Professional Documents
Culture Documents
Uticaj Fotografije Na Savremeno Društvo Nina Milenković 1770
Uticaj Fotografije Na Savremeno Društvo Nina Milenković 1770
Filozofski fakultet
Departman za psihologiju
Seminarski rad
Predmet: Psihologija umetnosti
Tema:
Mentor: Student:
Prof. Dr Nebojša Milićević Nina Milenković 1770
Niš, 2018.
UVOD
Fotografija je postala primarni način komunikacije. Zbog svoje sposobnosti
„zamrzavanja“ trenutaka, može biti dokaz o vremenu i prostoru, kako su stvari evoluirale ili
ostale iste. Jedinstvenost fotografije je u tome što može izazvati osećaje, informisati,
nadahnuti, promeniti, protresti. Njome se oblikuju mišljenja, povezuju ili razdvajaju ljudi.
Dobre fotografije sa snažnim scenama mogu nas podstaknuti na delovanje, dobro ili loše.
Pomogla je da se istorija učvrsti i istraži vizuelnim dokazima. Ona je, od trenutka svog
izuma, najmoćniji alat.
Otkriveno je da je fotografija uticala na određene događaje u istoriji kao i na
formiranje i razvoj društva. Zaključeno je da kontekst u koji je fotografija stavljena, ima jako
veliki uticaj. U današnje vreme zbog sveprisutnosti fotografije lako je davati lažnu sliku o
istini, stavljanjem fotografije u krivi kontekst, jer od samog nastanka fotografije, ljudi su
verovali u njenu neoporecivu istinitost i objektivnost. Iskrivljenom istinom fotografije,
manipuliše se društvom i formira određeno mišljenje.
Složićemo se da i danas fotografija utiče na društvo i na društvena pitanja, te kako se
fotografija razvija, u skladu s njom, razvija se i društvo. Fotografija daje uvid u trenutke, u
istorijske događaje širom sveta. Omogućila je povezivanje čovečanstva, probila je barijeru
vremena i mesta. Otvorila je svest ljudima o problemima širom sveta. Fotografija beleži
trenutak, i ostaje večna.
Za godinu izuma fotografije uzima se 1839. godina kada je komercijalno proizvedena
dagerotipija1 postala javno dostupna. Mnoge fotografije su imitirale slikarske stilove, u vreme
kada je najavljen izum fotografije, umetnički svet je polako slabio.
Reakcije na izum fotografije bile su raznolike. S jedne strane, bilo je zastupljeno
čuđenje i oduševljenje. Neki su ga nazivali najzanimljivijim izumom veka, dok su ga drugi
smatrali čudom iz bajke ili zabludom prizivanja duhova. Edgar Alan Po, američki pisac i
književni kritičar, opisao ga je kao najvažniji i najdublji trijumf moderne znanosti.
S druge strane, bilo je zastupljeno poricanje i neprijateljstvo. Smatrali su fotografiju
svetogrđem, govoreći da je Bog stvorio čoveka na svoju sliku i niti jedan ljudski stroj ne
može uhvatiti Božju sliku. Smatrali su da fotografija znači smrt za umetnost, te da će
slikarstvo potpuno nestati ili da će postati zastarelo
Između ove dve krajnosti bio je širok raspon mešovitih osećanja. Neki su izražavali
razdočarenje zbog činjenice da nema boje, nema stvarnog kapaciteta za prikaz dela.
Pojedini slikari pozdravili su fotografiju kao saveznika u svojoj reakciji protiv
klasičnog akademskog stila. No mnogi drugi, koji su godinama izučavali svoj zanat, osećali
su prezir prema mehaničkom uređaju koji nije imao slikarevo izučeno i izražajno oko.
Istovremeno su bili svesni izazova koje predstavlja. Mešavina spoljašnjeg preziranja i
1
Dagerotipija je jedna od prvih vrsta slike u istoriji fotografije. Razvio ju je Luj Dager, po kome i nosi ime.
Kod dagerotipije nema negativa, slika se pravi direktno na posrebrenoj ploči (dagerotipiji) kada se ova u mraku
izloži jodnoj pari. Tada na njenoj površini nastaje svetlosno osetljivi srebrov-jodid. Ploča se dalje osvetljuje u
kameri zvanoj kamera opskura. Nakon čega na njoj nastaje latentna slika, još uvek nevidljiva. Tada se ploča
izloži pari živog srebra i fiksira u rastopini sumporovog-dioksida. Takva slika bila je vrlo osetljiva, pa se
premazivala zlatom i hlorom radi zaštite i boljeg kontrasta. Zbog prirode slike, reprodukcija nije bila moguća, pa
je svaka dagerotipija original.
unutarnjeg straha značila je da mnogi slikari nisu hteli priznati da zapravo koriste fotografije
u svojim radovima.
Međutim, u nekom trenutku postalo je zastupljeno mišljenje da se fotografija može
baviti stvarnim, ovde i sada, trenucima, a samo slikarstvo može prikazati istinu o životu koja
nadilazi ograničenja vremena i slučajnih pojava.
Brza komercijalizacija fotografije značila je da su mnogi slikari bili u iskušenju da
fotografišu umesto ili uz svoje slikarske karijere. Većina novih fotografa izradila je portrete.
Budući da su bili daleko jeftiniji i lakši za izradu od slikanih portreta, portreti su prestali biti
privilegija imućnih. Pošto je slikanje portreta oduzimalo puno vremena, slikari su počeli
koristiti fotografije kao pomoćni alat kod slikanjaja jedne stabilne poze.
Uz sve navedeno, fotografija je imala veliku ulogu u snimanju savremenih događaja,
poput istorijskih događaja ili ratova. Mnogi slikari počeli su koristiti fotografiju za
dokumentovanje vlastitih radova ili za komercijalne preprodaje. Na taj način su promovisali
svoj posao. Fotografska reprodukcija omogućila je i pristup umetničkim delima drugih ljudi.
Reprodukcija je imala neporecive prednosti. Umetnici su postali slobodniji u načinima
izražavanja. Pablo Pikaso, na primer, kasnijih godina, počeo se intenzivno baviti
manipulacijom fotografija.
1. 1. FOTOGRAFIJA I DRUŠTVO
Svaki trenutak istorije obeležen je rađanjem posebnog načina umetničkog izražavanja,
a to izražavanje pak odgovara političkom obeležju vremena te mišljenja i ukusa epohe. U
svakodnevnom životu, fotografija ima ogromnu ulogu. Fotografija je postala neophodna kako
u nauci tako i u industriji. Na njenim osnovama počivaju masovni mediji poput filma,
televizije. Prisutna je svakodnevno u novinama, časopisima, Internet portalima, društvenim
mrežama i svim ostalim vizuelnim sadržajima. Jedna od najvažnijih karakteristika fotografije
je što je jednako prihvaćena u svim društvenim slojevima. Postala je sredstvo izražavanja.
Sposobnost fotografije da tačno reprodukuje vanjsku stvarnost, sposobnost koju duguje
svojoj tehnici, daje joj obeležje dokumentacije. Na taj način, fotografija predstavlja postupak
kojim se najvernije i najnepristrasnije reprodukuje društveni život.
Ali, fotografija je samo prividno objektivna. Sočiva, koja se nalaze unutar
fotografskog aparata, i kroz koja se stvaraju fotografije, dopušta sva moguća izobličavanja
stvarnosti jer je karakter fotografije određen načinom na koji je vidi fotograf. Važnost
fotografije ne nalazi se samo u činjenici da je stvaralački čin, već i u tome da je ona jedno od
najdelotvornijih sredstava koje oblikuje naše misli i utiču na naše ponašanje. Uprkos tome što
je u današnje vreme ljudska potreba za usavršavanjem materijalnog života stalno u porastu,
čovek je sve manje i manje svestan zbivanja u svojoj okolini i preuzima sve pasivniju ulogu.
Snimanje fotografija postao je smisao iznošenja osećaja i vrednosti stvaralačkog čina.
1.2. FOTOGRAFIJA I DRUŠTVO 21. VEKA
Bilo bi teško zamisliti tehnologiju koja je imala više uticaja na život 20. veka od
fotografije. Svet bez fotografije, danas je nezamisliv. Fotografija postoji zahvaljujući
vizuelnim suvenirima, portretima običnih naroda, portretima poznatih osoba, reklamnim
fotografijama koje su stvorile želju u javnosti i obrazovale ih o svojim proizvodima, novoj
kulturi potrošača, medicinskim alatima, neverovatnim pogledima na egzotična mesta, slikama
svetskih vesti, najvažnijim događajima i intimnim trenucima iz vlastitog života.
Slika 2. “Selfi” fotografija
U današnje vreme, dolazi do rođenja nove ere fotografije, koju nazivaju „elektronskim
slikama“ i „post-fotografija“. Mnogi veruju da je pojava digitalne fotografije donela kraj
istinitosti fotografije, kraj reprodukcije stvarnosti koju je stvarala analogna fotografija.
Manipulacija fotografije nije započela pojavom Photoshop programa za uređivanje slika.
Kada bi verovali da su sve analogne fotografije bile neupadljiva istina, bilo bi potpuno
pogrešno razmišljanje. No ipak, strah i proces manipulacije unutar digitalne fotografije ostaje
relevantna tačka rasprave čak i danas kada je digitalno snimanje uspostavljeno gotovo trideset
godina. Za fotografsku praksu u 21. veku možda jedna od najbitnijih stvari je odgovornost za
uspostavljanje sopstvenog jedinstvenog vizuelnog jezika putem fotografije. Fotografi danas
su voditelji, izdavači, pisci, reditelji, a najvažnije od svega, pripovedači koji mogu u
potpunosti iskoristiti sve alate, snažnije nego ikada pre.
U vremenu pre digitalne fotografije, trenutak procesa stvaranja fotografije bio je pod
kontrolom samog fotografa, od položaja kamere do izbora kamere, objektiva, filtera, upotrebe
svetla i ostalih segmenata fotografije. Dokumentacija subjekta bila je njihovo tumačenje tog
trenutka u tom vremenu.
Danas, nakon što je slika stvorena, fotograf mora biti svestan kako će se na nju gledati
i kako će biti shvaćen kontekst iste.
Razvoj tehnologije menja fotografski aparat kojim se snima fotografija, ali takođe taj
razvoj menja ono što se vidi na fotografijama i kako se subjekti prezentuju. Najpopularnije
fotografije u prethodnih nekoliko godina slične su fotografijama koje dominiraju društvenim
mrežama. Novi trendovi u fotografiji doveli su do promene perspektive. Pojavom bespilotnih
letelica (dronova) i „selfie“ načina snimanja, više se ne gleda fotografija, već se želi dobiti
dojam kao da se nalazite unutar fotografije. Perspektiva prvog lica preuzela je nekadašnje
tradicionalne perspektive portreta i nameštenih scena. Fotografije danas su sveprisutne, te
razvojem tehnologije, svima je omogućeno snimanje i deljenje tih fotografija. Jedna priča
više nema samo jednu istinu.
2. 1. PSIHOLOGIJA FOTOGRAFIJE
Na tehničkom nivou, fotografija je trenutno prevođenje trodimenzionalne scene u
dvodimenzionalnu sliku, prema reflektujućem nivou osvetljenja objekata na sceni.
Fotografija je ograničena medijem, fotografskim aparatom. To ograničenje se može iskoristiti
kako bi se usmerila pažnja gledaoca na priču koju fotograf želi ispričati kroz svoju
fotografiju. U suštini, uspešna fotografija se bazira na dobroj komunikaciji fotografa i
gledaoca, mora biti u mogućnosti ispričati priču putem vizuelne komunikacije. Svaki vizuelni
element, subjekat unutar kadra, implicira odnos s drugim subjektima u kadru, dubina,
složenost i bliskost tog odnosa je nešto što podrazumeva fizičku blizinu objekata i drugih
vizuelnih sličnosti poput osvetljenja, boja, teksture i ostalih. Posao fotografa je da kontroliše
te odnose pomoću svetlosti, kompozicije i perspektive, tako da gledalac dobije ispravne
zaključke gledajući fotografiju i otkrivajući njenu poruku, priču. Još je jedna veza između
gledaoca i fotografije, a to je da gledalac oseti nešto gledajući fotografiju, oseti da je
fotografija živa ili da mu nešto govori. Tu se radi o nekoj vrsti svesne ili podsvesne veze
između slike i iskustva, osećaja i vizuelnih sećanja gledalaca. S druge strane postoji osećaj
povezanosti s fotografijom. Čim nas fotografija tera na razmišljanje, njen utjecaj postoji.
Fotograf prezentuje scenu kako je on vidi i kako želi da je drugi vide, a sama scena u
stvarnosti može izgledati drugačije. Kamera nikad ne laže, ono što je na fotografiji – postoji.
Fotografski aparat je, međutim, tumač, interpretira snimljeni sadržaj.
Psihologija je jedan od najintimnijih delova fotografije. Razumevanje drugih iz svoje
okoline omogućava prisutnost u trenutku, omogućava da fotograf uhvati onaj moment koji
čini njegovu fotografiju bezvremenskom i jedinstvenom.
Psihologija je povezana s fotografijom jer jedinstvenost fotografije može izazvati
osećaje poput teskobe, straha, poznavanja, utehe, poštovanja i ostale. Fotografija može imati
učinak odražavanja duše i misli osobe koja fotografiše i one koja je fotografisana.
Fotografija nadalje može edukovati, informisati, nadahnuti, promeniti. Snaga
fotografije kao alata u informativnim i reklamnim kampanjama stara je kao i sama replikacija
slike.
Ne postoje dve identične fotografije. Ona je jednako individualna kao i svaki čovek na
svijetu. Jer svačija vizija, interpretacija fotografije je individualna.
Neke kulture su odbijale biti fotografisane jer su verovale da fotografski aparat krade
dušu. Emocije ljubavi, mržnje, ljutnje, besa ili gađenja koje može fotografija prikazati, za njih
znače da previše dele sebe. Fotografski aparat je odraz duše, donosi vlastite vrednosti i
vlastiti stav i verovanja. Iako fotograf svesno fotografiše osobu, pejzaž ili objekat, na kraju je
uvek psiha fotografa koja tumači svetlosne zrake to što svakoj fotografiji daje individualnu
moć.
Iskustvo pokazuje da mozak nije samo sposoban stvarati umetnost i prosuđivati je. U
poslednjoj deceniji funkcionalno snimanje mozga otkrilo je detalje vizualnog sistema i
ukazalo na područja mozga koji su uključeni u različite zadatke. Međutim, još smo daleko od
potpunog razumevanja emocionalnog odgovora na umetnost.
Radi svoje moći uveravanja, fotografija je glavno sredstvo masovne upotrebe u
reklamama. Ljudska podsvest bogata je slikama koje su imale dubok uticaj na ponašanje. U
reklamnim agencijama postoje „dubinski psiholozi“, koji proučavaju reakciju čoveka na
određenu reklamu. Neki od tih psihologa stvorili su reklamne poruke koje se u bljeskovima
od tridesetine sekunde ubacuju u projekcije filmova. Te subliminalne slike zabranjene su jer
predstavljaju napad na čovekovu ličnost. Ako je jedna tridesetina sekunde dovoljna da se
utiče na čovekovu volju, može se zamisliti koliko je velika moć slike u prodaji dobara i ideja.
Snaga fotografije je u tome što pobuđuje emocije.
Tokom godina postalo je veoma važno da modni fotografi budu u toku sa kulturom
mladih i menjanjem trendova u društvu. Bilo je važno i da fotograf bude maštovit, da
razmišlja izvan okvira i da stvara fotografije koje će privući čitatelje, ali ujedno i zadržati stil
i veličanstvenost modela. Osnovni elementi i načela fotografije takođe su značajno uticali na
to koliko će fotografija biti estetski privlačna.
U reklami za Dior Addict parfem, slika modela je
bila iskrivljena, njena poza je bila erotična i prekrivena
znojem. Fotograf je proučavao tadašnju kulturu droge u
društvu mladih, i koristio je to kao svoju prednost u
reklamiranju mirisa. Fotograf je vrlo dobro promovisao
svoj proizvod, ali je s tim načinom promocije, promovisao
i neodoljiv i uzbudljiv segment društva. Međutim, nakon
nekoliko meseci pritiska od strane skupina koje su se borile
protiv zloupotrebe droga, Dior je uklonio tu fotografiju
koja je veličala ilegalnu upotrebu droge.