Mr. sc.

Drago ObradoviÊ
SENZACIONALNA
ARHEOLO©KA OTKRI∆A
U BIBLIJSKIM ZEMLJAMA

1
 Nakladnik
ZNACI VREMENA
www.znaci-vremena.com

Urednik
Mr. sc. Drago ObradoviÊ
e-mail: arheolo@gmail.com

Odgovorni urednik
Mario ©ijan

Lektura
Marijan MalaπiÊ

Korektura
Branka VukmaniÊ

Tisak
Znaci vremena
Zagreb 2014.

2
 Mr. sc. Drago ObradoviÊ

SENZACIONALNA
ARHEOLO©KA OTKRI∆A
U BIBLIJSKIM ZEMLJAMA

Zagreb 2014.

3
 Navodi iz Biblije uzeti su iz prijevoda
Ivana Ev. ©ariÊa u izdanju
Hrvatskoga biblijskoga druπtva

Ova se knjiga smije umnoæavati,

djelomiËno ili u cijelosti,
samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

CIP zapis dostupan u raËunalnom

katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice
u Zagrebu pod brojem 877082

ISBN 978-953-183-201-4

4
 “Jedine nove Ëinjenice
o Bibliji i biblijskom svijetu
dolaze iz zemlje.”

William G. Dever, arheolog

5
Bliski istok

6
 Uvod

NAMJERA ove knjige nije da iznese zapanju-

juÊi izvjeπtaj o uzbudljivoj i bogatoj povijesti bib-
lijske arheologije, niti da bude putopisni zapis s
putovanja po biblijskim zemljama. Ona je neπto
viπe od zbirke dojmova steËenih prigodom posje-
ta i osobnog sudjelovanja u arheoloπkim ekspedi-
cijama pri istraæivanju pojedinih arheoloπkih lo-
kaliteta gdje je nastajala biblijska povijest; ona
je viπe od studije pronaenih arheoloπkih pred-
meta smjeπtenih u velike muzeje svijeta koje je
autor posjetio.
Neka od petnaest poglavlja pojavila su se naj-
prije u raznim Ëasopisima: Scientia Podraviana,
Biblijski pogledi, Arheoloπki zbornik, Odjek i dr.
Preraeni i dopunjeni, ovi Ëlanci sabrani su u
knjigu — kao ispunjenje zahtjeva brojnih prijate-
lja, studenata, radijskih i televizijskih voditelja
i njihovih sluπatelja i gledatelja, novinara te po-
sjetitelja tisuÊa predavanja koja je autor odræao
u raznim gradovima i dvoranama u viπe od dva-
deset zemalja svijeta pod nazivom “ZadivljujuÊa
arheoloπka otkriÊa u biblijskim zemljama”.

7
 »itatelj Êe razumjeti da se na ograniËenom
prostoru od stotinjak stranica ne moæe prikazati
viπe od samo djeliÊa bogate arheoloπke grae —
grae koja nam je pomogla u razumijevanju Bi-
blije i koja na osobit naËin podupire i potvruje
mnoge njezine stranice.
Najiskrenije se nadam da Êe ovo malo djelo,
jedino i prvo na hrvatskom jeziku, biti itekako
korisno u ukazivanju na to kako spomenici iz da-
vne proπlosti potvruju Bibliju osvjetljavajuÊi po-
jedine povijesne osobe i dogaaje iz nje.

Autor

8
 Doba otkriÊa i kritike

U SREDNJEMU vijeku ljudi su æivjeli u ci-

vilizaciji koja stoljeÊima nije vidjela nikakvu pro-
mjenu niti napredak. Novo doba nastalo je u pet-
naestom stoljeÊu kad su se poËeli raati izumi i
otkriÊa i kad su otkriveni novi sadræaji i duhov-
ne vrijednosti.
Pronalazak bræeg naËina putovanja i izum
tiska doveli su do velikih promjena u æivotu ljudi.
Vijesti, spoznaje i rezultati stvaralaËkog miπlje-
nja poËeli su se πiriti vrlo brzo velikim prostran-
stvima i s mnogo manje napora.
OtkriÊa novih kontinenata na istoku i zapa-
du — novih podruËja za osvajanje — proπirila su
vidike mnogima koji su bili nezadovoljni skuËe-
nim svjetonazorom u kojem je Europa stoljeÊima
æivjela. Novi mentalitet prouzroËio je pobunu pro-
tiv uskogrudne srednjovjekovne Crkve i otpor nje-
zinoj vladavini nad Ëovjekovim umom.
Humanizam na intelektualistiËkom podruËju,
renesansa u umjetnosti i reformacija u religij-
skom svijetu iznjedrili su velika dostignuÊa koja
su najavila novo doba i novi naËin æivota.

9
 Odbacivanje tmurnih okova srednjovjekovlja,
duhovne strahovlade i politiËkog despotizma do-
velo je do napretka na mnogim podruËjima.
Posljednja dva stoljeÊa bila su razdoblje veli-
kih materijalnih, kulturnih i vjerskih postignu-
Êa. OtkriÊa su se redala velikom brzinom: istra-
æena su nova podruËja kopna i mora, osvojeni
najviπi planinski vrhovi, otkriveni mnogi nepo-
znati prirodni zakoni — i sve je to podvrgnuto
ljudskim potrebama. Ovakav napredak prouzro-
Ëio je golemu promjenu u svim podruËjima æivo-
ta. »ovjek koji je stoljeÊima putovao na konjima
ili se vozio u kolima koja su vukle æivotinje —
danas putuje zemljom, zrakom, morem i vodom
sredstvima koja su bræa od svake ptice, æivotinje
ili ribe. NaËin komuniciranja nevjerojatno je una-
prijeen. ZahvaljujuÊi znanosti, moæe se saËuvati
i produæiti æivot. Ali, naæalost, razvila su se i um-
noæila i sredstva za masovno uniπtenje.
SveopÊi napredak i mnogostruko poveÊanje
znanja potaknuli su Ëovjekovu radoznalost ne sa-
mo na podruËju umjetnosti, znanosti i tehnike,
veÊ i na podruËju religije. »ovjek je doπao do za-
kljuËka kako se ono πto su njegovi predci pri-
hvaÊali kao istinu — po novim mjerilima ne po-
kazuje uvijek kao istina. Promjene vrijednosti
mnogih materijalnih aspekata æivota imale su
velik utjecaj i na duhovna i intelektualna dobra,
osobito u religiji, filozofiji i povijesti.
KrπÊani su stoljeÊima iskazivali veliko povje-
renje u biblijske izvjeπtaje. Oni, doduπe, nisu ra-

10
Glinena prizma asirskog kralja Sanheriba, koji
je traæio predaju Jeruzalema za vrijeme
vladanja judejskog kralja Ezekije. Klinopis ove
prizme potvruje istinitost biblijskog izvjeπtaja
iz 2. Ljetopisa 32,9-22

zumjeli sve πto piπe na njezinim stranicama, ali

nisu dovodili u pitanje njezin autoritet; sve nje-
zine izvjeπtaje prihvaÊali su kao istinite. Naπi su
djedovi predodæbu o ranoj povijesti svijeta teme-
ljili na onome πto je izneseno u biblijskim povi-

11
jesnim knjigama, a razumijevanje staroga svijeta
na spisima klasika. Tako su se na policama πko-
lovanih ljudi nalazila djela Josipa Flavija, Hero-
dota, Ksenofonta i drugih.
Preispitivanje znanstvenih kriterija u geogra-
fiji i astronomiji nametnulo je sumnju i u vjero-
dostojnost izvjeπtaja o drevnoj povijesti i vjeri ko-
ju su prihvatili naπi predci. Uvidjevπi da mnoga
glediπta treba ispraviti, novi radoznali um poËeo
je, sasvim prirodno, postavljati pitanja i o toËno-
sti znanjâ o antiËkoj povijesti.
Tako su djela antiËkih pisaca stavljena pod
poveÊalo prosuivanja i kritiËkog istraæivanja, i
zakljuËeno je kako dosta toga ne moæe izdræati
ispit, te da to treba staviti u stranu kao nepouz-
dano. Uskoro su zakljuËili da i biblijske spise tre-
ba staviti na sliËnu razinu i podvrgnuti ih istom
mjerilu kao i nebiblijsku literaturu.
Ovaj novi smjer kritiËkog ispitivanja biblijskih
povijesnih izvjeπtaja rodio se u drugoj polovini
osamnaestog stoljeÊa, a prisutan je tu i tamo joπ
i danas. U znanstvenim krugovima metoda je na-
zvana literarna kritika ili visoka biblijska kriti-
ka. Najprije je primijenjena na prvu biblijsku
knjigu, Postanak, u kojoj je opisano najranije raz-
doblje svjetske povijesti. Poslije se to prenijelo i
na druge biblijske povijesne knjige, a zatim i na
proroËke knjige, da bi krajem devetnaestog sto-
ljeÊa, kad je visoka kritika doæivjela svoj najveÊi
uspon, suvremeni teolozi i povjesniËari prihvaÊali
tek maleni dio Biblije kao izvornu grau za re-

12
Rabin puπe u πofar (rog) najavljujuÊi poËetak
hebrejske novogodiπnje proslave. Puhanjem u
πofar svakog petka uveËer prigodom zalaska
sunca oznaËava se poËetak dana odmora, subote

13
konstruiranje stare povijesti. Neki su iπli Ëak ta-
ko daleko da su Bibliju ili Sveto pismo nazivali
krparijom legendi, mitova i predaja.
KritiËari Biblije naπli su u njoj mnoga imena
i opise mnogih dogaaja koje nisu mogli doka-
zati znanstvenim metodama te su brzopleto za-
kljuËili kako su sva ta imena i zbivanja izmiπlje-
ni. I baπ u to vrijeme roena je nova znanost —
biblijska arheologija. Uskoro se razvila do tog
stupnja da je ugrozila i poniπtila pogubne utje-
caje visoke kritike. Iznijela je na svjetlo nove do-
kaze u prilog istinitosti biblijskih izvjeπtaja. Sa-
mo oni koji ne poznaju te dokaze, mogu joπ uvi-
jek sumnjati u istinitost Biblije.

14
Raanje biblijske arheologije

KAO i veÊina znanstvenih naziva, izraz “ar-

heologija” potjeËe iz jezika velikih mislilaca —
starih Grka. Arheologija je znanost o starinama,
zapravo sustavno istraæivanje starina da bi se re-
konstruirala proπlost.
Dijeli se na pretpovijesnu, klasiËnu (grËko i
rimsko razdoblje), prahelensku ili egejsku, egi-
patsku, orijentalnu (ili arheologiju Bliskog isto-
ka), biblijsku (povezanu s arheologijom Bliskog
istoka), bizantsku, islamsku i srednjovjekovnu te
arheologiju ameriËkih kontinenata.
OpÊenito reËeno, arheologija Bliskog istoka
roena je prije viπe od dvjesto godina, s poËecima
istraæivanja u zemljama u kojima su nekada cvje-
tale najranije svjetske civilizacije — u dolinama
rijeka Nila, Tigrisa i Eufrata.
U svibnju 1798. godine Napoleon je u vojnom
pohodu na Egipat osim tisuÊa vojnika poveo i 175
znanstvenika i umjetnika: astronoma, geometa-
ra, geografa, kemiËara, mineraloga, crtaËa, slika-
ra, kartografa, tehniËara, orijentalista, Ëak i pje-
snika, opskrbivπi ih velikom knjiænicom i potreb-

15
nim znanstvenim pomagalima. “»etiri tisuÊe go-
dina gledaju na vas!” rekao im je. Njihova zadaÊa
bila je da prikupe i popiπu sve πto nau u Egip-
tu: starine, predmete, spomenike i natpise. To je
bio poËetak egipatske arheologije.
Stari Egipat moæemo opisati kao kulturu gra-
fita. Rijetko su kad u povijesti ljudi tako doslje-
dno biljeæili dogaaje na zidovima i sve to doveli
do takve umjetniËke visine. BuduÊi da je bio op-
sjednut mislima o besmrtnosti i vjeËnosti, svaki
je naraπtaj nastojao saËuvati zapis o svojim ime-
nima i djelima.
Tijekom niza stoljeÊa putnici i znanstvenici
podjednako su bili razoËarani neuspjelim poku-
πajima da razumiju hijeroglife na mnoπtvu spo-
menika i dragocjenih predmeta.
U srpnju 1799. godine mali inæenjerski odred
francuske vojske pod generalom Bouchardom
gradio je utvrdu pokraj grada Raπida ili Rosette,
kako ga zovu Europljani, u zapadnom dijelu del-
te rijeke Nila. Pijuk jednog vojnika udario je o
veliki crni bazaltni kamen s uklesanim natpisom
u tri dijela. Svi nazoËni odmah su shvatili kako
ova povelika ploËa mora imati neku vrijednost,
te su je oËistili i poslali nadreenima u Aleksan-
driju. Odatle je poslana u Kairo i predana insti-
tutu u kojem se nalazila ekipa Napoleonovih
znanstvenika.
VeÊ je prvi pogled na ovu bazaltnu ploËu iza-
zvao veliko uzbuenje meu egiptolozima. Odmah
se vidjelo kako je natpis isklesan u tri dijela, te

16
Rozetski kamen, pronaen 1799. godine kraj
mjesta Rozeta u delti Nila. Bazaltna ploËa ovog
spomenika visoka je preko jedan metar, πiroka
oko 70 i debela oko 25 centimetara. Tekst je
posluæio kao kljuË za deπifriranje egipatskih
hijeroglifa, Ëime je otvoren put prouËavanju
drevnih bliskoistoËnih tekstova, i omoguÊeno
raanje biblijske arheologije; Ëuva se u
Britanskom muzeju u Londonu

17
da je svaki dio napisan drugaËijim pismom. Na-
tpis je bio dvojeziËan. Prva dva dijela napisana
su egipatskim hijeroglifima, od kojih je donji na-
pisan pojednostavljenim demotskim, narodnim
pismom, koje ulazi u uporabu nekoliko stoljeÊa
prije naπe ere. Stupac na dnu kamena napisan
je na grËkom. Hijeroglifski tekst ima Ëetrnaest
redaka, demotski trideset dva, a grËki pedeset Ëe-
tiri. Jedan general, po struci helenist, s lakoÊom
je proËitao grËki tekst i uvjerio se da sadræi sve-
Ëani proglas egipatskih sveÊenika iz Memfisa
upuÊen u proljeÊe 196. g. pr. Kr., na dan krunidbe
faraona Ptolomeja V. Epifana, kralja cijelog Egi-
pta. Izvorni tekst je na grËkom jeziku, dok su
hijeroglifski i demotski tekstovi prijevod. Dvoje-
ziËnost zapisa rozetskoga kamena pridonijela je
pronalaæenju osnove za Ëitanje hijeroglifa.
Otisci kamena iz Rosette poslani su u Pariz i
u druge europske gradove. Prema mirovnom spo-
razumu sklopljenom u rujnu 1801. godine u Alek-
sandriji, Francuzi su morali Englezima predati
sve vaænije egipatske starine, zajedno s rozetskim
kamenom koji je tako postao izloπkom u Britan-
skom muzeju u Londonu.
Veliko je znaËenje rozetskoga kamena: znan-
stvenici su napokon imali usporedni grËki i egi-
patski tekst. Usporedbom pojedinih rijeËi i fonet-
skih znakova jednog i drugoga teksta omoguÊe-
no je deπifriranje zagonetnih hijeroglifa. Jedan je
arheolog s pravom rekao kako je ta crna bazaltna
ploËa “dragocjenija od faraonskih dijamanata”.

18
 VrπeÊi nadzor u jednoj πkoli u Grenobleu
1801. godine, inspektor Jean Baptiste Fourier za-
pazio je sitnog djeËaka boleæljiva izgleda koji je
teËno govorio latinski i grËki i upravo se pripre-
mao da svlada i hebrejski jezik. Zvao se Jean
François Champollion. DjeËakova natprosjeËna in-
teligencija privukla je inspektora, te ga je Ëak
pozvao u svoj dom. Pokazao mu je svoju bogatu
zbirku starina, a djeËakovu pozornost posebno su
privukli papirusi s hijeroglifima.
U trinaestoj godini Champollion je uz veÊ spo-
menute jezike vladao i arapskim, aramejskim,
kaldejskim, starokineskim, sanskrtom i koptskim
jezikom. Nakon zavrπetka srednje πkole namje-
ravao se upisati na neki od pariπkih fakulteta, a
za prijamni ispit trebao je podastrijeti pisani rad.
Profesori su oËekivali obiËan uËeniËki rad, a izne-
nadila ih je znanstvena rasprava “Egipat pod vla-
davinom faraona”, puna povijesnih podataka i Ëi-
njenica iz latinske, grËke i hebrejske literature.
Profesori su bili toliko oduπevljeni da su ga po-
æeljeli uvrstiti u nastavniËko vijeÊe.
Champollion se u Parizu posvetio uËenju
orijentalnih jezika, u æelji da upozna mentalitet
i psihu narodâ s Istoka te da se na taj naËin pri-
bliæi naËinu razmiπljanja starih EgipÊana. Vje-
rovao je da Êe tim napornim putem doÊi do kljuËa
za deπifriranje hijeroglifa. U tom radu uvelike mu
je pomoglo dobro poznavanje koptske gramatike
i rjeËnika, kao i Ëinjenica πto taj jezik spada u
veliku skupinu semitskih jezika. Tako je egiptolog

19
Jean-François Champollion napornim i marljivim
radom uspio ono πto se dotada Ëinilo gotovo ne-
vjerojatnim i nemoguÊim — dana 18. rujna 1822.
objavio je znanstvenom svijetu da je deπifrirao
staro egipatsko slikovno pismo hijeroglife. Mno-
gi znanstvenici koji su pokuπali prema grËkom
tekstu tumaËiti hijeroglife, ustvrdili su da to ni-
je moguÊe jer isti znakovi ne daju uvijek isti smi-
sao i znaËenje. Champollion je uvidio da u tom
neobiËnom pismu ne treba gledati samo sliku, jer
ona za sebe znaËi poseban pojam, veÊ tu sliku
treba protumaËiti kao odvojeni znak za odreeni
glas. I tako je mladi Jean-François Champollion,
koji je poznavao devet orijentalnih jezika, uspio
odgonetnuti tu staru zagonetku i omoguÊio Ëita-
nje tisuÊa i tisuÊa papirusa i mnogobrojnih nat-
pisa po hramovima, spomenicima i grobnicama.
Nakon dvadeset tri godine predanog rada Cham-
pollion je objavio rezultate svojega izuËavanja:
prijevod hijeroglifskog teksta s rozetskog kame-
na te gramatiku i rjeËnik egipatskih hijeroglifa.
Uskoro je egiptologija uvedena na sva veÊa europ-
ska sveuËiliπta, a danas se studira diljem svijeta.
Veliko znaËenje rozetskoga kamena nije u nje-
govu sadræaju, veÊ u moguÊnosti deπifriranja hi-
jeroglifa, πto je dalo kljuË za upoznavanje velikog
bogatstva egipatske misli i kulture. ZahvaljujuÊi
genijalnom Champollionovu otkriÊu, danas stru-
Ënjaci mogu proËitati svaki hijeroglifski zapis.
Champollion je zakljuËio da je egipatsko pi-
smo sloæen sustav: slikovito, simboliËno i fonet-

20
Jean François Champollion, koji je nakon
dvadeset godina naporna rada deπifrirao
hijeroglife s rozetskog kamena i tako omoguÊio
znanstvenicima Ëitanje i razumijevanje
egipatskih hijeroglifskih spomenika

sko — u istom tekstu, u istoj frazi, u istoj rijeËi.

Tajna hijeroglifa bila je otkrivena. Znanstvenici
su pohrlili u Egipat prepisivati natpise i prou-
Ëavati starine.
Rozetski kamen, ta crna bazaltna ploËa, sma-
tra se najveÊim i najljepπim trofejem francuskog
vojskovoe Napoleona, Ëija je vojna ekspedicija
u Egipat zavrπila neslavno. Pa i rozetski kamen,
umjesto da zavrπi u pariπkom muzeju Louvreu,

21
stalno mjesto boravka naπao je u Britanskom mu-
zeju u Londonu. Francuzima ostaje utjeha da je
njihov sunarodnjak, Jean-François Champollion,
prvi deπifrirao tisuÊugodiπnju tajnu, hijeroglife.
Drugi kljuËni pothvat arheoloπke znanosti
zbio se 1835. godine, kada je engleski Ëasnik u
istoËnoindijskim odredima, sir Henry Creswike
Rawlinson, deπifrirao trojeziËni natpis perzijsko-
ga kralja Darija I. (522.—486. g. pr. Kr.), dobro
poznatog Ëitateljima Biblije. Natpis je isklesan u
150 metara visokoj stijeni u mjestu Behistun, Ëe-
trdesetak kilometara istoËno od Kermanπaha, na
putu trgovaËkih karavana iz Ekbatane (danaπnji
Hamadan) u Babilon. Danas Kermanπah s Bag-
dadom povezuje suvremena cesta.
U ravnici ispred behistunske stijene Darije I.
pobijedio je svoje neprijatelje u velikoj bitci. Da
bi ovjekovjeËio slavu svojih pobjeda, kako ih po-
tomci ne bi zaboravili a kasniji kraljevi izbrisa-
li, naredio je da se izvjeπtaj o njegovim vojnim
djelima ukleπe u stijenu na takvome mjestu da
bude vidljiv, a da ga nedostupnost πtiti od uniπte-
nja. Do danas saËuvani reljef obrubljen je klina-
stim zapisom od 1306 redova uklesanih na staro-
perzijskom, elamskom i akadskom (asirsko-babi-
lonskom) jeziku.
Rawlinson je u vrlo teπkim okolnostima pre-
pisao staroperzijski i akadski natpis. Ovaj troje-
ziËni natpis postao je “rozetskim kamenom” asiro-
logije. Rawlinson je nakon dvadeset dvije godine
napornog rada predao znanstvenom svijetu kljuË

22
Behistunski reljef s trojeziËnim natpisom
klinastim pismom visoko na stijeni, 150 metara
od tla, koji biljeæi vojne uspjehe kralja Darija
I. i Englez Henry Creswike Rawlinson koji ga
je protumaËio ga te tako omoguÊio Ëitanje
klinastog pisma

23
za razumijevanje asirskih dokumenata pisanih
klinastim pismom. Tako su nam se otvorila vrata
prastarih civilizacija Sumera, Babilona i Asirije,
pomiËuÊi naπe spoznaje o povijesti ËovjeËanstva
za nekoliko tisuÊa godina.
Bezbrojni arheoloπki pronalasci omoguÊuju
nam da bolje upoznamo vrijeme i okolnosti u ko-
jima je æivio Izrael i okolni narodi, a neka od
tih otkriÊa izravno potvruju pojedine dogaaje
opisane u Bibliji.
Prigodom mojih posjetâ Britanskom muzeju u
Londonu, Louvreu u Parizu, Muzeju Pergamon
u Berlinu, Orijentalnom muzeju u Chicagu, Mu-
zeju Smitsonian u Washingtonu, Nacionalnom
muzeju u Damasku, Arheoloπkom muzeju u Ama-
nu, Izraelskom i Rockefellerovom muzeju u Jeru-
zalemu, Arheoloπkom muzeju u Tel Avivu, Arheo-
loπkom muzeju SveuËiliπta u Haifi, Egipatskom
muzeju u Kairu, kao i hramovima i piramidama
u Egiptu te arheoloπkim lokalitetima u Siriji, Jor-
danu, Izraelu, Egiptu i GrËkoj — divio sam se
mnogobrojnim arheoloπkim nalazima koji su po-
tvrdili biblijske izvjeπtaje.

24
 Moja prva arheoloπka
ekspedicija

PUTOVANJA u proπlost mogu biti vrlo za-

nimljiva i otkriti nam nove vidike. Planina Ebal
nalazi se u neposrednoj blizini danaπnjeg grada
Nablusa.
U ljeto 1985. godine imao sam prednost da
kao Ëlan meunarodne arheoloπke ekspedicije vr-
πim iskapanja na toj planini. Ekspedicija se sa-
stojala od trideset pet Ëlanova — profesora i stu-
denata iz raznih zemalja svijeta. Direktor istra-
æivaËke ekspedicije bio je profesor arheologije na
SveuËiliπtu u Haifi, dr. sc. Adam Zertal, mladi i
vrlo talentirani arheolog. Radili smo vrlo preda-
no i paæljivo. Ustajali smo u Ëetiri sata ujutro
da bismo u svjeæini jutra pretraæivali mjesto na
kojem se na kratko vrijeme zadræao stari Izrael
u vrijeme ulaska u Kanaan. S druge strane rije-
ke Jordana izlazilo je sunce. IskopavajuÊi u svo-
jem toËno odreenom kvadratu, razmiπljao sam
o vremenu od prije 3400 godina, kad su na tom
mjestu na planini Ebalu Izraelci i Joπua gradili
ærtvenik.

25
 Ebal je golema planina Ëiji masiv zauzima
prostor od oko 18 km2. Nalazi se u juænom dijelu
zemlje koji je nekad pripadao Manaπeovom ple-
menu. To je najviπa planina u sjevernoj Samariji,
s nadmorskom visinom od 940 m. Juæno od Eba-
la nalazi se planina Gerizim. Izmeu tih dviju
planina nalazi se vrlo duboka i prirodno akusti-
Ëna ©ekemska dolina.
Mojsije je dao upute Izraelcima da, kada uu
u obeÊanu zemlju, postave na planini Ebalu ve-
liko kamenje, da na njemu napiπu rijeËi Zakona
i da od njega naËine ærtvenik. Upute su takoer
zahtijevale da se πest plemena postavi na obron-
ku planine Ebala pokraj sagraenog ærtvenika i
da leviti izgovore prokletstva koja Êe snaÊi sve
one koji se ne budu dræali Zakona. Drugih πest
plemena trebalo se postaviti na planini Gerizi-
mu, te da onda budu izgovoreni blagoslovi (Po-
novljeni zakon 27,1-26; 28,1.13).
Po ulasku u Kanaan Izraelci su ispunili ovu
naredbu: “Tada Joπua naËini ærtvenik Gospodi-
nu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, kao πto je za-
povjedio Mojsije, Gospodnji sluga, sinovima Izra-
elovim, kako je propisano u knjizi zakona Moj-
sijeva: ærtvenik od neklesana kamenja, na koje
nije bilo doπlo æeljezno orue. I prinesoπe na nje-
mu ærtve paljenice Gospodinu i zaklaπe ærtve pri-
Ëesnice. Tad napisa ondje na kamenju prijepis
Mojsijeva zakona, πto ga je ovaj bio dao sinovima
Izraelovim. I sav Izrael sa svojim starjeπinama,
glavarima i sucima stade s obje strane KovËega

26
Autor sudjeluje u arheoloπkom iskapanju na
planini Ebal, koje je zapoËelo 1982. godine pod
vodstvom izraelskog arheologa Adama Zertala,
profesora sa SveuËiliπta u Haifi; svaki arheolog
iskapa u toËno odreenom kvadratu, uz voenje
biljeæaka o pronaenim predmetima

prema levitskim sveÊenicima, koji su nosili Kov-

Ëeg Zavjeta Gospodnjega, stranci i domaÊi, jedna
polovina na gori Gerizimu, druga polovina na gori
Ebalu, kao πto je nekoÊ odredio Mojsije, sluga
Gospodnji, da blagoslovi narod Izraelov. Potom
proËita sve rijeËi zakona, blagoslov i prokletstvo,

27
sve kako je zapisano u Knjizi zakona. Nije bilo
nijedne rijeËi, od svega πto je bio odredio Mojsije,
koje ne proËita Joπua pred svom Izraelovom opÊi-
nom, i pred æenama, djecom i strancima koji su
iπli meu njima.” (Joπua 8,30-35)
Joπuin ærtvenik na planini Ebalu jedini je ær-
tvenik sagraen prema posebnim uputama πto ih
je dao Mojsije. Arheoloπka istraæivanja na Eba-
lu, zapoËeta u rujnu 1982. godine, dala su izu-
zetne rezultate. Na sjeveroistoËnoj strani, na dru-
gom obronku planine, pronaena je vrlo lijepo
oËuvana graevina Ëetverokutna oblika, sagra-
ena od velikog neklesanog kamenja. Dojmljiva
je veliËina ovog objekta: duæina mu je deset, πi-
rina osam, debljina zidova metar i pol, a visina
preko tri metra.
U unutarnjem dijelu graevine pronaena je
velika koliËina pepela i kostiju. Kosti su poslane
na znanstveno ispitivanje u Jeruzalem u labora-
torij Hebrejskog sveuËiliπta i ustanovljeno je da
su to kosti muπke teladi, ovaca i koza. Æivotinje
su spaljivane na otvorenoj vatri na ærtveniku.
Ako znamo upute zapisane u Ponovljenom za-
konu, vrlo lako dolazimo do zakljuËka da se radi
baπ o ærtveniku πto ga je sagradio Joπua prema
Mojsijevim uputama.
Iz svega πto je dosad pronaeno na Ebalu, za-
jedno s ovim vrlo dobro oËuvanim ærtvenikom, uo-
Ëava se da je ovo mjesto divan spomenik vreme-
na i prostora u kojem je Izrael postao Boæji iza-
brani narod. Za svakog biblijskog arheologa us-

28
Joπuin oltar na planini Ebal u srediπnjem
dijelu Izraela; ova graevina dugaËka 10,
πiroka 8, a visoka 3 metra nalazi se pri vrhu
planine; autor knjige sudjelovao je pri
njegovom iskapanju

poredba biblijskog teksta i arheoloπkih pronala-

zaka veliko je nadahnuÊe. Svi se znanstveni do-
kazi vrlo lijepo uklapaju u biblijski izvjeπtaj. Ta-
ko je i sa ærtvenikom na planini Ebalu. Tri pre-
sudna Ëimbenika koja sve dovode u vezu jesu vri-
jeme, opis graevine i geografski poloæaj. Uzme-
mo li ih u obzir, sa sigurnoπÊu moæemo reÊi —

29
uvaæavajuÊi sve neposredne znanstvene dokaze —
da mora postojati veza izmeu pouzdane, vaæne
i autentiËne biblijske tradicije koja planinu Ebal
oznaËava kao srediπnje mjesto sastajanja izrael-
skih plemena — i pronaenog ærtvenika. Na Eba-
lu se nalazi ne samo potpun prototip izraelskog
ærtvenika, veÊ i viπe od toga: biblijsko mjesto na
kojem je Joπua sagradio ærtvenik.
Nijemi spomenici iz daleke proπlosti doista
postaju vrlo glasni! Mnogobrojni struËnjaci pre-
nose danaπnjem svijetu izvjeπtaje iz drevne pro-
πlosti s mnogih jezika: staroegipatskog (hijero-
glifskog), babilonskog, sumerskog, hetitskog i he-
brejskog. U velikim svjetskim muzejima pohra-
njene su Ëitave kraljevske biblioteke, prepiske
znamenitih ljudi, znaËajni natpisi i mnoπtvo gli-
nenih klinopisnih ploËica. Ovi nam materijali
omoguÊuju prouËavanje i provjeravanje Ëinjenica
koje potvruju istinitost i toËnost biblijskog iz-
vjeπtaja.
Isus je svoje sljedbenike pozvao da istraæuju
Bibliju. Smatrao ju je pouzdanom boæanskom ob-
javom koja greπne ljude vodi u vjeËni æivot: “Vi
istraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivot
vjeËni. I upravo ona svjedoËe za mene.” (Ivan
5,39)

30
 Hamurabijev zakonik i
Mojsije

HAMURRABI je bio πesti od jedanaest kra-

ljeva starobabilonske, amorejske dinastije. Vla-
dao je 43 godine, od 1728. do 1686. g. pr. Kr.
Bio je sjajan vladar, briljantan dræavnik, uspje-
πan vojskovoa i mudar zakonodavac.
O tome svjedoËe bogati arheoloπki nalazi iz
druge Ëetvrtine drugog tisuÊljeÊa prije Krista. To
je 150 ploËica s Hamurabijevim potpisom, Ëuve-
ni Hamurabijev zakonik, i mnoπtvo ploËica prona-
enih u gradovima onog vremena, kao πto su Ma-
ri i Alalakh. Neki povjesniËari poistovjeÊuju ga
sa πinearskim kraljem Amrafelom koji se spo-
minje u biblijskoj knjizi Postanku 14,1.9. Ime
Hammurabbi akadskog je podrijetla i znaËi “bog
Hammu je silan”.
Od svih do danas pronaenih zakonika drevne
Mezopotamije nesumnjivo je najËuveniji Hamura-
bijev zakonik. To je najduæi dosad pronaen babi-
lonski spis i spada u najljepπe primjere starobabi-
lonskog klinastog pisma. Francuski su arheolozi

31
tijekom svojeg zimskog istraæivaËkog puta 1901./
1902. godine, pod vodstvom Jeana Jaquesa de
Morgana, u drevnoj akropoli u Suzi pronaπli crnu
bazaltnu stelu visoku 2 metra i 25 centimetara.
Suza je, prema biblijskom izvjeπtaju, bila prije-
stolnica najljepπe kraljice Bliskog istoka — Estere
(Nehemija 1,1; Daniel 8,2; Estera 2,8).
Stela koju su Francuzi pronaπli nastala je pri
kraju vladanja kralja Hamurabija i postavljena
je u hram Esagila u Babilonu, dok su ostali pri-
mjerci Hamurabijeva zakonika bili u drugim ve-
Êim mjestima. Bazaltnu stelu Hamurabijeva za-
konika iz hrama Esagile odnio je kao ratni plijen
iz Babilona u Suzu, glavni grad Elama, elamski
vladar ©utruk-Nahhunte, koji je vladao od 1206.
do 1170. g. pr. Kr. Francuzi su stelu pronaπli u
tri dijela, koje su potom s lakoÊom sastavili. Za-
tim su sve odnijeli kao arheoloπki trofej u Pariz,
u muzej Louvre.
Na vrhu stele Hamurabijeva zakonika, na
prednjoj strani, uklesan je bareljef koji prikazu-
je kralja Hamurabija kako s podignutom desnom
rukom stoji ispred ©amaπa, boga Sunca; boæan-
ski zakonodavac ©amaπ sjedi na svojem tronu i
predaje Hamurabiju æezlo i prsten, simbole prav-
de i reda. Prizor najvjerojatnije prikazuje trenu-
tak primanja naloga za pisanje zakonika. Ne pod-
sjeÊa li nas ovaj prizor na Mojsijevo iskustvo, kad
je na Sinaju primio od Boga Deset zapovijedi?
Ispod ovog reljefa nalazi se πesnaest stupaca
teksta ispisanih u 1114 vodoravnih redova. Stupci

32
Hamurabijev zakonik, bazaltni kamen star
Ëetiri tisuÊljeÊa na kojemu se nalazi Zakonik
babilonskog kralja Hamurabija; visok je 225
cm, a potjeËe iz Suze, kamo ju je kao ratni
plijen donio elamski kralj ©utruknahunte; Ëuva
se u Louvreu u Parizu

33
se Ëitaju okomito. Prolog i epilog zakonika napi-
sani su poetskim stilom, a karakterizira ih lir-
ski paralelizam i nepravilna metriËka struktura.
Ovakav je stil rijetkost u tekstovima na ovakvoj
pisaÊoj podlozi.
Tekst zakonika pisan je klasiËnim akadskim
jezikom koji je gramatiËki bio vrlo razvijen. Zako-
nik je izvorno sadræavao joπ pet stupaca teksta,
ali ih je izbrisao elamski kralj. Na straænjoj stra-
ni nalazi se 28 stupaca s preko 2500 redova ukle-
sanog teksta, od kojih pet stupaca pripadaju pro-
logu zakonika. Na steli su bila uklesana ukupno
282 propisa. Meutim, na prednjoj strani danas
postoji samo 65 propisa, jer je 34 propisa s dna
prednje strane izbrisano. Na straænjoj strani stele
nalaze se 183 propisa i svi su ostali oËuvani.
Zakonik je podijeljen na tri glavna dijela: na
prolog u kojem se nalazi posveta bogu Sunca ©a-
maπu, tekst zakonâ i epilog.
Iako Hamurabijev zakonik ne sadræi vjerske
propise, kao πto je sluËaj s Mojsijevim zakonikom,
on ipak prihvaÊa babilonsku religiju i njezina bo-
æanstva. To se jasno vidi iz prologa u kojem Ha-
murabi odaje zahvalnost svojim bogovima i pri-
znanje njihovoj darovitosti i plemenitosti πto su
ga pozvali od pastirskog posla i postavili na kra-
ljevsko prijestolje.
Zakonik zavrπava dugim zavrπnim dijelom,
epilogom, u kojem Hamurabi govori o svojim ple-
menitim djelima, o svojoj pravednoj vladavini i
o skrbi za dobrobit svojeg naroda. Svojim sluæbe-

34
nicima zapovijeda da poπtuju sve propise i da
proglase blagoslov za πtovatelje zakona, a proklet-
stvo za prekrπitelje.
Prvi prijevod Hamurabijeva zakonika na en-
gleski jezik objavljen je 1902. godine, zajedno sa
sluæbenim izvjeπtajem arheoloπke ekspedicije o is-
traæivanju grada Suze. Zakonik je preveden na
mnoge jezike svijeta, pa tako i na hrvatski.
ProuËavanjem i usporeivanjem Hamurabije-
va zakonika s Mojsijevim dolazimo do zakljuËka
da izmeu njih postoje mnoge razlike i sliËnosti.
Zakon o odmazdi osnovica je obaju zakonika. Za-
nimljivo je da propisi u oba zakonika poËinju rije-
Ëju “ako”. Evo nekoliko primjera:
Hamurabijev zakonik: “Ako Ëovjek izbije oko
pripadniku imuÊne klase, da se izbije njegovo
oko.” (Propis 196)
Mojsijev zakonik: “Oko za oko, zub za zub, ru-
ka za ruku, noga za nogu.” (Izlazak 21,24)
Hamurabijev zakonik: “Ako slobodan Ëovjek u
svai udari po licu (drugog) Ëovjeka i ozlijedi ga,
taj Ëovjek da se zakune: ‘Nisam ga namjerno uda-
rio’, i da mu plati lijeËnika.” (Propis 206)
Mojsijev zakonik: “Ako se ljudi posvade, pa
jedan od njih udari drugoga kamenom ili πakom,
ali ovaj ne pogine, nego padne u postelju ... neka
mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu
posvemaπnje izljeËenje.” (Izlazak 21,18-19)
Hamurabijev zakonik: “Ako æena nekog Ëovje-
ka bude uhvaÊena u loænici s drugim Ëovjekom,
neka ih vezane bace u vodu.” (Propis 129)

35
 Mojsijev zakonik: “Ako se koji Ëovjek zateËe
gdje leæi sa æenom udatom za drugoga, neka oboje
— i Ëovjek koji je leæao sa æenom i sama æena —
budu smaknuti.” (Ponovljeni zakon 22,22)
Hamurabijev zakonik, za razliku od Mojsije-
va, naglaπava vlasniπtvo, dok se Mojsijev hebrej-
ski zakonik viπe zanima za osobe negoli za vla-
sniπtvo. Hamurabijev zakonik otkriva osnovicu
kulture urbane sredine, dok su Mojsijevi zakoni
potpuno proæeti savezom izmeu Boga i Njegova
naroda, osobito kad je rijeË o izbavljenju iz Egi-
pta.
Ovo iskustvo daje nam kljuË za razumijeva-
nje uvjetâ koje je Bog dao svojem narodu kad ga
je izbavio i izveo iz egipatskog ropstva. RijeË je
o odazivu Bogu koji ga je oslobodio, a ne o ne-
kom nizu propisa nametnutih izvana.
Biblijski zakonik priznaje Gospodina kao je-
dinog Boga izraelskog naroda i posebno se odnosi
na narod koji je donedavno bio rob. Ton hebrej-
skog zakonika humaniji je od tona babilonskog
zakonika. Usprkos sliËnostima, zapravo ne posto-
je dokazi o posuivanju.

36
 Najraniji alfabet i Biblija

ARHEOLO©KA otkriÊa omoguÊila su nam da

upoznamo podosta primjera alfabeta u najrani-
jem razdoblju njegova razvoja. Najstarije alfabet-
sko pismo — od kojeg su nastali svi alfabeti svi-
jeta — pojavljuje se na natpisima na jednostav-
nim kamenim ploËama koje potjeËu iz Kanaana,
iz 18. i 17. stoljeÊa prije Krista.
Arheolog sir Flinders Petrie pronaπao je 1904.
godine u zapuπtenim rudnicima dragoga kamena
tirkiza na zapadnom Sinaju dvadeset pet smeih
ploËica s grubim natpisima Ëiji sadræaj nema zna-
tniju povijesnu vrijednost. Ali te ploËice dokazu-
ju kako je joπ prije Mojsija postojao nekakav ob-
lik ranog alfabetskog pisma. To je prasinajsko,
rano kanaansko ili prafeniËko pismo. Na kraju
prouËavanja Petrie je zakljuËio da ploËice potjeËu
iz 15. stoljeÊa prije Krista.
»uveni engleski egiptolog Alan Gardiner prvi
je uspjeπno deπifrirao ove tekstove 1915. godine,
a objavio ih je 1916. godine. Znanstvenik William
F. Albright ponovno je prouËio ove ploËice napi-
sane na zapadnosemitskom dijalektu i na kraju

37
zakljuËio da ih je sir Flinders Petrie pravilno
smjestio u 15. stoljeÊe prije Krista. Ove se ploËi-
ce Ëuvaju u Egipatskom muzeju u Kairu.
Po svemu sudeÊi, semitski radnici u egipat-
skim rudnicima Serabit el-Khadem na Sinaju
donijeli su sa sobom ovo alfabetsko pismo nasta-
lo u Kanaanu. RabeÊi izmijenjene oblike egipat-
skih slika, oni su ih protumaËili i primijenili na
zapadnosemitski dijalekt.
Tako su Kanaanci zapravo izumili krajnje
jednostavan i posebno uËinkovit sustav zapisiva-
nja glasova svoga jezika.
PoËetkom 10. stoljeÊa prije Krista alfabet se
Ëvrsto ukorijenio jer su ga prihvatili brojni blis-
koistoËni narodi. ZahvaljujuÊi razvijenim trgo-
vaËkim odnosima meu kraljevstvima, Grci su
alfabet brzo preuzeli od FeniËana, πto potvruju
i mnogobrojni feniËki natpisi iz raznih medite-
ranskih krajeva. Grci su alfabet usavrπili i pri-
lagodili svojem jeziku, osobito primjenom poseb-
nih znakova za suglasnike.
Alfabet je Ëitanje i pisanje pribliæio narodu.
Do ovog velikog pronalaska doπlo je po Boæjoj pro-
vidnosti neposredno prije nego πto je Mojsije kao
bjegunac doπao u podruËje Sinaja, gdje je zate-
kao pismo prikladno za pisanje biblijskih knjiga.
Tako je postalo moguÊim da Ëitanje ne ostane pri-
vilegijom nekolicine obrazovanih pisara koji su
morali poznavati stotine simbola kojima su na-
pisani drevni tekstovi. »itanje je mogao nauËiti
i Ëovjek s prosjeËnim obrazovanjem.

38
 Rano feniËko

Moapsko

kasnijih pisama
Hebrejska ostraka
(6. st. pr. Kr.

Rano aramejsko

Kasno aramejsko,
papirusi

Palmirski aramejski

Monumentalni
nabatejski aramejski

Kvadratno hebrejsko /

su se tijekom vremena i utjecala na nastanak

Pisma nastala na Bliskom istoku usavrπavala
hebrejsko tiskano

39
 Prigodom mojeg posjeta Egipatskom muzeju
u Kairu 1979. godine, promatrao sam ove sive
ploËice sa Sinaja i razmiπljao o tome kako Bog
vodi raËuna da do odreenih pronalazaka i otkri-
Êa doe u pravo vrijeme. Kad je Mojsije, kao prvi
pisac biblijskih knjiga, dobio zadaÊu da napiπe
povijest staroga svijeta, imao je za to i odgova-
rajuÊe jednostavno pismovno znakovlje.
I vjerski reformatori iz petnaestoga stoljeÊa
imali su u neposrednom pronalasku tiskarstva
moÊnoga saveznika: Evanelje je postalo dostup-
no narodu i svaki je Ëovjek izravno mogao Ëitati
Boæju poruku.
Danas, kad se svijetu razglaπuje Boæja poslje-
dnja poruka, pronaena su sredstva i moguÊno-
sti da pronositelji vijesti mogu brzo putovati, da
ih se vidi i da se njihov glas Ëuje nadaleko te da
Radosna vijest o Isusu Kristu moæe biti objavlje-
na svemu svijetu.
Sinajske ploËice s najranijim alfabetskim pi-
smom, koje posjetitelj Egipatskog muzeja jedva i
primijeti, Ëine vrijednu kariku u prijenosu Boæje
volje ËovjeËanstvu, pruæajuÊi moguÊnost najjedno-
stavnijeg zapisa boæanske objave i njezinog Ëuva-
nja za nadolazeÊe naraπtaje.

40
 Graditelji piramida

ARHEOLO©KI podatci tvore osnovu za nove

zakljuËke u knjizi Ann Rosalie David Pyramid
Builders of Ancient Egypt: A Modern Investiga-
tion of Pharaoh’s Workforce (Graditelji piramida
staroga Egipta), koja je objavljena na engleskom
jeziku 2003. godine. U knjizi se spominju dokazi
koji podupiru biblijski izvjeπtaj o tome da su egi-
patske piramide od opeka zapravo gradili semit-
ski robovi.
»uveni arheolog Flinders Petrie poËeo je isko-
pavati grad Faiyum joπ davne 1889. godine. Te-
meljito je istraæio piramide i utvrdio tko su bili
njihovi vlasnici. ProuËavajuÊi ostatke grada Ha-
Usertesenhotepa, danaπnjega Kahuna, doπao je do
pouzdanog zakljuËka da je to doista bio grad u
kojem su nekada davno æivjeli graditelji pirami-
da. Tijekom poËetnog istraæivanja pronaeni su
valjci.
U svojoj knjizi Petrie je tada zapisao: “Odmah
mi je bilo jasno da sam pronaπao stari grad gra-
en vjeπtinom kraljevskog arhitekta. To je bio
grad podignut za potrebe graditelja piramida s

41
nekoliko velikih skladiπta nuænih za gradnju pi-
ramida i hramova.”
Po ostatcima keramike i drugog materijala
Petrie je zakljuËio da su graditelji bili semitskog
podrijetla. Isto tvrdi i autorica spomenute knjige
o graditeljima egipatskih piramida: “Nakon isko-
pavanja u Kahunu, Petrie je zakljuËio da su gra-
ditelji bili stranci i da su se sluæili stranom ro-
bom koja je potjecala s Egejskih otoka i iz Siro-
Palestine.”
Svi ovi izvjeπtaji na izuzetan naËin potvruju
biblijski izvjeπtaj o dolasku Izraelaca u Egipat i
sve dogaaje vezane uz njihov boravak u ovoj
zemlji. Neki od najslikovitijih biblijskih tekstova
svjedoËe: “Tada se Jakov diæe iz Beer ©ebe. Izra-
elovi sinovi posadiπe svog oca Jakova, svoju djecu
i æene na kola πto ih je bio poslao faraon da ih
dovedu. Uzeπe sa sobom i svoja stada i svoje ima-
nje, πto su ga bili stekli u kanaanskoj zemlji. Ta-
ko dooπe Jakov i sve njegovo potomstvo u Egi-
pat. Dovede sa sobom u Egipat svoje sinove, kÊeri
i muπku i æensku unuËad, dakle sve svoje potom-
stvo.” (Postanak 46,5-7)
Reljef na zidu jedne grobnice u mjestu Beni
Hasan prikazuje azijatske doseljenike i tako po-
tvruje da su se oni raziπli sve do srednjeg Egi-
pta. “Umnoæiπe se veoma Izraelovi sinovi i posta-
doπe vrlo mnogobrojni i jaki, tako da je sva zem-
lja bila njima gusto napuËena.” (Izlazak 1,7)
Postoje mnogi izvanbiblijski dokazi koji jasno
svjedoËe da su ovi doseljenici poslije postali ro-

42
Egipatska sfinga i piramide oduvijek su
privlaËili putnike, istraæivaËe i turiste; tisuÊe
posjetitelja svakodnevno se divi ovom prizoru

bovi u Egiptu. »uveni Bruklinπki papirus, koji

je dobio ime po muzeju u kojem se nalazi, govori
o tome kako je æena po imenu Senebtisi poku-
πavala steÊi zakonska prava nad skupinom od
devedeset pet robova. SaËuvan je popis njihovih
imena i zanimanja. Prema navedenim imenima
jasno je da su ti ljudi bili semitskog podrijetla.
I Encyclopaedia Britannica, najpoznatija
svjetska enciklopedija, biljeæi ovu Ëinjenicu: “Azi-
jatski robovi, bili trgovci ili ratni zarobljenici, po-
javljuju se u velikom broju u bogatim egipatskim

43
kuÊanstvima...” Josip Flavije, hebrejski povjes-
niËar iz prvog stoljeÊa naπe ere, u djelu Æidovske
starine piπe kako su EgipÊani “... teπko zlostav-
ljali Izraelce i na razliËite ih naËine muËili ... te
ih prisiljavali da grade piramide.”
Faraoni su osim kamenih gradili i piramide
od opeka napravljenih od blata u koje je bila po-
mijeπana slama.
“Joπ istog dana izdade faraon narednicima i
nadzornicima naroda ovu zapovijed: ‘Ne dajite vi-
πe narodu kao dosad slame za pravljenje opeke!
Neka idu sami skupljati slamu!’” (Izlazak 5,6.7)
Joπ jedna zanimljiva pojedinost Petriejevih
otkriÊa jest neobiËno velik broj pronaenih djeËjih
grobova ispod podova kuÊa u Kahunu. Oni su
svjedoci okrutne naredbe koju je davno izdao ok-
rutni faraon. U Bibliji nalazimo izvjeπtaj o njego-
vim naporima da obuzda mnoæenje Izraelaca: “A
hebrejskim babicama, od kojih se jedna zvala
©ifra, a druga Pua, zapovjedi egipatski kralj ovo:
‘Kad pomaæete Hebrejkama kod poroda, pripazi-
te na spol: Je li djeËak, usmrtite ga! Je li djevoj-
Ëica, neka ostane na æivotu!’” (Izlazak 1,15.16)
Poslije, kad je faraon uvidio da takve mjere
nisu uËinkovite, naredio je: “Onda faraon zapo-
vjedi svemu narodu: ‘Svako muπko dijete koje se
rodi Hebrejima bacajte u Nil! Na æivotu ostav-
ljajte samo æensku djecu.’” (Izlazak 1,22)
Pojedini roditelji uspjeli su nekako, makar na
neko vrijeme, skrivati ili Ëak izbaviti svoju novo-
roenËad, poput Mojsijeve majke: “A kad ga nije

44
Deva — pustinjska laa — vjekovna pratnja
beduina i danaπnjih turista koji se dive
golemim piramidama, najstarijim graevinama
na svijetu; Arapi ih nazivaju “faraonskim
planinama”, a Grci su ih svrstali u jedno od
sedam svjetskih Ëuda

mogla dulje sakrivati, uze za nj koπaricu od pa-

pirusove trstike. Zamaza je dobro smolom i katra-
nom, stavi djeËaka u nju i poloæi je u trsku kraj
Nila.” (Izlazak 2,3)
Vjerojatno su mnoga djeca bila utopljena u
vodi. Jesu li poslije roditelji donosili njihova tijela
ili su djeca izgubila æivot na neki drugi okrutni
naËin, ostaje zagonetno. Bilo je svakako mnogo

45
bolnih trenutaka kad su EgipÊani otimali djecu
iz ruku njihovih majki. Moæda se tako moæe ob-
jasniti i ovaj velik broj djeËjih grobova u Kahu-
nu.
Mnogobrojni predmeti iz svakidaπnjeg æivota
koji su u tim nastambama ostali na svojim mje-
stima pokazuju da je odlazak Izraelaca doista bio
iznenadan, æuran i nepripremljen: “Kad se navrπi
Ëetiri stotine i trideset godina, upravo u taj dan,
izaoπe sve Gospodnje Ëete iz egipatske zemlje.”
(Izlazak 12,41)
Dogaaji iz Egipta opisani u Bibliji joπ su jed-
nom potvreni novim spoznajama i dokazima pro-
isteklim iz najnovijih arheoloπkih istraæivanja.

46
 Merneptahova stela

FARAON Merneptah (oko 1234.—1220. g. pr.

Kr.), sin Ramzesa II., najvjerojatnije suvremenik
biblijskog suca Gideona, nakon uspjeπnih ratova
poËeo je na samom poËetku svoje vladavine, kao
i drugi vladari, razmiπljati o æivotu poslije smrti.
Izabrao je mjesto u zapadnoj Tebi na kojem Êe
sebi podiÊi veliËanstveni hram. Iz obliænjeg hra-
ma Amenhotepa III. “posudio” je jedan spomenik
i na drugoj strani uklesao svoje ratne uspjehe i
pohode na Palestinu gdje se sukobio s Izraelci-
ma. Dio teksta koji se odnosi na Izrael glasi:
“Opustoπen je Tehenu (neko libijsko pleme);
Hati (zemlja Hetita) je umiren;
OpljaËkan je Kanaan sa svakim zlom;
Odveden Aπkelon; prigrabljen Gezer;
S Janoamom je uËinjeno tako da ne postoji;
Izrael leæi opustoπen, nema mu sjemena;
Huru (zemlja Hurita) postala je udovica Tome-
ri (Egipat)!”
Dok je 1896. godine vrπio iskopavanje starog
grada Tebe, Ëuveni arheolog Flinders Petrie pro-

47
naπao je ovu kamenu ploËu faraona Mernepta-
ha. PloËa s Merneptahovim natpisom leæala je
okrenuta prema dolje. Kad su otkopali zemlju,
egiptolog Spiegelberg Ëitao je natpis s ploËe koja
se joπ nalazila u jami, podvukavπi se pod nju.
Viπe sati leæao je na leima da bi proËitao tekst.
Kad se napokon izvukao, rekao je Petrieju:
“Na ploËi su imena razliËitih asirskih gradova,
kao i jednog koji mi nije poznat, Isirar.”
Ova rijeË bila je ispisana egipatskim hijero-
glifima. Kao izuzetan struËnjak, Petrie je odmah
prepoznao ime Izrael, pa je svojim suradnicima
te veËeri izjavio kako Êe ta granitna ploËa u svi-
jetu biti Ëuvenija od svega πto je dotad prona-
πao.
Bio je u pravu. Taj 314 centimetara visoki
granitni spomenik nalazi se danas u srediπnjoj
dvorani Egipatskog muzeja u Kairu.
Spomenik faraona Merneptaha, poznat kao
Izraelska stela ili nadgrobni spomenik, ili Mer-
neptahova stela, isklesan je krajem trinaestog
stoljeÊa prije Krista i najraniji je i jedini doku-
ment pisan hijeroglifima u kojem se spominje ime
Izrael. Ovaj kratki hijeroglifski tekst potvruje
biblijske izvjeπtaje iz doba sudaca.
Iza svakog imena naroda ili zemlje u ovom
hijeroglifskom zapisu slijedi znak koji znaËi “stra-
na zemlja”. Meutim, iza imena “Izrael” dolaze
hijeroglifski znakovi koji prikazuju muπkarca i
æenu kako sjede i znakovi za mnoæinu, πto poka-
zuje da je klesar Izraelce smatrao narodom koji

48
Merneptahova stela visine 314 cm, otkopana je
u zapadnom dijelu egipatskog grada Tebe i
sadræi najraniji poznati i zasad jedini primjer
imena Izrael u hijeroglifskom zapisu; Ëuva se u
Egipatskom muzeju u Kairu

49
se joπ nije u potpunosti naselio u svojoj zemlji,
te uz njegovo ime nije mogao staviti znak “strana
zemlja”. Bilo je to u vrijeme kad se Izrael joπ nije
nastanio u Kanaanu, veÊ je æivio preteæno nomad-
skim naËinom æivota.
Ovaj je spomenik takoer snaæan dokaz da
Merneptah nije bio faraon u vrijeme kad je Izrael
iziπao iz Egipta. Ako prihvatimo rijeËi iz Prve
knjige o kraljevima 6,1 gdje piπe da je Izrael izi-
πao iz Egipta 480 godina prije Salomonove vlada-
vine, dolazimo do sredine petnaestog stoljeÊa prije
Krista, s Ëime se slaæu arheoloπki i povijesni po-
daci.
Izlazak Izraelaca iz Egipta dogodio se, dakle,
1450. g. pr. Kr.
Drugo vaæno znaËenje spomenika faraona
Merneptaha jest u tome πto se na njemu spomi-
nju biblijska geografska imena kao πto su Aπke-
lon i Gezer (Sefanija 2,4; Zaharija 9,5; Joπua
10,33).
Stajati danas pred ovim nijemim svjedokom
o Izraelu, starim oko 3200 godina, i Ëitati tekst
koji spominje Boæji narod u vrlo ranom razdoblju
njegove povijesti, znaËi obnoviti i osnaæiti povje-
renje u biblijske izvjeπtaje.

50
 Tutankamon i kritiËari
Biblije

U KRATKOJ i vrlo zanimljivoj povijesti bib-

lijske arheologije mnogi nalazi uzbudili su svijet.
Bilo je velikih arheoloπkih otkriÊa u Mezopota-
miji, Palestini, Egiptu, GrËkoj i drugim zemlja-
ma. U javnosti je zasigurno najviπe zanimanja
izazvalo otkriÊe grobnice mladog egipatskog fara-
ona Tutankamona.
Egipat, zemlja u kojoj se razvila jedna od naj-
veÊih svjetskih civilizacija, pravi je arheoloπki raj.
Ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu ne nalazimo
takvo obilje povijesnih ostataka kao u zemlji fa-
raonâ. Njezine veliËanstvene ruπevine — pira-
mide, hramovi i grobnice — oduvijek su privlaËile
znanstvenike, posjetitelje i pustolove. Mnogi su
dolazili u zemlju na obalama Nila joπ od vreme-
na Herodota pa sve do naπih dana.
U Egipat je 1903. godine iz zdravstvenih
razloga doπao bogati engleski lord Aubrey Car-
narvon. Preæivio je automobilsku nesreÊu nakon
koje je patio od oteæanog disanja. BuduÊi da je

51
Egipat sa svojom suhom klimom idealno ljeËili-
πte za takve ljude, mladi lord izabrao je ovu ze-
mlju. Carnarvon je u njoj posvuda sretao arheo-
loge i njihove ekipe. Kamo god je iπao, svi su go-
vorili samo o arheoloπkim pronalascima, o tome
gdje je πto pronaeno i tko je πto naπao.
Tako se i on poËeo zanimati za istraæivanja,
posebice stoga πto su mu se kao kolekcionaru nu-
dile velike pogodnosti. I sâm se iskuπao u isko-
pavanjima, ali je ubrzo uvidio da mu nedostaje
struËno znanje. Obratio se za savjet profesoru Ga-
stonu Masperu, ondaπnjem predsjedniku Kairskog
odjela za starine, a ovaj mu je preporuËio arheo-
loga Howarda Cartera.
Carter je bio Englez, a u Egiptu je boravio
joπ od 1890. godine. PoËeo je kao grafiËar i crtaË
u Kairskom muzeju, a zatim se sasvim posvetio
arheologiji. StruËno obrazovanje stekao je kod Ëu-
venog Petrieja, a zatim kod Davisa, za kojeg je
u Dolini kraljeva otkopavao dvije grobnice. Car-
ter je prihvatio ponudu: on Êe uloæiti znanje, a
lord novac. Carnavon se sloæio s Carterom.
OdluËili su da prvo poËnu iskopavati u Dolini
kraljeva. Ova dolina na zapadnoj obali Nila, na-
suprot Karnaku i Luksoru, smatra se najveÊim
poznatim gradom mrtvih, jer su tu EgipÊani sa-
hranili mnoπtvo svojih faraona i dostojanstveni-
ka.
Carter je iskopavao u Dolini kraljeva, uvjeren
da Êe otkriti neotvoren i neopljaËkan grob. To mu
je uspjelo tek nakon πestogodiπnjih opseænih

52
Zlatna maska mladog faraona Tutankamona, u
Ëijoj je grobnici engleski arheolog Howard
Carter pronaπao basnoslovno arheoloπko blago;
skoro svi predmeti su od zlata, osim nekoliko
predmeta od æeljeza — πto je od iznimne
vaænosti kao potvrda biblijskih izvjeπtaja

radova. Trebalo je izvaditi i prenijeti dvjesto ti-

suÊa tona pijeska i kamena, da bi se na kraju
pojavilo stubiπte i ulaz u tajanstvenu grobnicu.
I tako se 6. studenoga 1922. godine britanski
arheolog Howard Carter naπao pred ulazom u ne-
poznatu grobnicu; pred — kako se poslije poka-
zalo — posljednjim poËivaliπtem egipatskog fara-
ona Tutankamona.
Carter je odmah zaustavio radove i pozvao
svojeg bogatog pokrovitelja, arheologa-amatera

53
lorda Carnarvona, da doe iz Londona i da zaje-
dno podijele radost otkriÊa. Ujutro 6. studenoga
Carter je poslao brzojav lordu Carnavonu: “Napo-
kon divno otkriÊe u dolini: grob s neoπteÊenim
peËatom. Dok Vi ne stignete, stojim. »estitam!”
Za dva dana Carteru je stigao odgovor: “Dolazim
najskorije!”
Radosna vijest o nalazu veÊ je “procurila” u
javnost i svakodnevno su stizale Ëestitke s raz-
nih strana. S Carnavonom je stigla i njegova kÊi
Evelyn, takoer veliki poklonik arheologije.
Pred grobnicom su radnici prvo uklonili na-
sip i Carnavon je ugledao zapeËaÊena vrata. Kad
su joπ malo kopali, uslijedilo je iznenaenje. Uz
peËat grada mrtvih ugledali su joπ jedan na ko-
jem je Carter odmah proËitao Tutankamonovo
ime. PeËate su fotografirali i potom probili stijenu
koja je vodila u podzemnu odaju.
Carnarvon je uzbueno upitao: “Moæe li se vi-
djeti πto?”
“Da, neπto prelijepo!” glasio je Carterov odgo-
vor. Pred presretnim i zapanjenim istraæivaËima
pojavio se faraonov grob prepun umjetnina nepro-
cjenjive vrijednosti. Pronaena su prijestolja,
postelje, sanduci puni dragulja, vrËevi i lonci s
kremama, pozlaÊena kola, oruæje, zlatni lijes u
kojem se nalazila faraonova mumija sa zlatnom
maskom, i joπ niz predmeta koji svjedoËe o kul-
turi jednog davno prohujalog vremena.
Tutankamon nije bio posebno znaËajan fara-
on. Na egipatsko prijestolje stupio je s devet go-

54
PozlaÊeni i obojeni reljef s prikazom iz
Tutankamonova æivota

dina, oko 1361. g. pr. Kr. Jedan ambiciozni savjet-

nik po imenu Ay vodio je mladog faraona u obav-
ljanju dræavniËkih poslova. Tutankamon je umro
prije nego πto je navrπio dvadeset godina, a na-
slijedio ga je Ay. Uzrok Tutankamonove prerane
smrti — nesreÊa, bolest ili ubojstvo — zasad os-
taje tajnom.
Nakon smrti Tutankamon je ubrzo zaborav-
ljen. Ulaz u njegov grob nestao je pod krhotinama
kamenja na tlu doline, a poslije podignute rad-
niËke kolibe potpuno su ga sakrile. I upravo je
to uËinilo otkriÊe toga groba tako znaËajnim. Svi

55
ostali kraljevski grobovi u Dolini kraljeva odav-
no su bili do temelja opljaËkani. PljaËkaπi grobo-
va ostavili su netaknutim samo taj grob.
Ono πto je Carter vidio kad su se njegove oËi
priviknule na tamu bila je nevjerojatna veliËan-
stvenost drevnog egipatskog kraljevskog pokopa.
Od zaprepaπtenosti nije mogao progovoriti sve
dok ga nestrpljivi lord Carnarvon, koji je stajao
pokraj njega, nije vratio u stvarnost pitanjem vidi
li πto.
Carter je gledao u predsoblje, u najveÊu od
Ëetiri podzemne prostorije od kojih se sastojala
grobnica. Pred njim su leæali veliki drveni pozla-
Êeni leæajevi, kipovi u naravnoj veliËini, zlatno
prijestolje, prekrasne vaze, bogato ukraπene πkri-
nje i zlato — svuda bljeπtavilo zlata. “Bio je to
dan nad danima,” pisao je Carter, “najËudesniji
koji sam ikada doæivio.”
S velikom strpljivoπÊu Carter se dao na posao
katalogiziranja, obnavljanja i uklanjanja sadræa-
ja predsoblja prije nego πto je preπao u drugu pro-
storiju, u zapeËaÊenu grobnicu. Kad je Carter 17.
veljaËe 1923. prodro u grobnicu, bio je to za njega
trenutak zbunjenosti. Iza zapeËaÊenog ulaza bilo
je neπto πto je izgledalo kao zid od zlata. Ali kad
su uklonili æbuku, pokazalo se masivno zlatno
svetiπte. Bilo je toliko veliko da je gotovo ispunilo
grobnicu.
Kad je otvorio vrata svetiπta, Carter je naiπao
na drugo svetiπte, a u njemu je bilo treÊe. Kako
se ispostavilo, bila su Ëetiri takva svetiπta pre-

56
svuËena zlatom; svako od njih savrπeno se ukla-
palo u prethodno.
U Ëetvrtom je Carter naπao isklesani kameni
sarkofag neviene ljepote. U njemu su se, jedan
u drugom, nalazila tri lijesa u obliku mumije.
Prvi je bio naËinjen od pozlaÊenog drveta, drugi
od drveta prekrivenog zlatnim listiÊima, a treÊi
— Ëija je ljepota oduzimala dah — bio je od Ëi-
stoga zlata, ukraπen dragim kamenjem i dragu-
ljima.
Od ovog Ëudesnog niza svetiπta i ljesova, naj-
ljepπi je svakako bio treÊi i posljednji lijes. Bio
je to najneobiËniji i najËudesniji predmet πto ga
je Carter ikada vidio; Ëudo ljepote od Ëistoga zla-
ta, teæak 110 kilograma, vjerojatno najveliËan-
stveniji izloæak na svijetu. Ali to nije bilo sve. U
treÊem lijesu Carter je naπao mumiju sa zapanju-
juÊom zlatnom maskom. Taj savrπeno izraen re-
ljef djeËaka-kralja iskovan je od Ëistog zlata. Car-
ter je bio uvjeren kako savrπeno prikazuje smi-
reni izraz lica mladoga kralja umrlog preranom
smrÊu.
Carteru je trebalo pet godina da zaπtiti i pre-
nese blago iz groba u Kairski muzej — kipove,
kipiÊe, dijelove kola, nakit, oruæje — i joπ pet
mjeseci da zavrπi s njihovim katalogiziranjem.
Predmeti iz Tutankamonove grobnice nalaze
se u Egipatskom muzeju u Kairu. Nijedan posje-
titelj muzeja, koji je vidio izuzetnu zbirku vri-
jednih predmeta pronaenih u Tutankamonovoj
grobnici, nije ostao hladan; svi su oduπevljeni i

57
zadivljeni ovim izloπcima. Dvije dugaËke dvorane
i jedna velika prostorija prepunjene su ovim dra-
gocjenostima.
Iako su svima najzanimljiviji sjajni i zlatni
predmeti — poput faraonove zlatne maske — me-
ne su privukli oni jednostavniji i neupadljivi. Za-
molio sam vodiËa da mi pokaæe predmete naprav-
ljene od æeljeza. U staklenoj vitrini, u sredini ve-
like dvorane, vidio sam vrlo lijepo izraen noæ s
oπtricom od nehrajuÊeg æeljeza, zatim jednu
amajliju s tajanstvenom figuricom od æeljeza,
minijaturni naslon za glavu i veÊi broj æeljeznog
orua.
Ovi predmeti, naime, dokazuju da se u vri-
jeme Tutankamona, u Ëetrnaestom stoljeÊu prije
Krista, æeljezo koristilo u razne svrhe. To je bilo
vrijeme nakon izraelskog osvajanja Kanaana, a
biblijski izvjeπtaji govore da je kanaanski kralj
Sisera imao “devet stotina æeljeznih kola” (Suci
1,19; 4,3.13; Joπua 17,16.18; 22,8). U Jerihonu,
najstarijem gradu na svijetu, osvajaËi su prigo-
dom osvajanja grada pronaπli “mjedeno i æeljez-
no posue” (Joπua 6,19.24). Kada su Izraelci iz
Egipta doπli u Kanaan — “ObeÊanu Zemlju”, u
14. stoljeÊu prije Krista, trebali su na planini
Ebalu sagraditi ærtvenik od neobraenog kame-
na i koji nije bio klesan “alatom od æeljeza” (Po-
novljeni zakon 27,5; Joπua 8,31).
Biblijski su kritiËari dugo tvrdili da spomi-
njanje æeljeza u Ponovljenom zakonu, Joπui i Su-
cima dokazuje kako su ovi biblijski spisi nastali

58
Zlatni i æeljezni noæ s oπtricom od nehrajuÊeg
Ëelika iz Tutankamonove grobnice danas
privlaËi pozornost znanstvenoga svijeta; ovo je
nepobitni dokaz da su biblijski izvjeπtaji o
“æeljeznim kolima” iz istog povijesnog razdoblja
— u potpunosti toËni

poslije, jer su smatrali da prije 12. stoljeÊa æeljeza

uopÊe nije bilo u uporabi. Meutim, predmeti iz
Tutankamonove grobnice, koji su se upotreb-
ljavali baπ u to doba, dokazuju da kritiËari Bib-
lije uopÊe nisu bili u pravu.
I nedavna arheoloπka otkriÊa u biblijskim ze-
mljama takoer snaæno opovrgavaju miπljenja
biblijskih kritiËara, jer su pojedini pronaeni

59
predmeti naËinjeni od æeljeza — iz istog raz-
doblja. Oni su nepobitni dokaz da su biblijski
izvjeπtaji o “æeljeznim kolima” iz istog razdoblja
u potpunosti toËni.
Tako je opet snaæno potvrena vjerodostojnost
biblijskih izvjeπtaja. Iako æeljezni izloπci nisu tako
privlaËni kao predmeti od skupocjenih metala, za
prouËavatelja Biblije oni imaju veÊe znaËenje od
izloæaka koji privlaËe pozornost mnoπtva posjeti-
telja arheoloπkih muzeja.
Tutankamonovo blago najslavnije je od svih
arheoloπkih otkriÊa. Njegova je vrijednost nepro-
cjenjiva. S obzirom na bogatstvo u grobu, moæe-
mo se samo pitati kakva su se nevjerojatna bla-
ga nalazila u mnogo veÊim grobovima vaænih fa-
raona poput Ramzesa II. ili Tutmozesa III.
Sve to blago pruæa nam neki uvid u bogatstvo
i sjaj πto ga je Mojsije odbacio da bi mogao izvesti
Izraelce iz Egipta. Premda je po roenju bio Izra-
elac, Mojsije je, prema biblijskom izvjeπtaju, od-
rastao na egipatskom kraljevskom dvoru kao
EgipÊanin. Tutankamon je æivio oko stotinu godi-
na poslije. Po blagu iz njegovog groba dobivamo
uvid u raskoπ egipatskog dvora na kojem je Moj-
sije bio odgajan, i u sve pogodnosti koje su ga
okruæivale.

60
 Crni obelisk

SALMANASAR III. (858.—824. g. pr. Kr.) bio

je sin Aπurnasirpala II. i jedan od vladara koji
su poloæili temelje veliËini i moÊi asirskog kra-
ljevstva. Tijekom vladavine od trideset pet godi-
na izvrπio je Ëak trideset dva vojna pohoda. Go-
dine 845. pr. Kr. poslao je veliku vojsku (spomi-
nje se broj od Ëak 120.000 vojnika) do obale “Mo-
ra zalazeÊeg sunca” (Sredozemnog mora) protiv
zdruæenih dræava Sirije i Fenicije koje su mu se
u savezniπtvu s izraelskim kraljem Jehuom du-
go suprotstavljale. Borbe su trajale sve do 841.
g. pr. Kr., kad su Asirci najzad uspjeli djelomi-
Ëno pokoriti pobunjenike, prisiliti ih na plaÊanje
danka i raseliti dio stanovniπtva.
Sve ove borbe prikazane su na velikoj steli
— crnom obelisku, na reljefu popraÊenom opπir-
nim tekstom o brzoj i lakoj pobjedi Salmanasara
III.
Za sve one koji se zanimaju za starozavjetnu
povijest, Salmanasar III. ima veliko znaËenje jer
je to prvi asirski kralj koji je doπao u sukob s
vladarima Izraela.

61
 U stara vremena postojao je obiËaj da kra-
ljevi-pobjednici podiæu Ëetverobridne kamene
stupove ili obeliske na vidljivu mjestu, kako bi
proslavili svoje pobjede i uspjehe i saËuvali uspo-
menu na njih. Salmanasar III. nije htio biti iz-
nimka. Nakon trideset jedne godine vladanja, a
za to vrijeme postigao je najznaËajnije uspjehe i
najviπe proπirio granice svoje dræave, podigao je
crni obelisk. Ovaj kameni stup visok je 195 cm i
ima pet reljefnih redova iznad kojih se nalazi
stupnjeviti dio oblikovan kao zigurat.
Reljefi prikazuju pokorene vladare stranih
okolnih zemalja, sa svih Ëetiriju strana svijeta,
kako donose danak asirskom vladaru Salmana-
saru III. Poraæeni neprijatelji prikazani su u
smanjenoj veliËini, dok je lik asirskoga kralja veÊi
od ostalih.
Komentari ili objaπnjenja ovih prizora upisani
su klinastim pismom u 210 redaka iznad, ispod
i izmeu reljefa. Drugi red reljefa na prednjoj
strani obeliska prikazuje izraelskoga kralja Je-
hua kako kleËi pred Salmanasarom III. Iza nje-
ga je pratnja koja nosi skupocjene darove kao da-
nak svojem vrhovnom gospodaru.
Jehu je vladao Izraelom nakon kralja Ahaba.
Poznato je kako je istrijebio Ahabov dom zbog to-
ga πto su Ahab i Izebela uveli oboæavanje Baala
u Izraelu (2. o kraljevima 9; 10). Kad je Jehu
doπao na prijestolje (841.—814. g. pr. Kr.), kralj
Salmanasar III. veÊ je bio zauzeo Siriju, pa je
Jehu smatrao da je bolje da ga doËeka kao vazal

62
Crni obelisk asirskog kralja Salmanasara III.;
arheolozi su ga pronaπli u biblijskom gradu
Nimrudu, na trgu blizu Salmanasarove palaËe;
ovaj spomenik je potvrda biblijskog teksta iz 2.
o kraljevima 9. i 10. poglavlje

63
negoli kao neprijatelj. Obelisk na kojem je relje-
fom prikazan ovaj prizor bio je postavljen na trgu
blizu Salmanasarove palaËe u Kalahu, tadaπnjem
glavnom gradu Asirije.
Ruπevine drevnoga grada Kalaha (akadski
Kalhu, πto je zapravo biblijski grad Nimrud —
Postanak 10,11.12) nalaze se na istoËnoj obali Ti-
grisa, nedaleko od uπÊa rijeke Gornji Zab, oko
trideset pet kilometara juæno od Ninive. Oko ne-
kadaπnje asirske metropole, koja je zauzimala
podruËje od oko 3,66 km2, saËuvani su ostatci
gradskih zidina i unutarnje ruπevine zigurata,
hramova, kraljevskih palaËa i viπe slojeva kuÊa
za stanovanje, kao i vrtovi, voÊnjaci pa Ëak i bota-
niËki i zooloπki vrt.
Od graditeljskih pothvata Salmanasara III.
najznaËajnija je njegova palaËa-utvrda u Kalahu,
koja je ujedno sluæila i kao kovaËnica oruæja, ar-
senal i vojarna. PalaËa je sagraena 846. g. pr.
Kr. i imala je dvjestotinjak prostorija, Ëiji se
ostatci danas nazivaju Tel-Azar. Po svojoj namjeni
bila je podijeljena na dva dijela — sjeverni za
vojne potrebe i juæni za kraljevsko boraviπte s
prostranom dvoranom, riznicama, prijamnom dvo-
ranom i prostorijama za stanovanje. Sjeverni dio
imao je pribliæno kvadratnu osnovu s Ëetiri veli-
ka dvoriπta oko kojih su bile mnogobrojne pro-
storije: stanovi za Ëasnike, vojarne, kupaonice, pi-
sarnice, ostave i radionice. U prostorijama oko
jugozapadnog dvoriπta, gdje su preteæno bile
vojarne, naena je velika ostava s uzidanim vrËe-

64
Detalj s crnog obeliska na kojemu je prikazan
izraelski kralj Jehu kako kleËi pred asirskim
kraljem Salmanasarom III., izraæavajuÊi mu
svoju lojalnost i donoseÊi danak; ovo je jedini
do danas poznati slikovni prikaz nekog starog
izraelskog vladara

vima za vino i ploËicama s biljeπkama o izdanom

vinu, s poËetka osmog stoljeÊa prije Krista.
Prijestolna je dvorana popreËna prostorija ve-
liËine 42 x 9,8 metara sa zidovima debelim oko
4,5 metra. Na istoËnoj, uæoj strani dvorane na-
eno je postolje na kojem je nekad stajalo prije-
stolje, a naena su i kamena ognjiπta. Ovo je po-
stolje jedinstveno po svojem reljefu: osim povor-
ke stranih pokorenih dostojanstvenika i donosi-
telja danka te povorke ratnika, na prednjoj su
strani prikazana dva kralja kako se rukuju, mo-

65
tiv kakav dosad nije naen ni na jednom blisko-
istoËnom spomeniku.
Englez Austin Henry Layard, pionir asirske
arheologije, otkopao je tijekom iskopavanja u Ka-
lahu, 1846. godine, crni obelisk koji se danas na-
lazi u Britanskom muzeju u Londonu. Na obeli-
sku Salmanasar III. izmeu ostalog opisuje: “Pri-
mio sam od Jehua, sina Omrijeva, srebro, zlato,
zlatni vrË, zlatnu vazu s oπtrim dnom, zlatne Ëaπe
za vodu, zlatne posudice, zlatni lanËiÊ, palicu za
kralja...”
Iza asirskog vladara nalaze se dva pratitelja,
od kojih jedan dræi suncobran iznad kralja po-
nosno stojeÊi sa simbolima boæanstava Aπura i Iπ-
tar. Izraelski kralj Jehu ima kratku zaokruæenu
bradu, mekanu koænu kapu i kaputiÊ bez rukava,
koji ga oznaËava kao zarobljenika i podanika.
Prate ga Izraelci obuËeni u duge haljine koji do-
nose skupocjene metale i druge vrste danka.
Layard je brzo shvatio golemu vrijednost cr-
nog obeliska; stoga ga je paæljivo spakirao i noÊu
dobro Ëuvao, da bi ga na sam BoæiÊ 1846. godine
poslao u London, zajedno s joπ dvadeset Ëetiri
sanduka puna arheoloπkih dragocjenosti. Tamo
oni i danas spadaju meu najdragocjenije izlo-
πke Britanskog muzeja. Velika vrijednost ovog ot-
kriÊa jest u tome πto danas u ovome spomeniku
imamo prvi izvanbiblijski arheoloπki izvjeπtaj koji
potvruje postojanje drevnih izraelskih kraljeva.
To je jedini do danas poznati slikovni prikaz ne-
kog izraelskog vladara.

66
 Moapski kamen

GODINE 1868. prvi put je otkriven hebrejski

natpis iz doba podijeljenog kraljevstva. RijeË je
o takozvanom Meπinom stupu, spomeniku koji je
podigao Meπa, moapski kralj iza 850. g. pr. Kr.
Pronaen je u ruπevinama grada Dibona i do toga
doba uspio izbjeÊi svako oπteÊenje. Pronaπao ga
je njemaËki misionar Frederick Augustus Klein,
koji se u kolovozu spomenute godine nalazio u
gradu Dibonu na sjevernoj obali rijeke Arnona,
dvadeset pet kilometara istoËno od Mrtvoga mora
u Transjordaniji. Dibon je bio vaæan moapski
grad joπ u trinaestom stoljeÊu prije Krista. Os-
vojio ga je amorejski kralj Sihon (Brojevi 21,30).
Kad su Izraelci pobijedili kralja Sihona, osvojili
su i Dibon i dodijelili ga Gadovu i Rubenovu ple-
menu (Brojevi 32,34; Joπua 13,15).
Dibon je poznat i kao rodno mjesto moapsko-
ga kralja Meπe, a bio je i prijestolnicom njegova
oca. Meπa je u njemu podigao mnoge graevine,
meu njima i kraljevsku utvrdu, o Ëemu piπe u
21. retku spomenika o kojem je rijeË u ovom po-
glavlju.

67
 Arheologija i povijest potvruju nam istinitost
i vjerodostojnost biblijskih zapisa o tome da je
Dibon bio glavni moapski grad (Izaija 15,2; Jere-
mija 48,18).
Kad se spomenuti misionar Klein sprijateljio
s Arapima u Dibonu, neki ljubazni πeik skrenuo
mu je pozornost na stari obli kamen koji je str-
πao iz zemlje. Na prednjoj strani kamena nala-
zio se natpis ispisan starim hebrejskim pismom.
To je navelo Kleina na pomisao da se radi o
dokumentu od povijesne vrijednosti. Prepisao je
nekoliko rijeËi s kamena i poslao ih u Berlin, a
u meuvremenu je zapoËeo pregovore s Arapima
oko kupnje kamena. Vrativπi se u Jeruzalem, o
svemu je obavijestio njemaËkog konzula Peter-
manna. Pogodba je trebala biti obavljena u naj-
veÊoj tajnosti. OsjeÊajuÊi veliku vrijednost ovog
kamena, Klein je u ime Berlinskog muzeja Ara-
pima ponudio 400 dolara.
U meuvremenu je vijest o postojanju ovoga
kamena doprla do francuskog konzula Charlesa
Clermonta-Ganneaua u Jeruzalemu, koji je od-
mah poslao svojeg suradnika Arapina da ispita
cijelu stvar. Ovaj se vratio s nekoliko redaka pre-
pisanog teksta koji su svjedoËili da se radi o vri-
jednom spomeniku iz proπlosti.
Clermont-Ganneau je svojeg suradnika poslao
ponovno u Dibon, a sâm se kradomice uputio do
spomenika, navlaæio papir, stavio ga na spomenik
i trljajuÊi Ëetkicom po papiru napravio otisak pi-
sanog teksta. Dok je on ovo radio, stanovnici Di-

68
Ostaci Dibona, glavnog moapskog grada

bona su ga primijetili. MisleÊi da æeli ukrasti ka-

men, jurnuli su prema njemu s namjerom da ga
ubiju. Ali on je hitro sakrio papir u svoju πiroku
haljinu, sjeo na konja i pobjegao prema Jeruza-
lemu.
Uvidjevπi vrijednost ovog spomenika, konzul
je u ime francuske vlade ponudio Arapima svotu
od 1.500 dolara. UshiÊeni, Arapi su zakljuËili da
kamen moæda vrijedi joπ i viπe, i da Êe — ako ga
ne prodaju odmah — poslije moæda dobiti za nje-
ga znatno viπe novca. Umijeπao se turski upravi-
telj u ©ekemu, uvidjevπi moguÊu vrijednost ka-

69
mena i priliku za laku zaradu, te naredio da se
kamen preda njemu.
SmatrajuÊi da kamen, ako ga razbiju u djeli-
Êe, mogu prodati komad po komad, Arapi su ga
zagrijali do usijanja, zatim ga polili hladnom vo-
dom i tako razbili na mnogo komada. Onda su,
u skladu s arapskim obiËajima, komadiÊe podi-
jelili obiteljima u svojem plemenu da im sluæe
kao amuleti, predmeti koji toboæe imaju Ëarobnu
moÊ da πtite od bolesti i nesreÊe, zbog Ëega ih
praznovjerni stalno nose uza se, obiËno oko vrata.
Moapski kamen ili Meπin stup isklesan je od
crnog bazalta i sliËan je starim nadgrobnim spo-
menicima. Kamen je visok 120, πirok 60, a debeo
6 centimetara. Na njegovoj prednjoj strani nala-
zi se natpis od trideset Ëetiri retka alefbetskog
pisma. Po dijalektu, stilu i sadræaju, natpis nali-
kuje na izvjeπtaj iz Druge knjige o kraljevima 3,
o moapskom kralju Meπi koji se pobunio protiv
izraelskog kralja Ahaba. Neke pojedinosti koje ni-
su spomenute u ovom biblijskom zapisu naene
su na kamenoj steli kralja Meπe.
Spomenik je postavio kralj Meπa oko 850. g.
pr. Kr. da bi proslavio svoju pobjedu: “Ja sam
Meπa, sin Kemoπev. ... Vladao sam nakon svojeg
oca koji je podigao ærtvenik Kemoπu u Karhohu
... jer me on spasio od svih vladara i uËinio da
pobijedim sve neprijatelje. ©to se tiËe Omrija, iz-
raelskog kralja, on je ukrotio Moaba za mnogo
godina, jer je Kemoπ bio ljut na njegovu zemlju.
Naslijedio ga je njegov sin i on je takoer rekao:

70
Moapski kamen iz 8. stoljeÊa pr. Kr. s
najstarijim izvanbiblijskim zapisom imena
JAHVE; danas se nalazi u Louvreu u Parizu.

71
‘Ja Êu ukrotiti Moaba.’ Kemoπ mi je rekao: ‘Idi,
uzmi Nebo od Izraela!’ I tako sam otiπao noÊu i
ratovao protiv njega od zore do podne, osvojio ga
i poklao sve, sedam tisuÊa ljudi, djeËaka, æena,
djevojaka i sluπkinja, jer sam ih posvetio na pro-
past bogu Aπtar-Kemoπu.”
Velika lingvistiËka, religijska i povijesna vri-
jednost ovog kamena u bliskoj je vezi sa Starim
zavjetom. Natpis od svega trideset Ëetiri retka
sadræi moapsku inaËicu zapisa o ratu izmeu Iz-
raela i Moaba koji se nalazi u Drugoj knjizi o
kraljevima 3,4. Starozavjetni izvjeπtaj kaæe: “Me-
πa, moapski kralj, bavio se stoËarstvom. On je
morao kao danak davati Izraelovu kralju sto ti-
suÊa janjaca i vune od sto tisuÊa ovnova.” Moap-
ski kamen potvruje ovaj starozavjetni izvjeπtaj.
Meπin stup, kako se joπ ovaj spomenik po-
pularno zove, najstariji je izvanbiblijski zapis koji
spominje izraelskog Boga Jahvu i u kojem je to
ime napisano na isti naËin kao i u Starome za-
vjetu. Tekst takoer spominje i Omrija, kralja
Izraela; Meπu, kralja Moaba; Gadovo pleme i
brojne gradove u Transjordaniji koje spominje Bi-
blija. RjeËnik ovoga spomenika u potpunosti je
jednak rjeËniku Staroga zavjeta.
Moapski kamen danas se Ëuva u pariπkom
muzeju Louvreu, kao iznimno vaæan spomenik iz
biblijske povijesti.
Nakon otkriÊa Moapskog kamena na svjetlo
dana iziπli su i drugi hebrejski spomenici, iako
mnogo manji po veliËini.

72
 Siloamski natpis

U STARA vremena odluka o osnivanju no-

voga grada temeljila se na procjeni o povoljnom
strateπkom poloæaju i o bogatim izvorima vode u
neposrednoj blizini. Prastari grad Jeruzalem za-
dovoljavao je sve ove uvjete. U Kidronskoj dolini
istoËno od brda Ofela nalazio se obilan izvor pit-
ke vode. Taj se izvor u Starom zavjetu zvao Gi-
hon (1. o kraljevima 1,33). KrπÊani ga danas zovu
DjeviËinim izvorom, a muslimani Izvorom ste-
penica.
Nakon loπega kralja Ahaza i njegove joπ gore
vladavine, na prijestolje Judina kraljevstva 715.
g. pr. Kr. dolazi njegov sin Ezekija. On je bio do-
bar vladar i uveo je mnoge napredne promjene.
Ezekija je neko vrijeme bio vjerni vazal tada vrlo
moÊne Asirije. Pod Ezekijinim vodstvom Judino
je kraljevstvo postalo jaËe i naprednije, πto je
Ezekiju navelo da se pobuni protiv asirskog kra-
lja Sanheriba. Tako mu viπe nije bio podloæan (2.
o kraljevima 18,7).
OËekujuÊi osvajaËki povratak Asiraca, Ezeki-
ja se dao na ojaËavanje utvrda grada Jeruzale-

73
ma. Istodobno se posavjetovao sa “svojim knezo-
vima i vojskovoama da zaspe vodene izvore iz-
van grada”. Sakupio je veliko mnoπtvo radnika
“... i zasuπe sve izvore i potok πto je tekao posred
zemlje. Oni pomisliπe: ‘Zaπto da asirski kraljevi
nau toliko vode, kad dou?’”
Poπto je zatrpao “... gornji izvor vode Giho-
na”, Ezekija je skrenuo vodu “dolje na zapadnu
stranu Davidova grada”, kroz danas poznati pro-
kop koji prolazi od DjeviËinog izvora do ribnjaka
Siloama (2. Ljetopisa 32,3.4.30). Ovakvim je maj-
storskim potezom judejski kralj osigurao Jeru-
zalemu obilnu opskrbu vodom, istodobno uskra-
tivπi vodu neprijatelju.
Izgradnja tunela kojim je Ezekija doveo vodu
u grad smatra se najveÊim graditeljskim pothva-
tom starog Bliskog istoka (2. o kraljevima 20,20).
Najprije je sagradio ribnjak Siloam u jugozapad-
nom dijelu Jeruzalema (Izaija 22,9.11) namjera-
vajuÊi onda skrenuti potok Gihon od Starog ili
Donjeg ribnjaka (to se mjesto danas zove Birket
el Hamra) u ribnjak Siloam kroz Siloamski tu-
nel.
Pretpostavlja se da je tunel probijan dok je
jaka asirska vojska stajala “kod vodovoda gornjeg
jezera na cesti u polje valjara” (2. o kraljevima
18,17; Izaija 36,2). Narod koji je stajao na grad-
skom zidu i sluπao ruganje vrhovnog zapovjed-
nika neprijateljske vojske zasigurno se smijao
upozorenju Asiraca da Êe umrijeti od æei ako se
ne predaju (2. Ljetopisa 32,11).

74
Ezekijin tunel duæine 534 metara prokopan je
kroz stijene oko 701. godine pr. Kr.

Nema sumnje da je Bog 791. g. pr. Kr. saËu-

vao Jeruzalem od razaranja i uniπtio asirsku voj-
sku (2. o kraljevima 19,35; Izaija 37,36); ali se
divimo i kralju Ezekiji za brigu o opskrbi vodom
opsjednutoga grada.
Ezekijinim prokopom Jeruzalem se opskrblju-
je vodom sve do danaπnjega dana. Duæina tunela
je 534 metra, visina 2 metra, a πirina u nekim
dijelovima samo 50 centimetara. Imao sam za-
dovoljstvo uz svjetlost svijeÊe proÊi duæinom cije-
log tunela gazeÊi vodu do pojasa.

75
 Prvi suvremeni istraæivaË Ezekijinog tunela
bio je ameriËki znanstvenik Edward Robinson,
koji je sa svojim prijateljem istraæio tunel u trav-
nju 1838. godine. Oni su ustvrdili da je tunel
mjestimiËno ravan, a mjestimiËno krivudav. Ra-
zlog za nepravilnost Ezekijinog tunela joπ je ne-
poznat, ali se pretpostavlja da su kopaËi krivu-
dali da bi izbjegli kraljevske grobove koji se na-
laze u neposrednoj blizini, ili da su jednostavno
pokuπali slijediti pukotine u stijenama zbog lak-
πeg prokopavanja.
Znanstvenici su zakljuËili da je jedan radnik
poËeo s kopanjem na jednoj strani, unutar grad-
skih zidina, a drugi na drugoj strani, s vanjske
strane zidina. Radilo se neprekidno, buduÊi da
je u tunelu mogao kopati samo jedan Ëovjek.
Tek je 1909. godine skupina inæenjera na Ëelu
s Englezom Parkerom, uz goleme troπkove od
25.000 engleskih funti, oËistila cijeli tunel vra-
tivπi mu prvobitnu πirinu i visinu.
Iako su Ezekijin tunel i ribnjak Siloam sami
po sebi zanimljivi, mnogo su nam draæi zbog izu-
zetnog otkriÊa na ulazu u tunel sa siloamske
strane, na udaljenosti od oko πest metara od sa-
mog ulaza. Naime, u lipnju 1880. godine neki se
djeËak poskliznuo i pao u vodu. Kad je ustao, za-
pazio je natpis na zidu tunela na oko metar vi-
sine od tla.
Natpis je bio dug sedamdeset pet centimeta-
ra. Pisan je njegovanim klasiËnim hebrejskim
jezikom i pismom, i sve do pronalaska Gezersko-

76
Pitka voda s izvora Gihona (1 i 2) prirodnim je
padom tekla Ezekijinim tunelom kroz utvreni
Jeruzalem do Siloamskog ribnjaka (3 i 4)

ga kalendara 1908. godine, bio je jedan od najra-

nijih hebrejskih natpisa.
Siloamski natpis isklesan je pismima koja
datiraju iz Ezekijina vremena i sasvim je sigurno
da je godina nastanka ovog natpisa 700. g. pr.
Kr. To je godina prokopavanja tunela. Natpis je
najvjerojatnije uklesao netko od graditelja. Prvi
ga je deπifrirao A. H. Sayce uz svjetlo svijeÊe, sje-
deÊi u vodi. Hermann Guthe naËinio je prvi gip-

77
sani odljevak Siloamskog natpisa 1881. godine.
Ovo otkriÊe oduπevilo je znanstveni svijet.
Tekst opisuje naËin probijanja tunela i daje
nam dragocjene informacije o njegovim mjerama:
“A ovo je naËin kako je (tunel) probijen: Dok su
kopaËi zamahivali pijucima, svaki prema svojem
drugu, i dok je bilo (ostalo) joπ oko metar i pol
da se probije, Ëuo se glas Ëovjeka s druge strane
kako doziva svojeg druga, jer je pukotina bila i
lijevo i desno. I u sam dan probijanja Ëovjek se
susreo s Ëovjekom, pijuk s pijukom. Onda je pote-
kla voda od izvora prema spremiπtu, πest stotina
metara, a visina stijene iznad glave radnika bila
je oko pet metara.”
Devet godina poslije natpis je zadesila zla
kob: nevaljali ljudi razbili su ga u πest-sedam ko-
mada. Komadi su ubrzo pronaeni kod jednog
graanina Jeruzalema, po narodnosti Grka, koji
je tvrdio da je komade kupio od nepoznatog Ara-
pina za trideset pet novËiÊa. Turske vlasti preu-
zele su ove komade i poslale ih u Muzej starog
Istoka u Istambulu, gdje su sloæeni u cjelinu.
ZnaËenje Siloamskog natpisa za studij Sta-
roga zavjeta viπestruko je. Tekst ovog natpisa
razjaπnjava izvjeπtaj o Ezekijinoj obrani Jeruza-
lema prigodom asirskog napada. Biblijski izvje-
πtaj o Ezekijinoj gradnji tunela potvren je i iz-
vanbiblijskim dokumentom.
Drugo znaËenje ovog natpisa jest doprinos
izuËavanju razvoja hebrejskog jezika i pravopi-
sa. Kao i na Moapskom kamenu, na Siloamskom

78
Siloamski natpis, nastao oko 700. godine pr.
Kr. u vrijeme kralja Ezekije, govori o dovrπenju
prokopa; ovaj graevinski pothvat izvele su
dvije skupine radnika, svaka iz svojega smjera

natpisu rijeËi su odvojene toËkama. Rukopis je

lijepi primjer feniËanskog ukrasnog kurziva, ob-
lika pisanja suglasniËkog alefbeta. Sve rijeËi iz
Siloamskog natpisa, osim rijeËi “napuklina”, na-
laze se u ovom ili onom obliku u hebrejskom tek-
stu Staroga zavjeta.
Siloamski se natpis danas moæe vidjeti u Mu-
zeju staroga Istoka u Istambulu.

79
 “Nema sumnje da je arheologija
potvrdila stvarnu povijesnost
starozavjetne predaje.”

William F. Albright, arheolog

80
 Papirusi s Elefantine

ELEFANTINA je otok u delti Nila, nasuprot

danaπnjem gradu Asuanu. Jedno od zapanjuju-
Êih otkriÊa u Egiptu poËetkom 20. stoljeÊa bilo
je otkriÊe papirusa pisanih aramejskim jezikom
iz 5. stoljeÊa prije Krista, poznatih u znanstve-
nim krugovima kao elefantinski papirusi.
Joπ 1893. godine arheolozi su u ruπevinama
na juænoj strani Elefantine pronaπli ove stare pa-
piruse. Otkrio ih je Amerikanac Charles Edwin
Wilbour. Prije nego πto je znanstveni svijet sa-
znao za ovo otkriÊe, Wilbour je umro na putu u
Ameriku, a sanduk u kojem su se nalazili ovi pa-
pirusi ostao je neotvoren, sve dok 1947. godine
nije postao vlasniπtvom Bruklinπkog muzeja. Neki
od papirusa s Elefantine zavrπili su u Egipat-
skom muzeju u Kairu, a drugi u Muzeju Bodlein
u Oxfordu.
Hebrejska kolonija na otoku Elefantini uglav-
nom se sastojala od vojnika plaÊenika, iako neki
papirusi spominju i nazoËnost hebrejskih trgo-
vaca. Oni su se smjestili u Egiptu uglavnom za
vladavine faraona Hofra (588.—569. g. pr. Kr.).

81
Kad je Judino kraljevstvo palo u ruke Nabuko-
donozora (587. g. pr. Kr.) i jeruzalemski hram bio
potpuno sruπen, Egipat je postao podesnim pri-
bjeæiπtem za sve proegipatski i antibabilonski ori-
jentirane Hebreje. Premda im je prorok Jeremija
savjetovao da ne idu u Egipat, mnogi su Hebreji
odbacili njegov savjet te su odveli Ëak i njega (Je-
remija 42,18-22;43).
Papirusi s Elefantine potjeËu iz judejske vo-
jarne koja je bila u sluæbi egipatskih vladara,
smjeπtene na otoku Elefantini u 5. stoljeÊu prije
Krista. Ova vojarna bila je smjeπtena na spome-
nutom otoku najvjerojatnije u vrijeme posljednjih
judejskih vladara. Oni su sa sobom donijeli i svoj
vjerski sustav i sagradili hram svojem Bogu Ja-
huu (skraÊeno od Jahve), ali su se istodobno kla-
njali i egipatskim boæanstvima. Njihovo bogo-
πtovlje daje nam pravu sliku religije mnogih Ju-
dejaca prije odlaska u babilonsko suæanjstvo.
Spomenuti papirusi pisani su na aramejskom
jeziku, koji je u perzijskom kraljevstvu bio jezik
diplomacije i trgovine po cijeloj zapadnoj Aziji i
koji je polako potiskivao hebrejski jezik.
Jedan od dokumenata pronaenih na Elefan-
tini datira iz 407. g. pr. Kr. On sadræi molbu upu-
Êenu upravitelju Judeje da pomogne obnovu heb-
rejskog hrama na Elefantini, koji je bio poruπen
dok je perzijski upravitelj u Egiptu otputovao na
sluæbeno putovanje u Babilon i Suzu 410.—408.
g. pr. Kr. U njegovoj odsutnosti hram Boga Ja-
hua poruπen je na poticaj sveÊenika boga Khnu-

82
Otok Elefantina na delti rijeke Nil nedaleko od
Asuana; na Elefantini su pronaeni papirusi
ispisani klinopisom na aramejskom jeziku, a
potjeËu iz judejske vojarne koja je bila u sluæbi
egipatskih vladara

ma. Perzijski upravitelj u Egiptu kaznio je izvr-

πitelje zloËina po svojem povratku, ali dopuπte-
nje da se hram popravi nije odmah izdao. Traæio
je od Hebreja da najprije dobiju pristanak od
jeruzalemskih vlasti.
Vrijedno je zapaziti da je elefantinska zajed-
nica uputila pismo i u Jeruzalem i u Samariju
(πto se vidi iz odlomka pisma koji navodimo u
ovom poglavlju), iz Ëega zakljuËujemo da oni nisu
ograniËavali svoju vezu samo na sunarodnjake u

83
Jeruzalemu. U nedatiranoj zabiljeæbi koju je pot-
pisalo petero Hebreja iznosi se njihovo obeÊanje
upuÊeno perzijskom upravitelju da, ako dobiju
dopuπtenje za obnovu hrama, u njemu neÊe biti
prinoπenja æivotinjskih ærtava. »ini se da je to
bila neka vrsta ustupka jeruzalemskim Hebre-
jima koji bi se suprotstavili prinoπenju ærtava bilo
gdje drugdje osim u jeruzalemskom hramu. OËito
je da je na perzijskom dvoru postojao hebrejski
predstavnik. Jednom prijaπnjom prigodom takav
se sluæbenik obratio Hebrejima na otoku Elefan-
tini upozoravajuÊi ih kako je upravitelj naredio
da se Pasha slavi na isti naËin kao πto se to Ëini
u jeruzalemskom hramu (Izlazak 12,1-20).
Judejci su pisali u Jeruzalem, i evo jednog
odlomka iz njihove molbe: “Naπem gospodaru Ba-
goasu, upravitelju Judeje, tvoji sluge Jedonija i
njegovi kolege sveÊenici koji se nalaze na utvrdi
u Elefantini. Neka Bog nebeski daruje naπem go-
spodaru sva dobra u izobilju i u sva vremena, i
dâ mu milost pred kraljem Darijem i plemiÊima
tisuÊu puta viπe nego dosad. Tvoji sluge Jedonija
i njegovi kolege, i Hebreji stanovnici Elefantine,
svi kaæu ovako: Ako to umilostivljava naπega go-
spodara, zauzmi se za ovaj hram da ga obnoviπ,
jer nam oni ne dopuπtaju da ga popravimo.
Smiluj se onima koji æele dobro i tvojim pri-
jateljima u Egiptu ... a mi Êemo se moliti za tebe
uvijek; mi, i naπe æene, i naπa djeca, i Hebreji
koji su ovdje, svi — ako uËiniπ da se hram obnovi.
... Zato smo ti pisali da te obavijestimo. Mi smo

84
Papirus s otoka Elefantine sa zapisom na
aramejskom jeziku; otkriveno ih je vrlo mnogo i
svi oni potvruju toËnost izvjeπtaja iz Ezrine i
Nehemijine knjige

takoer cijelu ovu stvar pismeno iznijeli u naπe

ime Delijalu i Selemiji, sinovima Sanbalatovim,
upravitelja Samarije ... dvadesetog marheπvana,
godine 17. kralja Darija.”
Ovo nam pismo daje uvid u prilike u Judeji i
Palestini pri kraju 5. stoljeÊa prije Krista. Iz nje-
ga doznajemo da je Bagoas bio upravitelj, Joha-
nan veliki sveÊenik, a Sanbalat joπ uvijek u æi-
votu. Njegovi sinovi bili su ljudi od ugleda zbog
starosti svojega oca. Sanbalat je zadavao mnogo
poteπkoÊa Nehemiji.

85
 Meu papirusima pronaen je i primjerak ju-
dejskog æenidbenog ugovora, kao i primjerak ko-
pije Behistunskog natpisa kralja Darija. Jezik
papirusa potvruje nam da je aramejski bio i je-
zik palestinskih Hebreja nakon povratka iz babi-
lonskog suæanjstva. BuduÊi da je aramejski bio
sluæbeni jezik perzijskog kraljevstva, Ezrina knji-
ga sluæbene dokumente perzijskih vlasti navodi
na aramejskom jeziku (Ezra 4,8-6.18; 7,12-26).
Danas je otok Elefantina skoro pust i nalazi
se u duhovnoj tami. Posjetitelj moæe Ëuti tek po-
neki pjev tugaljive arapske pjesme. Ali prije 2500
godina na tom su se otoku u hebrejskom hramu
na bogosluæjima pjevali judejski psalmi Bogu Ja-
hvi.
Iz elefantinskih papirusa, koji se danas nalaze
u Bruklinπkom muzeju, saznajemo da je hebrej-
ski graanski kalendar poËinjao u jesen. Za po-
stojanje ovakvog kalendara u Judeji znalo se iz
Biblije, na temelju Nehemijine knjige. Ali tu su
Ëinjenicu osporavali pristaπe visoke kritike sve do
pronalaska ovih dokumenata. Meutim, posto-
janje tog kalendara na Elefantini u 5. stoljeÊu
prije Krista na izuzetan naËin podupire pouzda-
nost i toËnost izvjeπtaja iz Nehemijine knjige.
Ovaj dokaz umnogome je pomogao da se odredi
godina Ezrinog polaska u Judeju: 457. g. pr. Kr.
Ta je godina polazna toËka za veliko proroËko raz-
doblje iz Knjige proroka Daniela 8,14.
Jezik papirusa takoer pokazuje da je aramej-
ski jezik iz Ezrine knjige sliËan jeziku kojim se

86
govorilo u 5. stoljeÊu prije Krista. Pisma koja se
nalaze u 4. poglavlju Ezrine knjige otkrivaju isti
opÊi stil, te su pisana jednakim jezikom i stilom
kao i dragocjeni dokumenti s otoka Elefantine.
Boæjom providnoπÊu ovi su se znaËajni doku-
menti svojim uvjerljivim glasom pridruæili — pe-
deset godina nakon otkrivanja i leæanja u san-
duku — mnogim drugim svjedocima kako bi po-
tvrdili istinitost biblijskih izvjeπtaja. Iziπli su na
svjetlo dana da bi uËinili silno djelo za Boga u
naπe vrijeme.

87
“Arheologija je potvrdila nebrojene
biblijske izvjeπtaje koje su kritiËari
odbacili kao nepovijesne i suprotne
poznatim Ëinjenicama.”

Joseph P. Free, teolog

88
 Gradovi kralja Salomona

TEKST u Prvoj knjizi o kraljevima 9,15 glasi:

“Tako se uredilo s obzirom na posao koji je bio
zapovjedio kralj Salomon, kako bi sagradio Go-
spodnji Hram i svoju vlastitu palaËu, Milo i zi-
dove Jeruzalema i Hasor, Megido i Gezer.”
Slobodno moæemo reÊi da u ovom tekstu ima
malo onoga πto bi privuklo jednog teologa ili ne-
kog drugog duhovnog djelatnika, ali za arheolo-
ga ili biblijskog povjesniËara on sadræi Ëitavo bo-
gatstvo.
Salomon je svakako uloæio veliko bogatstvo za
ostvarenje plana koji je zahtijevao vrlo naporan
rad. Prilike su bile takve da su zahtijevale pom-
no zamiπljen i postavljen plan koji je nastao u
jednom srediπnjem uredu, πto znaËi da su i ar-
heolozi dobili sliËan zadatak — pronaÊi sliËnu ar-
hitekturu i potvrdu konstrukcije takvog plana.
Sva tri grada — Hasor, Megido i Gezer nala-
zila su se na glavnim trgovaËkim putovima, a nji-
hovo iskopavanje dalo je rezultate koji su potvr-
dili biblijske zapise. Gezer je iskopan na poËetku
dvadesetog stoljeÊa, dakle u vrijeme kada je ar-

89
heologija bila mlada znanstvena grana. Zbog toga
je vjerojatno i objavljeno da je pronaeno vrlo
malo ostataka iz ovog Salomonovog grada. Megi-
do je iskopan 1930. godine. Iskopavanja je obavila
jedna ameriËka ekipa, koja je pronaπla ovaj Sa-
lomonov grad s dræavnim zgradama kao πto su
skladiπta ili upravne zgrade. Meutim, gradska
vrata ostala su neotkopana.
Prava arheoloπka priËa poËinje iskopavanjem
Hasora koje su zapoËeli Izraelci pod vodstvom Yi-
gaela Yadina. Ova arheoloπka ekipa pronaπla je
vrlo vaæne ostatke Salomonovog grada koji se
spominje u biblijskom retku, dodajuÊi tome i po-
sebnu konstrukciju zida (dva uzana, paralelna zi-
da koji se kriæaju s drugim zidovima). GrnËarija
pronaena na tim mjestima potvruje da kon-
strukcija zidova potjeËe joπ iz Salomonovog vre-
mena. Arheolozi su pronaπli velika, neobiËna vra-
ta sa πest takozvanih straæarskih soba (tri na
svakoj strani) iz kojih se nadgledao ulaz u grad.
Ova vrata bila su vrlo sliËna vratima koja su pro-
naena u gradu Megidu.
Bila je to radost za arheologe, a za poπtova-
telje Biblije joπ jedan dokaz o njezinoj vjerodo-
stojnosti. Meutim, tada se joπ nije znalo gdje su
vrata grada Gezera, a onda je Yadin pronaπao za-
nimljive ostatke niza zidova, meu kojima je pre-
poznao jednu stranu tipiËnih Salomonovih vra-
ta. Smatrao je da ta graevina potjeËe iz Salo-
monovog vremena (deseto stoljeÊe prije Krista),
a ne iz drugog stoljeÊa prije Krista, iz makabej-

90
Ostatci zidina drevnog grada Gezera koji je,
prema biblijskom izvjeπtaju iz 1. o kraljevima
9,15 sagradio kralj Salomon

skog razdoblja, kao πto su mislili prijaπnji istraæi-

vaËi. Baπ u to vrijeme jedna druga arheoloπka
ekipa pregledavala je Gezer, pa je dobrovoljno
odluËila praktiËno potvrditi ili odbaciti Yadinove
tvrdnje. Kad je iskopavanje bilo zavrπeno, iz od-
baËenog materijala pojavila su se kompletna Salo-
monova vrata, sliËna po veliËini i konstrukciji
vratima u Hasoru i Megidu. Tako je potvreno
da u svim ovim mjestima gradska vrata iz Salo-

91
monovog vremena imaju sliËan oblik i naËin gra-
dnje. Ali i unatoË ovakvim rezultatima, pojedinci
su tvrdili da Hasor i Gezer imaju ostatke tih po-
sebnih zidova, dok je zid u Megidu samo ma-
sivna, Ëvrsta konstrukcija s pojedinim dijelovima
koji se ne slaæu s arhitekturom iz Salomonovog
vremena.
Sve ovo nije pokolebalo Yadina koji je odluËio
zapoËeti malo istraæivanje u Megidu blizu grad-
skih vrata i preko ostataka gradskog zida. On je
vjerovao da ispod jednog od tih dijelova zida, ko-
ji su pojedini istraæivaËi Megida pogreπno pri-
pisali Salomonu, mora postojati ta problematiË-
na konstrukcija. Bio je uvjeren da je ista grae-
vinska situacija postojala i u Megidu. I tako je
uklanjajuÊi kamenje koje je bilo ugraeno u gor-
nji zid, otkrio tu posebnu graevinsku konstru-
kciju praktiËno iste veliËine i oblika kao u Hasoru
i Gezeru.
Ovo Jadinovo kratko iskopavanje u Megidu
otkrilo je da takozvane “Salomonove staje” ne po-
tjeËu iz Salomonovog vremena, veÊ sigurno iz vre-
mena kralja Ahaba, koji je kao i Salomon imao
mnogo konja i koËija. Neki smatraju da su ove
zgrade mogle sluæiti i kao skladiπta.
Ali jedna je Ëinjenica sasvim sigurna — da
konstrukcija zidova biblijskih gradova Hasora,
Megida i Gezera, zajedno s gradskim vratima, li-
jepo prikazuju umjetniËku zamisao jednog arhi-
tekta, a to se tako lijepo uklapa u tekst zapisan
u Prvoj knjizi o kraljevima 9,15.

92
 Kirov cilindar

IME kralja Kira, velikog osnivaËa perzijskog

kraljevstva, potjeËe od stare perzijske rijeËi Ku-
ruπ. Prema pisanju grËkog povjesniËara Herodo-
ta, Kir je bio sin Kambisa I., vladara ujedinje-
nih zemalja Parπumaπ-Anπana i Parse. Njegova
majka Mandana bila je kÊi medijskog vladara
Astajagesa. Kir je vladao od 559. do 530. g. pr.
Kr., a njegov imperij bio je slavan sve dok ga
nije osvojio Aleksandar Veliki 331. g. pr. Kr.
Sam kralj Kir ostavio nam je zapis u kojem
potvruje svoje podrijetlo. Evo izvatka iz tog za-
pisa, poznatog kao Kirov cilindar: “Ja sam Kir,
kralj svijeta, veliki kralj, zakoniti kralj, kralj Ba-
bilona, kralj Sumera i Akada; sin Kambisa I.,
velikog kralja, kralja zemlje Anπan; unuk Kira
I., velikog kralja, takoer kralja zemlje Anπan;
iz obitelji koja je uvijek kraljevala ...”
Biblija na viπe mjesta spominju kralja Kira i
njegovu vladavinu. Umro je 530. g. pr. Kr., a grob
mu se nalazi u staroj prijestolnici Pasargade (da-
naπnji Murghab) u Iranu. Sagraen je od velikih
blokova kamena vapnenca povezanih æeljezom.

93
 Na grobu se nalazi natpis ispisan staroper-
zijskim pismom: “O, ËovjeËe, tko god bio, odakle
god dolazio, a znao sam da Êeπ doÊi; ja sam Kir
koji je zadobio imperij Perzijancima i bio kralj
Azije. Nemoj mi zavidjeti na ovo malo zemlje πto
prekriva moje tijelo.”
Najpoznatiji povijesni dokument koji su ar-
heolozi do danas pronaπli u Mezopotamiji poznat
je pod imenom Kirov cilindar. Napravljen je od
peËene gline, dugaËak je dvadeset pet centime-
tara i sadræi Kirov zapis o osvajanju Babilona te
nalog kojim se svim zarobljenicima iz raznih ze-
malja odobrava povratak u domovinu.
Za vrijeme svojih iskopavanja u Babilonu od
1879. do 1882. godine arheolog Hormuzd Rassam,
pomoÊnik slavnog Austina Henryja Layarda, pro-
naπao je viπe tisuÊa ploËica na kojima se nalaze
vrlo detaljni podatci o gospodarskom i poslovnom
æivotu u vrijeme vladanja babilonskih kraljeva
Nabopolasara (625.—605. g. pr. Kr.) i Nabukodo-
nozora (605.—562. g. pr. Kr.).
Na arheoloπkom lokalitetu Jumjuma pronaen
je i Kirov cilindar. Ovaj dokument nazvan je tako
zato πto se na njemu nalazi Kirov izvjeπtaj o po-
bjedama te Kirovo dopuπtenje da se ratni zarob-
ljenici mogu vratiti iz Babilona u svoje zemlje i
obnoviti poruπene hramove. Mnogi Izraelci isko-
ristili su ovu priliku i vratili se u Jeruzalem.
Ovaj izloæak Ëuva se u Britanskom muzeju u Lon-
donu. Kirov cilindar kojeg je — po svemu sudeÊi
— sastavio hramski sluæbenik, izvjeπtava da su

94
Kirov cilindar od peËene gline, veliËine 25 cm;
pronaπli su ga arheolozi za vrijeme iskapanja u
Babilonu, a sadræi zapis o Kirovu zauzeÊu
Babilona bez bitke i o dopuπtenju da se ratni
zarobljenici vrate u svoje zemlje; Ëuva se u
Britanskom muzeju u Londonu

se “... svi stanovnici Babilona i Ëitave zemlje Su-

mera i Akada, kneæevi i vladari, poklonili pred
njim [Kirom] i poljubili njegovu nogu buËno sla-
veÊi ozarenih lica πto je on primio kraljevstvo.”
Osvajanje grada objaπnjeno je graanima kao
djelo zaπtitnika grada Babilona, boga Marduka:

95
“Marduk je pogledao po svim zemljama traæeÊi
pravednog vladara ... koji je ispunjen dobrim dje-
lima i zapovjedio mu da napadne njegov [Mardu-
kov] grad Babilon. Sam Marduk iπao je pokraj
njega [Kira] kao pravi prijatelj. ... UËinio je da
[Kir] ue bez ikakve borbe u njegov grad Babi-
lon, poπtedjevπi Babilon od velike nesreÊe.”
U zapisu na cilindru Kir tvrdi kako je Mar-
duk izgovorio njegovo ime kao buduÊeg vladara
svijeta i da je tako on uz pomoÊ toga boæanstva
osvojio grad Babilon, uniπtio babilonsko kraljev-
stvo i osnovao novo, veliko perzijsko kraljevstvo.
ZahvaljujuÊi podatcima s Kirovog cilindra, mi
danas moæemo bolje razumjeti izvjeπtaje o povra-
tku Izraelaca i obnovi zemlje iz biblijskih knjiga
Ezre i Druge knjige Ljetopisa:
“Ovako veli Kir, perzijski kralj: ‘Bog, Gospodin
u nebu dao mi je sva zemaljska kraljevstva. On
mi je naloæio da mu sagradim Hram u Jeruza-
lemu, u Judeji. Tko od vas svih bilo kako pripada
njegovu narodu, neka ide s Boæjim blagoslovom
u Jeruzalem u Judeji i neka tamo gradi Hram
Gospodina, Boga Izraelova, Boga koji stanuje u
Jeruzalemu. Svuda gdje se joπ zadræavaju ostaci
naroda, neka ih stanovnici mjesta potpomognu
srebrom i zlatom, imutkom i stokom, osim daro-
va za kuÊu Boæju u Jeruzalemu!’” (Ezra 1,2-4)
“Prve godine kralja Kira izdade kralj Kir ovu
zapovijed koja se odnosi na Boæji Hram u Jeru-
zalemu: treba opet podiÊi Hram kao mjesto gdje
se kolju ærtve klanice i prinose ærtve paljenice.

96
Kirov grob kod Pasargade i danaπnjem Iranu

Visina Êe mu biti πezdeset lakata, a πirina πezde-

set lakata. Tri reda neka budu od velikog kame-
nja i jedan red od novog drveta. Troπkove neka
snosi kraljevski dvor. I zlatno i srebrno posue
Boæjega Hrama, πto ga je Nabukodonozor uzeo
iz Hrama u Jeruzalemu i donio u Babilon, neka

97
se vrati i odnese u jeruzalemski Hram na svoje
prijaπnje mjesto i neka se postavi u Boæjemu Hra-
mu.” (Ezra 6,3-5)
“U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja
Kira — da se ispuni obeÊanje Gospodnje, koje na-
vijesti Jeremija — nadahnu Gospodin perzijsko-
ga kralja Kira, te oglasi po svemu svom kraljev-
stvu i raspisa ovo: ‘Ovako veli Kir, perzijski kralj:
Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Go-
spodin u nebu. I on mi je naloæio da mu sagradim
Hram u Jeruzalemu u Judeji. Tko od svih vas
pripada njegovu narodu, neka ide gore s blago-
slovom Gospodina, svojega Boga!’” (2. Ljetopisa
36,22.23)
Na Kirovu cilindru zapisano je da je kralj po-
robljene narode, koje su babilonski vladari odve-
li u suæanjstvo, vratio u njihove zemlje. On im
je ponovno sazidao razorene hramove i vratio im
zaplijenjene predmete. Kir je vratio i sve posve-
Êeno posue iz jeruzalemskog hrama koje je Na-
bukodonozor 587. g. pr. Kr., nakon osvajanja
Jeruzalema, odnio kao ratni plijen u Babilon i
stavio ga u Mardukov hram Esagilu.
“Izie Jojakin, Judin kralj, babilonskomu kra-
lju sa svojom majkom, s dvorskim Ëinovnicima,
s knezovima i dvoranima. Babilonski ga kralj za-
robi u osmoj godini svojega kraljevanja. On dade
da sve blago Gospodnjega Hrama i blago kra-
ljevske palaËe bude odneseno, i sve zlatno posue,
πto ga je bio dao naËiniti Salomon, izraelski kralj,
u Gospodnjem Hramu po Gospodnjoj zapovijedi,

98
porazbijano. Zarobi i odvede sav Jeruzalem, sve
knezove i sve valjane ratnike, deset tisuÊa zarob-
ljenika, zatim sve kovaËe i bravare. Samo joπ pre-
ostade siromaπni narod zemlje. … Mjedene stu-
pove u Gospodnjem Hramu, podnoæja i mjedeno
more u Gospodnjem Hramu razbiπe Kaldejci, a
mjed uzeπe sa sobom u Babilon. I lonce, lopate,
noæeve, vrËeve, sve mjedeno posue kojim se
obavljala sluæba, uzeπe sa sobom. I tavice i πkro-
pionice, koje su bile ili posve od zlata ili posve
od srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straæe.
Oba stupa, jedno more i podnoæja koja je Salo-
mon bio dao naËiniti za Gospodnji Hram: mjedi
od koje je bilo sve to posue nije bilo mjere.” (2.
o kraljevima 24,12-14; 25,13-16)
Ovo skupocjeno posue od zlata i srebra,
sveukupno viπe od pet tisuÊa predmeta, vratio je
kralj Kir Izraelcima preko babilonskog dræavnog
blagajnika: “A kralj Kir je dao posue Gospod-
njega Hrama, πto ga je bio odnio iz Jeruzalema
Nabukodonozor i metnuo ga u hram svoga boga.
I to ga dade izdati perzijski kralj Kir preko riz-
niËara Mitredata, koji ga izbroji judejskomu kne-
zu ©eπbasaru. Ovo mu je broj: trideset zlatnih i
tisuÊu srebrnih zdjela, dvadeset i devet noæeva,
trideset zlatnih Ëaπa, Ëetiri stotine i deset srebr-
nih Ëaπa druge vrste, tisuÊu drugoga posua, sve-
ga pet tisuÊa i Ëetiri stotine zlatnoga i srebrno-
ga posua. Sve to ponese ©eπbasar sa sobom, kad
su bili prognanici povedeni iz Babilona u Jeru-
zalem.” (Ezra 1,7-11)

99
 Povratak i obnova jeruzalemskog Hrama pot-
pomognuti su novËanom pomoÊi od dobrovoljnih
priloga skupljenih po raznim narodima: “I svi πto
su s njima stanovali potpomogoπe ih srebrnim
posuem, zlatom, imutkom, stokom i dragocjenim
darovima, osim svih posvetnih darova.” (Ezra 1,6)
Navodi s Kirovog cilindra dokazuju nam da
su biblijski izvjeπtaji o povratku Izraelaca u nji-
hovu zemlju i obnavljanju jeruzalemskog hrama
— pouzdani i toËni. Sve to uËvrπÊuje i produbljuje
povjerenje suvremenog Ëitatelja u istinitost i na-
dahnutost biblijskih spisa.

100
 Pisma iz Amarne

TELL el-Amarna suvremeno je ime stare pri-

jestolnice Egipta — Ahetatena — iz vremena vla-
davine faraona Ehnatona. Ruπevine Tell el-Amar-
ne nalaze se na istoËnoj obali rijeke Nila, nekih
300 kilometara juæno od Kaira, glavnog grada
danaπnjeg Egipta. Ehnaton i njegova kratkovje-
ka prijestolnica bili su potpuno zaboravljeni, sve
dok nisu otkriveni ostatci ruπevina.
Tell el-Amarna dobila je ime prema beduin-
skom plemenu Beni Amranu koje se nastanilo na
tom podruËju negdje u osamnaestom stoljeÊu.
Ruπevine Tell el-Amarne postale su poznate
tek 1887. godine, kad je neka EgipÊanka iz isto-
imenog sela koje se prostire na ruπevinama antiË-
kog naselja, tragajuÊi za gnojivom za svoj vrt sa-
svim sluËajno pronaπla 370 peËenih glinenih plo-
Ëica ispisanih Ëudnim pismom. Ne poznajuÊi nji-
hovu vrijednost, strpala ih je u vreÊe i za deset
piastera prodala susjedu. Ovaj ih je natovario na
magarca i zaputio se u Kairo da ih skuplje proda.
Zbog nepaæljivog rukovanja, mnoge su se na tom
putu polomile.

101
 BuduÊi da su ploËice iz Tell el-Amarne pisane
klinastim pismom koje se stoljeÊima upotreblja-
valo u Mezopotamiji, trgovci su smatrali da su
one obiËna krivotvorina te ih nisu htjeli kupiti.
Vlasnik je vreÊe ponovno stavio na magarca i po-
πao traæiti novoga kupca.
Nakon dugog putovanja doπao je u Luksor,
grad udaljen oko 600 kilometara juæno od Kaira.
U Luksoru je bio bolje sreÊe. Tamo je sreo jednog
znanstvenika Britanca, orijentalista po struci, ko-
ji je odmah prepoznao njihovu vrijednost. Bio je
to E. A. W. Budge, predstavnik Britanskog mu-
zeja iz Londona, koji je odmah kupio 82 ploËice
za potrebe svojeg muzeja. Ostale ploËice otiπle su
na razne strane: 182 u berlinski muzej Perga-
mon, 60 ploËica u Egipatski muzej u Kairu, 20
ih je otiπlo u Oxford u Englesku, a ostatak u dru-
ge muzeje ili u privatne zbirke skupljaËa stari-
na.
SluËajno otkriÊe glinenih ploËica privuklo je
pozornost arheologâ. Tako 1891. godine sir Flin-
ders Petrie, otac znanstvenih arheoloπkih istra-
æivanja u Egiptu, zapoËinje struËna istraæivanja
u Tell el-Amarni. Petrie otkriva neke detalje sta-
roga grada, iznijevπi na svjetlo dana davno zabo-
ravljenu prijestolnicu Egipta, Ahetaten. Tijekom
iskopavanja pronaπao je joπ glinenih ploËica pi-
sanih klinastim pismom.
Nakon njega istraæivanja nastavlja njemaËka
arheoloπka ekspedicija pod vodstvom Ludwiga
Borchardta, od 1904. do 1914. godine. Po zavrπet-

102
Danaπnji izgled stare prijestolnice Egipta,
Ahetatena ili Tell el-Amarne

ku I. svjetskog rata Egipatsko istraæivaËko dru-

πtvo poËinje 1921. godine s viπegodiπnjim istraæi-
vanjima koja se zavrπavaju 1937. godine. Pro-
naeni su ostatci hrama boga Atona i ruπevine
kraljevske palaËe. Baπ na tome mjestu, u nepo-
srednoj blizini palaËe, na zapadnoj strani, egipat-
ska je æena tragajuÊi za gnojivom naiπla na velik
broj ploËica.
Iskopine u Tell el-Amarni pokazuju da je grad
sagraen na brzinu. Pronaeno je i poprsje kra-
ljice Nefretiti, izloæak koji se smatra najljepπim
primjerkom drevne umjetnosti, dok je kraljica
proglaπena najljepπom æenom starog Egipta. U

103
stijenama susjednih brda, istoËno od grada, fara-
on Ehnaton dao je uklesati grobnicu za sebe, svo-
ju obitelj i dvorjane.
Prema pronaenim podatcima ustanovljeno je
da je Ehnaton sa svojom æenom Nefertiti, koja
mu je rodila sedam kÊeri, imao vrlo sretan brak.
Iako je kraljevstvo u vrijeme njegova vladanja bi-
lo dosta oslabljeno, to njega baπ nije mnogo uzne-
miravalo. Svi pozivi vazalnih vladara za pomoÊ,
πto je vidljivo iz stotina pisama, ostali su bez od-
govora.
Ehnaton je bio zaokupljen ukraπavanjem svoje
prijestolnice i pjevanjem himni Atonu, svojem bo-
gu Sunca. Egipatski je imperij nezaustavljivo pro-
padao.
Preko 350 pisama iz Tell el-Amarne, a pose-
bno pisma poslana iz kanaanskih gradova, od po-
sebnog su znaËenja jer ilustriraju nesreene poli-
tiËke prilike u tom podruËju u 14. stoljeÊu prije
Krista. Da su u vrijeme osvajanja Kanaana Egip-
Êani bili jaki i odluËni u obrani svojih posjeda,
Izraelci bi u svojem osvajaËkom prodoru naiπli
na mnogo jaËi otpor. Tom mladom narodu, koji
je u potrazi za novom domovinom iznenada pro-
valio iz Sinajske pustinje i poslije iz Transjor-
danije, pogodovala je politiËka rascjepkanost i ne-
moÊ protivnika. Naravno, Biblija nam kaæe da je
u svemu tome odluËujuÊu ulogu imala boæanska
providnost.
PloËice iz Tell el-Amarne daju nam znaËajne
podatke i o osobitostima kanaanskog jezika toga

104
U ruπevinama starog grada Amarne pronaeno
je viπe stotina dragocjenih glinenih ploËica iz
14. stoljeÊa pr. Kr. koje potvruju izraelsko
naseljavanje Kanaana

razdoblja. Iako je kanaanski pisar pisao akad-

skim, diplomatskim jezikom onog vremena, ipak
je na kraju reËenice dodavao odgovarajuÊu kana-
ansku rijeË.
Pisma iz Tell el-Amarne, pisana na glinenim
ploËicama s obje strane, a ponekad i na margini,
daju nam dragocjene podatke o visokoj kulturnoj
razini Kanaanaca. U njima nalazimo i prvi izvan-
biblijski podatak o starom Jeruzalemu.
Komunikacije izmeu dræava kao πto su Egi-
pat i Babilon, a to se vrlo lijepo vidi iz njihovih

105
pisama, u potpunom su skladu s pokretljivoπÊu
naroda na Bliskom istoku uoËljivom iz biblijskih
izvjeπtaja o patrijarsima. Abraham se slobodno
kretao po Ëitavom Plodnom polumjesecu, a po-
ljanu je kupio na podruËju danaπnjeg Hebrona
od Efrona Hetita, πto nam je opisano u Postan-
ku u 23. poglavlju.
Tekstovi ploËica iz Tell el-Amarne potvruju
nam da je to bio najbolji trenutak da izraelski
narod zauzme Kanaan i nastani se u njemu. Pro-
uËavajuÊi biblijski izvjeπtaj o naseljavanju Kana-
ana, poduprt najnovijim spoznajama arheologa i
povjesniËara, Ëitatelj moæe s viπe pouzdanja i vje-
re prihvatiti cjelokupnu biblijsku objavu jer arhe-
ologija u detalje potvruje toËnost i objektivnost
izvjeπtajâ biblijskih pisaca.
SluËaj Amarne pokazuje da je sve zemaljsko
prolazno i da jedino ono πto je duhovno ima stvar-
nu vrijednost.

106
 OtkriÊe nad otkriÊima

PRO©LO je skoro sedamdeset godina od naj-

uzbudljivijeg arheoloπkog otkriÊa svih vremena.
RijeË je o rukopisima pronaenim 1947. godine
u πpiljama kraj Mrtvog mora blizu Qumrana. On-
dje su nekad æivjeli eseni, pripadnici poznate heb-
rejske vjerske sljedbe.
U proteklih skoro sedamdeset godina o tom
otkriÊu napisano je oko 30.000 magistarskih ra-
dova i doktorskih disertacija te bezbroj knjiga i
struËnih Ëlanaka u Ëasopisima πirom svijeta. Go-
tovo da i nije bilo novina koje o tome nisu pisale.
I naπi vodeÊi listovi objavili su tu dojmljivu vijest,
a o pronalasku i znaËenju kumranskih rukopisa
objavljeno je dosad na naπem jeziku nekoliko
knjiga.
TisuÊe i tisuÊe ljudi posjetilo je Qumran da
vide mjesto na kojem su prepisivani, Ëuvani i pro-
naeni ovi rukopisi. TuristiËki vodiËi iz Ëitavog
svijeta s oduπevljenjem govore o rukopisnim svit-
cima, pokazujuÊi πpilje u kojima su otkriveni ovi
vrijedni dokumenti. Prigodom posjeta tim πpilja-
ma, sjetio sam se rijeËi iz Biblije da Êe vjerodo-

107
stojnost biti otkrivena: “Istina Êe niknuti iz ze-
mlje.” (Psalam 85,11 — –akoviÊ)
Rukopise je u oæujku 1947. godine pronaπao
beduinski pastir, petnaestogodiπnji Muhammad
ad-Dhib iz plemena Taamir. Jedna od njegovih
koza uπla je u neku πpilju. Da bi je vratio natrag,
Muhammad je za njom bacio kamen. Zvuk lom-
ljave grnËarije pobudio je djeËakovu radoznalost.
Pozvao je prijatelja i obojica su se uvukla u us-
ku πpilju.
Ostali su bez rijeËi: posvuda su leæali zemljani
Êupovi puni drevnih koænih rukopisa ispisanih
Ëudnim pismom, umotanih u raspadnuto laneno
platno. Muhammad je s prijateljem te rukopise
odnio muslimanskom πeiku u Betlehem. Vidjevπi
da rukopisi nisu pisani arapskim pismom i pret-
postavljajuÊi da su moæda sirijski, ovaj ih je upu-
tio u Jeruzalem, gdje se nastavlja potraga za bu-
duÊim vlasnikom dragocjenih rukopisa.
Ovo otkriÊe zapanjilo je svijet, jer dotad joπ
nigdje i u tolikim koliËinama nije pronaeno ta-
kvo bogatstvo starih rukopisa. Nastavljeno je s
istraæivanjem pa je od 1951. do 1956. godine pro-
naeno joπ oko 40.000 bibliografskih jedinica koje
se joπ i danas ispituju. Arapsko-izraelski rat koji
je buknuo 1948. godine isprva je onemoguÊio pri-
stup nalaziπtu. Novosti o otkriÊima ipak su do-
spjele u javnost u travnju 1948. godine.
Prve rukopise kupio je profesor Eleazar Su-
kenik, naËelnik Odsjeka za arheologiju Hebrej-
skog sveuËiliπta u Jeruzalemu. On je u stude-

108
©pilje u Qumranu kraj Mrtvog mora u kojima
su pronaeni biblijski rukopisi koji su bacili
mnogo svjetla na danaπnje prijevode Biblije;
rukopisi potjeËu iz 2. do 3. stoljeÊa pr. Kr.

nome 1948. godine kupio najduæe i najstarije ru-

kopise. Athanasius J. Samuel, mitropolit Sirijske
pravoslavne crkve, koji je od beduina kupio mno-
go rukopisa, poËetkom 1949. godine prenio ih je
u Ameriku.
Sukenikov sin Yigael Yadin — naπavπi oglas
u Wall Street Journalu — otkupio je 1954. godine

109
ove rukopise za 250.000 dolara. U Jeruzalemu je
1953. godine sagraena suvremena zgrada Hram
knjige kao stalni dom za ove rukopise. KoliËina
biblijske grae otkrivene 1947. godine vrlo je ve-
lika. Znanstvenici ni u najmaπtovitijem snu nisu
mogli oËekivati neπto sliËno tome.
Dosadaπnjim izuËavanjem ovih rukopisa utvr-
eno je da najstariji datiraju iz treÊeg stoljeÊa
prije Krista, te da su oni u prosjeku oko tisuÊu
godina stariji od najstarijih rukopisa hebrejske
Biblije koji su bili poznati do trenutka otkrivanja
rukopisa kraj Mrtvog mora. Tako nas ovaj pro-
nalazak znatno pribliæava izvornim spisima knji-
ga Staroga zavjeta kojima su se sluæili Isus Krist
i apostoli.
Objektivno prouËavanje dokaza svitaka vodi
do odbacivanja svake tvrdnje da je Isus oponaπao
“uËitelja pravednosti”; rad, æivot i smrt spomenu-
tog uËitelja ni u Ëemu nije sliËan radu, æivotu i
smrti Isusa Krista. Ni esensko oËekivanje Mesije
(zapravo dvojice mesija) ne pokazuje nikakvu sliË-
nost s Isusom i Njegovom sluæbom. KrπÊanstvo
nije roeno iz esenstva niti unutar njega.
Krist i Njegovi uËenici zasigurno su bili svje-
sni postojanja kumranske sljedbe, i moæda su Ëak
bili upoznati s njihovim knjiæevnim djelima. Ali
niπta u kumranskoj literaturi nije nalik na Kri-
stov nauk o spasenju, na Njegov æivot praπtanja
i Njegovu smrt niti se pribliæuje nauku o milosti
i opravdanju vjerom koji je tako silno protuma-
Ëio apostol Pavao.

110
Jedan od svitaka pronaenih za istraæivanja
πpilja kraj Qumrana; od svih biblijskih knjiga
najbrojniji su prijepisi psalama

Ne moæe se predvidjeti πto Êe buduÊa znan-

stvena istraæivanja donijeti, ali dosadaπnji rezul-
tati pokazuju da su prepisivaËi biblijskih teksto-
va vjerno prenosili Boæju rijeË iz naraπtaja u na-
raπtaj. ProuËavatelji Biblije konzervativnijeg uvje-
renja obradovali su se i ohrabrili rezultatima ovih
istraæivanja jer u njima vide potvrdu rijeËi pro-
roka Izaije napisanih prije dvadeset sedam
stoljeÊa: “Trava se osuπi, cvijet uvene, ali rijeË
Boga naπega ostaje u vjeËnosti.” (Izaija 40,8)
Da, zapanjujuÊa otkriÊa potvruju Bibliju.
Kao plod tih dokaza mi osjeÊamo kako u nama
raste uvjerenje da je Biblija uvijek u pravu.

111
 “A ovo najprije znajte, da se nijedno proro-
Ëanstvo Pisma ne smije tumaËiti na svoju ruku.
Jer nikad nije bilo proroËanstvo javljeno po Ëo-
vjeËjoj volji, nego su ponukani od Svetoga Duha
govorili sveti Boæji ljudi. ... I tako nam je sad
ËvrπÊa proroËka rijeË, i dobro Ëinite πto pazite na
nju kao na svjetiljku koja svijetli u tamnome mje-
stu, dok dan ne osvane i Danica se ne pomoli u
srcima vaπim.” (2. Petrova 1,20.21.19)
Nije svejedno πto mi vjerujemo o Bibliji; ona
je viπe od papira, boje i koæe, viπe od proizvoda
tiskarske i knjigoveæaËke vjeπtine. Ona je viπe od
izvorne poruke starih naroda. Apostol Pavao, ve-
liki putnik, misionar i teolog, pisao je svojem uËe-
niku Timoteju: “Ali ti stoj u onome πto si nauËio
i o Ëemu si se uvjerio, znajuÊi od kojih si nauËio;
i jer iz djetinjstva znaπ Sveta Pisma koja te mogu
uËiniti mudrim na spasenje po vjeri koja je u Kri-
stu Isusu. Sve je Pismo Bogom nadahnuto i kori-
sno za uËenje, za karanje, za popravljanje, za
odgajanje u pravdi da bude savrπen Ëovjek Boæji,
spreman za svako dobro djelo.” (2. Timoteju 3,14-
17)
Spasenje u Isusu Kristu — to je sræ Biblije,
ono πto je Ëini æivom i razliËitom od drugih knji-
ga. RijeË je o dogaaju koji se zbio prije dva ti-
suÊljeÊa na breæuljku izvan Jeruzalema, na Gol-
goti. Taj je dogaaj od osobite vaænosti. Sin æi-
voga Boga umro je na kriæu. To nije legenda, veÊ
Ëinjenica, stvarnost. Za one koji su iskrena srca,
makar i sumnjaju, Bog je pripremio Ëitavu buji-

112
Znanstvenik prouËava svitak iz Qumrana

cu dokaza. Dokaz iznad svih drugih je dokaz kri-

æa: Isus je umro umjesto mene i vas.
Moæda ste Ëuli priËu o nevjerniku koji je spa-
sio dijete iz kuÊe koja je gorjela. OdluËio je po-
svojiti djeËaka koji je u poæaru izgubio obitelj.
Susjedi su sumnjiËavo odmahivali glavom kad su
Ëuli da dijete treba biti povjereno nekome tko ne
vjeruje u Boga. Ali kad je posvojitelj podigao ope-
Ëene ruke kojima je djeËaka spasio iz poæara i
uzviknuo: “Evo dokaza da ga volim!” — dijete mu
je bilo dodijeljeno.

113
 I doista se pokazao kao dobar otac. DjeËaku
je bilo najljepπe kad bi, sjedeÊi u krilu novog oca,
sluπao priËu o svojem izbavljenju. Najviπe je volio
sluπati o opeËenim rukama. Jednog je dana s
ocem posjetio izloæbu slika. Jedno ga se platno
posebno dojmilo — na njemu je bio prikazan Isus
kako prema nevjernome Tomi pruæa svoje probo-
dene ruke.
— Tata, priËaj mi πto prikazuje ova slika.
— Ne, sine, o ovoj slici ne æelim priËati.
— Zaπto ne?
— Zato πto ne vjerujem u to.
— Ali, tata, pa priËao si mi i o Crvenkapici,
a sigurno nisi vjerovao da je to istina.
I tako je otac morao ispriËati dogaaj. DjeËak
je primijetio:
— Pa to mi nekako sliËi na tebe i mene. Nije
bilo lijepo od Tome πto nije vjerovao da je taj do-
bri »ovjek umro za njega. Kako bi bilo da ja ka-
æem kako ne vjerujem da si me ti spasio iz vatre?
Smije li ËovjeËanstvo i nadalje odbijati probo-
dene ruke Boæjega Sina Isusa Krista koji je umro
za spasenje svih ljudi? Smije li i nadalje s ne-
vjericom smatrati kako je Njegov Ëin ljubavi, opi-
san u Boæjoj rijeËi, Bibliji, tek predaja, bajka ili
spretna izmiπljotina?

114
 Pogovor

UVIJEK je u povijesti bilo ljudi koji su svo-

jom darovitoπÊu i radom zaduæili ËovjeËanstvo.
Sve umjetniËko i znanstveno blago kojim ras-
polaæe suvremeni Ëovjek temelji se na darovitosti
i radu tih ljudi. Jedan od onih koji su uËinili æi-
vot suvremenog Ëovjeka bogatijim i sadræajnijim
bio je i profesor Constantin von Tischendorf
(1815.—1874.), koji se istaknuo u otkrivanju bib-
lijskih rukopisa. Mi se divimo velikim otkriÊima
tih velikih ljudi, a u veÊini sluËajeva ne znamo
niπta o radu, o naporima i ustrajnosti tih poseb-
no darovitih pojedinaca koji su dali sve od sebe
da bi postigli cilj koji su sami sebi postavili. Nje-
govo najpoznatije otkriÊe je Sinajski kodeks, a
pronaπao ga je u Samostanu sv. Katarine na Si-
naju. “Pozvali” smo profesora Tischendorfa da
nam bude “gost” autor na kraju ovog znanstveno-
popularnog djela s namjerom da “konac djelo kra-
si” jer ono πto Êe nam on reÊi, ima najveÊu teæi-
nu. Njega Êe nam predstaviti dr. sc. Jean R. Zur-
cher.

115
“KrπÊanin moæe za cijelu Bibliju bez
straha ili oklijevanja izjaviti da u
ruci dræi istinsku Boæju rijeË koja je
prenoπena naraπtajima i stoljeÊima
bez bitnih izmjena.”

Sir Frederic George Kenyon

116
 “Pronaπao sam original
Novoga zavjeta”

JO© u ranoj mladosti Constantin Tischendorf

je sebi postavio cilj: “Pred sobom imam sveti za-
datak — pronaÊi izvorni rukopis Novoga zavje-
ta.” Ali za ostvarenje takvog zadatka bilo mu je
potrebno veliko obrazovanje. Zato je 1834. godine,
u devetnaestoj godini æivota, poËeo studirati na
sveuËiliπtu u Leipzigu. Za vrlo kratko vrijeme od-
liËno je svladao latinski, grËki, hebrejski, ara-
mejski, koptski kao i joπ neke druge jezike i di-
jalekte. Constantin Tischendorf bio je nadaren po-
sebnom snagom i ustrajnoπÊu, πto mu je omogu-
Êilo da svlada naoko nesavladive prepreke u svo-
jem istraæivaËkom radu. On je sâm pronaπao i
obradio viπe biblijskih rukopisa nego mnogi dru-
gi pronalazaËi zajedno.
Izvanredno poznavanje grËkoga jezika omo-
guÊilo mu je da u dvadeset sedmoj godini æivota
znanstveno obradi i objavi jedno izdanje Novoga
zavjeta na grËkom jeziku, πto mu je donijelo ug-
led odliËnog poznavatelja tog jezika.

117
 Tischendorf odliËno tumaËi najpoznatije stare
rukopise, a meu njima i poznati Vatikanski
kodeks koji se nalazi u Vatikanskoj knjiænici od
1481. godine. Taj rukopis je zapravo Biblija pre-
pisana na grËkom jeziku oko 350. g. po Kr. Od
ovog kodeksa ostalo je 759 listova veliËine 27 x
27 cm. Svaki list bio je podijeljen u tri stupca, a
svaki stupac bio je napisan u 42 retka. Tekstovi
su ispisani lijepim i pravilnim rukopisom. Tekst
Staroga zavjeta obuhvaÊa 617 listova, a Novog
zavjeta 142 lista. Naæalost, Novi zavjet nije pot-
pun jer nedostaje kraj Poslanice Hebrejima, dvije
Pavlove poslanice Timoteju, zatim poslanice upu-
Êene Titu i Filemonu, a isto tako nedostaje i Ot-
krivenje. I Napoleon se æelio domoÊi tih tekstova
kako bi ih odnio u Pariz. Godine 1866. Tischen-
dorf je uspio deπifrirati ovaj kodeks i u cijelosti
ga prevesti u roku od Ëetrnaest dana.

Strpljenje dostojno divljenja

Drugo veliko djelo koje se pripisuje Tischen-
dorfu odnosi se na Codex Ephraemi. Taj kodeks,
koji je kraljica Katarina Medici donijela kao mi-
raz, nalazi se u Nacionalnoj knjiænici u Parizu.
Tekstovi Staroga zavjeta u ovom djelu obuhvaÊaju
64 lista, a 145 ih je iz Novog zavjeta. Ovaj ko-
deks je najzanimljiviji dokument od svih palimp-
sesta (pergamenata s kojih je prvotni tekst izbri-
san). U 5. stoljeÊu napisan je biblijski tekst na
grËkom jeziku u stupcima od 42 retka. Meutim,
u 12. stoljeÊu jedan je sveÊenik namjerno os-

118
trugao biblijski tekst da bi umjesto njega, podi-
jelivπi list u dva stupca, prepisao djela Ephra-
ema, poznatog teologa iz 4. stoljeÊa. Kodeks je
nazvan prema imenu toga teologa. Tek u 17. sto-
ljeÊu ustanovljeno je da se radi o palimpsestu.
Usprkos svim nastojanjima raznih znanstvenika
koji su æeljeli otkriti prvobitni, ostrugani tekst,
on je i dalje ostao tajna za sve. Tischendorf u
26. godini dolazi u Pariz 1842. godine. Dvije pune
godine on neumorno radi u Nacionalnoj knjiænici
na deπifriranju ovoga tajanstvenog kodeksa. Ri-
jeË po rijeË, redak po redak, on je upornim radom
uspio rekonstruirati prvobitni tekst. Uspio je ta-
mo gdje su svi ostali doæivjeli neuspjeh dajuÊi
svijetu objaπnjenje jednog od najteæih tekstova za
deπifriranje.
Meutim, najvaæniji pothvat joπ nije ostvaren,
a na trnovitom putu prema starim, nepoznatim
rukopisima koji su ga neodoljivo privlaËili bit Êe
mu potrebno ne samo mnogo znanja i proniclji-
vosti, nego i posebne hrabrosti i ustrajnosti.

Na gori Sinaju
I tako, 1844. godine Tischendorf polazi u Kai-
ro. PosjeÊuje samostane i stare crkvene ustanove
i svuda pronalazi vaæne rukopise. Na tom ga je
putu najviπe privlaËila gora Sinaj sa Samostanom
sv. Katarine, koji je sazidan joπ u 14. stoljeÊu.
Samostan je na Ëudesan naËin odolio svim rat-
nim vihorima i razaranjima. ZahvaljujuÊi visokim
zidovima koji su ga okruæivali, a posebno dæa-

119
miji koja se uzdizala izmeu dvadesetak kape-
lica unutar zidova, samostan je imao drugaËiju
sudbinu od ostalih povijesnih spomenika takve
vrste. Tischendorf je bio siguran da Êe u ovome
samostanu naÊi starih rukopisa.
Na Sinaj je krenuo 12. svibnja 1844. godine
na Ëelu male karavane sastavljene od vodiËa, tu-
maËa i Ëuvara, jer to podruËje nije bilo najsigur-
nije. Nakon desetodnevnog napornog i zamornog
putovanja po velikoj vruÊini, stigao je na æeljeno
mjesto. Meutim, nije mogao odmah unutra. Uza-
lud je obilazio oko zidova koji su πtitili samostan
jer ulaza nigdje nije bilo, sve dok na visini od
deset metara nisu primijetili jedan otvor, pa je
Tischendorf pomoÊu dizalice dospio do toga neuo-
biËajenog ulaza.
Nakon πto je posjetio svih dvadeset kapelica
i dæamiju, vodiË ga je na kraju odveo u knjiæni-
cu. Na svoje veliko iznenaenje, Tischendorf u
njoj nije naπao ni jedan jedini stari rukopis. Neu-
ki redovnici nisu znali za vrijednost starih ruko-
pisa pa su ih jednostavno stavili u zabaËene i
zapuπtene prostorije u podzemlju.
Voen svojim darom opaæanja, Tischendorf je
polako pretraæio hrpu spisa ugroæenih insektima
i vlagom. U jednoj koπari sa stvarima namijenje-
nim spaljivanju, naπao je 129 dijelova perga-
menta. To je zapravo bio dio rukopisa Staroga
zavjeta koji je napisan oko 350. g. po Kr. Redov-
nici kao da su se tada odjednom probudili iz sna
i shvatili Ëime raspolaæu pa nisu htjeli ustupiti

120
Samostan svete Katarine na Sinaju u kojem je
arheolog Constantin Tischendorf pronaπao
Sinajski kodeks

Tischendorfu ovaj rukopis. Zbog toga on strplji-

vo prepisuje ove spise i nakon dugog uvjerava-
nja, profesor je uspio dobiti dopuπtenje da pone-
se sa sobom treÊinu svojeg otkriÊa — 43 lista,
koje Êe poslije predati SveuËiliπnoj knjiænici u
Leipzigu, gdje se i danas nalaze.
BuduÊi da je morao prepustiti dijelove kodek-
sa redovnicima u Samostanu sv. Katarine, Tisc-
hendorf odluËuje po drugi put otiÊi na Sinaj 1854.
godine. Meutim, ovaj put on uzalud traæi 86 li-
stova koje je ostavio nakon prvog boravka u sa-

121
mostanu. »inilo se da se redovnici uopÊe toga ne
sjeÊaju, i uz sva znanstvenikova izlaganja, ta-
janstveni nestanak rukopisa ne moæe se objasni-
ti! U Europu se vraÊa praznih ruku, ali s odlu-
kom da i po treÊi put ode na Sinaj. Ovaj put imao
je diplomatsku preporuku ruskog dvora prema
kojem su redovnici ovoga samostana imali po-
sebno poπtovanje.
Godine 1859. poπao je na treÊe putovanje. U
Samostanu sv. Katarine Tischendorf ponovno pre-
traæuje svaki kutiÊ, ali naæalost bez ikakvog us-
pjeha. Slomljen, razoËaran i utuËen, odredio je
7. veljaËe za dan odlaska. OdluËni trenutak na-
stupio je upravo jedan dan prije njegovog odla-
ska: neki mladi redovnik pozvao ga je u svoju
Êeliju i pokazao mu veÊi omot u crvenom platnu.
U omotu je bilo ne samo 86 ostavljenih listova,
nego joπ 346 listova. To je bio najstariji potpuni
rukopis Novoga zavjeta, vjerojatno prijepis koji
datira iz 350. g. po Kr.
Tischendorfu je bilo potrebno dosta vremena
i strpljenja, diplomatskih sposobnosti i uporno-
sti da u Ëetrdeset petoj godini æivota ostvari ide-
al iz mladosti: da pronae najraniji rukopis No-
voga zavjeta.
Od 1933. godine 347 listova ovoga glasovitog
Sinajskog kodeksa nalazi se u Engleskoj, u Bri-
tanskoj knjiænici u Londonu, 43 rukopisna lista
u Leipzigu, gdje ih je joπ prije ostavio, a 3 lista
u Rusiji, u Petersburgu. Cijeli izvorni rukopis
trebao bi imati 720 listova. Od toga su broja 393

122
Sinajski kodeks Ëuba se u Britanskom muzeju
u Londonu

lista nestala nepaænjom redovnika. SaËuvana je

samo treÊina teksta Staroga zavjeta, ali je zato
Novi zavjet kompletan. Kodeks je sadræavao i dva
apokrifna teksta: Barnabinu poslanicu i Poslani-
cu pastira Herme kojom se kodeks i zavrπava.
Dvije treÊine ovoga posljednjega teksta je nesta-
lo.
VeliËina svakog lista je 43 x 38 cm s tekstom
koji je rasporeen u 4 stupca, od kojih svaki ima
po 48 redaka. To je neprocjenjivo blago koje doka-
zuje vjerodostojnost Novoga zavjeta i otvara put
suvremenim prijevodima Biblije. Prema tome, po-

123
sao koji je obavio Constantin von Tischendorf uvi-
jek Êe biti velika vrijednost u opÊoj povijesti kul-
ture ËovjeËanstva.

124
 ZakljuËak

»itajuÊi ovu knjigu, “putovali” ste tragovima

starih naroda i upoznali se samo s djeliÊem arhe-
oloπke grae koja rasvjetljava dogaaje opisane
u Bibliji.
S obzirom na opseg djela, nismo imali na-
mjeru iscrpno obraditi svu zanimljivu i s Bibli-
jom usko povezanu arheoloπku grau. Na kraju
moæemo reÊi da arheologija osvjetljava svijet bib-
lijskih vremena, ali ona ne moæe prisvojiti pravo
posjedovanja neke uzviπenije istine. Arheologija
moæe pomoÊi odgovoriti na pitanje πto se dogo-
dilo u stara vremena, ali vrlo rijetko moæe reÊi
zaπto se to dogodilo.
Isto tako, biblijska arheologija moæe pruæiti
razumijevanje, ali ne moæe stvoriti vjeru. Vjera
je dar od Boga koji od Njega dobivaju oni koji
taj dar traæe. Ako Ëitatelji Biblije priu Bibliji
bez vjere, u njoj Êe naÊi tek zanimljive povijesne
i religijske Ëinjenice. Onome pak koji vjeruje —
Biblija Êe postati æiva Boæja rijeË koja Êe ispuni-
ti njegove potrebe.

125
 Ako pravilno koristimo arheoloπke podatke,
radovat Êemo se spoznaji da naπa Biblija nije ne-
ka zbirka legendi, veÊ krajnje pouzdani izvjeπtaj
o povijesnim ljudima koji su se odazvali na Bo-
æju objavu.
KrπÊani Ëija se vjerovanja temelje na Bibliji
zahvalni su za pomoÊ koju su im pruæile arhe-
oloπke iskopine — one su danas izloπci podastri-
jeti najπirem opÊinstvu u brojnim muzejima svi-
jeta, predmeti opisani i rastumaËeni u tisuÊama
studija i knjiga. Ti su pronalasci osnaæili i po-
tvrdili vjeru krπÊana i uËvrstili njihovo povjere-
nje u vjerodostojnost i toËnost biblijskih izvje-
πtaja.
Arheologija, dakako, potvruje Bibliju!

126
 Bibliografija

Aharoni, Yohanan. The Archaeology of the Land of

Israel Philadelphia: The Westminster Press, 1982.
Aharoni, Yohanan. The Land of the Bible. A Histori-
cal Geography. Revised and Enlarged Edition. Phi-
ladelphia: The Westminster Press, 1979.
Albright, William Foxwell. The Archaeology of Pales-
tine. Gloucester: Peter Smith, 171.
Badæ, Volis E. A. Egipatska religija. Preveo Branislav
StaniÊ. Beograd:1985.
BagariÊ, Ivo. Kumran ili Betlehem. Zagreb: KrπÊanska
sadaπnjost, 1975.
BoroviÊ, Pavle. Biblijski priruËnik arheoloπkih, zem-
ljopisnih i povijesnih pojmova. Sv. 1—2. Zagreb:
Znaci vremena, 1991.
Burrows, Millar. The Dead Sea Scrolls. Grand Rap-
ids: Baker Book House, 1978.
Ceram, C. W. Bogovi, grobovi i uËenjaci. Preveo Sta-
nilsav ©imiÊ. Zagreb: Matica hrvatska, 1955.
Chiera, Edward. They Wrote on Clay. Chicago. The
University of Chicago Press, 1969.

127
Contenau, Georges. Babilonija i Asirija. Prevela Ta-
tjana Domiter. Zagreb: Naprijed, 1978.
CvijetiÊ, Ljubomir, urednik. Gilgameπ — sumersko-ba-
bilonski ep. Sarajevo: Veselin Masleπa, 1979.
Edwards, I. E. S. The Pyramids of Egypt. London:
Penguin Books, 1988.
Finegan, Jack. Light from the Ancient Past. Sv. 1—2.
Princeton: Princeton University Press, 1974.
Finkel, I. L. And Seymour M. J. Editors. Babilon
Myth and Reality. Second impression. London: The
British Museum Press, 2009.
Harding, G. Lankester. The Antiquities of Jordan.
Cambridge: The Lutterworth Press, 1990.
Herodotova Historia. Preveo Milan ArseniÊ. Novi Sad:
Matica srpska, 1987.
Horn, Siegfried H. Arheologija tumaËi Bibliju. »etvrto
izdanje. Preveo Drago ObradoviÊ. Zagreb: Znaci
vremena, 1985.
Horn, Siegfried H. The Spade Confirms the Book.
Washington, D.C.: Reiew and Herald Publishing
Association, 1980.
Keller, Werner. Biblija je imala pravo. Preveo Marko
Margaritoni. Dubrovnik: SveuËiliπte u Dubrov-
niku, 2005.
Kenyon, Kathleen M. Archaeology in the Holy Land.
New York: Praeger Press, 1979.
Kramer, Samuel Noah. Historija poËinje u Sumeru.
Prevela Vesna KrmpotiÊ. Zagreb: Epoha, 1966.

128
Millard, Alan. Treasures from Bible Times. Tring: Lion
Publication Corporation, 1985.
NedomaËki, Vidosava. Arhaeologija Bliskog istoka.
Asirija — novovavilonska dræava. Beograd: Filo-
zofski fakultet, 1984.
NedomaËki Vidosava. Arheologija Bliskog istoka. Beo-
grad: NauËna knjiga, 1978.
Novak, Grga. Egipat. Zagreb: IzdavaËki zavod Jugo-
slavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967.
Novak, Grga. U zemlji Faraona. Zagreb: Naklada piπ-
Ëeva, 1946.
Oppenhaim, A. Leo. Ancient Mesopotamia — Portrait
of a Dead Civilization. Rev. Ed. Chicago: The Uni-
versity of Chicago, Press, 1977.
Paolo, Matthiae. Ebla: An Empire Rediscovered.
Translated by Cristofer Holme. Garden City: Dou-
bleday, 1981.
Pettinato, Giovani. The Archives of Ebla. Garden City:
Doubleday, 1981.
Pritchard, James, ed. Ancient Near Eastern Texts, 2nd
ed. Princeton: Princeton University Press, 1969.
RebiÊ, Adalbert. Biblijske starine. Zagreb: KrπÊanska
sadaπnjost, 1983.
Saggs, H. W. F. The Greatnes that was Babylon. Fully
revised and updated. London: Sidgwick and
Jakson, 1988.
Schoville, Keith N. Biblical Archaeology in Focus.
Grand Rapids, Baker Book House, 1978.

129
Vanderberg, Philipp. Nofretete. Zagreb: Stvarnost, n.d.
Verber, Eugen. Kumranski rukopisi. Beograd: Beo-
gradski izdavaËko-grafiËki zavod, 1982.
Vos, Howard F. Archaeology in Bibble Lands. Chicago:
Moody Press, 1980.
Wright, G. Ernest. Biblical Archaeology. Philadelphia:
The Westminster Press, 1974.
Zamarovsky, Vojtjeh. Tajne carcstva Hetita. Preveo
Mirko Jirsak. Zagreb: Epoha, 1965.

»asopisi
Andrews University Seminary Studies
Archaeology
Archaeological Diggings
Archaeology Odysey
Bible and Spade
Biblical Archaeologist
Biblical Archaeology Review
Current Archaeology
Journal of Field Archaeology
KMT A Modern Journal of Ancient Egypt
Near Eastern Archaeology
World Archaeology

I drugi Ëasopisi koji povremeno ili stalno donose Ëlan-

ke o biblijskoj arheologiji

130
 Za sve Ëitatelje ove knjige
— besplatno

DA, proËitao sam knjigu

SENZACIONALNA OTKRI∆A
te vas molim da mi poπaljete:

* informacije o predavanjima “ZadivljujuÊa

arheoloπka otkriÊa u biblijskim zemljama”
* informacije o besplatnom dopisnom studiju
Biblije
* informacije o dopisnom studiju biblijske
arheologije
* informacije o studijskom putovanju u biblijske
zemlje
* informacije o literaturi iz biblijske arheologije
na hrvatskom i svjetskim jezicima
* informacije o arheoloπkoj periodici na
hrvatskom i svjetskim jezicima

Javite se na naslov:
ARHEOLO©KO-BIBLIJSKI INSTITUT
arheobibl@gmail.com

131
 Sadræaj

Uvod ........................................................................ 7
Doba otkriÊa i kritike ........................................... 9
Raanje biblijske arheologije............................. 15
Moja prva arheoloπka ekspedicija .................... 25
Hamurabijev zakonik i Mojsije ......................... 31
Najraniji alfabet i Biblija .................................. 37
Graditelji piramida ............................................. 41
Merneptahova stela............................................. 47
Tutankamon i kritiËari Biblije .......................... 51
Crni obelisk .......................................................... 61
Moapski kamen ................................................... 67
Siloamski natpis .................................................. 73
Papirusi s Elefantine .......................................... 81
Gradovi kralja Salomona ................................... 89
Kirov cilindar ....................................................... 95
Pisma iz Amarne ............................................... 101
OtkriÊa nad otkriÊima ...................................... 107
Pogovor ................................................................ 115
“Pronaπao sam original Novoga zavjeta”....... 117
ZakljuËak ............................................................ 125
Bibliografija ........................................................ 127

132