George E.

Vandeman

SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

 Nakladnik
ZNACI VREMENA
www.znaci-vremena.com

Izvornik
Happiness Wall to Wall
By George E. Vandeman
Pacific Press Publishing Association
www.pacificpress.com

Urednik
Mario ©ijan

Prijevod
Hinko Pleπko

Lektura
Miroslav VukmaniÊ

Tiskano u uredu nakladnika

Zagreb, 2012.
 George E. Vandeman

SRE∆A
od zida do zida
Svatko ima pravo na nju

Drugo izdanje
 “Dakle: πto je Bog sjedinio, neka Ëo-
vjek ne rastavlja!” (Matej 19,6)

“Ako Jahve kuÊu ne gradi, uzalud se

muËe graditelji.” (Psalam 127,1)

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 809315

ISBN 978-953-183-008-9
 SreÊa od zida do zida

Uzbudljiv je trenutak kad dvoje ljudi — muπkarac

i æena — zajedniËki zaplove brzim vodama braka, uvje-
reni da ih nizvodno Ëeka sreÊa. Ali πto raditi kad se
splav poËne raspadati na brzacima? Traæiti pogle-
dom granu koja bi, nagnuta nad rijekom, bila dovoljno
blizu da je dohvatite rukom? Ili dozivati u pomoÊ?
U San Diegu Bill diæe pogled sa sendviËa i izne-
nada postavlja pitanje svojemu prijatelju: “Kaæeπ, imaπ
sretan dom... U Ëemu je tajna?”
U Detroitu Sandy tiho govori u telefonsku sluπa-
licu: “Znam, mama. Ali nikad nisam mislila da bi
se to moglo nama dogoditi...”
U Wichiti Bob ulazi u Ëekaonicu. Za nekoliko mi-
nuta on sjedi u uredu i jada se: “Nikad nisam ni
pomiπljao da Êu morati potraæiti pomoÊ braËnog sa-
vjetnika. Znate li kakvu tajnu koja meni nije pozna-
ta? ... Bog zna da sam sve pokuπao.”
U New Yorku Carol sjedi preko puta pastora u
njegovu uredu: “Ne znam πto je poπlo pogreπnim pu-
tem. Oboje smo oËekivali sreÊu. Ali bio je to put u
pravi pakao...”
U Quebecu Kent upire pogled u oca: “Tata, πto
misliπ, postoji li poslije svega neki naËin da popravimo
stvar? »ini mi se da smo pogreπno tumaËili znakove
na putu, ili πto drugo... Jednostavno, naπ brak ne
ide.”
6 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Splavi se raspadaju. A razoËarani muæevi i æene

cijelog svijeta nastoje ih povezivati. Traæe kakvu ja-
ku granu za koju bi se uhvatili u posljednjem po-
kuπaju da smire splav. Dozivaju u pomoÊ, svatko na
svoj naËin, ali s jednakim zajedniËkim oËajanjem.
I onda, jednog proljetnog jutra, pomalo iæivcirani
vedrinom neba i cvrkutom ptica, Bill u San Diegu,
Sandy u Detroitu, Bob u Wichiti, Carol u New Yorku
i Kent u Quebecu ulaze u dizala i smrknuti, odluËni
i poraæeni stupaju u urede svojih odvjetnika. I pre-
daju zahtjev za rastavu braka.
Oni ne æele rastavu. Oni ne vjeruju u rastavu.
Pokuπavali su odloæiti ovaj dan. Ali dom im je postao
neπto gore od otvorenog braËnog raskida. Svatko od
njih postat Êe joπ jedan statistiËki broj.
Ovih pet propalih brakova ukljuËit Êe se u viπe
milijuna rastava πto se predviaju za ovu godinu. Pre-
ma istraæivanju koje spominje bestseller Megatrendovi,
viπe od jednog izmeu tri para po prvi put vjenËanih
u sedamdesetim godinama, rastalo se do devedese-
tih. A najtuænije je u svim tim æalosnim statistikama
πto je viπe od treÊine djece koja su se rodila tijekom
osamdesetih godina provela dio svog djetinjstva bez
jednog od roditelja koje im je dao Bog.
Ali Bill, i Sandy, i Bob, i Carol, i Kent su viπe
nego statistika. Oni su ljudska biÊa. Izjeda ih pomisao
kako u najveÊoj æivotnoj pustolovini naprosto nisu
uspjeli. Njihov ponos i samouvjerenost su potkopa-
ni.
Sandy i Carol dobro znaju kako su rastresene i
hirovite, kako se nisu u stanju pribrati, kako su za-
brinute zbog djece; ali nema nikoga tko bi s njima
podijelio njihove brige. OgorËene su, shrvane i osam-
ljene.
Billa, Boba i Kenta muËi Ëinjenica da im vlastita
djeca viπe ne pripadaju, i nikada im viπe neÊe pripa-
 SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA • 7

dati... Djeca uveËer moraju zaspati u suzama jer joπ

uvijek vole oba roditelja — i osjeÊaju krivnju πto je
to tako.
Ali Bill, i Sandy, i Bob, i Carol, i Kent — zajedno
sa svojim braËnim drugovima — stajali su pred olta-
rom prije pet ili deset ili petnaest godina, puni sret-
nog iπËekivanja, kao i bezbrojni parovi tijekom mno-
gih naraπtaja, ponavljajuÊi za sveÊenikom: “... Sve dok
nas smrt ne rastavi.” Stisnuli su jedno drugom ruku,
sluπajuÊi rijeËi iz Svetog pisma: “Dakle: πto je Bog
sjedinio, neka Ëovjek ne rastavlja!” (Matej 19,6)
Nikad nisu dali ikoje obeÊanje s viπe æara. Svaki
njihov san ukljuËivao je rijeË “zauvijek”. Ali πto se
to dogodilo? Zaπto su njihova obeÊanja postala sa-
mo statistikom? U Ëemu je tajna trajnoga braka? ©to
moæe pridonijeti da neopisiva radost dana vjenËanja
ostane neokaljana, Ëista, netaknuta?
Zar brak nije niπta viπe od blage svjetlosti svije-
Êe i romantike koja brzo nestaje? Kako on funkcio-
nira u trosobnom stanu, izmeu Ëetiri zida; s troje
djece, s ograniËenim primanjima i s jednim ili dva
uobiËajena problema?
»injenica je da u samom braËnom ugovoru leæi
ili sjeme moguÊih razornih emotivnih poteπkoÊa, ili
moÊan temelj za trajnu uspjeπnost. ©to Êe na koncu
ispasti? HoÊe li brak biti tek obred — ili stvaranje?
HoÊe li biti dvoboj — ili dvoglasna pjesma? HoÊe li
splav sigurno doplutati do sreÊe? Ili Êe se ipak ras-
pasti?
Sve ovo podsjeÊa nas na tugaljivu molitvu bretanj-
skih ribara: “»uvaj nas, dragi Boæe! More je tako ve-
liko, a naπi Ëamci tako mali!”
Predstavlja li brak uvijek ono πto braËni drugovi
oËekuju? Odvija li se posluπno po njihovu planu?
Zgodna mlada æena s Ëetiri godine braËnog is-
kustva razgovarala je sa svojim pastorom o potrebi
8 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

prilagoavanja u braku. U zanosnom æenskom Ëavr-

ljanju vratila se u bajkovitu zemlju svojih zaruËniË-
kih snova. VjenËala se s divnim mladim muπkarcem,
a crkveni obred bio je nezaboravan. U buduÊnosti
je oËekivala Ëarolije: putovanja, ljubav bez kraja, odjeÊu
koja pristaje kakvoj kraljevni i torbe pune novca. Da,
i beskrajnu snagu da u svemu tome uæiva — poput
snaænog mlaza arteπkog izvora.
A sad kao da je htjela reÊi: “Zaπto mi niste rekli
da Êe doÊi do promjene krajolika?” OsjeÊala je kako
mora prihvatiti stvarnost svakodnevnog voenja do-
maÊinstva. Trebala se bez odlaganja prilagoditi dje-
ci, posuu, plaÊanju raËuna i napornom radu.
Nema braka koji bi bio beskrajno duga i zanosna
romansa. »ak su i najbolji brakovi mjeπavina nape-
tosti i stresa, napora i brige. Uspjeπni meusobni od-
nosi kuju se u kovaËnici svakodnevnih izazova i za-
daÊa.
Ne, brak nije beskonaËni medeni mjesec! To je
neprekidna zajedniËka suradnja u zadaÊama i odgo-
vornostima koje pridonose stvaranju doma. Novìna
braka se brzo izgubi. Sjaj zaruka ne traje vjeËno.
Ali, mora li se tkanina spontanog druæenja toliko
istroπiti?
U poËetku braka suprug pruæa ruku i pomaæe
svojoj supruzi da izae iz automobila, kao da je ona
Pepeljuga koja ide na ples. A sada, ako samo malo
kasni, on je poæuruje i nestrpljivo odmahuje glavom:
“Hajde, srce! NeÊu te valjda Ëekati Ëitav dan!”
Mora li biti tako? Mora li brak doista od samog
poËetka poÊi nizbrdo?
Dvoje mladih upoznali su se i poËeli sastajati u
uobiËajenim okolnostima. A onda su odluËili ispitati
svoju ljubav u drukËijoj prigodi. Cijeli tjedan mladiÊ
je svake veËeri dolazio u njezin dom, gdje su zajedno
spremali veËeru i prali posue. Potom bi sjedili u dnev-
 SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA • 9

noj sobi i razgovarali. Bez radija. Bez televizije. Bez

glazbe. Jednostavno, razgovarali su cijelu veËer. Na
kraju veËeri bi se oprostili i on bi otiπao. Htjeli su
vidjeti, prije nego πto odluËe provesti zajedno cijeli
æivot, mogu li bez dosade snositi jedno drugo u tak-
vim stvarnim okolnostima.
SreÊa nije stanje neprekidnog osmjehivanja, stal-
nog uzbuenja i veselja. NeÊemo je naÊi u beskrajnoj
trci s jednog mjesta zabave na drugo. SreÊa je pri-
premati obroke. SreÊa je promatrati djecu kako od
novoroenËadi rastu i odrastaju. SreÊa je kuhati i
zamrzavati, okopavati vrt, prati automobil, hodati πu-
mom, odlaziti u trgovinu zbog obitelji, jesti domaÊi
kruh, promatrati plamteÊi zalazak sunca...
Brakovi se nipoπto ne moraju raspasti usred ri-
jeke. Ali oni Êe se raspasti ako se niste sloæili oko
vaπeg poloæaja. Raspast Êe se ako Ëvorovi nisu dobro
svezani. Raspast Êe se ako podcijenite snagu vode-
nog toka. Raspast Êe se ako nepripremljeni stignete
do brzaca.
Brak je najveÊa æivotna pustolovina. Ali on je isto
tako i najviπe zastraπujuÊe putovanje na koje moæete
poÊi. Kad se vjenËate, vi Ëinite mnogo viπe nego πto
je uzimanje braËnog druga i preuzimanje boæanskih
obveza. Vi u svoje ruke uzimate djeliÊ ljudske sud-
bine kao sveti zalog. Muπkarac ili æena za koju ste
se vezali viπe je od tijela koje treba oblaËiti i hraniti.
RijeË je o Ëinjenici da se suoËavate s vjeËnom odgo-
vornoπÊu. To postaje vrlo znaËajno, zar ne?
Vrijedi se potruditi. Brak vrijedi poπteno izgra-
diti, zapoËeti ga kako valja. On je vrijedan dobrog
temelja.
Jedan od biblijskih pisaca, kralj David, rekao je:
“Ako Jahve kuÊu ne gradi, uzalud se muËe gradite-
lji.” (Psalam 127,1) Koliko su u braku znaËajni te-
melji?
10 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

IstraæivaËi Burgess i Cottrell, pioniri na ovom pod-

ruËju, dokazali su kako su najtrajniji oni braËni za-
vjeti koji su dani u okviru crkvenog obreda, uz odo-
bravanje roditelja oba para. Oni koji su sklopljeni
samo pred graanskim vlastima viπe su nesretni nego
sretni. Ako je supruænik prestao iÊi u crkvu prije nego
πto je navrπio jedanaest godina æivota, braËni par je
bio sretan jednu desetinu od prosjeka. Ako su su-
prug i supruga nastavili iÊi u crkvu sve do svoje de-
vetnaeste godine æivota, i ako su iπli na bogosluæja
dvije treÊine vremena nakon vjenËanja, bili su pede-
set posto sretniji od prosjeËnog para.
Ovo je samo statistiËki naËin izraæavanja onoga
πto je ustvrdio vjerski reformator Martin Luther. Nakon
svog vjenËanja s Ëasnom sestrom govorio je o Ëudu
πto ga je Isus uËinio na svadbi u Kani kad je pre-
tvorio vodu u vino: “Kad u vaπem braku nema Isusa,
æivot je bez okusa i bez slasti. Ali kad Isus ue u
vaπ dom, On uvijek mijenja vodu u vino. Njegova na-
zoËnost pretvara obiËnu svakodnevicu u slatka i bli-
stava iskustva. On uklanja robovanje. On uklanja
hladnoÊu duænosti i na njezino mjesto stavlja trajnu
sreÊu.”
Svakako, moguÊe je izgraditi ovakav zadovoljavajuÊi
braËni odnos — da nam Nebo ne izgleda predaleko
ili nestvarno, jer je naπe srce veÊ ovdje upoznalo dodir
Neba.
Naæalost, velike su moguÊnosti neuspjeha u braku.
Postoje tolika mjesta na kojima moæemo skrenuti s
puta, toliko podruËja na kojima moæe doÊi do nera-
zumijevanja, toliko neprilika koje se ne mogu izmijeniti
samo po zdravom razumu, toliko okolnosti u kojima
braËni savjetnik ne pomaæe — da je pravo Ëudo da
neki brak ipak uspije. Ako uspije, ali ne samo na
povrπini nego i u svemu onome πto ostaje skriveno
drugim pogledima, onda je to stoga πto se iskrena
 SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA • 11

æelja da uËimo povezala s Ëudom suradnje Stvorite-

lja braka i onih koji ga saËinjavaju!
Da, brak je zastraπujuÊa pustolovina. To je po-
vezivanje sudbina u koje bismo se rijetko upuπtali
da nije glasa srca.
Zamislite: dvoje, koji malo znaju jedno o drugom,
odjednom odluËuju æivjeti zajedno za cijeli æivot, od
dana vjenËanja unedogled!
SreÊu i tugu, promaπaje i nemilost, bolest i zdravlje
— sve Êe to uzajamno dijeliti. Svojom odlukom oni
su se otvorili Ëitavom nizu razgovora, moæda i uvre-
da i problema, koji nikad ranije nisu bili moguÊi. ©to
su osjetljiviji na sreÊu, to Êe im rane biti dublje. ©to
su im veÊa oËekivanja, to Êe im gorËe biti razoËaranje.
©to je nesebiËnija njihova posveÊenost, to Êe im izdaja
teæe pasti.
©to unosite u svoj brak? Da li se pitate πto vaπ
braËni drug moæe uËiniti za vas, ili pak πto vi moæete
uËiniti za svog braËnog druga? U tome je bitna raz-
lika! Naime, ako braËni odnos nije niπta viπe od udru-
æene sebiËnosti, onda brak nema buduÊnosti.
U braku Êe doÊi i do sukoba. DrukËije i ne moæe
biti. Velika prisnost πto karakterizira sve svakodnevne
postupke u braku neodvojiva je od odreenog stupnja
sukoba. Prisnost stvara odreenu napetost. U Ëudnom
paradoksu ona stvara rane koje sama lijeËi. Zaπto?
Zato πto se u braku svaki braËni drug izlaæe naj-
stroæem ispitivanju drugoga. A taj drugi vjerojatno
je uπao u brak s pretjeranim oËekivanjima. Stvar-
nost je iskrena. Ali i zastraπujuÊa. Dvije razliËite osob-
nosti nastoje se stopiti u jednu. VjenËanje je samo
poËetak. Biti potpuno poznat, a ipak potpuno voljen
— to je cilj.
Kao πto vidite, brak Ëini svakog sudionika pose-
bno ranjivim, jer razotkriva svaku slabost i svaku
razliku u miπljenju. U braku postaje oËit svaki neus-
12 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

pjeh u ispunjenju oËekivanja druge strane. BraËni

æivot stvara mnoge moguÊnosti za povredu.
Kad dvoje na vjenËanju pruæe jedno drugome ruku,
viπe nema mjesta glumi. Oni moraju odbaciti sve ma-
ske, sve poze i sve igre. Stalna prisnost u braËnom
æivotu pokazat Êe sve onakvim kakvo jest.
Jednostavnost i iskrenost su najvaæniji. Ali kako
su danas rijetke ove vrline! Blago mladiÊu ili djevoj-
ci koji ove osobine odluËe unijeti u brak.
Dobro je rekao Dwight Hervey Small: “Suvreme-
no nas druπtvo uËi da budemo profinjeni i istanËa-
ni, neizravni i neiskreni. Æivimo u pretjerivanju i usi-
ljenosti. Postajemo struËnjaci za ostavljanje dojmo-
va, savrπeni u pretvaranju... Izraæavamo osjeÊaje koje
ne osjeÊamo... Dajemo prednost laænom svijetu.”
(Design for Christian Marriage, str. 59)
U braku nema mjesta glumi i paradiranju. Nema
mjesta kiÊenju izloga. U braku Êe na ispitu proÊi samo
vjerodostojnost. Ako æelite, vi moæete unijeti u brak
skupocjeni dar prave iskrenosti. Uspjeh u braku ne
postiæe se lako. Ali, hvala Bogu, moguÊe ga je postiÊi!
SjeÊate li se Billa, i Sandy, i Boba, i Carol, i Kenta?
Osvjetljavaju li sluËajevi ovih petoro problematiËnih
parova vaπu i moju potrebu? Jesu li oni opÊa slika
braka u nevolji? Ako ustvrdite da se moæete poisto-
vjetiti s nekim od njih, nije li to stoga πto ljudska
narav, bez obzira na kojem mjestu, uvijek pokazuje
da je sliËna sebi?
Bill iz San Diega zbilja ne zna πto nije u redu s
njegovim brakom, kad za vrijeme ruËka pita svog pri-
jatelja za savjet. On samo zna da je komunikacija u
njegovu domu beznadno prekinuta. Za to okrivljuje
svoju suprugu. Ali on je taj koji ne govori. Njegov
otac je bio Ëovjek s malo rijeËi. On mu je potpuno
sliËan. Zaπto njegovoj supruzi treba potvrda njegove
ljubavi? Ta zar on ne radi za nju robovski?
 SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA • 13

Sad viπe ni ona neÊe govoriti. Da su oboje shva-

tili kako je meusobno priopÊavanje bît braka, da
su razumjeli i primijenili neka jednostavna naËela,
nije li se mogao izbjeÊi ovaj razdor? Ovo me podsjeÊa
na upozorenje iz Biblije: “Moj narod gine: nema zna-
nja...” (Hoπea 4,6)
Sandy iz Detroita mogla bi vam ispriËati drukËiju
priËu. Bila je jedinica, odrasla u priliËno strogu do-
mu. Smatrala je kako joj je sloboda ograniËena pa
je prihvatila ranu udaju kao neki svoj naËin prosvjeda.
Isprva se trudila æivjeti sukladno veÊini naËela koji-
ma su je uËili. Njezin joj se suprug zbog toga divio.
Izgledalo je da Êe njihov brak uspjeti. Onda je on
poËeo donositi u kuÊu neke od onih otvoreno izazovnih
Ëasopisa i romana. Ona ih nije htjela Ëitati. Isprva
ih je sklanjala. Onda je proËitala samo jedan. I to
je bio poËetak... Nije trebalo dugo i moralno tkivo
njihovog braka poËelo je slabjeti. Ali u usporedbi s
onim πto su Ëitali i gledali, njihovi postupci izgledali
su besprijekornima. Isprva je propast bila skoro ne-
primjetna. Na kraju se pojavio joπ jedan par — i za-
mjena partnera zavrπila je rastavom. Sandy bi vam
mogla potvrditi da se to nije moralo dogoditi.
Bob iz Wichite misli kako je uzrok nevolje u sa-
mom njihovom braku. On joπ uvijek ne shvaÊa da
je uzrok nevolje zapravo on sâm. On jednostavno nije
nauËio osnovna naËela ophoenja s ljudima — na
svakom mjestu, na poslu, u druπtvu, u bilo kojem
ljudskom odnosu. Stalno bi mijenjao posao, nikad
ne shvaÊajuÊi pravi uzrok. Njegova supruga je zbilja
bila strpljiva. Rastali su se nekoliko puta na par tje-
dana, ali su zbog djece pokuπavali sve ispoËetka. Na
kraju su jednostavno prestali s pokuπajima. Ni dru-
gi brak neÊe za Boba biti uspjeπan — ukoliko ne nauËi
da je nevolja s brakom zapravo nevolja s onima koji
mu pripadaju.
14 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Carol iz New Yorka doæivjela je moæda najveÊu

tragediju od svih petoro. Ona i njezin suprug zapra-
vo su potekli iz istog druπtva. Oboje su doπli iz ma-
loga grada. Oboje su imali dobar dom. Oboje su se
u mladosti upoznali s Kristovom Radosnom vijeπÊu.
Ona je odluËila slijediti Gospodina. On nije. Savje-
tovali su joj da ne æuri s udajom. Uznemirivale su
je rijeËi apostola Pavla: “Ne budite s nevjernicima pod
jednim te istim jarmom.” (2. KorinÊanima 6,14) Ali
njezin je sluËaj bio neπto drugo. Nadala se kako Êe
ga njegov vjerski odgoj oËvrsnuti — Ëak i ako nije
æivio u skladu sa svojim osvjedoËenjem.
Meutim, sad ona opisuje svoj brak kao put koji
je vodio u sâm pakao. Ona to ne moæe objasniti. Svoju
priËu iznosi s velikim oklijevanjem. Isprva su se nji-
hovi putovi poËeli samo malo razilaziti. Onda su se
preselili u grad, i zanimanje njezinog supruga za ne-
obiËnosti poËelo je stvarati nevolje. Zanimala ga je
hipnoza — æelio je malo isprobati kako to ide. Onda
je poËeo eksperimentirati s drogama — samo da vidi
o Ëemo to ljudi govore. Poticao je Carol da mu se
pridruæi u ovim novim uzbuenjima. Naravno, ona
to nije mogla. Na koncu je doπao onaj psihodeliËni
vikend. BraËna katastrofa. Put πto vodi u sâm pa-
kao. A ona je toga trebala biti svjesna ranije!
Kent iz Quebeca bio je Ëovjek koji je imao sve —
odliËan posao, kuÊu u elitnom predgrau, zanimljiv
druπtveni æivot, pozamaπan iznos novca na bankov-
nom raËunu, zanosnu æenu i troje slatke djeËice —
sve do rastave.
On Êe moæda i naÊi drugu æenu koja Êe ukraπa-
vati njegov dom i s njime dijeliti druπtveni æivot i
novac s bankovnog raËuna. Ali njegova djeca viπe ne
pripadaju njemu. I nikako se ne mogu nadomjestiti.
On je Ëovjek koji je imao sve — osim aktivne vjere
u Boga. On, zapravo, nije nevjernik. On vjeruje. Ali
 SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA • 15

on æeli da njegova vjera bude neπto odvojeno, tako

da ne moæe utjecati na njegov posao, na njegove dru-
πtvene odnose ili na njegov dom. Zaπto da se njego-
va djeca hrane vjerom? Kad budu dovoljno odrasla
da odluËe, neka sama izaberu. Njegova supruga zbi-
lja ne treba od toga praviti takav problem! Ali sada
djeca pripadaju njoj. KuÊa mu je neobiËno tiha. ©to
je u njihovu braku krenulo pogreπnim putom? Zaπto
nije uspio? Zaπto nije bio dovoljno jak da izdræi mali
nalet vjetra.
Mogu li se spasiti ovakvi domovi? Moæe li se splav
umiriti i povezati prije nego πto stigne do opasnih
matica; mogu li se ukloniti prepreke u komunika-
ciji, uvidjeti opasnosti, zaπtititi osobnosti, izbjeÊi raz-
dori, moæe li se razum saËuvati snaænim — ako se
poπteno suoËimo s problemima?
Mislim da je to moguÊe. Evo, zato i imate u ru-
kama ovu knjiæicu!
 Supruænici u poπtenoj borbi

U svakom braku — Ëak i u onom πto izgleda kao

da je sklopljen na Nebu — pojavljuju se sukobi, razlike
koje nismo oËekivali, opreËna miπljenja, interesi zbog
kojih dolazi do razmimoilaæenja. Bez obzira na ro-
mantiËne balade, dvije osobnosti se ne stapaju u jednu
same po sebi; u braËnoj zajednici postoji odreeno
prilagoavanje za koje je potrebno vrijeme i promi-
πljanje.
Æelio bih da iz ovog poglavlja razumijemo kako
naπa neslaganja u braku moæemo uËiniti produktiv-
nijima i kako iz naπih razlika moæemo stvoriti neπto
pozitivno — umjesto da ih koristimo jedno protiv
drugoga. Ukratko, nauËit Êemo kako da u sukobu
budemo poπteni. PomoÊ nam dolazi iz neoËekivanog
izvora: iz odnosa koji je vladao izmeu Isusa i Njegovih
uËenika.
Postoji jedan vrlo vaæan cilj koji moramo imati
na umu dok kao braËni par rjeπavamo razlike: budimo
usmjereni na rjeπenje.
Svi naπi razgovori trebaju biti usmjereni na tra-
æenje rjeπenja problema. ObiËno je ljudima vaæno neπto
drugo: optuæivanje. Svae postaju natjecanja u pro-
nalaæenju πto viπe razloga da se optuæi druga stra-
na. A optuæbe su smrtonosne. One svaki razgovor
unaprijed osuuju na neuspjeh. Ali nama je stalo
do rjeπenja, zar ne?
 SUPRUÆNICI U PO©TENOJ BORBI • 17

Postoje tri glavna naËina na koja si moæemo po-

moÊi u usmjeravanju na rjeπenje. Prvi je vrlo jedno-
stavan: zove se sluπanje. VeÊina svaa postaju ruæne
zato πto suprug i supruga zapravo ne Ëuju πto dru-
gi govori. Ne sluπaju supruænikove rijeËi, omalovaæava-
ju supruænikove osjeÊaje. Meutim, ljudi osjeÊaju po-
trebu izraziti kako se osjeÊaju.
Pokuπajmo zamisliti opÊepoznatu braËnu scenu.
Promatrajmo svau braËnog para koji moæemo na-
zvati Linda i Bill. Pokuπajte uvidjeti kako i zaπto je
svaa otpoËela i pokuπajte ustvrditi πto jedno i dru-
go ne Ëuju.
U dnevnoj sobi njihova doma Linda se nestrplji-
vo vrpolji, pokuπavajuÊi Ëitati neki Ëasopis, povremeno
pogledavajuÊi kroz prozor, pa opet na sat. Bill ulazi
na vrata s ogrtaËem i torbom u ruci. Linda ne diæe
pogled; oËito je da je ljuta.
“Evo me,” kaæe Bill, nastojeÊi zvuËati vedro. Ali
nema odgovora.
Napokon, Linda ljutito kaæe: “Sad je pola dvana-
est.”
“Znam, zadræao sam se u uredu.”
Iz Linde provaljuje: “Mogao si me nazvati!”
“Linda, bilo je hitno! Razumijeπ?”
“Samo jedan kratki telefonski poziv...”
“Bili smo u prostoriji s raËunalima. Nisam mo-
gao.”
“Znaπ, ponekad pomislim da te uopÊe nije briga
za mene.”
Bill diæe ruke: “Krasno! Ne mogu vjerovati!”
“Sjedim ovdje veÊ tri sata...”
“Linda, zadræali su me i πef mi je bio za vratom...”
“Nemaπ pojma kako mi je bilo!”
“Nisam te mogao nazvati. Hajde, budi razumna.”
Linda je oËito uzrujana; ona je satima nestrpljivo
i zabrinuto Ëekala i sada æeli dati oduπka svojim osje-
18 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Êajima. Ali Bill reagira tako da ustaje protiv njezi-

noga gnjeva. SliËan je prerijskoj vatri koju treba uga-
siti. OsjeÊa se ugroæenim.
I umjesto da sluπa, Bill se poËinje braniti. On
ne shvaÊa da Linda mora izraziti svoju uzrujanost;
njoj je potreban suprug koji Êe to Ëuti i prihvatiti.
»injenice koje objaπnjavaju zaπto je Bill doπao tako
kasno nisu toliko vaæne koliko osjeÊaji kojima je Linda
optereÊena.
Vjerovali ili ne, sluπanje je jedan od najboljih na-
Ëina za rjeπavanje problema. Sluπanje predstavlja prvi
korak u neπto drugo. Ljudi æele da ih se sasluπa.
Sluπanje zadovoljava tu njihovu potrebu. Ono rjeπa-
va problem. Bill ne moæe utiπati prijeteÊi gnjev svoje
supruge pokuπavajuÊi joj ukazati kako je taj gnjev
nerazuman, veÊ jednostavno sluπajuÊi ono πto ona
kaæe.
Jest, i Linda je upala u zamku. Ona poËinje op-
tuæivati, umjesto da jednostavno kaæe kako se osje-
Êa. Ona ne Ëuje kako su objaπnjenja njezinog muæa
njegov pokuπaj da izrazi kako se on ipak brine. Ona
je svoju pozornost usmjerila na krivnju i zato ne Ëuje
njegovu zabrinutost.
No, πto bi bilo kad bismo mogli svau vratiti na
poËetak, poput vraÊanja filma? Da vidimo πto se moglo
dogoditi da su Linda i Bill stvarno sluπali.
“Evo me”, kaæe Bill, nastojeÊi zvuËati vedro. Ali
nema odgovora.
Napokon, Linda kaæe ljutito: “Sad je pola dvana-
est.”
“Znam, zadræao sam se u uredu.” Bill sjeda i gleda
suprugu. “Ti si se uzrujala ËekajuÊi sve to vrijeme?”
“Mogao si me nazvati!”
“Bilo je hitno. Zadræali su me u prostoriji s ra-
Ëunalima i πef mi je bio za vratom... Srce, æao mi je
πto si se brinula.” Bill se primiËe bliæe Lindi.
 SUPRUÆNICI U PO©TENOJ BORBI • 19

“OsjeÊala sam se straπno... sjedeÊi ovdje puna tri

sata. Bilo bi mi lakπe da si me nazvao.”
“Trebao sam naÊi neki naËin da ti se javim. Mo-
gu shvatiti zaπto si ljuta. Linda, stvarno me brine
kako se osjeÊaπ... Ëak i kad to ne pokaæem kako tre-
ba.”
Linda je dotle gledala u pod. Sad je uzdahnula,
uspjela se nasmijeπiti, digla pogled i upita muæa: “Jesi
li gladan?”
Ovdje vidimo dvoje supruænika koji stvarno slu-
πaju jedno drugo. Bill Ëuje æeninu potrebu za osje-
Êajnom potporom, a Linda Ëuje zabrinutost svojega
supruga. Bitno je πto Linda izraæava svoje osjeÊaje
bez napada na muæa, a Bill uvaæava ove osjeÊaje ne
prelazeÊi u obranu.
Sluπanje rjeπava probleme. A za sluπanje treba
vremena. Velika veÊina naπih nesuglasica baπ i nije
tko zna kako sloæena; potrebno je da samo razgova-
ramo — i sluπamo. Za to si trebamo uzeti vremena.
ToËno to je ono Ëemu se divim kod Isusa — naËin
na koji si je uzimao vremena. Poznato vam je da je
najvaænija Ëinjenica u svezi s Njegovim odnosom prema
uËenicima jednostavno to πto se druæio s njima; stalno,
pune tri godine. Posluπajte kako evanelist Marko opi-
suje pozivanje Dvanaestorice:
“I On postavi Dvanaestoricu da Ga prate, da ih
πalje da propovijedaju...” (Marko 3,14)
Ovo je bio Isusov naËin mijenjanja svijeta! Uliti
svoj æivot u dvanaestoro ljudi. Ako mislite da nema-
te vremena na raspolaganju, sjetite se Krista. Imao
je na raspolaganju samo tri godine: trebao je pro-
mijeniti pravac povijesti, ispraviti tisuÊe godina po-
greπnih shvaÊanja o Bogu, i ustrojiti Crkvu koja Êe
Ëvrsto stajati do kraja vremena.
Mogao je svaki svoj budni trenutak popuniti gro-
zniËavim organiziranjem i neprekidnim javnim na-
20 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

stupima. Umjesto toga Njegovi su dani bili ispunjeni

pouËavanjem Dvanaestorice. Hodao je s njima galilej-
skim putovima, jeo s njima, odgovarao na njihova
pitanja i usmjeravao njihove misli na ono πto je uzvi-
πeno.
Isus je za to uzeo vremena. U svojem ophoenju
s uËenicima On nam ukazuje na najvaæniju pojedi-
nost kako braËni par moæe postati usmjeren na tra-
æenje rjeπenja: uzmite si vremena za sluπanje!
Postoji joπ jedna razlika izmeu prepirke koja je
usmjerena na traæenje rjeπenja i one πto se bavi optu-
æivanjem: traæite. Da, jednostavno zahtijevajte. Kad
se pojavi neka potreba koju naπ braËni drug nije za-
dovoljio, mi Ëesto optuæujemo, umjesto da traæimo
da je zadovolji. Rasprava se rasplinjuje u sve moguÊe
vrste optuæbi i protuoptuæbi, umjesto da bude us-
mjerena na ono πto nam je stvarno potrebno.
Promotrimo drugi dio svae izmeu Billa i Lin-
de; pokuπajmo pronaÊi potrebu πto stoji iza Lindi-
nih optuæbi.
“U redu! Hajde da poπteno razgovaramo,” kaæe
Linda. “Je li od tebe poπteno πto smatraπ razumlji-
vim da Êu se brinuti o svemu kad na poslu imaπ
neki problem? Ja Êu otiÊi po djecu, pripremit Êu hra-
nu, pomoÊi im u domaÊim zadaÊama... I ja radim.
Ali to kao da za tebe ne postoji. Kao da ni ja ne
postojim.”
“Pa, πto oËekujeπ od mene?”
“Kad doeπ kuÊi — ravno pred televizor; uzmeπ
novine, gunaπ na nas.”
“Dobro, ako baπ hoÊeπ da kaæem...”
“Ali kad dou tvoji prijatelji za golf, huuu — ima
se πto reÊi! Odjednom si ti gospodin Razgovorljivi.”
©to æeli Linda? Ona æeli da muæ s njom razgova-
ra, da se s njom ophodi kao s vrijednim ljudskim
biÊem. Ali umjesto da to izravno traæi, ona optuæuje!
 SUPRUÆNICI U PO©TENOJ BORBI • 21

A optuæivanje nas uvijek spreËava da doemo do rje-

πenja.
Jedno od najpoznatijih obeÊanja πto ih je Isus
dao svojim uËenicima moæemo naÊi u Evanelju po
Luki 11,9: “Ustrajno molite, i dat Êe vam se! Traæite,
i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit Êe vam se!”
Ovdje je Isus ponajprije govorio o molitvi. Ali sma-
tram da bi se ovo naËelo moglo itekako primijeniti
u braku.
Da vidimo πto bi se dogodilo da su Bill i Linda
nakon sluπanja traæili, umjesto πto su optuæivali.
“Bill, ponekad osjeÊam da smatraπ posve razum-
ljivim da Êu ja sve raditi — otiÊi po djecu, pripremiti
hranu, pomoÊi u domaÊoj zadaÊi — svaki puta kad
na poslu imaπ neki problem. Ali i ja radim.”
Bill trenutak razmiπlja. “Moæda si u pravu. Ali
πto da radim? Ne mogu napustiti svoj posao.”
“Vidiπ, ono πto zapravo æelim reÊi jest: voljela bih
da viπe razgovaraπ sa mnom. Znaπ, kad doeπ kuÊi,
umjesto televizora i novina...”
“ObiËno sam toliko iscrpljen da se æelim opusti-
ti.”
“Bilo bi lijepo kad bismo se nekad mogli zajedno
opustiti — tako da razgovaramo.”
“»ini se da sam zbog sveg tog pritiska na poslu
u posljednje vrijeme bio dosta povuËen i zatvoren.”
“Æelim osjetiti da sam dio tvog æivota.”
Bill odgovara brzo: “I jesi!” Potom zastaje. “»ini
mi se da to trebam bolje pokazati.”
Obavija ruku oko njezinog ramena...
Traæenje rjeπava probleme. Imate li u svom bra-
ku neku potrebu koja nije zadovoljena? Nemojte op-
tuæivati; traæite. Moæda Êe vas odgovor iznenaditi.
Sad smo spremni razmotriti posljednji element u
braku u kojem supruænici nastoje potraæiti rjeπenja.
Ako smo tijekom naπeg neslaganja kao braËni par
22 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

sluπali i traæili, sad moramo poduzeti joπ neπto: naËiniti

kompromis. To je faza razgovora u kojoj pregovara-
mo. Ona je dio procesa daj—dam, bez Ëega nema zdra-
vog odnosa.
Na nesreÊu, rijeË kompromis Ëesto ima loπ pri-
zvuk. Ona nas podsjeÊa na slabost, na popuπtanje.
Ali potrebno je imati i te kako Ëvrst karakter i mno-
go snage da se naËine pravi kompromisi.
Pogledajmo joπ jednom Lindinu i Billovu svau i
kako dolazi do neugodnog vrhunca:
“Dakle, opet smo doπli do golfa,” odgovara Bill.
“Za to uvijek imaπ vremena. Ali za razgovor sa
mnom nikad...”
“A ti uvijek imaπ vremena za trgovine.”
“©to hoÊeπ? Svakih nekoliko dana odlazim u
kupnju, i to nakon πto sam se naradila brinuÊi se
cijelog dana za tebe i djecu.”
“Eh, a golf je moj naËin opuπtanja nakon teπkog
rada preko tjedna.”
“Mora li to biti po osam sati svake nedjelje?”
“Nije osam sati...”
“Kad si posljednji put neπto uËinio zajedno s obi-
telji, umjesto...”
“Gledaj, ja uzimam samo jedan dan od cijelog tje-
dna da se malo razonodim. To nije tako mnogo.”
“A ja ne æelim sama prosjediti kod kuÊe s dje-
com joπ jednu nedjelju, gledajuÊi stare filmove!”
Bill odmahuje glavom: “Ne popuπtaπ niti centi-
metra.”
OgorËena, Linda skoro viËe: “Kako moæeπ to reÊi?
Pa ti ne popuπtaπ ni milimetar!”
Sjedaju odvojeno u dnevnu sobu. Bill odmahuje
glavom i gleda kroz prozor. Linda uzrujano lista Ëa-
sopis i mrmlja: “Samo jedan telefonski poziv...”
Oboje, i Linda i Bill, vjeruju da imaju Ëvrsti ra-
zlog za svoje prituæbe. I svatko je ogorËen πto drugi
 SUPRUÆNICI U PO©TENOJ BORBI • 23

ne moæe razumjeti onog drugog. Ali, naravno, mi skoro

nikad nismo sto posto u pravu, ili u krivu. Skoro
uvijek postoje dvije strane — Ëak i onda kad nam
se Ëini da to nije moguÊe.
Opet moramo izvrπiti bitan izbor — moramo iza-
brati izmeu optuæivanja druge osobe i pronalaæenja
rjeπenja. Ili jedno ili drugo. Ako uopÊe æelimo neπto
postiÊi, moramo prestati istraæivati tko je kriv i po-
Ëeti s traæenjem onoga πto je za nas oboje dobro.
Promotrimo ponovno Lindu i Billa i uvidimo πto
bi oni mogli postiÊi s malo kompromisa.
“Golf je naËin da se malo opustim nakon teπkog
rada tijekom tjedna.”
“A odlaæenje u kupnju je naËin na koji se ja opu-
πtam. Ali mislim da neπto trebamo uËiniti s naπim
nedjeljama — kao obitelj.”
“©to predlaæeπ? Nisam spreman odreÊi se golfa.”
“Dobro, ja mislim da je pretjerano igrati golf baπ
svake nedjelje... Radije bih da redovitije πetamo s dje-
com.”
“Hmm. A πto misliπ da to uËinimo svake druge
nedjelje?”
“Ti bi se odrekao svoje igre svake druge nedjelje?”
“Moæda Ëetrnaest dana bez golfa i nije tako dugo.”
“OdliËno! U tom sluËaju obeÊavam da zbog golfa
viπe nikad neÊu gunati.”
“Nikada?” gledajuÊi u nju Bill se poËinje smije-
πiti.
“No, moæda ponekad, malËice!”
Oboje se smiju.
Dragi moji prijatelji, kompromis i ne mora biti
neπto loπe. Ako smo sluπali jedno drugo — bez okriv-
ljavanja i optuæivanja, mi moæemo pregovarati u do-
brom duhu.
Kompromis stvara rjeπenje. I to je sve. Mnogi meu
nama nau se u nemoguÊem poloæaju zato πto nastoje
24 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

“spasiti obraz”. Ne æelimo biti prvi koji Êe popustiti.

»ekamo da se braËni drug promijeni.
Ali znate li koji je najbolji naËin da navedete bra-
Ënog druga na promjenu? Time πto Êete se sami pro-
mijeniti. Preuzmite inicijativu. NaËinite prvi korak. To
moæe dovesti do temeljite promjene.
Jednom su se Kristovi uËenici naπli u nemogu-
Êem poloæaju. Nitko od dvanaestorice nije htio popustiti
— da ne bi izgubio na ugledu.
To se dogodilo u “gornjoj sobi” u kojoj su se apo-
stoli sastali da praznuju Pashu sa svojim UËiteljem.
U ono vrijeme bilo je uobiËajeno da sluga opere go-
stima praπnjave noge. Ali sluge nije bilo.
Nitko od uËenika nije htio preuzeti ovu ulogu. Ma-
loprije su se meusobno svaali oko toga tko Êe u
Kristovom kraljevstvu obnaπati najveÊi poloæaj. Nji-
hove misli bile su zaokupljene upravljanjem, a ne po-
niznim sluæenjem. Sad su sjedili gledajuÊi jedan u
drugoga, ËekajuÊi da netko popusti.
Onda je Isus uËinio neπto neobiËno. Evanelist
Ivan izvjeπÊuje: “Ustane od veËere, skine ogrtaË, uzme
ubrus i njime se opaπe. Zatim ulije vodu u posudu za
pranje te poËne uËenicima prati noge i otirati ubrusom
kojim bijaπe opasan.” (Ivan 13,4.5)
UËitelj je postao slugom i oprao je noge svojim
uËenicima. Zbog toga uËenici nikad viπe nisu bili ono
πto su bili ranije. Viπe se neÊe moÊi svaati oko po-
loæaja.
Kakav primjer! Ne bismo li ga trebali primijeniti
— osobito u naπem braku? Kad se sljedeÊi put bu-
dete bojali da Êete “izgubiti obraz” zato πto prvi po-
puπtate, sjetite se kako je Isus uËenicima oprao no-
ge.
I da znate, Isus je viπe od primjera koji pokazu-
je kako moæemo stvoriti dobre odnose. On je istodo-
bno naπe najveÊe nadahnuÊe; On nam daje sigur-
 SUPRUÆNICI U PO©TENOJ BORBI • 25

nost koja je toliko bitna za brak. Svijest da je On

umro za nas kao Spasitelj, svijest da nas nebeski
Otac prima zahvaljujuÊi Njemu, svijest da On æivi za
nas kao Gospodar — sve to pruæa nam divnu sigur-
nost.
Nesigurni ljudi se svaaju da bi pobijedili. Nesi-
gurni ljudi ne mogu bez optuæbi. Ali oni koji imaju
snaæan izvor ljubavi mogu si dopustiti da sluπaju,
mogu si dopustiti da traæe, mogu si dopustiti da na-
Ëine kompromis.
Zaπto ne biste zasnovali brak na sigurnosti koju
moæe dati jedino Krist? Dom u kojemu se Krist πtuje
kao Spasitelj i Gospodin jest dom sagraen na Ëvr-
stoj stijeni.
 Nitko vas ne moæe zamijeniti

SjeÊate li se Claudea Moneta, francuskog slikar-

skog genija koji je bio uvjeren da vidi svijet u sa-
svim dukËijem svjetlu? Igra tonova i boja na njego-
vim platnima revolucionirala je umjetnost. Njegove su
izloæbe isprva izazvale zaprepaπtenost i skandal, a
zatim tiho strahopoπtovanje. Uskoro ga je svijet po-
Ëeo smatrati iznimno nadahnutim. Meutim, daro-
vito oko Claude Moneta nije vidjelo ono πto je bilo
od najveÊe vaænosti: djevojku koja se zvala Camille.
A pokazalo se kako je ona bila nenadoknadivi dio
njegova nadahnuÊa.
U 19. stoljeÊu pariπka UmjetniËka akademija bi-
la je svemoÊna. Za slikare je put k uspjehu vodio
preko profesorâ Akademije koji su nauËavali slikanje
na jedini dopuπteni naËin: toËno, zavrπeno i — beæi-
votno. Jednog Êe dana daroviti studenti moæda moÊi
izlagati svoje radove u Akademijinu izloæbenom pro-
storu. Samo na tom mjestu slikar je mogao oËekivati
pozornost kritiËara i, moæda, Ëlanstvo u Akademiji.
Meutim, Claude Monet jednostavno nije mogao
sebe natjerati da krene tim putem. ©to vrijedi um-
noæavati iste stare prizore u odreenom stilu? Mo-
net je osjeÊao da treba slikati ono πto njegovo oko
vidi, izravno iz prirode. Htio je uhvatiti æivahnost po-
javnosti — meusobnu igru svjetla, boja i oblika u
trenutaËnom dojmu.
 NITKO VAS NE MOÆE ZAMIJENITI • 27

Monetovi roditelji bili su spremni pomoÊi sinu da

postane veliki slikar. Ali zahtijevali su da prema us-
pjeπnijoj umjetniËkoj karijeri krene doliËnim putem.
“Moraπ studirati na UmjetniËkoj akademiji,” govorili
su “ili te neÊemo podupirati.”
To Monet nije mogao! Stoga se muËio sâm, je-
dva nalazeÊi dovoljno sredstava za æivot; i slikajuÊi,
stalno slikajuÊi. “Ja sam zarobljenik svojega oka,”
rekao je jednom prigodom. Njegov nepromjenjivi cilj
bio je: uvijek istinito prikazati vlastito vienje æivota
i prirode.
Jedna od Monetovih omiljenih tema bila je Camille,
prekrasan, draæesni model. Njegovo divljenje prema
njoj pretvorilo se u ljubav, i na kraju su se vjenËali.
Monet je postao utemeljiteljem novog umjetniË-
kog stila, impresionizma. Ali nitko nije kupovao nje-
gove slike. Kad bi izlagao u galerijama, mnoπtvo se
samo smijalo. KritiËari su mu se bolno rugali. “»ak
su i tapete bolje dovrπene nego to,” rekao je jedan
od njih. Jedan crteæ u tadaπnjim novinama prikazi-
vao je redarstvenika kako upozorava trudnu æenu da
se ne pribliæava izloæbi impresionista jer bi πok mo-
gao biti prevelik.
Monet i Camille æivjeli su u velikoj oskudici. Nikad
kraja borbi da se prehrane i nau mjesto gdje Êe
stanovati. Ali Camille se nikad nije tuæila. Vjerovala
je u san svojega supruga.
I usprkos brigama, razoËaranjima i patnji, Monet
je nastavio stvarati svoja svijetla, æivopisna platna.
Camille je postala srediπtem njegove umjetnosti. Po-
javljivala se na mnogim njegovim slikama — u polji-
ma, visoka i dostojanstvena, u njihovu vrtu, na obali,
ili s njihovim sinom Jeanom. Njezine duboke tamne
oËi odraæavaju tugu i tihu odluËnost.
Borba za preæivljavanje uskoro je ubrala svoj da-
nak. Camille se razboljela. Monet je poËeo oËajavati.
28 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Mora ozdraviti! Ali kako? Nije mogao natjerati sebe

da prestane slikati i nae kakav “pristojan posao”.
Monet se osjeÊao strahovito krivim, ali ga njegova op-
sjednutost nije napuπtala.
Nakon roenja njihova drugog djeteta, zdravlje
njegove supruge se pogorπalo. Sada su znali da bo-
luje od tuberkuloze. Monet je nastavio grozniËavo
slikati, nadajuÊi se uspjehu svojih djela. Sigurno Êe
netko uskoro priznati njegov rad, prodavat Êe svoje
slike, moÊi Êe se preseliti na pogodnije mjesto i sve
Êe biti dobro.
Ali uspjeh nije doπao na vrijeme. Tuberkuloza je
1879. godine pokosila æivot voljene Camille. Mone-
tov atelier joπ je uvijek bio prepun neprodanih sli-
ka. Camille se nikad nije tuæila, uvijek je podupirala
svog supruga u njegovu umjetniËkom radu. Ali sada
je viπe nije bilo.
Bilo je izgubljeno i neπto drugo, iako Monet isprva
to nije shvatio. Kako kaæe jedan njegov æivotopisac,
“... smrÊu Camille njegovo je Ëudesno oko izgubilo
svoju veliku stvaralaËku snagu”. Sva toplina, huma-
nost i duboka osjeÊajnost u njegovim slikama — do-
lazili su od nje!
Nekoliko godina kasnije napokon je doπao uspjeh.
Ljubitelji umjetnosti su poËeli prihvaÊati impresioni-
zam. Monetova platna su se poËela prodavati. Ugled
mu je porastao. Monet je napokon uspio kao umjet-
nik, ali bez Camille. MuËila ga je pomisao: Je li nje-
gova borba za pravu umjetnost vrijedila æivota jedne
takve æene?
Prodavao je svoje starije slike, ali je imao poteπ-
koÊe sa stvaranjem novih. Pisao je: “Ostrugao sam
sva svoja nedavno naslikana platna. Strahujem...” U
jednoj je prigodi rekao: “Otkad sam doπao ovamo, uni-
πtio sam πest platna. Napravio sam samo jedno koje
me zadovoljava. Umoran sam od svega...”
 NITKO VAS NE MOÆE ZAMIJENITI • 29

Mogao je slikati bilo πto i to bi se prodavalo za

cijenu koju bi traæio. Ali on je uvidio da u njemu
raste ogorËenost i nemir. “Naporno radim,” pisao je.
“Razboljet Êu se od muke: straπno me brine sve πto
Ëinim.”
Monet je izgubio nenadomjestivi dio svog nada-
hnuÊa. Imao je razloga za ogorËenost, ali je moæda
imao razloga i za razmiπljanje. Ærtvovao je svoju su-
prugu za umjetnost, a onda otkrio da bez nje nema
umjetnosti koja bi neπto znaËila. Monetovo sjajno oko
nije vidjelo dovoljno jasno da je sáma Camille bila
njegova umjetnost i da bi, da je naËinio kompromis
i bolje se brinuo za nju, bolje saËuvao i svoju umjet-
nost.
Njegovo divljenja vrijedno nastojanje da bude naj-
bolji u slikanju nije ukljuËilo i teænju da bude naj-
bolji u domu — na izvoru svog nadahnuÊa.
Mnogi meu nama imaju sliËan problem. Nije
uvijek lako uskladiti zahtjeve naπeg poslanja i na-
πeg zvanja s potrebama naπega doma. »esto ne vi-
dimo dovoljno jasno ono πto je istinski nenadomje-
stivo. Jedan Ëovjek po imenu Tom imao je toliko sreÊe
da to otkrije prije nego πto je bilo prekasno.
Tom je radio kao televizijski tehniËar. »esto su
ga zvali da pomogne prilikom snimanja posebnih do-
gaaja. Tom se ponosio svojim poslom; poznavao je
zamrπenosti televizijske elektronike i razvio poseban
dar za rjeπavanje poteπkoÊa koje bi se pojavile tijekom
snimanja.
Jedne godine se sindikat i tvrtka za koju je radio
nisu mogli sloæiti oko ugovora. Sindikat je proglasio
πtrajk i Tom je, zajedno s ostalim osobljem, prestao
raditi.
Tomu se nije dopadalo to da treba prekinuti raditi.
OsjeÊao se nelagodno sjedeÊi kod kuÊe besposlen. Ali
bio je siguran da Êe tvrtka ubrzo pristati na ugovor.
30 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Uostalom, kako bi mogli bez njega i njegovog tima?

Nakon mnogo godina iskustva, Tom je nauËio skoro
svaku pojedinost povezanu s proizvodnjom televizij-
skog programa. Koga bi drugoga naπli s njegovom
struËnoπÊu?
Meutim, πtrajk se oduæio. Tvrtki kao da nije bilo
stalo do kompromisa. A onda je Tom saznao da su
na njegovo mjesto uzeli drugoga. To je bio pravi udarac
— netko drugi preuzima njegovo radno mjesto. ©to
je bilo joπ gore, tvrtka je nastavila proizvoditi pro-
grame kao i ranije. Tom je postao suviπan.
Nestalo je njegovog raspoloæenja. Ako ga je bilo
tako lako nadomjestiti, koliko onda vrijedi njegov æi-
vot i kakvu svrhu joπ uopÊe ima? Hodao je besciljno
po kuÊi. Meutim, u tim trenucima utuËenosti, oko
Toma se okupila njegova obitelj. Tjeπili su ga i hra-
brili.
I tada je poËeo sagledavati sebe u novom svje-
tlu. Ponovno je obratio pozornost na one koji su se
iz dana u dan oslanjali na njega: na suprugu i dje-
cu. Tomu je sinulo da u njegovu æivotu postoji mje-
sto na kojem ga nitko drugi ne moæe zamijeniti i gdje
Êe uvijek biti nenadomjestiv: u svojoj obitelji.
Ako Tom kao suprug i otac poËne sa πtrajkom,
neÊe biti zamjene. Nitko drugi nije mogao uæivati u
takvom ohrabrujuÊem odnosu, odnosu koji se razvio
izmeu njega i njegove supruge te djece.
Tom se kasnije ipak vratio na svoj posao i na-
stavio raditi na televiziji. Ali on se viπe nije oslanjao
na svoj poslovni poloæaj i nije u njemu traæio sigur-
nost. Shvatio je gdje Êe stvarno biti nenadoknadiv.
Jeste li i vi doπli do te spoznaje? Jeste li spremni
ostvariti svoju nenadomjestivu ulogu? Ili vam kari-
jera uzima vrijeme odreeno za obitelj? Ima li teænja
za napredovanjem prednost pred skrbi za vaπega su-
pruænika?
 NITKO VAS NE MOÆE ZAMIJENITI • 31

Znam, svi mi rijeËima podupiremo zamisao da su

nam obitelji vaænije od svega. Lako je to reÊi. Ali upi-
tajte se sami: Kad treba birati izmeu zahtjeva na
poslu i potrebe u domu, koliko Ëesto birate ovo drugo?
Otkazujete li ikada poslovni sastanak zato πto trebate
provesti vrijeme s obitelji?
Vjerojatno baπ i ne tako Ëesto. Vjerujte mi, znam
to. Mi pastori obiËno smo najveÊi prijestupnici: toli-
ko smo zaposleni da spasimo svijet — da zanemaru-
jemo svoje najbliæe.
Meutim, Bog o kome Biblija govori gleda na to
posve drukËije. On najviπe cijeni upravo ono preko
Ëega mi najËeπÊe prelazimo. Bog je ovo posebno lije-
po istaknuo u maloj biblijskoj knjizi koja se zove Knji-
ga o Ruti.
Na poËetku tog starozavjetnog zapisa nalazimo tri
udovice koje iz Moapskih poljana putuju u Judeju.
To su Noemi i njezine dvije snahe, Ruta i Orpa. U
Moapskim poljanama pojavila se glad, pa se Noemi
odluËila vratiti u Judeju, gdje je bilo viπe hrane.
I dok su hodale praπnjavim putom, Noemi je po-
Ëela razmiπljati. Ruta i Orpa, obje Moapke, nikad neÊe
imati prilike za udaju u Judeji. Kao strankinje nikad
neÊe biti potpuno prihvaÊene. Bolje je da ostanu u
svojoj zemlji; u svom narodu Êe bar imati priliku da
podignu obitelj.
Zato je Noemi stala i progovorila: “Vratite se svaka
domu majke svoje. Neka vam Jahve bude milostiv!”
(Ruta 1,8)
Ali Ruta i Orpa su odgovorile: “Ne! Mi Êemo s to-
bom, tvome narodu.”
One su bile sve πto je ostalo starijoj æeni. Kako
Êe sama preæivjeti?
Ali Noemi je bila uporna: “Vratite se natrag, kÊeri
moje! Zaπto biste iπle sa mnom? Zar Êu joπ imati sinova
u utrobi svojoj da vam budu muæevi?” (Ruta 1,11)
32 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Orpa je nato zagrlila svoju svekrvu i sa suzama

se oprostila od nje. Meutim, Ruta se nije mogla odlu-
Ëiti da je napusti; bila je previπe vezana uz nju. I
ova mlada æena dala je poznato obeÊanje: “Kamo ti
ideπ, idem i ja, i gdje se ti nastaniπ, nastanit Êu se i
ja; tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog.”
(Ruta 1,16.17)
Prekrasne rijeËi! Ne mogu zamisliti rjeËitiju oda-
nost. Ruta je poznavala mjesto gdje je nitko nije mogao
zamijeniti: odluËila se za jedinu obiteljsku vezu koja
je joπ postojala.
Njih dvije krenule su same, oslanjajuÊi se jedna
na drugu na dugom putu do Judeje. Pomislili biste
kako Êe u golemom prikazu biblijske povijesti njih
dvije ostati beznaËajne. Ali Bog je u Bibliji posvetio
posebno mjesto njihovom iskustvu. Knjiga o Ruti za-
uzima iznimno mjesto u Boæjoj objavi, ona je uskli-
Ënik jedne druge knjige, Knjige o sucima.
Knjiga o sucima je vrlo æalosna priËa o nepre-
kidnim otpadima Izraela. Ponekad bi se, nakon kakvog
velikog izbavljenja, Izrael vratio Bogu, ali bi uskoro
opet slijedili idole susjednih naroda. Nikad se nisu
mogli potpuno odluËiti sluæiti nebeskom Bogu.
Ruta je Boæji odgovor na to cijelo æalosno razdo-
blje. Kakva je opreka ova neznaboæaËka djevojka Iz-
raelovim prevrtljivim putovima! Bog nije trebao izgo-
voriti drugu propovijed o vjernosti, nakon πto je Iz-
rael pokazao tako jadan æivot pod vodstvom sudaca.
On je jednostavno ispriËao prekrasnu pripovijest o
jednoj mladoj æeni i njezinoj svekrvi.
Kao da Bog kaæe: To je istinski vaæno! Kraljevi i
ratnici mogu doÊi i proÊi, narodi mogu doæivjeti na-
predak i velike padove; ali ono πto na kraju vrijedi
jest ova vrsta odanog odnosa.
Ruta je iznad svega cijenila mjesto na kojem je
nitko drugi nije mogao zamijeniti. I kao ishod ove
 NITKO VAS NE MOÆE ZAMIJENITI • 33

odluke, postala je jedan od Boæjih velikih spome-

nika.
I vaπ brak moæe biti jedan od Boæjih prekrasnih
spomenika. Pavao nam kaæe da odnos izmeu muæa
i æene treba biti odraz odnosa Krista i Njegove Crkve.
U skrbi, πtovanju i obziru prema obiteljskom æivotu
svijet mora vidjeti sliku Kristove ljubavi prema svom
narodu.
Niπta u naπem poslu i niπta u naπem zvanju ne
moæe osigurati ovu sliku. Ne mogu je osigurati niti
sve promidæbe i sposobnosti na svijetu. Samo kakvoÊa
naπih braËnih odnosa moæe izraziti ono πto Bog æeli
reÊi. Mi imamo ulogu koju nitko drugi ne moæe pre-
uzeti.
Bog æeli da budemo poznati po naπim odnosima
u domu. To je dio naπeg poziva. Ne moæemo to odvojiti
od svog æivotnog poslanja. Ako naπe obitelji ærtvuje-
mo zbog svog poslanja, ustvrdit Êemo, poput slikara
Moneta, da nam viπe i nije ostalo nikakvo poslanje.
Biti nenadmaπni u obiteljskim odnosima — kako
je malo onih meu nama koji teæe za tim. Pritisci
svijeta neprestano zahtijevaju da odvojimo svoj po-
ziv u poslu od poziva u domu. Ne tako davno stotine
akademika okupilo se kako bi odalo Ëast Ëovjeku koji
je dobio Nobelovu nagradu za znanost. Tijekom uvo-
dnih sveËanosti njegova je æena Ëekala iza pozor-
nice, sa suprugama kandidata za ostale nagrade.
Supruga nagraenog nobelovca nije pokazivala neko
posebno oduπevljenje. Druge su æene htjele doznati
razlog.
“Kako mogu biti sretna s takvim muæem?” rekla
je i nastavila razoËarano priËati o æivotu u njihovom
domu.
Odmah su se javile i druge: “Hej, pa tako je i
kod mene!” Sve su osjeÊale gorËinu zanemarenosti i
zloupotrebljavanja.
34 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Dok su na pozornici sijevale bljeskalice fotoapa-

rata i dok su uglednici dræali besprijekorne govore,
iza pozornice se odvijala sasvim drukËija priËa. Æe-
ne koje su bile najbliæe ljudima kojima se iskazivala
Ëast mogle su samo oplakivati zajedniËku bijedu.
Uspjeti u poslu a ne uspjeti u domu — to je gorka
stvarnost. A tako neπto Boæja rijeË ne moæe odobriti.
Naπe poslanje u æivotu sliËno je tkanini bez πava. Ako
u svom æivotu u domu ne moæemo odraæavati Kri-
sta, πto vrijedi ako Ga nastojimo predstaviti u svome
poslu?
Kako uspijevate na vaπem nezamjenjivom mjestu?
Kad se naπ svijet bude pretvorio u pepeo, mi se ne-
Êemo osvrnuti i reÊi: “Eh, da sam bar viπe vremena
proveo u svom uredu!” Onda Êe nam biti bitna samo
kakvoÊa naπih osobnih odnosa. Naπe najveÊe rado-
sti i najdublja æaljenja bit Êe usmjereni na ljude iz
naπeg obiteljskog kruga na koje smo utjecali svojim
dobrom ili zlom.
Molim Boga da svatko od nas bude spreman po-
kazati uspjeh tamo gdje to zbilja vrijedi. Posvetimo
se cijelim srcem ostvarivanju svoje nenadomjestive
uloge!
 Taj Mahal i prava ljubav

Nad indijskom ravnicom Agra uzdiæe se svojom

kupolom graevina boje slonovaËe, savrπenih oblika
i mjera. BlijeπteÊi na suncu kraj obale rijeke Jumna,
stoji jedna od najpoznatijih graevina na svijetu —
Taj Mahal. Mnogi odlaze tamo diviti se njezinoj arhi-
tektonskoj ljepoti, ali je malo onih koji znaju dirlji-
vu pripovijest vezanu uz ovu graevinu.
Ovo veliËanstveno djelo govori o neobiËnoj vezi
izmeu mogulskog vladara ©ah Jahana i njegove omi-
ljene supruge Mumtaz Mahal. U vrijeme kad su kra-
ljevski brakovi skoro uvijek bili politiËki savezi, ovo
dvoje sjedinilo je æivote zato πto su se voljeli.
Jahan se zaljubio u æenu koja danas poËiva u
Taju pored Kraljevske trænice. Zaprosio ju je i dobio
pozitivan odgovor, ali je morao Ëekati joπ pet dugih
godina, dok astrolozi na dvoru nisu zakljuËili da su
se zvijezde povoljno svrstale za kraljevsko vjenËanje.
Za to vrijeme Jahan i Mumtaz se nikad nisu susreli
niti vidjeli, ali je njihova ljubav ostala nepokolebljiva.
Poslije vjenËanja oni se viπe nisu razdvajali. Kraljevi
pjesnici pjevali su kako je ljepota Mumtaz Ëak nag-
nala Mjesec da se sakrije od stida. Ali viπe od ljepo-
te, Jahan je kod svoje supruge cijenio neπto drugo.
Ona se pokazala tako mudrom da mu je uskoro po-
stala najpovjerljivijim politiËkim savjetnikom. Bila je
velikoduπna i puna suÊuti; svakog dana naËinila bi
popise udovica i siroËadi, nastojeÊi zadovoljiti njiho-
36 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

ve potrebe. Mumtaz je svom suprugu rodila mnogo

djece i, usprkos sloæenim problemima πto prate vla-
danje jednim kraljevstvom, ©ah Jahan je idiliËno æi-
vio sa svojom suprugom. Kad je ©ah morao poÊi na
vojni pohod protiv pobunjenih snaga na jugu Indije,
njegova je supruga zahtijevala da ga prati, iako je
bila u drugom stanju.
Upravo je na tom pohodu doπlo do tragedije. Mum-
taz nije preæivjela porod svog Ëetrnaestog djeteta. ©ah
Jahan je bio izvan sebe. Zatvorio se u svoje odaje i
odbijao hranu. Leæao je na kraljevskom odru jecaju-
Êi osam dana, a kad se pojavio pred ljudima, Ëinilo
se kao da je ostario nekoliko godina.
Nestalo je ljubavi njegovog æivota. Smrt mu je otela
ljubav koja mu se Ëinila vjeËnom. Ali ovaj je Ëovjek
naπao naËina da je ovjekovjeËi. OdluËio je izgraditi
spomenik svojoj supruzi: mauzolej — toliko lijep ko-
liko je bila lijepa njihova ljubav.
I tako je sagraen Taj Mahal, prekrasni spome-
nik u kojem je pohranjeno tijelo njegove æene. Viπe
nije bilo savrπenog para, ali se ©ah Jahan ovom pre-
krasnom graevinom pobrinuo da ne ostane zabo-
ravljen kroz vjekove.
Sagradio je spomenik vjeËnoj ljubavi. Kad stoje
pred ovom graevinom, ljudi zapravo promatraju ideal
besmrtne ljubavi, ideal predanja koje nadmaπuje i sa-
mu smrt. Mnogi su dirnuti izrazom ljubavi ovog Ëo-
vjeka prema supruzi.
Taj Mahal je divan spomenik. Ali uvjeren sam da
svatko od nas moæe sagraditi jednako tako lijep, æivi
spomenik — u svome braku. U svijetu otupjelih osje-
Êaja, svatko od nas moæe podiÊi rjeËiti spomenik be-
smrtnoj ljubavi.
Da bismo to uËinili, mislim da ovaj ideal moramo
raπËlaniti u njegove sastavne dijelove. Pogledajmo malo
pobliæe vjeËnu ljubav. Od Ëega je ona sastavljena?
 TAJ MAHAL I PRAVA LJUBAV • 37

Uvjeren sam da Pavlovo pismo KorinÊanima daje naj-

bolji odgovor. Trinaesto poglavlje Prve poslanice Ko-
rinÊanima najljepπe je biblijsko poglavlje o ljubavi,
na svoj naËin jednako tako velikoj i divnoj poput Taj
Mahal.
Nakon πto je ustvrdio da bez Boæje ljubavi ne mo-
æemo niπta postiÊi, Pavao poËinje nabrajati njezine
znaËajke. On nam kaæe kako se ta ljubav ponaπa.
Evo Ëetvrtog i petog retka: “Ljubav je strpljiva, lju-
bav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne
oholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne razdra-
æuje se, zaboravlja i praπta zlo.”
U ova dva retka istaknute su dvije potpuno su-
protne vrste karakternih crta. Strpljiva ljubav stav-
ljena je nasuprot oholosti, hvalisavosti, samoæivosti
i gnjevu. Prva izraæava ljubav i izgrauje je, dok je
druga skupina razara.
Boæja vrsta ljubavi velika je suprotnost sebiËno-
sti. Æivot usredotoËen na sebe nastoji oholim i hva-
lisavim ponaπanjem uvijek zaπtititi samo sebe. Ovaj
stav mogli bismo nazvati ja protiv njih. One koji ga
zastupaju lako je izazvati i razljutiti. Ljubav je Boæje
oruæje protiv najosnovnijeg Ëovjekovog problema:
sebiËnosti. Onaj tko prima i daje Boæju vrstu ljuba-
vi, osjeÊa se toliko sigurnim da moæe izaÊi iz skuËe-
nog prostora sebiËnosti. On moæe biti osjetljiv na po-
trebe drugih ljudi, jednako kao i na svoje.
Ovakva ljubav temelj je trajnom braku. Ona nigdje
nije toliko vaæna kao u zajednici dvoje ljudi. Brak
zahtijeva da nadrastemo same sebe. Isprva to nije
teπko, s obzirom da nas æar zaljubljenosti nagoni da
s Ëeænjom gledamo u oËi dragog biÊa. Ali kako pro-
laze godine, pojavljuje se stara sklonost ka usmje-
renosti na sebe. Pokloniti svome braËnom drugu svoje
vrijeme, paænju, brigu, sebe — to nije uvijek prirod-
na reakcija.
38 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

Jedino je Boæja ljubav dovoljno jaka da nas po-

tiËe na ustrajnost davanja cijelog æivota. Samo Nje-
gova ljubav moæe davati strpljivu ljubaznost u tre-
nucima kad æivot postane neugodan. Tad nam je naj-
potrebnija. Lako je voljeti kad cvatu ruæe, kad je braËni
drug nasmijeπen ili je upravo donio plaÊu. Ali kad
cvijeÊe uvene, kad braËni drug gnjavi i kad se gomi-
laju raËuni, ljudska ljubav obiËno nestaje. Strpljivost,
obzir i ljubaznost u teπkim vremenima — to je Bo-
æja vrsta ljubavi.
Cheryl se tog jutra nalazila na putu do radnog
mjesta. Bila je prometna guæva i tijekom voænje se
previπe pribliæila kolima ispred sebe. Kad je vozaË is-
pred nje zakoËio, nije se uspjela zaustaviti na vrije-
me i udarila je u njegov zadnji branik. Zaustavili su
se.
Izaπla je, uvidjela πtetu i briznula u plaË. Znala
je da je kriva, a automobil je bio potpuno nov, kup-
ljen prije dva dana. Kako da svom muæu pogleda u
oËi?
Drugi je vozaË pokazao razumijevanje, ali je obja-
snio da trebaju meusobno zabiljeæiti registarske bro-
jeve vozila i vozaËkih dozvola. Cheryl je posegnula u
ladicu kraj upravljaËa da uzme isprave. Izvadila ih
je i na njima naπla priËvrπÊen listiÊ. Snaænim muπ-
kim rukopisom, koji je odmah prepoznala, pisalo je:
“U sluËaju nezgode, sjeti se, srce, da ja volim tebe,
a ne auto!”
To je ljubaznost πto stiæe u pravom trenutku! To
je vrsta ljubavi koja traje cijelog æivota.
Onaj tko je usmjeren na sebe, okomljuje se na
probleme, dok ih strpljiva osoba pokuπava rijeπiti. Se-
biËan Ëovjek na svaku prijetnju odgovara u ljutnji,
dok strpljiv Ëovjek ljubaznoπÊu nadvlauje gnjev.
Moæda vam je poznato kako su nekada braËnim
drugovima savjetovali da “daju oduπka svojim osje-
 TAJ MAHAL I PRAVA LJUBAV • 39

Êajima”. ZakljuËili su kako potiskivanje i Ëuvanje gnje-

va u sebi nije najbolje u osjeÊajnom smislu, i Ëak
predstavlja prijetnju tjelesnom zdravlju. Smatralo se
dobrim rjeπenjem istresti sve πto je u nama. ReËeno
nam je: Zdravi odnosi zahtijevaju savrπenu iskrenost;
stoga uvijek moraπ izraziti kako se osjeÊaπ.
Ali burno izraæavanje ljutnje, odbojnosti i nesklo-
nosti baπ i ne rjeπava probleme. Iskaljivanje gnjeva
obiËno ne Ëini da on nestane, veÊ ga samo joπ oja-
Ëa. Odvratne navike postaju joπ jaËe.
»asopis Psychology Today ispitivao je 350 braË-
nih parova koji su zajedno po petnaest ili viπe godi-
na. Htjeli su ustvrditi πto pridonosi trajnosti brako-
va. I ustanovili su da uspjeπni braËni parovi tvrde
kako je πtetno izraæavati posljedice jakoga gnjeva. Sma-
trali su da je vaæno suzdræati se te da je za valjano
rjeπavanje problema potrebna odreena mirnoÊa.
Od sveg srca se slaæem s ovim miπljenjem. Moja
supruga Nellie i ja proslavili smo pedesetu godiπnji-
cu vjenËanja, pola stoljeÊa zajedniπtva. Kao i drugi,
i mi smo se morali prilagoavati; bilo je neslaganja.
Ali pri rjeπavanju problema nismo smatrali nuænim
da dajemo oduπka ljutnji.
Biblijska je istina: “Blag odgovor ublaæava jarost,
a rijeË osorna uveÊava srdæbu.” (Izreke 15,1) Strplji-
vost i ljubaznost rjeπavaju probleme. I baπ problemi
tijekom desetljeÊa sve viπe i viπe povezuju ljude.
Promotrimo joπ jednom u Prvoj poslanici Korin-
Êanima 13. poglavlje, taj biblijski Taj Mahal ljubavi.
U πestom i sedmom retku Ëitamo: “... ne raduje se
nepravdi, a raduje se istini. Sve ispriËava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.”
Znate li da postoji veliko mnoπtvo braËnih paro-
va koji kao da se raduju nepravdi? Takvi Ëak i biljeæe
nanesene uvrede. Kako godine prolaze, ljudi u svom
braËnom drugu sve viπe i viπe primjeÊuju nesavrπe-
40 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

nosti i slabosti. SimpatiËni mladoæenja, koji se pri-

Ëinjao tako privlaËnim i obzirnim, ostavlja na podu
svoje prljave Ëarape i provodi gotovo cijeli nedjeljni
dan gledajuÊi sportske televizijske emisije. Draæesna
mladenka, koja je izgledala tako slatka i njeæna, po-
staje razdraæljiva i provodi dobar dio nedjelje razgo-
varajuÊi telefonom s majkom.
Prije ili kasnije svi mi poËinjemo shvaÊati da se
nismo vjenËali za gospodina Predivnog ili gospoicu
Savrπenu. Svatko od nas ima svoje nedostatke. Nije
teπko podnositi nesavrπenost kod naπih suradnika ili
prijatelja. Ali tu blizu, u prisnoj braËnoj zajednici,
ovi se nedostaci mogu Ëiniti vrlo velikima. »esto ih
preuveliËavamo, a ponekad se njima Ëak i sluæimo
kao oruæjem protiv drugoga.
Nasuprot tome, spomenuti biblijski tekst savje-
tuje nam da se “radujemo istini” i da “sve vjeruje-
mo”. Mnogi biblijski struËnjaci u ovome vide savjet
da vjerujemo u sve ono πto je u drugome najbolje.
Kako bi sve bilo drukËije kad bismo se trudili
vjerovati u ono πto je najbolje u naπem braËnom dru-
gu, umjesto da pamtimo njegove pogreπke! Ovo se
dvoje ne moæe pomiriti. Ponovno se susreÊemo sa æi-
votom koji vodi raËuna samo o sebi; i s putem lju-
bavi.
SebiËnost se brani tako da druge poniæava. Bo-
æja vrsta ljubavi vidi dobro koje postoji u drugome:
ona istiËe ono πto je u njemu najbolje.
Na dan svog vjenËanja Alan McGinnis napisao je
svojoj zaruËnici pismo. U njemu je pisao o svojoj lju-
bavi prema njoj, o radosti koju osjeÊa zbog vjenËa-
nja i o lijepim nadama za njihovu zajedniËku bu-
duÊnost. I od tada je za svaku godiπnjicu vjenËanja
pisao novo pismo. U njemu bi pisao o posebnim tre-
nucima πto ih je proveo s njom i koji su mnogo znaËili
njemu osobno, kao i napretku njihove ljubavi.
 TAJ MAHAL I PRAVA LJUBAV • 41

Cijenite li svog braËnog druga? Pokaæite mu to!

Pokaæite joj to! Ako taj osjeÊaj ne izrazite, oslabit Êe
ili Ëak posve iπËeznuti. Ali ako ga izrazite — procvjetat
Êe i donijeti prekrasan plod. Usmjeravanje na ono
πto je pozitivno donosi veliku promjenu — i rjeπava
probleme.
Mlada æena po imenu Sandra doπla je duboko
potiπtena u ured svog pastora. PoËela je iznostiti dugu,
bolnu priËu o svome muæu. Objaπnjavala je kako se
prema njoj odnosi s omalovaæavanjem. NiËim mu ne
moæe udovoljiti. Svakog se dana pribojavala trenut-
ka kad Êe se vratiti s posla.
Sandra je inaËe bila lijepa mlada æena, ali ju je
njezin osjeÊaj da je odbaËena pretvorio u poraæenu,
razdraæljivu i hladnu æenu. I πto je viπe prezirala svo-
jega muæa, to je manje osjeÊala volju da mu ugodi.
Upala je u grozan zaËarani krug.
Pastor je zakljuËio da Êe biti najbolje da posjeti
njezinog supruga Joea. Ovaj se Ëovjek zaËudio kad
je Ëuo da je on uzrok potiπtenosti njegove supruge.
Kao i veÊina muπkaraca, on nije shvaÊao kako nje-
gova supruga moæe na takav naËin tumaËiti njegov
odnos prema njoj.
Pastor je ovom Ëovjeku iznio osobit prijedlog: “Iza-
berite deset pozitivnih osobina vaπe supruge i za-
hvaljujte Bogu za njih. Zahvalite Mu dva puta dnev-
no, ujutro i na putu kuÊi.”
To nije izgledalo teπko, pa se Joe sloæio. PoËeo
je zahvaljivati Bogu za ono πto mu se svialo kod
Sandre. I nije trebalo dugo — ona se na njegove oËi
poËela mijenjati. Postala je ljubaznija. Joe je nastavio
zahvaljivati Bogu za nju, i Sandra je rasla u samo-
poπtovanju i volji za æivotom.
Nakon nekog vremena pastor je upitao Joea je li
nauËio napamet svih deset Sandrinih pozitivnih oso-
bina. Suprug je s osmijehom odgovorio: “Ne samo da
42 • SRE∆A OD ZIDA DO ZIDA

sam ih nauËio napamet, nego pronalazim nove za koje

svakog dana zahvaljujem Bogu!”
Kako bi bilo lijepo kad bi svatko od nas u svom
braËnom drugu naπao neπto novo za πto bi zahva-
ljivao Bogu!
Umjesto da gledamo na nedostatke, na ono πto
nas æivcira, vjerujmo u ono πto je najbolje, usmjeri-
mo misli na pozitivno. Ako vam je teπko πtovati svog
braËnog druga, pozivam vas da jednostavno sjedne-
te i napiπete deset osobina koje vam se kod njega
ili nje sviaju. Za one koji se bore s gorkim iskus-
tvima moæda Êe to isprva izgledati teπko. Teπko je
oduprijeti se teænji da se prisjeÊamo zla koja su nam
uËinjena. Ali potrudite se, pozorno razmotrite, postoje
osobine koje nije teπko cijeniti kod vlastitog braËnog
druga. Razmiπljajte o njima, zahvaljujte Bogu za njih.
Vjerujem da Êete ustvrditi kako se vaπ braËni drug
mijenja pred vaπim oËima.
Nakon pedeset godina braka naπao sam kod svoje
supruge Nellie mnoge dobre osobine. Nastojao sam
se usredotoËiti na njih. Vidio sam kako je Bog upo-
trijebio njezine dobre osobine da dopuni moje i da
mi pomogne u mojim slabostima. Nellie posjeduje otvo-
renost i iskrenost prema ljudima, πto osobito cije-
nim. Uz moju suprugu se neÊete dugo osjeÊati stran-
cem. Ima neπto u Nellie πto Ëini da se ljudi oduπeve
njome.
Ljubav se raduje istini, raduje se dobru koje vidimo
u svom braËnom drugu. To je vrsta ljubavi koja moæe
trajati cijeli æivot. Naπi brakovi su sveto poslanje —
najvaænije zvanje koje Êe veÊina nas imati tijekom
svog æivota. Bog æeli u naπoj zajednici muæa i æene
izgraditi prekrasan spomenik koji ukazuje na Njego-
vu vrstu ljubavi.
Kod braka nije rijeË o udobnosti ili ekonomiËno-
sti. Bog æeli da on bude neπto mnogo viπe. Kao braËni
 TAJ MAHAL I PRAVA LJUBAV • 43

par imamo prednost da odraæavamo neπto πto je bo-

æansko: ljepotu strpljive ljubaznosti, ljepotu kad “sve
vjerujemo”. Svatko od nas moæe u svom domu sa-
graditi svojevrsni Taj Mahal, trajni spomenik.
©ah Jahan, graditelj tog prekrasnog groba, doæi-
vio je ubrzo poslije smrti svoje voljene supruge joπ
jednu tragediju. Njegov vlastiti sin polakomio se za
vlaπÊu pa je ustao na oca. Sin je 1658. godine digao
bunu i oteo prijestolje.
©ah Jahan se zatvorio u palaËu. Posljednjih osam
godina æivota proæivio je kao zarobljenik u pozlaÊe-
nom kavezu. Ali tjeπio se jednim: kroz prozor je mo-
gao gledati preko rijeke Jumne i vidjeti prekrasno
mjesto na kojem poËiva njegova supruga. Spomenik
je joπ uvijek stajao; simbol njegove ljubavi ostao je
lijep kao πto je uvijek i bio.
Predaja kaæe da su straæari naπli mrtvog ©aha
Jahana, u starosti od 74 godine, s otvorenim oËima
upravljenim na bljeπtavi Taj Mahal.
Bog æeli da svatko od nas naËini sliËan spome-
nik, izraz ljubavi koja traje zauvijek. On æeli da naπ
brak ispuni svoj uzviπeni cilj. On æeli da naπi domo-
vi budu predokus Neba.
Mi moæemo imati takav brak — ako svoj æivot
usredotoËimo na Boæju vrstu ljubavi. Ljubav koju Bog
daje moæe postati naπ najveÊi izvor. Ako svakog da-
na na njemu napajamo svoje srce i um, moÊi Êemo
pokazati strpljivu ljubaznost i vjerovati u najbolje onda
kad je najpotrebnije.
Ne æelite li i vi ovakvu vrstu braka, ovakvu vrstu
spomenika u svom æivotu? Traæite Boga da u vama
izgradi ljubav koja traje vjeËno. I nastavite netremi-
ce gledati u Njegovo nesebiËno srce koje je uvijek
spremno davati.
 Kazalo

SreÊa od zida do zida ............................................. 5

BraËni drugovi u poπtenoj borbi .......................... 16

Nitko vas ne moæe zamijeniti ............................... 26

Taj Mahal i prava ljubav ...................................... 35

PreporuËujemo
www.znaci-vremena.com
www.procvatzdravlja.com
www.biblija.hr