FRANCUSKA

Ecole Libre des Sciences Politiques – osnovana 1871. u Parizu

- prva samostalna institucija za studij političke znanosti u povijesti
- glavni nositelj projekta – Emile Boutmy- zagovaratelj samostalne, eksperimentalne i induktivne
političke znanosti, ravnatelj škole.
- godina osnutka škole veže se uz događanja u zemlji, poraz u francusko pruskom ratu, ujedinjenje
Njemačke, te pad režima Napoleona III i sukob Treće Republike sa Pariškom komunom. Kako nije
bilo škole u kojoj bi se nacionalna elita učila modernoj politici, dolazi do potrebe stvaranja jedne.
- škola je postojala do 1. svj. rata kada prestaje djelovati, a svoj rad obnavlja 1945. pod nazivom
Institut d´Etudes Politiques

Pokaži kako se razvija francuska politička znanost nakon 2. svjetskog rata (objasni njenu dominantnu
koncepciju,ulogu M.Duvergera)

Nakon 2.svj.rata - 1945.g. Ecole Libre des Sciences Politiques (prva samostalna institucija za studij
političke znanosti) – obnavlja svoj rad pod nazivom Institut d´Etudes Politiques. Ubrzo nakon toga
otvaraju se slični instituti u Rennesu, Layonu, Lilleu, Bordeauxu...

1969. - politička znanost kao samostalna disciplina priznata je u sklopu fakulteta društvenih znanosti
(prava, povijesti, filozofije i sociologije) – a danas je institucionalizirana u dva oblika: na devet
Institute d'Etudes Politique (elitne obrazovne ustanove) i na pravnim fakultetima. U procesu te
institucionalizacije političke znanosti – Maurice Duverger bio je središnja figura. On je bio profesor
javnog prava na Pravnom fakultetu u Bordeauxu, te najzaslužniji za otvaranje Institut d'Etudes
Politique u Bordeauxu. Također, 1969. u Sorbonni osniva Odsjek za političke znanost kao jedini
sveučilišni odsjek na kojem se isključivo studirala politička znanost. Duveger je bio pristaša
profašističke desnice, iako je u starim danima izabran u europski parlament kao kandidat s liste
Komunističe partije Italije.

1949. osnovano je Francusko udruženje za političku znanost - ono je 1951. počelo izdavati
dvomjesečnik Reveu Francaise de Science Politique koji je do danas ostao najutjecajniji i najugledniji
pol. časopis u Fra.

Općenito gledano, u Francuskoj se politička znanost institucionalizirala vrlo sporo zbog otpora
etabliranijih disciplina, te je ostala razmjerno slabo razvijena u odnosu na VB, SAD. Razlog je mali
broj međunarodno priznatih franc.znanstvenika, zatim dobrovoljna izolacija i jezične prepreke (mali
broj djela objavljenih na engl. jeziku), te sama koncepcija političke znanosti, koja je bila svedena na
znanost o državi i obrazovanje javnih službenika, pa je izučavana u okviru drugih disciplina (prava,
sociologije, čak i geografije), a ne kao samostalna.

Općenito francuski model akademskog studija politologije danas nije ni poželjan niti se smatra
mogućim rješenjem u ostalim zemljama.
SAD

Pokažite razvoj političke znanosti u SAD-u.

Za razvoj političke znanosti u SAD-u posebno su važna sveučilišta u Chicagu i Columbia.

Detaljno objasni njihovu misiju (vodeći profesori, institucionalna organizacija i intelektualni
naglasci...)

School of Political Science

- osniva se na Sveučilištu Columbia 1880. i označava početak institucionalnog razvoja studija politke
u SAD-u
- osnivač je bio J.W.Burgess. Na osnivanje tog studija bio je potaknut velikim promjenama u SAD-u
na koje tadašnja politika nije nalazila primjereno rješenje (masovno useljavanje, brza industrijalizacija
i urbanizacija zemlje). Također, to vrijeme se poklapalo i sa problemima uspostave moderne
predstavničke demokracije u SAD-u. Zato je tvrdio da je zadaća sveučilišta da budućoj eliti posreduje
zamisao o državi.
- Burgessov studij osnovan je po uzoru na njemačka sveučilišta, jer je i sam studirao u Njemačkoj.
Studij se početno sastojao od više disciplina – geografije, ekonomije, filozofije, prava....te se kasnije
pretvorio u pravi studij pol. znan.

20-tih god 20. st. glavno politološko središte premješta se sa istočne obalne na Srednji Zapad u
Chicago koji je u to doba bio suočen s lokalnim problemima snažne industrijalizacije, mafije i
kriminala. U Chicagu se kao osnivač politološkog studija javlja Charles E. Merriam – oko kojeg se
okupljaju Harold Lasswell, Almond i drugi. Taj studij se razvija kao empirijska politička znanost
zasnovana na sociologiji, statistici i psihologiji. Ovdje govorimo o tzv. ''Čikaškoj novoj političkoj
znanosti'' koja se oštro suprotstavlja prevlasti političke filozofije u disciplini, a kasnije i
bihevioralizmu.

Američko udruženje za političku znanost (osamostaljuje se 1903.) - odigralo je važnu ulogu u procesu
institucionalnog osamostaljenja američke političke znanosti. 1962. objavljuje izvješće u kojem stoji da
je politička znanost kao disciplina podijeljena na 4 široka područja studija:
- politička teorija,
- američke političke institucije i procesi,
- komprativne političke institucije i procesi,
- međunarodni odnosi te organizacije i pravo.
Radilo se na standardizaciji disciplina na način da se na prijediolomske studije uključi najmanje po 1
od ova 4 tečaja.

Američki studiji političke znanosti najbrojniji su i najsnažniji i danas. Najcitiraniji i najugledniji

časopis na svijetu je American Political Science Review, a izdaje ga Američko udruženje za političku
znanost.

- Woodrow T. Wilson krajem 19.st. osniva poseban odsjek za političku znanost na Sveučilištu
Princeton, gdje je bio rektor. Tu se promiče anglosaksonska tradicija u proučavanju politike.
- Lawrece Lowel 1910. osniva studij političke zanosti na Harvardu, gdje daje profesorsko mjesto
Jamesu Bryceu, koji piše American Commonwealth (prvu cjelovitu panoramu američke politike nakon
Tocquevillea).
VELIKA BRITANIJA

1. institucionalizirani oblik studija političke znanosti u V. Britaniji uspostavljen je na London School

of Economics and Political Science 1895. na poticaj Sidney i Beatrice Webb, a po uzoru na Ecole i
Columbia College. Nastala je u doba demokratizacije britanske politike i sve izraženije potrebe da se
ovjetli unutarnja mašinerija britanske vlasti. Ustanova je bila zamišljena kao protuteža Oxfordu i
Cambridgeu, koji su slovili kao akademske utvrde britanske više klase i vladajuću elite. Bila je
namjenjena muškarcima i ženama angažiranima u businessu, javnim službenicima, novinarima,
radnicima ...
Prvi politički znanstvenik na tom studiju bio je Graham Wallas, a naslijedio ga je Harold Laski
(istaknuti predstavnik lijevog krila Laburističke stranke). Ova škola se razlikovala od prvih
politoloških institucija u drugim zemljama po tome što je bila ustrojena kao studij ekonomije i politike
(imala je discipline trgovine, ekonomije, statistike, bankarstva, trgovačkog prava, političke znanosti) . Kasnije je
škola bila organizirana u 3 glavna odsjeka: za ekonomiju, za historiju i za društvene znanosti. Prema
svemu tome Škola je djelovala kao jedinstvena škola društvenih znanosti.

- 1930. na Oxfordu se osniva Nuffield Colledge za studij politike...

- 1965 osnovan Social Research Council kao vladina zaklada za poticanje izgradnje novih sveučilišta
izvan Londona...među ostalima i onaj u Essexu koji se brzo razvio u jedan od najutjecajnijih studija u
V.B. i u Europi
- najutjecajniji časopis – British Journal of Political Science

Početkom 21. st. postojala su 23 odsjeka za političku znanost na svim većim britanskim sveučilištima,
što pokazuje da su posvetili osobitu pozornost razvoju britanske politike.

NJEMAČKA
Detaljno izvedi razvoj politologije u Njemačkoj

Deutsche Hochschule fur Politik

- osnovana 1920. u Berlinu kao privatna ustanova nastala prema uzoru na parišku Ecole i oslanjanjući
se na iskustva Instituta za političko obrazovanje što ga je prije 1. svj. rata osnovao Friedrich Naumann
- prvi sponzori škole bili su industrijalci poput Boscha i Siemensa
- škola se usredotočila na demokratsko političko obrazovanje članova političkih stranaka, sindikata,
učitelja. Najviše su se studirale ustavna politika, političke stranke, sindikati, interesna udruženja, kao i
ustavni sustavi i politike drugih država, ponajprije FRA, SAD i V.B.

Škola je 1933. pretvorena u Nationalsozialistische Deutsche Hochshule fur Politik; Hitlerovim

ukazom postala je ustanova Njemačkog Reicha s ciljem obrazovanja nacionalsocijalističkih vođa.
Napominje se da je upravo u ovom razdoblju počela emancipacija političke znanosti u samostalnu
disciplinu (iako joj je predmet bio ograničen na vanjsku politiku).

Škola je nakon 2. rata obnovljena i uključena u Slobodno sveučilište u Berlinu. Tu obnovu su

podupirali Amerikanci, što je automatski onda uklučivalo i preuzimanje američkih trendova. Tome su
otpor pružale tradicionalne struke (pravnici, sociolozi, filozofi).

Zapravo Njemačka politička znanost se prije 2. rata zasnivala na znanosti o državi, a nakon rata se
shvaćala kao povijest politčkih ideja. 90-tih godina je zapala u svojevrsnu krizu, uvjetovanu brojnim
ekonomskim i političkim razlozima. Kriza se očitovala u smanjenoj komepetitivnosti njemačke
političke znanosti na međunarodnoj razini.

1951. formirano je Njemačko udruženje za pol. znan. koje je u trenutku osnutka okupljalo oko 40-ak
članova, a danas preko 1500 članova
- 2 časopisa koja su opstala i danas: Politische Vierteljahresschrift i Zietschrift fur Parlamentsfragen.
ITALIJA
Pokažite razvoj talijanske političke znanosti nakon 2 svj. rata

Prvi insitucionalni oblici razvoja političke znanosti nastali su u fašističkom razdoblju.

1924. fašistički režim osnovao je Facolta di scienze politiche u Paviji, Padovi i Rimu, a kasnije u
Perugi. Bili su namjenjeni obrazovanju diplomata, javnih službenika, kolonijalnih upravitelja,
sindikalnih dužnosnika i novinara... Razvoj političke znanosti bio je negativan jer je disciplina bila
smatrana za proizvod fašističkog režima. Padom fašizma ugasili su se i studiji. Tako se politička
znanost počinje razvijati kasnije 50-tih i 60-tih godina na sveučilištima u Firenci, Bolognji i Torinu,
ponajviše zahvaljujući američkoj politici i novcu. Amerikanci potiču istraživačke projekte te programe
razmjene znanstvenika. Sve to je poticalo i talijanske političke znanstvenike da se samostalno
angažiraju u razvoju i institucionalizaciji svoje discipline i struke.

Talijansko udruženje za političku znanost počelo je djelovati 1973. kao posebna sekcija za društ. i
pol. znan., da bi se kasnije 1981. posve osamostalio.
1971. postojala je samo jedna sveučilišna katedra za pol. znan. koju je držao Giovanni Sartori u
Firenzi

Talijanska politička znanost nakon Drugog sv. rata bila je izložena ''hegemoniji starih disciplina''
napose povijesti, javnog prava i političke filozofije, a Sartori smatra da se na tim fakultetima političkih
znanost studente nije poučavalo da razumiju politiku, već da je talijanska politologija bila kolekcija
različitih predmeta. Borba za samostalnost političke znanosti vodila se u dvije faze: u prvoj se
inzistiralo na uspostavi posebnog statusa političke znanosti unutar društvenih znanosti, a u drugoj se
vodila borba za autonomiju u odnosu prema protuempirističkoj talijanskoj filozofiji i sociologiji.
Glavni teret te borbe podnijeli su: Bobbio, Leni i Sartori, kao vodeći talijanski politolozi.

- 1999. «bolonjski proces» 3+2 godine studija – to su bitne reforme

Ovo je pomoglo da se učvrsti izučavanje političkih znanosti na talijanskim fakultetima.

Suvremena politička znanost u Italiji je u svojevrsnom procjepu. Morala se dugo boriti da se

akademski institucionalizirai i afirmira, no još je umnogome studijski koncipirana kao ''kolekcija''
različitih disciplina. Javlja se ''nova interdisciplinarnost'' koja podrazumijeva da politička znanost kao
samostalna disciplina u nekim istraživanjima surađuje sa drugim disciplinama, tamo gdje je nužna
interdisciplinarna perspektiva.

Međunarodni institut Europskog sveučilišta sa svojim odsjekom studija za političke znanosti smješten
je u Firenci i na prvom je mjestu Hixove liste.