Dva Na Jedan ZivjetiBozjuLjubav PDF

1
Douglas Cooper
ÆIVJETI BOÆJU LJUBAV
D.Cooper p20 1 07.10.2013, 17:54

Black
2 • ÆIVJETI BOÆJU LJUBAV
Nakladnik
ZNACI VREMENA
www.znaci-vremena.com
Izvornik
Living God’s Love
By Douglas Cooper
Pacific Press Publishing Association
ISBN 978-0816301768
Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Znaci vremena

Sva prava pridræana. Ova se knjiga smije umnoæavati,
djelomiËno ili u cijelosti, samo uz dopuπtenje nakladnika.
Urednik
Mario ©ijan
Prijevod
Mirjana RaneloviÊ
Lektura
–urica GarvanoviÊ-Porobija
Korektura
Ljiljana –idara
Prijelom
Miroslav VukmaniÊ
Tisak
ZNACI VREMENA
Zagreb 2013.
D.Cooper p20 2 07.10.2013, 17:54

Black
3
Douglas Cooper
ÆIVJETI
BOÆJU LJUBAV
UËini svaki dan svojega æivota novim,
bogatim i uzbudljivim iskustvom!
D.Cooper p20 3 07.10.2013, 17:54

Black
Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovi

navedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.
CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu
pod brojem 857316
ISBN 978-953-183-197-0
D.Cooper p20 4 07.10.2013, 17:54

Black
5
1
Potreba za istinskom ljubavi
“Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji...”

(Izreke 20,27)
Kalifornijski dræavni zatvor za narkomane izdaleka

je joπ zadræao izgled lijepog hotelskog zdanja, πto je ne-
kada i bio. U tom hotelu okruæenom breæuljcima, u bli-
zini grada Corone, svojedobno su se okupljale najoda-
branije holivudske zvijezde. Nakon nekog vremena za-
nimanje za taj objekt se smanjilo. Posao je slabo iπao
pa su ga razoËarani vlasnici ubrzo prodali.
Slikovito bistro jezero, okruæeno drveÊem Ëije se li-
πÊe ocrtavalo u dubokoj sjeni, joπ je stvaralo ugoaj od-
maraliπta. No, straæari u odorama, bodljikava æica i te-
πka æeljezna vrata brzo su uvjerili posjetitelja da tamo-
πnji stanovnici ne æive na tom mjestu dragovoljno.
Dok smo kao posjetitelji te ustanove Ëekali u redu,
jedan od straæara svakome je priËvrstio gotovo nevid-
ljivu naljepnicu s unutarnje strane ruËnog zgloba. Re-
kli su nam da je to potrebno zato πto Êemo na odree-
nom mjestu biti podvrgnuti posebnom pregledu ultra-
ljubiËastim zrakama, i na sliËan Êemo naËin kasnije po-
novno izaÊi na slobodu. To je bila konaËna potvrda da
je ustanova u koju smo upravo ulazili — zatvor.
D.Cooper p20 5 07.10.2013, 17:54

Black
Dok smo prolazili kroz razliËite odjele i sluπali ob-

jaπnjenja o teorijskim i stvarnim moguÊnostima rehabi-
litacije narkomana, sati su brzo prolazili. Nakon nekog
vremena jedan od sluæbenika uprave obavijestio nas je
da moæemo povesti neformalan razgovor s nekoliko pi-
tomaca toga doma.
Tako sam upoznao Jima. Visok, zgodan muπkarac
Ëetrdesetih godina, sa srebrnastom kosom na sljepooË-
nicama, razlikovao se od svih ostalih.
Zamijetio sam tijekom razgovora da Jim πuti, dok
su drugi zatvorenici slobodno govorili o sebi i svojim
problemima.
Jim nije niπta rekao, sve dok nije saznao da su neki
iz naπe skupine propovjednici. Kad se tiho nakaπljao,
kao da proËiπÊava grlo, svi su ostali zamuknuli. Progo-
vorio je ugodnim glasom:
“Prijatelji, æelim vam neπto ispriËati! Moæda Êe vam
to biti korisno.
Po zanimanju sam lijeËnik. Imao sam dobro razvi-
jenu privatnu ordinaciju u svojem gradu. Imao sam do-
bru i odanu suprugu i dva zlatna sina. Uæivao sam po-
πtovanje i povjerenje svojih sugraana i crkve kojoj sam
pripadao. U moju ordinaciju dolazilo je sve viπe paci-
jenata. Spisak obavljenih pregleda postajao je sve dulji.
Sve viπe vremena provodio sam s pacijentima. Ubrzo za
sebe nisam mogao odvojiti ni pola dana u tjednu. Spa-
vao sam na nogama. Izgledalo je kao da nema noÊi bez
hitnog sluËaja i potrebe za nekom neodloænom inter-
vencijom.
Na kraju sam, pokuπavajuÊi se osloboditi tereta, po-
Ëeo uzimati pomalo droge. U poËetku je to bilo doista
malo, tek toliko da mi pomogne u lakπem obavljanju
svih teπkih duænosti koje sam imao tijekom dana. Nisam
bio zbog toga nimalo uznemiren. Bio sam siguran da
D.Cooper p20 6 07.10.2013, 17:54

Black
POTREBA ZA ISTINSKOM LJUBAVI • 7
mogu upravljati sobom. Ali prije nego πto sam toga po-
stao i svjestan, bio sam u zamci. Viπe nisam mogao
bez droge. Izgledalo mi je da bih se bez nje sasvim slo-
mio. Kad bi mi se to dogodilo, uslijedio bi — mislio
sam — kraj.
Vjerovali ili ne, nisam znao πto Ëiniti, niti kamo kre-
nuti. Shvatio sam da mi je prijeko potrebna pomoÊ. Os-
jeÊao sam da se ne mogu povjeriti ni jednom drugom
lijeËniku. Bojao sam se da me netko od njih ne oda,
pa Êu izgubiti dozvolu za rad.”
Jim je zastao. Gledao je u svoje ruke. Za to vrijeme
prostorijom je vladala nepomuÊena tiπina. Zatim je na-
stavio:
“Odrastao sam u krπÊanskoj Crkvi. I kao lijeËnik
odlazio sam na bogosluæja kad god bih imao vremena.
Shvatio sam da postoji samo jedan Ëovjek kojemu
mogu povjeriti svoj problem. Bio je to moj propovjed-
nik. OdluËio sam ga posjetiti. Nadao sam se da Êe me
razumjeti. Viπe od svega Ëeznuo sam za nekim tko bi
mi pomogao da se ËvrπÊe poveæem s Bogom. Znao sam
da je to jedini naËin da se izvuËem.
Ugovorio sam sastanak s propovjednikom i otiπao
u njegov ured. Bio sam ispunjen osjeÊajem beznaa.
Nisam viπe htio gubiti vrijeme. Rekao sam mu da uzi-
mam drogu i da sam svjestan da se nalazim u opasnoj
neprilici te da ne vidim izlaz iz tog koπmara.
Mislim da sam bio previπe iskren. Nikada neÊu za-
boraviti njegovu reakciju. Promatrao me je s neizmjer-
nim uæasom i zaprepaπtenjem. Mrmljao je: ‘Oh, Boæe
moj! Ne, Jime, ne ti!’
Onda mi je poËeo govoriti o tome kako je straπno
to πto Ëinim svojoj obitelji i Crkvi. Podrobno mi je obja-
πnjavao kakve Êe to posljedice imati na moj ugled i slu-
æbu. Zavrπio je podsjeÊajuÊi me da Êe tako straπna po-
D.Cooper p20 7 07.10.2013, 17:54

Black
greπka nesumnjivo uzrokovati uniπtenje moje duπe u

paklu.”
Jim je opet zastao. Kad je neπto kasnije nastavio,
glas mu je bio tiπi i izgledao je joπ zamiπljeniji nego do
sada.
“Nikada se u æivotu nisam osjeÊao toliko razoËara-
nim, iznevjerenim, osamljenim. Otiπao sam k tom Ëovje-
ku u oËajniËkom traganju za nekim tko Êe me sasluπati,
tko Êe razgovorati sa mnom i tko Êe mi pomoÊi.
Bio sam svjestan da to πto Ëinim nije dobro. Znao
sam da je to u Ëemu sam se naπao zlo i grijeh. Znao
sam da s tim treba prestati. Zato sam i otiπao k njemu.
Nitko me nije trebao podsjeÊati na ono πto sam veÊ i
sâm znao.
Ono πto se toga dana dogodilo mislim da je znatno
pojaËalo moje duboko obeshrabrenje i povelo me k joπ
veÊem razoËaranju. Sasvim sam izgubio nadu da Êu se
ikada izvuÊi iz te strmoglave spirale niz koju sam se
spuπtao — i naπao se ovdje. Molim vas, nemojte me
pogreπno razumjeti! Ne pokuπavam ikoga okriviti, osim
samoga sebe. Ja sam upropastio svoj æivot. Otkad sam
ovdje, nauËio sam puno o æivotu i o sebi. Koliko puta
sam poæelio da su prilike drukËije nego πto jesu. Mo-
æda sam ih mogao promijeniti.”
S izrazom boli i razoËaranja koje nosi od dana u
koji je poπao traæiti pomoÊ od svog propovjednika, Jim
je upro pogled u nas i rekao:
“Æelim vam samo neπto reÊi, prijatelji. Molim vas,
ako neki narkoman ili bilo tko drugi kome je doista
potrebna vaπa pomoÊ doe k vama, nemojte mu dræati
prodike! Sasluπajte ga i volite ga takvog kakav jest! Mo-
æda mu samo tako moæete pomoÊi.”
Prilike u kojima propustimo pokazati ljubav, prem-
da Ëesto prou a da ih i ne zapazimo, uvijek su tragi-
D.Cooper p20 8 07.10.2013, 17:54

Black
Ëne. Zaπto? Zato πto je u srcu krπÊanstva Bog ljubavi,

koji svoju ljubav æeli otkriti u naπim meusobnim od-
nosima. Kad joj nemar, ravnoduπnost, predrasude, ili
bilo koja druga prepreka ometa put, boæanska namjera
se ne moæe ostvariti. A to je, ako se i samo jednom
dogodi, previπe.
Plan nebeskog Oca jest da stigne do srca svih gre-
πnih, nevoljnih i smrtnih ljudi. Taj plan zasniva se na
Njegovoj djeci kao posrednicima kroz koje Êe se boæan-
ska ljubav dijeliti svijetu. U svom najæivljem obliku
Evanelje je satkano od stvarne ljubavi meu ljudima
koja im se pokazuje tamo gdje jesu i takvima kakvi je-
su. To je pravi evaneoski rad u svom najËiπÊem obli-
ku.
Zanemarivanje ljubavi je ozbiljan problem, jer to
znaËi stavljati na kocku neËiji vjeËni æivot. Ono moæe u
cijelosti uniπtiti priliku koja bi posluæila Bogu da pri-
vuËe k sebi neko ljudsko biÊe upravo u trenutku kad
mu je to najpotrebnije.
To se zapravo dogodilo Jimu.
Poemo li od bilo kog primjera, ostaje Ëinjenica da
veÊina ljudi ne moæe razumjeti niti doæivjeti Boæju lju-
bav bez drugih ljudi. Ona se mora prenijeti do njih od
zrcala nekog drugog æivota, prije nego πto im postane
stvarna i prije nrgo πto budu mogli odgovoriti na nju.
Iz razloga koji su nam nedokuËivi, nebeski Otac je
odluËio da ovisi o nama, o tome kako Êemo danas u
svojim ljudskim moguÊnostima pokazati kakav je On i
kakva je Njegova ljubav.
Biblija kaæe: “Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji.”
(Izreke 20,27) Dakle preko svojega naroda Otac æeli oba-
sjati svijet svojom ljubavlju.
Moæeπ li razumjeti koliko je sudbonosno ne poka-
zati pravu ljubav prema drugome? Taj propust moæe uËi-
D.Cooper p20 9 07.10.2013, 17:54

Black
niti da u oËima drugog Ëovjeka bude umanjena i sama

istinitost postojanja Boga i Boæje ljubavi.
U svojoj knjizi Happiness Wall to Wall (SreÊa od zi-
da do zida, Znaci vremena, Zagreb 2012.), George E.
Vandeman vrlo dojmljivo istiËe da je rastava braka,
danas tako uobiËajeni raskid i slom ljudske ljubavi,
tragiËna jer Bog “æeli tvojom ljubavi, oËe i majko, svoju
ljubav objasniti djetetu. Sada je u tome sprijeËen!” (str.
34)
SjeÊam se kako sam pokuπavao posavjetovati jed-
nog trinaestogodiπnjeg djeËaka. Izazivao je velike pro-
bleme i u crkvi i u πkoli — bio je neugodan, grub i
nije æelio suraivati. Izgledalo je da mu se nitko neÊe
moÊi pribliæiti.
Kad je taj djeËak bio sasvim mali, majka mu je umr-
la, a otac ga napustio. Najranije godine svojega æivota
proveo je u sirotiπtu. Zatim je kao usvojeno dijete pre-
lazio iz jedne obitelji u drugu. Na kraju je stigao u dom
jednog religioznog para koji je, usprkos velikom str-
pljenju i iskustvu s djecom, odluËio odustati od poku-
πaja da se skrbi o ovom nesretnom djetetu.
Jednog dana pokuπao sam razgovarati s tim dje-
Ëakom u skuËenoj knjiænici u koju ga je ravnatelj πkole
poslao da me potraæi.
Joπ Ëujem sebe kako mu govorim koliko ga njegov
nebeski Otac ljubi.
Priznajem, i sada se Ëudim kako mi se nije nasmi-
jao u lice. Zasluæio sam to.
Onaj tko nikada nije doæivio ljubav zemaljskog oca
i majke, vrlo teπko moæe predoËiti sebi nebeskog Oca
punog ljubavi. Postoje bezbrojne emotivne zapreke koje
znatno umanjuju vrijednost duhovnih istina. Kako lju-
di mogu vjerovati da ih Bog koga ne vide voli, kad im
oni koje mogu vidjeti nikad nisu pokazali ljubav na ne-
D.Cooper p20 10 07.10.2013, 17:54

Black
ki uËinkovitiji naËin? Barem onda kad im je to najviπe

bilo potrebno.
Tko je u takvom emotivnom i duhovnom beznau,
mora najprije doæivjeti toplinu istinske ljudske ljubavi
prije nego πto bude mogao ili htio odgovoriti na Boæju
ljubav.
Danaπnji svijet je pun nesigurnosti. Nema ljubavi.
Jedan od triju brakova u Sjedinjenim AmeriËkim Dræa-
vama zavrπava rastavom, dok je veÊina ostalih takoer
nesretna. Mnoπtvo isprazno proæivljenih æivota posljedi-
ca su raspada velikog Boæjeg dara meusobne ljudske
ljubavi, raspada koji spreËava ljude da se upoznaju s
Bogom i Njegovom ljubavi.
Krivnja, strah i duboka zabrinutost su u porastu.
Rak mrænje, buntovniπtva, nezadovoljstva, razoËaranja
i nasilja svakodnevno napreduje. Zlo je postalo vrlo agre-
sivno, drsko i nestrpljivo.
Posvuda se mogu zapaziti porazni rezultati. Oni su
mnogo dublji od samih pogreπnih postupaka, prekrπaja
zakona, pogaæenog morala, pokazanog nepoπtovanja...
NajveÊa briga krπÊana nije novi moral koji dopuπta
eksploziju grijeha! Neπto znatno teæe nagriza srca une-
sreÊenih stanovnika Zemlje. Biblija jasno govori o veÊoj
tragediji izazvanoj plimom zla koja Êe preplaviti svijet
upravo pred drugi Kristov dolazak: “Razmahat Êe se be-
zakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12)
Najvaænija zadaÊa suvremenog krπÊanina ne sastoji
se u oplakivanju i jadikovanju zbog toga πto na sva-
kom koraku raste plima zla. Od jadikovanja nema ni-
kakve koristi. Umjesto toga, krπÊanin treba iskoristiti
priliku da ispuni svoju uzviπenu zadaÊu i objavi Evan-
elje, Radosnu vijest o Boæjoj ljubavi, naraπtaju koji ne
zna πto je ljubav, jer ju je razorna sila zla praktiËno
iskorijenila iz ljudskog æivota.
D.Cooper p20 11 07.10.2013, 17:54

Black
Ljubav koju dobivamo od Isusa Krista trebamo podi-

jeliti u ovom svijetu, da bismo se suprotstavili neiz-
mjernom zlu koje danas zapaæamo i da bismo ga pobi-
jedili. U ovo zavrπno doba moramo pomoÊi ljudima da
u cijelosti doæive ovu vrstu ljubavi. Ne moæemo, ne smi-
jemo propustiti duboko i stvarno voljeti ljude!
Ova knjiga napisana je zato da bi svima pomogla
ispuniti ovu najvaæniju zadaÊu.
D.Cooper p20 12 07.10.2013, 17:54

Black
13
2
NajveÊi grijeh
“I svaki svojim putem je hodio.”

(Izaija 53,6)
To dijete trebalo je biti njezino prvo dijete. Soba koja

se tako dugo pripremala za novoroenËe bila je dobro
oËiπÊena, a pod ulaπten. Zidove su ukraπavale slike ra-
zigranih ponija i πÊuÊurenih psiÊa.
Pozornost je privlaËila nova kolijevka. U punom sjaju
stajala je nasred sobe. Noge na kojima je stajala bile
su pokrivene bogato nabranom zavjesom od bijele svile
koju je krasila tanana traka. Unutra, nad paperjastim
æutim pokrivaËem, stajala su dva para briæljivo isplete-
nih vunenih cipelica. Jedan par bio je ruæiËaste, a drugi
plave boje.
Kad je osjetila prvu bol, postala je uzbuena jer je
taj dugooËekivani dogaaj upravo zapoËeo. Ali Ëim su
je primili u bolnicu, shvatila je da neπto nije u redu.
LijeËnik joj je uzeo ruku, koja je sad postala toliko bli-
jeda da su se plave vene jasno ocrtavale pod koæom.
Dræao ju je tako nekoliko trenutaka ne progovorivπi ri-
jeËi, na svoj profesionalan naËin, ali s neskrivenom pa-
ænjom i suÊuti. Zatim joj je rekao da su nastupile neke
poteπkoÊe.
D.Cooper p20 13 07.10.2013, 17:54

Black
Bilo je nuæno da se odmah izvrπi operacija. Vrlo lju-

bazno objasnio joj je da se operacija mora izvrπiti da bi
se spasio njezin æivot. Za dijete se viπe niπta nije moglo
uËiniti.
LijeËnik, koji je bio krπÊanin, kasnije je priËao ka-
ko je ova vijest porazila mladu æenu. U velikoj muci i
dubokom beznau zatraæila je da odmah vidi svojega
muæa i sveÊenika. Prema nauku Crkve kojoj je pripa-
dala, postojao je odreeni obred koji je trebalo obaviti
u takvim okolnostima. BuduÊi da je bila odana vjerni-
ca, s velikom ozbiljnosti traæila je da se obred izvrπi.
LijeËnik je odmah telefonom pozvao sveÊenika i
objasnio mu πto se dogodilo. Zamolio ga je da brzo do-
e. »ovjek s druge strane æice odgovorio je da je trenu-
tno vrlo zauzet. Rekao je da bi mu viπe odgovaralo da
u bolnicu svrati sutradan, jer bi tada imao viπe vreme-
na. Dodao je da u takvim okolnostima i sam lijeËnik,
ili medicinska sestra, mogu obaviti prijeko potreban
obred nad djetetom. Zatim je spustio sluπalicu.
Za mnoge je grijeh ne vjerovati u ono u πto treba
vjerovati, ili ne posluπati ono πto se doista treba poslu-
πati. Takvi misle da se grijeh Ëini samo kad se krπi
Deset zapovijedi. Ali takvo ograniËavanje znaËi nepra-
vilno shvaÊanje grijeha. Ono je potpuni promaπaj u ra-
zumijevanju njegove bîti i zloÊudnosti.
U Knjizi proroka Izaije piπe: “Poput ovaca svi smo
lutali...” (Izaija 53,6) Ove rijeËi govore da je svako ljud-
sko biÊe greπno. Ali prorok se ne zadræava samo na
tom osnovnom nadahnutom zapaæanju. On u nastavku
daje dojmljiv biblijski opis grijeha: “... I svaki svojim
putem je hodio.”
Ovo je odgovor na pitanje πto je grijeh! Grijeh je
staviti sebe samoga na prvo mjesto, a Boga i ostale na
drugo. Grijeh je hoditi vlastitim putom, bez obzira koli-
D.Cooper p20 14 07.10.2013, 17:54

Black
NAJVE∆I GRIJEH • 15
ko on bio “prav”, “dobar” ili “moralan”, a zanemarivati

ili odbacivati put kojim Bog æeli da idemo.
Prema rijeËima Gospodina Isusa, Boæji put, bît krπ-
Êanstva, jest voljeti Boga i voljeti ljude svim svojim sr-
cem, duπom i miπlju. LogiËno je da je suprotnost krπ-
Êanstvu, dakle bît grijeha — ne voljeti.
Zapravo, dogaa se ovako: mi Ëinimo grijeh ne po-
kazujuÊi ljubav, buduÊi da smo zaokupljeni vlastitim
potrebama, zanemarujuÊi potrebe drugih ljudskih biÊa.
To je “upravljanje po vlastitom putu”. Upravo to uËinio
je onaj sveÊenik koji nije odmah poπao u bolnicu onog
dana kad ga je pozvala mlada æena u trenutku svoje
velike potrebe.
I svijet i Crkva prepuni su onih koji na taj naËin
zakidaju Boga i ljude. VeÊina uopÊe ne shvaÊa greπnost
svojega sebiËno usmjerenog æivota. Pa Ëak je i veÊina
onih koji misle da su krπÊani, toliko strasno zaokuplje-
na vlastitim potrebama, potpuno zaËahurena u ljusku
sebiËnosti, da ih potrebe drugih nimalo ne zanimaju.
Vlada koju bi saËinjavali ljudi koji ovako misle i
djeluju na kraju bi uniπtila i najjaËi narod.
Ako bi upravljaËke poloæaje u nekom poduzeÊu
zauzimali ljudi koji se ne bi brinuli za dobro ostalih,
ono bi vrlo brzo propalo.
Crkva Ëiji vjernici zanemaruju potrebe drugih, bez
obzira na pravilnost i vrijednost njezine teologije, ne slu-
æi ni Bogu niti ljudima. Mnogim iskrenim naporima da
se objavi Evanelje Ëesto nedostaje ovaj nuæan, æivotno
vaæan Ëimbenik — ljubav. Umjesto da ovu baklju preno-
simo iz ruke u ruku, mi Ëesto nespretno rukujemo
njom. Plamen ljubavi gotovo se ugasio.
Primjer koji potvruje takvo dræanje nalazi se u is-
kustvu efeπke crkve. NaËin na koji su u poËetku njezi-
ni vjernici sluæili Bogu bio je vrlo ugodan Gospodinu,
D.Cooper p20 15 07.10.2013, 17:54

Black
jer je otkrivanjem Kristovog duha nebeska svjetlost od-

sjajivala u njihovoj ljubavi i suÊuti.
Naæalost, nastupilo je vrijeme zanemarivanja Boæje
ljubavi. Umjesto nje pojavilo se neπto drugo. Uvukla se
sebiËnost. Obzirnost prema bliænjima preokrenula se u
ugaanje sebi. KrπÊani u Efezu poËeli su zanemarivati
svoju najveÊu duænost — pokazivanje Boæje ljubavi svi-
jetu. Prestali su pronositi Kristovu ljubav i suÊut. Na-
pokon, izgubili su ono πto im je nekada bilo sve.
Plamen se ugasio.
Tijekom svoje duge povijesti krπÊanska Crkva ne-
prestano je ponavljala ovu tragiËnu pogreπku. Najzad,
evo jasne opomene da Êe i posljednja, laodicejska cr-
kva, poËiniti istu sudbonosnu pogreπku. Ona Êe doÊi u
stanje u kojemu Êe njezina najveÊa potreba biti stvar-
no, djelotvorno iskustvo Boæje ljubavi. Vjerni svjedok
morat Êe je savjetovati i opominjati da se njezina jedi-
na nada nalazi u revnosnoj potrazi za zlatom æeæenim
u vatri — zlatom ljubavi.
Ova crkva je napredna crkva. “Bogat sam, nagomi-
lao sam bogatstvo.” (Otkrivenje 3,17) Ona je uspjeπna.
Sposobna. Samodovoljna. Sve ima. Niπta joj ne treba
— osim ljubavi.
“Stanje mnogih, meu onima koji se nazivaju Bo-
æjom djecom, upravo je predstavljeno u vijesti laodicej-
skoj crkvi”, pisala je Ellen G. White. “Oni koji imaju
poznate istine ne poznaju ovu vijest tako potpuno kako
bi mogli. Oni ne dopuπtaju da Kristova ljubav proæme
njihova srca i njihov æivot.”
Danas Crkva ima struËne propovjednike, Ëija rje-
Ëitost i sposobnost Ëine savrπenu cjelinu koja im omo-
guÊava da uspjeπno objave istinu i ohrabrujuÊu vjeru.
Crkva ima struËne administratore — ljude Ëije up-
ravljanje i poslovanje po vrijednosti ne zaostaje za oni-
D.Cooper p20 16 07.10.2013, 17:54

Black
NAJVE∆I GRIJEH • 17
ma koje ostvaruju rukovoditelji najuglednijih poduzeÊa

i ustanova.
Sve to dobro je i umjesno. Dakako, sve to uglavnom
je i nuæno. Ali, recite mi: gdje su u Crkvi struËnjaci za
pokazivanje boæanske ljubavi?
Gdje su oni koji mogu zadovoljiti duboke potrebe
srca prestraπenih muπkaraca i æena u svijetu koji se
suoËava sa smrÊu? Gdje su oni koji se brinu? Oni koji
imaju razumijevanja? Oni koji imaju vremena sasluπa-
ti? Oni koji znaju suosjeÊati i podnositi tuu nevolju?
Neki mladiÊ iz Harlema sreo se jednog dana na uglu
ulice s propovjednikom koji mu je Ëesto govorio da ga
Bog ljubi. Poπto mu je to i sad rekao, mladiÊ je odgo-
vorio: “Zlo mi je i umoran sam od sluπanja ljudi koji
govore o ljubavi. Æelim vidjeti ljubav koja ima ruke i
noge.”
Ima li u Crkvi nekog tko æeli pomoÊi ovome mladi-
Êu?
Gdje su struËnjaci koji mogu, kao πto je to mogao
Isus, pretoËiti Boæju ljubav u rijeËi; rijeËi koje su mogli
razumjeti ogrubjeli ribari ili nepismene prostitutke?
Gdje su osobe koje Êe moÊi odmah objaviti Boæju
ljubav samim izrazom svojega lica i tonom svojega gla-
sa?
Gdje, gdje su struËnjaci za ljubav? »ovjeËanstvo koje
se nalazi na putu propasti veÊ dugo Ëeka njihov zakaπ-
njeli izlazak na scenu najdubljih ljudskih potreba.
Svijetu niπta nije toliko potrebno kao ljudska biÊa
koja su spremna otkriti Spasiteljevu ljubav. Cijelo Ne-
bo Ëeka na muπkarce i æene Ëijom nesebiËnom pomoÊi
Bog moæe otkriti ovu nezadræivu silu krπÊanstva.
Bog je ljubav. A ti?
D.Cooper p20 17 07.10.2013, 17:54

Black
3
Opredijeljeni za ljubav
“Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah

milost.” (Jeremija 31,3)
Tog jutra moj dobar prijatelj, sveÊenik u jednoj veli-

koj bolnici, uπao je u sobu tek primljene bolesnice. Pu-
nija prosijeda æena pedesetih godina koju je zatekao u
sobi nije samo bila bolesna, veÊ i vrlo uplaπena i dubo-
ko uznemirena.
ZastajuÊi pokraj njezinog kreveta, sveÊenik se na
svoj ljubazni naËin poËeo predstavljati.
Prije nego πto je to uspio i izraziti, æena je planula:
“Ne æelim vidjeti nikakve sveÊenike. Imam ja svoju Cr-
kvu. Volim put u koji vjerujem i ne æelim da mi se bilo
πto drugo propovijeda. Ne æelim da me posjeÊujete dok
sam ovdje u ovoj bolnici. Molim vas, ostavite me na
miru!”
SveÊenik se polako okrenuo, spreman da napusti
sobu. Ali zastao je i tiho rekao: “Nisam vam doπao pro-
povijedati. Doπao sam vam govoriti o Boæjoj ljubavi.”
Bolesnica se za trenutak trgnula. Njezina napetost
kao da je popustila. Nasmijeπila se i kazala: “Dobro,
onda uite i sjednite. Upravo mi sada treba puno Bo-
æje ljubavi!”
D.Cooper p20 18 07.10.2013, 17:54

Black
OPREDIJELJENI ZA LJUBAV • 19
Moj prijatelj je svakodnevno posjeÊivao ovu bolesni-

cu dok se nalazila u bolnici, jer je ona to æeljela. Meu
njima se razvilo pravo, iskreno prijateljstvo, a sveÊenik
je kasnije priËao da je ona ubrzo postala osoba potpu-
no otvorena za Evanelje.
Psihologija jasno ukazuje da je najveÊa i najhitnija
potreba svakog ljudskog biÊa da bude voljeno i prihva-
Êeno. Sve drugo u æivotu ovisi o tome kako je ova veli-
ka potreba zadovoljena.
Sâm Bog usadio je u srca svih ljudi ovu duboku
æelju i potrebu za ljubavlju i druæenjem. To je zapravo
Boæji sveobuhvatni dar Njegovoj djeci. Neosporna je Ëi-
njenica da ta potreba postoji Ëak i u æivotu najokorjeli-
jih osoba, Ëak i onih koji misle da su sami sebi dovolj-
ni.
U trenucima svoje agonije i iskuπenja u Getsema-
niju, Krist je Ëeznuo za suosjeÊanjem svojih uËenika.
Æelio je da netko bude kraj Njega, da se brine za Njega
i da Ga razumije. Naæalost, nije bilo nikoga.
Samostalan i odluËan, apostol Pavao je Ëesto æudio
za suosjeÊanjem i prijateljstvom kad je, obavljajuÊi pio-
nirski rad za Boga, bio pritisnut poteπkoÊama i osam-
ljenoπÊu.
Bog je u sve nas usadio snaænu æelju da budemo
voljeni. Otac je tako omoguÊio i svoj ulazak u naπ æivot.
Tko god traæi Boga, Ëini to zato da zadovolji svoju
potrebu za ljubavlju i prihvaÊanjem. U skladu s ovom
istinom Otac sve ljude privlaËi k sebi.
Ovo je i temelj na kojemu krπÊani moraju zasnova-
ti sve svoje napore da uspostave Boæje kraljevstvo u sr-
cima svojih prijatelja. Svi koji doæive da budu spaπeni,
bit Êe spaπeni zahvaljujuÊi ljubavi. A ljubav poËinje u
Bogu: “Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah mi-
lost.” (Jeremija 31,3)
D.Cooper p20 19 07.10.2013, 17:54

Black
Samo ljubav moæe poruπiti zapreke. Samo ljubav ot-

vara vrata ljudskih srca za istinu, jer ona ispunjava
njihovu najveÊu potrebu. Svakom ljudskom biÊu potre-
bno je mnogo ljubavi!
Bog ima dovoljno ljubavi da zadovolji sve potrebe
svijeta koji je toliko æeli. Bog ima dovoljno ljubavi da je
svakome daruje u izobilju.
Postoji samo jedan problem.
Ljubav nije stvarna i ona nema svoju vrijednost ako
se ne pokaæe. Iz razloga poznatog samo Njemu, Bog je
uËinio da u pokazivanju svoje ljubavi ovisi o svojem na-
rodu. On je svoje dragocjeno blago stavio u zemaljske
posude. Izabrao je ljudska biÊa da prenose Njegove bla-
goslove svijetu. Njegova slava treba svijetliti kroz njih i
rastjerati tamu grijeha. Bog æeli da ljudska biÊa pomo-
gnu greπnicima, onima kojima je potrebna sluæba lju-
bavi, i da ih vode k Njemu.
Bog æeli da Ëovjek postane posrednik, prenositelj to-
pline i ljubavi svijetu: “Svjetiljka je Gospodnja duh Ëo-
vjeËji...” (Izreke 20,27)
Doista je tragiËno πto je Boæji narod toliko puta pro-
pustio izvrπiti svoju jedinstvenu, Bogom danu ulogu.
Æalosno je πto je tako Ëesto propuπtao pokazati Boæju
ljubav. SebiËnost i hladnoÊa gotovo su ugasili plamen
ljubavi. Neki koji tvrde da su krπÊani, zaboravili su da
Bog od njih oËekuje da predstavljaju Krista.
©to znaËi predstavljati Krista? To znaËi otkrivati
Boæju ljubav ljudima, kao πto je to Krist Ëinio. Ta ljubav
je bila sila koja je sve ljude privlaËila k Njemu. Izraz
ljubavi na Njegovom licu, ljepota Njegovog karaktera koja
se mogla zapaziti u izrazu lica i tonu glasa privlaËila je
sve koji joπ nisu bili ogrezli u nevjerstvu.
BezgraniËna Boæja ljubav bila je omiljeni predmet
Kristovog kazivanja. On je govorio o njoj, otkrivao je
D.Cooper p20 20 07.10.2013, 17:54

Black
svojim æivotom, On sâm bio je Ljubav. Kristov posebni

dar ljudima bila je ta iznimna moguÊnost promatranja
stvarne Boæje naravi. Objavljivanje te æive istine, u kojoj
se otkrila OËeva æelja da zadovolji najveÊu Ëovjekovu
potrebu, bila je i svrha Njegovog dolaska na Zemlju.
To dragocjeno poznavanje Boga, ta ljubav doæivlje-
na s Bogom, veliki je dar povjeren Boæjem narodu. Bog
æeli da ga podijelimo sa svijetom.
Svaki krπÊanin treba biti prenositelj ljubavi!
Ponegdje i ponekad je ova nebeska vizija koju Otac
ima za nas gotovo izgubljena. Mi ljudi naglaπavamo ono
πto je manje vaæno.
Najlakπe je poËiniti najveÊi grijeh, jer je to najtana-
nija promjena u Ëovjekovom æivotu i najteæe ju je pre-
poznati u sebi. Druπtvo Êe brzo natjerati ubojicu da
sagleda svoj zloËin. Preljubnik zna u svom srcu da je
prevario. Lopov koji ima imalo razuma zna da njegova
djela nisu moralna i praviËna. Ali kad je u pitanju onaj
tko krπi zakon ljubavi, tada jedino tihi glas savjesti mo-
æe doprijeti do njegova okorjelog srca. Taj njeæni glas
moæe se lako uπutkati. Trajno.
Zbog Ëovjekove sklonosti i teænje da stalno æivi samo
za sebe, okorjelost i bezosjeÊajnost rastu u nama kao
skriveni rak. Postajemo nezainteresirani za potrebe dru-
gih i jedva smo svjesni πto se s nama zbiva. Primjerice,
lijeËnik se moæe u tolikoj mjeri priviknuti na rutinsko
obavljanje svojega posla, da Êe s vremenom postati ne-
osjetljiv te ubrzo viπe neÊe lijeËiti bolesnike, veÊ samo
obavljati profesionalno pruæanje pomoÊi za ukoËena le-
a, Ëir na probavnim organima ili slomljenu potkolje-
niËnu kost. Viπe neÊe biti svjestan potrebe da lijeËi ljude.
Devet desetina onih koji su doπli k njemu sa svojim
strahovima i bojaznima, imaju veÊe potrebe i poteπkoÊe
od onih koji se mogu lijeËiti tabletama ili skalpelom.
D.Cooper p20 21 07.10.2013, 17:54

Black
»ak ni propovjednici nisu otporni na najveÊi grijeh.

Propovjednik za godinu dana moæe istroπiti jedan auto
ostvarujuÊi “dobar crkveni program”. On moæe brinuti
za proraËun, odræavati odborske sjednice, propovijedati
doktrinalno ispravne propovijedi o stanju mrtvih, a da
istodobno potpuno zanemari stanje æivih, stanje ljudi iz
njegovog stada s njihovim stvarnim potrebama, stanje
naroda kojemu je potreban netko, bar propovjednik, kao
osoba koja se stvarno brine, osoba koja se trudi razu-
mjeti. Ljudima je potreban netko tko je spreman razgo-
varati o æivotnim vrijednostima, netko tko Êe se moliti
s njima i za njih viπe nego πto mu to duænost nalaæe
kad ih jednom u godini, po odreenom redu, posjeti na
dvadesetak minuta.
Propovjednik lako moæe steÊi unutarnji osjeÊaj kako
neÊe biti uspjeπan sve dok mu se ne pruæi prilika da
jednog dana “sluæi” u kakvoj “velikoj crkvi”. Meu pro-
povjednicima je takoer uobiËajena misao da neÊe biti
uspjeπni ako se jednom ne nau iza nekog crkvenog
administrativnog stola. Tek tu, smatra se, Ëovjek moæe
imati prednost da istinski i silno sluæi Bogu.
Iako su takvi poloæaji moæda nuæni za praktiËan rad
Crkve, i iako neki doista moraju sluæiti na taj naËin,
nepobitna je istina da jedan takav ured moæe vrlo lako
postati mjesto udaljavanja od ljudi i njihovih stvarnih
potreba.
GovoreÊi o sklonosti prema ravnoduπnosti u odno-
su na druge, dr. David Duffie u knjizi Psihologija i krπ-
Êanska religija piπe: “Ponekad lijeËnik pokazuje viπe za-
nimanja za postavljanje znanstvene dijagnoze nego za
pruæanje pomoÊi nesretnom ljudskom biÊu. On tako po-
staje ‘dobar’ znanstvenik, ali slab lijeËnik. Isto iskuπe-
nje pojavljuje se i u radu propovjednika. On moæe po-
stati tako revan za Ëisti nauk, da zanemari njegovu
D.Cooper p20 22 07.10.2013, 17:54

Black
praktiËnu primjenu u ljubavi prema duπama vjernika,

postajuÊi tako ‘dobar’ teolog, ali loπ propovjednik.”
Nitko, bez obzira na kakvom se poloæaju nalazio,
nije osloboen iskuπenja da postane nemaran prema
drugima. UskraÊivanje ljubavi, naπa nehumanost pre-
ma drugima naπ je najveÊi grijeh.
RijeË “nehumanost” obiËno predoËava sliku neke
bespomoÊne, vezane ærtve koja je izloæena muËenju. Ta
rijeË podsjeÊa na sprave za muËenje, lomaËe na gomili
drva i barbarske postupke poput onih u velikim seoba-
ma naroda. Tada je i nastao straπan obiËaj da se ruke
i noge osuenoga na smrt veæu za konje. »etiri snaæne
æivotinje, potjerane u galop u razliËitim pravcima, ras-
trgnule bi, raπËetvorile bespomoÊnu osobu.
Uvijek sam o takvom djelu mislio kao o krajnjoj ok-
rutnosti, pravom primjeru Ëovjekove neljudskosti pre-
ma Ëovjeku. Nisam shvaÊao da bi se ova optuæba mogla
uputiti i meni, da je i moj najveÊi grijeh nehumanost
prema bliænjem.
Nisam sebe smatrao Ëovjekom koji bi uæivao u zlo-
stavljanju nekoga. Nisam sebe nikada smatrao okrut-
nim po naravi. Takva misao nikada nije zapekla moju
savjest, jer sam bio siguran da za tako neπto ne bih
mogao biti optuæen niti kriv.
Tek kad sam shvatio da krπÊanstvo nije viπe nego
ono πto je Krist rekao, da se ljubav prema Bogu i ljubav
prema bliænjima izraæava najprije u sluæenju njihovim
potrebama, razumio sam da bi moj najveÊi grijeh doi-
sta mogao biti ono πto smo primijetili.
PromatrajuÊi sebe iz takve perspektive, uoËio sam
svoj nedostatak ljubavi. Vidio sam kako sam Ëesto pro-
puπtao priliku da pokaæem brigu za bilo koga osim za
sebe. Napokon sam shvatio da sam se gotovo sasvim
uputio “svojim putovima”. Otkrio sam da sam, prema
D.Cooper p20 23 07.10.2013, 17:54

Black
biblijskom odreenju, duboko u sebiËnoj greπnosti. Na-

ravno, za to vrijeme dræao sam sve Boæje zapovijedi i
æivio “dobrim”, “moralnim” æivotom.
Shvatio sam: nije bilo toliko zlo ono πto sam Ëinio.
Zlo je bilo ono πto nisam Ëinio, ono πto sam uskratio
drugima. Upravo je to bilo pogreπno i zlo.
Na kraju, sagledavajuÊi sebe u cijelosti, mogao sam
samo zavapiti: “OËe, oprosti mi πto sam bio tako neËo-
vjeËan prema svojim bliænjima!”
D.Cooper p20 24 07.10.2013, 17:54

Black
25
4
©to je ljubav
“On mu odgovori: ‘Ljubi ...!’”

(Matej 22,37)
O ljubavi, Ëini se, postoji puno viπe predrasuda i

pogreπnih shvaÊanja nego o bilo Ëemu drugom. Jedna
od najljepπtih istina koju Bog moæe otkriti tebi i meni
jest da ljubav nije takva kakvom smo je uvijek moæda
zamiπljali.
Za mnoge se ljubav moæe najbolje opisati kao topli
osjeÊaj jedne osobe prema drugoj. Ako ne osjeÊaπ na-
klonost, dobru volju ili suÊut prema nekome, tada tu
osobu, smatra se, ne voliπ.
To je odreenje ljudske ljubavi. To je, takoer, i po-
greπno odreenje krπÊanske ljubavi. KrπÊanska ljubav
nije samo osjeÊaj. Ona je zapravo svjesno stanje uma
predanog Bogu. Ona je odreeno stanje volje podreeno
Boæjoj volji.
Voljeti, to jednostavno znaËi iskoristiti moÊ izbora
koju nam je Bog dao da, bez obzira na osjeÊaje, kaæe-
mo i uËinimo ono πto je najviπa dobrobit za drugoga.
»ista i sveta ljubav nije osjeÊaj. Ona je naËelo.
NajveÊa Boæja zapovijed ne glasi: “Trebaπ osjeÊati
ljubav!” nego “Ljubi!” Sve dok naπ um djeluje, mi mo-
D.Cooper p20 25 07.10.2013, 17:54

Black
æemo dræati ovu zapovijed. To Ëinimo svojom odlukom

da ljubimo Boga i druge ljude.
Mnogi iskreni krπÊani ozbiljno se brinu o svojim
osjeÊajima prema Bogu. Velik broj njih je razoËaran i
obeshrabren, jer im izgleda da nikada nisu doæivjeli onu
dubinu osjeÊaja koju jedan krπÊanin treba imati prema
Njemu. Takvi neprestano osjeÊaju krivnju πto je vrijed-
nost njihove ljubavi i topline koju osjeÊaju prema Bogu
Ëesto beznaËajna.
U toj svojoj nedoumici oni znaju da treba voljeti
Boga viπe nego bilo koga drugoga i bilo πto drugo. Ipak,
oni ne uspijevaju postiÊi Ëak niti onoliko ljubavi prema
Njemu koliko imaju prema nekim ljudima, bez obzira
na sav trud i napor koji su uloæili u tom pogledu. Nije
malo onih koji su se tako razoËarali zbog prividne ne-
sposobnosti da dræe zapovijed o ljubavi, da su odustali
od krπÊanstva. ZakljuËili su da nikada neÊe moÊi lju-
biti Boga onoliko koliko misle da bi to trebalo. Zato su
se pomirili s miπlju da za njih nema nade.
Kad sam se i sâm naπao u prigodi da analiziram
sebe, na kraju sam morao priznati da sam osjeÊajno
dublje vezan za svoju æenu nego za Boga. »esto sam
osjeÊao topliju i njeæniju ljubav prema njoj nego prema
Njemu. Moji osjeÊaji prema njoj imali su veÊu emotiv-
nu snagu nego oni koje sam imao prema Bogu.
Meutim, shvatio sam da sam, usprkos tome, kori-
stio i uporno nastavljao koristiti moÊ svojega razuma,
odluËujuÊi svakodnevno stavljati Boga na prvo mjesto
u svojem æivotu. OdluËio sam Njega postavljati ispred
samoga sebe, ispred svoje supruge i svoje djece. Sad
znam da je to zapravo znaËilo ono: najviπe voljeti Nje-
ga.
Ako je ikada doπlo do sukoba izmeu onoga πto je
moja æena æeljela da uËinim i Boæje volje, odluËivao sam
D.Cooper p20 26 07.10.2013, 17:54

Black
©TO JE LJUBAV • 27
da Boæju volju stavljam ispred njezine. Prema tome,

premda je moja emotivna povezanost s mojom æenom
moæda i bila veÊa, ipak je moja ljubav prema Bogu bila
dublja. Kroz izraze moje volje i mojih postupaka poka-
zalo se da sam odluËio prvo mjesto u svom æivotu dati
Bogu.
Iako Ëesto moæe izgledati da je Bog, koga nikada
nismo vidjeli, ponekad vrlo udaljen od nas, moramo Ga
i dalje voljeti viπe nego ikoga i iπta na svijetu, jedno-
stavno zato πto smo odluËili da u naπem æivotu bude
tako. Stoga u skladu s tim ostvarujemo svoju odluku,
stavljajuÊi uvijek Boæju volju na prvo mjesto — ne oba-
ziruÊi se na osjeÊaje.
To je jedini moguÊi naËin da volimo i one koje ina-
Ëe ni zbog Ëega ne bismo voljeli — one osobe koje nam
emotivno niπta ne znaËe i koje u nama Ëak izazivaju
negativne osjeÊaje.
Tako je Isus Krist mogao ustrajati u ljubavi i prema
onima koji su Ga pljuvali, onima koji su Ga biËevali i
prolijevali Njegovu krv, prema ljudima opsjednutim de-
monima koji su Ga ubili.
Njegovi postupci i rijeËi jasno su govorili tim bijed-
nicima: “Moæete mi uËiniti πto god æelite, ali upamtite:
niπta, doslovno niπta πto Êete mi uËiniti neÊe biti dovolj-
no snaæno da me natjera da vas prestanem voljeti. I
dalje Êu se dræati svoje odluke da vas ljubim, da govorim
vaπim srcima i radim za vas, kao πto to i sad Ëinim.”
Kad je zaπao u zavrπnu krizu, Isus nije æelio biti
odvojen od zajednice koju je imao s Ocem i nije æelio
umrijeti za te neprivlaËne, grube, nezasluæne greπnike.
Zapravo, On se usrdno molio Ocu da, ako postoji bilo
kakva druga moguÊnost, ne podnese ovu ærtvu.
Tu konaËnu, bolnu odluku Isus nije donio zato πto
je æelio proÊi kroz stradanje. Upravo zato πto je toliko
D.Cooper p20 27 07.10.2013, 17:54

Black
volio Oca, Isus je odluËio uËiniti ono πto je Otac od

Njega oËekivao. Neka bude volja Tvoja, bez obzira na
osjeÊaje!
NajveÊe djelo ljubavi koje je svemir ikada vidio nije
bilo zasnovano na osjeÊajima! Ovo neshvatljivo Ëudo,
djelo o kojemu Êe s dubokim strahopoπtovanjem raz-
miπljati i ljudi i aneli kroz beskrajnu vjeËnost, bilo je
rezultat Isusove odluke i spremnosti da snagom svoje-
ga uma odluËi staviti Boæju volju na prvo mjesto, iznad
osjeÊaja i sklonosti.
Ovim neusporedivim Kristovim djelom otkriveno je
svim ljudima za sva vremena πto je bît Boæje ljubavi.
Uzviπeni boæanski primjer pokreÊe nas da i sami od-
luËimo voljeti one za koje moæda nemamo tople osje-
Êaje, koji nam se moæda suprotstavljaju; bez obzira na
to πto Ëine ili nam govore, i bez obzira kako nam mr-
ski mogu postati.
»ovjek ne moæe shvatiti takvu ljubav. To je nesum-
njivo dio tajne Boæanstva. Koliko god se trudili, ljudska
srca takvu ljubav nikada neÊe moÊi izgraditi. Ipak,
usprkos toj Ëinjenici, Isus je odluËno zapovjedio svojim
uËenicima: “Ljubite svoje neprijatelje!” (Luka 6,27) Nje-
gova zapovijed sadræi uvjerenje da moæemo uspjeπno
voljeti i onda kad bismo po svojoj naravi mrzili. On Êe
nam dati snagu da prema svim ljudima postupamo s
ljubavlju. Upravo onako kao πto je On Ëinio.
Booker Washington, poznati ameriËki crnaËki pe-
dagog, jednom je rekao: “Nikome neÊu dopustiti da me
tako nisko spusti da ga zamrzim.”
Ljudi koji su slijedili stope svojega Gospodina i
stvarno voljeli, usprkos neprijateljstvu i mrænji, mogli
su to ostvariti samo zato πto su kao ovaj Ëovjek Ëvrsto
odluËili da to tako bude. Bog je poπtovao tu njihovu
odluku i dao im nadnaravnu snagu da je ostvare rije-
D.Cooper p20 28 07.10.2013, 17:54

Black
©TO JE LJUBAV • 29
Ëju i djelom. Dakle, krπÊanska je ljubav vladavina uma

nad osjeÊajima. »ovjek koji ima Isusovog duha postaje
sposoban opredijeliti se za takvu bezuvjetnu, trajnu lju-
bav, koja se ne moæe ograniËiti nikakvom vrstom osje-
Êaja.
KrπÊanin tako postaje sposoban da prema ljudima
uvijek postupa s ljubavlju i da ne odgovara na njihovu
neljubaznost.
Kakav dragocjeni dar! To je ljubav. Ljubav u svojoj
pravoj veliËini. Osloboena ljubav, nesputana promje-
njivim osjeÊajima! Blago podijeljeno Boæjim sinovima.
Sada.
To je tvoje i moje nasljedstvo koje treba podijeliti s
ovim svijetom suoËenim sa smrÊu.
D.Cooper p20 29 07.10.2013, 17:54

Black
5
Bezuvjetna ljubav
“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πto

je Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.”
(Rimljanima 5,8)
OËekivao sam da Êe to biti zanimljiv razgovor. Mladi

teolozi na praksi, sa svojim profesorima, dolazili su iz
raznih ustanova juæne Kalifornije. Neki od njih radili
su u duπevnim bolnicama, drugi u zatvorima za æene i
muπkarce; neki, meu kojima sam bio i ja, sluæili su u
opÊoj bolnici.
BuduÊi da su svi obuhvaÊeni ovim programom bili
propovjednici, ili studenti teologije, oËekivao sam da Êe
to biti skup ljudi opredijeljenih da saËuvaju tradicio-
nalne vrijednosti. VeÊ na prvom sastanku moje su se
pretpostavke obistinile. Svi su bili lijepo odjeveni. Mno-
gi su imali crna ili tamnosiva odijela, lijepe kravate i
dobro ulaπtene cipele. Skupina je izgledala upravo ona-
ko kako sam oËekivao da Êe izgledati propovjednici i
studenti teologije pred diplomskim ispitom.
S jednom iznimkom. Bio je to Paul.
Kad je uπao u prostoriju, zaËudio sam se. Izgledao
je kao da je upravo stigao s festivala rock-glazbe. Kosa
mu je padala na ramena. Umjesto pristojnog odijela,
D.Cooper p20 30 07.10.2013, 17:54

Black
BEZUVJETNA LJUBAV • 31
na sebi je imao loπe skrojene hlaËe od zelenog samta i

staru koπulju s crvenim i bijelim prugama.
Najprije sam pomislio da je πtiÊenik jedne od us-
tanova u kojima smo sluæili te da ga je propovjednik
doveo da bi uz njegovu pomoÊ zorno prikazao kako treba
voditi savjetodavni razgovor, ili neπto sliËno. Zamislite
moje iznenaenje kad je doπao red na njega da se pred-
stavi. Ustao je i tada smo shvatili da je rijeË o studentu
teologije koji se priprema za pastorski rad u posebnim
ustanovama. Ovaj mladiÊ uskoro Êe biti specijalist za
pruæanje pomoÊi ljudskim duπama?! O, ne!
A onda se u mojoj duπi poËelo neπto zbivati. Stva-
rao se nekakav otpor. ©to taj mladiÊ misli da predstav-
lja? Zaπto je doπao na ovakav sastanak? Bila je to uvre-
da. Kako Êe se samo s takvom kosom susretati s boles-
nicima u bolnici u kojoj treba raditi? Bio sam izbezum-
ljen.
Moram priznati da mi se ta neobiËna osoba nije svi-
djela. Poæelio sam da ode, ili na neki naËin promijeni
svoj izgled, da bude kao i ostali.
U tom trenutku pomislio sam da nikada ne bih mo-
gao biti prijatelj s Paulom. Moje neprijateljstvo prema
njemu bilo je dosta snaæno. Bojim se da me je to spre-
Ëavalo da ga iskreno volim kao drago ljudsko biÊe. U
meni kao da je njegov izgled precrtao svaku moguÊnost
da mu govorim o bilo kakvoj dubljoj namjeri koju Bog
moæe imati s njegovim æivotom.
Zapravo, on se previπe razlikovao od mene. Nije is-
punio moja oËekivanja. Nisam odobravao njegov izgled.
Nije mi se sviao. Nisam bio spreman prihvatiti ga ta-
kvog kakav je bio.
Moæda se moj stav prema Paulu nikada ne bi promi-
jenio da se jednom nisam naπao pokraj njega u dvora-
ni dok smo se kao skupina vraÊali s ruËka. Predstavili
D.Cooper p20 31 07.10.2013, 17:54

Black
smo se jedan drugome i zapoËeli razgovor. Napokon,

mogao sam biti iskren prema njemu.
Otvoreno sam mu rekao da mi se njegov izgled ne
svia i naveo razgovor na to kakav odnos moæe uspo-
staviti s osobama kojima treba pruæiti pomoÊ. Za samo
nekoliko minuta saznao sam dosta o Paulu. Bio je is-
kren, otvoren i slobodno je govorio o sebi. Objasnio mi
je da nema dovoljno novca i da mora puno raditi da bi
se πkolovao. Svirao je u nekom sastavu u predgrau
Los Angelesa. Njegova duga kosa pomagala mu je u tom
poslu. A jedino dobro odijelo koje je imao morao je Ëu-
vati za nastupe.
Dok je govorio o svom praktiËnom radu u bolnici u
koju je bio rasporeen, stekao sam dojam da je vrlo
zainteresiran za sudbinu ljudi i da im stvarno æeli po-
moÊi.
Dok smo razmjenjivali iskustva, osjeÊao sam kako
mi Paul postaje sve bliskiji. Do kraja naπega razgovora
moji prijaπnji osjeÊaji ljutnje i otpora potpuno su ne-
stali. »ak smo postali dobri prijatelji. I dalje nisam vo-
lio njegovu dugu kosu, ni njegov neuredan izgled, ali
mi se on svidio i poËeo sam ga razumijevati i prihva-
Êati.
Zatim sam poËeo ozbiljno razmiπljati. ©to bi bilo da
nismo poveli ovaj razgovor? ©to bi bilo da Paul nije imao
strpljivosti da mi objaπnjava neke pojedinosti iz svojega
æivota? Bi li mi i dalje bio neprivlaËan? Koliko puta sam
bio takav prema nekom drugom? Odbacujem li Ëesto
neke osobe samo zato πto one ne izgledaju onako kako
mislim da bi trebale izgledati? Ili zato πto se njihova
vjerovanja razlikuju od mojih? Moæda imaju ideje koje
mi se ne sviaju? Ili navike koje ne odobravam? Jesu
li moji odnosi s ljudima, protoËnici kroz koje Bog æeli
izraziti svoju ljubav prema ljudima, Ëesto ograniËeni
D.Cooper p20 32 07.10.2013, 17:54

Black
zbog mojih negativnih osjeÊaja i reakcija, ili nedostatka

simpatije i razumijevanja?
Iskustvo koje sam tog dana doæivio s Paulom pomo-
glo mi je moæda viπe nego bilo πto drugo da kristalno
jasno shvatim da istinska ljubav ne postavlja uvjete.
Bezuvjetna ljubav je dovoljno velika i dovoljno duboka
da prihvaÊa ljude takve kakvi jesu — jednostavno zato
πto postoje. Tuæno je πto je ovo vrlo rijetka pojava, Ëak
i u Crkvi. Naπa ljudska ljubav tako je uvjetna. Na ovom
svijetu od ljudi oËekujemo da posjeduju odreene vri-
jednosti prije nego πto pokaæemo spremnost da ih vo-
limo. ProsjeËna osoba je veÊ od svojega roenja progra-
mirana da voli samo pod uvjetom. Posljedica toga je da
rastemo s osjeÊajem da svaku ljubav moramo “zaraditi”.
Moramo je zaraditi svojim dobrim ponaπanjem, ugaa-
juÊi drugima, ili jednostavno svojom uljudnoπÊu. Ovo
nas, naravno, samo uvodi u zaËarani krug.
BuduÊi da je u nas duboko usaen dojam da mo-
ramo “zadovoljiti” svoje roditelje, prijatelje ili bilo koga
drugog da bismo bili voljeni, mi oËekujemo da tako i
drugi budu spremni ugoditi nama, ako æele naπu ljubav.
Ovaj duboko ukorijenjeni stav Ëini da je po ljud-
skom nemoguÊe voljeti bilo koga tko se ne slaæe s na-
ma, ili tko drukËije vjeruje, ili postupa onako kao πto,
po naπem prosuivanju, ne bi trebalo postupati.
To πto svi ljudi imaju potrebu ne samo da budu
voljeni nego i da vole, Ëesto nas navodi na iznimne na-
pore u postupanju s ljudima. Pokuπavamo ih promije-
niti i uklopiti u ono πto æelimo da oni budu, kako bi-
smo ih tada mogli voljeti. Zato posvuda vidimo ljude
kako pokuπavaju promijeniti, upravljati, vladati i nad-
gledavati druge.
Naæalost, to je Ëesto podsvjesni motiv kod mnogih
takozvanih “svjedoËenja”. »ini nam se da nam je duæ-
D.Cooper p20 33 07.10.2013, 17:54

Black
nost iÊi “mijenjati” svijet — promijeniti ljude tako da

bismo ih mogli voljeti, da bi ih Bog mogao voljeti i da
bi, ako se stvarno uspiju dovoljno promijeniti, bili “spa-
πeni”.
Ako ti i ja postupamo na taj naËin, krivi smo πto
izvrÊemo sliku o Boæjem karakteru. Predstavljamo lju-
dima Boæju ljubav kao uvjetnu, kao πto je naπa.
Ali Njegova ljubav nije takva — i to je radosna vi-
jest!
Moæda mislimo da jest. Moæda o Boæjoj ljubavi ga-
jimo ovu ozbiljnu zabludu joπ od vremena kad smo slu-
πali kako nam netko, zato πto smo bili nemirni, kaæe:
“Ti, nevaljali djeËaËe! Zar ne znaπ da te Isus ne moæe
voljeti kad se tako ponaπaπ!” Takvi ljudi niti razumiju
niti su iskusili dubinu bezuvjetne Boæje ljubavi.
Ipak, tijekom godina takvi su utjecaji oblikovali naπ
stav. Napokon, i mi smo postali osobe koje prenose po-
greπno i opasno uvjerenje da ljudi moraju zadovoljiti
odreene uvjete da bi bili dostojni Boæje ljubavi.
To nije vijest koju nam je Otac dao da je objavimo.
Bog nikoga od nas nije zaduæio da mijenja ljude. On
samo traæi i zapovijeda da ih volimo. Takve kakvi jesu.
Upravo kao πto On Ëini.
Za vrijeme svoje zemaljske sluæbe Isus Krist nikada
nije ni pokuπao nadgledati bilo koga. Njegova vijest nije
bila: “Promijenite se da bi vas Otac mogao voljeti”, niti
“Promijenite se da bi vas Otac mogao spasiti!” Ljudi koji
su bili dirnuti Njegovim iznimnim æivotom nisu se po-
kajali da bi ih On mogao voljeti; oni su se pokajali,
odbacili grijeh i otpoËeli se mijenjati zato πto ih je On
volio! Obilno! Bezuvjetno!
Kristova ljubav prema Ëovjeku bila je tako postoja-
na, tako istinska, tako spontana, da ih je mogao pri-
hvaÊati takve kakvi jesu. S grijesima i manama.
D.Cooper p20 34 07.10.2013, 17:54

Black
Isus je imao opravdan razlog da svoju sluæbu po-

sveti “finim” ljudima tadaπnjeg druπtva. Onima koji su
uæivali blagoslove i pripadali uglednima, onima koji su
se dobro odijevali i Ëesto se kupali i Ëiji je ugled bio
Ëist kao i njihov izgled.
Lako je mogao naÊi uvjerljive izgovore da se ne druæi
s osobom kakva je bila Marija Magdalena. Mogao je la-
ko zakljuËiti da se Njegov poloæaj i utjecaj ugroæavaju
time πto Ga mogu vidjeti u druπtvu s jednom takvom
æenom! To bi moglo imati loπ utjecaj na Njegov karak-
ter. Moglo je omesti Njegovu sluæbu za nekog mnogo
zasluænijeg. Zaπto bi troπio svoje vrijeme baveÊi se talo-
gom ljudskog druπtva, kad je pred Njim bilo samo neko-
liko kratkih mjeseci da obavi svoje vaæno poslanje na
Zemlji?
Zar nije mogao zakljuËiti da bi bilo puno priklad-
nije kad bi k Mariji poslao neku biblijsku uËiteljicu da
je posavjetuje i razgovara s njom. Mogao je tu zadaÊu
povjeriti nekom od utjecajnijih crkvenih sluæbenika. Oni
Êe veÊ pronaÊi naËin za postupanje s takvom osobom.
Moæda je o njoj mogao obavijestiti i socijalnog radnika.
SreÊom za nju, i za nas, Spasitelj nije ograniËavao
svoju ljubav. Ta je ljubav bila na raspolaganju i pijan-
cu, i lopovu, i prostitutki, kao i svakoj drugoj osobi.
Bila je to Boæja ljubav koja ne zna za zapreke, ljubav
koja ne zahtijeva, nego prihvaÊa. Ljubav koja ne odba-
cuje i ne osuuje, veÊ podiæe i iscjeljuje.
BuduÊi da je svoj æivot proæivio na tako dojmljiv na-
Ëin, On ga je i poloæio u najveliËanstvenijem izraæava-
nju bezuvjetne ljubavi koju je svemir ikada vidio i koju
Êe vidjeti.
je Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rim-
ljanima 5,8)
D.Cooper p20 35 07.10.2013, 17:54

Black
U svjetlu Boæje spremnosti da nas toliko ljubi i da

nam, takvima kakvi jesmo, u naπem jadnom i greπnom
stanju, toliko praπta, sasvim je neprihvatljivo naπe oËe-
kivanje da se bilo tko mijenja ili stjeËe kakve zasluge
prije nego πto Êemo mi postati spremni da mu pokloni-
mo naπu oskudnu ljudsku ljubav.
Takvo postupanje zasluæuje daleko viπe prijekora,
Ëak viπe i od sramnog postupka duænika iz Kristove us-
poredbe. Svojim loπim poslovanjem taj Ëovjek je nago-
milao dugova u ukupnom iznosu od, otprilike, danaπ-
njih πest milijuna dolara. Milostivi kralj oprostio mu je
sav dug za koji mu je osobno bio odgovoran. Da ne bi
i duænik i njegova djeca bili prodani kao roblje, u cije-
losti mu je otpisao dug.
Istog tog dana se taj Ëovjek, kojemu je darovana
tolika milost i oprost duga, susreo sa svojim prijate-
ljem koji mu je dugovao iznos jednodnevne zarade.
Zgrabivπi Ëovjeka koji je dugovao tako malo novca,
ovaj je duænik — kojemu je upravo bio oproπten veliki
dug — zahtijevao da mu odmah isplati svotu. I pored
toga πto je jadnik molio i obeÊavao da Êe vratiti Ëim
bude mogao, ovaj ga je strpao u zatvor. Na taj naËin
onemoguÊio je da mu novac doista bude vraÊen. »ovje-
ku kome je oproπten veliki dug to je donijelo zadovolj-
stvo osvete.
Kralj je uskoro za sve doznao. Pozvao je slugu koji
nije htio praπtati, ponovno mu pripisao dug i osudio ga
na izdræavanje kazne. RijeËi osude koju je kralj izgovo-
rio imaju iznimnu vrijednost za sve nas, nezasluæne gre-
πnike, nespremne da opraπtamo i prihvaÊamo: “Zar nije
trebalo da se i ti smilujeπ svome drugu kako sam se i
ja tebi smilovao?” (Matej 18,33)
Ako Bog moæe voljeti i prihvatiti mene takvog kakav
jesam — sebiËnog, zlog, buntovnog, neljubaznog, kriti-
D.Cooper p20 36 07.10.2013, 17:54

Black
Ëki raspoloæenog, neposluπnog i nevjernog; tko sam ja

da osuujem, ne prihvaÊam i ne volim svoje bliænje?
William Shakespeare je rekao: “Mani se osuivanja,
jer smo svi geπnici.”
Neshvatljiva Ëinjenica da je Boæja bezuvjetna ljubav
uËinila da mi On sve oprosti, meni potpuno nezasluæ-
nom, Ëini me vrlo ganutim. Kako bih sada mogao iz-
govoriti ijednu grubu rijeË osuujuÊi nekoga, bez obzi-
ra koliko mi se moæda ne svia njegov izgled ili ono πto
radi i vjeruje?
Moj dug prema Bogu je tako velik, a prituæbe koje
imam na druge u usporedbi s njim toliko su neznatne
i siÊuπne, da im moram dopustiti da se istope i nesta-
nu pod utjecajem topline OËeve duboke samilosti.
Tek kad to uËinim, poËinjem uËiti kako treba us-
vojiti Boæji naËin pokazivanja ljubavi prema drugima.
Boæja ljubav je jedina besplatna ljubav koja postoji
na svijetu. Udaljena od Boga, ljudska ljubav — bez
obzira na to koliko je Ëista i kakvi je snaæni osjeÊaji
prate — uvijek podrazumijeva i jedno “ako”, prikvaËeno
poput ceduljice s cijenom.
Ovo uniπtava njezinu moguÊnost da zadovolji i sve
druge, a ne samo povrπne potrebe onih kojima je nami-
jenjena. Ona ne moæe iscijeliti. Ne moæe podignuti. Ne
moæe spasiti. OgraniËena je da voli samo one koji “zaslu-
æuju”, i to samo dok je “zasluæuju”. Njezina nedovoljnost
napokon ostavlja ljude da propadnu bez nade.
Katherine Porter u svom djelu Brod luaka kroz je-
dnu od osoba, koja nije osobito mio tip, gorko uzviku-
je: “Voli me! Voli me usprkos svemu! Bez obzira volim
li te ili ne! Bez obzira jesam li takva da mogu biti vo-
ljena, bez obzira moæeπ li voljeti! »ak i ako ne postoji
ljubav, voli me!” Ovaj zov leæi duboko u srcu svakog
ljudskog biÊa koje ne poznaje ljubav svojega nebeskog
D.Cooper p20 37 07.10.2013, 17:54

Black
Oca. Na ovaj zov nijedno ljudsko biÊe ne moæe odgovo-

riti sámo. Meutim, kad god ti i ja pozitivno odgovori-
mo na taj oËajniËki, moæda Ëak i neizraæen poziv,
moæemo biti sigurni da to Bog Ëini u nama i preko nas,
da bi svoju spasonosnu i bezuvjetnu ljubav podijelio sa
svijetom.
“Ljubite i vi pridoπlicu, jer ste i sami bili pridoπlice
u zemlji egipatskoj.” (Ponovljeni zakon 10,19)
D.Cooper p20 38 07.10.2013, 17:54

Black
39
6
Voljeti usprkos poteπkoÊama
“A vama koji me sluπate kaæem: ‘Ljubite svoje

neprijatelje!’ ... Ako ljubite one koji vas ljube,
kakvu nagradu zasluæujete?” (Luka 6,27.32)
Dvojica psihijatara, koji su imali ordinacije u istoj

zgradi, Ëesto su se ujutro zajedno vozili istim dizalom.
Onaj koji je izlazio prvi, svaki put bi se okrenuo i plju-
nuo na svojega kolegu. Drugi bi izvukao maramicu i
obrisao se prije nego πto bi izaπao na sljedeÊem katu.
Poπto je iz dana u dan promatrao takav prizor, neki
Ëovjek koji se vozio s njima viπe nije mogao odoljeti svo-
joj znatiæelji: “Doktore, to uopÊe ne mogu razumjeti”,
rekao je jednog dana kad je prvi psihijatar izaπao na
svom katu, “recite mi, zaπto vaπ kolega svakoga jutra
pljuje na vas?”
“Ne znam”, odgovorio je psihijatar, “to je njegov pro-
blem!”
U suvremenom druπtvu biti tolerantan priliËno je
popularno. Ta povrπna tolerancija prema tuim stavo-
vima, vjerovanju i ponaπanju postaje sve uobiËajenija.
Dogaaj s dvojicom psihijatara, meutim, jednostavno
prikazuje ozbiljan nedostatak tolerancije koja postoji sa-
ma zbog sebe. Naravno, tolerantan stav prema ljudima
D.Cooper p20 39 07.10.2013, 17:54

Black
je nuæan. Ali nedovoljan. Zamislite u kakvoj bismo ne-

volji bili kad bi nas Bog samo prihvaÊao takve kakvi
jesmo, greπni, a da niπta ne uËini kako bi nas izbavio
iz takvog stanja.
Isto tako, naπ tolerantni psihijatar nije trebao tako
lako prelaziti preko neobiËnog naËina ponaπanja svo-
jega kolege. Trebao se pobrinuti oko njega i poduzeti
neπto Ëime bi mu pomogao.
On je, istina, bio tolerantan prema neugodnoj oso-
bi, πto je dobro; ali propustio je za tog Ëovjeka uËiniti
neπto viπe — pomoÊi mu.
KrπÊani imaju isti problem.
Tolerirati nekog tko nas moæda gnjavi i tko nas ne
privlaËi za nas je svakodnevna pojava. Najzad, zaklju-
Ëujemo mi, njihov je problem πto su takvi, a mi Êemo
uËiniti sve da podnesemo njihove nedostatke.
Meutim, kad je u pitanju nastojanje da se druæi-
mo s njima — ukazujuÊi im ljubav i paænju, pruæajuÊi
im pomoÊ da duhovno, tjelesno i duπevno napreduju —
to je veÊ neπto sasvim drugo. Za to je potrebno neπto
viπe, znatno viπe. To se rijetko Ëini.
Mi se uglavnom trudimo svoju naklonost usmjeriti
zanimljivim, privlaËnim osobama — onima koji lijepo mi-
riπu, koji se znaju lijepo ponaπati i lijepo govoriti, koji
se dobro odijevaju, imaju lijepo poËeπljanu kosu i uvi-
jek Ëiste zube.
Æelimo njihovo druπtvo. Volimo ih pozivati u goste.
Oni su “naπ tip ljudi”. S njima imamo puno zajedniË-
kog. Misle kao i mi. Takve osobe nas privlaËe.
Nema mjesta za stare, ruæne, dosadne, siromaπne,
intelektualno slabije. Nema mjesta za one koji su po
naπoj ocjeni nemoralni ili nepoæeljni iz bilo kojeg razlo-
ga. Takve ostavljamo da budu sami. Mi uspijevamo
prema njima biti pristojni. PrimjeÊujemo da postoje.
D.Cooper p20 40 07.10.2013, 17:54

Black
VOLJETI USPRKOS POTE©KO∆AMA • 41
Reda radi rukujemo se s njima. Pokroviteljskim tonom

pitamo ih za zdravlje. Prisiljavamo se zainteresirati za
ono πto nam govore. Ali u svemu tome jasno im dajemo
do znanja da od njih oËekujemo da ostanu na odstoja-
nju i ne prilaze nam bliæe. »ak i æivotinjama koje ima-
mo kao kuÊne ljubimce dopuπtamo toliko, pa i viπe.
Kad su pojedinci u pitanju, smatramo Ëak opravda-
nim to πto ih odbacujemo. To je sluËaj s onima koji
pokazuju neprijateljstvo prema nama, onima koji su uvi-
jek kritiËki raspoloæeni, onima koji uvijek stvaraju
napetost svojom trajnom sklonoπÊu da proturjeËe, oni-
ma koji govore tako da poniæavaju sve ljude, koje ne
moæemo prihvatiti jer previπe govore. Zbog mnogih se
neugodno osjeÊamo jer premalo govore ili se neuglae-
no ponaπaju, nepristojni su, oholi i hvalisavi.
NeprivlaËne osobine ljudi koje ne volimo jesu izgo-
vor, opravdanje πto ih odbacujemo.
Moæemo li ne samo podnositi i prihvaÊati takve lju-
de, veÊ ih i voljeti i sluæiti im?
Naπu sposobnost da volimo uvjetuje neπto drugo.
To su osobe od kojih uvijek oËekujemo da budu simpa-
tiËne i zasluæe naπu ljubav. Smatramo da se u njih uvi-
jek moæemo pouzdati i da Êe uvijek biti vrijedne naπe
paænje. Takve su naπe supruge, naπi muæevi, naπa dje-
ca, naπ najbolji prijatelj, naπ propovjednik. Kako postu-
pamo kad i oni iznenada u naπim oËima prestanu biti
vrijedni ljubavi? HoÊe li to uzrokovati prestanak naπe
ljubavi kad iz nekog osobnog razloga prestanu biti ugo-
dne osobe kakve su obiËno bili?
Bio je to jedan od najljubaznijih i najrazboritijih lju-
di koje sam ikada sreo. Tog propovjednika poπtovali su
svi koji su ga znali. Srednjih godina, ali znatne energije
i oduπevljenja, πirio je oko sebe duh zrelog autoriteta i
æivahnog poleta. Te osobine usmjerio je u pozitivnim
D.Cooper p20 41 07.10.2013, 17:54

Black
smjerovima: u rad za Crkvu i ljude kojima je sluæio.

Bio je pun razumijevanja. Nisam znao nijednu priliku
u kojoj je propustio da bude istinski prijatelj i strpljiv
sa svima s kojima je suraivao. Osim jednom.
Bio sam meu onima koji su vodili jednotjedno kam-
piranje za mlade. To kampiranje pretvorilo se u isku-
stvo koje se moglo nazvati ispitom izdræljivosti. Vrijeme
je bilo loπe. Neprestano je padala kiπa i puhao vjetar,
πto je izazvalo velike neugodnosti kad god bi se neka
aktivnost trebala obaviti na otvorenom prostoru.
©atori su prokiπnjavali. Bilo je sve hladnije. Polaz-
nici su negodovali. Bilo je vrlo teπko. Na dan kad je
trebalo zavrπiti kampiranje, priroda kao da nam je od-
luËila prirediti veliku zavrπnicu. Snaæni naleti vjetra, pra-
Êeni obilnom kiπom, dostigli su svoj vrhunac upravo u
vrijeme kad je voa kampiranja, spomenuti propovjed-
nik, æurno nastojao postiÊi i uËiniti sve πto je bilo ob-
vezatno pred oËekivani odlazak.
Nekima izmeu mladih bilo je lakπe da ostanu suhi
i koliko je moguÊe utopljeni, nego da izvrπe svoje kam-
perske obveze koje su se nametale tog neugodnog ju-
tra. »ak su i neki od voa pokazali viπe zanimanja za
poslove zbog kojih su morali ostati u πatoru, ili blizu
logorske vatre.
Oduπevljenje koje nam je voa pokuπao uliti malo
je koga u kampu pokrenulo.
Postojao je spisak obveza koje je trebalo izvrπiti. Pro-
povjednik je vjerojatno dræao na umu i poteπkoÊe do
kojih bi sigurno doπlo ako bi prostor kad mladi odu
ostao neuredan. Æurio je po cijelom krugu, sâm obavlja-
juÊi mnoge poslove, uzalud traæeÊi pomoÊ. Potpuno mo-
kar, prozebao i jadan, muËio se i dalje.
I ja sam radio vani, na kiπi. Dogodilo se da je voa
prolazio kraj mene upravo kad sam bio u najveÊem po-
D.Cooper p20 42 07.10.2013, 17:54

Black
slu. Odmah je zapazio da ga ne obavljam onako kako

je to on zamislio. RaËunao je da se moæe osloniti na
mene, a sad je, eto, izgledalo da sam ga i ja iznevjerio.
Nisam siguran u odreivanju onoga πto ga je izazvalo,
ali upravo u tom trenutku taj je Ëovjek postupio vrlo
“ljudski”. Izraz njegovog, obiËno ljubaznog lica, postao
je surov. U oËima mu se vidio æestok gnjev.
Bio je sav napet od bijesa. Priπao je bliæe mjestu
na kojem sam stajao i teπkim, ljutitim tonom uputio
mi je strogi ukor. Zatim se brzo okrenuo i otiπao.
Nisam se ni pokuπao braniti. Vjerojatno zato πto mi
se nije pruæila prilika, ili moæda zato πto sam bio izne-
naen. Upravo sam bio svjedok Ëudnoj, ali ne tako ri-
jetkoj pojavi. Gledao sam kako osoba koja se moæe vo-
ljeti postaje ona druga, koja se ne moæe voljeti.
Nikada prije ovaj Ëovjek nije mi dao nijedan povod
da ga ne volim, ili da prema njemu osjeÊam neπto dru-
go osim najtoplijeg prijateljstva. Uvijek mu je pripadala
punina moje ljubavi i poπtovanja.
Sad sam imao izgovor, opravdanje da ga ne volim.
Nije potrebno reÊi: do veËeri, kad je cijela zbrka pro-
πla, taj je propovjednik opet postao strpljiva, ljubazna
osoba, kao πto je to uvijek i bio. Iako mi se nikad nije
ispriËao, njegov stav i svi postupci jasno su mi davali
do znanja da mu je bilo æao zbog svega πto se dogodilo.
Dokle god teËe vrijeme, javljat Êe se i prigode u ko-
jima Ëak i najdraæe osobe u svojem æivotu, moæda pri-
vremeno, neÊemo moÊi voljeti. Moæda Êe se oni samo
za trenutak odvojiti od svojega zajedniπtva s Isusom, i
tada Êe se njihova stara narav razmahati i pokazati.
Koliko je znaËajno za sve nas da znamo kako po-
stupamo i koliko volimo u prigodama kao πto je bila
ova? HoÊe li nas ponaπanje drugih navesti da odgovo-
rimo na isti naËin? HoÊemo li negativno reagirati, jer
D.Cooper p20 43 07.10.2013, 17:54

Black
naπ “izgovor” kojim opravdavamo takav postupak postaje

sve “jaËi”? Mogu li ljudi uËiniti ili reÊi neπto πto Êe uz-
rokovati uskraÊivanje naπe ljubavi?
Kaæe se da je najteæi poduhvat na svijetu voljeti
ljude. To je istina, jer to uvijek znaËi voljeti greπnike. A
ipak, svi smo takvi. To znaËi voljeti zle, sebiËne, grube,
ponosite, prevarante, nezahvalne, razdraæljive, sve one
koji nose obiljeæje pale ljudske naravi. Ta obiljeæja se
Ëesto pokazuju Ëak i u ponaπanju onih od kojih oËeku-
jemo bolje.
Ti i ja moramo iskreno priznati: nismo sposobni
voljeti takve greπnike. Prigode postaju priliËno teπke ako
se ispostavi da je i tvoja supruga, ili tvoj suprug, jedan
od njih. Ili se pokaæe da su i naπa djeca takva. Ili naπ
propovjednik. Ili Ëovjek iz susjednog ureda. Ili stara go-
spoa, naπa prva susjeda.
Svojom sposobnoπÊu da volimo samo pod uvjetom,
mi ne moæemo voljeti ljude koji su mnogo puta doka-
zali svoje nesavrπenstvo. Ljudi Êe nas sigurno razoËa-
rati jer neÊe zadovoljiti mjerilo koje smo postavili prije
nego πto smo razvili svoju ljudsku ljubav.
BuduÊi da su sve osobe s kojima se druæimo po
naravi nesavrπeni i obiËni smrtnici — ukljuËujuÊi i oso-
bu s kojom smo u braku, i one koje smo donijeli na
svijet, i koje sluπamo u crkvi — ne moæemo imati pra-
vu, postojanu ljubav ni prema kome od njih.
KrπÊanin ne moæe dugo Ëitati Bibliju a da ne zapa-
zi kako ona zahtijeva da budemo viπe od onoga πto je-
smo, viπe od ljudi. Ona neprestano poziva na uzviπeniji,
svetiji naËin æivljenja i jasno kaæe da Isus Krist æeli uÊi
u nas i ostvariti u nama nadnaravnu kakvoÊu.
Biblija tvrdi da nismo postigli nikakav uspjeh ako
volimo samo one koji nas vole. “Ako ljubite one koji
vas ljube, kakvu nagradu zasluæujete? I greπnici ljube
D.Cooper p20 44 07.10.2013, 17:54

Black
one koji njih ljube.” (Luka 6,32) Biblija nam ukazuje

na neograniËenu, nepromjenjivu ljubav, ljubav koja na-
dilazi sve prirodne osjeÊaje, i koju Otac æeli ugraditi u
naπ æivot. Ta je ljubav neshvatljiva ljudskoj naravi. To
je ljubav koja Êe uËiniti da volimo i one koje je pone-
kad ili uvijek teπko voljeti.
»udesno je da se ova jedinstvena sposobnost daje
samo kao dar. Ona je proizvod osobne, spasonosne
zajednice s Isusom.
NesebiËna ljubav je najveÊi dar koji Bog moæe dati.
Ova ljubav nije rezultat trenutaËnih prilika. Ona je bo-
æansko naËelo, trajna sila. Oni koji ne prime Isusa, ne
mogu je pokazati niti stvoriti. Samo oni koji se podËine
Isusovoj ljubavi, moÊi Êe je pokazati drugima.
GovoreÊi o plodu Boæjeg Svetog Duha u æivotu krπ-
Êana, apostol Pavao stavlja ljubav na prvo mjesto: “Plod
su Duha: ljubav, radost, mir strpljivost, blagost, dobrota,
vjernost krotkost, uzdræljivost.” (GalaÊanima 5,22.23)
Ljubav nastaje djelovanjem Boæje sile u onima koje
je osvojila Njegova ljubav. Boæji Duh stvara izvore iz
kojih u Ëovjekovom æivotu nastaju tokovi boæanske lju-
bavi.
Zbog osjeÊaja duænosti, ili neke krivnje, Ëesto se
svim silama trudimo voljeti i one koje je teπko voljeti.
Ali sve to na kraju postaje beskorisno. KonaËno se mo-
ramo zaustaviti kod istinitog ali bolnog zakljuËka da je
nemoguÊe da samo svojom ljubavlju volimo druge, kao
πto nam je nemoguÊe da sami zadobijemo spasenje. Ni
najiskrenijim naporima neÊemo moÊi to postiÊi. Potreb-
no je najprije neπto drugo.
U ostvarenje te æelje ne treba krenuti trudeÊi se da
volimo jedni druge. U naπa srca se najprije treba useliti
Boæja ljubav. Kad se naπe “ja” bude utopilo u Kristu,
tada Êe iz nas poteÊi rijeka istinske ljubavi.
D.Cooper p20 45 07.10.2013, 17:54

Black
Ova spoznaja predstavlja trajno olakπanje! Kakav je

teret pao s lea! Osloboen sam pritiska da Ëinim neπto
πto znam da moram, a po ljudskom iskustvu za to ne-
mam nikakvih sklonosti. Sad znam da mi je to πto je
toliko vaæno, a πto sâm nikada nisam mogao ostvariti,
postalo blisko, kao veliËanstveni dar mojega Spasitelja!
DramatiËan, ali tako Ëesto previan dio Isusove Ra-
dosne vijesti, jest istina da Evanelje u tebi i meni Ëini
da istinski volimo — nemoguÊe postaje moguÊe.
Ako gledamo na Isusa, moÊi Êemo sve jasnije upo-
znavati Boga. GledajuÊi Boga, doæivljavamo promjene i
postajemo sve sliËniji Njemu. Dobrota i ljubav prema
drugim ljudima postaju tako naπe prirodne osobine.
Ti i ja moæemo uistinu voljeti!
D.Cooper p20 46 07.10.2013, 17:54

Black
47
7
Ljubav je djelovanje
“U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro.”

(Psalam 37,3)
PokuπavajuÊi pomoÊi nekom zakoniku, Isus Krist je

dao cjelovit pogled na narav ljubavi. Dogodilo se to u
razgovoru s Ëovjekom koji je, kao i mnogi drugi, mogao
izgovoriti prave rijeËi o znaËenju ljubavi, ali nije znao
kako treba voljeti.
Premda je tom prigodom ovaj Ëovjek odbacio Isusovu
vijest, usporedba koju je Isus ispriËao preæivjela je vje-
kove kao neusporedivi prikaz Boæjeg razumijevanja pra-
ve ljubavi.
Evo jedne od njezinih suvremenih inaËica:
“Jednog dana neki profesor teologije doπao je Isusu
pokuπavajuÊi Ga iskuπati pitanjem: ‘Doktore, πto Ëovjek
treba uËiniti da bi bio spaπen?’
Isus je odgovorio: ‘©to kaæe Biblija? Kako je ti tuma-
Ëiπ?’
Profesor je odgovorio: ‘Ljubi svojega Boga svim svo-
jim srcem, duπom, snagom i umom, i svojega bliænjega
kao samoga sebe.’
‘To je toËno’, odgovorio je Isus, ‘neka ti to postane
navika i bit Êeπ spaπen.’
D.Cooper p20 47 07.10.2013, 17:54

Black
Meutim, pokuπavajuÊi istaknuti svoj stav, profe-

sor teologije je upitao: ‘Ali... ali, ... tko je moj bliænji?’
Onda se Isus zagledao u njega i rekao: ‘Nekog su
Ëovjeka koji je putovao pustim autoputom napali pljaË-
kaπi. Oteli su mu novËanik i sasvim novo odijelo, pretu-
kli ga i odvezli se njegovim automobilom, ostavljajuÊi
ga u nesvijesti na rubu autoputa.
Dogodilo se da je upravo tada istim putom prolazio
jedan propovjednik, bijelac. Kad je vidio unesreÊenog,
joπ jaËe je pritisnuo papuËicu gasa i projurio. Nije pro-
πlo puno vremena nakon toga, i istim putom prolazio
je crkveni starjeπina. Kad je vidio πto se dogodilo tom
Ëovjeku, i on je nagazio papuËicu gasa.
A onda je stigao jedan crnac koji je putovao tim
istim putom. Zaustavio se, iziπao iz auta i priπao ovom
jadniku. Sve πto je vidio duboko ga je potreslo. Donio
je kutiju za prvu pomoÊ, zavio mu rane πto je bolje
mogao, vodom iz svoje termosice isprao je krv, a zatim
ga poloæio na zadnje sjediπte svojega automobila. Pove-
zao ga je u obliænji grad, smjestio u bolnicu i rekao
osoblju: Dobro se starajte o ovom bijelom Ëovjeku na
kojega sam naiπao na autoputu. Evo, ovo je sav novac
koji sad imam kod sebe, vi zapiπite sve πto potroπite za
njega, pa ako on ne moæe platiti, poπaljite raËun na
moju adresu.
Da si ti bio na mjestu Ëovjeka koji je pretrpio na-
pad pljaËkaπa, kojega bi od ove trojice — propovjedni-
ka, starjeπinu, ili crnca prolaznika smatrao svojim bli-
ænjim?’
Profesor teologije je rekao: ‘Pa, naravno, tog cr...
ovaj... Ëovjeka koji se lijepo ponio.’
‘Dobro’, odgovorio mu je Isus, ‘idi i ti poËni æivjeti
tako!’” (Vidi The Cotton Patch Version of Luke and Acts,
46.47)
D.Cooper p20 48 07.10.2013, 17:54

Black
LJUBAV JE DJELOVANJE • 49
Cijela Biblija govori o Boæjoj ljubavi prema ljudima

koja se pokazala u djelima uËinjenim za dobro ljudi.
Biblijski pisci se sa strohopoπtovanjem dive velikim
djelima ljubavi: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac is-
kazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo!” (1. Iva-
nova 3,1)
je Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rimlja-
nima 5,8)
“Nitko nema veÊe ljubavi od ove: poloæiti vlastiti æi-
vot za svoje prijatelje.” (Ivan 15,13)
Isus je znao da Êe Boæju ljubav najbolje prikazati
ako je stavi u okvir dinamiËne radnje. O sebi je rekao:
“Po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu slu-
æe, nego da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkup
mjesto svih!” (Matej 20,28)
Drugi izvjeπtaj o Njemu istiËe: “Kako je Isus proπao
ËineÊi dobro i ozdravljajuÊi sve koje avao bijaπe tla-
Ëio...” (Djela 10,38)
Takav naËin aktivnog æivota Bog i danas oËekuje
od svojih sljedbenika. On æeli da stvarno volimo. Ali mi
Ëesto izgubimo iz vida tu boæansku viziju. George Small
je pisao:
»itao sam u jednoj Knjizi

kako je Ëovjek po imenu Isus
iπao i Ëinio dobro.
Uznemiruje me to
πto ja zadovoljan
samo idem.
Isus Krist Ëinio je dobro iz jednog jedinog razloga

— On je bio dobar. Na takvu vrstu ljubavi, na takva
dobra djela On poziva i nas. Dobra koja smo ti i ja
D.Cooper p20 49 07.10.2013, 17:54

Black
spremni uËiniti Ëesto su neËim pokrenuta. »inimo dru-

gima dobro zato πto su i oni neπto dobro uËinili nama.
Nekome Ëinimo dobro zato πto “znamo da bi tako tre-
balo”, i da Êemo se “osjeÊati krivima ako ne Ëinimo”.
Ili, πto je joπ neprikladnije, nekima moæda Ëinimo do-
bro da bismo ih zaduæili da oni uËine nama uslugu, da
bismo mogli traæiti od njih i vrπiti na njih pritisak da
uËine ono πto æelimo, ili postanu ono πto hoÊemo.
Ako Êemo voljeti onako kao πto je to Isus Ëinio, ni-
kada neÊemo Ëiniti dobro da bismo time ostvarili neki
svoj cilj ili da bi to bilo nagraeno. U naπe doba, koje
se odlikuje materijalizmom i komercijalizmom, ovo je
svakako neobiËan stav.
Dr. Sakae Kubo piπe: “Isus nije sklapao prijatelj-
stvo s ljudima da bi ih zadobio da dolaze u crkvu. Nije
iscjeljivao niti Ëinio dobro da bi ih oduπevio da se pri-
kljuËe Njegovom pokretu. Sigurno je da su to mnogi
uËinili, ali zbog toga πto su bili privuËeni Njegovom sna-
gom ljubavi. Ali njihov odgovor nije odluËivao o Isuso-
vim dobrim djelima.
PriËa o milostivom Samarijancu pokazuje nam ka-
ko trebamo Ëiniti dobro. Samarijanac nije gledao ima li
fotografa, nisu li sluËajno nazoËni reporteri iz nekog
Ëasopisa, niti je najprije dobro pogledao Ëovjeka da vidi
hoÊe li ga moÊi dovesti u svoju crkvu, niti je raËunao
da Êe imati koristi ako dobro postupi s njim. On je vidio
Ëovjeka u nevolji i pomogao mu u dobroti svojega srca.
Njegova dobrota nije imala podrijetlo u nekoj drugoj po-
budi.” (Sakae Kubo, Review and Herald, 20. srpnja
1967., str. 3)
Isus je bio ljubav na djelu.
KrπÊanska ljubav je ljubav na djelu.
Keith Miller daje ovu jednostavnu ali duboku de-
finiciju: “KrπÊanska ljubav je djelo koje ljubazni Bog æeli
D.Cooper p20 50 07.10.2013, 17:54

Black
da uËinimo za tue dobro, da bi se ispunila Njegova

volja za tu osobu. Moje izvrπavanje tog djela u Kristo-
vim oËima bit Êe ljubav, a ne moji topli osjeÊaji izraæe-
ni u takvom postupku.” (Keith Miller, A Second Touch,
str. 86) Ljubav Ëini dobro drugima samo zato πto po-
stoje, zato πto im je to potrebno, bez ikakvih primisli
πto bi oni mogli nama uzvratiti, bez razmiπljanja kakve
osjeÊaje prema njima gajimo. To je ljubav kakvu je Isus
pokazivao. To je bît krπÊanstva.
Nije zato Ëudo πto Biblija kaæe i ovo: “»isto i neoka-
ljano bogosluæje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovo-
mu: pohaati sirote i udovice u njihovoj nevolji i Ëuvati
samoga sebe Ëistim od ovog svijeta.” (Jakov 1,27)
Prije mnogo stoljeÊa psalmist je savjetovao: “U Jah-
vu se uzdaj i Ëini dobro.” (Psalam 37,3) Iz ovoga jasno
proizlazi da su uzdanje, vjera i nauk sami po sebi bez
roda. A mi tako Ëesto stavljamo naglasak na vjerova-
nje, izostavljajuÊi djela!
Kao i onaj zakonik, mnogi trebaju uvidjeti da samo
sposobnost propovijedanja Ëistih teoloπkih istina i ob-
javljivanje proroËkih obeÊanja nikada ne mogu postati
zamjena za ljubav na djelu.
Isus je na poseban naËin otkrio Petru ovu istinu u
dogaaju opisanom u Ivanu 21,15-17: “Poπto su doru-
Ëkovali, Isus upita ©imuna Petra: ‘©imune, sine Ivanov,
ljubiπ li me viπe nego ovi?’ ‘Da, Gospodine — odvrati
mu — ti znaπ da te ljubim.’ ‘Pasi jaganjce moje!’ reËe
mu Isus. Upita ga drugi put: ‘©imune, sine Ivanov, ljubiπ
li me?’ ‘Da, Gospodine — odvrati mu — ti znaπ da te
ljubim.’ ‘Pasi ovce moje!’ reËe mu Isus. Upita ga treÊi
put: ‘©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me?’ Raæalosti se
Petar πto ga upita po treÊi put: ‘Ljubiπ li me?’ pa mu
reËe: ‘Gospodine, ti znaπ sve. Ti znaπ da te ljubim.’ ‘Pasi
ovce moje!’ reËe mu Isus.”
D.Cooper p20 51 07.10.2013, 17:54

Black
UËenici su uæivali u objedu koji im je Gospodin pri-

premio — ljubav na djelu zadovoljava praktiËne potre-
be — kad je tiπinu prekinulo Kristovo otvoreno pitanje.
GledajuÊi Petra, negdaπnjeg ribara, Krist je upitao:
“Ljubiπ li me?”
UËenik je bio iznenaen takvim pitanjem. Zar svoju
odanost veÊ nije dokazao? Zar Isus nije znao da Petar
silno vjeruje u Njega?
Pored iznenaenja koje je doæivio, Petar je bio i du-
boko uvrijeen. Brzo je odgovorio: “Gospodine... Ti znaπ
da te ljubim.”
Odgovor pokazuje da je uËenik smatrao ovo pitanje
suviπnim i nepotrebnim. Najzad, zar nije njega, Petra,
Isus javno pohvalio za mudar odgovor onom prigodom
kad je ispitivao uËenike πto Njegovi sljedbenici misle o
Njegovom podrijetlu?
Tada je Petar dokazao svoju nepokolebljivu vjeru u
Isusa, istiËuÊi da je On Krist, Sin Boga æivoga.
Ali sad je izgledalo da Gospodin sumnja u ËistoÊu
Petrove vjere. Kako je to moguÊe?
Da smo tada ti i ja bili na Isusovom mjestu, mi
bismo na Petrov zabrinuti odgovor zasigurno izgovorili
neπto uobiËajeno, kao primjerice: “I ja tebe volim.” Zatim
bismo nastavili put i dopustili da se sve zaboravi. Mi
bismo u takvoj prigodi postupili sliËno onome πto Ëini-
mo kad nam naπe dijete prie i kaæe: “Volim te, tata!”
Na ovu izjavu obiËno dolazi odgovor: “I tata tebe voli!”
Ali da je Krist toga dana odgovorio tom pohabanom
frazom koju ljudi obiËno izgovaraju, prihvaÊajuÊi ljud-
ski naËin izraæavanja ljubavi, Petru — a i nama danas
— bilo bi uskraÊeno duboko duhovno iskustvo i pou-
ka.
Petar bi kao i drugi iπao dalje, a nikad ne bi shva-
tio ni doæivio znaËenje i vrijednost prave ljubavi.
D.Cooper p20 52 07.10.2013, 17:54

Black
Isus je znao da Petar ima snaænu vjeru u Njega.

Znao je da Ga ovaj uËenik voli na svoj ljudski naËin.
Tog dana Gospodin nije ispitivao odanost svojega uËe-
nika, kao πto je to Petar u prvom trenutku sa zebnjom
pomislio.
Umjesto da na Petrovu izjavu odgovori nekom uobi-
Ëajenom frazom, Isus je izrekao jednostavnu reËenicu
sastavljenu od triju rijeËi. Njome je Petru, ostalim uËeni-
cima okupljenim oko vatre na obali, i nama danas, re-
kao sve πto se moæe reÊi o ljubavi.
Ljubazno, ali odluËno, Spasitelj mu je zapovjedio:
“Pasi ovce moje!” Time je zapravo rekao: “Petre, postoji
neπto jako vaæno Ëemu te danas æelim nauËiti. Ako vje-
rujeπ, ako voliπ, tada u toj ljubavi uËini neπto. Jer, vidiπ,
Petre, ljubav nije neki lijep osjeÊaj, to nije ono πto samo
osjeÊaπ prema nekome tko ti se svia. Ljubav je ono
πto Ëiniπ.” Drugim rijeËima, ako me voliπ, ako si zaista
moj uËenik, tada Êe to biti pokazano i potvreno time
πto Êeπ pokazati ljubav u aktivnoj sluæbi za dobro i po-
trebe drugih.
Mnogi misle da je ljubav uobiËajeni ishod iskrenog
vjerovanja i revne posluπnosti. Poput Petra, takvi sma-
traju da je njihova ljubav dostigla najviπi domet, naro-
Ëito kad je u pitanju ljubav i odanost Bogu. Oni misle
da njihova ljubav nema nedostataka, jer im je vjera,
kao i Petrova, duboka i pravilna.
Nijedno drugo razumijevanje ne moæe viπe od ovoga
doprinijeti da Crkva padne u laodicejsko stanje zado-
voljstva. Nijedna druga misao ne moæe tako uspjeπno
sprijeËiti dolazak Boæjega kraljevstva.
Ovaj Isusov pokuπaj da otkrije pravu ljubav jedna
je od posljednjih poruka koju je uputio svojim uËenici-
ma prije uzaπaπÊa na Nebo. Ova Ëinjenica pokazuje ko-
liku vaænost je pridao znaËenju prave ljubavi.
D.Cooper p20 53 07.10.2013, 17:54

Black
On je æelio da svi razumiju veliko i osnovno krπ-

Êansko naËelo o nuænosti da se ljubav pokaæe na djelu.
Mnoge je istine Gospodin mogao otkriti svojim uËe-
nicima za vrijeme posljednjeg zajedniËkog objeda koji
je s njima imao na Zemlji. Na mnoge vaæne istine mo-
gao ih je podsjetiti. Tom prigodom mogao je s njima
izvrπiti pregled nekoliko osnovnih uËenja.
Umjesto toga, On je æelio provjeriti jesu li razumjeli
πto je najvaæniji Ëimbenik Boæje ljubavi. To isto æelio bi
postiÊi i s nama.
Kad Isus Krist opet doe, i joπ jednom se licem k
licu sretne sa svojim narodom, ono πto Êe Ga najprije
zanimati ogledat Êe se u Njegovoj æelji da spozna u
kolikoj su mjeri ta ljudska biÊa razumjela i vjerno sli-
jedila pouku koju je onog dana dao na obali:
“Kad Sin »ovjeËji doe sa svojim sjajem u pratnji
svih anela, sjest Êe na prijestolje svoje slave. Tada Êe
se pred njim skupiti svi narodi, a on Êe ih razluËiti
jedne od drugih kao πto pastir luËi ovce od jaraca. Po-
stavit Êe ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve.” (Ma-
tej 25,31-33)
Zapazite oπtru razliku koja se pojavljuje u vjeËnoj
sudbini onih koji Êe saËinjavati dvije potpuno odvojene
skupine:
“Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Do-
ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljev-
stvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! ...
Tada Êe reÊi i onima s lijeve strane: Idite od mene, pro-
kleti, u oganj vjeËni πto je pripravljen avlu i anelima
njegovim!” (Matej 25,34.41)
Pitanje koje se nameÊe glasi: U Ëemu je razlika?
©to je bilo najvaænije u odluËivanju tko Êe dobiti nepro-
cjenjivi dar vjeËnog æivota, a tko osudu na vjeËnu smrt?
©to je osnova Boæjeg zavrπnog suda?
D.Cooper p20 54 07.10.2013, 17:54

Black
RijeËima koje bi i malo dijete moglo razumjeti, Bog

slika portret onih kojima Êe biti dopuπteno da uu u
vjeËno Boæje kraljevstvo.
Zaπto Êe neki Ëuti radosne rijeËi dobrodoπlice: “Uite
u kraljevstvo”? HoÊe li to biti zato πto su vjerovali u
pravu istinu i bili posluπni slovu Zakona?
Ne! Boæja nemjerljiva, neiskazano vrijedna nagrada
bit Êe dodijeljena u skladu s Ëovjekovom povezanoπÊu
s Isusom Kristom.
“‘Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah æedan i
napojiste me; bijah putnik i primiste me; bijah gô, i
obukoste me; bijah bolestan i pohodiste me; bijah u
tamnici, i dooste k meni.’ Tada Êe mu reÊi pravednici:
‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo je-
sti, ili æedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kao
putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad li
te vidjesmo bolesna ili u tamnici te doosmo k tebi?’
Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, meni ste uËi-
nili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje
braÊe.” (Matej 25,35-40)
Prema Boæjoj rijeËi, tvoja i moja spremnost za vjeËni
æivot jasno se moæe vidjeti u naËinu na koji pokazuje-
mo ljubav. Dok Bog razmatra æivot svih ljudi koji su
ikada æivjeli, On ne pita kakvu su vjeru ispovijedali.
Umjesto toga, On pita πto su Ëinili. Jesu li æivjeli Kri-
stovim æivotom? Jesu li æivjeli za sebe ili za druge? Jesu
li se bavili ukazivanjem pomoÊi drugima? Jesu li se ba-
vili djelima ljubaznosti? Jesu li radili iz ljubavi, stav-
ljajuÊi druge ispred sebe, odriËuÊi se svojih æelja za do-
bro drugih?
Ako izvjeπtaj pokaæe da su tako Ëinili, oni Êe Ëuti
rijeËi: “Dobro, valjani i vjerni slugo! ... Doite, blagoslo-
vljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam
je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,23.34)
D.Cooper p20 55 07.10.2013, 17:54

Black
Biblija ne kaæe: “Jer bijah gladan, a vi ste mi po-

mogli da dobijem socijalnu pomoÊ.” Ona kaæe: “Dado-
ste mi jesti.”
Ne kaæe: “Bijah æedan, a vi ste mi pokazali bunar
pun hladne vode.” Biblija jednostavno kaæe: “Napojiste
me.”
Ne stoji napisano: “Bijah putnik, ili stranac, a vi
ste me preporuËili dobrotvornom druπtvu, ili odveli u
najbliæe prihvatiliπte Crvenog kriæa.” Doslovno stoji: “Pri-
miste me!”
Pismo ne kaæe: “Bijah gol, a vama je bilo neugodno
pa ste okrenuli glavu.” Ona kaæe: “Obukoste me.”
Ne kaæe: “Bijah bolestan, a vi ste se molili za mene
i dali novËani prilog koji mi je omoguÊio lijeËniËku po-
moÊ.” Pismo kaæe: “Pohodiste me!”
Ne kaæe: “Bijah u tamnici, ili u zatovoru, a vi ste
mislili na mene pa ste mi slali poklone.” Ona kaæe: “Do-
oste k meni.”
Premudri Sudac cijelog svemira reÊi Êe onima koji
Êe naslijediti Njegovo kraljevstvo: “Vi me volite, a tu lju-
bav pokazali ste na djelu. UËinili ste je stvarnom onim
πto ste Ëinili za druge. Ne zato πto ste htjeli zaraditi
moju ili njihovu naklonost, veÊ zato πto ste bili uz njih
dok su bili u nevolji. Pasli ste moje ovce.”
Mnogi koji Êe se naÊi u skupini izgubljenih i za ko-
je nema nade na nebeskom Sudu nisu bili “loπi” ljudi.
Moæda je njihova teologija bila ispravna. Redovito su od-
lazili na bogosluæja.
Ali izgubit Êe sve!
Zaπto?
Jer ih njihova ljubav nikada nije pokrenula na dje-
lovanje. Oni nisu niπta Ëinili za Boga i bliænje. Ljubav
za koju su tvrdili da je imaju — nikad nisu pokazali!
Dakle, nije je uopÊe niti bilo.
D.Cooper p20 56 07.10.2013, 17:54

Black
TragiËno je, ali oni neÊe biti spaπeni — jer su pro-

pustili da Ëine dobro i podijele Boæju ljubav s drugima.
Oni koji sada niπta ne Ëine, u ono vrijeme neÊe ima-
ti πto reÊi. Shvatit Êe da su zakinuli Boga za sluæbu
dugu koliko i njihov æivot. Shvatit Êe da nisu izvrπili
nikakav utjecaj u korist dobra. Shvatit Êe da nikoga
nisu doveli Isusu. Shvatit Êe da to πto nisu uËinili ni-
πta za Boga ne moæe donijeti nagradu, nego vjeËni gubi-
tak. Oni Êe umrijeti sa zlima, bez obzira na to πto su
za sebe tvrdili da su Isusovi sljedbenici. To je tragiËna
slika skupine koja, poput Petra, misli da ljubi. U toj
skupini su ljudi koji su uvijek mislili da je ljubav sa-
mo sebiËni osjeÊaj, i koji se nikad nisu trudili shvatiti
kako ljubiti znaËi uËiniti neπto za onoga tko je u nevo-
lji.
U najveliËanstvenijem izraæavanju prave ljubavi ko-
ju je svemir ikada vidio, Bog je jednom zauvijek jasno
pokazao da je uËinjeno djelo bît ljubavi.
D.Cooper p20 57 07.10.2013, 17:54

Black
8
Ljubav je povjerenje
“Sve poπtujte, braÊu ljubite.”

(1. Petrova 2,17)
U knjizi Kristov duh u meuljudskim odnosima, Ja-

mes Bishop piπe o dogaaju koji se odigrao u indijskom
gradu Madrasu, 1937. godine.
Canon Goldsmith bio je Ëovjek posveÊen Bogu i omi-
ljen kao propovjednik u tom gradu. Jednoga dana je
Ëovjeku koji je radio u njegovom domu dao odreenu
svotu novca za kupnju namirnica. Ali umjesto da kupi
i donese namirnice, Ëovjek je nestao s novcem. Gold-
smith je bio vrlo æalostan. Danima je traæio tog Ëovjeka.
Kad je doznao gdje se nalazi, otiπao je k njemu i ljuba-
zno rekao: “Æao mi je πto sam ti davao tako slabu pla-
Êu za tvoj rad, pa si bio primoran to uËiniti! Vrati se i
nastavi raditi za mene, a ja Êu te bolje plaÊati!”
Takvim izrazom ljubavi i povjerenja Ëovjek je bio sa-
svim pobijeen. Pokajao se za svoje djelo i vratio se
Goldsmithu. Postao je tako odan da se Goldsmith uvi-
jek mogao na njega osloniti. Postao mu je prijatelj i
brat za cijeli æivot.
Kako bismo ti i ja brzo otpisali tog Ëovjeka sklonog
krai! Sigurno bismo ga prijavili policiji. Bilo bi nam
D.Cooper p20 58 07.10.2013, 17:54

Black
LJUBAV JE POVJERENJE • 59
drago da ga uhvate i kazne. Moæda bismo i drugima

priËali o “tim ljudima” u koje se nikada ne moæe imati
povjerenja.
NaËin na koji je Canon Goldsmith postupio prema
svojemu Ëovjeku ne moæe se nazvati ljudskim. Bio je
nadljudski. U naπoj naravi je æelja da se rijeπimo takve
osobe, ili da je vidimo kaænjenu. Spremnost da takvom
Ëovjeku pruæimo joπ jednu priliku i opet mu ukaæemo
povjerenje strana je naπemu srcu. Bog je ovako govorio
o varljivosti naπe ljudske naravi, nespremne na praπta-
nje i ukazivanje povjerenja: “NeÊu viπe gnjevu dati ma-
ha, neÊu opet zatrti Efrajima; jer ja sam Bog, a ne Ëo-
vjek.” (Hoπea 11,9)
Moramo priznati da se samo djelovanjem Boæjeg Du-
ha u æivotu jedne osobe moæe izgraditi takav stav i milo-
stivi postupak kakav je pokazao Canon Goldsmith. Samo
Boæja ljubav moæe uËiniti da se u tebi i meni stvori
povjerenje prema onima koji su nas razoËarali i to bi
mogli ponovno uËiniti.
Osoba koja je pokazala najveÊe povjerenje koje je
ikada postojalo bio je Isus Krist. On je uæivao prednosti
veÊe nego bilo tko drugi. Pa ipak, to Ga nije sprijeËilo
da pokaæe povjerenje. Njegov æivot jasno pokazuje da je
bolje imati povjerenja u ljude, pa makar nas oni i izne-
vjerili, nego se kloniti usavrπavanja meuljudskih od-
nosa, ne pokazujuÊi povjerenje.
Isus je imao povjerenje u ©imuna, razdraæljivog, na-
glog, hvalisavog ribara. Imao je povjerenja Ëak i u Za-
keja, malog skupljaËa poreza, goropadnog, podmitljivog
i spremnog na prijevaru. I u Mariju, æenu slabog mora-
la.
Upravo zahvaljujuÊi Njegovom povjerenju doπlo je do
odluËujuÊe promjene u æivotu tih ljudi. Spasiteljevo po-
vjerenje postalo je vrata njihovog spasenja.
D.Cooper p20 59 07.10.2013, 17:54

Black
Krist je svoje povjerenje izlagao riziku. Njegovo po-

vjerenje obuhvaÊalo je i Judu, iako je od poËetka znao
da Êe Ga taj Ëovjek izdati. U Judine ruke stavio je svoj
novac. Judi je povjerio i svoj ugled. Povjerio mu je Ëak
i svoj æivot. U svim tim podruËjima Juda je iznevjerio
Njegovo povjerenje. A Isus mu je ipak ukazivao povje-
renje, iako je sve unaprijed znao.
I mi, koji smo toliko puta dokazali svoju bezvri-
jednost, spaπavamo se povjerenjem, Boæjim povjerenjem
u nas; povjerenjem koje niËim nismo zasluæili!
Povjerenje je bitan sastojak krπÊanske ljubavi. Za-
pravo, bez povjerenja ljubav i ne postoji. “Ljubav je djelo
povjerenja,” pisao je Erich Fromm, “i tko god ima malo
povjerenja, ima i malo ljubavi.”
Ljubav djeluje kroz povjerenje. Niπta drugo kao po-
vjerenje ne moæe tako dobro posluæiti da svojim bliæ-
njima pokaæemo koliko vjerujemo u njihovu vrijednost.
Povjerenje obavjeπtava o stvarnim ili moguÊim vrijedno-
stima koje zapaæamo kod drugih. Za svoje bliænje ne
moæemo niπta uËiniti bez povjerenja.
Veliki dio Radosne vijesti koju kao krπÊani imamo
je vijest da Ëovjek ima neprocjenjivu vrijednost. Svako
ljudsko biÊe je neizmjerno vrijedno. Bog svakog Ëovjeka
toliko cijeni da bi poslao svojega Sina da umre samo
za njega — za bilo koje od svih ljudskih biÊa koja su
ikada æivjela.
Nasuprot tome, mi moæemo biti vrlo okrutni. Prela-
zimo preko njeænih struna neËijih osjeÊaja kao da oni
uopÊe i ne postoje. UpuÊujemo hladne rijeËi duπama
kojima treba naπa suÊut i razumijevanje. Olako odba-
cujemo sve ono πto bi moglo biti znaËajno Ëovjeku koji
nam je poklonio svoje povjerenje. Malo ili uopÊe ne raz-
miπljamo o tome πto Ëinimo ako ruπimo neËije dra-
gocjene snove. Vrijeamo ljudska biÊa koja su stvorena
D.Cooper p20 60 07.10.2013, 17:54

Black
na Boæju sliku i koja sâm Bog poπtuje, i u tome na-

lazimo zabavu i zadovoljstvo.
Kako smo neobazrivi jedni prema drugima! Kad
bismo samo ponizili svoje “ja” pred Bogom i pokazali
ljubaznost i suÊut prema drugim ljudima, vidjeli bismo
kako se stotine ljudi odluËuju za Boga tamo gdje je sada
samo jedan.
Prema Isusovom uzoru, svaku osobu s kojom u æi-
votu dolazimo u dodir moramo smatrati posebnom, je-
dinstvenom i vrijednom. Moramo shvatiti da svatko za-
sluæuje da mu poklonimo ono πto je najbolje.
Bog svima daruje najbolje; svima bez razlike. Za
Njega svatko ima posebnu, neprocjenjivu vrijednost.
Neka vjerouËiteljica pitala je jednog dana svoje uËe-
nike: “Zaπto nas Bog sve toliko voli?” Nakon kratko-
trajne tiπine, progovorila je jedna djevojËica: “Zato πto
On svakoga od nas ima samo po jednog.”
Znati da je Bog poslao svojega Sina da umre za bilo
koje greπno ljudsko biÊe, znaËi znati neπto o vrijednosti
koju svatko od nas ima u Boæjim oËima.
Kad bismo samo mogli razumjeti neprocjenjivu vri-
jednost pojedinca! Kad bismo i jedan drugoga mogli
promatrati u pravoj vrijednosti — dvostruko vrijednim
— jer Bog je svakoga stvorio na svoju sliku i svakoga
je otkupio ærtvom svojega Sina Isusa Krista!
Tko moæe reÊi kolika je vrijednost jedne duπe? Raz-
miπljaj o Getsemanskom vrtu u kojem je Isus proæivlja-
vao duge sate boli i nadljudskih muka boreÊi se za sva-
koga od nas. Razmiπljaj o naπemu Spasitelju na kriæu!
Razmiπljaj o Njegovom uskliku u kojemu se izrazila sva
Njegova patnja: “Boæe moj! Boæe moj, zaπto si me osta-
vio!” (Marko 15,34) Razmiπljaj o Njegovoj ranjenoj glavi
i tijelu. Krist je izloæio opasnosti sve. Da otkupi nas
ljude, izloæio je opasnosti i samo Nebo. Spoznaja da bi
D.Cooper p20 61 07.10.2013, 17:54

Black
Krist umro za jednog jedinog greπnika trebala bi te po-

krenuti da i sâm poËneπ cijeniti vrijednosti jedne duπe.
IstiËuÊi vrijednost jedne duπe, mi joj moramo po-
kloniti svoje povjerenje. Samo tako moÊi Êemo pokazati
ljudima vrijednost koju imaju ili bi je mogli imati. ©to
je veÊe naπe povjerenje, viπe raste vrijednost koju vidi-
mo u ljudima.
Kad nekome poklonite svoje povjerenje, to Êe mu
reÊi, jasnije nego bilo πto drugo: “Ti si vaæna osoba.
Imaπ veliku vrijednost. Cijenim te zbog onoga πto jesi i
πto moæeπ postati.”
Biblija zapovijeda da poπtujemo svakoga: “Sve po-
πtujte.” (1. Petrova 2,17) Ovo se moæe ispuniti samo tako
πto Êemo pokloniti svoje povjerenje svim ljudima. Lju-
dima se ne moæe niËim ukazati takva Ëast kao πto se
to moæe nepokolebljivim povjerenjem. Moramo znati da
ljudi imaju vrijednost i, bez obzira na pogreπke koje su
poËinili, moramo im pokloniti povjerenje, vjerujuÊi da
su sposobni za neπto bolje. To ih moæe nadahnuti i po-
krenuti da postanu ono πto joπ nisu.
Psiholog Bonaro Overstree je rekao: “Mi nismo samo
Ëuvari svojega brata; na bezbroj veÊih i manjih naËina
stvaramo osobnost svojega brata.” Povjerenje je orue
koje nam je Bog dao da bismo pomogli ljudima u rastu
do visine Njegovog lika, kad prihvate moguÊnosti koje
imaju kao stvorena i otkupljena Boæja djeca.
Kad svojim stavom koji zauzmemo prema njima po-
kaæemo koliku vrijednost imaju u naπim oËima, mi lju-
de koji æive oko nas Ëinimo boljima ili loπijima. Razmi-
πljaj o tome πto je postao Ëovjek sklon krai kome je
Canon Goldsmith ukazao svoje povjerenje! Ralph Waldo
Emerson je pisao: “Ukaæite povjerenje ljudima, i oni Êe
biti iskreni prema vama. Postupajte prema njima kao
da su veliki, i oni Êe se pokazati velikima!”
D.Cooper p20 62 07.10.2013, 17:54

Black
Svaka osoba pokazuje odreene vrijednosti svojega

karaktera i osobnosti, kao i odreene sposobnosti koje
mogu procvasti uz iskrenu podrπku i ohrabrenje koje
Êemo im ukazati. Isus je uvijek traæio najbolje u ljudima.
Nikada se nije zadræavao na slabostima. Uvijek je poku-
πavao otkriti samo ono πto je najbolje. Na taj naËin ot-
krio nam je jednu od najuzviπenijih uloga ljubavi.
Ljubav uvijek pokazuje povjerenje i uvijek najpovolj-
nije tumaËi tue pobude i postupke. Apostol Pavao je
rekao i ovo: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.” (1. KorinÊa-
nima 13,4)
Moramo traæiti dobro u drugima. Moramo to oËe-
kivati od njih. Moramo se odnositi prema njima kao pre-
ma onima koji imaju neprocjenjivu vrijednost. To je kljuË
za otvaranje njihovog povjerenja i pouzdanja u nas. Isto
tako, to je kljuË za otvaranje njihovog srca za Evane-
lje. Kako rijetko traæimo ono πto je najbolje u drugima!
Kako je traæenje onoga πto u ljudima nije dobro posta-
lo sastavni dio æivota!
SjeÊaπ li se postupka starijeg brata u usporedbi o
izgubljenom sinu? Kad je otac, presretan πto se lutalica
vratio, naredio da se pripremi velika gozba kako bi se
proslavio povratak, stariji sin nije htio u tome sudje-
lovati. Pismo kaæe: “On se razljuti i ne htjede uÊi.” (Luka
15,28) Njegov stav jasno pokazuje da bi on, kad bi bio
na oËevom mjestu, odbacio izgubljenog sina. Toliko ga
je odbacio kao svog brata da je, govoreÊi o njemu, hla-
dno rekao ocu: “Taj tvoj sin...”
Takav stav pun nepovjerenja predstavljao je poku-
πaj da se otac uvjeri kako mlai sin opet pokuπava iz-
vuÊi dio obiteljskog bogatstva. Stariji sin æelio je uka-
zati ocu kako ne Ëini dobro πto prima Ëovjeka koji je
proigrao ukazano povjerenje.
D.Cooper p20 63 07.10.2013, 17:54

Black
Ali otac je imao povjerenja u izgubljenog sina. Us-

prkos straπnim pogreπkama koje je mladiÊ poËinio, i zla
koje mu je nanio, ocu nije bilo niπta vrednije od vlasti-
tog djeteta, onoga koji se izgubio — ali se i “naπao”.
Dao mu je najbolje πto je imao: najbolju odjeÊu i
skupocjeni prsten. Pozvao je susjede i glazbenike da su-
djeluju u posebnoj gozbi. Ne samo da se nije stidio svo-
jega sina, veÊ je uËinio sve da ukaæe najveÊu Ëast tom
mladiÊu.
“Sve poπtujte...” kaæe Pismo. »ak i izgubljene. Kad
bismo samo mogli vidjeti ljude kroz OËev pogled bes-
krajne ljubavi, tada bismo sve gledali kao Njegovu dje-
cu, a naπu braÊu i sestre!
Moæemo tvrditi da smo Boæja djeca; ali ako su naπe
tvrdnje istinite, onda naπeg brata koji je bio izgubljen i
mrtav moramo smatrati æivim i pronaenim. On je po-
vezan s nama najËvrπÊim vezama, jer ga Bog priznaje
za svojega sina. Ali, ako poriËemo svoju vezu s njim,
pokazujemo da smo samo najamnici u domaÊinstvu, a
ne djeca u Boæjoj obitelji.
D.Cooper p20 64 07.10.2013, 17:54

Black
65
9
Osloboeni da bismo voljeli
“Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti

slobodni.” (Ivan 8,36)
“Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji.” (Izreke 20,27)

Da, ali Ëovjek mora biti osloboen, izbavljen iz tamnice
sebiËnosti, osloboen okova straha i neizvjesnosti prije
nego πto Bog moæe preko njega ugrijati æivote drugih.
Ljubav prema drugima, ta neobiËna ljubav koju Bog
stavlja u nas, stvorena je tako da moæe biti pokrenuta
samo iz prave ljubavi prema samom sebi. Ako vam ovo
zvuËi Ëudno, sjetite se da je Isus svakome od svojih
sljedbenika zapovjedio: “Ljubi svoga bliænjega kao sa-
moga sebe!” (Matej 19,19) Bez ijedne rijeËi objaπnjenja
On je istaknuo naËelo prave ljubavi, naËelo koje je toli-
ko vaæno, a ipak se tako bojaæljivo prihvaÊa.
Krist je znao da Êe moguÊnosti Njegovih uËenika da
u svojem æivotu pokaæu Boæju ljubav biti ometane, ne
toliko zbog toga πto oni neÊe moÊi voljeti kako im je
zapovijedio, veÊ najprije zbog nedostatka sigurnosti u
æivotu, πto Êe biti posljedica nedostatka prave ljubavi
prema sebi.
Isus je znao da oni koji su nesigurni nemaju sna-
gu volje niti snagu osjeÊaja potrebnu za istinsku lju-
D.Cooper p20 65 07.10.2013, 17:54

Black
bav prema drugima. Snaga koju bismo usmjerili Bogu,

kad bismo se posvetili sluæbi za druge, lako se isprazni
kratkim spojem izazvanim vlastitim strahovima, frustra-
cijama, krivnjama i brigama.
Prava ljubav prema sebi i prava unutraπnja sigur-
nost bitan je uvjet za razvoj ljubavi prema drugima. Ako
netko nema sigurnosti u sebe, ako sebi ne pridaje do-
voljno paænje, ili se moæda Ëak i mrzi, on ne moæe voljeti
niti druge.
Gospodin je ljubav prema sebi smatrao toliko va-
ænom da ju je istaknuo kao nuæan uvjet za posluπnost.
KrπÊaninu je zapovjeeno da voli druge kao πto voli se-
be. Dakle, ta zapovijed obuhvaÊa i ljubav prema sebi.
Naæalost, usprkos Ëinjenici da to ima dalekoseæno
znaËenje, mnogi se osjeÊaju vrlo neugodno kad raz-
miπljaju o tome da vole sami sebe. OsjeÊaju krivnju i
pri samoj pomisli da tu ljubav trebaju pokazivati i nje-
govati u svojem æivotu. Oni tu ljubav nikad nisu doæiv-
jeli kao æivotnu, pozitivnu snagu, πto je Isus æelio da
bude. To smanjuje njihovu sposobnost da djeluju kao
izvor ljubavi.
Dr. Robert H. Felix, bivπi ravnatelj Nacionalnog in-
stituta za mentalno zdravlje u Washingtonu, dao je je-
dnu od najjednostavnijih definicija ljubavi prema sebi:
“Ljubav prema sebi je osjeÊaj dostojanstva, pripadanja,
vrijednosti, dovoljnosti — sa zdravim osjeÊajem poniz-
nosti.”
OËito da je Isus ovu ljubav dræao jednostavnom i
prirodnom krπÊanskom vrijednoπÊu te je nije Ëak niti
pokuπao odrediti. On je samo zahtijeva od svih nas ko-
ji vjerujemo da smo Njegovi.
Krist je znao da je ljubav prema sebi jedna od
najboljih darova koje krπÊanstvo poklanja. Znao je da
se to samo po sebi razvija, kao dio bogate duhovne cje-
D.Cooper p20 66 07.10.2013, 17:54

Black
OSLOBO–ENI DA BISMO VOLJELI • 67
line, kod svakoga tko Ga iskreno odluËi prihvatiti kao

Gospodina, Spasitelja i Prijatelja. Zato jedino krπÊanin
poznaje pravu ljubav, jer mu je otkriveno kako na pra-
vi naËin moæe voljeti sebe. Njemu je od Boga darovana
ta sposobnost koja oslobaa, upravo kao i sposobnost
da voli druge. I jedno i drugo darovi su Svetoga Duha.
“Kad bi ljudi imali zdravu ljubav prema sebi, umje-
sto πto nose svoj tajni teret samoprijezira, novËana
sredstva koja se stjeËu u blagajnu naπe bolnice sma-
njila bi se na polovicu.” — rekao je Alexander Reid Mar-
tin, upravitelj jedne psihijatrijske klinike u New Yorku.
Vaæan dio Radosne vijesti — dio koji mi krπÊani,
naæalost, ne objavljujemo kako bismo trebali — jest da
Bog æeli neprocjenjivo vrijedan dar ljubavi prema sebi
darovati svakom nesigurnom greπniku, optereÊenom
krivnjom i omalovaæavanjem vlastite osobnosti.
Zaπto se toliko usteæemo objaviti taj dar?
Zar Isus nije govorio o “blagom jarmu” i “lakom bre-
menu”?
Zar nije niπta osigurao za one nevoljne duπe Ëiji je
æivot besmislen i beznadan? Beznadan zbog onoga πto
æele postiÊi, ali to ne mogu. Beznadan zbog duboke po-
trebe da podijele ljubav koju je Bog usadio u sræ njiho-
ve osobnosti, ali koju ne mogu dati jer ne poznaju sta-
zu ljubavi prema sebi, s koje bi je usmjerili prema dru-
gima. Njih oËekuju nove veliËine ljubavi, ali oni to ne
mogu dostiÊi jer nisu upoznati s pravim izvorom stvar-
ne ljubavi prema sebi.
Kad govorimo o ljubavi prema sebi, ako to uopÊe
ikada Ëinimo, onda to izraæavamo priguπeno, kao da se
ispriËavamo ili pravdamo. ObiËno to izbjegavamo, govo-
reÊi o neËem “puno vaænijem”, o neËem zbog Ëega nam
neÊe biti neugodno, kao πto je potreba da volimo druge
ili budemo posluπni Zakonu.
D.Cooper p20 67 07.10.2013, 17:54

Black
Meutim, izbjeÊi biblijsku istinu o ljubavi prema se-

bi znaËi uskratiti ljudima neπto πto im je potrebno da
bi mogli voljeti druge. Ima ljudi za koje bi ova zamisao
mogla biti najvaænija vrijednost koju krπÊanstvo nudi,
jer upravo to moæe biti ono πto im je najviπe potrebno.
»ovjek udaljen od Isusa Krista, iako sposoban da
sagleda vaænost ljubavi prema sebi, ne moæe je podig-
nuti na pravu visinu, πto Boæje dijete moæe ostvariti la-
ko. On to ne moæe, isto kao πto ne moæe voljeti osobe
koje prema ljudskom iskustvu nije moguÊe voljeti.
Isus je prorekao da Êe se svijet diviti snazi ljubavi
koju Êe pokazati Njegovi sljedbenici. “Ako imadnete
ljubavi jedan prema drugom, po tom Êe svi poznati da
ste moji uËenici”, rekao je Isus. (Ivan 13,35) To je isti-
na, jer Boæja djeca u ljubavi prema sebi imaju slobodu
i silu da svoju ljubav i Boæju ljubav ugrade u æivot dru-
gih. Ako ne prihvatiπ taj dar ljubavi prema sebi, neÊeπ
moÊi na pravi naËin predstaviti Krista i Njegovu istinu.
Tada Êe tvoj æivot govoriti: “Znaju da smo krπÊani po
naπim moralnim naËelima”, ili “Znat Êe da smo krπÊani
po ËistoÊi naπega nauka.”
Ali neÊe znati po tome.
Kad poËne primati beskrajnu, bezuvjetnu Boæju lju-
bav, Ëovjek prvo osjeti ljubav prema sebi. Plamen Boæje
sveobuhvatne, nepokolebljive ljubavi koja svakoga pri-
ma jedina je iskra koja u jednoj osobi moæe razbuktati
ljubav prema samom sebi. Toplina tog nebeskog pla-
mena dolazi s vrha Golgote.
Kad Ëovjek poËne razumijevati da ga Bog voli, prem-
da je greπnik, kad Ëuje Isusov glas kako ga s kriæa zove
i kako ga njeæno naziva voljenim sinom, on sebe poËi-
nje gledati u novom svjetlu, dobiva novu sliku o vlas-
titoj vrijednosti i sagledava vaænost koju mu Bog pri-
daje.
D.Cooper p20 68 07.10.2013, 17:54

Black
Niπta u povijesti ËovjeËanstva nije tako jasno pri-

kazalo vrijednost ljudskog biÊa kao smrt Isusa Krista.
Osobno prihvaÊanje te ærtve vjerom i uvid u njezinu veli-
Ëinu i snagu jedino je iskustvo koje u ljudsko srce mo-
æe ugraditi temelj za zdravu ljubav prema samom sebi.
Jednostavno reËeno, znam da mogu voljeti sebe jer
me Isus Krist voli i zove me voljenim sinom. Zapravo,
kad sebe promatram u tom svjetlu, nemam drugoga iz-
bora osim da pokaæem ljubav prema sebi. Napokon, tko
sam ja da na bilo koji naËin podcijenim nekoga koga
Bog toliko voli da je dao svog jedinoroenog Sina da
umre za njega?
Isto tako, znam da me Otac voli jer je On ljubav.
Ne zato πto sam posebno dobar ili πto to posebno za-
sluæujem. Voli me takvog kakav jesam, sa svim mana-
ma, grijesima i poteπkoÊama. Ta spoznaja daje mi slo-
bodu da i ja sebe isto tako volim. Mogu voljeti sebe
iako znam da sam nesavrπen. Ne moram viπe prezirati
sebe zbog grijeha koji sam poËinio. Bog to ne Ëini. Za-
πto bih onda ja? Najzad, On je jedini savrπen i On bi
jedini, da to æeli, imao pravo gledati s prijezirom na
mene zbog moje nesavrπenosti.
Ipak, On to ne Ëini. On ne odobrava moje mane i
slabosti, ali me je spreman prihvatiti takvog kakav je-
sam.
S druge strane, buduÊi da sam nesavrπen, kao onaj
duænik iz usporedbe, nemam prava omalovaæavati bilo
koga tko nije savrπen, ukljuËujuÊi i samoga sebe.
Dakle, Bog mi je spremno oprostio veliki dug da, u
svjetlosti onoga πto je On uËinio za mene, nemam pravo
ne oprostiti samome sebi. Kad bih tako Ëinio, to bi bilo
u potpunoj suprotnosti s Boæjim naËinom postupanja.
Ljudi Ëesto izgube zdrav razum jer si “ne mogu ne-
πto oprostiti”. OsjeÊaj krivnje danas uniπtava mnoge
D.Cooper p20 69 07.10.2013, 17:54

Black
ljude — tjelesno, duπevno i duhovno. Svijet je pun obes-

hrabrenih, poremeÊenih ljudi koji mrze sebe ili ono πto
su uËinili. Njihov æivot je pakao koji veÊ sad postoji,
jer su nesposobni oprostiti samima sebi.
Koliko je takvima potrebno da Ëuju Radnosnu vijest
o tome da se viπe ne moraju muËiti! Bog je veÊ rijeπio
taj problem. On im je oprostio. Kad Bog nekome pra-
πta, tada je to stvarno oproπteno. Sve πto je potrebno
jest da vole sebe kao πto ih On voli. Potpuno, bezuvje-
tno, nepokolebljivo. Isus im je ovu prednost osigurao
svojom smrÊu na kriæu. On je joπ daje kao besplatan
dar svima koji se odluËuju vjerovati u Njega i Njegovo
djelo.
“A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca
Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)
Ti moæeπ voljeti Boæjeg sina, zar ne? Onda moæeπ
voljeti i sebe, jer i ti si jedan od njih!
Spoznaja da si prav pred Bogom, da si opravdan
vjerom, jedan je od najveÊih izvora unutraπnje sigur-
nosti, ali isto tako i najveÊi izvor ljubavi prema sebi i
prihvaÊanja samoga sebe.
“Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobo-
dni.” (Ivan 8,36)
BuduÊi da ti je Bog sve oprostio, slobodan si voljeti
sebe!
Samo ova spoznaja oslobodit Êe te da voliπ i druge.
Izbavljen si da voliπ! Sad moæeπ otpoËeti sluæbu lju-
bavi za druge, jer imaπ pravi temelj iz kojega potjeËe ta
ljubav. Sad moæeπ upoznavati ljude s Bogom i Njego-
vom ljubavlju, jer si izbavljen da budeπ ono πto jesi u
Isusu Kristu.
Onaj kome je Bog oprostio sve ne mora se truditi
da ostavi dobar dojam na druge. Ne mora se boriti da
bi zadobio njihovo odobravanje. Ne mora se brinuti i
D.Cooper p20 70 07.10.2013, 17:54

Black
ugaati im kako bi ga prihvatili u svoje druπtvo. Viπe

nije prisiljen traæiti ljudsku podrπku ili potvrdu. On je
izbavljen od takvih zamki kao πto su ovisnost i nesi-
gurnost u sluæbi drugima.
Meutim, ako netko ne cijeni i u cijelosti ne pri-
hvaÊa dar ljubavi prema sebi koji mu Bog daje i kojim
ga oslobaa, vjerojatno Êe ostati nesposoban da vrπi
Gospodnju zapovijed i objavi ono πto je i sâm primio.
NeÊe moÊi æivo svjedoËiti. Bojat Êe se susreta s ljudima
na bilo kojem podruËju, duhovnom ili emotivnom. Po-
stat Êe sklon povlaËenju. Ustezat Êe se uspostavljati bli-
skije veze s ljudima, jer Êe se stalno bojati da ne bude
odbaËen. Odbacivanje je uvijek muËno i bolno za sve
one Ëija ljubav prema sebi nije dostigla visinu koju joj
je Bog odredio.
PiπuÊi o tome zaπto se ljudi boje Ëak i razgovarati
jedni s drugima, ili zaπto im je tako teπko imati po-
vjerenja u druge, Adris Whitman je rekla: “Glavni uz-
rok tome je naπ strah. Pogledajte dvojicu ukoËenih lju-
di koji sjede jedan kraj drugoga u avionu ili vlaku. Svaki
od njih boji se progovoriti.”
Ona navodi rijeËi Rabbi Joshue Liebmana i kaæe:
“Bojimo se da Êemo biti podcijenjeni, odbaËeni, razot-
kriveni.” (Christian Herald, prosinac 1986.)
Nitko tko je siguran u Isusovu ljubav neÊe se bojati
ljudi i njihovog odbacivanja — neÊe imati taj strah koji
guπi potrebu za svjedoËenjem, za objavljivanjem, za
pokazivanjem ljubavi. NeÊe morati troπiti snagu prikri-
vajuÊi svoju nesavrπenost i pokuπavajuÊi zadobiti odo-
bravanje drugih. Umjesto toga, potpuno je slobodan biti
ono πto jest, bez maske ili pokrivala, bez objaπnjavanja
ili isprika.
Njegovo predano biÊe postat Êe protoËnik za slobo-
dan protok Boæje ljubavi i milosti!
D.Cooper p20 71 07.10.2013, 17:54

Black
Takav osjeÊaj slobode mnogi ne mogu ni zamisliti.

Biti potpuno slobodan od zamki straha i nesigurnosti
— to je za njih nedostiæno. Oni mogu primjenjivati sve
vrste intelektualnih vjeæbi ne bi li uvjerili sebe da su
slobodni i neovisni — Ëak mogu povjerovati i da to je-
su. Ali, ipak nisu. U svakodnevnom æivotu susreÊemo
vrlo obrazovane osobe s izoπtrenim spoznajama, koje se
smatraju dovoljno zrelima i sposobnima da se oslobode
svake ovisnosti i nesigurnosti. Takvi istiËu svoju samo-
dovoljnost. Istina je, meutim, da su oni samo zamije-
nili jednu skupinu strahova i ovisnosti drugom, koja
nije tako uoËljiva. Bar ne njima samima.
Samo Isus oslobaa ljude da budu ono πto jesu —
da budu takvi kakve ih je Bog stvorio. Bez Njega ni-
smo slobodni i ne moæemo to biti.
Imaπ li uopÊe pravu sliku o tome πto znaËi moÊi se
suoËiti licem u lice sa svakim Ëovjekom i reÊi: “Savrπeni
Bog na Nebu toliko me ljubi da me je primio takvog
kakav jesam. To mi daje pravo da oËekujem da me i ti,
koji sudjelujeπ sa mnom u mojoj ljudskoj nesavrπeno-
sti, prihvatiπ na isti naËin.”
»ovjek koji je opravdan vjerom nije nikom podre-
en. On se ne treba pretvarati. Nije mu potrebna nika-
kva obrana.
“Ako je Bog za nas, tko Êe biti protiv nas? ... Tko
Êe podiÊi tuæbu protiv izabranika Boæjih? Bog koji ih
opravdava?” (Rimljanima 8,31.33) Dakle, nema razloga
da se bojimo bilo koga, ili da se smatramo niæim od
drugih. To je radosna vijest! A joπ bolja vijest je Ëinje-
nica da nam to daje pravo da volimo svakog Ëovjeka!
“U ljubavi nema straha; naprotiv, savrπena ljubav
iskljuËuje strah.” (1. Ivanova 4,18)
UniπtavajuÊi teret straha i nesigurnosti vlada u su-
vremenom svijetu samo zato πto je tako malo ljubavi.
D.Cooper p20 72 07.10.2013, 17:54

Black
To πto ima malo ljubavi nije Boæja krivnja. On je lju-

bav, i æeli ispuniti svu Zemlju prisutnoπÊu svoje lju-
bavi. Krivnja je u tebi i meni πto ne traæimo viπe ljuba-
vi za sebe i ne dijelimo je s drugima.
To moramo priznati. Naπ strah od ljudi preËesto je
bio zapreka koja nas je spreËavala da ih volimo za Isu-
sa.
Nije potrebno da se mi, koji tvrdimo da smo naπli
ljubav u Bogu i da nas je primio kao svoje sinove i
kÊeri, bojimo ljudi. Potrebno nam je viπe Jakovljeve hra-
brosti i sigurnosti. Jakov se svu noÊ borio s Bogom,
dok nije dobio osvjedoËenje da su mu grijesi oproπteni
i darovani blagoslovi. Jakov je u toj borbi nadvladao.
To ga je uvjerilo da moæe pobijediti i ljude. Viπe se nije
bojao bratovog gnjeva. Gospodin je postao njegova ob-
rana.
Bog te æeli uvjeriti da i ti moæeπ nadvladati ljude.
Ne iskoriπtavati ih, veÊ ih iskreno voljeti — za Njega.
Odbaciti ovu sigurnost, ovo obeÊanje i ovaj dar znaËi
podleÊi osjeÊaju straha i nesigurnosti, a to Êe te sprije-
Ëiti da slobodno voliπ ljude.
“Ne postoji niπta Ëega se toliko bojim kao uplaπe-
nih ljudi”, pisao je pjesnik Robert Frost.
Tko god se osjeÊa umanjenim i odbaËenim, ne mo-
æe njegovati pravilne meuljudske odnose. Za nas koji
se æelimo iskreno druæiti s ljudima i tako objaviti lju-
bav i Boæju istinu, ovo je vrlo ozbiljna tema za razmiπ-
ljanje.
Kako smo sretni πto Otac daje sigurnost nesigurni-
ma i hrabrost uplaπenima! Daje nam svoju snagu da
ne bismo bili slomljeni onim πto drugi misle ili kaæu o
nama, ili onim πto nam uËine. “U Jahvu se uzdam i
neÊu se bojati: πto mi moæe uËiniti Ëovjek?” (Psalam
56,12)
D.Cooper p20 73 07.10.2013, 17:54

Black
“BiËu zla jezika uklonit Êe tebe, ispred otimaËa bez

straha Êeπ biti. Suπi i studeni ti Êeπ se smijati i od
divljih zvijeri strahovati neÊeπ.” (Job 5,21.22) Tko se mo-
æe tako ponaπati, taj je siguran. Bog kaæe da ti to mo-
æeπ.
Zaπto? Jer si opravdan vjerom. Nitko ti ne moæe
niπta uËiniti. Ti si pobjednik s nebeskim Bogom. Ne mo-
raπ se bojati ljudi niti nepredvidivih okolnosti. Slobo-
dan si voljeti.
Ne postoji slobodnija osoba od one koja zna kako
voljeti. Neizreciv je utjecaj takvog æivota. Nema granice
njegovoj snazi, snazi koja gradi i uzdiæe samo dobro.
Spisateljica Eugenia Price u jednoj od svojih knjiga
svjedoËi o utjecaju koji je njezina prijateljica imala na
njezin æivot — prijateljica koja je oËito imala sigurnost
u Boæjoj ljubavi i u ljubavi prema sebi:
“Bila sam neiskazano sretna πto sam imala tu sta-
riju prijateljicu tijekom svih godina mojega krπÊanskog
æivota. Ona mi je pomogla da i ja dobijem slobodu —
kroz njezinu ljubav. ... Njezina ljubav bila je trajna po-
moÊ, koja mi je bila nuæna da napredujem u hrabrosti,
dok sam na svoj naËin uËila da se uzdiæem u Boæjoj
ljubavi. Ona je nepokolebljiva osoba, potpuno rastere-
Êena, puna svete radosti od samog Boga — i voli me.
Ni u πto od ovog ne mogu sumnjati. Znam da me ona
nikad ni za πto ne bi osudila. Kad god se pojavila po-
treba da me ukori, upuÊivala me je izravno na Boga.
Njezina ljubav potiËe moje odluke. Obara me kad tre-
bam biti oborena i tjera me da neprestano aktivno tra-
æim πirinu slobode u Bogu, da bih Ga sve viπe i viπe
poznavala.” (Make Love Your Aim, Zondervan, 1967., str.
40) Eugenia Price je doista bila sretna πto je imala pri-
jateljicu koja joj je pomogla da se bolje osobno upozna
s Bogom.
D.Cooper p20 74 07.10.2013, 17:54

Black
Kako Otac æeli imati one koji Êe za Njega Ëiniti to

isto! On zna da mnogi izmeu Njegove izgubljene djece
ne mogu doæivjeti Njegovu ljubav ukoliko je ne vide u
onima koji æive oko njih.
Bog nas Ëeka da ih zavolimo, kao πto volimo sami
sebe.
D.Cooper p20 75 07.10.2013, 17:54

Black
10
Odvaæno voljeti sada
“Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili.”

(Luka 6,26)
Ako je tvoj æivot spokojan i udoban, ako su svi tvoji

odnosi s ljudima uglavnom dobri i ako smatraπ kako
nemaπ nijednog neprijatelja — moæe biti da joπ nisi pra-
vo Boæje dijete!
Neki ljudi ponose se Ëinjenicom da su prema njima
svi ljubazni. Oni to Ëesto uzimaju kao snaæan dokaz
svog uspjeπnog duhovnog iskustva. Za njih je najvaæ-
nije zadobiti odobravanje i uspostaviti dobre odnose sa
πto viπe ljudi. Takvi zakljuËuju da su dobri vjernici ako
se svakome sviaju.
Ali Biblija ipak neπto stavlja iznad zadobivanja pri-
jatelja i vrπenja utjecaja na ljude. To je izvrπavanje Bo-
æje volje. Ovo treba biti na prvom mjestu.
Isus je rekao da je Njegovo djelo da izvrπi volju Ono-
ga koji Ga je poslao. Za Njega je to bilo najvaænije od
svega πto je radio i govorio. On je za to æivio. Gospodin
je znao da Êe takav stav Ëesto izazivati sukobe. Opo-
menuo je svoje sljedbenike da Êe svatko od njih tko
odluËi uzdiÊi Boæju volju iznad svega u æivotu — kao
πto je On to Ëinio — moÊi oËekivati sukob sa svijetom.
D.Cooper p20 76 07.10.2013, 17:54

Black
ODVAÆNO VOLJETI SADA • 77
Ne usteæuÊi se niti ispriËavajuÊi, rekao im je: “Nemojte

misliti da sam doπao donijeti na zemlju mir! Nisam do-
πao da donesem mir, nego maË. Da, doπao sam da ras-
tavim sina od njegova oca, kÊerku od njezine majke i
snahu od njezine svekrve. »ovjeku Êe biti neprijatelji
njegovi ukuÊani.” (Matej 10,34-36)
Neugodne rijeËi. Vrlo uznemiravajuÊe. Mnogi ih ne
mogu doslovno prihvatiti. Zato ih uljepπavaju tvrdeÊi da
su simboliËne, ili ih pokrivaju umirujuÊim frazama. Malo
ih je koji su spremni æivjeti u neslozi s bilo kim, a naj-
manje s Ëlanovima svoje obitelji. VeÊina od onih koji
dolaze u crkvu smatraju da prava poboænost nije tako
velika i nedostiæna da bi izazvala pojavu teπkih i nerje-
πivih prilika.
VeÊ godinama se objavljuju mnogobrojne knjiæice u
kojima se nabrajaju Boæja obeÊanja. Odræane su bez-
brojne ohrabrujuÊe propovijedi s divnim obeÊanjem si-
gurnosti koje Isus daje. »udno je da se i u knjigama i
u propovijedima zanemaruje obeÊanje u kojemu je Gos-
podin naglasio da postati Njegov sljedbenik znaËi bez
svoje volje upadati u poteπkoÊe kad su u pitanju odno-
si s drugim ljudima.
Ako misliπ da Êe se ljudi prema tebi lijepo ponaπati
zato πto si poboæan i zato πto se trudiπ sluæiti Bogu te
da Êeπ zbog toga biti poπtovan, prihvaÊen i cijenjen —
grijeπiπ.
“Isus je svojim uËenicima obeÊao”, kaæe jedan pisac,
“da neÊe imati straha, da Êe biti sretni, ali i da Êe upa-
dati u nevolje.”
Isus je iπao i Ëinio dobro i samo dobro. Bio je savr-
πeno ljubazan i suosjeÊajan. U odnosu prema svim lju-
dima pokazivao je ljubav. Pa ipak, padao je u viπe nevo-
lja i sukoba nego bilo tko na svijetu prije i poslije Nje-
ga. Isus, Knez mira, bio je srediπte oluje.
D.Cooper p20 77 07.10.2013, 17:54

Black
VeÊ u svojim mladim godinama iz osobnog iskustva

je upoznao muËninu sukoba zbog “razlike u glediπti-
ma” s vlastitom majkom i ocem. »ineÊi ono za πto se
osvjedoËio da je Boæja volja, provodeÊi vrijeme “u kuÊi
Oca svoga” (Luka 2,49), Isus se sukobio s planovima
koje su za Njega imali Njegovi zemaljski roditelji. To je
izazvalo izravan sukob s njima. Bio ih je prisiljen uko-
riti, πto nije bilo nimalo lako tako osjetljivoj Osobi kao
πto je bio On.
Nitko nikad nije bio toliko pogreπno shvaÊen kao
Isus Krist. Nitko toliko pogreπno predstavljan, nitko to-
liko pogreπno priman.
Izgleda neshvatljivo da æivot potpune ljubavi moæe
uËiniti da Ëovjek bude izbjegavan, preziran, pa Ëak i
omrznut. Ali tako je. To se dogodilo Isusu i, moramo
shvatiti, kad ti i ja poËnemo pokazivati Boæju ljubav
ljudima, to Êe se svakako dogoditi i nama.
Kroz vjekove odzvanjaju ove iskrene rijeËi: “Ako vas
svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. ... Sjetite
se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svoga gospo-
dara!’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti.” (Ivan
15,18.20)
Nije lako voljeti. To je vrlo skupo. Ako ljubav ne
plaÊaπ nikakvom cijenom, onda zapravo i ne voliπ.
Biblija kaæe: “A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kri-
stu Isusu bit Êe progonjeni.” (2. Timoteju 3,12) Ako pri-
hvatiπ Bibliju tako kako je napisana, shvatiti Êeπ da to
upravo znaËi: ako se nisi suoËio s kakvim progonstvom
ili nevoljom, moæda i ne æiviπ kao pravi Kristov sljedbe-
nik.
Ako je tvoj æivot ugodan i bez nevolja, ako od svih
uæivaπ odobravanje, prihvaÊanje i pohvale, onda vjero-
jatno u tvom duhovnom æivotu ima ozbiljnih problema.
Moæda si Ëak u opasnosti izgubiti vjeËni æivot. Sigurno
D.Cooper p20 78 07.10.2013, 17:54

Black
se ne usuujeπ veÊ sada u punoj mjeri æivjeti æivotom

obogaÊenim Boæjom ljubavlju.
Nije onda Ëudo πto je Isus rekao: “Blago vama kad
vas ljudi zamrze, kad vas izopÊe, pogrde i odbace vaπe
ime kao zlo zbog Sina »ovjeËjega!” A zatim dodaje. “Jao
vama kad vas svi ljudi budu hvalili.” (Luka 6,22.26)
Kad nema nikakvog protivljenja usmjerenog na nas,
to je siguran znak da se ne usuujemo za Boga uËiniti
bilo πto, makar i od najmanjeg znaËaja.
Crkva je moæda dobro prihvaÊena u druπtvu zahva-
ljujuÊi naporu da se dobro predstavi. To πto ljudi hvale
Crkvu zbog njezinih dobrih Ëovjekoljubnih djela i usta-
nove koje osniva i odræava nije razlog da se radujemo i
zakljuËimo da smo u cijelosti ispunili Boæju volju. Ne-
mojmo postati zadovoljni sobom i uzvikivati: “Nije li to
divno kako nas Bog blagoslivlje!” To πto smo poznati i
naπiroko prihvaÊeni moæda bi nas trebalo pokrenuti na
ozbiljno preispitavanje.
Zaπto su se vatre progonstva, koje su nekad tako
silno plamtjele, sada ugasile? Moæda zbog toga πto se
Crkva uklopila u svjetovne standarde pa i nema Ëime
pokrenuti protivljenje? Moæda popularna religija nije ista
ona kakvu je imala prva krπÊanska Crkva? Moæda je
kompromis s grijehom otupio “maË” o kojemu govori
Krist? Zar su velike istine Biblije tako olako prihvaÊene
da sada ima tako malo æive poboænosti u Crkvi? Ako bi
se oæivjela vjera i sila prve krπÊanske Crkve, bi li to
moæda oæivjelo i duh progonstva? Bi li se plamen pro-
tivljenja opet razbuktao?
Ako æelimo shvatiti sukob koji je prisutan u krπ-
Êanstvu, moramo sagledati njegovu pravu revolucio-
narnu snagu. Iako mnogi izbjegavaju tako snaæne rije-
Ëi, pravo krπÊanstvo je u bîti snaga koja mijenja. Ono
mijenja Ëovjekov prirodni smisao za vrednovanje i sve
D.Cooper p20 79 07.10.2013, 17:54

Black
postavlja drukËije. Ono mijenja njegova zanimanja, po-

bude, ciljeve, nade i snove — sve πto se pojavljuje kao
bitno u njegovom postojanju — i ukrπta ih s ciljevima
njegovih bliænjih ili Ëlanova njegove obitelji.
Sljedbenik Isusa Krista svoju pozornost i povjere-
nje pridaje nebeskom kraljevstvu, dok ih ostali ljudi
usmjeravaju zemaljskim vrijednostima. U æivotu Boæjeg
djeteta nadmoÊno vlada Isus, dok u æivotu drugih vla-
daju sebiËni prohtjevi i potreba za ËaπÊu — bez obzira
koliko oni izgledaju moralno i religijski postupaju is-
pravno.
»ovjek koji se opredijelio za Boga gleda svijet kroz
drukËije naoËale — kroz leÊe za ispravljanje. Za Kristo-
vog sljedbenika njegov automobil nije njegov, kao πto
nisu ni njegove ruke ni njegov æeludac. Za Ëovjeka koji
tako ne misli, ovo je nemoguÊe.
»ovjek koji se sjedinio s Kristom je samilosna oso-
ba, a u ovom svijetu samilost se smatra slaboπÊu. On
je iskren, u svijetu koji iz dana u dan postaje sve viπe
neiskren. On je Ëist, u svijetu koji uæiva u vlastitoj pr-
ljavπtini.
Okruæen ljudima koji su okrenuti samo sebiËnim
interesima, takav Ëovjek posveÊuje sebe dobru drugih.
U vrijeme kad se u svijetu izjavljuje da viπe nema
moralne sigurnosti i ËistoÊe te da svaka vrijednost po-
staje relativna, Boæje dijete vjeruje u stavove o istini i
grijehu, o svjetlosti i tami, o moralu i nemoralu.
Spasiteljev sljedbenik zna da grijeh nije neka pro-
pala zamiso, nego osnovni ljudski problem. Njemu nije
potrebno odobravanje svijeta, a ne mari Ëak niti za vla-
stiti æivot — ako treba birati izmeu tog prihvaÊanja i
kompromisa sa svojim uvjerenjima. Posluπnost Boæjem
zakonu i izvrπavanje Boæje volje vaænije mu je od sa-
mog æivota; ne zato πto je svojeglav, ne zato πto umiπlja
D.Cooper p20 80 07.10.2013, 17:54

Black
da je u pravu a svi ostali grijeπe, veÊ zato πto neizmjerno

ljubi svojega Boga.
KrπÊanski muËenici iz proπlosti nisu umirali za isti-
nu, niti za neku zamisao, naËelo, uvjerenje, ili za Crkvu.
Oni su umirali za jednu Osobu. Mogli su Ëak i umrijeti,
jer su se usudili voljeti. Njega. Duboko i nepromjenjivo.
Tko god toliko voli Boga, doista æivi kao stranac na
ovome svijetu. Tko ne odustaje od ove iznimne zamisli,
bez obzira koliko je u suprotnosti s njegovom naravi i
njegovim æeljama, uskoro Êe biti potpuno osvojen njo-
me. Thomas Stearns Eliot je rekao: “U svijetu prolazno-
sti onaj tko krene u suprotnom smjeru izgleda kao bje-
gunac.”
Tko god æivi u suprotnosti s omiljenim stavovima,
zamislima i tradicijom, mora naiÊi na poteπkoÊe.
“Ja ne mogu reÊi da me Bog vodi”, pisao je refor-
mator Martin Luther. “On me gura naprijed; vuËe me.
Ja nisam svoj gospodar. Æelim æivjeti u miru, ali baËen
sam u srediπte nemira i preokreta.”
Ako hoÊeπ obraniti Boæju Ëast i ako ostaneπ uz is-
tinu bez obzira na cijenu, naÊi Êeπ se u nevolji. I Isus
je tako proπao. Ako propuπtaπ priliku osuditi zlo i ako
πutiπ kad se traæi tvoj utjecaj da bi se obranilo istinito
od pogreπnog, izbjeÊi Êeπ mnoge probleme. Ali ipak, to
Êeπ platiti velikom cijenom. Moæda najveÊom. Svojom
vlastitom duπom.
Ugodna opuπtenost i lagodnost æivota mnogima us-
kraÊuju razumijevanje zapanjujuÊe istine: u svijetu se
vodi æestoka borba. Njihov naËin æivota u lagodnosti kao
da poriËe Ëinjenicu da su sile dobra i sile zla upravo u
bespoπtednoj borbi za prevlast na Zemlji.
Moramo shvatiti da æivimo u posebnim uvjetima. Naπ
izbor Krista kao Voe naπega æivota ukljuËuje nas u tu
sveopÊu borbu.
D.Cooper p20 81 07.10.2013, 17:54

Black
Sotona poziva sve svoje zle snage i unosi u borbu

sve πto ima. Zaπto nailazi na tako malo otpora? Zaπto
su Kristovi sljedbenici ravnoduπni?
Moæemo odgovoriti: zato πto se ne dræe blizu svog
Vojskovoe. Nemaju mnogo od Njegovog duha. Ne po-
kazuju æelju da suzbiju neprijatelja i ne gnuπaju se
njegovih putova. Ne suoËavaju se sa zlom onako kako
je to Isus Ëinio i nisu spremni na nepopustljiv otpor
grijehu. Oni i ne shvaÊaju straπnu silu zla koju Sotona
ima. Ne mogu vidjeti otrovnu narav neprijatelja cijelog
svemira. Ne mrze zlo i ne misle na njegovu zloÊudnost
silnih razmjera.
Zbog takvog nemara i neoprostivog sljepila, sile zla
sada zauzimaju bojiπnicu brzinom koja bi nas trebala
pokrenuti na uzbunu. Greπnost nezadræivo buja i, kao
πto je Biblija prorekla, ljubav mnogih se hladi.
Bogu su potrebni ljudi koji Êe imati smjelosti vo-
ljeti sada! Smjelosti voljeti usprkos mrænji i neizmjer-
nom zlu. Smjelosti voljeti Isusa. Smjelosti voljeti sebe
kao sinove i kÊeri Boæje. Smjelosti voljeti i one koje je
teπko voljeti. Smjelosti voljeti i svoje neprijatelje. Smje-
losti voljeti Ëak i po cijenu neprihvaÊanja u druπtvu.
Smjelosti voljeti Ëak i ako bi ih to stajalo æivota!
U ovom teπkom sukobu najbolje oruæje svakog Bo-
æjeg djeteta jest ljubav. Bez nje smo nezaπtiÊeni i ne
moæemo postiÊi niπta. Ako naπa srca nisu zapaljena lju-
bavlju, jednog dana Êe naπ ravnoduπni æivot skliznuti
preko ruba izgubljene vjeËnosti, zato πto nikada nismo
niπta uËinili za Boga. Naπa neosjetljivost i ravnoduπ-
nost, naπ propust da se osobno zainteresiramo za ve-
liku borbu, makar u njoj bili i ranjavani, napokon Êe
uËiniti da izgubimo sve.
Ali ako izaberemo Boæju ljubav da s njom æivimo u
ovom uznemirenom svijetu, neizbjeæno Êemo se naÊi u
D.Cooper p20 82 07.10.2013, 17:54

Black
borbi, u najæeπÊem sukobu. Bit Êemo izloæeni nepresta-

nim, ciljanim i silovitim napadima æestokog, najlukavi-
jeg i najokrutnijeg neprijatelja koji je u svemiru ikada
postojao. Mi koji smo naËinili idol od ugodne sigurno-
sti, ubrzo Êemo nauËiti πto znaËi imati maË umjesto mi-
ra. Poput Martina Luthera bit Êemo baËeni u vrtlog, u
preokret i sukob. To je neizbjeæno.
Kao πto jasna svjetlost razgoni mrak, tako istina raz-
goni zabludu. To dvoje ne moæe iÊi zajedno. Voljeti i
uzdizati jedno, znaËi mrziti i boriti se protiv drugog.
Ljudi uspavane savjesti osjeÊaju se zato neugodno
uznemirenima. Oni koji se ne mogu pomiriti s posto-
jeÊim stanjem u Crkvi ili svijetu uvijek su uznemiravali
religiozne osobe koje vole udobnost. Oni koji su odabrali
lagodnost spavaju sve vrijeme dok se oblikuje opsada
zla, predrasuda, mrænje, nemorala i sebiËnosti. Malo se
pokrenu ako ih budite iz njihove obamrlosti. UzmiËu u
svakoj prilici izbjegavajuÊi se ukljuËiti u sukob koji bi
ih mogao skupo stajati.
S druge strane, istinski Boæji sljedbenici, nezadræivi
duhovni reformatori — svaki Ilija, Jeremija, Stjepan, Pa-
vao, Martin Luther — svi su oni svojim suvremenicima
izgledali kao uzroËnici problema.
“Kad Ahab ugleda Iliju, reËe mu: ‘Jesi li ti onaj koji
upropaπÊujeπ Izraela?’” (1. o Kraljevima 18,17) Izopa-
Ëeni kralj Boæjeg izabranog naroda, koji je veÊ iπao pu-
tem otpada, optuæuje Ëovjeka potpuno podËinjenog Bo-
æjoj volji da je uzroËnik poteπkoÊa, nesloge i uznemi-
renosti u narodu. Takve optuæbe nastavit Êe se ponav-
ljati sve dok se sukob izmeu dobra i zla napokon ne
zavrπi.
Moramo shvatiti da nevolje ne moraju uvijek zna-
Ëiti da neπto nije u redu u naπem odnosu s Bogom.
Moramo shvatiti bibilijski nauk o progonstvu zbog pra-
D.Cooper p20 83 07.10.2013, 17:54

Black
vednosti. Moramo to dræati prirodnim dijelom æivota obo-

gaÊenog Boæjom ljubavlju u ovom svijetu u kojem sve
viπe vlada suprotno naËelo, u svijetu koji ne æeli lju-
bav.
»ak ni Boæju ljubav.
»ak ni njezin snaæan izraz u osobnosti Boæjeg Si-
na, raspetog Isusa Krista.
Ako Boæje dijete osiromaπi u ljubavi kad naie na
protivljenje, ono ne donosi rod pobjede u korist Krista.
Ako se ovo dogodi, sve njegove najbolje namjere, sva
najzvuËnija vjerovanja nemaju nikakvoga znaËenja.
IduÊi za ljubavlju, doÊi Êeπ do konaËnog zakljuËka
da prava ljubav — agape — nije slabost veÊ snaga. To
ni izbliza nije nekakav mlak, lijep osjeÊaj, niti ugodno
uæivanje, poput opuπtajuÊeg hobija ili cvjetnog vrta.
Ljubav je naporno, teπko, odgovorno zanimanje za koje
radno vrijeme neprestano traje. To je neπto sliËno po-
kuπaju da se golim rukama pomakne planina. Voljeti
ljude jest najteæi rad na svijetu. Taj rad ponekad moæe
izgledati obeshrabrujuÊ i besplodan. Ali ako si pravo
Boæje dijete, odluËit Êeπ se za njega, bez obzira na po-
sljedice. Tako je Ëinio Isus.
Biblija kaæe: “Neka nam ne dodija Ëiniti dobro, jer
Êemo u svoje vrijeme æeti ako sad ne malakπemo.” (Ga-
laÊanima 6,9) Dræi se ovog obeÊanja. I nastavi voljeti!
Razumijevanje naËela ljubavi pripremit Êe te da imaπ
pravu radost u nevoljama i sukobima. Nevolje mogu
postati znak da te Bog ukljuËuje u neko djelo koje Mu
je vrlo znaËajno. Da nije tako, ne bi nailazio na protiv-
ljenje.
“Blago progonjenima zbog pravednosti”, rekao je
Isus, “jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vama
kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene
budu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine! Radujte se
D.Cooper p20 84 07.10.2013, 17:54

Black
i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada na ne-

besima! Ta, tako su progonili i proroke koji su æivjeli
prije vas!” (Matej 5,10-12)
Budi zadovoljan kad dou poteπkoÊe, istiËe Boæja
rijeË! One su pravom vjerniku znak da je iskreno pre-
dan i dokaz da je doista ukljuËen u Boæje djelo vraÊa-
nja izgubljenog sjaja planetu Zemlji! PoteπkoÊe nisu bri-
nule apostola Pavla:
“Zato uæivam u slabostima, u uvredama, u nevolja-
ma, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za
Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.” (2. Korin-
Êanima 12,10)
Trebamo bolje shvatiti Ëinjenicu da nevolja, kao pri-
rodni ishod djelovanja Boæje ljubavi, donosi napredak
Boæjem djelu. Napredak dolazi kad god se suoËimo s
protivljenjem.
“Svi koji su civilizaciju ponijeli naprijed, bili su
æestoki ljudi”, rekao je jednom poznati propovjednik Pe-
ter Marshall, “oni koji su se bunili u parkovima, na
trgovima, pribijali optuæbe na javnim zgradama. Svje-
sno su ulazili u sukob, jer su ih straπno pogaale po-
greπke koje su vidjeli u druπtvu i Crkvi.” (John Doe
Disciple, str. 105)
»ovjek koji je iz osobnog iskustva znao za visoku
cijenu odvaænosti posveÊene Bogu bio je Martin Luther.
Jednom prigodom je rekao: “Mir ako je moguÊe, ali is-
tina pod svaku cijenu!”
Biblija otkriva Ëinjenicu da su prvi Kristovi sljed-
benici dostigli takvu mjeru duhovnog rasta da se nisu
bojali pokazati ljubav i poærtvovno æivjeti za Boga.
OdluËni ne dopustiti da im æivot proe uzalud, ustraj-
no su se suoËavali sa Sotoninim izazovima, prijetnjama
i napadima, dok su poganski svijet obasipali Boæjom
ljubavlju. Umjesto prihvaÊanja postojeÊeg stanja, takvim
D.Cooper p20 85 07.10.2013, 17:54

Black
su postupanjem proæeli cijeli svijet spasonosnom isti-

nom.
Nebeski Otac iπËekuje svoju djecu da im podari istu
takvu silu. On Ëeka svoj narod da voli za Njega sada.
Kao πto je Ëinio Isus.
D.Cooper p20 86 07.10.2013, 17:55

Black
87
11
Ljubav i izazov neprijateljstva
“Ako netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a mrzi svoga

brata, laæac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga
vidi, ne moæe ljubiti Boga, koga ne vidi. Ovu
zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka
ljubi i svoga brata!” (1. Ivanova 4,20.21)
Dva Ëovjeka redovito su dolazila u istu crkvu. Obo-

jica su bili savjesni poslovni ljudi koji su se bavili is-
tim obrtom. Obojica su vjerovala da njihova pravilnost
u poslovanju potvruje njihovu poboænost. I doista, u
radu su bili savjesni i poπteni.
Jednoga dana obojica su bila pozvana zbog nekog
manjeg posla. Naravno, samo je jedan mogao ugovoriti
posao. Æena onoga koji nije zakljuËio ugovor bila je du-
boko razoËarana. Zaradom koju bi dobili od tog posla
nabavila bi jedan vrlo lijepi predmet koji je veÊ odavno
priæeljkivala. Kad su ponude javno objavljene, pokazalo
se da je postojala priliËna razlika meu cijenama koje
su ova dva Ëovjeka ponudila. RazoËarana æena zaklju-
Ëila je da je suparnik sigurno ponudio tako nisku cijenu
samo da njezin muæ ne bi dobio posao. Rekla je to svo-
jem muæu.
D.Cooper p20 87 07.10.2013, 17:55

Black
Ali ona nije znala da je taj Ëovjek, konkurent ili

suparnik, zaista dao ponudu s niæom cijenom nego obi-
Ëno jer je æelio da taj posao iskoristi kao priliku da
njegov sin, koji je uËio isti zanat, vjeæba pod nadzorom.
Æena je svoju pretpostavku prenijela svojemu muæu i
to nije proπlo bez posljedica. RazmiπljajuÊi o svemu, muæ
je prihvatio pretpostavku svoje æene kao jedini pravilan
zakljuËak.
SljedeÊeg tjedna u crkvi, bez ikakvog objaπnjenja,
taj Ëovjek je iznenada odustao sudjelovati u sluæbi sa
svojim suparnikom. Vjerovao je da je njegov postupak
ispravan jer je bio u skladu s onim πto osjeÊa. Kad bi
obavljao sluæbu zajedno s njim, to bi znaËilo da ga po-
dræava u nepoπtenju. Takav postupak njegova savjest
ne bi odobrila.
»ovjek koji je dobio posao ubrzo je uvidio da se
rodilo neprijateljstvo. Potresen i uvrijeen, reagirao je
tako πto je izbjegavao svojeg nekadaπnjeg prijatelja.
Mislio je: bolje je da se ne izlaæem kuπnji da uËinim
neπto πto bi joπ viπe izazvalo tog Ëovjeka.
Viπe se nisu sastajali u predvorju crkve. BuduÊi da
su sjedili u istom redu, obojica su osjetila olakπanje
kad se jedan od njih odluËio preseliti u drugi red. Sa-
da su za vrijeme sluæbe sjedili sa svojim obiteljima na
sasvim suprotnim krajevima crkve. Ljudi ih viπe nisu
mogli vidjeti kako se rukuju nakon bogosluæja, kao πto
su inaËe godinama Ëinili.
Ostali vjernici uoËili su da se neπto dogaa. ÆeleÊi
pokazati prijateljstvo, opredijelili su se za jednu ili dru-
gu stranu.
OsjeÊajuÊi da se dogaa neπto vrlo ozbiljno, uoËa-
vajuÊi da kod ove dvojice vjernika opada zanimanje za
duhovno, propovjednik je odluËio jedne veËeri posjetiti
jednoga od njih. Dok je bio u njegovoj kuÊi, drugi Ëo-
D.Cooper p20 88 07.10.2013, 17:55

Black
LJUBAV I IZAZOV NEPRIJATELJSTVA • 89
vjek, koji je stanovao u blizini, sluËajno je prolazio i

primijetio propovjednikov automobil ispred kuÊe svoje-
ga protivnika. Odmah je zakljuËio da je propovjednik
stao na njegovu stranu. Æurno se vratio kuÊi i bez od-
laganja sjeo napisati pismo propovjednikovom pretpo-
stavljenom. U njemu je iznio kako njihov propovjednik
pravi razliku meu vjernicima, podræava nepoπtenje i
unosi razdor u crkvu.
Uznemireni duænosnik, koji nikada ranije nije Ëuo
za poteπkoÊe u toj crkvi, telefonirao je propovjedniku i
izloæio mu primjedbe u vezi s njegovim radom. Opome-
nuo ga je da mora biti mnogo paæljiviji u postupanju s
nekima od svojih vjernika.
Propovjednik, koji je æelio uspjeti u svojoj sluæbi,
postao je vrlo neraspoloæen. Tvrdio je da je samo poku-
πavao biti poπten prema ovoj dvojici koji su sada bili u
otvorenom neprijateljstvu. Njegovo oduπevljenje za rad
u toj crkvi sasvim se ugasilo i zato je poËeo provoditi
sve viπe vremena u drugim crkvama u svom okrugu.
ZakljuËio je da mora biti znatno oprezniji, da se ne smije
mijeπati u problem izmeu dvojice svojih vjernika i ta-
ko izazvati joπ veÊi sukob.
Brojnost vjernika na molitvenim sastancima i bogo-
sluæjima u toj crkvi poËela je opadati.
Propovjednik je ranije isplanirao poseban evangeli-
zacijski rad u toj crkvi, koji je trebalo obaviti tijekom
zime. Ali kad je sagledao prilike, odustao je od svojega
plana. Jedan od razloga bilo je i ozbiljno slabljenje nov-
Ëane moÊi te crkve. Crkveni blagajnik je s puno pote-
πkoÊa namirivao redovne izdatke za odræavanje zgrade.
Vjernici su izgubili volju pozivati u crkvu svoje
prijatelje. Mnogi su smatrali da bi posjetitelji mogli os-
jetiti hladnoÊu i oËitu nezainteresiranost jednih za dru-
ge. Te godine kao da je sve zamrlo. Ljubavi je nestalo.
D.Cooper p20 89 07.10.2013, 17:55

Black
Sposobnost svih vjernika crkve da pokazuju Boæju

ljubav u svom druπtvu skoro se potpuno izgubila. Du-
hovni rast mnogih bio je zaustavljen i uniπten. Sve to
nastalo je zbog toga πto se jedan nepotreban nespo-
razum proπirio kao rak.
Isus je napomenuo svojim sljedbenicima da se ne
boje opasnosti koje prijete tijelu, veÊ onih koje prijete
duπi, duhovnoj strani jedne osobe. Niπta ne uniπtava
duhovnost pojedinaca, obitelji ili Crkve kao πto to moæe
pojava i razvoj neprijateljstva.
Apostol Ivan je napisao: “Ako netko tvrdi: ‘Ljubim
Boga’, a mrzi svoga brata, laæac je; jer tko ne ljubi svo-
ga brata koga vidi, ne moæe ljubiti Boga, koga ne vidi.
Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka
ljubi i svoga brata!” (1. Ivanova 4,20.21)
Naπa ljubav prema Bogu nerazdvojno je povezana s
naπom ljubavlju prema ljudima. NemoguÊe je imati dvi-
je meusobno odvojene veliËine ljubavi — jednu prema
Bogu, a drugu prema ostalim ljudskim biÊima. Ne mo-
æeπ voljeti Boga, a da isto tako ne voliπ ljude, niti mo-
æeπ iskreno voljeti ljude, a da isto tako ne voliπ Boga.
Viπe nego πto to razumijemo, naπa ljubav prema lju-
dima neposredno odsjajuje naπu ljubav prema Bogu.
Ovo naËelo neÊe u cijelosti shvatiti Ëak niti mnoπtvo
otkupljenih na Sudnjem danu. Isus je na to mislio dok
je govorio kako Êe Njegovi pravi sljedbenici biti iznena-
eni kad im bude ukazao na ljubav koju su djelatno
pokazivali ljudima u nevolji. Ljubav ukazanu nevoljni-
ma On cijeni kao ljubav poklonjenu izravno Njemu. “Za-
ista, kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jed-
nomu od ove najmanje braÊe.” (Matej 25,40)
Vrijednost naπe ljubavi prema ljudima pokazuje i
otkriva vrijednost naπe ljubavi prema Bogu. Ivan, koji
je iskusio veliku dubinu ljubavi, pisao je: “Ako ljubimo
D.Cooper p20 90 07.10.2013, 17:55

Black
jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav

u nama savrπena.” (1. Ivanova 4,12) Prema Boæjoj pro-
cjeni, savrπenstvo je savrπeno voljeti — voljeti najbolje
πto moæemo u svakom trenutku, πto Êe naπ karakter
pretvoriti u sliku i priliku Isusa Krista.
Samo onaj tko nesebiËno voli svojega brata, istin-
ski ljubi Boga. Duh koji pokazujemo u postupanju pre-
ma drugima pokazuje kakav duh imamo u Boæjim oËi-
ma.
“Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju nje-
govu...” (Izreke 17,5) “Grijeπi tko prezire bliænjega svo-
ga...” (Izreke 14,21)
Ako si uvrijedio prijatelja, moraπ sagledati svoju po-
greπku. Zatim trebaπ traæiti oprost od Boga, jer tvoj pri-
jatelj pripada Bogu. VrijeajuÊi njega, uvrijedio si njego-
vog Stvoritelja i Otkupitelja.
Licemjerna tvrdnja da ljubimo Boga ne moæe na-
doknaditi nedostatak ljubavi prema ljudima, Ëak i pre-
ma neugodnim ili greπnim ljudima koji su nas duboko
uvrijedili. Bog od tebe traæi da Njegovu ljubav uËiniπ
opipljivom i stvarnom, time πto Êeπ voljeti svakoga, Ëak
i one s kojima se ne slaæeπ i koji ti se ne sviaju.
Ljudi su kao mala neposluπna djeca. Ljubav im je
najpotrebnija kad je najmanje zasluæuju. Bog hoÊe da
oni koji tvrde da su Njegovi pokaæu ovu vrstu ljubavi,
koja traje usprkos pojavi pogreπaka, uvreda i gnjeva.
To ima velik znaËaj za svakog pojedinca — za onoga
koji ukazuje ljubav i za onoga kome se ljubav daje.
Dopustiti da srdæba ili zlovolja prema nekome uniπti
ljubav koju imamo prema toj osobi, znaËi uniπtiti dio
temelja naπe ljubavi prema samom Bogu. Zlovolja, ogor-
Ëenje i gnjev prema drugima ne mogu se u krπÊanskom
æivotu uzimati olako niti zanemariti. Nuæno je da se
poduzmu pravi koraci.
D.Cooper p20 91 07.10.2013, 17:55

Black
“Neka sunce ne zae nad vaπom srdæbom!” savje-

tuje apostol Pavao. (Efeæanima 4,26) On je poznavao
opasnost koju donosi neprijateljstvo: uniπtenje naπeg od-
nosa s Bogom. Zato savjetuje: “Neka se ukloni od vas
svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sa
svakom vrstom zloÊe!” (Efeæanima 4,31)
Onaj tko æeli sudjelovati u prenoπenju Boæje ljubavi
svijetu mora postati spreman uvijek dobro postupati
prema svojim neprijateljima. Ovo je nuæno za æivot u
Boæjem kraljevstvu danas, kao i za ulazak u kraljev-
stvo koje Êe doÊi.
Kad se Isus Krist vrati, On neÊe na neki nadnaravni
naËin darovati vjernima sposobnost uspostavljanja do-
brih odnosa s ljudima. Zapravo, On Êe se vratiti da bi
cijelom svemiru objavio da su neka od Njegove djece
nauËila voljeti — dovoljno voljeti da mogu kao i Krist
æivjeti s osobama koje im se protive, s kojima se ne
slaæu i koje im se ne sviaju. Krist Êe ih doÊi proglasiti
spremnima da im se povjeri nebesko kraljevstvo.
Da bi jedan Ëovjek pravilno postupio prema svojim
neprijateljima, on najprije mora razumjeti i iskusiti op-
roπtenje. Ako æeliπ zauzeti pravilan stav kad se suoËiπ
s neslaganjem, ogorËenjem i gnjevom, moraπ se poisto-
vjetiti s oproπtenjem koje je pokazano na kriæu.
Oproπtenje ne moæe biti ograniËeno na jedan po-
stupak u jednom trenutku. Ne moæeπ ga samo prizvati
kad ti zatreba da se suoËiπ s krizom koju je netko iza-
zvao. Oproπtenje nije statiËno. Ono je dinamiËno. To je
naËin æivljenja. Pravi vjernici æive neprestano opraπta-
juÊi. To i Bog Ëini.
Ako je Boæje praπtanje stalno prisutno i neprestano
dostupno u Ëovjekovom æivotu, zaπto ne bi bilo i naπe?
Praπtanje je dio Boæje naravi — kao i njeænost, milost,
pravda i ljubav. Praπtanje mora biti neodvojiv dio ka-
D.Cooper p20 92 07.10.2013, 17:55

Black
raktera Boæjeg djeteta, njegov stav u svakoj æivotnoj pri-

godi.
Bog je spreman svoj oprost darovati svakome, u
svakom trenutku. Njegovo praπtanje je uvijek tu. Kad
Ëovjek doe k Bogu, naÊi Êe Ga uvijek spremnog na
opraπtanje. Bog daruje oprost ljudima i prije nego πto
ga zatraæe. Ali to ne znaËi da Boæje praπtanje stalno ne
stoji na raspolaganju. Besplatno darovani oprost vodi
Ëovjeka na pokajanje.
Ti i ja svoj oprost Ëesto ostvarujemo pod uvjetom.
Æelimo najprije vidjeti dokaz da je nekom æao i da traæi
oprost. Tek tada smo spremni oprostiti, ali samo pod
uvjetom da se taj koji traæi oprost dovoljno pokajao i
da nas to, kao i naËin na koji je traæio oprost, moæe
zadovoljiti.
Primjer koji je Bog dao podsjeÊa nas da u æivotu
moramo imati toliko spremnosti za praπtanje, da ljudi-
ma oprostimo i prije no πto nam uËine neπto naæao.
Tako je naπ Otac pripremio oprost za naπe grijehe i prije
nego πto smo sagrijeπili. To je puno bolje nego opra-
πtati ljudima tek kad su nas uvrijedili, puno bolje nego
boriti se da im oprostimo tek kad su zatraæili oprost.
Samo onima koji æive praπtajuÊi, darovan je oprost,
kaæe Biblija: “Kad stojite i molite, oprostite ako πto imate
protiv koga, da i vama Otac vaπ nebeski oprosti vaπe
grijehe.” (Marko 11,25)
“Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva,
srdæbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloÊe! Mjesto
toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosr-
a! Opraπtajte jedan drugome, kao πto je i Bog vama
oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,31.32)
Boæje stalno dostupno, dragovoljno darovano cjelo-
vito praπtanje, kojim je obuhvatio tebe i mene, stvara
u nama toplinu koja prodire do dna, topeÊi naπe nepri-
D.Cooper p20 93 07.10.2013, 17:55

Black
jateljstvo prema drugima. To je ta Boæja ljubav koja nas

proËiπÊava.
Mi Ëesto govorimo o vrijednosti i ljepoti Boæjeg op-
raπtanja grijeha. Pa ipak, mi koji s uæivanjem govorimo
o tome, Ëesto propuπtamo i sami Ëiniti tako. Naæalost,
mala vrijednost naπeg praπtanja stvara duboki jaz ne-
povjerenja u umovima onih kojima je najviπe potrebno
osvjedoËenje i doæivljaj tog istinskog oblika praπtanja.
Ljudima danas ne samo da je prijeko potrebno da vide
ljubav “koja ima ruke i noge”, nego i praπtanje “koje
ima ruke i noge”. Mnogi Êe morati doæivjeti naπe iskre-
no ljudsko praπtanje, prije nego πto razviju svoje povje-
renje u Boæje praπtanje.
Nebeski Otac kaæe: “A ja, ja radi sebe opaËine tvoje
briπem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Izaija 43,25)
Iz ovoga zakljuËujemo da je zaboravljanje vaæan dio pra-
πtanja. »ovjek treba opraπtati isto tako potpuno kao i
Bog.
Praπtanje, tvrdi Eileen Guder, je vrlo skupo. To znaËi
da se Ëovjek koji praπta mora odreÊi svojih “prava”. Kad
god nemamo volju potpuno oprostiti, to je dokaz da uop-
Êe ne æelimo oprostiti. Tvrdimo da su naπa “prava” pre-
krπena. Ali moramo shvatiti da Ëovjek nema takvih pra-
va. Nijedan mrtav Ëovjek ih nema, a Boæja djeca su ljudi
koji su mrtvi svome “ja”. Boga su, u Njegovoj savrπenoj
ËistoÊi i nevinosti, vrijeali viπe od svih. On ima “pra-
va” vraÊati milo za drago, a ne opraπtati — viπe nego
bilo tko drugi. Ali On ne koristi to svoje “pravo”; On
uporno daruje potpuni oprost. »ak i onima koji Ga naj-
viπe vrijeaju. Moæemo li onda ti i ja uporno zahtijevati
svoje “pravo” i ne opraπtati zato πto su naπa “prava”
prekrπena?
Kao i u svim drugim duhovnim pitanjima, za opra-
πtanje je potrebnija volja nego osjeÊaji. »ovjek moæe us-
D.Cooper p20 94 07.10.2013, 17:55

Black
pjeπno nekom oprostiti, a da njegovi osjeÊaji ne budu

u skladu s tim. On je odluËio oprostiti i uporno ostaje
pri svojoj odluci. Boæja sila mu stoji na raspolaganju
da ga ojaËa u tome. Pravo opraπtenje najbolje dolazi
kao odgovor na molitvu. Ne moæemo praπtati u svojoj
sili. To nam je isto tako nemoguÊe kao πto je nemoguÊe
da sami zaradimo svoje spasenje, kao πto je naπom
vlastitom snagom nemoguÊe voljeti one koji se ne daju
voljeti. Ljudi potpuno ovise o Bogu, jer im samo On
moæe dati dar praπtanja drugima.
Isusovi sljedbenici mole se za one koji ih namjerno
iskoriπtavaju. Njegovi uËenici otkrivaju da molitva uni-
πtava gorËinu. Ona snaæno izvlaËi otrov mrænje i nepri-
jateljstva iz ljudskog srca. Za osobu koja nam je nani-
jela zlo, Ëinimo prvi korak da je zavolimo tek onda kad
postane objekt naπe iskrene molitve. Ljubav se ne temelji
na osjeÊajima. Ljubav je naπa odluka da kaæemo i
uËinimo ono πto je najbolje za drugoga. Molitva za ne-
koga je, zapravo, izraz ljubavi. Kad se molimo, Bog Ëini
Ëudo. Ne samo za tu osobu, veÊ i za nas same. On
moæe istopiti i naπu najæeπÊu mrænju i æelju za osvetom
— toplinom svoje samilosti. I to tamo gdje se najsporije
topi — na podruËju naπih osjeÊaja. Naπoj odluci da op-
raπtamo, i djelu koje Bog Ëini da stvarno oprostimo,
prikljuËit Êe se konaËno i naπ osjeÊaj spremnosti da
praπtamo.
»injenica da je Otac spreman toliko uËiniti u nama
potvruje koliko Mu je stalo do prave vrijednosti naπih
meuljudskih odnosa. Jedna izreka kaæe: “Poznavati
Ëovjeka znaËi voljeti ga.” ©to bolje poznajemo neku oso-
bu, bolje shvaÊamo njezine pobude i postupke i bolje
joj moæemo oprostiti pogreπke i propuste — Ëak i kad
su usmjereni protiv nas. Biblija kaæe da je Isus naπ
Veliki sveÊenik i zato nam moæe opraπtati, jer je iskusio
D.Cooper p20 95 07.10.2013, 17:55

Black
naπu ljudsku narav. Da bi nam oprostio, Boæji Sin je

doista postao Ëovjekom. IzjednaËio se s naπim sklono-
stima i potrebama. Bio je jedno s Bogom, a ipak se s
nama povezao vezama koje se nikad neÊe raskinuti.
Ovo potpuno izjednaËenje s palim ËovjeËanstvom Ëini
Boæje praπtanje stvarnim u æivotu svih nas, iako ga ni-
smo zasluæili. Otac se prisno povezao s ljudskim rodom
da bi svoj dar praπtanja uËinio stvarnim za sve nas.
Tako i mi ne smijemo izbjegavati upoznavanje i izjed-
naËavanje s ostalim smrtnicima, da bismo uËinili stvar-
nim i postojanim svoj dar praπtanja drugima.
Mnoge naπe napetosti, razdraæljivost i ogorËenja po-
sljedica su nesporazuma s ljudima. VeÊinu tih nespo-
razuma mogli bismo odstraniti kad bismo ih se, uz po-
moÊ Boæje milosti, uporno i strpljivo trudili shvatiti. Kad
bismo mogli proËitati tajnu povijest naπih neprijatelja,
u æivotu svakog Ëovjeka naπli bismo dovoljno tuge i pat-
nje da se razoruæa svako naπe neprijateljstvo.
ZahvaljujuÊi takvom razumijevanju Ëak i svojih mu-
Ëitelja, Isus se mogao moliti: “OËe, oprosti im, jer ne
znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Na isti naËin, uvid u mo-
æda teæak pa Ëak i tragiËan æivot onoga koji nas je uvri-
jedio ili nam nanio zlo, mogao bi nam pomoÊi da mu
darujemo svoje oproπtenje.
D.Cooper p20 96 07.10.2013, 17:55

Black
97
12
Ljubav koja popravlja
“Naprotiv, provodimo u æivot istinu u ljubavi...”

(Efeæanima 4,15)
Zamislite ovakvog lijeËnika: kod jednog od svojih pa-

cijenata nepogreπivo je postavio dijagnozu ozbiljne, æi-
votno opasne bolesti. Ovo opasno stanje moglo bi se
popraviti samo kad bi se odmah pristupilo krirurπkom
zahvatu. Ipak, umjesto da odmah obavi operaciju, ovaj
lijeËnik πalje svog pacijenta da se neko vrijeme odmara
u poznatom ljetovaliπtu i daje mu savjet da se opusti i
uæiva na toplom suncu. ©to mislite o takvom lijeËniku,
ako uz to imate na umu Ëinjenicu da bi blagovremena
operacija imala razmjerno mali rizik, a da bi posljedice
odlaganja operacije mogle biti sudbonosne?
I zdravstveni radnici i cjelokupna javnost s neodo-
bravanjem bi gledali na takvog lijeËnika. Pa ipak, ti i
ja moæda postupamo upravo tako na podruËju duhov-
nosti i osjeÊaja.
Isus je doπao na ovaj svijet s porukom da je “blizu
kraljevstvo nebesko!” (Matej 4,17) Netko je imao smje-
losti da bude tako praktiËan da to Boæje kraljevstvo pro-
glasi kraljevstvom dobrih odnosa. Isus je doπao izgra-
diti pravi odnos izmeu ËovjeËanstva i Boga. Vjernoj Bo-
D.Cooper p20 97 07.10.2013, 17:55

Black
æjoj djeci lako je sagledati znaËenje ovog Njegovog djela

uËinjenoga za greπnike. Ali Isus je isto tako doπao iz-
graditi pravi odnos i meu ljudskim biÊima. Ljudi su
skloni zanemariti znaËenje ovog uzviπenog djela.
Biblija posebno naglaπava da je grijeh sve ono πto
Ëovjeka odvaja od Boga. Isto tako, grijeh odvaja Ëovje-
ka od Ëovjeka.
Isus je potvrdio da je grijeh, bilo da je uËinjen pro-
tiv Boga ili protiv Ëovjeka, duhovna bolest s kojom se
treba suoËiti i koju treba lijeËiti. On je æelio da Njegovi
uËenici postanu uspjeπni ne samo u uspostavljanju do-
brih odnosa s Bogom, veÊ i s ljudima. Cijeli Novi zavjet
zapravo viπe naglaπava zloÊudnost grijehâ koji uniπta-
vaju meuljudske odnose, nego takozvanih “velikih” tje-
lesnih grijeha poput preljuba i pijanstva. Ipak, mi se
viπe uæasavamo i viπe osuujemo grijehe tijela nego gri-
jehe duha. Skloni smo zanemariti ili jednostavno “otpi-
sati” oholost, neprijateljstvo, samoopravdanje...
Apostol Pavao je, meutim, ovo nabrojio zajedno s
ostalim grijesima: “Poznata su djela tijela. To su: blud-
nost, neËistoÊa, raspuπtenost, idolopoklonstvo, vraËanje,
neprijateljstva, svaa, ljubomornost, srdæba, sebiËnosti,
razdori, stranËarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe
i ovima sliËna, na koja vas unaprijed upozoravam, ka-
ko sam i prije upozorio: oni koji Ëine takva djela neÊe
baπtiniti kraljevstva Boæjega.” (GalaÊanima 5,19-21)
U svojoj knjizi Æivjeti u ljubavi, Eileen Guder tvrdi
da gnuπanje koje neki vjernici pokazuju prema tjeles-
nim grijesima zapravo moæe biti naËin kojim odvraÊaju
pozornost od mnogo ozbiljnijih problema u svojem æi-
votu: “Poput Adama i Eve u vrtu, trudimo se sakriti
svoju pravu golotinju — svoju duhovnu bijedu pred Bo-
gom. Uvijek uzdiæemo neki takozvani ‘moral’ da bismo
prikrili svoj unutraπnji nemoral — ne neki oËiti pogan-
D.Cooper p20 98 07.10.2013, 17:55

Black
LJUBAV KOJA POPRAVLJA • 99
ski oblik nemorala, veÊ duboki nemoral stavljanja svo-

ga ‘ja’ u srediπte svega, nemoral oholosti, nestrpljivosti
i srdæbe.” (str. 107)
Ona takoer istiËe da je to πto Crkva podnosi dva
mjerila za procjenjivanje grijeha — jedan za grijehe ti-
jela, a drugi za grijehe duha (odnosno stava), razlog πto
nevjernici krπÊane smatraju licemjerima. “Oni vrlo jasno
vide kako se mi samozadovoljno mirimo s grijesima sta-
vova i temperamenata. Znaju naπu tvrdnju da to i nije
tako straπno. A πto je najteæe, mi to Ëesto opravdavamo
nekakvom krπÊanskom pravednoπÊu. Takvo izvrtanje s
pravom zasluæuje prijezir svijeta. Govorimo o Boæjoj lju-
bavi, a oni nam se smiju jer je tako malo vide u na-
πem æivotu.” (str. 108.109)
Velika je nesreÊa πto se naπe ljudsko gledanje na
grijeh toliko razlikuje od Boæjega. Njega viπe uæasavaju
grijesi duha, stavova, jer tako lako i brzo mogu povri-
jediti i uniπtiti odnose meu ljudima, kao i odnos iz-
meu ljudi i Njega. Bog sve procjenjuje upravo onako
kako jest. Mi preziremo pijanca. Govorimo mu da Êe ga
njegov grijeh uniπtiti za vjeËnost. Ali ponos, sebiËnost i
pohlepu Ëesto ostavljamo neukorenima. Ove grijehe Bog
posebno prezire. Oni su doslovna suprotnost Njegovom
karakteru ljubavi i nesebiËnom ozraËju bezgreπnih biÊa.
Predugo smo ravnoduπno i namjerno dræali oËi zatvore-
nima za greπne stavove i nedostatke u karakteru.
Kao πto smo vidjeli, praπtanje je prvo naËelo postav-
ljanja dobrih odnosa s ljudima. Ali postoji i drugo na-
Ëelo. Praπtanje i prihvaÊanje nisu uvijek dovoljni. Da bi
doπlo do zalijeËenja i obnavljanja odnosa, ponekad je
nuæna joπ jedna veliËina.
Drugo Isusovo veliko naËelo dobrih meuljudskih
odnosa otkriva nam ovu dodatnu dimenziju: “Ako ti brat
sagrijeπi, poi te ga ukori nasamo.” (Matej 18,15)
D.Cooper p20 99 07.10.2013, 17:55

Black
Netko nam moæe sagrijeπiti ne samo time πto Êe nas

uvrijediti, veÊ i time πto Êe grijeπiti protiv Crkve, uvrije-
diti naπega brata ili sestru, ili naπega susjeda. Kad bi-
smo sigurno znali da netko planira ubojstvo, ne bismo
oklijevali neπto poduzeti. Ovaj osjeÊaj odgovornosti za
druge trebamo pokazati i onda kad jedan Ëovjek vrije-
a drugoga grijesima svojih sklonosti i svojim stavovi-
ma. Naπa je duænost, a to je Ëak i zapovijed, da idemo
i u ljubavi ponudimo savjet i promjenu koja bi donijela
bolja rjeπenja.
Isus oËekuje da onaj kome je naneseno zlo poe
Ëovjeku koji je to zlo uËinio i nasamo mu ukaæe na
krivnju. Naæalost, obiËno su naπ odgovor i postupanje
upravo suprotni. ObiËno zahtijevamo da “kriva” strana
doe i zatraæi oprost. Smatramo svojim “pravom” oËeki-
vati baπ to. Ali Isus pred nas iznosi zaËuujuÊu spo-
znaju — Njegov sljedbenik nema takva “prava”. Svaka-
ko ne “prava” koja bi ga spreËavala praπtati, prihvaÊati
i odræavati dobre odnose, jer on je u “pravu”, a onaj
drugi je “kriv”.
Isusov sljedbenik mora pokazati Boæju ljubav pre-
ma svima. To je najvaænije. Niπta drugo nije toliko va-
æno, Ëak ni njegov ponos. Isusovo uËenje da osoba kojoj
je uËinjeno zlo mora biti pokretaË obnove prekinutih
odnosa i da mora ispravljati grijehe u stavovima kao i
one poËinjene neposrednim djelom, daje novi naglasak
ovoj Ëinjenici.
Æelju da drugi o njemu imaju dobro miπljenje i æe-
lju da postigne ugodan poloæaj u druπtvu, Ëovjek poku-
πava ostvariti izbjegavajuÊi opasnosti koje mu se mogu
isprijeËiti na putu. Ali oni koji iskreno slijede »ovjeka
iz Galileje, ubrzo Êe uvidjeti tu Ëudnu novu prednost.
Oni su pozvani da Ëine naizgled nelogiËne i neprirodne
postupke — kao πto je predaja da bi se pobijedilo, odu-
D.Cooper p20 100 07.10.2013, 17:55

Black
stajanje da bi se saËuvalo, umiranje da bi se æivjelo.

UËiniti prvi korak, poÊi u ljubavi onome tko te je oz-
biljno uvrijedio ili ti nanio zlo, s Ëistom namjerom da
ga podigneπ i uspostaviπ joπ ËvrπÊe prijateljstvo — to
zahtijeva da predaπ svoj ponos, da odustaneπ od svojih
“prava” i umreπ svojoj prirodnoj potrebi za osvetom.
Kako to otkriva divan naËin da u sebi pobijediπ nepri-
jateljstvo! Niπta drugo ne moæe tako brzo i uspjeπno
uguπiti neprijateljstvo kao osobni, neposredni izlazak
pred onoga koji je postao njegov uzroËnik. Niπta drugo
kao to ne moæe tako brzo obnoviti poremeÊene ljudske
odnose. Niπta drugo ne moæe tako dobro proËistiti do-
vod kroz koji protjeËe Boæja ljubav.
Prvi praktiËan korak u pokazivanju naπe ljubavi
prema neprijateljima, onima koji nas zlostavljaju, jest
da im oprostimo. Drugi korak, prema boæanskoj zapo-
vijedi, jest da poemo njima s ukorom koji iscjeljuje.
Naravno, to uvijek sa sobom nosi opasnost nailaæenja
na otpor. Isus je znao da bi se to moglo dogoditi. On je
Ëak dao savjete πto treba uËiniti u takvom sluËaju (vidi
Matej 18,15-17). SreÊom, onaj tko slijedi Kristov savjet,
imat Êe od toga koristi, bez obzira bude li prihvaÊen
njegov pokuπaj da postigne izmirenje ili ne. Svojim po-
stupkom on izvrπava svoju moralnu i duhovnu obvezu
i priliku za sluæbu. Tako se oslobaa trajnog neprija-
teljstva. To je isto tako praktiËan i oËit pokazatelj ko-
liko je stvarna i istinita spremnost uvrijeene osobe da
oprosti. Oni koji vrijeaju pravu Boæju djecu trebaju
vidjeti i doæivjeti takvu vrstu “odmazde”. To moæe uËi-
niti da im Boæja ljubav i praπtanje postanu bliski i
stvarni.
Nije li Isus svojim æivotom meu ljudima pokuπao
upravo to pokazati? Nevini Bog bio je duboko povrije-
en sebiËnoπÊu i grijehom naπega svijeta. Pa ipak, Isus
D.Cooper p20 101 07.10.2013, 17:55

Black
je — predstavljajuÊi nevinu stranu kojoj je naneseno

zlo — donio oprost. On nas je doπao osloboditi naπe
greπnosti, naÊi se s nama licem k licu, ukazati nam na
naπu krivnju, oprostiti, podariti nam moguÊnost da se
popravimo i krenemo novim, boljim putom. Boæji gnjev
i neprijateljstvo prema grijehu otkrili su se u sluæbi lju-
bavi prema pobunjenom svijetu.
SuoËavajuÊi se danas sa zlom i nepravdom, Boæja
djeca neprekidno trebaju slijediti Isusov primjer. S lju-
bavlju moramo poÊi onima koji su nam uËinili zlo, oni-
ma za koje smo odgovorni, i ponuditi im dragovoljno i
bezuvjetno praπtanje i promjenu. Moæda Êemo biti od-
bijeni, kao πto je to doæivio i Isus, ali mnogi Êe i odgo-
voriti. Kroz takvo njihovo iskustvo nastat Êe nova di-
menzija æivota, sadaπnjeg i buduÊeg. Uzviπena je to slu-
æba za ljude Ëiji su æivoti duboko dirniti Boæjom ljubav-
lju i staranjem.
Ipak mnogi od nas se boje takve sluæbe. OsjeÊamo
da je to prilika kad moæemo doæivjeti joπ teæu uvredu.
»esto pokuπavamo uguπiti gnjev i “ispravljati” na nebi-
blijski, uobiËajen ljudski naËin. Kad nam netko nanese
zlo, trudimo se to “jednostavno zaboraviti”. Smatramo
da je to pravo i jedino rjeπenje. Mislimo da je bolje za-
tvoriti oËi pred zlom nego se boriti s njim. Nekad mo-
æda i jest tako, ali u mnogim prilikama nije. Bez lju-
bavi Êe i kukaviËki zanemareno zlo donijeti joπ viπe zla.
Ima prilika kad je, kao πto kaæe poslovica, πutnja zlato,
ali ima prilika kad je to samo obiËno kukaviπtvo.
Moæda nam nedostaje hrabrosti da se izloæimo opa-
snosti koju donosi napor za poboljπanje odnosa. Ili se
moæda za to dovoljno i ne brinemo. Ili se moæda, πto je
joπ teæe, u nama nakupilo toliko neugodnih osjeÊaja da,
usprkos naporu da oprostimo, ne moæemo uspostaviti
nikakav dodir s neugodnom osobom.
D.Cooper p20 102 07.10.2013, 17:55

Black
Ipak, trud guπenja netrpeljivosti i neprijateljstva

prema drugima nije krπÊanski naËin rjeπavanja proble-
ma u meuljudskim odnosima. Neprijateljstvo moramo
odbaciti, da ono ne bi uniπtilo nas.
“TipiËna bolest ovog naraπtaja je neuroza”, kaæe
George Vandeman u knjizi SreÊa od zida do zida. “Mnogi
lijeËnici se slaæu da pola njihovih pacijenata pati od
neuroze. ... ©to je neuroza? Jednostavno govoreÊi, osoba
je neurotiËna kad neπto potiskuje, umjesto da to odstra-
ni.” (str. 86)
Neprijateljstvo i gnjev, ako ih se ne rijeπimo, izazvat
Êe duπevnu i duhovnu bolest. Kao πto smo razumjeli,
priguπeno neprijateljstvo uniπtava dobre meuljudske
odnose, kao i odnos s Bogom.
Bog je mogao priguπiti svoj gnjev prema strahoti
koju je stvorila pojava grijeha na Zemlji. Mogao je pri-
guπiti svoje razoËaranje i negodovanje i odluËiti da ne-
ma niπta s naπim greπnim planetom. Ali On tada ne bi
bio Bog. Ne bi bio najveÊa ljubav. On nas je toliko volio
da se osobno zauzeo oko greπnih ljudi, a svoje ogorËe-
nje pretvorio u stvaralaËko i iscjeljujuÊe djelovanje u
naπu korist.
Osoba koja na biblijski naËin niπta ne Ëini prema
svojoj netrpeljivosti, propuπta pokazati Boæju ljubav
svojim æivotom. Ako se trudi u sebi priguπiti neprija-
teljstvo, ono Êe rasti kao farizejski kvasac, dok se u
cijelosti ne pokaæe na nezdrav i razoran naËin. Joπ od
vremena kad je Kain oduzeo æivot svojemu bratu, ljudi
ruπilaËki daju oduπka svom neprijateljstvu. Posljedice
su tjelesna, duπevna i duhovna smrt. U πirem opsegu
to nazivamo ratom.
Kad god se zanemare Isusova naËela, netko biva po-
vrijeen. Ne batinom, puπkom ili otrovom. ProsjeËan
Ëovjek radije Êe se opredijeliti za neπto ugodnije, neπto
D.Cooper p20 103 07.10.2013, 17:55

Black
manje uoËljivo. Njegov naËin, Ëesto izvrπen nesvjesno,

ogleda se najprije u govoru u kojem se s omalovaæava-
njem govori o osobi koja ga je povrijedila. Naravno, ne-
gativan govor o nekome tko nije nazoËan neÊe govor-
nika odvesti na elektriËnu stolicu. To je tako spontan i
πiroko prihvaÊeni naËin kojim svatko sebi omoguÊava
olakπanje. Nama to izgleda sasvim prirodno, poput di-
sanja. Ali ako bolje pogledamo, zakljuËit Êemo da je ogo-
varanje ne samo uobiËajen naËin davanja maha gnje-
vu, veÊ i kukaviËki, nekrπÊanski i nepoπten odnos pre-
ma drugom Ëovjeku.
Prirodna ljudska inaËica za ubojstvo Ëovjeka jest
ubojstvo njegovog ugleda i poloæaja. Mudri Ëovjek kaæe:
“Smrt i æivot u vlasti su jeziku. ... Klevetnikove su rije-
Ëi kao poslastice: spuπtaju se u dno utrobe.” (Izreke
18,21.8)
Ako odeπ nekome za kog znaπ da Ëini zlo i pomog-
neπ mu da sagleda to πto smatraπ njegovom krivnjom,
to Êe biti tvoja sluæba Bogu. Ali otiÊi nekome drugome
i umanjiti vrijednost neËije osobnosti, vjerujuÊi da taj
Ëovjek Ëini zlo, jedan je od najveÊih grijeha protiv Boga
i Ëovjeka koji moæeπ uËiniti, bez obzira kako si obaz-
rivo i “ljubazno” to uËinio.
William Jordan je pisao: “Ima jastuka mokrih od
suza, ima slomljenih srca u tiπini u kojoj nema uzvika
prosvjeda, ima osjetljivih duπa koje su savijene od jada,
ima starih prijatelja koji su ostavljeni i idu svojim osam-
ljeniËkim putom s umrlim nadama i uspomenama koje
su samo bol, ima teπkih nesporazuma koji Ëine da cijeli
æivot izgleda mraËan — a to su samo neki od jada iziπli
iz pogreπke poËinjene jezikom.”
Govoriti o drugome negativno znaËi osuivati ga. Za
Kristovog sljedbenika osuivanje je isto πto i ubojstvo,
kraa ili preljub. “Nemojte suditi, da ne budete sueni!”
D.Cooper p20 104 07.10.2013, 17:55

Black
glasi boæanska opomena koju ne smijemo zanemariti.

(Matej 7,1) “BraÊo, ne ocrnjujte jedan drugoga! Tko ocr-
njuje svoga brata ili sudi svoga brata, ocrnjuje Zakon i
sudi Zakon. A ako sudiπ Zakon, nisi vrπilac Zakona,
nego njegov sudac. ... A tko si ti koji sudiπ bliænjega?”
(Jakov 4,11.12)
Zlo koje dolazi kao posljedica naπeg pogreπnog us-
mjeravanja gnjeva i neprijateljstva, velika je tragedija.
Ali ono πto se propuπta, πto bi moglo biti kad bi se
postupalo po Kristovim naËelima — to je joπ veÊa tra-
gedija. U meuljudskim odnosima neizbjeæno se doga-
aju pogreπke i nesporazumi. Bog to praπta, ako je po-
kajanje iskreno i praÊeno æeljom da se uËini bolje. Ipak,
premda Bog opraπta pogreπke i propuste, On ne moæe
nadoknaditi dobra, blagoslove, duhovni napredak i is-
cjeljenje do kojeg je moglo doÊi da je Njegov narod æi-
vio u skladu s Njegovim naËelima.
Suvremenoj Crkvi nuæno je potrebna veÊa vizija za-
divljujuÊih razmjera ljubavi i prijateljstva pripremljenih
za one koji Êe se usuditi pokazati Boæju ljubav ustraj-
nim i hrabrim postupanjem, uzdizanjem boæanskih na-
Ëela i naporima za izgradnju dobrih odnosa s drugim
ljudima.
Sliku o tome daju nam Isusove rijeËi. Razmisli o
njima: “Ako ti brat sagrijeπi, poi te ga ukori nasamo.
Ako te posluπa, dobio si svoga brata.” (Matej 18,15)
Takav iskreni pristup doprinijet Êe uËvrπÊivanju do-
brih odnosa. Pogreπno je miπljenje da se takvim pristu-
pom ne moæe ojaËati prijateljstvo i da Êe donijeti viπe
πtete nego koristi. Gospodin je rekao da nije tako. “Ako
te posluπa”, zadobit Êeπ pravog brata.
Prije mnogo vremena mudri Ëovjek je pisao: “Ne kori
podsmijevaËa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavo-
li.” (Izreke 9,8)
D.Cooper p20 105 07.10.2013, 17:55

Black
Kad odemo nekome, kao πto nas Isus uËi, mi mu

tim svojim postupkom govorimo da nam je istinski sta-
lo do njega. Time uspjeπno pokazujemo svoju skrb, do-
kazujemo koliko daleko smo spremni iÊi i kakvu smo
opasnost spremni preuzeti u njegovu korist.
S druge strane, ako ne idemo, otkrivamo da nismo
stvarno oprostili toj osobi, ili da ne marimo za nju. »eπ-
Êe je u pitanju ovo drugo. Nezainteresiranost je najveÊi
neprijatelj dobrih odnosa meu ljudima, kao i izmeu
Ëovjeka i Boga. Kad ne poduzimamo niπta, otkrivamo
svu svoju ravnoduπnost. A kad smo postali ravnoduπni,
onda, naravno, ne moæemo voljeti. A veÊ smo se uvjerili
da naπa neodluËnost za ljubav i dobre odnose s Bogom
i ljudima predstavlja samu bît grijeha.
VeÊina krπÊana izgleda nikad nije shvatila da Bog
smatra sluæbom ljubavi svaki odlazak nekome i ponu-
du da se u ljubavi poprave naruπeni odnosi. Mi to obi-
Ëno smatramo vrlo neugodnom duænoπÊu, a ne sluæ-
bom. Ipak, Biblija kaæe: “Jer koga Jahve ljubi, onoga i
kori, kao otac sina koga voli.” (Izreke 3,12)
Kao krπÊani mi gajimo tradicionalno uvjerenje da
izvrπavamo Gospodnje djelo u svijetu. OsjeÊamo se ugod-
no kad god se pojavi ova pomisao: radimo Boæji posao,
svjedoËimo, propovijedmo, pouËavamo. One koji idu “sve
do kraja zemlje” kao misionari, proglaπavamo radnici-
ma za Boga. UoËavamo vrijednost rada za Boga i bliænje
i to pokazujemo hraneÊi gladne, odijevajuÊi gole i izvr-
πavajuÊi svoje crkvene duænosti. Ali ako Bog kori i pro-
ËiπÊava one koje ljubi, da bi im pomogao da duhovno
rastu, a ti i ja se potpuno posveÊujemo izvrπavanju Bo-
æjeg djela; zar nije onda prirodno da se ponekad i mi
suoËimo s ljudima kako bismo im ukazali na pogreπke
u njihovom æivotu i pomogli im da ih pobijede i bolje
izvrπavaju Boæju volju? To je naπa duænost.
D.Cooper p20 106 07.10.2013, 17:55

Black
ObiËno smatramo da je “korenje i opominjanje” slu-

æba koju Êe Bog obaviti u æivotu onoga kome je potre-
bno — bez naπe pomoÊi. Ne usteæemo se govoriti, pone-
kad gotovo hvalisavo, o tome kako nas Bog moæe upo-
trijebiti u sluæbi “spaπavanja” greπnika. Ipak, kad se na-
emo u prigodi da uËinimo neπto od vjeËne koristi za
svojega brata, onda smo skloni miπljenju kako naπa po-
moÊ nije potrebna Bogu. PlaπeÊi se moguÊih negativnih
posljedica — kritike, neuspjeha, predrasuda, odbijanja
— tako se povlaËimo i propuπtamo priliku da se uklju-
Ëimo u sluæbu ljubavi koja popravlja.
»esto zaboravljamo da nalazimo i nadvlaujemo sli-
Ëne zapreke i u naπim drugim sluæbama. Zaboravljamo
da su, bez posebne sile Svetoga Duha, i druge sluæbe,
kao i ova, osuene na besplodnost i neuspjeh. Moæda
mislimo da te druge sluæbe moæemo lakπe prihvatiti i
ispuniti bez sudjelovanja Svetoga Duha. Smatramo da
je prisutnost Duha bitna za uspjeh samo u posebno
osjetljivim sluæbama. Nije li Ëinjenica da se ne uklju-
Ëujemo u sluæbu ispravljanja neoborivi dokaz da se ne
oslanjamo na Svetoga Duha i u drugim podruËjima na-
πe sluæbe za Boga?
Iako izraze “sluæba ispravljanja” ili “dosljedna kri-
tika” ne nalazimo u Bibliji, Pismo spominje ovo podru-
Ëje duhovnog djelovanja. Pavao je poticao Timoteja ne
samo da obavlja Boæje djelo propovijedanjem RijeËi, veÊ
je isto tako rekao: “... Kori, prijeti, opominji u svoj str-
pljivosti i svakoj vrsti pouke”. (2. Timoteju 4,2) On ovako
savjetuje krπÊane u Kolosi: “Neka rijeË Kristova obilno
stanuje u vama! PouËavajte i opominjite jedan drugoga
sa svom mudroπÊu!” (Koloπanima 3,16)
Koliko je vremena proπlo otkad te je brat u Kristu
upozorio na neki tvoj nedostatak, u æelji da ti pomogne
da potpunije i savrπenije izvrπavaπ Boæju volju i obav-
D.Cooper p20 107 07.10.2013, 17:55

Black
ljaπ Njegovo djelo? Da te je brat, pokuπavajuÊi to, uko-

rio, kako bi postupio? Jesi li duπevno i duhovno do-
voljno postojan da dopustiπ drugome da ti otvoreno ka-
æe ono πto je uoËio kao tvoju naroËitu slabost koja te
ometa da budeπ sliËniji Kristu? Moæeπ li prihvatiti tue
miπljenje kako da postaneπ bolji svjedok, bolji otac ili
majka? Moæeπ li sagledati silno dobro koje bi takve pri-
like mogle donijeti, kad bi bile uËinjene iskreno i u pra-
voj ljubavi, pod utjecajem Svetog Duha?
AvijatiËari se s vremena na vrijeme podvrgavaju, ka-
ko se to u poslovnom svijetu naziva, struËnoj provjeri.
Od pilota se tada oËekuje da potvrdi svoje sposobnosti
dok kraj njega sjedi pilot nadleæan za provjeru. Iskusni
instruktor ga upuÊuje i savjetuje kako da svoju duæ-
nost obavlja bolje i sigurnije. Piloti takve letove za pro-
vjeru smatraju velikim doprinosom veÊoj struËnosti i si-
gurnosti.
Duhovni “letovi za provjeru” pod nadzorom onih ko-
jima je stvarno stalo do uspjeha moæda i nisu tako loπa
zamisao. To bi krπÊanima povremeno dobro doπlo. Kad
bi bili obavljeni u duhu ljubavi i milosti, oni bi una-
prijedili sluæbu za Boga i druge ljude.
Bog je upotrijebio Akvilu i Priscilu da svojim djelom
ljubavi posluæe za rast i popravljanje rjeËitog propo-
vjednika Apolona. Iako je apostol bio “rjeËit i silan u
knjigama”, on ipak nije sasvim toËno objavljivao Evan-
elje svojim sluπateljima u Efezu. Mada Apolon nije uËi-
nio niπta loπe, njemu je bila potrebna nova svjetlost.
Ovo dvoje poznatih i neobrazovanih ljudi — bili su pro-
izvoaËi πatorskog platna — uËinili su vaæno djelo za
Boga odluËivπi pozvati Apolona i ukazati mu na ozbi-
ljan nedostatak u njegovom propovijedanju.
Veliki propovjednik primio je kritiku dobro. Ona mu
je pomogla da duhovno uzraste. Ovo zakljuËujemo uoËa-
D.Cooper p20 108 07.10.2013, 17:55

Black
vajuÊi promjenu koja je nastala u njegovom propovi-

jedanju i veliku milost koju su mnogi preko njega pri-
mili (vidi Djela 18,24-28). Iz ovoga vidimo da se kritika
koja ispravlja, poput kruænih valova koji nastaju kad u
mirnu vodu bacimo kamen, nastavlja πiriti i utjecati na
mnoge æivote, nakon onih koje je najprije neposredno
dotaknula.
“Kritika iznesena pod utjecajem Svetoga Duha i s
moralnom odgovornoπÊu je kao sluæba jedna od naj-
neugodnijih i ona moæe najviπe stajati”, piπe C. Round-
hill u Ëasopisu KrπÊanstvo danas (7. sijeËnja 1972., str.
8).
Isti autor primjeÊuje kako u Pavlovom æivotu nala-
zimo mnoge primjere ljubavi u djelu ispravljanja. Oni
otkrivaju koliko je apostol bio osjetljiv za potrebe dru-
gih: “On je javno ukorio Petra pred antiohijskom cr-
kvom zbog trenutnog odstupanja od Ëistog Evanelja,
jer je potjecalo iz straha od javnog mnijenja i imalo je
utjecaja na druge... Za javno odstupanje bio je potre-
ban i javni ukor (vidi GalaÊanima 2,11-14). Petar zbog
toga nije bio ljutit na Pavla, a to se vidi iz njegovih
kasnijih rijeËi o Pavlu u njegovoj drugoj poslanici (2.
Petrova 3,15). Marko je takoer osjetio oπtricu Pavlove
moralne odgovornosti kad je kod Pamfilije napustio nje-
ga i ostale suradnike (Djela 15,36-40). Ovaj ukor moæda
je kasnije doprinio da Marko postane vrlo koristan su-
radnik (2. Timoteju 4,11). Ljubav koja ima cilj dobro
drugoga, ponekad Êe morati sjeÊi da bi iscijelila.”
Nema sumnje, autor navedenog teksta rijeËju “sjeÊi”
ukazuje na mnoge koji se usteæu izvrπiti sluæbu isprav-
ljanja, poput lijeËnika kojeg smo spomenuli u poËetku
ovog poglavlja, koji izbjegava kirurπki zahvat iz straha
da kod bolesnika ne izazove bol. Mi ne æelimo kod dru-
goga izazvati bol.
D.Cooper p20 109 07.10.2013, 17:55

Black
»ak je i neustraπivi Pavao izrazio bojazan da je do-

sljedna kritika, koju je pod utjecajem Svetoga Duha mo-
rao iznijeti, moæda bila preoπtra. Kad je poslao pismo
KorinÊanima, Pavao se uplaπio da je moæda preduboko
sjekao, iako je æelio samo pomoÊi. Bojao se da bi to
vjernike u Korintu moglo joπ viπe otuiti. »ak je u
jednom trenutku htio povuÊi svoje rijeËi. Pavao je znao
da je crkva u Korintu podijeljena i smatrao je to ne-
zahvalnoπÊu i izdajom, jer je od njih oËekivao odanost
i podrπku. OsjeÊao je kakva opasnost prijeti crkvi u koju
se uvukao grijeh. Zato je smatrao svojom duænoπÊu da
im ukaæe na Boæje negodovanje prema grijehu. Pa ipak,
bojao se da je moæda bio preoπtar.
Apostol je iπao tako daleko da je vjernicima u Ko-
rintu otkrio ovaj svoj unutarnji sukob, trudeÊi se da
im pomogne da shvate kako sve to radi u revnosti koju
mu nameÊe ljubav prema njima. Njegov uzvik, koji odje-
kuje kroz vjekove, bît je svakog uzvika onih koji se usu-
de stupiti u to boriliπte za Boga i preuzeti tu bolnu i
muËnu sluæbu ispravljanja: “Da, pisao sam vam u veli-
koj tuzi, u tjeskobi srca i s mnogim suzama, ne da vas
raæalostim, veÊ da upoznate preveliku ljubav koju imam
prema vama.” (2. KorinÊanima 2,4)
Veliki Boæji Ëovjek tuæi zbog boli koju zna da Êe iza-
zvati, ali hrabro i ustrajno ostvaruje svoju zadaÊu, osna-
æen spoznajom da je ispravljanje koje Êe doÊi i koje je
plaÊeno tako visokom cijenom zapravo ishod djelovanja
iscjeljujuÊe ljubavi. Pavao je Ëinio ono πto je morao —
usprkos neugodnosti i usprkos nedostatku radosti —
jer je u svojoj dubokoj ljubavi æelio stvarno dobro tim
ljudima, bez obzira na cijenu i bol koju Êe pretrpjeti
oni ili on.
Ti i ja se takoer moramo prihvatiti uloge isprav-
ljanja kao izraza ljubavi. Pavlovi ukori KorinÊanima bili
D.Cooper p20 110 07.10.2013, 17:55

Black
su upuÊeni s ciljem da “upoznaju preveliku ljubav” koju

je imao prema njima. Mi koji æelimo pokazati Boæju
ljubav u æivotu, trebamo Ëiniti isto. Kad bismo tako dje-
lovali, ne bi viπe bilo ustezanja.
Ipak, nasuprot drugim sluæbama koje radimo za
Boga, ovu nikad neÊemo obavljati s radoπÊu. Ona je
doista nuæna za duhovni rast drugih, a i nas samih.
Biblija i suosjeÊa i potiËe kad kaæe: “Doduπe, svako ka-
ranje za sada ne priËinja se neËim πto donosi radost,
nego æalost. Ali kasnije onima koji su njime uzgajani
donosi plod pun mira — pravednost.” (Hebrejima 12,11)
Prije mnogo vremena Bog je zapovjedio jednom
mladom Ëovjeku da pozove ne samo jednu osobu nego
cijeli narod da se popravi. “ViËi iz sveg grla”, rekao je
Izaiji, “ne suspreæi se! Glas svoj poput roga podigni. Ob-
javi mom narodu njegove zloËine, domu Jakovljevu gri-
jehe njegove.” (Izaija 58,1) Sudbina Boæjeg naroda i sud-
bina Boæjeg plana za svijet tada je bila na kocki. I joπ
je uvijek tako.
Djeca koju roditelji ne ispravljaju doista su zane-
marena. Ima mnogo mladih koji rastu u stezi i ljubavi.
To je djetetu Ëvrst dokaz da je voljeno i da se za njega
netko brine. »ak i tinejdæeri, tvrde struËnjaci za njiho-
vo ponaπanje, æele da im se kaæe kad pogrijeπe. Oni
oËekuju od svojih roditelja da ih isprave, usprkos Ëi-
njenici πto u takvim prigodama gunaju.
Nije li moæda isti sluËaj i s mnogima koji grijeπe
protiv ljudi, protiv sebe, ili protiv Boga? Moæda oni isto
tako æele, iako samo podsvjesno, imati nekoga tko Êe
se brinuti za njih i zato imati slobodu da ih ispravlja.
Nije li upravo to naËin da se mnogi poprave, uzrastu i
iscijele?
Isus je najbolji primjer u sluæbi ispravljanja. Isus
bi uzeo Ëovjekov grijeh i svojim djelovanjem ga pretva-
D.Cooper p20 111 07.10.2013, 17:55

Black
rao u sredstvo za usmjeravanje te osobe prema nebe-

skom kraljevstvu. On je stao nasuprot laæi, preljuba,
gnjeva, ponosa; i upravo je to vodilo muπkarca ili æenu
bliæe Bogu. Isus je naiπao na oπtro trnje, ali se uvijek
trudio pretvoriti ga u krunu!
Nikodem, Ëovjek koji je bio posebno ispravan u pi-
tanjima vjere i dræanja Zakona, poznati duhovni voa
besprijekornog morala i karaktera, osjetio je maË du-
ha. Isus se usudio iznenaditi ga Ëinjenicom da njemu,
Nikodemu, nije poznat niti prvi korak u nauku o spa-
senju.
Isus se takoer sreo s bogatim mladim zakonikom.
S nekoliko dobro odabranih rijeËi, usmjerenih izravno
njegovoj savjesti, potaknuo ga je da se prvi put iskreno
suoËi sa samim sobom. Da je prihvatio ovaj Kristov ne-
pogreπivi poticaj, u æivotu ovog mladiÊa nastale bi ko-
rjenite promjene. Naæalost, mladiÊ nije æelio biti isprav-
ljen. Ali imajte na umu da ovaj postupak nije sprijeËio
Isusa da i dalje pronosi svoju poruku ljubavi.
Moglo se oËekivati da Ga i æena na zdencu neÊe
prihvatiti. Sigurno je Isus ovu æenu uplaπio i zbunio,
vjerojatno viπe nego mladog zakonika. Njegov slobodan
pristup mogla je smatrati drskim ponaπanjem. Pa ipak,
u svojoj naglaπenoj osjetljivosti za ljude Isus je uoËio
da ova osamljena i zbog grijeha odbaËena æena traæi
neπto viπe od æivota.
Isusov izravan pristup problemu koji ju je muËio
ne samo da je doveo do dramatiËne promjene u njezi-
nom æivotu, nego je izazvao i veliko duhovno buenje u
njezinom gradu! Otkriti æeni da je preljubnica priliËno
je neobiËan naËin da se zapoËne evaneoski posao s
cijelim jednim gradom! Ali to je provjereni naËin da se
pokaæe moguÊnost zbivanja Ëuda u iscjeljujuÊoj sluæbi
Boæje ljubavi.
D.Cooper p20 112 07.10.2013, 17:55

Black
Pouku nalazimo i u naËinu na koji je Isus postu-

pao s farizejima. Otvoreni ukori koje im je neustraπivo
upuÊivao najsnaæniji su i najoπtriji ukori koje je ikada
itko uputio. Æidovi su se, osim svinja, najviπe klonili
zmija kao neËistih æivotinja. Isus se nije ustezao svrstati
mnoge vjerske voe svojega vremena meu otrovnice.
To je uËinio u nazoËnosti ljudi koji su im bili privræeni.
Isto tako, rekao im je da su licemjeri, izopaËeni u du-
bini duπe. Ispisivanje njihovih grijeha jedina je prigoda
spomenuta u Evaneljima u kojoj je Isus pisao. On ih
je svojim prstom jasno ispisao na praπnjavoj jeruzalem-
skoj ulici!
Uvrijeeni i rasreni Njegovom otvorenom osudom,
neki od njih su tvrdo odluËili ubiti Isusa. Drugi, iako
trenutno ispunjeni ogorËenjem i duboko povrijeeni,
cijelim su biÊem bili pokrenuti Njegovim pronicavim ri-
jeËima. Isus je potresao njihov unutraπnji æivot, u ne-
kim sluËajevima tako dobro da je Sveti Duh uπao u
njih i izvrπio svoje djelo. Mnogi od farizeja kojima je
bila upuÊena Isusova poraæavajuÊa kritika postali su
nakon Njegovog uzaπaπÊa Njegovi odani sljedbenici.
Kroz Kristovu sluæbu ispravljanja ti i ja moæemo
upoznati æivotna naËela koja Êe upravljati naπim poku-
πajima da drugima donesemo iscjeljenje, rast i spasenje.
Ako ih se dræimo, to Êe biti vodilja koja jamËi sigur-
nost da Êe samo dobro drugih biti krajnji ishod tih æivot-
nih prigoda u kojima nas Bog poziva da ukorom dotak-
nemo njihove æivote.
Drugo pravilo koje uoËavamo u Kristovom æivotu i
Njegovom iscjeljujuÊem postupanju — ispravljanju, jest
da nama samima mora postati jasno da samo Boæja
istina moæe napasti i sjeÊi tamo gdje je potrebno, a ne
osoba koja iznosi istinu. Sama istina je dovoljno oπtra
da uspjeπno ukloni sve πto nije potrebno. Sve drugo je
D.Cooper p20 113 07.10.2013, 17:55

Black
previπe tupo i previπe oπteÊuje. “Uistinu je æiva i djelo-

tvorna rijeË Boæja. Ona je oπtrija od svakoga dvosjeklog
maËa i prodire do rastavljanja duπe i duha, i zglobova
i moædine, i moæe suditi nakane i misli srca.” (Hebreji-
ma 4,12)
Ovo ne znaËi da od biblijskih tekstova moramo pra-
viti biË kojim Êemo tuÊi prekrπitelja. To znaËi da naπa
vijest ljubavi i ispravljanja neËijeg æivota, ili njegovog
vjerovanja, mora biti Ëvrsto zasnovana na Boæjoj rijeËi.
Mi smijemo nositi samo vijest koju Biblija jasno iznosi.
Kad ljudima stanemo nasuprot, iznoseÊi vlastito miπ-
ljenje ili prijedloge koje bi oni trebali ugraditi u svoj
æivot, to je najËeπÊe licemjeran naËin da im izrazimo
svoje neprijateljsvo i svoju æelju da ih vidimo promije-
njene, ili podeπene tako da su viπe u skladu s nama, a
ne s Boæjom rijeËju. Mi nismo dobili zadaÊu mijenjati
ljude kako bismo ih lakπe mogli prihvatiti. Naπa je pred-
nost da pomaæemo drugima u rastu kako bi mogli biti
prihvaÊeni kao stanovnici nebeskog kraljevstva.
Kad Biblija govori o sluæbi ispravljanja, ona otkriva
Ëinjenicu da ta sluæba mora biti utemeljena na RijeËi:
“Neka rijeË Kristova obilno stanuje u vama! PouËavajte
i opominjite jedan drugoga sa svom mudroπÊu.” (Kolo-
πanima 3,16) “Propovijedaj rijeË — pristupi (k vjernici-
ma) — bilo da im je zgodno, bilo nezgodno — kori, pri-
jeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.”
(2. Timoteju 4,2) Nigdje ne postoji nikakvo opravdanje
da drugima moæemo upuÊivati ukore i davati savjete iz-
nad jasno istaknutih naËela i putokaza iz Pisma.
TreÊe pravilo koje je ucrtano u Kristov æivot i dava-
nje iscjeljujuÊeg ispravljanja govori da ono mora bez iz-
nimaka biti sprovedeno u istinskoj boæanskoj ljubavi.
Sve mora biti po naËelu da “provodimo u æivot istinu u
ljubavi” (Efeæanima 4,15). Isus je uvijek iznosio istinu
D.Cooper p20 114 07.10.2013, 17:55

Black
ljudima, Ëak i kad ih je ona moæda vrijeala, ali ne

prikrivajuÊi Boæju ljubav. Isus nije preπutio niti rijeË
istine. Uvijek ju je iznosio s ljubavlju, beskrajnom str-
pljivoπÊu, paæljivo i ljubazno. Nikada nije bio nepristo-
jan, niti je pokazao nepoπtovanje prema drugome. Ni-
kada nije izgovorio nijednu teπku ili nemilu rijeË. Nikada
nije izazvao bol. Nije napadao niti osuivao ljudske
slabosti. Isus je govorio istinu, i to je Ëinio samo u lju-
bavi. Razotkrivao je laænu poboænost, nedostak vjere i
zloÊu. Ali dok je izgovarao i najoπtrije ukore, u Njego-
vom glasu osjeÊale su se suze.
Isus nas poziva da pokaæemo Boæju ljubav svijetu
onako kao πto je On Ëinio. Njeæno ali silno, i samo za
iscjeljenje drugih. Kaæe se da je iskrenost bez ljubavi
okrutnost, a ljubav bez iskrenosti sentimentalnost. Bo-
æja djeca znaju da prava ljubav obuhvaÊa iskrenost, a
boæanska iskrenost sadræi ljubav. “Kritiziranje treba biti
poput kiπe”, pisao je Frank Clark, “dovoljno njeæno da
njeguje Ëovjekov rast, a ne da ga u korijenu uniπti.”
Sposobnost uspjeπnog sastavljanja istine i ljubavi
samom je Ëovjeku nemoguÊe. Ti i ja to ne moæemo po-
stiÊi, kao πto ne moæemo zaraditi svoje spasenje, kao
πto ne moæemo na pravi naËin voljeti sebe, voljeti osobe
koje nas odbacuju ili oprostiti ono πto je neoprostivo.
To je potpuno izvan naπeg domaπaja. “Jer neÊete govo-
riti vi, nego Êe Duh Oca vaπega govoriti preko vas.” (Ma-
tej 10,20)
Kad dopustimo Duhu da nas upotrijebi, kad smo
spremni preuzeti rizik izvoenja tog vaænog i osjetljivog
zadatka za Boga, æivoti koji su inaËe nedokuËivi moæda
Êe se otvoriti OËevoj pravednosti. Moæda Êemo zadobiti
pobjedu za Boæje kraljevstvo, do koje inaËe nikada ne
bi doπlo. Prva bol i gnjev, koji prate ovaj rad, mogu
biti bolovi raanja, glasnici novog æivota, novog roenja
D.Cooper p20 115 07.10.2013, 17:55

Black
u Kristu! Ljubav i istina Êe se sjediniti da izvrπe posao

sjeËenja i obrezivanja. Ali to Êe se zbiti samo zato da
donesu ozdravljenje i spasenje!
Neki govore “u ljubavi”, ali boje se reÊi istinu. Nji-
hove rijeËi su beznaËajne. Drugi govore “istinu”, ali ne
u ljubavi. Njihove rijeËi uniπtavaju. Ali miloπÊu Boæjom
moæemo govoriti istinu u ljubavi.
A kad tako Ëinimo, dogaaju se Ëuda.
D.Cooper p20 116 07.10.2013, 17:55

Black
117
13
Ljubav je ispovijedanje
“Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu

i molite jedan za drugoga da ozdravite.”
(Jakov 5,16)
Te sparne veËeri, sjedeÊi u molitvenom domu jedne

protestantske zajednice, uæivao sam u svojoj poboænoj
naklonosti prema ljudima koji su dolazili na prouËa-
vanje. Bili smo polaznici seminara “Dobar krπÊanin”. U
istom redu sjedili smo mi, studenti s glatko izbrijanim
licima koja su pokazivala naπu sposobnost da tumaËi-
mo Evanelje po Ivanu s grËkog izvornika.
Sjedili smo odjeveni u sveËana odijela, s kravata-
ma, dobro ulaπtenim cipelama i briæno zaËeπljanom ko-
som. Mirisali smo na losione poslije brijanja i tonike za
kosu.
Nikada ranije ni na kojem mjestu nisam vidio toliko
raznolikih ljudi koji se uklapaju u sliku koju zamiπlja-
mo kad Ëitamo biblijski tekst o potrebi da hranimo gla-
dne i odijevamo gole. Svi su bili tu — alkoholiËari, nar-
komani, prostitutke i obiËni besposliËari.
Uglaeni muπkarac koji je stajao naprijed u sivom
odijelu, s oπtro izglaËanim rubovima hlaËa, propovije-
dao je jednoliËno. Teπko ga se moglo pratiti. Moje misli
D.Cooper p20 117 07.10.2013, 17:55

Black
lutale su od pouke koju bih mu volio dati da popravi

visinu glasa do pitanja je li itko ikada proveo istraæiva-
nje o prisutnosti na takvim bogosluæjima i usporedio je
s brojem onih koji su nakon toga Ëekali u redu za ve-
Ëeru.
Moje razmiπljanje prekinuto je neoËekivanim, goto-
vo zapanjujuÊim tonom naπeg govornika. »itao je bib-
lijske tekstove kojima je oËito æelio ostaviti dojam na
sluπatelje. “Poput ovaca svi smo zalutali...”, objavio je
(Izaija 53,6). Podignuvπi obrve bacio sam pogled na stu-
denta koji se nalazio kraj mene. On je polako klimao
glavom, kao da potvruje da se slaæe s mojim neizgo-
vorenim rijeËima da je ovo svakako tekst koji sasvim
odgovara skupu kakav je bio ovaj koji smo promatrali.
“Pa neka to Ëuju”, πapnuo sam mu. “Istina ne moæe
nikome naπkoditi.”
“... I svaki svojim putem je hodio”, nastavio je pro-
povjednik, osnaæujuÊi moje misli o ljudskoj degradaciji
koja me je okruæivala.
“... Jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave.” (Ri-
mljanima 3,23) — Opet odgovarajuÊi redak.
Zatim, kad je govornik stiπao svoj glas i preπao na
primjenu ovih tekstova, moje misli nastavile su lutati.
Kad je propovijed bila zavrπena, naπa skupina je na br-
zinu razgledala prigodnu izloæbu i poËela se razilaziti.
IzlazeÊi iz dvorane, jedan od studenata, mojih prijate-
lja, primijetio je: “Nas su uËili da takvu vrstu rada tre-
ba prepustiti drugima.”
“Rekao bih da smo mi doista sretni”, brzo sam od-
govorio. Ostale dobro njegovane glave klimajuÊi su se
sloæile.
Kasno te veËeri, kad sam se vratio u stan, sa zado-
voljstvom sam napisao izvjeπÊe o svom dvosatnom pri-
sustvovanju bogosluæju. Popunio sam joπ jedan obra-
D.Cooper p20 118 07.10.2013, 17:55

Black
LJUBAV JE ISPOVIJEDANJE • 119
zac, i nakon dugog dana sa zadovoljstvom sam iskori-

stio priliku da se napokon spustim u krevet.
Ali san mi nije lako dolazio.
Iz nekog razloga rijeËi tog neuvjerljivog propovjed-
nika vrtjele su mi se po glavi. “Poput ovaca svi smo
zalutali...” “... Jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje sla-
ve.” SjeÊao sam se kako je dugo promatrao posljednji
red, u kojem smo sjedili mi studenti, kada je rekao:
“Tko god je veËeras prisutan u ovoj prostoriji, greπnik
je.” SjeÊao sam se kako sam time bio zbunjen i pitao
se zaπto mu nitko nije rekao da smo mi gosti njegovog
seminara. Napokon sam utonuo u nemiran san.
U danima koji su uslijedili, rijeËi tog jednostavnog
propovjednika nisu mi silazile s uma. Nastavljale su
obavljati svoj posao kroz nataloæene naslage mojega “ja”,
dok nije doπlo vrijeme da viπe nisam mogao izdræati nji-
hov pritisak. Napokon su me natjerale da se suoËim s
Ëinjenicom koju nikada prije nisam htio priznati: ja sam
greπnik!
Sva teæina ove iznenadne unutraπnje spoznaje pro-
kopala je prolaz kroz moj ponos i samozadovoljstvo i
omoguÊila mi da sagledam sebe kakav stvarno jesam
— greπan, sebiËan, ohol, pun neprijateljstva, bez ljuba-
vi i strpljivosti i nespreman prihvatiti druge.
OËajan i bez nade, na kraju sam iziπao pred Boga
s onim πto je nedostajalo kad sam Mu prije dolazio —
s iskrenoπÊu. Kad sam vidio sebe kakav stvarno jesam,
nije mi ostala nijedna druga moguÊnost. Mogao sam sa-
mo priznati svoju veliku nepraviËnost i bijedu.
Tada je nastala potpuna promjena. Prije nego πto
se to dogodilo, Isus mi je samo upola bio potreban. Na-
ravno, teoloπki sam znao da svojom posluπnoπÊu Boæ-
jim zapovijedima, slaganjem s naËelima Crkve i sluæ-
bom Bogu ne mogu zaraditi spasenje.
D.Cooper p20 119 07.10.2013, 17:55

Black
Ali kad je u pitanju istinsko duhovno iskustvo, do-

pustio sam svemu tome da podigne zapreku izmeu Kri-
sta i mene. ZakljuËio sam da sam, buduÊi da sve to
izvrπavam, sasvim dobar vjernik. Izgledalo mi je da Êe
mi na neki naËin moja vjernost pomoÊi da doem malo
bliæe Bogu nego ostali ljudi koji nisu bili tako vjerni
kao πto sam to ja za sebe mislio.
Bog me je morao opomenuti mojom vlastitom bije-
dom. ZahvaljujuÊi rijeËima onog propovjednika napo-
kon sam primio k znanju kakva sam zapravo osoba.
Sada znam da bez obzira koliko sam posluπan, koliko
je pravilno moje vjerovanje, s koliko poærtvovnosti slu-
æim, nikada neÊu biti bolji nego neka druga osoba —
bilo da je lopov, prostitutka ili alkoholiËar. Pokazalo se
da je pristojna odjeÊa koju sam nosio zapravo traljava.
Bez obzira na moj vanjski uredni izgled, bio sam pred
prodornim Boæjim pogledom samo bijedni greπnik.
Sad znam da mi je potrebno onoliko oprosta koliko
god mogu dobiti. Potrebno mi je isto kao i “najgoroj”
osobi na svijetu. Jednako mi je toliko potreban Isus
Krist kao Spasitelj. Mogu se samo potpuno osloniti na
Njega kao Spasitelja, kao i ono mnoπtvo bijednika sa
seminara. Uvidio sam da nisam ni u kakvoj duhovnoj
prednosti u usporedbi s njima.
Mi ljudi nismo svjesni razmjera svoje greπnosti. Ne
priznajemo dovoljno.
Isto tako, sjeÊam se prilike kad sam prvi put bio
prisutan na jednom skupu anonimnih alkoholiËara. Vrlo
poπtovani voa iz naπe Crkve istupio je i predstavio se.
Nikad neÊu zaboraviti koliko sam bio iznenaen.
“Ja sam Tom”, rekao je. “Ja sam alkoholiËar.”
Sve u meni pobunilo se protiv takve izjave. Poæelio
sam viknuti da on to nije. Æelio sam reÊi drugima sve
o njegovom dobrom karakteru. Znao sam da godinama
D.Cooper p20 120 07.10.2013, 17:55

Black
nije popio niti kap alkohola. Æelio sam mu reÊi da se

ne smije tako poniæavati.
Tom je nastavio. Mirno je ispriËao okupljenima ka-
ko je prestao piti Ëim je svoju ruku stavio u ruku bo-
æanske sile. Rekao je da, Ëak i nakon svih tih godina
uspjeπne borbe protiv alkohola, on zna da se nikada
ne moæe pouzdati u sebe, jer bio je, i sad je, i uvijek
Êe biti po naravi alkoholiËar.
Nakon toga Tom mi je ispriËao da samo iskrenim
priznanjem svoje slabosti pred drugim ljudima, koji se
takoer bore s istim problemom, on i svi ostali iz dru-
πtva anonimnih alkoholiËara uspijevaju postiÊi pobjedu
u osobnoj borbi protiv alkohola. Od tog vremena Ëesto
iznova razmiπljam o pravoj iskrenosti koja se jasno vi-
djela na tom sastanku. OsjeÊao sam duh jedinstva i
prijateljstva kod tih muπkaraca i æena koji su se bez
ustezanja zajedniËki suoËavali sa svojim stanjem i svo-
jom potrebom. Ponos, sebiËnost i pretvaranje nisu mo-
gli postojati u istom ozraËju u kojem su se Ëula prizna-
nja: “Ja sam alkoholiËar.”
Poznajem mnoge osobe u naπem gradu koje su se
promijenile zahvaljujuÊi djelovanju tog druπtva. Znam
mnoge ljude koji su, kao i Tom, bili njegovi Ëlanovi, ne
zbog pomoÊi koju su mogli dobiti, veÊ samo zbog dru-
gih. Svojom iskrenoπÊu i otvorenim ispovijedanjem oni
su pruæili ruku pomoÊi drugima koji su se borili.
Kakvo bi tek bilo bogosluæje na kome bi propo-
vjednik ustao i rekao: “Ja sam Tom. Ja sam greπnik.”
Naπa bogosluæja Ëine pjevanje, molitve i propovije-
di. Svaki spomenuti oblik ima svoju posebnu vrijednost.
Meutim, jesi li ikada bio prisutan na skupu na koje-
mu je odvojeno vrijeme i stvoreno ozraËje za ispovije-
danje grijeha i pogreπaka? Kad bi bilo tako, koliko bi
vjernika zagubilo kljuË od svog auta upravo u vrijeme
D.Cooper p20 121 07.10.2013, 17:55

Black
kad treba krenuti na bogosluæje? Ova zamisao nije ni

uobiËajena niti ugodna. Ali Biblija kaæe nama, kao πto
je rekla mnogim naraπtajima do sada: “Prema tome, is-
povijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za dru-
goga da ozdravite!” (Jakov 5,16)
Ispovijedanje ima visoku cijenu. Ono ide do puke
stvarnosti, do visine na kojoj ponos i ego zaista nema-
ju mjesta. Ispovijedanje te prisiljava da umreπ svome
“ja”.
Ispovijedanje boli. Ono, dio po dio, izvlaËi omiljene
grijehe van.
Zar to doista mora biti tako teπko? Priznavanje vri-
jea ponos. Mrtav Ëovjek nema ponosa. A pravi vjernici
su mrtvi sebi.
Bog je priznavanje predstavio kao put æivota. On
hoÊe da æivimo sa stalnim ispovijedanjem Njemu i, ka-
da je potrebno, drugima. To je jedini put da se osigura
Njegov stalno dostupan i stalno potreban oprost. Gre-
πni kakvi jesmo, ne moæemo niti jednog trenutka biti
bez Njega. Bog nam ne moæe oprostiti ako Ga ne pri-
hvatimo, a ne moæemo Ga prihvatiti ako nismo priznali
svoje grijehe.
Æivot sa stalnom potrebom za ispovijedanjem nu-
æan je u uspostavljanju stalne ljubavi prema Bogu. Isto
tako, ispovijedanje je potrebno za naπ odnos ljubavi pre-
ma drugima. Kao πto priznanjem svojih pogreπaka Bogu
dobivamo Njegov oprost, tako priznanjem svojih po-
greπaka ljudima dobivamo njihov oprost.
U svojoj molitvi ispovijedanja ne moæeπ se ograni-
Ëiti samo na pokajanje zato πto si kao trinaestogodiπ-
njak ukrao neku manju svotu novca, ili πto si prekju-
Ëer rekao grubu rijeË bratu. Kad istinski priznajeπ,
moæeπ reÊi puno viπe. Morat Êeπ shvatiti da si po pri-
rodi greπnik, uvijek sklon grijehu, i moÊi Êeπ æivjeti pra-
D.Cooper p20 122 07.10.2013, 17:55

Black
vedno samo ako se potpuno, neprestano oslanjaπ na

Krista.
Isto tako, u naπem priznavanju ljudima bît svega
nalazi se u spremnosti da sagledamo silnu raπirenost
bolesti grijeha. S ovim na umu priznanje dobiva novu
ulogu u naπoj sluæbi Bogu. KrπÊanin ne mora priznati
drugima greπna djela poËinjena u proπlosti koja nema-
ju veze s njima. To πto bi oni za njih doznali bez ika-
kve je vrijednosti; moæda bi ih moglo i povrijediti.
Ali krπÊanin treba priznati svoje sebiËne sklonosti,
ugaπenu savjest, nedostatak ljubavi. On tako moæe do-
biti olakπanje i podrπku, a svojim priznanjem slobodu i
pobjedu od Boga. Isto tako, u tome moæe sagledati svoje
najdublje potrebe i primiti iscjeljujuÊu terapiju, zahva-
ljujuÊi posebnim molitvama koje Êe ostali vjernici upu-
titi za njega. Tako Bog gleda na javna priznanja u kru-
gu vjernika.
Osim priznanja Bogu nasamo, i javnih priznanja u
krπÊanskoj zajednici, postoji i ispovijed srca srcu. Isus
je na to mislio kad je rekao: “Dakle: ako doneseπ dar
svoj na ærtvenik i tu se sjetiπ da ti brat ima neπto protiv
tebe, ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i najprije se
izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi svoj dar!” (Ma-
tej 5,23.24)
Isus je ovim istaknuo da darovi nemaju vrijednost
pred Bogom ako nismo u dobrim odnosima sa svim lju-
dima. Ispovijed nasamo je put koji je Bog pokazao vjer-
niku da bi doπao u sklad s onim kome je uËinio naæao.
Ovo obnavlja dobre odnose. I duhovni æivot ponovno
teËe.
U Boæjim oËima je vrijednost priznavanja tako velika
da ga je On uËinio sastavnim dijelom bogosluæja. On
nam ne ostavlja da biramo hoÊemo li tako Ëiniti li ne.
Kao πto nam zapovijeda da se molimo, svjedoËimo i pro-
D.Cooper p20 123 07.10.2013, 17:55

Black
uËavamo RijeË, Biblija nam isto tako zapovijeda da se

ispovijedamo: “Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan
drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!” (Jakov
5,16) Ispovijedanje mora biti sastavni dio naπeg æivota
ako æelimo dobiti zdravlje — duhovno, duπevno i tjele-
sno. Ono ovisi o tome hoÊemo li prihvatiti ovaj savjet
ili ne.
Nije li moæda uzrok nedostatka duhovnog, emotiv-
nog i Ëak tjelesnog zdravlja u suvremenoj Crkvi to πto
se tako malo ispovijedamo? Jesmo li u Crkvi stvorili
takvo ozraËje da se otvorenost i iskrenost potpuno obes-
hrabruju?
VeÊina ljudi vodi æivot tihog beznaa. Ovo je istina
o mnogim ljudima na svijetu danas, i u duπevnom i u
duhovnom smislu, u Crkvi i izvan nje. Dok ne presta-
nemo glumiti poboænost i ne poËnemo iskreno sagle-
davati svoje pravo stanje i potrebe, dok ne poËnemo
priznavati svoje grijehe jedan drugome i zajedniËki se
boriti protiv njih kako to Bog æeli, izborit Êemo malo
pobjeda.
Naπe razumijevanje ispovijedanja ne treba biti kru-
to. To ne treba biti neπto u Ëemu se pretjeruje, ne tre-
ba ga pretvarati u licemjerna svjedoËenja o nedoliËnim
dogaajima, zbog Ëega Êemo kasnije æaliti πto smo ih
spomenuli.
Postoje tri oblika ispovijedanja. Grijesi mogu biti ta-
kvi da ih moæemo iznijeti samo Bogu. Oni mogu biti i
takvi da ih treba priznati i onome kome smo sagrijeπili.
Ili mogu biti javni prekrπaji koje treba javno priznati.
Ako se priznanje uËini u odgovarajuÊem obliku, ono
Êe tada odgovarati Boæjoj zamisli — postat Êe jedna od
najveÊih sila za prenoπenje ljubavi i duhovnog zdravlja.
Priznanje stvara ozraËje u kojem Sveti Duh moæe us-
pjeπno djelovati u Ëovjekovom æivotu.
D.Cooper p20 124 07.10.2013, 17:55

Black
Nerazumijevanje i ustezanje od Ëina ispovijedanja

moæda potjeËe od Ëinjenice da je to, na prvi pogled, mo-
æda jedino podruËje duhovnog æivota i iskustva u kojem
nema neposrednog Isusovog primjera koji bismo mogli
slijediti. Postoji Kristov primjer za molitvu, suoËavanje
s grijehom, opraπtanje, ukoravanje i ispravljanje te po-
kazivanje ljubavi prema onima koji je ne zasluæuju. Ali
ne i za priznavanje grijeha. Isus nikada nije poËinio gri-
jeh. Meutim, moæemo slijediti Gospodnji primjer po-
πtenja, otvorenosti i slobode u priznavanju potreba i sla-
bosti. Ovako gledano, iako Ëist i bez grijeha, Krist je
æivio s priznavanjem. Kako se onda usuujemo mi, koji
smo greπnici, æivjeti bez spremnosti priznavanja?
Isus je otvoreno govorio o gotovo nesavladivim ku-
πnjama i pritiscima s kojima se morao suoËiti. One stra-
πne noÊi u vrtu, s teretom cijeloga svijeta koji je pao
na Njega, Krist je priznao svoju slabost i ranjivost. Os-
jeÊaj potrebe za podrπkom gotovo Ga je nadvladao. Ipak,
bio je toliko jak da je potraæio podrπku svojih najbliæih
uËenika.
“Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova.
Meutim ga spopade æalost i tjeskoba. Tada im reËe:
‘Æalosna je duπa moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte
sa mnom!’” (Matej 26,37.38)
Isus se bojao, osjeÊao se slabim pred golemim za-
datkom koji Ga je oËekivao i zato je iskreno pred svojim
sljedbenicima i pred samim Bogom traæio, ako je mo-
guÊe, da ga mimoie.
Ovim nezaboravnim primjerom Isus je pokazao da
ispovijedanje ide dalje od priznavanja grijeha i pogreπa-
ka Bogu, drugoj osobi, ili zajednici. Njegov æivot otkrio
je da naËelo ispovijedanja zahtijeva potpunu iskrenost
pred Bogom i pred ljudima kad su u pitanju naπe sla-
bosti i potreba da se oslonimo na Boga.
D.Cooper p20 125 07.10.2013, 17:55

Black
Bog mrzi pretvaranje. Ananija i Safira pretvarali su

se da su odani vjernici mlade krπÊanske crkve. Naoko
vjerni ljudi, Ëiji moral i Ëestitost vjerojatno nikada ne
bi doπli u pitanje pred ostalim vjernicima, pokuπali su
prevariti i zakinuti Boga. Svojim æivotima platili su ci-
jenu koju je Bog traæio za pretvaranje.
Æalostan u srcu zbog farizejskog licemjerja i laæi,
Isus je uputio najoπtrije ukore naËinu na koji su javno
pokazivali svoju unutraπnju izopaËenost. Ali uËinio je
to s beskrajnom ljubavlju.
U svojoj propovijedi na Gori Isus je rekao da nijedan
koji se pokazuje da je ono πto nije, ili Ëije rijeËi ne ot-
krivaju njegove prave osjeÊaje, nije u istini. Sve πto Bo-
æje dijete Ëini treba biti jasno kao sunËeva svjetlost.
Ipak, samo Boæjom miloπÊu moæemo æivjeti bez pre-
tvaranja da smo bolji ili drukËiji nego πto zapravo je-
smo i na pravi naËin uspjeπno pokazati Boæju ljubav u
svojem æivotu.
Zadobivati ljude da priznaju istinu o sebi bio je je-
dan od najveÊih zadataka koje je Isus imao. Mnogi to
nikada nisu uspjeli jer nisu priznali svoje grijehe. Ili
nikada nisu priznali svoju potrebu za Isusom kao Spa-
siteljem. Kod drugih je Isus izazvao potrebu za prizna-
njem i oni su postali Njegovi sljedbenici.
Mnogi danas propuπtaju sve jer se boje prave isti-
ne o sebi i svojim potrebama.
Kako je tragiËno da se razlog πto mnogi oklijevaju
nalazi u njihovoj jakoj æelji da dou do onoga πto im
nedostaje — do ljubavi i prihvaÊanja. Iz straha da Êe
biti odbaËeni kad drugi budu doznali pravu istinu o
njima, ne otkrivaju svoju pravu osobnost ni pred kim,
Ëak niti pred Bogom.
To je pogreπno usmjerena potreba za ljubavlju i
prihvaÊanjem. VeÊina ljudi tako oËajno æeli ljubav da
D.Cooper p20 126 07.10.2013, 17:55

Black
Êe uËiniti gotovo sve da je dobije, ukljuËujuÊi i pretva-

ranje da su ono πto nisu, ili predstavljanje da su bolji,
predaniji, ljubazniji nego πto stvarno jesu. Oni se pre-
tvaraju pred ljudima, pred Bogom, pa Ëak i pred so-
bom.
Ti si kao Boæje dijete u znaËajnoj prednosti da
postaneπ otvoren i iskren. Uvjeren si da te Bog prihva-
Êa takvog kakav jesi. Kako je onda lako i pred ljudima
biti takav kakav jesi. Ova sloboda da budeπ to πto jesi
jedna je od najviπe okrepljujuÊih darova koje ti Bog da-
je. Ne moraπ ostvarivati posebne uspjehe, boriti se ka-
ko bi uvjerio druge da misle o tebi da si neπto πto za-
pravo nisi — jer u Kristu si ti sve ono πto trebaπ biti.
Osoba koja ne moæe priznati istinu o sebi rob je
bez nade, sputan teretom æivljenja u laæi. Nije Ëudo πto
Biblija kaæe da ispovijedanje donosi zdravlje! Kad se
netko ispovijedi Bogu, on dobiva Boæju ljubav i praπta-
nje — postaje potpuno slobodan i sve bliæi Bogu. Kad
netko moæe biti iskren pred druπtvom i slobodno pred-
staviti sebe i svoje potrebe, on ima Ëvrstu osnovu za
dobro zdravlje i sve tjeπnju zajednicu s ljudima.
Meusobno priznavanje, povjerenje i dijeljenje po-
treba Ëine da ljudi priu bliæe jedni drugima. Duh ot-
vorenosti stvara ozraËje u kojem moæe djelovati Boæji
Duh, sjedinjujuÊi æivote ljudi meusobno i s Bogom.
Ispovijedanje je uvijek bilo dio oæivljavanja, dio svake
znaËajne zajednice koja je dovodila do promjene æivota.
Po zakonu ljudskog æivljenja, zakonu koji je uspo-
stavio sam Stvoritelj, iskrenost i ispovijedanje stvaraju
ljubav, bliskost, jedinstvo i zajedniπtvo. Ne biti iskren i
otvoren znaËi ne voljeti.
Apostol Pavao je primjer duhovnog voe Ëiji je æivot
bio otvoren i jasan. On nije nastojao skrivati svoje pro-
bleme i slabosti. Pavao, najobrazovaniji od novozavjet-
D.Cooper p20 127 07.10.2013, 17:55

Black
nih pisaca, najbolji teolog, najuspjeπniji misionar i pro-

povjednik Radosne vijesti, bio je ponizan i dovoljno ot-
voren da u Pismu mladom propovjedniku, pripravniku
Timoteju, prizna: “Krist Isus doe na svijet da spasi
greπnike. Od njih sam prvi ja.” (1. Timoteju 1,15)
Kad svijet bude uvjeren u bezgraniËnu iskrenost
vjernika jednih prema drugima, mnogi Êe biti privuËeni
tom iscjeljujuÊem i osvjeæavajuÊem zajedniπtvu. Ljudi da-
nas teæe za tim, i u Crkvi i izvan nje. Mnogi su umorni
od pretvaranja. Oni æele naÊi sredinu u kojoj Êe slo-
bodno biti ono πto jesu.
Zar Crkva ne treba biti tvrava izgraena da zaπtiti
i uzdigne takvu vrstu zajedniπtva i ljubavi? Zar ljudi i
dalje trebaju iÊi u barove i na sastanke za skupnu te-
rapiju, pokuπavajuÊi pronaÊi to zajedniπtvo? Ne treba li
Crkva, blagoslovljena darovima Svetoga Duha, biti to
mjesto? Ne bi li Crkva trebala biti poznata po zajed-
niπtvu? NeÊe li ona biti svjetionik koji Êe izgubljene ljude
voditi iz mraka u svjetlost? U zajednicu Isusa Krista, u
ozraËje Neba i Nove zemlje? U zajednicu koja jedina
moæe ispuniti prazna srca osamljenih?
Bez otvorenosti, opuπtenosti i priznavanja, Crkva ne
moæe dovesti greπnike u svoju zajednicu i ne moæe iz-
vrπiti zadaÊu propovijedanja istine.
Ispovijedanje, koje predstavlja osnovu buenja, ob-
nove, evangelizma, svjedoËenja, prijateljstva i zajedni-
πtva, zasluæuje svoje pravo mjesto u Crkvi.
Biblija pokazuje da πto je Ëovjek duhovno jaËi, veÊa
je i njegova sklonost k ispovijedanju. U Pismu Ëesto su-
sreÊemo opise grijeha i slabosti divova vjere. Nalazimo
njihovo ispovijedanje Bogu, svojim suvremenicima i na-
ma. Sve je to jasno i snaæno zapisano nadahnutim pe-
rom koje je vjerno saËuvalo sve njihove pobjede za Bo-
ga. Adam, Mojsije, David, Ilija, Jona, Izaija, Ivan, Petar,
D.Cooper p20 128 07.10.2013, 17:55

Black
Pavao i mnogi drugi ostavili su za sobom izvjeπÊa o svo-

jim borbama. Iz njihove slomljenosti i priznanja izvire
duhovno zdravlje i æivot za mnoge.
D.Cooper p20 129 07.10.2013, 17:55

Black
14
Ljubav je zajedniπtvo
“Ali ako u svjetlu æivimo, kao πto je on u svjetlu,

u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova
Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grijeha.”
(1. Ivanova 1,7)
Uspjeh ili neuspjeh Kristovog poslanja na naπem svi-

jetu ovisio je o tome hoÊe li Ga ljudi vjerovati kao Boæ-
jeg Sina. Kad Ga ne bi uzvjerovali, Njegov æivot, Njego-
va beskonaËna ærtva i Njegovo uskrsnuÊe bili bi uzalud-
ni.
Kako je mogao dokazati tako sumnjiËavom svijetu
da je On Mesija koji je doπao spasiti ËovjeËanstvo? Sve
to morao je postiÊi za tri godine, πto je vrlo malo vre-
mena za tako iznimno poslanje.
Okupio je zajednicu od dvanaest ljudi koji, osim Ju-
de, nisu imali ni obrazovanja niti izgraenog ponaπanja
i koji su se meusobno razlikovali po sklonostima i
karakteru. S naπeg ljudskog glediπta i iskustva, teπko
moæemo zamisliti bolju metodu za izvrπenje tako velike
i uzviπene Isusove zadaÊe.
Mogli bismo oËekivati da Êe Isus zadobivati podanike
i dokazivati svoju boæansku narav samo pomoÊu veli-
kih djela i Ëuda. Ali nalazimo da je On Ëinio Ëuda samo
D.Cooper p20 130 07.10.2013, 17:55

Black
LJUBAV JE ZAJEDNI©TVO • 131
da bi ispunio osnovne ljudske potrebe, a ne zato da bi

se osobno dokazivao. Isus je znao da je Bog stoljeÊima
pokazivao Izraelu Ëuda, a oni su se i dalje protivili Nje-
govoj volji. Krist je znao da nadnaravna djela, bez ob-
zira koliko pozornosti i odobravanja mogu izazvati, ne-
Êe biti dovoljna da stvore naπe povjerenje u Njega kao
vjeËnog Spasitelja.
Isus je mogao ograniËiti svoju sluæbu na logiËno
izlaganje istine o sebi. Mogao je imati sasvim uvjerljiv
logiËni sustav i Ëvrste dokaze. Ali On je znao da sámo
razumijevanje istine ne moæe promijeniti æivot ljudi i pri-
premiti ih za Nebo. Cjelokupno nastojanje Boæanstva da
premosti jaz do ËovjeËanstva koje je propadalo zahti-
jevalo je viπe.
Da, Krist je mogao doÊi u ljudskom tijelu, Ëiniti Ëu-
desa i propovijedati istinu. To bi pobudilo zanimanje i
obavijestilo ljude o vjeËnim temama. Ali Bog je odluËio
ne samo osvojiti misli i razum, veÊ i zadobiti srca.
Kako? Time πto Êe poslati Isusa Krista da na svije-
tu uspostavi zajednicu ljubavi kakva nikada nije bila
viena niti se mogla zamisliti.
Bog je ljubav. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je
dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan
koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)
Bog najbolje djeluje u ljubavi. On je uËinio ono πto Êe
najuspjeπnije zadobiti ljude za vjeËnost.
Najbolji nebeski Dar, koji je doπao otkriti Boæju lju-
bav, zapoËeo je svoje poslanje stvarajuÊi malu zajed-
nicu od dvanaest ljudi.
Isus je æelio dirnuti i pokrenuti πto viπe ljudi. Tre-
balo je osvojiti cijeli svijet. Ali iako je cijeli svijet stajao
pred Njim, On je odluËio usmjeriti svoje napore na
otkrivanje Boæje ljubavi maloj skupini ljudi. Isus je znao
da povjerenje u Njegovo boæanstvo, i uspjeh Njegovog
D.Cooper p20 131 07.10.2013, 17:55

Black
pothvata za sve ljude svijeta, ovisi ponajprije o Njego-

vom uspjehu u radu s Njegovim uËenicima. Uspostav-
ljanje novih vrijednosti, stvaranje zajednice s Bogom i
meusobnog zajedniπtva ljudi koji se brinu i vole dava-
lo je naroËiti obris Njegovoj sluæbi.
Neposredno pred svoju smrt Isus je u molitvi iz-
raæavao Ocu svoju teænju za takvim jedinstvom i blis-
koπÊu meu svojim sljedbenicima. On je te vrijednosti
dræao najsnaænijim dokazima pred svijetom da je doista
Bog doπao kao Ëovjek, da je potpuno izrazio svoju lju-
bav i opredijeljenost za spasenje ljudskog roda. “Da svi
budu jedno”, molio je Krist, “Kao πto si ti, OËe, u meni,
i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da
svijet vjeruje da si me ti poslao!” (Ivan 17,21)
Gospodin je znao da Êe ljudi vjerovati Radosnoj vi-
jesti i da Êe krπÊanstvo izazvati promjenu u svijetu samo
ako greπnici budu privuËeni æivotom onih koji Êe na
djelu pokazivati Boæju ljubav u nesebiËnoj, jedinstvenoj
zajednici koja se brine za svakoga. Njegov je plan bio
da Boæju ljubav pokaæe u stvarnoj ljubavi koju Êe Nje-
govi sljedbenici imati jedni prema drugima. Njegove
sljedbenike sjedinjuje Njegova ljubav. A kad svijet vidi
tu ljubav, sâm Êe svjedoËiti da je Gospodin u toj zajed-
nici.
U zavrπnim trenucima svojeg zemaljskog æivota,
prilikom uspostavljanja VeËere Gospodnje meu onima
zbog kojih Êe poloæiti sebe, Isus je istaknuo osobitu,
najuoËljiviju znaËajku po kojoj Êe Njegov narod biti po-
znat u svijetu: “Ako imadnete ljubavi jedan prema dru-
gome, po tom Êe svi poznati da ste moji uËenici.” (Ivan
13,35)
Isus je unaprijed vidio da Êe ova zajednica ljubavi,
koju je On zapoËeo meu Dvanaestoricom, postati ve-
liki, privlaËni, silni dokaz svijetu i svemiru da Boæja
D.Cooper p20 132 07.10.2013, 17:55

Black
ljubav moæe biti trajno usaena u ljudska srca. Ona je

postala pokretaËka snaga u æivotu ljudi koja ih privlaËi
k Njemu.
Krist je nama, svojim sljedbenicima, dao odgovor-
nost da pokaæemo postojanje svoje vjere i postojanje svo-
jega Spasitelja naËinom na koji Êemo se odnositi jedan
prema drugome.
Trebamo shvatiti veliËinu Kristove brige o vrijedno-
sti zajednice koja postoji u Njegovo ime. Trebamo shva-
titi da se On skrbi o njoj, da sve svoje ulaæe u nju.
Kad budemo mogli uvidjeti njezinu stvarnu vrijednost,
morat Êemo se upitati: U kojoj mjeri je zajedniπtvo ka-
kvo je Isus zamislio prisutno u suvremenoj Crkvi? Je li
molitva Spasitelja koji je uskoro trebao biti ærtvovan (“Da
svi budu jedno ... da svijet vjeruje da si me ti poslao”)
dobila odgovor u æivotu krπÊana naπeg naraπtaja?
Nije dobila. Ne dovoljno. NajveÊa potreba u suvre-
menoj Crkvi jest njezina potreba za ljubavlju, za jedin-
stvom i zajedniπtvom. Svijetu danas nije niπta toliko
potrebno kao dokaz o Kristovoj ljubavi, dokaz koji do-
lazi preko ljudi. Cijelo Nebo Ëeka na ljude preko kojih
Êe Bog moÊi otkriti ovu silu krπÊanstva.
Zar takvo zajedniπtvo mora ostati samo san? Kada
Êe postati stvarnost? Na osnovi rijeËi samoga Gospodi-
na znamo da ne moæemo iskusiti puninu duhovnog æi-
vota, a niti istinski posvjedoËiti o Boæjoj ljubavi, dok se
to ne ostvari.
Osnovno praktiËno pitanje koje nam se nameÊe jest:
Moæemo li ti i ja odmah uËiniti neπto, neπto Ëime bi se
omoguÊilo stvaranje ovog toliko potrebnog zajedniπtva?
Ili Êemo samo gledati i sjediti ËekajuÊi da to uËini Bog?
George Webber u knjizi Crkva na zadatku kaæe ova-
ko: “Nikakav odnos ljubavi se ne moæe razviti ako ne
postoji konstrukcija na kojoj moæe rasti.” Ovo je osnov-
D.Cooper p20 133 07.10.2013, 17:55

Black
no naËelo ljudskog postupanja. To je istina bilo da je

rijeË o ljubavi izmeu dvije osobe, ili izmeu Ëovjeka i
Boga, ili izmeu viπe ljudi, kao πto je to sluËaj u æivotu
Crkve. Bog nam je dao odgovornost da stvaramo ozra-
Ëje koje Êe najbolje posluæiti Svetom Duhu da razvije
zajednicu ljubavi meu nama. Bog je odgovoran za vino,
ali mi se moramo pobrinuti za posudu. Bog Êe zapaliti
plamen, ali mi smo odgovorni da pribavimo svijeÊu.”
Kojim sredstvom se moæe najbolje ostvariti krπÊan-
sko zajedniπtvo? “Uvjeren sam”, kaæe Howard Snyder u
Ëasopisu KrπÊanstvo danas, “da Êe se koinonia (zajedni-
πtvo) Svetog Duha vjerojatno dogoditi kad se krπÊani
budu neformalno sastajali u malim skupinama.” Law-
rence Richards u knjizi Novo lice Crkve piπe: “Prirodna
snaga zajedniπtva skupine i nadmoÊna sila Svetoga Du-
ha koja radi kroz darovite pojedince, oslobaa, mijenja
i otvara vjernike jedne prema drugima i prema Bogu.
Probuenje Crkve zahtijeva probuenje u æivotu vjerni-
ka. Da bi se ovo dogodilo, Crkva mora postati Crkva, a
mala skupina je idealna za to.” (str. 173)
Keith Miller u knjizi Okus novog vina kaæe: “Mi (u
maloj skupini) otkrili smo da krπÊanstvo uopÊe nije re-
ligija, veÊ stvarni kreativni æivot, æivot u kojemu imamo
slobodu biti iskreni prema sebi, meusobno se prihva-
Êati i voljeti, voljeti Boga jer je æivi Krist usred nas ...
i zadobiva nas za sebe i za svoj svijet. Iznenada smo
imali za reÊi neπto stvarno, neπto πto smo vidjeli i Ëuli!
Zajedno!”
Zatim, na kraju knjige, kaæe: “Ako iskreno æeliπ bu-
enje u svojoj crkvi, tada Êeπ morati uspostaviti æivu,
rastuÊu zajednicu ljudi koji su njeæno stavljeni u vino
novog æivota. Ova obitelj bit Êe duhovni dom, pravo sre-
diπte Kristove crkve u koju Êe doÊi i drugi ljudi, da bi
bili voljeni i nanovo roeni.”
D.Cooper p20 134 07.10.2013, 17:55

Black
VeÊ smo zakljuËili da je Isus usadio dubinu, ka-

kvoÊu i toplinu u meuljudske odnose kakvi nikada prije
nisu vieni. On je odluËio osnovati malu skupinu od
dvanaest ljudi. Nezaboravno je prikazao silu i moguÊ-
nosti malih skupina bogobojaznih ljudi. On je uËio da
takav sastav ima naroËitu kakvoÊu koja Ëini Ëuda u
naπem æivotu. “Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana
radi mene, tu sam ja meu njima.” (Matej 18,20)
Pavao oËekuje da krπÊani budu duboko povezani je-
dni s drugima, da jedan drugoga snaæe i podupiru u
zajedniπtvu. “Nosite bremena jedan drugoga, te Êete ta-
ko ispuniti zakon Kristov!” (GalaÊanima 6,2)
Bog koristi pojedince da preko njih spasi ljude, ali
On æeli da pojedinci pomognu svojoj braÊi u njihovom
duhovnom sazrijevanju u zajednici. On æeli da steknu
duhovni uvid u posveÊenje, pomaæuÊi im u okviru du-
hovne zajednice ljubavi. Isus je znao da Êe iskrenost
tog zajedniπtva ponekad biti i bolna. “Propovijedaj rijeË
— pristupi (k vjernicima) — bilo da im je zgodno, bilo
nezgodno — kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i
svakoj vrsti pouke.” (2. Timoteju 4,2) “Neka rijeË Kri-
stova obilno stanuje u vama! PouËavajte i opominjite
jedan drugoga sa svom mudroπÊu!” (Koloπanima 3,16)
Bez zajedniπtva koje je Isus pokazao svojim uËeni-
cima neÊemo moÊi doæivjeti potpune, silne, uzviπene vri-
jednosti ljubavi za koju je Gospodin æelio da postane
obiljeæje Njegovih sljedbenika. Bez obzira koliko Crkva
ima istinit nauk, ili kako je uspjeπna i aktivna njezina
organizacija, bez takve zajednice ljubavi ona neÊe ispu-
niti svoju zadaÊu.
“BuduÊi da moramo dijeliti da bismo istinski voljeli,
moæda naπim crkvama nedostaje ljubavi zato πto nema
prigoda u kojima bi svatko podijelio s drugima svoja
iskustva i terete. Kad se naπa srca πire da bi obuhva-
D.Cooper p20 135 07.10.2013, 17:55

Black
tila radosti i tuge ostalih iz naπe skupine, osim naπe

obitelji i onih koje volimo, otkrit Êemo kako rastu i na-
πe sposobnosti da volimo one koji nisu s nama. Kad
jedni drugima govorimo o Boæjoj ljubavi, otkrivamo da
nam je sve lakπe govoriti o radostima krπÊanskog puta
svima s kojima se susreÊemo.” (The Ministry, sijeËanj
1970., str. 20.21.)
Kad se jave novi poËeci probuenja i reforme, to se
najprije ostvari u duhovnom zajedniπtvu. S druge stra-
ne, kad se zajedniπtvo umanji ili zanemari, i plamen
buenja se gasi.
Ivan, uËenik koji je upoznao vrijednost Boæje ljuba-
vi izravno od Isusa, pisao je prije mnogo vremena: “Ali
ako u svjetlu æivimo, kao πto je on u svjetlu, u zajed-
nici smo jedan s drugim.” (1. Ivanova 1,7)
Ako hoÊemo u svojem æivotu pokazati Boæju ljubav,
moramo to Ëiniti zajedno. Ovo zajedniπtvo znaËi mnogo
viπe od zauzimanja iste mekane klupe u crkvi tijekom
bogosluæja. Bogosluæja su Ëesto formalna, jer nam je
tako dobro i ugodno. Nitko se ne mora osobno ukljuËiti
i preuzeti odgovornost. Ovo je strano biblijskoj zamisli
po kojoj svi vjernici predstavljaju sveÊenstvo i prema
kojoj svatko sluæi svima drugima. UkoËenost i hladni
formalizam krajnja su suprotnost fanatizmu, ali i jedno
i drugo su opasne sotonske obmane.
Preko tjedna vjernici trebaju predano obavljati evan-
eoski rad. Zatim u crkvi mogu razmijeniti svoja isku-
stva. Takav skup moæe biti kao hrana gladnima. On
moæe unijeti novi æivot i svjeæu snagu. Kad krπÊani shva-
te svoju veliku potrebu da rade kao πto je Krist radio
za ljudska biÊa, njihovi radosni izvjeπtaji bit Êe ispu-
njeni snagom.
Osim propovijedanja, Crkva treba dati priliku svi-
ma koji ljube Boga da izraze svoju zahvalnost i oboæa-
D.Cooper p20 136 07.10.2013, 17:55

Black
vanje. Vjernici to mogu uËiniti molitvom i osobnim svje-

doËenjem. Svatko treba osjeÊati da je njegova pomoÊ u
stvaranju æivog bogosluæja dobrodoπla. Umjesto da na-
πa bogosluæja postanu samo puka formalnost, mi tre-
bamo razmjenjivati misli, svjedoËiti o svakodnevnim is-
kustvima i stvoriti priliku za izraæavanje hvale. Tako ob-
jedinjeni u Kristu, bit Êemo ojaËani za borbu s nevo-
ljama i kuπnjama. Mi nismo Boæja djeca ako se povla-
Ëimo u sebe. Svatko od nas je dio cijelog ËovjeËanstva.
SvaËije iskustvo bit Êe u velikoj mjeri odreeno isku-
stvom ostalih vjernika. Ako se okupljamo s ciljem da
ovako sluæimo Bogu, primit Êemo viπestruke blagoslo-
ve. Takvo zajedniπtvo donijet Êe nam zadovoljstvo. Bo-
æja ljubav blistat Êe iz nas. Svi mi æeljno oËekujemo
isto Nebo kao svoj vjeËni dom. Stoga veÊ sada moæemo
imati najljepπu i najrazumniju zajednicu. Naπe jedin-
stvo moæe izazvati Ëuenje na Zemlji.
Ova zajednica ljubavi s drugom Boæjom djecom, ovaj
predokus Neba veÊ tu na Zemlji — i to je dar milosti.
Naπ Otac æeli da doæivimo ovo osvjeæenje, promjenu, is-
cjeljujuÊu ljubav. On æeli da to pokaæemo u svojem æi-
votu. Kada ne æelimo i ne traæimo taj dar, to iskustvo
ljubavi, mi ga zapravo odbacujemo.
Neka nas Bog saËuva od toga iskuπenja!
D.Cooper p20 137 07.10.2013, 17:55

Black
15
Ljubav je i osjeÊaj
“Radujte se s onima koji se raduju! PlaËite s

onima koji plaËu!” (Rimljanima 12,15)
Gospoa Woodrum æivjela je kao 55-godiπnja udo-

vica u Chicagou. Svoj æivot je zavrπila bacivπi se s balko-
na svojega stana koji se nalazio na dvanaestom katu.
Kad je iskakala, nasmijeπila se i mahnula domaru.
U njezinoj sobi pronaena je ova poruka: “Ne mogu
viπe izdræati niti jedan dan u osamljenosti. Nemam pri-
jatelja. Ne primam nikakvu poπtu. Nitko me ne naziva
telefonom. Ne mogu to viπe izdræati.”
Njezini susjedi su rekli: “Nismo znali da se tako os-
jeÊala.” Susjedi gospoe Woodrum pravi su primjer ne-
dostatka ljubavi u ljudskom druπtvu. Ne mariti za tue
osjeÊaje znaËi ne mariti za tu osobu. Ne moæemo isto-
dobno voljeti i ne mariti.
Ljudi æive u podruËju osjeÊaja. Tu se nalaze naπa
nadanja, potrebe, osobna obiljeæja, naπe pravo ja. Isto
tako u tom podruËju naπ æivot moæe najbræe i najdub-
lje dodirnuti æivote drugih.
Mi ljudi smo biÊa obdarena osjeÊajima. Kad bi mu-
πkarac birao æenu za sebe samo po razumu, Ëinjenica-
ma i logici, tada bi bilo sasvim dovoljno da u kompju-
D.Cooper p20 138 07.10.2013, 17:55

Black
LJUBAV JE OSJE∆AJ • 139
tor ubaci podatke o sebi i o nekoliko æena, i prepusti

stroju da mu odabere suputnicu.
Ali mnogi su kad se zaljube u potpunoj suprotnosti
s logikom. Ljudska biÊa privlaËe se meusobno i tada
se izmeu njih razvijaju osjeÊaji. Muπkarac ili æena
stupaju u brak zato πto osjeÊaju da je ta druga osoba
jedina koju æele, ne provjeravajuÊi puno njegove ili nje-
zine vrijednosti.
Ako nekom poslu oduzmemo osjeÊaj uæitka, izazova
i zadovoljstva, on postaje mukotrpan. Oduzmite osje-
Êaje braku, i on Êe postati muËna zajednica.
Muπkarac i æena mogu imati zajedniËke zamisli,
vjerovanja, novac, hranu — a da ipak ostanu stranci.
Ali, ako se meu njima razvila ljubav, i ako ih povezu-
ju osjeÊaji, tada im brak donosi radost.
OsjeÊaji koje Ëovjek ima prema nekoj osobi mogu
nadvladati njegovo miπljenje o njoj. ©to moja supruga
misli o mojoj inteligenciji, darovitosti, sposobnostima i
tjelesnom izgledu, nije toliko vaæno kao ono πto ona osje-
Êa prema meni kao muæu. Ako su njezini osjeÊaji pre-
ma meni dobri i topli, tada moja nesposobnost brzog
raËunanja, ili sviranja glasovira, ili moj krivi nos nisu
odluËujuÊi za opstanak naπe zajednice.
Na temelju Ëega zakljuËujeπ u koga moæeπ imati po-
vjerenja kao u najboljeg prijatelja? Zar to nije osoba za
koju osjeÊaπ da ti je najbliæa?
Psiholozi su otkrili da su osjeÊaji, manje ili viπe,
bît ljudskog æivota. Da bi nekog dobro poznavao, moraπ
poznavati njegove osjeÊaje. Upoznaj se s onim πto ne-
tko ima u mislima, i moÊi Êeπ s njim razgovarati o ide-
jama. Ali ako se upoznaπ s njegovim osjeÊajima, znat
Êeπ πto mu je u srcu.
U ovom vremenu, kad smo se poËeli baviti komuni-
kacijama, idejama, stavovima i vjerovanjima, nuæno su
D.Cooper p20 139 07.10.2013, 17:55

Black
nam potrebni ljudi koji Êe djelovati u podruËju osjeÊa-

ja, ljudi koji su spremni aktivno djelovati i koji shva-
Êaju da je najbolja dimenzija osjeÊaja — ljubav. Treba-
mo doæivjeti osjeÊaje drugih i to im pokazati na naj-
dojmljiviji i najpraktiËniji naËin.
“Radujte se s onima koji se raduju! PlaËite s onima
koji plaËu!” kaæe Boæja rijeË (Rimljanima 12,15).
Isus je tako Ëinio. On se unosio u osjeÊaje drugih.
“Nemamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bi
mogao suosjeÊati s naπim slabostima ...” (Hebrejima
4,15)
Isus je pokazivao ljubav, milost i suÊut u svakom
svom postupku. Njegovo srce je uvijek suosjeÊalo s Ëo-
vjeËanstvom. Uzeo je na sebe naπu ljudsku narav da bi
zadovoljio naπe potrebe. Siromaπni i poniæeni se nisu
bojali doÊi k Njemu. Njegova ljubav privlaËila je i malu
djecu. Oni su se rado penjali u Njegovo krilo i netremi-
ce gledali u Njegovo ljubazno, strpljivo i misaono lice s
kojega je zraËila ljubav.
Isus nije preπutio nijednu rijeË istine. Ali uvijek je
govorio s ljubavlju i paænjom, promiπljeno i ljubazno.
Nikada nije bio grub. Nikada nije izgovorio nijedan ukor,
a da to stvarno nije bilo potrebno. Nije mario za sebe.
Uvijek je mislio o drugima. Za Njega je svaki pojedinac
bio dragocjen. On je uvijek u sebi nosio svoje boæan-
stvo. Ali isto tako On se njeæno brinuo za svakog poje-
dinca iz ljudskog roda.
Ako ti i ja kao Krist pokazujemo duboku ljubav pre-
ma drugima, tad Êemo se ukljuËiti u sluæbu suÊuti i
osjeÊaja. IÊi Êemo drugim ljudskim biÊima, kao πto je
to Ëinio Isus, naπ Veliki sveÊenik, s iskrenim suosjeÊa-
njem za njihove slabosti. To ne znaËi da Êemo zbog toga
izgubiti svoje osobno obiljeæje. To Êe nam pomoÊi da
shvatimo osjeÊaje drugih.
D.Cooper p20 140 07.10.2013, 17:55

Black
Moramo se staviti na njihovo mjesto. Moramo do-

æivjeti njihove osjeÊaje, ponijeti njihove terete, razoËa-
ranja, radosti i tuge. Kad se ovako postupa, bliskost i
prijateljstvo nastaju spontano i brzo. Ovo iskustvo mo-
æe stvoriti zajednicu u kojoj se istina i Evanelje mogu
najuspjeπnije objaviti.
Æivoti se ne mogu promijeniti intelektualnim pou-
Ëavnjem, bez obzira na sposobnost onoga koji pouËava
i toËnost njegovog nauka. Æivoti se mijenjaju samo pod
utjecajem ljubavi. Gladna duπa moæe najbræe i najbolje
osjetiti stvarnost ljubavi kad vidi da ti i ja dovoljno bri-
nemo o njoj i da smo svjesni onoga πto joj je najvaænije
i najpotrebnije.
Ako æelimo promijeniti ËovjeËanstvo, moramo ga naj-
prije razumjeti. To moæemo ostvariti samo pomoÊu su-
Êuti, vjere i ljubavi. Samo tako moÊi Êemo doÊi do ljudi
i uzdignuti ih.
Kao πto smo veÊ vidjeli, raditi ili govoriti samo ono
πto je najbolje za druge, bez obzira na to πto osjeÊamo
prema njima, predstavlja izraz Boæje ljubavi. Da bismo
ovo postigli, potrebno je da se potpuno oslonimo na Bo-
ga i usvojimo Njegovu ljubav.
Ljubav nije stvarna ako se ne otkrije i ne izrazi.
Kao Boæja djeca kojoj je zapovjeeno da vole, imamo
obvezu prema Bogu nauËiti kako na najbolji moguÊi na-
Ëin moæemo izraziti svoje osjeÊaje prema drugima, i to
samo za njihovo dobro. Isus se unosio u osjeÊaje dru-
gih. SuosjeÊao je s njima. On je nama otkrio taj put.
Pokazivanje ljubavi ima svoju cijenu; ono zahtijeva
potpuno i stvarno zauzimanje za druge. »esto nisam
za to raspoloæen. Po naravi æelim biti s ljudima samo
kad trebam zadovoljiti vlastite emotivne i tjelesne po-
trebe, a ne da bih im sluæio. NaËelo ljubavi strano je
onome πto bih ja po svojoj naravi odluËio Ëiniti.
D.Cooper p20 141 07.10.2013, 17:55

Black
“Volimo stvari i koristimo ljude,” kaæe izreka, “a tre-

balo bi koristiti stvari i voljeti ljude.” Kad vodimo raËuna
o tuim osjeÊajima, pokazujemo brigu za njih kao oso-
be. Tada ih ne moæemo koristiti ili promatrati kao stvari.
Naπa narav nam nalaæe da se prema drugima od-
nosimo sukladno osjeÊajima koje oni izazivaju u nama.
Isus je ovo preokrenuo. On je pokazao da postati izvor
Boæje ljubavi znaËi preispitati sebe i otkriti kakve osje-
Êaje stvaramo kod drugih.
Ovo moæe biti vrlo teπko. To se naroËio moæe uoËiti
u prigodi kad bismo radije govorili o svojim osjeÊajima,
ili kad drugi osjeÊaju neπto neugodno, neπto πto ni sa-
mi ne bismo voljeli osjeÊati. Ako bi netko plakao, a mi
se æelimo smijati, naravno da nam je teπko “plakati s
onima koji plaËu”.
Svatko æeli slobodu da radi po svom i da se ne mi-
jeπa s drugima viπe nego πto mu je potrebno. Ipak, Bib-
lija nas uËi da ne gledamo “samo na svoju vlastitu ko-
rist nego i na korist drugih”. (Filipljanima 2,4) Ona ta-
koer kaæe: “Ni jedan od vas ne æivi samom sebi i ni
jedan ne umire samom sebi.” (Rimljanima 14,7)
Bog je tako stvorio ljude da jedni o drugima ovise.
Potrebni smo jedni drugima tjelesno, duhovno i duπev-
no. “A teπko jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga
podigne.” (Propovjednik 4,10) Bog oËekuje od nas da se
pribliæimo ljudima: “Ljubite srdaËno jedan drugoga brat-
skom ljubavi!” (Rimljanima 12,10)
Krist je uËio da Ëlanovi Njegove duhovne obitelji mo-
raju meusobno biti bliæi nego krvni srodnici. “On im
odgovori: ‘Tko je moja majka i moja braÊa?’ Tada pogle-
da naokolo, one πto su sjedili u krugu oko njega, te
reËe: ‘Evo moje majke i moje braÊe. Jer tko god vrπi
volju Boæju, on mi je brat, sestra i majka’” (Marko 3,33-
35)
D.Cooper p20 142 07.10.2013, 17:55

Black
Kao Boæja djeca svi pripadamo jednoj obitelji. Svi

smo djeca istog nebeskog Oca, s istom blaæenom na-
dom na besmrtnost. Veze koje nas povezuju trebaju biti
vrlo bliske i njeæne. Pribliæimo se onima kojima je potre-
bna naπa pomoÊ.
Sreo sam mnoge — Ëak i u Crkvi — s kojima po
svojoj naravi ne bih volio biti blizak. Moje prirodne
sklonosti govorile su mi da ih dræim na odstojanju. Po
svojoj naravi smatrao sam: Ako bi se ti ljudi izvan Crkve
æeljeli pribliæiti mojim idejama i vjerovanjima i tako se
prikljuËiti mojoj Crkvi, ne bih imao niπta protiv. Ali
svako dalje upuπtanje u druæenje s njima ne odgovara
mojoj naravi. Ali Krist je doπao promijeniti naπe priro-
dne sklonosti!
Razmotrimo to. Ima ljudi koji djeluju odbojno. ©to
bi bilo sa mnom kad bih se previπe zbliæio s nekim tko
ima nezdrave osjeÊaje? Ili s nekim tko me zbunjuje? ©to
bih radio kad bi ta osoba razvila laænu ovisnost o me-
ni? ©to bih uËinio kad bih se zbliæio s ljudima u Crkvi
ili izvan nje toliko da me upoznaju kakav stvarno jesam
i otkriju da nisam sve ono πto oni misle da jesam?
Netko je naπe vrijeme nazvao “emotivno ledeno do-
ba”. Mislimo da je vrlina ostati po strani. »ak i u Crkvi,
bilo πto da se dogodi, hvalimo osobu koja je sposobna
ostati bezosjeÊajna i hladna.
Onaj tko ne moæe osjeÊati, spoznati svoje osjeÊaje i
osjeÊaje drugih, nije stvarno æiv. Britanski sociolog iz
devetnaestog stoljeÊa John Ruskin napisao je: “Najjed-
nostavnija razlika izmeu Ëovjeka i Ëovjeka jest da je-
dan osjeÊa viπe od drugoga.”
Zanimanje za ljudske osjeÊaje i otkrivanje te spo-
znaje ljudima, otkrivanje da znamo kako im je, jedan
je od najboljih naËina za pokazivanje Boæje ljubavi u
æivotu.
D.Cooper p20 143 07.10.2013, 17:55

Black
Koliko zanimanja imamo za tue osjeÊaje, toliko Êe-

mo ljubavi moÊi pokazati. Koliko uskraÊujemo svoju
suÊut, toliko je velik naπ propust.
Za mene je to bio poËetak jednog sretnog dana.
Nebo je izgledalo naroËito plavo. Pjesme ptica privlaËile
su moju pozornost i pruæale mi zadovoljstvo viπe nego
obiËno. Vedra lica koraËao sam prema bolnici.
Sve je iπlo dobro. Nekoliko dana prije toga moja su-
pruga je donijela na svijet djeËaka. Pripremali smo se
da odemo na æeljno iπËekivano putovanje i pokaæemo
malog oduπevljenoj baki i djedu. Æivot je bio lijep.
ProvjeravajuÊi popis pacijenata u bolnici u kojoj sam
radio kao propovjednik, primijetio sam jedno ime koje
je bilo upisano nakon mojeg juËeraπnjeg posjeta. Iz kar-
tona sam zakljuËio da je rijeË o mladoj æeni. Po zani-
manju je bila medicinska sestra, kao i moja supruga.
Bila je vjernica Crkve kojoj sam i ja pripadao. Zaklju-
ËujuÊi da netko tako mlad kao πto je ona ne moæe biti
primljen u bolnicu zbog neke ozbiljne bolesti, i oËeku-
juÊi ugodan razgovor s osobom s kojom mogu naÊi mno-
go zajedniËkih tema, uπao sam u njezinu sobu.
Kad sam se predstavio novoj pacijentici kao propo-
vjednik, ljepuπkasta djevojka pozdravila me je prijatelj-
skim osmijehom. Sjedila je na stolcu u jednom suncem
obasjanom uglu svoje bolniËke sobe i Ëitala knjigu. Nje-
zino tamnoputo lice i leæerno ponaπanje potvrivali su
moj zakljuËak da njezini zdravstveni problemi nisu ve-
liki. Brzo smo zapodjenuli razgovor. Razgovarali smo o
bolniËkoj opremi i πalili se kako bi njezin ego sada mo-
gao stradati dok se o njoj skrbe druge medicinske se-
stre.
Poπto je neko vrijeme Ëavrljala, djevojka je utihnu-
la. Zatim je, gledajuÊi me pravo u oËi, rekla: “Moæda se
pitate zaπto sam primljena ovamo. Imam rak. VeÊ je do-
D.Cooper p20 144 07.10.2013, 17:55

Black
sta uznapredovao prije nego πto je otkriven. LijeËnici

Ëine sve da uspore njegovo napredovanje, ali rekli su
mi da je sve samo pitanje vremena.”
Bio sam zaËuen. Nisam htio prihvatiti to πto sam
Ëuo. Nisam æelio prihvatiti neπto tako neugodno. Jedna
tako ljupka djevojka mora se suoËiti s neizbjeænom smr-
Êu. Ova bolesnica imala je u mene dovoljno povjerenja
da mi otkrije teret koji ju je pritiskao. Otvoreno mi je
rekla ono πto je njezina najveÊa briga, ono za πto su
bili vezani njezini najdublji osjeÊaji. Kako da postupim?
©to je trebalo reÊi?
Moj odgovor me joπ uvijek proganja. Nakon neugo-
dne πutnje promrmljao sam: “Oh,... uh,... shvaÊam.”
Zatim, nakon duge neugodne tiπine, pitao sam je:
“U kojoj si se πkoli osposobila za medicinsku sestru?”
Brzo je odgovorila na moje pitanje. Nakon joπ ne-
koliko uglavnom bezmislenih rijeËi s moje strane, oti-
πao sam.
Moæe li se u suÊuti osjeÊati jadnije, ne znam. Umje-
sto da svoj odgovor temeljim na njezinim osjeÊajima,
temeljio sam ga na svojim. To πto mi je rekla πokiralo
me je i uËinilo da se osjeÊam neugodno. Nije se uklo-
pilo u moje raspoloæenje. Bilo je neugodno. Ustuknuo
sam. Nisam mogao prihvatiti nastalu nepriliku i uklju-
Ëiti se. Preπao sam preko onog πto je rekla.
Ponio sam se nemarno prema jednoj Boæjoj kÊeri u
trenutku njezine najveÊe potrebe. Presjekao sam sebi
svaki put da joj posluæim.
©to sam mogao reÊi? Same rijeËi i nisu tako vaæne.
Trebao sam joj se naÊi kao potpora u njezinoj straπnoj
brizi. To je kljuË za osnivanje svih odnosa koje uspo-
stavljamo i imamo.
BuduÊi da voljeti znaËi brinuti se za tue osjeÊaje,
trebao sam joj barem pokazati da razumijem njezine
D.Cooper p20 145 07.10.2013, 17:55

Black
osjeÊaje. Trebao sam joj pokazati da to znam. Trebao

sam na pravi naËin pokazati svoju brigu za njezine osje-
Êaje.
Umjesto da mislim samo na sebe, na svoju vlastitu
neugodu, trebao sam na prvo mjesto staviti nju. Trebao
sam shvatiti da u takvim okolnostima svatko doæivljava
veliki strah, ne samo za sebe veÊ i za one koje voli.
Trebao sam reÊi neπto πto bi otvorilo put naπem dru-
æenju, umjesto da ga zatvorim. Najzad, ona bi razumje-
la da sam pokuπavao saznati kako se osjeÊa. Osjetila
bi da sam bio spreman pomoÊi joj da ponese svoj teæak
teret. Mogli smo razgovarati o problemima koji muËe
njezino srce. Da sam zadobio njezino povjerenje, mogao
sam je hrabriti iz Boæje rijeËi i pomoÊi joj da se osloni
na Njegovu ljubav koja ne iznevjerava.
BuduÊi da tog dana nisam uspio otkriti Boæju lju-
bav, prilika za to bila je gotovo izgubljena. Ali nakon
nekoliko dana, kad sam je ponovno posjetio, stekla je
dovoljno povjerenja u mene da mi kaæe πto je za nju
najvaænije.
Dopuπtenje da do nas dou pravi osjeÊaji ljudi i
pokazivanje naπeg zanimanja za njih, kao i pokazivanje
da suosjeÊamo s njima, najbolji je i najpraktiËniji na-
Ëin da pokaæemo ljubav.
Jedan propovjednik morao je prenijeti tragiËnu vi-
jest ocu i majci o smrti njihovog dvanaestogodiπnjeg
sina. DjeËak se utopio za vrijeme zajedniËkog ljetova-
nja. GovoreÊi kasnije o tome, roditelji su rekli: “Propo-
vjednik nam nije propovijedao, nije nam Ëitao biblijske
retke, niti nam je govorio da budemo hrabri. On je sa-
mo plakao i æalovao s nama. Uvijek Êemo ga voljeti zbog
toga.”
Kad dijelimo svoje osjeÊaje s drugima, tad zapravo
dajemo ono πto je nabolje u nama. To je najbolji dar
D.Cooper p20 146 07.10.2013, 17:55

Black
koji moæemo dati drugima. Za Boæju djecu to znaËi di-

jeliti s ljudima svoj vjeËni æivot u Kristu.
Premda je puno lakπe dati novac, polovnu odjeÊu,
ili Ëak objavljivati vijest o spasenju, ono πto je ljudima
stvarno potrebno jest duboko i otvoreno zajedniπtvo,
naπa ljubav koja se otkriva tako πto Êemo s njima dije-
liti osjeÊaje.
To je skupo. To isto tako moæe biti teæak rad —
duπevno i emotivno. Ali u svakom odnosu Bog nas is-
probava, On nam pokuπava pomoÊi da uzrastemo i po-
stanemo vjerni upravitelji Njegove ljubavi.
Boæje dijete nastoji spoznati osjeÊaje da bi bolje
razumjelo sebe i druge ljude, i da bi razvilo i poboljπalo
odnose jedinstva i zajedniπtva koji inaËe ne bi drukËije
mogli postojati.
Kad otkrivamo tue osjeÊaje, poistovjeÊujemo se s
njima i razumijemo ih, moÊi Êemo postiÊi najveÊe do-
bro, primiti najveÊe blagoslove i objaviti najveÊe istine.
Isus je to imao na umu dok je radio s Dvanaesto-
ricom. Prvi uËenici znatno su se razlikovali u naravi i
navikama. Ali oni su trebali postati uËitelji svijeta. Isus
je znao da za uspjeπno objavljivanje Evanelja ti ljudi
moraju najprije doæivjeti jedinstvo misli, osjeÊaja i ra-
da.
DjelujuÊi na podruËju osjeÊaja, moæemo zadobiti po-
vjerenje ljudi i tako otvoriti put za objavljivanje istinite
Boæje ljubavi. Oni koji su uspjeπni u ophoenju s lju-
dima, moÊi Êe ih uspjeπno upoznati sa svojim dubokim
poznavanjem Boga.
Jedan od najboljih vjesnika Boæje ljubavi bio je
apostol Ivan. Tko god æeli u svojem æivotu pokazati Bo-
æju ljubav, imat Êe koristi ako prouËava Ivanov æivot.
On je dobro djelovao u podruËju osjeÊaja. Biblija otkri-
va da su Isus i Ivan razvili duboko zajedniπvo. Ivan,
D.Cooper p20 147 07.10.2013, 17:55

Black
najmlai od Dvanestorice, dopustio je Kristu da potpu-

no otvori njegov æivot i tako se stvorilo Ëvrsto prijatelj-
stvo izmeu njega i Gospodina. To prijateljstvo bilo je
iznimno upravo zbog toga πto se razvilo u podruËju osje-
Êaja, kao i u svim drugim podruËjima.
Naπa ljubav prema Bogu treba uzrasti tamo gdje
postoji — na podruËju osjeÊaja, kao i na podruËju volje.
Na svijetu ne postoji jaËa sila od ujedinjene volje, ra-
zuma i osjeÊaja pod utjecajem Boæje ljubavi.
Ivan je od Gospodina nauËio znaËenje odnosa u po-
druËju ljubavi. Njegovi zapisi otkrivaju da je Boæja lju-
bav topla i osobna. Njegove poslanice odiπu duhom lju-
bavi. Isus je preko njega objavio najveÊe duhovne isti-
ne.
U Ëemu je bila Ivanova tajna? Kako je doπao tako
blizu Isusa? Kako je mogao objavljivati Boæje spasono-
sne istine i tako osvojiti mnoga srca? Isus voli one koji
stvarno predstavljaju Oca. A Ivan je izmeu svih uËenika
mogao najbolje govoriti o OËevoj ljubavi. Otkrio nam je
πto je osjeÊao duboko u duπi.
Kad ljudima otkrivamo Boæju ljubav na podruËju
osjeÊaja, kao πto je to Ivan Ëinio, tada vrlo brzo moæemo
objaviti Evanelje. Zato treba praktiËnim, svakodnevnim
æivotom objaviti i uzdignuti vrijednost Boæje ljubavi.
Ne moramo se bojati ili stidjeti da na taj naËin do-
lazimo u dodir s ljudima. Imajmo na umu da tako mo-
æemo najbolje voljeti ljude, najbolje zadovoljiti njihove
potrebe i najuspjeπnije im objaviti vjeËne istine. To je
evaneoski rad u najboljem obliku.
Nedostatak osjeÊaja prema ljudima Biblija opisuje
kao pokazatelj grijeha u æivotu pojedinaca koji “su se,
izgubivπi svaki Êudoredni osjeÊaj, predali raspuπtenosti
da sa svom pohlepom Ëine neËistoÊu svake vrste” (Efe-
æanima 4,19). Isus je dao sliËnu opomenu: “Razmahat
D.Cooper p20 148 07.10.2013, 17:55

Black
Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.”

(Matej 24,12) Samo Krist moæe izlijeËiti ravnoduπnost,
koja predstavlja ozbiljan nedostatak u Ëovjekovom ka-
rakteru.
Apostol Pavao nas upuÊuje da uËimo u Kristovoj
πkoli. “Mjesto toga budite jedan prema drugom prija-
zni, puni milosra! Opraπtajte jedan drugome, kao πto
je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,32)
Bog æeli danas imati ljude koji Êe dopustiti da ih
proæme Njegova boæanska toplina. Ta toplina Êe dospjeti
do nas dok na podruËju osjeÊaja aktivno objavljujemo i
otkrivamo Njegovu ljubav svim ljudima.
“... I ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12)
HladnoÊa je nedostatak osjeÊaja, a to nema puno veze
s razumom. Ljudska srca postaju hladna. Kad smo ugri-
jani Boæjom ljubavlju, a onda prenosimo tu toplinu dru-
gima. To moæe promijeniti svijet, kao πto se i dogodilo
u vrijeme prve krπÊanske Crkve. Moæemo se uhvatiti za
obeÊanja koja postoja u Njegovoj RijeËi i u vjeri krenuti
naprijed. Ti i ja moæemo postati provodnici vjeËne Bo-
æje ljubavi.
Ako u svoje srce primimo Boæju istinu, ona Êe ople-
meniti naπe æelje, oËistiti naπe misli i omekπati naπu
narav. Ona Êe oæivjeti sposobnosti naπega uma i dati
snage naπoj duπi. PoveÊat Êe naπu sposobnost da osje-
Êamo i volimo.
“Jer ovo je poruka koju smo Ëuli od poËetka: ljubi-
mo jedan drugoga! ... Ako ljubimo jedan drugoga, Bog
ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savrπena.”
(1. Ivanova 3,11; 4,12)
D.Cooper p20 149 07.10.2013, 17:55

Black
D.Cooper p20 150 07.10.2013, 17:55

Black
151
Kazalo
1. Potreba za istinskom ljubavi ................................ 5

2. NajveÊi grijeh ....................................................... 13
3. Opredijeljeni za ljubav ........................................ 18
4. ©to je ljubav ........................................................ 25
5. Bezuvjetna ljubav ................................................ 30
6. Voljeti usprkos poteπkoÊama ............................... 39
7. Ljubav je djelovanje ............................................. 47
8. Ljubav je povjerenje ............................................ 58
9. Osloboeni da bismo voljeli ................................ 65

10. Odvaæno voljeti sada ........................................... 76
11. Ljubav i izazov neprijateljstva ............................ 87
12. Ljubav koja popravlja ......................................... 97
13. Ljubav je ispovijedanje ...................................... 117
14. Ljubav je zajedniπtvo ........................................ 130
15. Ljubav je i osjeÊaj ............................................. 138
D.Cooper p20 151 07.10.2013, 17:55

Black
www.znaci-vremena.com
D.Cooper p20 152 07.10.2013, 17:55

Black

Dva Na Jedan ZivjetiBozjuLjubav PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dva Na Jedan ZivjetiBozjuLjubav PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

D.Cooper p20 1 07.10.2013, 17:54

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Znaci vremena

D.Cooper p20 2 07.10.2013, 17:54

D.Cooper p20 3 07.10.2013, 17:54

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovi

CIP zapis dostupan u raËunalnom katalogu

D.Cooper p20 4 07.10.2013, 17:54

“Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji...”

Kalifornijski dræavni zatvor za narkomane izdaleka

D.Cooper p20 5 07.10.2013, 17:54

Dok smo prolazili kroz razliËite odjele i sluπali ob-

D.Cooper p20 6 07.10.2013, 17:54

D.Cooper p20 7 07.10.2013, 17:54

greπka nesumnjivo uzrokovati uniπtenje moje duπe u

D.Cooper p20 8 07.10.2013, 17:54

Ëne. Zaπto? Zato πto je u srcu krπÊanstva Bog ljubavi,

D.Cooper p20 9 07.10.2013, 17:54

niti da u oËima drugog Ëovjeka bude umanjena i sama

D.Cooper p20 10 07.10.2013, 17:54

ki uËinkovitiji naËin? Barem onda kad im je to najviπe

D.Cooper p20 11 07.10.2013, 17:54

Ljubav koju dobivamo od Isusa Krista trebamo podi-

D.Cooper p20 12 07.10.2013, 17:54

“I svaki svojim putem je hodio.”

To dijete trebalo je biti njezino prvo dijete. Soba koja

D.Cooper p20 13 07.10.2013, 17:54

Bilo je nuæno da se odmah izvrπi operacija. Vrlo lju-

D.Cooper p20 14 07.10.2013, 17:54

ko on bio “prav”, “dobar” ili “moralan”, a zanemarivati

D.Cooper p20 15 07.10.2013, 17:54

jer je otkrivanjem Kristovog duha nebeska svjetlost od-

D.Cooper p20 16 07.10.2013, 17:54

ma koje ostvaruju rukovoditelji najuglednijih poduzeÊa

D.Cooper p20 17 07.10.2013, 17:54

“Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah

Tog jutra moj dobar prijatelj, sveÊenik u jednoj veli-

D.Cooper p20 18 07.10.2013, 17:54

Moj prijatelj je svakodnevno posjeÊivao ovu bolesni-

D.Cooper p20 19 07.10.2013, 17:54

Samo ljubav moæe poruπiti zapreke. Samo ljubav ot-

D.Cooper p20 20 07.10.2013, 17:54

svojim æivotom, On sâm bio je Ljubav. Kristov posebni

D.Cooper p20 21 07.10.2013, 17:54

»ak ni propovjednici nisu otporni na najveÊi grijeh.

D.Cooper p20 22 07.10.2013, 17:54

praktiËnu primjenu u ljubavi prema duπama vjernika,

D.Cooper p20 23 07.10.2013, 17:54

biblijskom odreenju, duboko u sebiËnoj greπnosti. Na-

D.Cooper p20 24 07.10.2013, 17:54

“On mu odgovori: ‘Ljubi ...!’”

O ljubavi, Ëini se, postoji puno viπe predrasuda i

D.Cooper p20 25 07.10.2013, 17:54

æemo dræati ovu zapovijed. To Ëinimo svojom odlukom

D.Cooper p20 26 07.10.2013, 17:54

da Boæju volju stavljam ispred njezine. Prema tome,

D.Cooper p20 27 07.10.2013, 17:54

volio Oca, Isus je odluËio uËiniti ono πto je Otac od

D.Cooper p20 28 07.10.2013, 17:54

Ëju i djelom. Dakle, krπÊanska je ljubav vladavina uma

D.Cooper p20 29 07.10.2013, 17:54

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πto

OËekivao sam da Êe to biti zanimljiv razgovor. Mladi