UVOD

Terorizam je globalni problem koji se može posmatrati sa različitih aspekata. To

je jedan od najopasnijih oblika ugrožavanja bezbjednosti država, regija i međunarodne
zajednice. Sredstva izvršenja terorizma mogu biti različita. Postmoderni terorizam se
koristi za označavanje upotrebe oružja za masovno uništavanje (OMU), koje se očekuje u
budućnosti. U oružje za masovno uništavanje ubrajamo: biološko, hemijsko, nuklearno i
radiološko oružje. Sve se više razmatraju mogućnosti svakog pojedinačnog oružja pa
možemo govoriti o bioterorizmu, hemijskom terorizmu, biohemijskom, nuklearnom,
radiološkom i sajber terorizmu.
U ovom radu akcenat će biti na biološkom terorizmu, njegovim karakteristikama,
posljedicama i mogućnostima zaštite. Biološko oružje se koristi u biološkom ratu s ciljem
namjernog izazivanja masovnih infektivnih bolesti ljudi, životinja i korisnih biljaka u
epidemijskim razmjerima, kao i slabljenja ratnih potencijala protivnika. Biološko oružje
ima veliki potencijal masovnog uništenja kao novog načina ratovanja zbog jeftine
proizvodnje i velike učinkovitosti. Biološki terorizam podrazumijeva korištenje virusa,
bakterija i drugih agenasa s namjerom izazivanja bolesti ili smrti ljudi, životinja ili
biljaka. Biološko oružje se može proizvesti, ali ga takođe možemo naći i u prirodi.
Biološke agense je moguće promijeniti da postanu sposobni prouzrokovati bolest, a mogu
postati i otporni na medicinske lijekove. Problem je što se oni mogu vrlo lako širiti
okolinom, zrakom, zagađenom vodom ili hranom. Takođe, mogu izazvati epidemije
preko zaraženih životinja ili insekata. Teroristi se mogu njime poslužiti, a da se kasnije
jako teško otkriju. Bolesti se mogu pojaviti u vrlo kratkom roku, a to može trajati i
mjesecima. Upotreba ovakvog oružja uzrokuje vrlo veliki broj oboljelih. Biološka i
toksinska oružja, koja su relativno jeftinija, imaju prednost i posebno su atraktivna za
terorističke skupine i zemlje “sponzore” terorizma. Ova oružja se mogu proizvesti tajno,
a upotrebu je nemoguće, na vrijeme, otkriti što predstavlja ekstremnu opasnost za zemlju
koja je napadnuta.
Rano otkrivanje biološkog napada je dosta složen i zahtjevan posao zbog toga što
se biološko oružje ne može zapaziti osjetilima kao većina hemijskih agensa, a potrebno je
u što kraćem vremenu iz velike kontaminirane sredine (zrak, voda i hrana) otkriti vrlo
male količine mikroorganizama koji pripadaju velikom broju različitih vrsta. Ne postoje
dokazi namjerne upotrebe biološkog oružja u modernim ratovima pa se stvarne posljedice
biološkog rata mogu teško predvidjeti.

1
 1. ISTORIJSKI OSVRT NA UPOTREBU BIOLOŠKOG ORUŽJA

“Prema definiciji NATO-a biološki i toksinski ratni agensi su mikroorganizmi i

toksini dobiveni od njih, koji uzrokuju bolest ljudi, životinja i biljaka ili koji uzrokuju
razgradnju tvari.”1

“Prema Konvenciji o zabrani bakteriološkog (biološkog) i toksinskog oružja iz

1972. godine, biološko i toksinsko oružje su mikrobijalne i druge tvari koje sadržavaju
biološke agense ili toksine bez obzira na njihovo porijeklo ili metodu proizvodnje, vrstu i
količine, koje nemaju pravno opravdanje za profilaktičke, zaštitne i druge miroljubive
svrhe.”2

Korištenje bioloških agensa u svrhu terorizma je započelo još prije Hristova

rođenja. Strelice, kao oružje, su se premazivale krvlju i gnojem leševa, leševima su se
kontaminirali bunari i izvori, mrtva tijela zaražena kugom su se bacala da se bolest
proširi, a neprijateljima su davani pokrivači kojima su se služili oboljeli od velikih
boginja.

Skitski strijeci su 400. g. p. n. e. inficirali vrhove svojih strijela umačući ih u

raspadajuće leševe i krv pomiješanu s gnojem. U grčkim, rimskim i persijskim spisima iz
300. g. p. n. e. opisani su brojni primjeri korištenja životinjskih leševa za kontaminaciju
bunara i izvora vode. Rimski Senat primjenu takvog oružja smatra nečasnim pa je
istaknuto geslo da se rat vodi oružjem, a ne otrovima. Njemački kralj Fridrih I Barbarosa
(Fridrich I Barbarossa) je u XII vijeku, u bici kod Tortona, mrtvim tijelima poginulih
vojnika zagađivao bunare. Godine 1346. Tatari su, želeći izazvati epidemiju kuge, u bici
kod Kaffe (danas Feodosija, Ukrajina) na grad bacali tijela umrlih od kuge što je prema
nekim istoričarima dovelo do pandemije kuge u Evropi od koje je umrlo 25 milijona
ljudi. Istom metodom koristili su se Rusi 1710. godine u Revelu, te Estonci u napadu na
Šveđane. Britanska vojska je tokom francusko-engleskoga rata (1754.-1767.) u Sjevernoj
Americi, indijanskim plemenima, koji su podupirali Francuze, podijelila pokrivače
kojima su se koristili oboljeli od velikih boginja što je dovelo do velike epidemije i smrti
domaćeg stanovništva.

Mišljenje istoričara jeste da je epidemija imala ključnu ulogu u ishodu rata.

Godine 1994. pripadnici japanske sekte Aum Šinrikio (Aum Shinrikyo) pokušali su, sa
vrha zgrade u Tokiju, raspršiti aerosol koji je sadržavao antraks. Godine 1995. članovi
iste religijske sekte su nervnim bojnim otrovom, sarinom, u tokijskoj podzemnoj
željeznici ubili 12 i ozlijedili više od 5000 putnika. To je bilo manje od očekivanog zbog
slabe kvalitete sarina i neučinkovitog načina raspršivanja.

1
Bokan, S.: Terorizam i biološko i toksinsko oružje, Zapovjedništvo za izobrazbu i obuku HkoV, Zagreb,
2003, str. 29.
2
Isto

2
 Često u istoriji nalazimo brojne opise ratnih sukoba u kojima je upotrijebljeno
biološko oružje. Do XXI vijeka razlikujemo tri oblika biološkog ratovanja:

1. trovanje vode i hrane infektivnim materijalom;

2. korištenje mikroorganizama ili toksina prilagođenih oružanim sistemima; i
3. korištenje tkanina kontaminiranih biološkim materijalom.

3
 2. BIOLOŠKO ORUŽJE U TERORISTIČKIM NAPADIMA

2. 1. INTERNACIONALNI SPORAZUMI O BIOLOŠKOM RATOVANJU

Upotreba patogena, kao načina ratovanja, je prvi put izričito zabranjena Ženevskim
protokolom 1925. godine. Razvoj, proizvodnju i uskladištenje biološkog i toksinskog
oružja, takođe, zabranjuje Konvencija o zabrani biološkog i toksinskog oružja iz 1975.
godine (BTWC) i Konvencija o zabrani hemijskog oružja iz 1993. godine (CWC) u koju
su uvršteni i neki toksini.
Dakle, prema Ženevskom protokolu, jeste zabranjeno korištenje, ali ne i istraživanje i
posjedovanje bioloških supstanci. Konvencija o upotrebi biološkog oružja predviđa
razmjenu informacija, opreme i materijala bioloških agenasa isključivo u mirovne svrhe.

2. 2. POJAM I VRSTE BIOLOŠKOG TERORIZMA

„Pod bioterorizmom R. Jović i A. Savić podrazumijevaju:

- primjenu biološkoh agenasa u terorističkim akcijama sa ciljem izazivanja zaraznih

bolesti;
- primjenu bioloških agenasa kao oružja za masovno uništenje i onesposobljenje
protivničkih oružanih snaga; i
- zloupotreba naučnih saznanja u oblasti genetskog inžinjeringa sa ciljem
proizvodnje „superklica“ – ubica nevinih ljudi.“3

Savremeni terorizam će zasigurno dovesti do upotrebe oružja za masovno uništenje

jer terorizam postaje sve smrtonosniji, teroristi nastoje da unaprijede svoju tehnologiju, a
izražena je i proliferacija oružja od kraja hladnog rata.
Bioterorizam se javlja u tri oblika:

1. genocidni oblik (upotreba bioloških agenasa protiv ljudi);

2. zoocidni i fitocidni oblik (upotreba agenasa protiv životinja i biljaka, što je
poznato kao agroterorizam); i
3. ekocidni oblik (upotreba protiv životne sredine).

Danas bi se cijelom abecedom mogli redom navesti biološki agensi koji se mogu
upotrijebiti za terorističke napade. Za potrebe ovog rada izdvojila sam nekoliko bioloških
agenasa.

Dobro poznate spore antraksa (Bacillus anthracis), koje se šire od čovjeka do

čovjeka, koristile su se u Sjedinjenim Američkim Državama 2001. godine u obliku
pisama što je inficiralo 22 ljudi. Postoji plućni, kožni i gastrointestinalni oblik. Plućni
oblik započinje kao gripa, a zatim se javlja kašalj, bol u prsima i mišićima te nedostatak
zraka. Liječi se antibioticima.

3
Stajić, Lj.: Osnovi bezbednosti, Draganić, Beograd, 2006, str. 196.

4
 Slika broj 1. Antraks (Bacillus anthracis)

Izvor: http://dalje.com/hr-zivot/bioloski-ubojice-za-rat-u-buducnosti/, 17. april, 2007.

Botulinum toksin, koji proizvodi bakterija Clostridium botulinum, prenosi se

hranom. Unutar nekoliko sati javljaju se simptomi mišićne paralize, mutan vid i dvoslike,
suha usta i poteškoće gutanja, slabost u cijelom tijelu i na kraju paraliza dišne
muskulature i smrt. Liječi se davanjem antitoksina.

Slika broj 2. Posljedice bakterije

Klostridium botulinum ( Clostridium botulinum)

Izvor: http://dalje.com/hr-zivot/bioloski-ubojice-za-rat-u-buducnosti/, 17. april, 2007.

5
 Bruceloza (Brucella) je bolest koja se primarno širi među životinjama, a na ljude
se prenosi kontaktom sa zaraženim životinjama ili konzumiranjem zaraženih proizvoda
(mlijeko, sir). Kod ljudi izaziva simptome slične gripi, povišena tjelesna temperatura,
znojenje, glavobolja. Liječi se antibioticima, ali je liječenje dugotrajno ako je bolest
teška.

Slika broj 3. Način zaraze brucelozom

Izvor: www.medicalook.com., 12. mart, 2009.

Kugu uzrokuje Jersinija pestis (Yersinia pestis), bakterija koju pronalazimo kod
glodavaca i njihovih buha. Plućni oblik kuge se može širiti s čovjeka na čovjeka ako su u
kontaktu, za razliku od bubonske kuge. Kod bubonske kuge su natečeni limfni čvorovi
koji se nazivaju buboni. Potrebno je započeti liječenje antibioticima unutar prva 24 sata
od pojave simptoma jer je u protivnom ishod vrlo loš.

Slika broj 4. Posljedice kuge

Izvor: http://dalje.com/hr-zivot/bioloski-ubojice-za-rat-u-buducnosti/, 17. april, 2007.

6
Velike boginje (Variola major) je vrlo opasna i zarazna bolest za koju nema lijeka.
Jedina mogućnost da se bolest ne dobije jeste prevencija cijepljenjem. Posljednji slučaj
se dogodio u Somaliji 1977. godine. Nakon što je bolest iskorijenjena, prestalo se s
cijepljenjem populacije. Godine 2001. opet se javio strah da bi se boginje mogle
upotrijebiti kao biološko oružje. One se šire kontaktom sa zaraženim ljudima ili
objektima (odjeća, posteljina).

Slika broj 5. Posljedice velikih boginja

Izvor: http://dalje.com/hr-zivot/bioloski-ubojice-za-rat-u-buducnosti/, 17. april, 2007.

Tularemiju uzrokuje Francisella tularensis koju prenose glodavci i zečevi.

Očituje se kao upala pluća, bol u prsima, krvavi ispljuvak i poteškoće s disanjem. Do
zaraze dolazi u kontaktu sa zaraženom životinjom, jedenjem zaraženog mesa ili
udisanjem zaraženog aerosola. Vrlo je zarazna i svega je 10 do 50 organizama dovoljno
za pojavu bolesti pa bi se ona kao biološko oružje koristila putem zraka.

Slika broj 6. Posljedice Tularemije

Izvor: Isto

7
 Virusne hemoragijske vrućice su grupa bolesti kojima pripada nekoliko vrsta
različitih roda virusa. Kod zaraze ovakvim virusima dolazi do oštećenja vaskularnog
sistema koje je popraćeno teškim krvarenjem. Takve bolesti se nazivaju zoonoze jer ih
prenose životinje, a sami virusi su o tim životinjama zavisni. Prenose se kontaktom s
urinom ili izlučevinama zaraženih životinja. Bolest započinje opštom malaksalošću što
može završiti smrtnim krvarenjem koje uzrokuje šok, delirij i komu. Liječenje je
simptomatsko i pravi lijek za ovu bolest ne postoji.

Dakle, osnovni načini ulaska bioloških agenasa su:

1. respiratorni trakt (pluća);

2. gastrointestinalni trakt; i
3. koža/sluznica.

Bolesti tipične za Bosnu i Hercegovinu su: šarlah, tifus, paratifus, mišija groznica,
više vrsta gripe, antraks, bruceloza, tuberkuloza, itd.. Kod životinja: kokošja ili svinjska
kuga, trihineloza itd. Takođe, može se govoriti i o najezdi štetočina i opasnih životinja,
krompirova zlatica, glodavci, skakavci, komarci i sl.
Biološki napad se može izvoditi na nebrojeno načina, s nebrojeno puno bioloških
agensa i toksina ili njihovih prenosnika. Takođe, svaka bolnica, pa i dom zdravlja, ima
mikrobiološku laboratoriju gdje možete zasaditi i izdvojiti kulture opasnih bioloških
agensa - bakterija, rikecia, protozoa. Svaka veterinarska stanica i laboratorija može
uzgojiti uzročnike bolesti, vrlo efikasne za biološki napad .

8
Bolest Inkubacija Trajanje Mortalitet Epidemijski Terapija
(dani) bolesti učinak
(dani)
A.Infektivne bolesti koje se prenose aerogenim putem
I Bakterijske:
Kuga 2-5 1-2 visoki veliki antibiotici+c
jepivo
Antraks 3-5 3-5 visoki slab antibiotici+c
jepivo
Tularemija 1-10 14-21 visoki slab antibiotici
Meningitis 2-10 ?-14 visoki veliki antibiotici
II. Rikecijske:
Q-groznica 14-22 5-21 slab slab antibiotici
III. Virusne:
Lasinska 2-14 7-15 visoki veliki nedostaje
grozn.
Marburška 2-15 7-20 visoki veliki nedostaje
groznica
Ebola 2-21 7-10 visoki veliki nedostaje
groznica
Ostale 2-14 7-15 visoki veliki nedostaje
virusne
hemoragijsk
e groznice
B. Akutne crijevne infektivne bolesti
I Bakterijske
Trbušni tifus 7-21 28-42 niski veliki antibiotici
Kolera 1-5 7-14 visoki veliki infuzija
Malteška 14-60 90-360 niski nema antibiotici
groznica
C. Infektivne bolesti prenošene insektima
I Bakterijske
Kuga 2-5 1-2 visoki veliki antibiotici
Tularemija 1-10 14-21 visoki slab antibiotici
II Rikecijske:
Tifus 3-10 14-21 visoki slab antibiotici
stjenovitih
planina
Pjegavi tifus 6-15 14-28 visoki slab antibiotici
III Virusne
Denga 3-15 5-8 niski slab nedostaje
groznica
D. Infektivne bolesti koje uzrokuju protozoe
Primarni 3-5 5-7 niski slab Amphoterici
amebni nom B
meningoenc
efalitis
E. Infektivne bolesti koje uzrokuju gljivice
Kokcidioido 10-21 15-30 niski slab Amphoterici
mikoza nom B
Nokardioza nepoznata 30-40 visoki slab Sulfadiazin

9
 Tabela broj 1. Biološki ratni agensi uzročnici infektivnih bolesti ljudi s prikazom inkubacije u danima,
epidemiološkim učinkom, mortalitetom i terapijom
Izvor: Bokan, S.: Terorizam i biološko i toksinsko oružje, Zapovjedništvo za izobrazbu i obuku HkoV,
Zagreb, 2003, str. 33.

Biološko oružje je danas relativno lako nabaviti i upotrijebiti. Mala količina

takvog oružja može u urbanom području ubiti stotine hiljada ljudi. Dodatna prednost
takvog oružja jeste što se od njega teško zaštititi jer je nevidljivo, bez mirisa i okusa, pa
raspršivanje može proći posve nezapaženo.
Indikacije za mogući napad biološkim oružjem uključuju sljedeće:

1. bolest koja se inače ne pojavljuje u određenom području ili neuobičajene

kombinacije bolesti na istoj populaciji;
2. pojava nekoliko bolesti kod istog pacijenta što upućuje na veći broj bioloških
agenasa upotrijebljenih u napadu;
3. veliki broj civilnih i vojnih žrtava na istom području;
4. podaci koji ukazuju na masovnu epidemiju;
5. jasni dokazi širenja infekcije aerosolom; i
6. smrt većeg broja životinjskih vrsta.

Prednosti korištenja biološkog oružja su:

1. jednostavno je za rukovanje, za širenje;

2. relativno jednostavna i jeftina proizvodnja;
3. mogućnost širenja otrova na velikim područjima;
4. teško za otkrivanje (bez boje, okusa i mirisa);
5. veliki broj oboljelih u kratkom vremenu; i
6. biološko oružje može uzrokovati paniku.

10
 3. BORBA PROTIV BIOLOŠKOG TERORIZMA

U načela odbrane od biološkog napada ubrajamo:

1. pravovremeno otkrivanje napada;

2. hitnu intervenciju i izolaciju oboljelih;
3. pojačan nadzor nad pitkom vodom, hranom, glodavcima i insektima;
4. cijepljenje;
5. mobilizaciju zdravstvenih ustanova; i
6. saradnju s drugim ustanovama i vlastima.

Najčešće zaštitne mjere su filter maske koje dobro prijanjaju i koriste se u trenutku
izlaganja. Rukavice od lateksa i sanitarne mjere, pružaju dovoljnu zaštitu pri tretiranju
pacijenata. Takođe, među zaštitne mjere, ubraja se i izolacija potrebnih žrtava.
Neoštećena koža predstavlja barijeru za biološke agense. Uklanjanjem odjeće odstranjuje
se najveći dio površinske kontaminacije. Tuširanje sapunom i vodom uklanja oko 99,9%
mikroorganizama.
“Tvrdnje da će savremeni terorizam neizbežno dovesti do upotrebe OMU temelje se,
prema nekim teorijskim mišljenjima, na sledećim primesama:
1. terorizam postaje sve smrtonosniji;
2. teroristi stalno pokušavaju da unaprede svoju tehnologiju;
3. broj ubijenih i primena novih tehnologija u incidentima je glavni kriterijum u
rejtingovanju;
4. sve izraženija proliferacija OMU posle hladnog rata;
5. za superterorizam nije potrebno imati nuklearno oružje.”4

4
Jović, R. i Savić, A.: Bioterorizam, Institut za političke studije, Beograd, 2004, str. 9 – 10.

11
 4. PSIHOLOŠKI UČINCI BIOLOŠKOG TERORIZMA

Često su psihološki učinci terorizma mnogostruko veći od posljedica samog

terorističkog čina. Iako je teroristički napad na Svjetski trgovinski centar i Pentagon u
Sjedinjenim Američkim Državama 11. septembra 2001. najveći do sada izveden u istoriji,
uzrokovao smrt velikog broja ljudi i ogromnu materijalnu štetu, psihološki učinak na
stanovništvo je veći. Teroristička upotreba oružja za masovno uništavanje ima visok
potencijal uzrokovanja psihološkog stresa kod žrtava i spasilaca. Zbog svega toga
psihološki tretman velikog broja psiho-traumatizovanih, mora biti dio plana i oporavka
nakon ovakvih terorističkih akcija.
Panika je često tokom terorističkog čina toliko destruktivna i masovna da predstavlja,
ako ne glavnu, onda sigurno jednu od glavnih prepreka uspješnoj organizaciji
zbrinjavanja velikog broja ozlijeđeni. Burna, nekontrolisana reakcija, zahvata manji broj
učesnika u terorističkom činu i njima treba prvima pružiti pomoć. Kod većine
preovladavaju lakši psihički simptomi što kasnije (unutar mjesec dana) prelazi u akutni
stresni poremećaj.
Jedan od glavnih faktora koji pogoršavaju psihološke posljedice terorističkog čina
jeste nepostojanje upozorenja da će se tako nešto dogoditi. To je, nažalost, glavni cilj i
način izvođenja terorističkog čina. Većina učesnika, bilo kao žrtve ili kao spasioci, se
ekstremno psihološki iscrpljuju i svjedoci su stravičnih slika.
Posttraumatski stresni poremećaj je posljedica učestvovanja u terorističkom činu,
slično kao i u nekoj ratnoj situaciji u kojima je pojedinac doživio ekstremno psihološko
opterećenje. Često osobe ne žele zaspati jer ih je strah snova. Najopasnije je, ipak,
povlačenje u sebe, apatija i izrazita depresija te izolacija od okoline, što se često ne
prepoznaje pa se ne pruža adekvatna mentalna pomoć. Većina ovakvih pojedinaca
pokušava, nažalost, učiniti samoubistvo. Česta je i zloupotreba zabranjenih sredstava kao
što su droge, alkohol i lijekovi, nažalost, i nasilje u porodici.

12
 ZAKLJUČAK

Biološko oružje se razlikuje od klasičnog po cijeni. Njegova nabavka je puno

jeftinija, iako je dosta teško doći do njega. Vrlo lako se može proizvoditi u velikim
količinama, a distribucija može biti potpuno neprimjetna. Također je moguće s malo
sredstava proizvesti veliku štetu. Zato uvijek postoji opasnost od iskorištavanja ovakvog
oružja jer to može dovesti do velikih katastrofa i nepredvidivih posljedica. Još samo
ostaje nada da ljudi neće morati istraživati kakva će biti posljedica na ljude i njihove
potomke i da do ovakvog načina ratovanja, koje može izazvati katastrofu čovječanstva,
neće doći.

Biološko oružje predstavlja rizik po nacionalnu bezbjednost jer:

1.) se lako se prenosi kontaktom među ljudima;

2.) može uticati na zdravlje šireg kruga ljudi (što bi izazvalo povećanje mortaliteta); i
3.) može prouzrokovati paniku i rušenje državnog sistema.

Kontaminacija atmosfere biološkim agensima, kod ljudi izaziva infekcijska oboljenja,

a moguće je uništiti biljni i životinjski svijet.

Ukoliko se razmotri biološka odbrana u XXI vijeku, jasna je potreba kontrole agensa
koji su na raspolaganju kao ratni agensi. Zbog nedovoljnog razvoja i unapređenja
protivbiološke odbrane, možemo zaključiti da će se povećati rizik od toga oružja. Zbog
toga treba pojačati pasivnu i aktivnu odbranu, kontrolu biološkog i toksinskog oružja.

13
LITERATURA:

1. Bokan, S.: Terorizam i biološko i toksinsko oružje, Zapovjedništvo za izobrazbu i

obuku HkoV, Zagreb, 2003.
2. Jović, R. i Savić, A.: Bioterorizam, Institut za političke studije, Beograd, 2004.
3. Stajić, Lj.: Osnovi bezbednosti, Draganić, Beograd, 2006.
4. Šikman, M.: Terorizam, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka, 2009.

Elektronski izvori (web sajtovi):

1. Biološke ubice za rat u budućnosti, http://dalje.com ( datum pristupa stranici: 16.

10. 2010.)
2. Brucellosis, Adame education, www.medicalook.com (datum pristupa stranici: 21.
10. 2010.)
3. Gabriel Leung, Flu catchers, www.hsph.harvard.edu (datum pristupa stranici: 14.
10. 2010.)

14