DEFINICIJE / KANONSKO PRAVO I.

1. PRAVO je nepovrediva moralna moć subjekta prava da zahtijeva nešto kao svoje, da to
posjeduje i da time slobodno raspolaže.
2. PRAVO je odredba ili skup odredbi koje određuju što nekome pripada kao njegovo.
3. PRAVO je sustav društvenih normi koje sankcionira država i koje predstavljaju volju
vladajuće klase, te imaju za cilj održavanje danoga društvenoga poretka ili danoga načina
proizvodnje, koji je u interesu vladajuće klase.
4. IUS est ars boni et aequi.
PRAVO je vještina dobroga i pravednoga.
5. IUSTITIA est boni et aequi pro cuiusque dignitate distributio.
PRAVEDNOST je razdioba dobroga i pravednoga prema dostojanstvu svakoga.
6. IUSTITIA est constans et perpetua voluntas ius suum cuique tribuere.
PRAVEDNOST je postojana i trajna volja da se svakome dade njegovo pravo.
7. VJEČNO PRAVO je pravo koje se oduvijek nalazi u Bogu kao u svome izvoru.
8. VREMENITO PRAVO je participiranje razumskoga bića u vremenu na vječnome Božjem
pravu.
9. BOŽANSKO PRAVO je sveukupnost pravnih faktora koji imaju Boga kao autora, i kojima su
podređene norme ljudskoga prava.
10. NARAVNO BOŽANSKO PRAVO je skup temeljnih pravnih načela koja izviru iz same
ljudske naravi i čovjekove svrhe.
11. POZITIVNO BOŽANSKO PRAVO je pravo koje je Bog u vremenu objavio preko svojih
poslanika.
12. LJUDSKO PRAVO je pravo koje su stvorili ljudski zakonodavci.
13. KANONSKO PRAVO je sveukupnost onih faktora koji Crkvi daju strukturu pravno
organiziranoga društva.
14. CRKVA je institucionaliziranje spasenja.
15. POZITIVIZACIJA je posvješćivanje sadržaja božanskoga prava u crkvenoj svijesti.
16. FORMALIZACIJA [KANONIZACIJA] je uvrštavanje normi božanskoga prava u
kanonskopravni poredak.
17. KONKORDATI su sporazumi između Svete stolice i država ili drugih političkih
zajednica.
18. UROĐENO PRAVO je pravo povezano s rođenjem, koje izlazi iz same ljudske naravi te
postoji prije svakoga zakona i svake pravne činjenice.
19. ZAKONSKO PRAVO je pravo stečeno zakonom.
20. STEČENO PRAVO je pravo koje nastaje iz neke posebne pravne činjenice koja je nastala
pod prijašnjim zakonom koji je prestao ili je izmijenjen.
21. OBIČAJ je objektivno nepisano pravo koje ima svoj izvor u jednoličnom i trajnom načinu
djelovanja neke zajednice, koje ona uvodi sa željom da se na to djelovanje obveže, a ima
odobrenje nadležnoga zakonodavca.
22. OBIČAJ PO ZAKONU je način primjene i tumačenja zakona.
23. OBIČAJ MIMO ZAKONA je običaj koji nameće nešto što nije zakonom propisano.
24. LEX est quaedam ordinatio rationis in bonum commune, ab eo qui communam curam
habet promulgata.
ZAKON je razumska odredba usmjerena na zajedničko dobro, proglašena od onoga koji
ima brigu za zajednicu. – sv. Toma Akvinski
25. LEX est iussum legitimi superioris propter bonum subditorum, commune, stabile, rite
promulgatum.
ZAKON je naredba zakonita poglavara, zajednička, stalna i ispravno proglašena, radi
dobra podložnika. – Suares.
26. LEX est commune praeceptum iustum ac stabile, sufficienter promulgatum.
ZAKON je zajednička zapovijed, pravilna i stalna, dostatno proglašena. – Suares.
27. CRKVENI ZAKON je čin kojim mjerodavni crkveni zakonodavac daje zajedničke
odredbe i proglašava ih zajednici koja je sposobna primiti te odredbe.
28. OPĆI ZAKONI su zakoni koje je za svu latinsku Crkvu donijela vrhovna crkvena vlast.
29. KRAJEVNI ZAKONI su zakoni koji se odnose samo na jedan područni dio Crkve.
30. ZAJEDNIČKI ZAKONI su zakoni koji obvezuju sve članove Crkve.
31. POJEDINAČNI ZAKONI su zakoni koji obvezuju samo određene osobe u Crkvi.
32. ZAPOVJEDNI ZAKONI su zakoni koji zapovijedaju da se nešto čini.
33. ZABRANJUJUĆI ZAKONI su zakoni koji zabranjuju da se nešto čini.
34. DOPUŠTAJUĆI ZAKONI su zakoni koji dopuštaju indiferentne čine.
35. PONIŠTAVAJUĆI ZAKONI su zakoni koji određuju da je određeni čin ništav ili nevaljan ako
nije obavljen na određeni način.
36. ONESPOSOBLJAVAJUĆI ZAKONI su zakoni koji osobu čine nesposobnom za neke
pravne čine.
37. PROGLAŠENJE ZAKONA je čin kojim zakonodavac priopćuje zakon zajednici kao
obvezatni zapovjedni red.
38. SAMO CRKVENI ZAKONI su zakoni koji sadrže elemente samo ljudskoga prava.
39. PRAVNA DVOJBA je pomanjkanje sigurnosti glede postojanja, djelatnosti, aktualne
vrijednosti, sadržaja i opsega zakona.
40. NEZNANJE je pomanjkanje dužnoga znanja.
41. ZABLUDA je krivo znanje o nečemu.
42. NEPAŽNJA je pomanjkanje pažnje.
43. NESAVLADIVO NEZNANJE je neznanje koje se ne može ukloniti redovitim
nastojanjem.
44. SAVLADIVO NEZNANJE je neznanje koje se može ukloniti redovitim nastojanjem.
45. ZABORAVLJIVOST je gubitak stečenoga znanja.
46. PRETPOSTAVKA je vjerojatno nagađanje nesigurne stvari iz okolnosti koje su povezane
s djelom ili stvari.
47. MJERODAVNO TUMAČENJE ZAKONA je tumačenje koje se nameće snagom vlasti
koja ga daje.
48. ZNANSTVENO TUMAČENJE ZAKONA je tumačenje koje se nameće snagom
znanstvenih razloga.
49. ŠIROKO/USKO TUMAČENJE ZAKONA je tumačenje koje riječima pridaje
maksimalni/minimalni domet.
50. USKO TUMAČENJE ZAKONA je primjena zakona samo na one osobe i situacije koje su
navedene u zakonu.
51. ANALOGIJA je primjena jedne pravne odredbe dane za neki određeni slučaj na slične
slučajeve, zbog jednakosti razloga u oba slučaja.
52. OPĆA ODLUKA je zajednički propis mjerodavnoga zakonodavca koji zakonodavac daje za
zajednicu sposobnu primiti zakon.
53. OPĆA PROVEDBENA ODLUKA je odluka koja regulira primjenu i obdržavanje zakona.
54. UPUTE tumače propise zakona i razlažu i određuju obvezatne načine njihove provedbe.
55. UPRAVNI AKT je postupak izvršne vlasti za prikladnu provedbu materijalnoga prava.
56. OTPIS (RESCRIPTUM) je pojedinačni upravni akt kojega u pisanome obliku izdaje
mjerodavna izvršna vlast, i kojim se na nečiju molbu daje povlastica, oprost ili koja druga
milost.
57. POJEDINAČNA ODLUKA (DECRETUM) je upravni akt kojim se za pojedinačni slučaj
nešto određuje ili se vrši povjeravanje.
58. POJEDINAČNA ZAPOVIJED (PRAECEPTUM) je odluka kojom se određenoj osobi ili
osobama izravno i zakonito naređuje da nešto učine ili propuste.
59. POVLASTICA je milost koju zakonodavac ili izvršna vlast, koju je zakonodavac za to
ovlastio, posebnim aktom čini korist određenim fizičkim ili pravnim osobama.
60. OPROST je oslobađanje od samo crkvenoga zakona u pojedinačnome slučaju.
61. STATUTI su uredbe izdane prema pravnoj odredbi kod pravnih osoba, a kojima se
određuju njihova svrha, uređenje, upravljanje i načini djelovanja.
62. PRAVILNICI su pravila ili odredbe koje se moraju obdržavati na sastancima osoba i na
drugim skupovima, kojima se određuje ono što se odnosi na uređenje, vođenje i načine
djelovanja.
63. OSOBA je subjekt sposoban za prava i obveze, tj. ima pravnu i djelatnu sposobnost.
64. PRAVNA SPOSOBNOST je sposobnost osobe da bude nositelj prava i obveza.
65. DJELATNA SPOSOBNOST je sposobnost osobe da vlastitim činima proizvodi pravne
učinke.
66. STANOVNIK je osoba u mjestu prebivališta.
67. PRIDOŠLICA je osoba u mjestu boravišta.
68. STRANAC je osoba koja se nalazi izvan prebivališta i boravišta, koje još zadržava.
69. LUTALICA je osoba koja nigdje nema ni prebivališta ni boravišta.
70. RODBINSTVO je odnos među osobama koji može nastati rađanjem, ženidbom i
usvajanjem.
71. KRVNO SRODSTVO je odnos među osobama koji nastaje rođenjem jedne od druge ili
rađanjem od istoga korijena.
72. LINIJA je niz osoba koje izlaze od istoga zajedničkoga korijena.
73. RAVNA LINIJA je niz osoba koje naravnim rađanjem potječu jedna od druge.
74. POBOČNA LINIJA je niz osoba koje ne potječu jedna od druge, nego od zajedničkoga
korijena.
75. TAZBINA je rodbinski odnos koji, valjanom ženidbom, nastaje između muža i krvnih
srodnika žene i obrnuto.
76. OBRED je stalan način obavljanja bogoslužnih čina.
77. PRAVNA OSOBA je skupnost osoba ili stvari.
78. PRAVNA OSOBA je od pravnoga poretka priznati subjekt, nositelj prava i dužnosti, koje
odgovaraju naravi toga pravnoga subjekta, i služi poslanju Crkve.
79. PRAVNA OSOBA je društvena tvorevina kojoj pravni poredak priznaje sposobnost da
bude subjekt prava i dužnosti koje odgovaraju naravi toga subjekta i poslanju Crkve.
80. ZBORNA PRAVNA OSOBA je pravna osoba čiju djelatnost određuju njeni članovi
zajedničkim odlučivanjem.
81. JAVNE PRAVNE OSOBE su skupnosti osoba ili stvari koje je osnovala mjerodavna
crkvena vlast da u određenim granicama u ime Crkve obavljaju svoju zadaću koja im je
povjerena radi općega dobra.
82. PRIVATNE PRAVNE OSOBE su skupnosti osoba ili stvari koje osnivaju vjernici za svrhe
pobožnosti, apostolata ili dobrotvornosti.
83. PRAVNI ČIN je svaki vanjski i slobodni čin pravnoga subjekta, kojemu zakon unutar
određenih granica i uvjeta priznaje snagu da proizvede određeni pravni učinak.
84. PRAVNA ČINJENICA je događaj koji ima pravne posljedice.
85. VLAST UPRAVLJANJA je javna vlast koju je Krist dao Crkvi da bi vodila vjernike
vrhunaravnoj svrsi.
86. REDOVITA VLAST je vlast koja je po samome pravu povezana s nekom službom.
87. VLASTITA REDOVITA VLAST je vlast koja se snagom službe vrši u vlastito ime i na
vlastitom području.
88. POVJERENA (DELEGIRANA) VLAST je vlast koja se daje osobi, ali ne po službi.
89. ORDINARIJ je, osim rimskoga prvosvećenika, dijecezanski biskup i drugi koji, iako
samo privremeno, stoje na čelu neke partikularne Crkve ili s njome izjednačene zajednice
[= područna prelatura, područna opatija, apostolska prefektura, apostolski vikarijat i
apostolska administratura], kao i njihovi generalni i biskupski vikari; isto tako, za svoje
podložnike, viši poglavari redovničkih kleričkih ustanova papinskoga prava i kleričkih
družba apostolskoga života papinskoga prava.
90. MJESNI ORDINARIJ je svatko naveden u prethodnoj točki, osim poglavara redovničkih
ustanova.
91. CRKVENA SLUŽBA je svaka zadaća trajno dodijeljena bilo božanskom bilo crkvenom
uredbom, koja se vrši u duhovnu svrhu.
92. ZASTARA je način stjecanja ili gubitka subjektivnih prava i oslobađanja od obveza.
93. NEPREKIDNO VRIJEME je ono vrijeme koje ne dopušta nikakav prekid.
94. ISKORISTIVO VRIJEME je ono vrijeme koje nekome u vršenju ili ostvarivanju njegovih
prava tako pripada da mu ne teče ako za njega ne zna ili ako ne može djelovati.