You are on page 1of 1

Ukratko, kritika, baš kao i avangarda, pre zamišlja sebe kako metalnim pokugama udara po zidinama

institucija nego kao nešto što je smešteno unutar istih,radije se poput metka se ispaljuje u budućnost
nego što dozvoljava da bude vučena nazad u prošlost. Šta se dešava onda kada ovakva zamisao odleprša
i izbledi, i otrca se, i uzbuđenje njenih ikonoklastčnih ambicija počne da opada?

Pocne da iščezava

You might also like