihrama, dužnost mu je da
glavu obrije."
Ebu-Hanife je rekao: "Ko ulijepi svoju kosu ili je splete u pletenicu, dovoljno mu je da je umjesto brijanja
samo potkrati."
Preneseno j e da je Ibni-Abbas rekao: "Ko pri stupanju u ihram ulijepi kosu ili je splete u pletenicu, s
odlukom da se kasn ije obrije, treba da se obrije, a ako nije ništa odl učio, može j e po vo lji ili ošišati ili
obrijati."
Podijeljena su mišljenja učenjaka o kategorizaciji ovog obreda: jedni ga smatraj u osnovnim dijelom hadža
i umre, obredom bez koga hadž nije punovažan, drugi ga uvrštavaju u vadžib, a poneki drže da j e to samo
muste hab.
Ima učenjaka koji brijanje, odnosno šišanje smatraju sastavn im i osnovnim obredom u samom hadžu, a u
umri ih smatraju samo vadžibom.
Muslim u svom "Sahihu" donosi slijedeću Encsovu izjavu: "Vjerovjesnik je došao na Minu, pristupio
Džemretul-Akabi i bacio kamenčiće. Kasnije je otišao do svoga šatora na Min i, poklao svoje kurbane, a
potom brici rekao: 'Uzmi!', pokazavši mu kosu s desne strane svoje glave, zatim lijeve, a potom je počeo
dijeliti prisutnom svij etu."
Tirmizi u svom "Sunem!" navodi da je Enes rekao: " .. . i zaklao svoje kurbane. Potom mu je brico zahvatio
kosu s desne strane njegove glave i obrijao je, a on je dade Ebu-Talhi. Potom mu je dohvatio lijevu stranu
glave i obrijao je, a on reče: 'E bu-Tal ha, podijeli je prisutnom svijetu!'"
Neki muhaddisi ističu da je Muhammed, sallallahu alejhi ve scllem, naredio Tal hi da svijetu podijeli kosu
odsječenu s desne strane njegove glave i da je on prisutni m davao samo po jednu il i dvije dlake.
Iz navedenih hadisa zaključuje se:
- hadžija, oblijepljene ili opletene kose, treba obrijati cijelu glavu. Malik i Ahmed kažu da brijanjcm treba
obuhvatiti bar veći dio glave, a Ata je rekao: " ... bar više od jedne njene polovine".
Ebu Hanife je rekao: "Potrebno je obrijati najmanje \4 glave", a Ebu-Jusuf i Muhammed kažu: " ...jednu
polovinu .. ." Šafija smatra daje dovoljno obrijati barem tri dlake;
- odsječena ljudska kosa je čista. Halid b. Vel id nosao je nekoliko Muhamrnedovih, sallallahu alejhi ve
sellem, dlaka u svojoj kacigi.
lbni-Ahmed u svom "Musnedu" navodi daje Ubejd Seimani rekao: "Da imam kod sebe d.laku Vjerovjesnika,
vo li o bih je više nego sve blago na zem lji i u zemlj i;
- mustehab j e brijati se p(VO s desne strane, biti okrenut prema kibli i po završetku izgovoriti tekbir;
-obj ektivan odnos Vjerovjesnika prema ashabirna;
- dužnost spomenutog brijanja počinje, prema mišljenju Ma lika, poj avom zore, desetog dana zul-bidžeta, a
prema stavu bane fija, Dastupom druge polovine Doći. Najbolje je ovo brijanje obaviti na Mini, desetog dana zul-
hidžeta, a ko ga odgodi do iza baj ramskih dana ili sc obrije izvan Harema, dužan je zaklati kurban-bravče.
Brijanje se preporučuje više nego šišanje.
Propisi šišanja i brijanja ne odnose se na žene.
"Mutemetti'" je hadžija koj i j e na m ikatu odl učio obaviti umru u mjesec ima hadža, a potom i hadž
obaviti iste godine.
1170
došao u Meklcu, naredio je svojim drugovima da
•
obave tavaf oko Ka'be, te obilazak Safe i Merve,
potom da se oslobode ihrama i obriju ili ošišaju."
..tl~~<.!"~
- J.l..; 5L:..;. u.l:;.
-...
A spominje se od Ebu-Hassana, koji je prenio "' " ... ...
od I.bni-Abbasa, radijallahu anhurna, da je
'
.J.:. r
~i ..: .:~i~ ~_, ~ 5l5 ~ ~;~~
Vjerovjesnik, sallallahu alej hi vesellem,posjećivao
(i obilazio) Ka'bu (svake noći) u danima Mine.
, .. /"' , ... ... .....
1732. Ebu-Nuajm nam je kazao, da mu je Sufjan :;. .:>t~.;.: L;.:i;. r-~;_; ;t Jli; . 'v n
,
u
prenio od Ubejdullaha, on od Naftja, a ovaj od Ibn i- ' ' ' ,
Omera, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik l-+~~ ..tl ~J~ ...
J.l ..; ~\;:;.
}
... ... ~
;1':>
obavio jedno obilaženje Ka'be, oko podne malo tl: JJ ..-'P fl<".; ... , -::;
menstruaciJU.
"Ona će nas", rekao je on, "zadržati."
1171
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1172
•
O DAVANJU DECJZIJA (FETVI)
NA DEVI KOD DŽEMRETUL-AKABE
v •
1736. PRICAO NAM JE Abdullah b. Jusuf, nJemu
v
ovaj od Abdullaha b. Amra daje Allahov Poslanik, 414;;. ~;. ~;;. '":"'16.~ J.l,;.
" "' ". "' , "' ,.. ,..
sallallahu alejhi ve sellem, vršio obred stajanja "' .... "' ~ ....
~ J U!J ~ 41 J;.y 0i .J~ J.l
(vukuf) na Hadždžetul-Vedau, pa su ga prisutni - - - - ' -
pitali (o hadžskirn obredima). Tako je jedan čovjek
rekao: "Nisam znao, pa sam se obrijao, prije nego "
;L;:..; ---
...
'r
.. "., "' ~: ll:: "' "' ..... ...
--~l J t; --~l 01 t•; ~
-
sam zaklao kurban?" . c....r- J e:.
!..)":"' e:.
"Zakolji (naknadno) i nema grijeha" - rekao je "' """/ ............
i.)IJLi~.)i 0i Ji~~ ~ifJW ~~
Vjerovjesnik.
Potom je došao drugi i rekao: "Nisam znao, pa sam
-':J! ", ;:t , • ..,., ... """' ",
?l }TJ i-..li.,_;.;;.
- ~Y.
,... ~\;~?}TJ
,..~
zaklao kurban, prije nego sam bacio kamenčiće?" \:...;
Tada je Vjerovjesnik za svaki od tih obreda rekao: ... "" ~ • ,.. ... ",.".. ... ; i , ". , ...
1173
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
... , } ,;
-
~ l}li r'?
"Koji je ovo mjesec?" - upitao je opet
Vjerovjesnik.
"Svet i neprikosnoven mjesec"- rekli su oni.
"Pa zaista", nastavio je on, "vaši životi, vaša
imanja i vaše časti su vam međusobno sveti, kao
što vam j e sveti ovaj vaš dan, u ovom vašem gra-
du, u ovom vašem mjesecu." Potom je ovu izja-
vu ponovio nekoliko puta, a onda podigao glavu
(prema nebu) i rekao: "Allahu moj! Jesam li
(naredbu) saopćio?
Allahu moj ! Jesam li (naredbu) saopćio?"
"Tako mi Onoga", rekao je Ibni-Abbas, radij allahu
v
1174
prisutni dostavi (prenese) odsutnom! Ne vraćajte
•
se poslije mene nevjerovanju (zabludi), pa da jed-
ni od vas udaraju po vratovima drugih. '" 1
1 Navedenim hadisima utvrđeni su hadžski obredi Vjerovjesnika: stajanje na M ini prilikom Oprosnog hadža,
držanje govora općeg značaja, upozorivši muslimane na potrebu međusobnog poštivanja života, časti i
imovine, i na širenje islamskog učenja, a da je uvjet uspjeha svih akcija: međusobna saradnja, j edinstvo i
sloga muslimana.
1175
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
rs~t;~ ~
'
, .,.
r? "-:,..,_.,
4 1L>~ JL; 1?
'
r k
,., ,. ""
J L;
Poslanik.' ... , J ... '" ""
'Svet i častan grad '- rekao je Vjerovjesnik. 1~ ~Y. ~_:,;.5 ~l:Ji.J r~·H.Yi.J
'A znate li koji je ovo mjesec? '
' To najbolje znaju ' , rekli su oni, 'Allah i Njegov
:;. r~ Ju.J ~~rs~ <J l~ rs~ <J
.,. ... ,. ... ,."
'
""};>
' '
... "~
J. 2t; l)?-
, • ' -" "" o : ....
117 6
(i nastavio): 'Allah vam j e, zaista, učinio svetim
•
vaše živote, vaše imetke i vaše obraze, kao što
vam je svet i častan ovaj vaš dan, u ovom vašem
mjesecu, u ovom vašem gradu.'"
Hišam b. Gazi kaže, da muje prenio Nafi' od Ibni- . ~
1 Početak i završetak teksta posljednjeg hadisa je dvovarijantan, ali u cjelini, oba upozoravaju na liniju
izloženu u ranijem hadisu.
Raznolika su mišlje nj a o poj mu imena "najveći hadž".
Hodočašće j e dvovrsno: može biti samo radi hadža, koji mnog i učenjaci nazivaju''velikim i najvećim hadžom",
a može biti samo radi obavljanja umre, koju nazivaj u " malim hadžom", dok najveći broj ljudi ide prema Ka'bi
u danima hadža, u namjeri da obavi umru i hadž uzastopno, pa se i ovakav skup naziva "najveći hadž". Hazrcti
v
Alija, Abdullah b. Ebi-Avf, Safija i Mudžahid rekli su: "Najveći hadž j e dao u kome se kolju kurbani, a to j e
prvi dan zborovanja na Mini." Ovakav stav se slaže s tekstom sadržaja navedenog had isa. Prvi dan zborovanja
na Mini, jeste dan u kome se obavi hadžs kih obreda više nego u ma kom drugom danu Bajrama. To je dan
u kome se kolju kurbani, bacaju kamenčići na Džemretul-Akabi, hadžije vrše brijanje ili šišanje, i odlaze u
Mekku da obave oprosno obi laženje oko Ka'be, a potom sc vraćaju opet na konak na Minu.
H azre ti Omer i njegov si.n Abdull ah smatraju da se konkretno ime odnosi na dan Arefata.
Iz Muhammedovih, sa llallahu alejhi vc sell em, posljednjih riječ i i nj egova oproštajnog postupka, svijet je
zaključio da se on neće više s njima vidjeti, pa su ovaj hadž nazvali Oprosnim hadžom, hadžom u kome sc
Vjerovjesnik oprostio s njima i oni s njim.
Bejhcki kaže: "Završetak Muhammedovc, sallallahu alejhi vc sell em, misije mogao se nazrijeti i iz poglavlja
"Nasr" koje muje objavljeno sre.dinom ovih bajramski h dana, a koje u prijevodu g lasi:
"Kada dođe Božija pomoć i pobjeda i vidiš svije t kako grupno ulazi u Božiju vjeru, slavi sa zahvalnošću
svoga Stvoritelja i traži oprost od Nj ega. On za ista prima pokajanje."
Poslije objave ovog poglavlja, Muhammed, sallallahu alejhi vc sell em, živio je još oko osamdeset dana.
1177
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
•
O BACANJU KAMENČIĆA .)~l
. ·- y
tJ"'"..) t;.
- - -
Ebu-Džabir je rekao:
"Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bacao je
kamenčiće na Dan klanja kurbana, kada je stmce
granulo, a poslije toga bacaše opet po kretanju
. . ,,
sunca IZ zemta.
/~
1746. PRIČAO NAM JE Ebu-Nu'ajm, njemu .;.:; ;;- /
" /!; , "
1 Vjerovjesnik je dozvolio Abbasu da, u doba hadžskih obreda na Mini, može noćivati u Mekki, umjesto
na Mini, da bi hadžije mogao napajati zemzemom. To je Vjerovjesnik dozvolio i stočarima da mogu noću
napasati svoju stoku, a i slabim i bolesnim radi udobnijeg smještaja.
Noćenje u Mekki, bez opravdanog razloga, učenjaci ne dozvo ljavaju. Malik smatra da je bezrazložno
noćivanje u Mekki, u danima Mine, težak prekršaj i da prijestupnik treba zaklati kurban. On, uistinu, smatra
da za j ednu prcnoćenu noć u Mekki treba nahraniti siromaha, a za sve prenoćene noći u danima Mine dužan
je zaklati kurban.
Ebu-Hanife je rekao: "Ako se hadžija svaki dan vrati iz Mekke na Minu i redovno obavlja bacanje
kamenčića, on time ne čini nikakav propust i ne podliježe nikakvoj kazni." Ovo je stav i Hasana Basrije.
1178
•
' Bacaj ih', rekao je on, 'kada ih baca tvoj (hadžski)
rukovodi lac!'
Potom sam mu obnovio p itanje, a on reče: 'Mi
smo pazili na vrijeme i bacali kamenčiće tek kada
bi sunce krenulo sa zenita. '" 2
• • •
O BACANJU KAMENČIĆA c..$~[3.!1
. ~ ~.)~l
,;,.,. ~j
- y~
(NA DŽEMRETUL-AKABI) S DONJE
STRANE DOLINE
1179
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
Na Džcrnerctul-Akabi treba baciti sedam kamenčića. To j e mišlj e nje najvećeg broja učenjaka, dok Ata
smatra da j e dovoljno baciti pet. Mudžah.i d je rekao: "Ako hadžija baci šest kamenčića, on ne podl ij eže
nikakvoj kazni." Ovo m išljenje usvajaju još Ahmed i Ishak. Ovi se oslanjaju na izjavu Sa'da b. Ma lika, koj u
Nesai donosi u ovom vidu: "Vratili smo sc sa Vjerovjesni kom s hadža i neko od nas reč.e: 'Bacio sam šest
kamenčića ', a neko: ' Bacio sam sedam', i ni ko od nas nije drugom to <:amj erao ni prigovarao."
Ebu-Davud i Nesai iz nose u svojim "Sunenima" da je Ebu-Midžlez kazao:
"Pitao sam l.bni-Abbasa o bacanju kamenči ća na džemretima, pa mi je on re kao: 'Ne znam tačno.
Vjerovjesnik j e bacao po šest ili po sedam kamenčića .'"
Preds tavnici š kola ortodoksnog učenja smatraju da na svakom džemretu treba baciti po sedam kamenčića.
Ako hadžija baci manj e od sedam, on, po m išljenju Malika i Evza'ija, treba zaklati kurban.
Šafija i Ebu-Sevr kažu: ''Ko izostav i bacanje jednog kamena, dužan je podijeliti sadaku u hrani u iznosu od 833
grama, za dva izostavlj ena piljka- 1.666 g, a za izostavlj ena tri pi ljka ili više piljaka treba <:aklati bravčc. "
Ebu-Hanife, imam Jusuf i Muhammed su rekli: "Ako hadžija izostavi bacanje više od polovice piljaka kod
sva tri džemreta, treba zaklati kurban, a ako izostavi manj e od cjelokupne polovine, tada će dati za svaki
izosta vlj eni piljak po la sa'a hrane, to iznosi l kg i 666 g."
Hakem i Hammad su izjavili: "Ko zaboravi bacanje kamenčića jednog ili dva džemreta, u cijelosti ili dva
kamenčića od njih, dužan je zaklati kurbao. Ko zaboravi baciti nekoliko kamenčića, pa ih se sj eti u toku noći,
duža n je to naknadno, u toku bajramskih dana, obav iti i tada neće davati nikakve novčane kazne, a ako to nij e
naknadno, u toku bajramskih dana, obavio, treba zaklati kurban." Ovo mišljenje usvaja i Evza' i.
Mal ik j e kazao: "Ako hadžija zaboravi baciti jedan kamenčić jednog džemreta i ne baci ga naknadno u toku
bajramskih dana, te prođe vrijeme propisano za to bacanje, dužan je zaklati bravče, a ako bi zaboravio baciti
kamenčiće na jedoo džcmre u cijelosti i to ne učini naknadno u toku Bajrama, du;!an je <:a klati goveče."
Ove pi ljke treba baciti iz daljine tri-četiri metra, a samo spuštanje piljaka na džemreta nij e dozvoljeno. Piljci
moraju biti od zem lje, kao što su kamenčići i cigla. Prema tome, u ovu svrhu ne može se služiti pilj cima od
zlata, srebra, bisera i njima slično.
Ibni-Mubarek dozvoljava upotrebu samo kamenčića, a imam Ahmed dozvo ljava korišćenje samo sitnih
kamenčića, isključujući upotrebu krupnog kamenja.
1180
•
v '
BACANJE KAMENCICA NA DZEMRETUL-
v ' . '
~~<.;.JI~ ~j .;_o ..,..~
AKABI OSTAVIVŠI.KA'BU
S LIJEVE STRANE
"'~ ~r;.
1750. PRIČAO NAM JE Musedded, prenoseći od
/ '..,. .., • "' J /C-"
L:.:.1>- .1>-l_;ll.;;.v ,y .).A.::... L:.:.1>- . \ Vo •
' ' '
Abdul-Vah ida kome je A ' meš rekao:
"Čuo sam Hadžadža kako sa minbere citira poglav lj a
'El-Bekare' , 'Ali-Irnran' i poglavlje ' En-Nisa' ."
"Kasnije sam to", rekao j e A 'meš, "spomenuo
Ibrahimu, a on reče:
' Pričao mi je Abdur-Rahman b. Jezid, da je bio
sa Jbni-Mes'udom, radijallahu anhu, kada je htio
bacati kamenčiće na Džemretul-Akabi, da se spustio
u dolinu i kada se usporedio sa jednim stablom,
prišao muje (pod grane) i bacio sedam kamenčića,
izgovarajući tekbir uz svaki (bačeni) kamenčić, a
zatim odatle rekao: Tako mi Jednog Jedinog Boga
stajao je (ovdje) i onaj, sallallahu alej hi ve sellem,
kome je objavljeno poglavlje 'El-Bekare'. '"
11 81
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
NEZADRŽAVANJE NA DŽEMRETUL-AKABI
.' ..J.,
. .
·~.?
,.. ~
~iill t~ ~...>
."
.;..<. yi,.
NAKON BACANJA KAMENČIĆA
... .. ..
PA ĆE SE SPUSTITI U DOLINU, ..
OKRENUVŠI SE KIBLI
1182
•
O DIZANJU RUKU KOD DVA DŽEMRETA:
NAJBLIŽEG (MESDŽIDUL-HAJFE)
I SREDNJEG
1183
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
•
OPROSNITAVAF ti~;JI <-;il;.b y~
'
1184
1756. PRIČAO NAM JE Asbeg b. Feredž, kome
•
je prenio Ibnu-Vehb od Amra b. Harisa, a on
od Katade, koji je izjavio, kako mu je Enes b.
Malik, radijallahu anhu, rekao da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, klanjao u Muhassabu
podne i ikindiju, akšam i jacij u, a zatim legao
spavatj. Kasnije je uzajahao devu, krenuo ka Ka' bi
i obavio tavaf oko nje.
U dmgom senedu, Amra b. Harisa sl ijedi Lejs,
rekavši da mu je ovo prenio Halid od Enesa, a
on od Katade, njemu Enes b. Malik, prenoseći od
Vjerovjesnika, sallallahu alejru ve sellem
" , J. ' .... .
1185
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
/ ""
između Safe i Merve. Sa sobom je imao kurban, i ~ Y.J ~~tJ ~t.:.~~~ 0l5:;
ihrame nije skidao. To su isto učinile njegove supruge o / "' "" ",.. J o;
1186
•
'Pa izađi', rekao je on, 'sa svojim bratom do
Ten' ima i stupi u ihram za umru, a mjesto (za naš
sastanak), je to i to.'
Potom sam izašla sa Abdur-Rahmanom od Ten' ima
i stupila u ihram za umru. Utom je Safijja, kćerka
Hujejja dobila menstruaciju, pajoj je Vjerovjesnik,
sallaUahu alejhi ve sellem, rekao:
' Jadna ne bi la! Ti ćeš nas stvanro zadržati. Jesi li
obavila tavaf oko Ka'be na Dan klanja kurbana?'
'Da' - odgovorila je ona.
'Pa nema štete', rekao je on, 'vraćaj se (kući)!'
'Potom sam', rekla je Aiša, 'susrela Vjerovjesnika
kada se uspeo iznad Mekke, a ja se spuštala ili
Ue rekla) ja se uspela, a on se spuštao.'"
Musedded j e (umjesto "da") prenio: '"Ne' - rekla
sam."
U drugom senedu, Museddeda slijedi Džerir u
čijoj izjavi, koju prenosi od Mensura, stoji: "Ne."
1187
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
~"
O MUHASSABU (DOLINI EBTAH) ' .., .~...J.I wl.
..
y
"' "' ' ~ /'!; t /~
1766. PRICAO NAM JE Ali b. Abdullah da mu je Jt; ;JU.: L;~ ..tl~ ~_; ~ \.;.;~ . Wll
prenio Sufjan od Amra, on od Ataa, ovaj od Ibm-
'"
-
• V• U
- -- --
~ ..tl d' J<)""~ J.l J. ..~ :;. _,;:;
}
1188
•
O ODSJEDANJU (HADŽIJE) U ZU-TUVAU
PRIJE ULASKA U MEKKU, l U BATHAU,
KOJA JE U ZUL-HULEJFI, PO POVRATKU
IZMEKKE
1768. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Abdul- 8l;_ '-:-'~)u;~:; .&lj;; 8l;_. \VIA
' '
Vehhab, rekavši da mu je Halid b. Haris kazao;
Abdullah (b. Omer) upitan za Muhassab rekao je:
"
~~ J- ..t14
""
A
... ....
, • "
~Ju.:...}.J..
""
"' ""
,.. "'
-"•
l:; il'>
J>
"
"
"Ubejdullah nam je, prenoseći od Nafija, rekao: ; "' " "' .,.. "' J , /"' "'
.&1 J.;,.;~ Jj; Ju....;~:; .&L~ ~.J.;..;
'U njoj su odsjedal i (konači l i) Allahov Poslanik, ' .
~ '
Halid je opet izjavio: " ... Ne sumnjam za ~~~~J~ :~' <J ~l 'l 8-' '
jaciju i potom je dobro spavao ... " Ovo (kaže
Halid) spominjaše i lbni-Omer, prenoseći od
Vjerovjesn ika, sallallahu alejh i ve sellem.
1189
•
SAHIHU-L-BUHARI HADŽ
1 Hadžiji je dozvoljeno trgovati u mjesecima hadža, bilo poslij e obavljena hadža, bilo prije.
U pred islamsko doba bila su četiri popularna trga: Ukaz, u gornjem dijelu Nedžda, blizu Arcfata. Neki kažu
da ovaj trg bijaše iza Mcnazilui-Karna na putu za San'u, udaljen od nje jedan konak hoda.
Zul-Medžazje bio trg u okolini Arcfata. fbnu-Kelbi smatra da je on bio udaljen od Are fara jedan fcrsah, što
iznosi približno osam ki lometara. Drugi smatraju daje bio desno od Arefata, blizu Kcbkeba.
Medžcnnetje bio trg na području Mcrruz-Zahrana, uda ljen nekoliko mi lja od Mek ke. Oko njega je stanovalo
pleme Kina ne. Okružen je Ta fil i Šame brdima.
Hubaše trg se nalazi.o na strani prema Jemenu, uda ljen od Mekke šest konaka boda.
Na ova dva posljednja trga vašari se nisu održavali u sezonama hadža, nego samo u mjesecu redžebu.
Na navedenim trgovima vašari su sc održavali i u prvim danima islamske ere, ali sc kasnije pomalo
zanemaruju. Prvi vašar napušten je na Ukazu, 129. godine po Hidžri u doba Haridžija, a posljednji na
Hubašetu, 199. godine po Hidžri, u doba Davuda b. fsaa, a unuka Musaova, iz dinastije Abbasija.
U "Kitabun-nesebu" navodi se daje na Ukazu održavan vašar svake godine od prvog Ztll-kadeta i trajao po
dvadeset dana, zatim se prelazi lo na trg Medžennet, gdje se trgovalo po deset dana, upravo do prvog dana
zul-hidžcta, kada se išlo na Zui-Medžaz. Ovdje je vršena razmjena dobara osam dana. Po završetku ovoga
vašara, išlo se na Minu, gdje su počinjali hadžski obredi.
1190
• " ~. "
O PUTOVANJU PRED ZORU SA MUHASSABA '.' ;,>lal ~.:.l-?~~~~~ y~
' '
'
1771. PRIČAO NAM JE Umer b. Hats, da mu je 8l;. <:?.\ 8l;. ~J.~ 8l;.. \ vv \
prenio njegov otac, kome je pričao A'meš, njemu .... "" ;" ... ~ _, ;"
Ibrahim od Esveda, da je Aiša, radijallahu anha, ~~ "'
:;. .)...,;..:.. '1 l J ~l:f.l ~.b. ._;.;.;- '1 l
.,. ,. .. , ".
dobila menstruaciju. 'Cini mi se', rekla je ona, 'da <.<.P o ... ... • '.. ~ J ... .....~
e.>-' ~ i,f.""'
t :11J li~-
.
, . to: '11 •u . J ~ -.:.Jw
·1'i
ću vas zadržati.'" ... ... ... ...
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: - l$~\,; J L;~~ ;.:JI .:.;u,,
' Jadna bila ona! Je li na dan klanja kurbana obavila '
•
'
,. "" " ,;~ .. ,..
fi
...
rx "" "..o
tavaf(oko Ka'be)?'
'Da'- rečeno mu je.
'Pa puh1j!'- rekao je on."
1191
SADRŽAJ
DŽU MA-NAMAZ
NAMAZ U STRAHU
Klanjanje namaza u strahu hodajući i jašući ....................................................................... 631
Klanjajući namaz u vrijeme opasnosti, čuvat će jedni druge ......................................... 631
Klanjanje namaza pri osvajanju uporišta i susretu sa neprijateljem ............................ 632
Namaz onoga koji traži i koji je tražen u borbi jašući i mimikom................................ 633
P o g l a v l j e ........................................................................................................................... 634
Rano klanjanje sabahskog namaza dok je još pomrčina
i klanjanje prilikom napada i borbe .................................................................................... 634
BAJRAMI
O Bajramima i lijepom oblačenju za Bajram .................................................................... 637
Upotreba kratkih kopalja i kožnih štitova na dan Bajrama............................................ 638
Ustaljeni običaji muslimana za vrijeme Bajrama ............................................................. 640
Uzimanje jela prije odlaska u džamiju na dan Ramazanskog bajrama ........................ 641
Jelo na dan !(urban-bajrama ................................................................................................ 64·2
Izlazak na musa! u bez minbera ........................................................................................... 644
Odlazak na bajram-namaz pješice i jašući - klanjanje namaza prije hutbe,
bez ezana i il<ameta ............................................................................................................... 646
Hutba je poslije bajram-namaza.......................................................................................... 648
Prezirno je na bajram u haremu Ka'be nositi oružije ...................................................... 644
Rano ustajanje na bajran1-nan1az ........................................................................................ 651
Važnost dobrih djela u danima Kurban-bajrama (prva tri dana) ................................. 652
Tekbiri u danima mine i kada se krene ka Are fatu .......................................................... 653
Klanjanje prema koplju za vrijeme Bajrama ..................................................................... 655
Nošenje kratkog koplja ili koplja ispred imama na Bajram ........................................... 656
Izlazak žena na musalu pa i onih koje su dobile menstruaciju ..................................... 656
Izlazak djece na musalu ........................................................................................................ 657
Imam se pri učenju bajramske hutbe okreće prema svijetu .......................................... 657
Obilježje musale ............................ ....................... .................................................................. 658
Imamovo predavanje ženama na dan Bajrama ................................................................ 659
Kada žena Bajramom nema ogrtač ..................................................................................... 660
Udaljavanje žena sa menstruacijom sa musale ................................................................. 662
Govor imama i prisutnog svijeta u toku bajramske hutbe;
pitanje upućeno imamu dok drži hutbu ............................................................................ 663
Vraćanje drugim putem pri povratku, poslije klanjanja bajram-namaza ................... 664
Kada čovjeku prođe bajram-namaz, klanjat će dva rekata; tako će postupiti i žena i oni
koji su kod kuće u selima ...................................................................................................... 665
Klanjanje prije i poslije bajram-namaza ............................................................................ 667
VITR-NAMAZ
v
T RAŽENJE KIŠE
Traženje kiše i izlazak (na musalu) Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, radi traženja kiše ..................................................................... 681
Dova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Allahu moj, daj (mudar plemenu) godine teške poput jusufovih godina!" ................ 682
Svijet može od imama tražiti da moli za kišu kada ih pogodi suša .............................. 684
lzvraćanje ogrtača prilikom namaza za kiš u .................................................................... 685
Kišna dova u džamiji u kojoj se klanja džuma .................................................................. 687
Kišna dova petkom za vrijeme hutbe ne okrećući se k ib li ............................................. 689
Dova za kišu sa n1inbera ....................................................................................................... 690
Ko smatra dovoljnim proučiti dovu za kišu na džurni .................................................... 690
Dova kad se putevi isprekidaj u od obilne kiše.................................................................. 691
Rečeno je da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izvraćao svoj ogrtač, petkom,
pri učenju kišne dove ............................................................................................................. 692
Kada ljudi zatraže od imama da traži kišu, on ih neće odbiti ....................................... 692
Kada idolopoklonici traže intervenciju muslimana prilikom suše i oskudice ........... 693
Dova kada previše pada kiša:"...Oko nas je, a ne na nas!'' ............................................... 694
Učenje kišne dove stojeći ...................................................................................................... 694
Učenje naglas Kur'ana pri namazu za kišu ........................................................................ 695
Kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo svijetu svoja leđa ............. 695
Nan1az za kišu ima dva rekata ............................................................................................. 696
Namaz za kišu klanja se na musa! i.. .................................................................................... 696
Okretanje prema kibli kod učenja kišne dove .................................................................. 696
Za vrijeme kišne dove prisutni dižu ruke zajedno sa imamo m .................................... 697
Iman1 diže ruke kod kišne dove ........................................................................................... 698
Šta se uči kada počne padati kiša ........................................................................................ 698
Pokisao na kiši da mu je lilo niz bradu ............................................................................... 699
v
Sta raditi l<ada puše vjetar .................................................................................................... 700
Izjava Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Potpomognut sam JUtarnJim
. . . poVJe
. t arcem ....................................................................
" . 700
v
POMRAČENJ E SUNCA
Klanjanje namaza prilikom pomračenja Sunca ................................................................ 705
Sadaka prilikom pomračenja Sunca ................................................................................... 708
. "grupm. namaz - es-sa latu d zam1 a pn pomracenJU ......................................... 710
I)oztv: v ., " • v •
KUR'ANSKE SEDŽDE
Šta se prenosi o kur'anskim sedždama i o tome da su sunnet (neobavezne) ............. 727
Sedžda u suri a Es -Sedžda" .................................................................................................... 729
Sedžda u suri aSad" ............................................................................................................... 729
Sedžda poglavlja "En-Nedžm" ............................................................................................. 730
O sedždi muslimana obavljenoj sa idolopoklonicima .................................................... 730
Idolopoklonik je nečist i (on je kao takav) bez abdesta .................................................. 730
O onome ko prouči ajet u kome se spominje sedžda, a sedždu ne obavi ................... 731
Sedžda u suri "El-Inšikak" .................................................................................................... 732
Činje nje sedžde zbog sedžde u čača .................................................................................... 733
Stiska svijeta kada imam prouči kur'ansku sedždu ......................................................... 734
Ko smatra da Allah nije te sedžde učinio obaveznim ..................................................... 734
1( v. . t d vd . v. . •
r o prouc1 aJe -se z u u nan1azu 1 uc1n1 Je ..................................................................... ..
736
Ko ne nađe mjesto za sedždu zbog stiske .......................................................................... 737
SKRAĆIVANJE NAMAZA
O skraćivanj u namaza i koliko (putnik) treba boraviti u jednom mjestu
pa da može namaz kratiti...................................................................................................... 739
Namaz na Mini ....................................................................................................................... 741
Koliko je boravio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na svom hodočašću ....... 743
Kolika treba biti udaljenost da bi se kratio namaz........................................................... 744
Putnik krati namaz kada izađe iz mjesta boravka............................................................ 746
Akšam-namaz na putovanju klanja se od po tri rekata .................................................. 748
O klanjanju dobrovoljnog namaza na jahaćoj životinji ma gdje se okretala .............. 749
I<lanjanje n1in1il<on1 jašući .................................................................................................... 750
Treba sići s jahaće životinje radi obaveznog namaza ...................................................... 751
Klanjanje nafile namaza na magarcu .................................................................................. 752
Neklanjanje nafile na putovanju prije i poslije klanjanja obaveznog namaza ............ 752
Klanjanje nafila-namaza na putovanju, ali ne neposredno
prije i poslije fa rz- namaza .................................................................................................... 753
. . a l<sama
SpaJanJe • . . .. .
1 JaCIJe na putovanJU .............................................................................. .
755
Da li će (putnik) učiti ezan, odnosno ikamet, kada klanja zajedno akšam i jaciju? .. 756
Kada putnik kreće na put prije kretanja sunca sa zenita,
odgodit će podne do ikindije ............................................................................................... 757
Kada (putnik) pođe na put po kretanju sunca sa zenita,
klanjat će podne, pa uzjahati jahaću životinju (i otputovati) ......................................... 758
Obavljanje namaza sjedeći ................................................................................................... 758
Namaz mimikom osobe koja sjedi ...................................................................................... 759
Ko ne može klanjati sjedeći, klanjat će ležeći ................................................................... 760
Kada osoba klanja sjedeći i u toku klanjanja ozdravi ili osjeti olakšanje,
dovršit će nan1az stojeći ........................................................................................................ 761
NOĆNI NAMAZI
Klanjanje noćnog namaza i riječi Uzvišenog Allaha: "Klanjaj dio noći.
To je tebi dodatni namaz:' .................................................................................................... 765
Odlika noćnog klanjanja ....................................................................................................... 766
Duljenje sedžde u noćnon1 nan1azu ................................................................................... 767
Bolesnik izostavlja noćne namaze (nafile) ......................................................................... 768
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne obavezujući,
podsticao je na klanjanje noćnog namaza i nafila ........................................................... 769
Stajanje noću VJerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
na namazu toliko dugo, da bi mu noge oticale ................................................................. 771
Spavanje pred zoru .................................................................................................................771
Ručao pred zoru i nije lijegao dok nije klanjao sabah ..................................................... 772
Dugo stajanje u noćnon1 nan1azu ....................................................................................... 773
Kakav je bio namaz vjerovjesnika i koliko je klanjao VJerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, noću ........................................................................................... 774
Klanjanje i spavanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
i ono što je derogirana od namaza ...................................................................................... 775
~
Sej tanski čvor na zatioku čovjeka kad ne klanja noću .................................................... 776
Kad musliman legne da spava i ne klanja u noći, šejtan mu se u uho pomokri ......... 777
Dova u namazu krajem noći ................................................................................................ 777
Spavanje početkom noći, a ustajanje krajem noći ........................................................... 778
Klanjanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, noću,
ramazanom i van ramazana ................................................................................................. 779
Vrijednost čišćenj a (abdesta) n oću i danju i vrijednost klanjanja
dva rekata poslije abdesta noću i danju ............................................................................. 780
Pokuđeno je pretjerivati u ibadetu ...................................................................................... 781
Nije preporučljivo da ostavlja obavljanje noćne molitve
onaJ. kOJ11
.. 'h Je
. vec. uob 1CaJ10 ' v • • o b avl'JatL. ................................................................................ . 782
P o g l a v l j e ........................................................................................................................... 783
Odluka onoga koga nemiran san probudi, pa klanja....................................................... 783
Ustrajnost u klanjanju dva rekata sabahskog sunneta .................................................... 785
Lijeganje na desnu stranu nakon o bavljanja dva rekata sabahskog sun neta .............. 786
Razgovor i nelijeganje u postelju nakon obavljena dva rekata sabahskog sunneta ... 786
-
S ta se prenosi o klanjanju nafila-namaza po dva rekata ................................................. 787
Razgovor poslije klanjanja dva rekata (sunneta) sabah-namaza ................................... 790
Redovno obavljanje sabahskog sunneta i nazivanje tog sunneta nafilom ................... 790
v
ZABORAV U NAMAZU
Zaborav (u namazu) i ustajanje nakon klanjanja dva rekata farza ............................... 827
Klanjanje pet rekata(umjesto četiri) ................................................................................... 829
Predavanje selama četverorekatnog namaza na dva ili na tri rekata
i obavljanje dviju sedždi poput namaske sedžde ili još duže ......................................... 829
Neučenje tešehhuda po obavljenoj sehvi-sedždi ............................................................. 830
Izgovaranje tekbira pri obavljanju obje sehvi-sedžde ..................................................... 832
Dvije sehvi-sedžde zbog neznanja koliko se reka ta klanjalo: tri ili četiri .................... 833
Sehvi -sedžda u obaveznom i u neobaveznom namazu ................................................ 834
Kada se klanjaču, dok je još u namazu, nešto kaže, pa on to sasluša
i gestom svoje ruke pokaže (da se sačeka) ......................................................................... 834
O gestil<ulaciji u na.n1azu ...................................................................................................... 836
DŽENAZA
v
Sta se prenosi o dženazi i onome kome zadnje riječi budu: "La ilahe illellah"........... 841
Naredba o slijeđenju dženaza .............................................................................................. 842
Vlaženje umrlom koji je već opremljen u kefi ne.............................................................. 845
Obavijest o klanjanju dženaze ............................................................................................. 851
Okupati umrloga neparnim brojem oblijevanja jeste mustehab - lijepo ................... 855
Kupanje počinje s desne strane tijela umrlog ................................................................... 856
Kupanje umrlog počinje pranje m organa koji se peru pri uzimanju abdesta ............ 857
Da li se mrtvo žensko može zamotati u donji ogrtač muškarca? ................................. 857
Kamfor se stavlja pri posljednjem kupanju ....................................................................... 858
O raspletanju kose ženi (pri kupanju) ................................................................................ 859
Kako se umotava umrli u odjeću prvu do tijela ............................................................... 859
Treba li kosu umrloj ženi plesti u tri pletenice ................................................................. 860
I<osa žene se prebaci iza nje ................................................................................................. 860
Bijela odjeća kao kefini .......................................................................................................... 861
l(efini od dva dijela................................................................................................................. 861
O nan1irisavanju n1rtvaca ..................................................................................................... 862
Kako se zamotava (u kefine) ko umre u ihramu............................................................... 863
O blačenje umrlo m sašivene ili nesašivene haljine i kefi n i bez košulje ........................ 864
I<efini bez košulje ................................................................................................................... 865
l(efini bez turbana .................................................................................................................. 866
Kefin i (se uzimaju) iz cjelokupne imovine umrlog .......................................................... 866
Kako postupiti ako se ne nađe više osim jednog platna ................................................. 867
Kada budu kefini samo toliki koliko se može pokriti samo glava ili noge umrlog,
pokrit će n1u se njin1a san10 glava ....................................................................................... 867
O onome koji je pripremio kefine u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
1. za to mu se nJJe
.. pngovon
. .l0 ............••....•..•.............••.....................••...••.....................••.......• 868
Učestvovanje žena u ispraćaju dženaza ............................................................................. 869
Smije li žena upražnjavati radnje propisane u žalosti zbog nekog drugog osim muža? 872
O posjećivanju grobova ........ ....................... ......................................................................... 871
Izjava Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Umrli se pati
zbog plača njegove porodice za njim ·:ako je naricanje bilo običaj umrlog ............... 872
O pokuđenosti naricanja za mrtvacem .............................................................................. 877
Poglavlje ........................................................................................................................... 879
Nije od nas onaj koji cijepa otvore košulje ........................................................................ 879
~
ZEKAT
Obaveznost zel<ata ..... 951
oo• · · · · o · · · · · o o o • · · · · · · · · · · · · o · · · · · · o o . . . . . . . . . oo · · · · o · · · · · o o . . . . . . . . . oo • • • • o . . . . . oo • • o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Riječi Uzvišenog Allaha: "Pa onome, koji dijeli (svoj imetak u dobrotvorne svrhe) i čuva
se (idolopoklonstva), vjeruje u ono što je najljepše (u Allaha), olakšat ćemo put sreći
(džennetu). A onome, koji škrtari, smatra se neovisnim (od Allaha) i najljepšu ...... 985
Primjer škrtice i dobrotvora ................................................................................................. 986
Zekat od poštene zarade i trgovine .................................................................................... 987
Svaki musliman dužan je dijeliti od imetka, a ko ga nema,
onda nel<a radi ono što je dobro .......................................................................................... 987
Iznos koji se daje na ime zekata i milostinje i o onom koji je dao cijelu ovcu............ 988
Zekat na srebro ...................................................................................................................... 989
Zekat u pokućstvu .................................................................................................................. 990
Razdvojena stoka dvojice vlasnika se ne spaja niti se stoka dvojice
u zajednici razdvaja................................................................................................................ 993
Ze kat na jednake dijelove dvojice vlasnika, odnose se podjednako na obojicu......... 992
Zekat na deve .......................................................................................................................... 993
O onome kome je zekat dostigao devu u drugoj godini starosti, a on je nema ......... 993
Zekat na brave (sitnu stol<u) .................................................................................... ............. 994
Na ime zekata ne uzima se posve ostarjele, ćoravo (hajvanče),
a ni mužjak za oplodnju, osim ako to hoće rukovodi lac zekata .................................... 996
Na ime zekata se ne uzima od čovjeka najplemenitija (najbolja) vrsta stoke ............. 997
Nema zekata na krdo ispod pet deva ................................................................................. 999
Zekat na goveda ...................................................................................................................... 999
Davanje zekata (obične milostinje) rođacima ................................................................. lOOO
Musliman ne daje zekat na svog radnog konja ............................................................... l 003
Na roba nen1a zel<ata ........................................................................................................... 1004
.. l'JenJe
D IJe . m1'lostlnJe
. . s1roca
. v d'!. ........................................................................................... .. 1004
Davanje zekata mužu i siročadi u skrbništvu ................................................................. 1005
Riječi Uzvišenog Allaha: ".. .i robovima, dužnicima i na Allahovom putu" ............. 1007
Ustezanje od prošnje ........................................................................................................... 1009
Onaj kome je Allah podario nešto bez iskanja i hlepnje .............................................. 1012
Prošnja radi gomilanja imovine ......................................................................................... l012
O riječima Uzvišenog Allaha: "Ne tražite milostinju od svijeta nasrtljivo';
koja je donja granica bogatstva i izjavi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Nema 1movme
. . !<OJa
1 •
ce
•
ga uomt1
.. • •
nepotreb mm . d rugom" .......................................... . l O14
O procjenjivanju datula na stablu....................................................................................... 1017
O desetini na prihod sa zemljom koja se natapa oborinama i teku jom vodom ........ l020
Na poljoprivredni dohodak ispod pet veskova nema zekata ........................................ 1022
Uzimanje zekata od datula prilikom hranja palmi, i da li je djetetu dozvoljeno
uzimati datule date kao zekat?............................................................................................ 1022
Ko proda svoje plodove, ili palmovik ili zemlju ili usjeveoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1023
Na kojim je već utvrđena obaveza davanja desetine ili zekata i izvrši obavezu
zekata iz drugih plodova (ili stvari koje nije prodao) ili ko proda svoje plodove
na kojima ne postoji obaveza zekataoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1023
Da li se može kupiti svoja, ranije nekom data, sadakaoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1025
O zekatu vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellemoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1026
Davanje zekata oslobođenim robovima supruga vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellemooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1026
!(ada zekat izmijeni svoj status ........................................................................................... l028
Uzimanje zekata od bogata[a i ustupanje siromasima ma gdje oni bilioooooooooooooooooooooo1029
Dova rukovodioca i njegovo blagosiljanje darovaoca zekataoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1030
O onon1 što se vadi iz n1ora................................................................................................. 1030
Na pronađeno zakopano blago daje se petinaooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1032
Riječi uzvišenog Allaha: "o o.i onima koji rade na sakupljanju zekata" i polaganje računa
onih, koji prikupljaju zekat nadležnom rukovodiocuooooooooooooOOOOOooooooooooooooooooOOOOoooooooooooo1034
Davanje deva i njihovog mlijeka u zekat na uslugu putnicimaoooooooooooooooooooo0oooooooooooooooo1034
Rukovodiočevo obilježavanje deva sakupljenih od zekataooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1035
SADAKATUL-FITR
Obaveznost sadakatul-fitra ................................................................................................ 1037
O obavezi muslimana na davanje sadakatul -fitra za svoga roba i ostale ukućane 001038
Sadakatul-fitr je sa' ječn1a ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo 1039
Sadakatul-fitr je jedan sa' hrane ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooool039
Davanje jednog sa'a hurmi na ime sadakatul-fitraooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo1040
Davanje jednog sa'a suhog grožđa ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooOoOooooooooooooooOOooooOoooooooooooooooooooo 1040
Potreba davanja sadakatul-fitra prije klanjanja bajram-namazaooooooooooooooooooooooooooooooooo1041
Dužnost davanja sadakatul-fitra na slobodnu osobu i roba 0000000000000000000000000000000000000000 1042
Davanje sadakatul-fitra za malodobnu i odraslu osobu ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo l 043
HADŽ
Obaveznost had ža i njegova vrijednost 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000001045
Riječi Uzvišenog Allaha: "Dolazit će ti pješice i na mršavim iscrpljenim devama,
koje će dolaziti sa svih dalekih strana (puteva) i neka prisustvuju
svojim koristima (ovog i budućeg svijeta):' 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000001048
O bavljanje hadža na jahalici ............................................................................................... 1049
Vrijednost propisno obavljenog i kod Allaha primljenog hadža oooooooooooooooooooooooooooooooo l050
O mjestima određenim za konačno odlučivanje obavljanja had ža i umre oooooooooooooool052
Riječi Uzvišenog Allaha: "Opskrbite se! A uistinu,
najbolja opskrba je bogobojaznost" 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000001054
Mikat Mekkelijama kada krenu na hadži (li) 'umruooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo l053
Mika ti Medinelijama ooooooooo oooooooo ooooooo ooooooooooooooooooooooo oooooooo ooooooooooooooooooooooo ooooooooooooooooooooooooooooo l 054
~
Sta muhrim može oblačiti od haljinke, ogrtača i donje odjeće ................................... 1064
O onom koji je zanoćio i osvanuo u Zui-Hulejfi ............................................................ l065
O dizanju glasa pri izgovaranju telbijje ............................................................................ 1066
<=> t~ll>ijjiooooooooooooooooooo•••············································································································ JL()()~
O zahvaljivanju, slavljenju i veličanju Allaha, dželle šanuhu, pri uzjahivanju,
a prije ulaska u hadžske obrede ......................................................................................... l 068
Ko uđe u obrede tek nakon ustajanja deve na noge .................................................... 001069
Ulazak u obrede, okrećući se prema kibli ....................................................................... 1069
Izgovaranje telbijje kada se hadžija spusti u dolinu....................................................... l070
Kako će u obrede ući žena u toku menstruacije i poslijeporođajnog
odljeva krvi - haj zu i nifasu ............................................................................................... 1070
Ko uđe u obrede u Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme,
l<ako je on u.š ao ... o...... o....... oo •••••• o...... o....... o•••••• oo ...... o... o••• oo ..... oo ...... o••• o•• ooo ..... oo ...... o...... oo ...... 1072
Riječi Uzvišenog Allaha: "Hadž je u poznatim mjesecima.
Ko se u njima obaveže obaviti hadž, tada nema spolnog općenja,
nema ruzm • "h nJeC!, nema sva đe za vnJeme h ad.za ......................................................
oo •• oo " . 1074
"Pitaju te o mlađacima, reci: 'Oni su vremenski putokaz svijetu
i (vremenski znak) za hodočašće .. :• .................................................................................. 1074
O hadžu temettu', kiranu i ifradu, i o promjeni nijeta za hadž u nijet za 'umru,
za on~ koji nisu pov~li kurbana .................. o ...................... o ............................................... JL075
Izgovaranje telbijje za hadži imenovanje istoga ............................................................ 1080
Temettu' hadž u Poslanikove, sallallahua lejhi ve sellem, vrijeme .........................oo .. l081
Riječi Uzvišenog Allaha: "To je za onog čija porodica nije nastanjena
u Mesdžidul-Hara.n1u" ...... oo ...... ooooooooo ............. oooooooooo ...... oo ..... oo ... o•• o....... oo ..... oo ...... o.............. l081
!(upanje pri ulasku u Mekl<u ....................... o ...................... o ............................................... JL083
Ulazak u Mekku danju ili noću .......................................................................................... l083
S koje strane hadžija ulazi u Mekku? ............................................................................... 1084
Vrijednost harema Mekke .................................................................................................. JL090
O nasljeđivanju kuća u m ekki, njihovom prodavanju i kupovanju,
i (o tome) da je svijet naročito u dvorištu Ka'be potpuno ravnopravan ................... 1091
Odsjedanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Mekki .................................. 1093
Riječi UzvišenogAllaha: "Kada je Ibrahim rekao: 'Gospodaru moj, učini ovaj grad (Mekl<U)
sigurnim (da se u miru razvija), sačuvaj mene i moje sinove da ne obožavamo kipove
(materiju i materijalna dobra) ............................................................................................. 1094
Gospodaru naš! Ja sam dio svoga potomstva nastanio u neplod noj dolini kod Tvoga
Svetog Hrama, da bi oni, Gospodaru naš, redovno obavljali namaz .......................... 1094
Riječ i Uzvišenog Allaha: "Allah je Ka'bu učini o svetim hramom, mjesec hadža svet im,
te gonjenje kurbana i stavljanje mu ogrlice, radi održavanja sigurnosti svijeta ........ 1094
O ogrtaču I<a'be ....... .................................................................................................. .......... l 096
O rušenju I<a'be .................................................................................................................... 1097
Predaja o Hadžerul-Esvedu ................................................................................................ 1097
O zaključavanj u Ka'be i klanjanju na kojoj se god hoće njenoj strani ....................... 1198
O l<lanjanju u I<a(bi............................................................................................................... 1199
Neulaženje u I<a'bu .............................................................................................................. 1199
Izgovaranje t ekb ira na st ranama Ka'be ............................................................................ 1100
Kako je počelo poskakivanje uz pokretanje ramenima (oko Ka'be) ........................... 1101
O doticanju Hadžerul-Esveda; kada hadžija prispije u Mekku,
prvo će obići oko Ka'be poskakuj ući u tri prva obilaska uz pokretanje ramena ..... 1102
O poskakivanju pri obilasku oko Ka'be za vrijeme hadža i umre ............................... 1102
O doticanju Crnog kame na štapom savijene drške ....................................................... 1103
Doticanje samo dva jemenska ugla Ka'be ........................................................................ 1104
O ljubljenju Crnog kamena (Hadžerul-Esveda) ............................................................. 1105
Pokazivanje na crni kame n kada se dođe naspram njega ............................................ ll05
O izgovaranju tekbira kod Crnog kamena ...................................................................... 1106
O onom koji je obišao oko ka'be kada je došao u Mekku, prije nego se vratio
svojoj k uć i, potom klanjao dva rekata (nafile), a zatim izašao do na Safu ................ 1106
Obilaženje žena oko Ka'be zajedno s muškarcima ........................................................ 1108
Razgovor za vrijeme či njenja t avafa ................................................................................. 1109
Kada hadžija za vrijeme tavafa vidi kaiš ili nešto drugo što je pokuđeno,
prel<inut će ga ........................................................................................................................ l l lO
Gola osoba ne može obilaziti oko Ka'be nit i idolopoklonik može obavljati hadž ... ll10
Kada osoba prestane obilaziti oko Ka' be ......................................................................... 1111
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je po dva rekata
poslije o bavljenih sedam o bilaženja oko Ka'be .............................................................. 1112
Nepribližavanje Ka'bi po obavljenom prvom o bilaženju,
sve dok se ne i zađe na Arefat i (ponovo) vrati (u Mekku) ............................................ 1113
Klanjanje dva tavafska rekat a izvan dvorišta Ka'be ....................................................... 1113
Klanjanje dva tavafska rekata iza Mekkami-lbrahima .................................................. 1114
O bilaženje oko Ka'be poslije sabah -namaza i ikindija-nam aza .................................. lll4
O bolesniku koji obilazi oko Ka'be jašući.. ...................................................................... 1116
O napajanju hadžija ............................................................................................................. 1116
O zen1zemu ........................................................................................................................... 1117
Obilaženje oko Ka'be hadžije, koji od mikata učini ihram
za hadž i 'un1ru istovren1eno ....... ....................... ....................... ....................... .................. 111 9
Obilaženje oko Ka'be s abdestom ..................................................................................... 1121
Dužnost sa'ja između safe i merve koji je učinjen od Božijih znakova ..................... 1122
O sa'ju izn1eđu Safe i Merve ............................................................. ................................. 1123
Osoba sa menstruacijom obavlja sve hadžske obrede, osim obilaska oko Ka'b e a kada
osoba bez abdesta obavi trčanje između Safe i Merve (podijeljena su mišljenja) ... 1126
O stupanju u ihram iz Batha'a i sa drugih mjesta osim Batha'a, Mekkelije i hadžije, koji
je već izašao na Nlinu .......................................................................................................... 1128
Gdje hadžija klanja podne osmog dana zul-hidžeta? .................................................... 11 29
O namazu na n1ini ................................................................................................................ 1130
O postu devetog dana zu l-hidžeta - dan Are fata .......................................................... 1131
Izgovaranje telbijje i tekbira kada hadžija
(iza sabah-namaza devetog dana zul-hidžeta) porani sa Mine na Arefat.. ............... 1131
O putovanju u podnevnoj žezi na dan Arefata............... ....................... ....................... .. 1132
O boravku na Arefatu na jahalici ...................................................................................... 1133
Spajanje dvaju namaza na Arefatu .................................................................................... 1133
O skraćivanj u hutbe na Arefatu ........................................................................................ 1134
O žurenju ka mjestu stajanja,o stajanju na Arefatu ....................................................... 1134
O načinu hodanja hadžije kada se bude vraćao s Arefata ................... ......................... 1136
O silaženju s deve između Are fat a i Muzdelife .............................................................. 1136
O VJerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, naređenju o potrebi dostojanstvene
tišine pri vraćanju sa Arefata i njegovom pokazivanju bi če m prema njima ............. 1138
O spajanju klanjanja dvaju namaza na Muzdelifi........................................................... 1138
Spajanje klanjanja akšama i jacije, ne klanjajući između njih nikakve nafile............ 1139
Učenje ezana i ika meta za svaki od dva spojena namaza (na Muzdelifi) .................. 1140
O onom koji je noću prije sebe poslao svoje slabašne ukućane da stoje
na Muzdelifi i čine dovu, on ih slaše kad bi mjesec zašao ............................................ 1141
Klanjanje sabah-namaza na Muzdelifi ............................................................................. 1143
Kada se hadžija vraća sa Muzdelife .................................................................................. 1144
O izgovaranju telbijje i tekbira ujutro, desetog dana zul-hidžeta,
kada hadžija baca kamenčiće na Džemretul-Akabi i o jahanju za vrijeme
putovanja na jednoj devi (iza njenog jahača) .................................................................. ll45
"Ko se bude mogao koristiti umrom do hadža, on će zaklati kurban kakav može, ko ga
ne može naći, postit će tri dana u toku hadža i sedam kada se vrati, a to je svega deset
dana. To je za onoga čija se porodica nalazi u Mesdžidul-Haramu'' ........................ 1146
O jaha.nju deva .............................................. ....................... ....................... ....................... .. 1147
Gonjenje deva za kurban sa sobom .................................................................................. 1148
O kupovanju kurban a sebi, na putu (za Mekku) ............................................................ 1150
Obilježavanje deve-kurbana u Zul-Hulejfi probadanjem njene grbe, mazanjem
iste njenom krvlju i naticanje ogrlice na njen vrat, a zatim oblačenje ihrama ......... 1151
O pletenju ogrlica devama i govedima (namijenjenim za kurbane) .......................... 1153
O razrezivanju devine grbe i razmazivanju pokapane krvi po njoj ............................ 1153
Stavljanje ogrlica na vrat (kurbanu upućenom za Mekl<U) svojom rukom ............... 1154
O stavljanju ogrlice bravčetu.............................................................................................. 1155
O ogrlican1a od vune ........................................................................................................... 1156
O vješ anju obuće na vrat kurban u upućenog u Mekku ................................................ 1156
O pokrivačin1a za deve ........................................................................................................ ll57
Kupovanje kurbana na putu (za Mekku) i stavljanje kurban u ogrlice na vrat ......... 1157
Čovjek može zaklati goveče, na ime kurbana, za svoje žene, bez njihovog naređenja.1160
O klanju deve na Mini, na mjestu gdje je klao deve Vjerovjesnik,
sallallal1.u alejhi ve sellem .................................................................................................... ll59
O onome ko je zaklao kurbane svojom rukom .............................................................. 1159
O klanju ukoljenčene deve ................................................................................................. 1160
O klanju deva dok one stoje na nogama .......................................................................... 1160
Od zaklanog kurbana (na ime usluge) ............................................................................. 1161
Kurbanske kože vlasnik dijeli kao milostinju.................................................................. 1162
Pokrivače deva vlasnik dijeli kao milostinju ................................................................... 1162
"(Spomeni Muhammede) kada smo odabrali Ibrahimu mjesto (za molitvu)
Hram (i rekli): 'Ne pripisuj mi ništa drugom i očisti moju kuću onima,
koji je obilaze, koji stoje, koji se pregibaju i koji sedždu čine"' .................................... l163
"I pozovi ljude hodočašću, dolazit će ti pješice i na svakoj mršavoj devi koje
dolaze s dalekog puta, da prisustvuju koristima svojim i da spominju
Allahovo ime u poznatim danima (klanja) životinja koje im je on darovao ............ 1163
Zato jedite od njih (meso) i nahranite pukog siromaha. Zatim, neka obave svoje čišćenje
(brijanje) i neka izvrše svoje zavjete i neka obilaze stari, Allahom čuvani, Hram! To
(su propisi hadža). Ko bude poštivao svetinje (Božije propise), to mu je dobro kod .... 1163
O klanju kurbana prije brijanja ......................................................................................... 1165
O onom koji je ulijepio svoju kosu prilikom stupanja u ihram,
a o brijao se (pri skidanju ihrama) ..................................................................................... 1168
O brijanju glave i šišanju (potkraćivanju kose) pri skidanju ihrama .......................... 1168
O s1sanJu
v •v •
n1utematt1 a nak< on urnre ................................................................................ . 1170
•l