UGOVORI

UGOVOR O P RODAJ I

1. POJAM, ZAKLJUČIVANJE I ELEM ENTI UGOVORA O PRODAJI

1.1. POJAM UGOVORA O PRODAJI
1.1.1. Pojam prodaje
Posao prodaje i ugovor o prodaji. Ugovor o proda ji je uži pravni institut od posla proda je. Na ugovor
o prodaji u privrednom pravu se nadovezuju brojni drugi poslovi koji se najčešće tiču transporta i
plaćanja. S tim u vezi, posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka.
Definicija ugovora i njegove vrste. Prema ZOO, ugovorom o proda ji se prodavac obavezuje da stvar
koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja odnos no pravo vlasništva, a kupac se
obavezuje da prodavcu isplati cijenu. Postoje 3 osnovna tipa ugovora o prodaji – prodaja građanskog,
poslovnog i međunarodnog pos lovnog prava.
Subjekti građanske prodaje su domaća i strana fizička i pravna lica građanskog prava, te subjekti
poslovnog ili trgovinskog prava kad djeluju izvan predmeta svog poslovanja. Predmet prodaje mogu biti
pokretne i nepokretne stvari. Građanska prodaja se zaključuje sporadično, neprofesionalno i njen osnovni
cilj je sticanje upotrebnih vr ijednosti predmeta prodaje.
Privredna prodaja zaključuje se između subjekata poslovnog, odnosno trgovinskog prava. Da bi se radilo
o ugovoru domaćeg poslovnog prava, moraju biti ispunjena 2 uslova: da je sklopljen na području BiH ,
a u okviru registrovane djelatnosti jedne od ugovornih strana. Predmet prodaje mogu bit samo pokretne
stvari. Poslovnopravna proda ja zaključuje se masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj je
sticanje prometnih vr ijednosti stvari i dobiti.

1.1. 2. Osobine i dejstvo ugovora o prodaji

Ugovor o prodaji je teretan što pretpostavlja kod privredne prodaje da ugovor postoji i kad cijena nije određena
sporazumom stranaka, dvostrano obavezan, komutativan uzajamna podudarnost obaveza i prava stranaka ono
što je obaveze jedne pravo je druge stranke i konsenzua lan. Forma u načelu nije bitan element ugovora.
Ugovor može imati stvarnopravna i obligacionopravna dejstva (prelazak svojine sa prodavca na kupca
ili nastanak obaveze na isporuku stvari).

1.2. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

1.2.1. Primjena opštih pravila
Opšti principi kojih se stranke moraju pridržavati sadržani su u Osnovnim načelima ZOO. To su
naročito: autonomija volje stranaka, savjesno i pošteno postupanje, te zabrana stvaranja i iskorištavanja
monopolskog položaja.

1.2.2. Postupak zaključivanja ugovora

Postupak čine eventualne faze, nužne faze, perfekcija ugovora i intervencija države u domenu
nastanka pojedinih ugovora. U eventualne faze spadaju:
1. preliminarni kontakti – jednostrane faktičke komercijalne radnje;
2. pregovor i kao dvostrani kontakti stranaka sa jasnim ciljem da se počne proces utvrđivanja namjere
učesnika u pogledu budućeg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost o pojedinim dijelovima ugovora
naziva se punktacija;
3. Tzv.pr ipremni ugovor – on predstavlja projekat ugovora do kojeg se došlo pregovor ima.

Nužne faze zaključivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Po svojoj pravnoj pr irodi, ponuda
je jednostrani građanskopravni posao. Nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za
njega. Tender predstavlja detaljno sačinjen i obavezan obrazac ponude u kome su sadržani svi obavezni
elementi ponude, osim cijene. Prihvat je izjava ili ponašanje ponuđenog koje nesumnjivo ukazuje na
saglasnost ponuđenog sa ponudom. Šutnja se smatra prihvatom samo ako su kumulativno
ispunjene slijedeće pretpostavke:

1
- stalna poslovna veza ponudioca i ponuđenog i to u pogledu određene, a ne bilo koje robe;
- propuštanje ponuđenog da u ostavljenom roku izričito odbije ponudu.

Pod perfekcijom ugovora o proda ji podrazumijevaju se pravila kojima se određuje mjesto i vrijeme
njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile pr isutne ili odsutne u trenutku
postizanja saglasnosti.

Potpis ivanje ugovora može predstavljati etapu u njegovom zaključenju u 3 slučaja. Prva dva
obuhvataju situacije u kojima je prodaja formalan pravni posao, bilo po zakonu ili sporazumu stranaka. U
trećem slučaju, ako su ugovor ne strane posebnu formu predvidjele samo radi lakšeg dokazivanja ugovora
ugovor je zaključen u trenutku postizanja saglasnosti o bitnim elementima, a za ugovarače je
istovremeno nastala obaveza da ugovoru da ju predviđenu formu.

1.2.3. Posebne tehnike zaključivanja ugovora

Standardni ugovori su ugovori u kojima su unapr ijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni
elementi se određuju u mjeri u kojoj je to moguće. Najčešće se posebno sporazumijeva o količini kao
odrednici predmeta, i o iznosu cijene.

Zaključnica je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. Daje se na unapr ijed

odštampanom formularu ili na ad hoc obrascu. Sama zaključnica nije bitan e lement ugovora, tj. ugovor je
punovažan i kad ona nije izdata. U sadržaj zaključnice uvijek ulaze bitni elementi ugovora, a prisustvo
nebitnih zavisi od konkretnih okolnosti. Svaka stranka može od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpis
ivanje zaključnice, sve dok dr uga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze. Sastavlja se najmanje u 2
pr imjerka, a potpisuju se obje ugovorne strane.

Porudžbina je poslovni naziv za komercijalni dokument sa različim funkcijama u postupku zaključivanja i

dokazivanja ugovora. Porudžbina predstavlja ponudu kad kupac na osnovu prethodno pr ibavljenih
inf ormacija njome izražava namjeru da zaključi određeni ugovor. Ako kupac porudžbinu šalje na osnovu
već primljene ponude pr odavca, ona ima pravni karakter prihvata. Takva porudžbina u svemu mora biti
saglasna sa ponudom, jer u suprotnom ima pravna svojstva kontraponude. Nakon što je ugovor sklopljen,
porudžbina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta.

1.3. BITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

1.3.1. Pojam i vrste
Bitni e lementi ugovora su sastojci koji ugovor u daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla,
bilo specifičan sadržaj i karakteristike koji odgovaraju zajedničkoj namjeri i stranaka.

1.3.2. Predmet
Karakterističan predmet trgovačke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije
od vrijednosti.
Stvar kao predmet prodaje mora se nalaziti u pravnom prometu (res in commercio) i mora biti određena
ili bar odrediva. Prema kriteriju egzistencije, predmet prodaje može biti propala , postojeća i buduća
stvar. Međutim, ugovor nema pravno dejstvo ako je u trenutku njegovog zaključenja stvar koja je predmet
ugovora propala. Dejstvo djelimične propasti zavisi od poslovnih običaja i od toga da li je svrha ugovora
ugrožena ili nije. U principu, kupac može birati da li će raskinuti ugovor ili ostati pr i ugovoru uz
srazmjerno sniženje cijene. Međutim, ugovor će po sili zakona ostati na snazi ako dje limična propast ne
ometa postizanje svrhe ugovora ili ako za određenu stvar postoji poslovni običaj koji zahtijeva očuvanje
ugovora. U takvom slučaju kupac ima pravo samo na sniženje cijene. Zaključenjem ugovora o proda ji
budućih stvari prodavac na sebe preuzima rizik ne ispor uke stvari u ugovorenom roku. Ako prodavac
ne isporuči stvar u ugovorenom roku, kupac ima prava predviđena za slučaj odgovonosti prodavca za
docnju. Slične posljedice su u slučaju da je predmet prodaje tuđa stvar.

2
Količina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od značaja za
ostvarenje svrhe posla. Količina je bitan element ugovora u 3 slučaja : ako je tako izričito ugovoreno, ako
to proizilazi iz prirode stvari ili ako to zahtijevaju okolnosti konkretnog pos la. U ostalim slučajevima
količina je uvijek nebitan element, ali se bez obzira na pravnu kvalif ikaciju uvijek određuje ugovorom.
Prvi način određivanja jeste njeno numeričko preciziranje. Ako količina nije bitan element posla ili ako se
ne utvrđuje po broju komada, odstupanje za 2% od ugovorene količ ine se smatra urednom ispor ukom.
Količina se može precizirati i upotrebom tehničkih termina. Po uzansi 118, izraz »vagon« bez bližeg
određenja znači 10.000kg bruto, a »cisterna« 10.000kg neto težine. Drugi način se svodi na približno
određivanje količ ine , ako je uz naznaku količ ine naveden izraz»circa« ili sličan, tolerancija iznos i 5%.
Navođenje količine u rasponu (od… do…), znači da je predmet ugovora bilo koja količina unutar datih
granica. Treći način sastoji se u upotrebi izraza »đuture«, »kako padne«, »viđeno-odobreno« i sl.
Njima se kao ugovorna količina određuje ona koja se dobiva uvidom u robu na određenoj lokaciji. U
svakom slučaju, da bi ugovor o proda ji postojao, količina mora biti barem odrediva.

1.3.3. Cijena
Pojam, struktura i način određivanja cijene. Cijena je bitan element ugovora koji predstavlja
novčanu protuvr ijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu.

Struktura cijene je vrlo složena. U nju ulazi:

1. Novčana protuvr ijednost neto težine robe, ako ugovorom nije predviđeno da ona obuhvata i
težinu ambalže (bruto za neto);
2. Troškovi ambalaže, obzirom da po dispozitivnim pravilima pribavljanje ambalaže spada u
obaveze prodavca;
3. Troškovi do mjesta i vremena isporuke i to troškovi robnog prometa u užem smislu (porezi,
takse, vozarine, priprema za isporuku i s l) i ostali zavisni troškovi ( npr.carine i troškovi carinjenja,
ako je prodavac uvoznik i s l);

Cijena mora biti određena ili barem odrediva. Određuje se na 3 načina: prinudnim putem, ugovorom i
dispozitivnim propisom.

Određivanje cijena prinudnim putem. Za kontrolu cijena nadležna je Federacija BiH, ukoliko
Zakonom o kontroli cijena nije predviđeno drugačije. Ona može odrediti: fiksne cijene, na jviše cijene,
strukturu na jviših cijena, zadržavanje cijena na određenom nivou, te marže u trgovini. Vlada takođe
može propisati davanje svoje saglasnosti na cijene ili da promjenu cijena uslovi prethodnim
obavještavanjem Vlade. Na kraju, za pojedine poljopr ivredne proizvode Vlada može propisati zaštitne
cijene.
Ako je c ijena propisana preciznim iznosom, ona u ugovoru ne mora biti ni spomenuta , a ako je
ugovorena viša ili niža cijena, kupac duguje samo iznos propisane cijene. Slična logika pr imjenjuje se
ako je ugovorena minima lna ili maksima lna cijena – ako cijena nije navedena, ili ako je ugovorena niža
od minimalne odnosno viša od maksimalne, u obzir se uzima propisana cijena.

Određivanje cijene ugovorom je u praksi najčešći sluča j. To može biti učinjeno izričito ili prećutno,
npr. kupovinom robe po izloženoj cijeni. U ugovor se cijena unosi kao određena ili odrediva. Odrediva
je kad ugovor sadrži dovoljno podataka na osnovu kojih bi se mogla odrediti, a to je uvijek faktičko
pitanje.
Stranke mogu cijenu odrediti zajedno, a mogu to određivanje povjeriti trećem licu. Ako treće lice neće ili
ne može odrediti cijenu, ZOO predviđa niz sukcesivnih pravila: strankama se ostavlja mogućnost da

3
cijenu odrede naknadno; ako to ne učine , a ne raskinu ugovor , smatra se da su ugovor ili tzv.razumnu
cijenu. Pod razumnom cijenom bi trebalo smatrati tekuću c ijenu u vrijeme zaključenja ugovora.
Tekuća cijena je cijena predviđena zvaničnom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrije me kad
je tre balo da uslijedi isporuka stvari. Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se određuje pomoću
elemenata pomoću kojih se cijena utvrđuje prema običajima tržišta.
U osnovi postoje 3 tehnike kojima se određuje ugovorna cijena: prva se sastoji u individualnom
ugovaranju, druga u upotrebi trgovačkih termina (tekuća cijena, berzanska cijena, cijena konkurencije,
fabrička cijena, cijena koštanja), a treći metod je obračunavanje cijene prema izvađenom uzorku.

Određivanje cijene dispozitivnim propisom. Ako cijena u ugovoru nije određena niti odrediva, sukcesivno
se primjenjuju slijedeća pravila:
1. kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, što
je faktičko pitanje;
2. ako redovna cijena ne postoji, smatra se da je ugovorena razumna cijena;
3. ako se ni razumna cijena ne može utvrditi, cijenu utvrđuje sud prema okolnostima slučaja. Obzirom
na načelo dispozitivnosti, sud neće djelovati samoinicijativno, tj. cijenu će odrediti samo na zahtjev jedne
ili obje ugovorne strane. Ako ni jedna strana unutar rokova zastare ne pokrene postupak za određivanje
cijene putem suda, smatra se da ugovor o prodaji nije ni zaključen.

Promjena cijene je njeno naknadno različito određivanje u odnosu na cijenu iz ugovora. Stranke mogu
cijenu promijeniti naknadnim sporazumom, a mogu i ugovorom unapr ijed predvidjeti uslove i način
eventualne promjene ugovorene cijene. Najčešći način je ugovaranje tzv.klizne skale. Klauzulom se u vidu
matematičke formule precizira uticaj izmjene pojedinih kalkulativnih elemenata na cijenu. Za pojedine
vrste poslova postoje tipske ugovorne klauzule.
Druga vrsta klauzula kojima se revidira cijena su indeksne klauzule , kojima se promjena cijene veže za
promjene cijene dobara, robe i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene organizacije. One
su dopuštene samo ako je izabrani indeks u neposrednoj ekonomskoj vezi sa predmetom pos la, ili ako
je klauzula unesena u ugovor radi osiguranja životnog standarda ugovorne strane. U suprotnom, odredba
o indeksnoj klauzuli je ništava.
Pored navedenog, ZOO sadrži 2 instituta koji mogu da dovedu do promjene cijena na osnovu zahtjeva
samo jedne strane. Prvi je institut promijenjenih okolnosti, a drugi prekomjerno oštećenje (laesio
enormis). Pritom je bitno napomenuti da strana koja se poziva na jedan od ova dva instituta može tražiti
samo raskid, a izmjenu ugovora može tražiti samo druga strana.

1.4. NEBITNI ELEMENTI UGOVORA O PRODAJI

1.4.1. Pojam i vrste
Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojc i koji se u njemu ne moraju nalaziti ni po prirodi posla, niti
radi sačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka. Neki od takvih elemenata su: kvalitet,
transportne klauzule i ambalaža.

1.4.2. Kvalitet
Pojam. Kvalitet je skup svojstava robe zahvaljujući kojima se ona može korisno upotr ijebiti. Kvalitet
može biti i bitan element posla ako je to propisano, ugovoreno, ili ako na to ukazuje pr iroda stvari ili
okolnosti posla. U svim ostalim slučajevima ima svojstvo nebitnog elementa. Kvalitet može biti utvrđen
prinudnim ili dispozitivnim propis ima, kao i ugovorom.

Prinudnim propisom kvalitet se određuje kad je to od posebnog interesa za širu društvenu

zajednicu (zdravlje, sigurnost, izvoz, or užane snage itd). Može biti propisan zakonom ili
podzakonskim aktom. Bez obzira kako je određen, propisani kvalitet je obavezan pa se ne mora ni
ugovarati. Ukoliko su se stranke sporazumjele o nižem kvalitetu od propisanog, relevantan je propisani
kvalitet.

4
Ugovorom, odnosno sporazumom stranaka kvalitet se može odrediti na više načina:
1. Opisom – riječima i crtežima označavaju se sve ili samo pojedine osobine stvari;
2. Po mustri ( uzorku) ili modelu – mustra ili uzorak je manja količina stvari čijim osobinama mora da
odgovara ukupno ugovorena količ ina. Posebnu sigurnost strankama pruža »autentičan uzorak«. To
je onaj uzorak koji je zapečaćen i na kome je etiketa potpisana od stranaka, ili uzorak koji je jedna stranka
pod svojim pečatom predala drugoj, ili uzorak koji je posrednik izdvojio i zapečatio svojim pečatom. Ako
ima više uzoraka, za određivanje kvaliteta mjerodavan je onaj koji su stranke kao takav odredile. Zakon
dozvoljava nedostatak jednakosti u slučaju kad je uzorak odnosno model podnesen kupcu samo radi
obavijesti i pr ibližnog određivanja osobine stvari, bez obećanja saobraznosti.
3. Specif ikacijom – pod specifikacijom se podrazumijeva svaka ugovor na odredba kojom se bliže
određuju svojstva i asortiman robe. Ako su specificirana samo neka svojstva robe, preostala svojstva
moraju zadovoljiti 2 kr iterija : da budu u skladu sa specificiranim svojstvima i da odgovaraju onome
što je uobičajeno u prometu.
4. Tipom – tip je skup svojstava pod kojim se jedna roba javlja u pr ometu, tako da je ona više ili
manje poznata širokom krugu potrošača. Tip se označava posebnim nazivom (npr.vlašićki s ir). Manja
količina robe koja predstavlja tip često se čuva kod nadležnih tržišnih ustanova (tržišta na veliko i
berze), te predstavlja i uzorak te robe.
5. Pozivom na standarde – standardi su pravila o organizaciji i načinu proizvodnje , te proizvodu
kao njihovom rezultatu. BH standardi (BHS) se izrađuju u zavodu za standardizaciju. Ako
posebnim propisom nije određeno drugačije, BHS nisu pravno obavezujući.
6. Primjenom posebnih tehničkih termina – izraz uobičajeni kva litet označava svojstva stvari koja se
u mjestu prodavca redovno traže u prometu takvom robom. Relevantno vr ijeme za određivanje kvaliteta je
trenutak zaključenja ugovora, a pri definisanju svojstava stvari treba voditi računa i o količini.

Određivanje kvaliteta dispozitivnim propisom. Ako kvalitet nije ni propisan ni ugovoren, utvrdit će se
na osnovu dispozitivnih propisa: Ako prodavac ne zna namjenu generičkih stvari, dužan je dati stvari
srednje kakvoće, a ako zna namjenu stvari, dužan je dati stvar odgovarajuće kakvoće.

1.4.3. Ambalaža
Ambalaža se može definisati kao zaštitni omot robe. Najvažnije klasifikacije ambalaže su na
potrošnu i nepotrošnu, te običnu i or iginalnu. Prema Zakonu o standardizaciji, or iginalno pakovanje
je ono koje osigurava da se njegov sadrža j ne može izmijeniti, utrošiti odnosno upotrijebiti bez
otvaranja ili oštećivanja pakovanja.
Ambalaža može biti definisana prinudnim pr opisima ili ugovorom. Kogentni režim karakterističan je
za ambalažu koja ima sanitarni značaj u najširem s mislu r iječi – od pakovanja hrane do radioaktivnih
supstanci. Obezbjeđenje ambalaže i pakovanje robe je po dispozitivnim propis ima obaveza
prodavca. Ako vrsta ambalaže nije propisana niti ugovorena, Opšte uzanse zahtijevaju da
prodavac obezbijedi uobičajenu ambalažu.
Ako je u ugovor unesena neka od slijedećih klauzula: fanco ambalaža , ambalaža izgubljena , ambalaža
gratis i sl, ambalaža se ne mora vraćati niti platiti. Osim toga , ambalažu manje vrijednosti i onu koja je
namijenjena za jednokratnu upotrebu kupac ne mora vraćati i kad ugovor o tome šuti. Vrednija ambalaža
i ona koja je namijenjena za višekratnu upotrebu se mora vratiti ako na to ukazuju okolnosti posla.

1.4.4. Transportne klauzule

Transportne klauzule su trgovački termini kojima se prodava c i kupac na skraćen način dogovaraju o
nizu pitanja značajnih za izvršenje ugovora o proda ji. Tu spadaju: organizacija isporuke i transporta ,
snošenje troškova isporuke i transporta, sklapanje ugovora o transportnom os iguranju i snošenje
troškova tog osiguranja, te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Takođe se mogu urediti i druga pitanja kao:
plaćanje carina, pribavljanje dozvola i sl.
Međunarodna privredna komora u Parizu je 1936.g donijela tzv.INCOTERMS (International Commercial
Terms), kojim su kodificirane na jvažnije transportne klauzule. Dosad je izvršeno 5 revizija

5
INCOTERMS-a, zadnji put 1990.godine , a terminologija iz ove kodif ikacije je u vrlo šir okoj upotrebi.
Bitno je naglas iti da treba biti posebno oprezan pri izmjeni ili dopunjavanju transportnih klauzula. I
najmanja izmjena u skraćenici koja označava pojedinu klauzulu može značajno promijeniti njen smisao.
Osim toga, transportne klauzule se ne smiju upotrebljavati rutinski.

2. OBAVEZE PRODAVCA

1.1. UOPŠTE OBAVEZAMA PRODAVCA

1.1.1. Vrste obaveza
Obaveze prodavca mogu se podije liti na osnovne i sporedne. U osnovne spadaju: isporuka (predaja stvar
i), garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Od
sporednih obaveza naznačajnije su čuvanje stvari i obavještavanje.

1.2. ISPORUKA
1.2.1. Pojam isporuke
Osnovna obaveza prodavca je isporuka robe kupcu. Pod isporukom se podrazumijeva sistem faktičkih
i pravnih radnji koje prodavac mora izvršiti da bi kupac stekao posjed i vlasništvo na stvari. Mora se
sastojati od najmanje jedne faktičke i jedne pravne radnje. Najčešća faktička radnja je uručenje stvari.
Izuzetno, radnju ispor uke može predstavljati nečinjenje ili propuštanje. To se dešava u slučaju kad se
stvar već nalazi kod kupca po nekom osnovu (zakup, lizing i sl). Ovakva predaja naziva se fiktivnom.
Pravne radnje su izjave volje. One prate faktičke radnje i mogu se učiniti izričito ili prećutno.
Isporuka kao složena radnja sastoji se od više modaliteta, od kojih su na jznačajniji predmet, mjesto,
način,vrijeme i dejstva isporuke.

1.2.2. Predmet isporuke

Predmet isporuke širi je pojam od predmeta ugovora. Pored predmeta prodaje, predmet isporuke
obuhvata pripatke (pertinencije) i koristi od stvari (npr.plodovi i zakupnina). Zakon zahtijeva da predana
bude upravo stvar koja je ugovorena i u ispravnom stanju, tj. bez materijalnih nedostataka.

2.2.3. Mjesto isporuke

Pojam. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet u kome sve najvažnije radnje isporuke moraju
biti završene. Lokacija je mjesto ispor uke u širem, a loka litet u užem smis lu. Za mjesto isporuke
vezuju se razgraničenja dužnosti stranaka, prelazak troškova, rizika, svojinskih prava, te neka
dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Primarno se određuje ugovorom, izrič ito ili prećutno.
Izričito određenje je putem transportnih klauzula.
Mjesto isporuke može biti i kriterij za određivanje tipa ugovora o prodaji. Prema njemu, prodaje mogu
biti:
1. Prodaje u mjestu (nedistancione) – kod kojih prodavac i kupac imaju sjedišta u istom mjestu;
2. Prodaje sa otpremom (distancione) – kad su sjedišta stranaka u različitim mjestima;
3. Prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione) – kad se mjesto isporuke nalazi u mjestu opredjeljenja i
koje takođe pretpostavljaju sjedišta stranaka u različitim mjestima.
Ako mjesto isporuke nije određeno ugovorom, primjenjuju se slijedeća dispozitivna pravila :

a) Mjesto isporuke u širem smislu

1.Ako je ugovor zaključen u oblasti redovne djelatnosti prodavca, a radi se o generičkoj robi,
mjesto isporuke je sjedište prodavca u trenutku zaključenja ugovora;

2.Ako prodavac ima više poslovnih jedinica, mjestom isporuke smatra se ono iz kojeg je upućena
ponuda ili u kome je prodavac dao prihvat ponude;

6
3.Ako je ugovoreno da će generičke stvari biti uzete iz određenog stovarišta ili količine, mjesto isporuke je
ono u kome se stovarište odnosno roba nalazi u trenutku zaključenja ugovora;
4.Za individualizirane i buduće stvari važe 2 pravila : ako u vrijeme zaključenja ugovora stranke znaju
gdje se stvar nalazi odnosno gdje će nastati, ta lokacija je i mjesto isporuke. U suprotnom važe opšta
pravila.
5.Ako na osnovu teksta ugovora postoji dilema da li su stranke željele da mjesto isporuke bude
mjesto otpremanja ili opredjeljenja, relevantnim se smatra mjesto otpremanja;
6.Ako prodavac zbog transportnih smetnji ne može izvršiti isporuku u ugovorenom mjestu, dužan je o
tome obavijestiti kupca. Kupac tada može jednostranom izjavom promijeniti mjesto isporuke – može
tražiti da to bude mjesto u kome se roba nalazi u trenutku prekida prevoza , a obzirom da su troškovi
prevoza do ugovorenog mjesta uračunati u cijenu, kupac može da ih odbije od prodajne cijene.

b) Mjesto isporuke u užem smislu

1. Kod nedistancione proda je mjesto isporuke u užem smislu je skladište prodavca. Ako ih u istom
mjestu ima više, prodavac određuje sa kojeg skladišta će izvršiti is poruku;
2. Kod distancione proda je, ako je transportni terminal (željeznička stanica, luka i s l) od skladišta
prodavca udaljen manje od 10km, mjesto isporuke je transportni terminal. U suprotnom, mjesto je
skladište prodavca.

2.2.4. Način isporuke

Pojam i vrste. Način isporuke je pojam koji obuhvata sve vrste radnji i modalitete njihovog obavljanja
koje prodavac treba izvršiti da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu i tako izvršio svoju
osnovnu obavezu. Primarno se određuje ugovorom. Po načinu na koji se predmet stavlja kupcu na
raspolaganje, način isporuke može biti: simboličan, dokumentaran i realan (stvaran).
Pod simboličnom ispor ukom se podrazumijeva predaja manjeg dijela predmeta isporuke ili neke druge
stvari koja predstavlja ukupno ugovorenu cjelinu i koja je podobna da manifestuje prenos posjeda sa
prodavca na kupca (npr.predaja ključeva automobila).
Dokumentarna isporuka je ona koja se vrši preda jom papira koji kupcu omogućavaju efektivno
raspolaganje prodanim stvar ima. Može se izvršiti predajom bilo kojih robnih hartija (npr.skladišni list,
skladišnica i sl).
Realna isporuka je uručenje samih stvari koje su predmet ugovora, tj. stavljanje stvari kupcu na
raspolaganje.
Po vremenu predaje ugovorene količine, način isporuke može biti kontinuelan i sukcesivan. U prvom
slučaju postoji jednokratna isporuka koja se sastoji u stavljanju kupcu na raspolaganje cjelokupne
ugovorene količine odjednom ili unutar izvjesnog perioda, ali kontinuirano tj. bez većih prekida.
Sukcesivna ili obročna isporuka postoji kad se ugovorena količina kupcu stavlja na raspolaganje u manjim,
relativno samostalnim dijelovima između čijeg uručenja postoji vremenski diskontinuitet.
Realna jednokratna isporuka je jedini način isporuke za koji je razvijen poseban supsidijarni pravni
režim. Različita pravila postoje za nedistancionu i distancionu proda ju.
Kod nedistancione prodaje postoje 3 načina isporuke na skladištu prodavca:
1. Zajednički izbor i izdvajanje generičke robe radi njene otpreme – kupac i prodavac zajedno biraju;
2. Ako uredno pozvani kupac ne dođe, prodavac može sam učiniti odabir i izdvajanje;
3. Ako uredno pozvani kupac nije došao, a prodavac ne može bez njega odabrati i izdvojiti robu,
isporuka se sastoji u izvršavanju onih radnji koje prodavac može izvršiti sam. U ovom slučaju, u trenutku
izvršenja posljednje radnje prodavca, rizik prelazi na kupca bez obzira što stvar npr. nije izdvojena iz mase.
Kod distancione prodaje, način isporuke zavisi od toga da li je mjesto isporuke transportni termina l ili
skladište prodavca. U prvom slučaju primjenjuju se pravila koja važe za predaju robe na prevoz,a u

7
drugom slučaju se isporuka sastoji u utovaru robe na vozilo.
Ako je ugovorom o distancionoj pr odaji predviđena isporuka u mjestu opredjeljenja, način isporuke
biće identičan načinu uručenja robe primaocu.

2.2.5. Vrijeme isporuke

Pojam. Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome trebaju biti završene sve radnje koje predstavlja
ju ispor uku. Rok isporuke je nebitan element ugovora, ukoliko drugačije nije ugovoreno ili ne
proizilazi iz okolnosti posla. Ugovor i sa rokom isporuke kao bitnim elementom smatraju se posebnom
vrstom posla – fiksnom prodajom.

Vrijeme jednokratne isporuke određuje se ugovorom ili dispozitivnim propisom. Ugovorom je

vrijeme jednokratne isporuke moguće odrediti na 3 načina: označavanjem datuma, određivanjem perioda
i upotrebom tehničkih termina.
Ako je u ugovoru određen period, postavlj ju se pitanja početka i završetka roka, kao i pitanje ko ima
pravo odrediti stvarno vrijeme isporuke. Što se tiče početka roka, osnovno pravilo je da rok počinje teći
od dana zaključenja ugovora. Završetak roka je datum okončanja perioda koji se može odrediti danima ,
sedmicama, mjesecima, dijelovima godine ili godinama. Ukoliko završetak roka pada u neradni dan,
vr ijeme ispor uke se skraćuje, odnosno ona se mora završiti na dan koji neposredno prethodi nedjelji ili
prazniku.
Ako ugovorom nije određeno ko ima pravo konkretizirati vrijeme ispor uke koje je određeno
periodom, pravilo je da to pravo pripada prodavcu, osim ako iz okolnosti slučaja proizilazi drugačije.
Ako ovlaštena strana ne odredi datum isporuke, smatra se da je to posljednji dan roka.
Što se tiče tehničkih termina, pr vi koji se kor isti za određivanje vremena isporuke jeste »odmah«
ili »prompt«. On označava isporuku u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora. Druga grupa
tehničkih termina se odnos i na izvršenje isporuke u toku kalendarskog mjeseca: početkom, u prvoj
polovini, sredinom, krajem i u drugoj polovini mjeseca). Treću grupu tehničkih termina čine oni koji
pokazuju da je u trenutku zaključenja ugovora roba već utovarena. Ovdje spadaju izrazi kao: »plivajuća«,
»u vožnji«, »utovarena« i s l. U ovakvom slučaju isporuka se smatra izvršenom kad roba stigne u mjesto
opredje ljenja.

Prema dispozitivnom propis u iz č l.470 ZOO, ako vrijeme isporuke nije ugovoreno, prodavac je dužan da
je izvrši u razumnom roku. To je faktičko pitanje koje se određuje obzirom na konkretne okolnosti. U
svakom slučaju, i ova j rok počinje teći od dana zaključenja ugovora.

Vrijeme sukcesivne isporuke. Ako ugovorom nije precizirano, a rok isporuke cijele količine je 2 mjeseca
ili više, ispor uka će se izvršiti u pr ibližno jednakim mjesečnim obroc ima. Ako je rok kraći od 2
mjeseca, isporuka će se izvršiti u 2 pr ibližno jednaka obroka sredinom i krajem ugovornog perioda.

Istovremenost isporuke i plaćanja. Dispozitivno je pravilo da prodavac ne mora izvršiti ispor uku
u određenom roku ako kupac istovremeno ne plati ili nije spreman da plati ugovorenu cijenu. Da bi se
ovo pravilo primijenilo, mora biti ispunjeno nekoliko pretpostavki:
1. Nepostojanje suprotnog ugovora ili običaja;
2. Da se ne radi o prodaji na kredit, pretplatnoj ili klirinškoj proda ji;
3. Pojam istovremeno treba biti shvaćen komercijalno, a ne doslovno – istovremenim plaćanjem se
smatra ono koje je izvršeno u ugovorenom ili zakonskom roku po pr ijemu robe i fakture.
Kad se kod distancione pr oda je isporuka vrš i uručenjem stvar i prevozniku, prodavac može
odložiti odašiljanje stvari do isplate cijene ili poslati stvar uz zadržavanje prava raspolaganja njime u toku
prevoza.

2.2.6. Dejstvo isporuke – prelaz rizika

Pojmovna određenja. ZOO predviđa da prodavac snosi rizik slučajne propasti stvari do predaje stvari

8
kupcu. Pod pojmom sluča ja podrazumijeva se odsustvo kr ivice, tj. skrivljene štetne radnje i to bilo kojeg
lica, a ne samo ugovorne strane. Shodno tome , rizik se može definisati kao mogućnost da na predmetu
prodaje nastupi šteta za koju niko ne odgovara.
Ako je u pitanju individualno određena stvar, prelaz rizika vezan je za trenutak isporuke, a kod
generičkih stvari rizik prelazi individualizacijom stvari.

Prelaz rizika kad kupac nije u zakašnjenju (docnji) se prvenstveno uređuje ugovorom, bilo da se
strane sporazumiju izričito, ili (što je u praksi češće) da upotr ijebe transportne klauzule. Ako
ugovorom nije regulisano, rizik s lučajne propasti do predaje stvari snosi pr odavac, a nakon toga
kupac. Od ovog opšteg pravila postoje 2 izuzetka:
1. Ako je kupac zbog nekog nedostatka predane stvari raskinuo ugovor ili tražio zamjenu stvar i, rizik
osta je na prodavcu, a kupac eventualno ima obavezu da stvar čuva sa pažnjom dobrog pr ivrednika;
2. Ako prodavac zadrži slanje robe ili njenu isporuku kupcu, kor isteći svoja ovlaštenja za slučaj sumnje
u ostvarivanje naplate istovremeno sa isporukom, r izik neće preći na kupca.

Prelaz rizika kad je kupac u zakašnjenju. Ako predaja stvari nije izvršena zbog kupčevog zakašnjenja,
rizik prelazi na kupca u trenutku kad je pao u zakašnjenje. Pod preda jom treba smatrati ispor uku, a ne
samo uručenje kao njenu osnovnu radnju.
Ako su predmet ugovora generičke stvari, smatra se da je prodavac izvršio is poruku u trenutku kad
je ugovorenu količinu izdvojio iz mase, uz ispunjenje slijedećih uslova:
1. Da pozvani kupac nije došao na vrijeme;
2. Da su izdvojene stvari očito namijenjene za izvršenje predaje;
3. Da je prodavac kupca obavijestio o izvršenom izdva janju. Obavještenje se smatra izvršenim u
trenutku kad ga je prodavac uputio (teorija odašiljanja).
Ako prodavac ne može sam da izvrši izdvajanje, a uredno pozvani kupac nije došao, isporuka će se
smatrati izvršenom ako je prodavac izvršio one radnje koje kupcu omogućavaju preuzimanje stvari i ako
je kupcu uputio obavijest da su te radnje izvršene.

1.3. GARANCIJA ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

1.3.1. Pojam i vrste materijalnih nedostataka
Pojam. Prema ZOO, materija lni nedostaci postoje ako:
1. stvar nema potreb na svojstva za redo vnu upotrebu i pro met;
2. stvar nema potreb na svojstva za poseb nu upotreb u za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata
prodavcu ili mu je morala biti poznata;
3. stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili p rećutno ugo vorene odnosno propisane;
4. ako je prodavac predao stvar ko ja nije vjerna uzork u ili modelu, osim ako su uzorak ili model
pokazani samo radi obavještavanja.
Teorijski se materijalni nedostaci mogu definisati kao svako odstupanje na lošije od propisanih,
redovnih odnosno uobičajenih ili ugovorenih svojstava stvari, te odstupanja nabolje ako su svojstva stvari
ugovorom predviđena kao bitni elementi.

Vrste materijalnih nedostataka zavise od kriterija koji se uzima u razmatranje:

Objektivni su nedostaci određeni propis ima, redovnom praksom u prometu ili običajima, a subjektivni
su u suprotnosti sa ugovorenim svojstvima predmeta prodaje.
Prema vrsti osobine koja ne odgovara ugovoru – kvalitativni i kvantitativni nedostaci.
Po kriteriju vidljivosti – vidljivi i nevidljivi. Vidljivi su nedostaci koji su očito primjetni, a skriveni su
oni za čije je utvrđivanje potreban poseban postupak pr ovjere osobina stvari ili njihova
upotreba. Razlikovanje je važno zbog rokova za reklamaciju.
Prema kriteriju otklonjivosti – otklonjivi i neotklonjivi. Neotklonjivi su oni čiji je popravak nemoguć
ili ekonomski besmislen.

9
 Prema obimu – znatni i neznatni. Znatni su oni koji dovode do poništavanja ili umanjenja vrije
dnosti stvari (prometne ili upotrebne).
Po kriteriju ostvarenja svrhe ugovora – bitni i nebitni. B itni onemogućavaju ostvarivanje svrhe
ugovora.
Nebitni mogu prouzrokovati naknadu štete, ali ne utiču na samo postojanje ugovora.

1.3.2. Garancija za materijalne nedostatke

Pojam garancije. Garancija za materijalne nedostatke je garatovanje prodavca kupcu da roba nema
nikakvih fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu, uobičajenu ili ugovorenu
upotrebu stvari.

Uslovi za postojanje garancije koji moraju biti kumulativno ispunjeni su:

a. Da je nedostatak postojao u trenutku predaje stvari, odnosno u trenutku prelaska rizika sa prodavca na
kupca. Izuzetno postoji i ako se nedostatak javio nakon pre laska rizika, ali ako je on posljedica uzroka koji
je ranije postojao (npr. period inkubacije kod prodaje zaražene stoke);
b. Da je nedostatak bio skr iven, tako da ga kupac nije mogao primijetiti upotrebom dužne pažnje. Rok
za reklamaciju je 6 mjeseci od prijema stvari, a ugovor om se može odrediti i duži rok. Osim toga,
prodavac će odgovarati i za nedostatke koje je kupac lako mogao pr imijetiti, ako je izjavio da stvar
nema nikakvih nedostataka ili da stvar ima određena svojstva ili odlike.
c. U ugovor u ne smije stajati odredba da se kupac odriče zaštite zbog materijalnih nedostataka. Odredba o
isključenju ili ograničenju odgovornosti za materijalne nedostatke će biti ništava ako je nedostatak bio
poznat prodavcu, a on o njemu nije obavijestio kupca. Ništavost postoji i ako je prodavac takvu odredbu
nametnuo koristeći svoj monopolski položa j.
d. Da stvar nije prodata na prinudnoj proda ji – mehanizam prinudne proda je isključuje pristanak i
učešće prodavca u zaključivanju ugovora.
e. Uredna reklamacija, tj. da je kupac blagovremeno i na adekvatan način obavijestio prodavca o
postojanju nedostataka na stvari.

1.4. GARANCIJA ZA PRAVNE NEDOSTATKE (ZAŠTITA OD EVIKCIJE)

1.4.1. Pojam i vrste pravnih nedostataka
Pravni nedostaci na prodatoj stvar i postoje ako na njoj postoji neko pravo trećeg lica koje
isključuje, umanjuje ili ograničava kupčev miran pos jed ili pravo vlasništva, a o čijem postojanju kupac
nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom.

U zavisnosti od kriter ija klasif ikacije, postoji više vrsta pravnih nedostataka. Obzirom na njihovo
dejstvo, nedostaci se dijele na one koji isključuju, umanjuju ili ograničavaju pravo kupca. Prema obimu
uticaja na stvar i pravo svojine na njoj, pravni nedostaci se u teoriji dijele na potpune i djelimične.
Pravo koje sa stanovišta kupca predstavlja manu može bit i javnopravne i privatnopravne prirode.

2.4.2. Pojam garancije za pravne nedostatke i us lovi za nje no postojanje

Garancija za pravne nedostatke je garantovanje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nikakvih
nedostataka koji bi onemogućavali nastanak ili trajanje kupčevog svojinskog prava, odnosno koji bi
umanjivali ili ograničavali miran posjed prodane stvari. Po svojoj pravnoj pr irodi, ova garancija je pr
irodni element ugovora - postoji uvijek kad nije ugovorom isključena, odnosno u obimu u kome nije
ugovorom ograničena.
Uslovi koji mora ju biti kumulativno ispunjeni da bi postojala garancija za pravne nedostatke su:
a) Da je pravni nedostatak postojao u trenutku prelaska vlasničkog prava sa prodavca na kupca;
b) Da je kupac savjestan. Savjesnost postoji u 3 slučaja: ako kupac nije bio obaviješten o postojanju
pravnog nedostatka; ako u trenutku sklapanja ugovora nije znao za mogućnost da njegovo pravo bude
uskraćeno ili ograničeno; ako je znao za nedostatak, ali nije pristao da uzme stvar opterećenu pravom
trećeg lica. U zadnjem slučaju radi se o situaciji u kojoj je prodavac obmanuo kupca u pogledu karaktera
10
prava trećeg lica ili u kojoj je kupcu obećao da će do preuzimanja stvari otkloniti nedostatak;
c) Da garancija nije isključena ili ograničena ugovorom, uz uslov da je prodavac bio savjestan, tj. da mu je
nedostatak u trenutku sklapanja ugovora bio nepoznat ili mu nije mogao biti poznat.
d) Obavještavanje prodavca o nedostatku, tj njegovo reklamiranje. Obaveza postoji i kad reklamacija
nije izvršena, i to u 3 s luča ja: ( 1) kupac ne mora reklamirati pravne nedostatke koji su prodavcu već
poznati; (2) ako se kupac upustio u sudski spor sa trećim licem i izgubio ga; (3) ako je očigledna osnovanost
prava trećeg.

1.5. ISPOSTAVLJANJE FAKTURE

1.5.1. Pojam fakture i obaveza njenog ispostavljanja
Faktura se može definisati kao izjava volje prodavca data u formi pisanog dokumenta kojim on od
kupca zahtijeva da mu isplati cijenu iz ugovora i eventua lno ostale izdatke koje je u inio u vezi sa
ugovorom. Faktura uvijek sadrži i neke elemente iz ugovora : predmet, količinu, jediničnu cijenu,
transportnu klauzulu i ukupan iznos cijene. Po svojoj pr irodi faktura je pomoćni pravni posao, jer se radi
o manifestaciji pravno relevantne izjave volje usmjerene na plaćanje cijene. Izdavanje fakture je obaveza
prodavca.
Faktura ima višestruku f unkc iju: osim što predstavlja zahtjev za isplatu cijene , ona je
knjigovodstveni dokument i dokazno sredstvo, a zavisno od faze pregovora faktura može predstavljati
ponudu ili pr ihvat ponude. Pored toga, ako se stranke nisu sporazumjele o cijeni, faktura može biti i
sredstvo za oživljavanje ugovora preciziranjem cijene od strane prodavca. Na kraju, faktura je podoban
instrument i za dopunu i preciziranje ugovora.
Od fakture treba razlikovati profaktur u. Profaktura je pisani dokument kojim prodavac od kupca
zahtijeva plaćanje prema prethodnom obračunu cijene. Po sadržaju i obliku slična je fakturi,a ima
preliminarnu finansijsku, knjigovodstvenu i dokaznu funkc iju. Kad se sačini konačni obračun, iznos i
plaćeni po profaktur i odbijaju se od iznosa fakture. Rezultat može biti ostatak duga kod kupca,
potpuno izmirenje obaveze ili nastanak obaveze prodavca da vrati iznos preplaćen po profakturi.

1.5.2. Obaveznost jednostrano unesenih klauzula

Pitanje klauzula koje prodavac jednostrano unese u fakturu riješeno je Opštim uzansama i to:
1. Odredbe fakture koje se ne nalaze u ugovoru niti se iz njega mogu tumačenjem nesumnjivo konstruisati
u principu ne obavezuju kupca. Obzirom na sadržaj ugovora i princip pacta sunt servanda, mogući su
izuzeci.
2. Uslovi plaćanja i drugi uslovi koje prodavac jednostrano unese u fakturu obavezuju kupca ako
su kumulativno ispunjene 3 pretpostavke: ako su neophodne za izvršenje ugovora, ako su u sk ladu sa
ostalim odredbama i ako kupac nije u kratkom roku stavio pr igovor na jednostrano unesene klauzule.
Pitanja neophodnosti, usklađenosti i kratkog roka su faktička pitanja.
U praksi se formiralo stanovište da jednostrano unesene klauzule obavezuju prodavca ukoliko otežava
ju njegov položaj – smatra se da je prodavac želio pružiti kupcu određene pogodnosti.

3. OBAVEZE KUPCA
3.1. UOPŠTE O OBAVEZAMA KUPCA
3.1.1. Vrste obaveza
Osnovne obaveze kupca su: pregled robe (provjera materijalnih nedostataka), prijem isporuke, plaćanje
cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija), ako on postoji.
Sporednih obaveza ima više. Od obaveza zasnovanih na zakonu, treba istaći obavezu čuvanja stvari,
koju kupac ima ako stvar koja mu je uručena želi vratiti pr odavcu zbog nedostataka ili raskida
ugovora. Od dužnosti zasnovanih na ugovoru ističu se slanje ambalaže i dostavljanje specifikacije.

3.2. PREGLED ROBE

3.2.1. Pojam pregleda
Pojam provjere materijalnih nedostataka. Pregled robe radi provjere postojanja materijalnih

11
nedostataka predstavlja sistem faktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba
preduzeti da bi se došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li isporučena roba po
svojim osobinama odgovara onome što je ugovorom predviđeno. Prema ZOO,provjera materijalnih ne
dostataka je obaveza kupca, koji je dužan pr imljenu stvar pregledati na uobičajen način ili je dati na
pregled. Postoje 4 osnovna modaliteta pregleda i to: subjekti, mjesto, vrijeme i način.

Pojam provjere pravnih nedostataka. Provjera pravnih nedostataka se analogno može definisati kao
sistem faktičkih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje se preduzimaju da bi se došlo do
relativno sigurnog stava o tome da li pravo koje se prenosi postoji i da li se može upotrebljavati na način
predviđen ugovorom. Za razliku od materijalnih, priroda pravnih nedostataka dozvoljava da se oni valjano
reklamiraju i kad nisu posebno provjeravane osobine prenesenog prava.

3.2.2. Subjekti pregleda robe

Subjekti pregleda su lica koja imaju obavezu i pravo da izvrše uvid u stanje robe radi konstatovanja da
li postoje materijalni nedostaci ili ne. To mogu biti subjekti javne vlasti i lica pr ivrednog prava. Subjekti
javne vlasti su nadležni inspekcijski organi, čija kontrola je zasnovana na imperativnim normama i
najčešće se susreće kod proizvoda za koje je propisan minimalni kvalitet.
Određivanje lica privrednog prava koja mogu izvršiti kontrolu prvenstveno zavisi od ugovora, a to mogu
biti: prodavac, kupac, prodavac i kupac zajednički, te treće lice. U našem pravu pregled robe je obaveza
kupca, a u praksi se najčešće vrši od strane kupca i prodavca zajedno.

3.2.3. Mjesto pregleda robe

Mjesto pregleda je geografska lokacija ili lokalitet na kome trebaju biti izvršene sve radnje
pregleda. Određuje se prvenstveno ugovorom, a zatim dispozitivnim propisima.
Osnovna zakonska odredba je da je kupac dužan pr imljenu stvar pregledati ili dati na pregled čim je to
prema redovnom toku stvar i moguće. Preciznija pravila u vezi s tim su:
1. Ako su obje stranke pr isutne isporuci i ako je pr ilikom isporuke moguće izvršiti i pregled,
mjesto isporuke je ujedno i mjesto pregleda (u širem i užem smislu);
2. Ako prodavac ne pozove kupca da prisustvuje isporuci, ili ako pr isutne stranke bez svoje krivice ne
mogu izvršiti pregled, mjesto provjere je prvo mjesto u kome je to moguće učiniti prema redovnom toku
stvar i. Količina će se najčešće provjeravati u prvom usputnom mjestu koje raspolaže odgovarajućim
mjernim instrumentima, a kvalitet u skladištu kupca;
3. Kod distancionih prodaja generičkih stvari, mjesto pregleda će biti mjesto isporuke, tačnije
mjesto otpreme (a ne opredjeljenja). Kao mjesto pregleda u užem smislu uzima se transportni terminal;
4. Kod reekspedicije je moguće da mjesto provjere bude i mjesto novog opredje ljenja, ukoliko
su kumulativno ispunjena 3 uslova: (1) da postoji ugovor između kupca i njegovog kupca o prodaji iste robe,
(2) da kupac robu šalje u novo mjesto opredjeljenja bez pretovara i (3) da je prodavcu prilikom sklapanja
ugovora bila poznata ili morala biti poznata mogućnost takve dalje otpreme.

Sva iznesena pravila važe za uobiča jeni pregled kojim se mogu konstatovati vidljivi nedostaci.
Mjesto određivanja skrivenih nedostataka zavisi od volje kupca ili od okolnosti slučaja.

3.2.4. Vrijeme pregleda robe

Vrijeme pregleda je trenutak ili per iod u kome mora ju biti izvršene sve radnje koje čine pregled
robe. Određuje se ugovorom i dispozitivnim propis ima. Usvojena pravila zavise od savjesnosti prodavca.
Ako je prodavac nesavjestan (znao ili morao znati za nedostatak), vrijeme reklamacije nije ograničeno.
Ako je bio savjestan, vrijeme pregleda zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili skriven.
Ako su obje stranke prisutne isporuci i pregled je moguće izvršiti prilikom isporuke, stranke ili drugi
subjekti pregleda ga moraju izvršiti odmah.
Ako prodavac ne ispuni svoju obavezu pozivanja kupca da prisustvuje isporuci i pregledu, ili ako

12
pregled objektivno nije moguće izvršiti pr ilikom isporuke, kupac mora pregled obaviti čim je to
moguće prema redovnom toku stvari. To znači bez nepotrebnih odlaganja i s pažnjom dobr og pr
ivrednika. Rješenje u konkretnom slučaju zavis i od vrste robe i od toga da li se radi o provjeri količine ili
kva liteta.
Kod distancione proda je generičkih stvari pravilo je da se vr ijeme pregleda veže za vr ijeme isporuke.
Kod reekspedicije, kupac ili kupčev kupac mogu pregled izvršiti i ranije, ali im je obaveza da pregled
izvrše po pristizanju na konačnu destinaciju.
Navedeni rokovi mogu biti produženi u 2 slučaja:
1. Ako je zbog popravke ili ispor uke stvari kupac bio prinuđen da ne koristi predmet prodaje, rokovi
počinju teći od predaje popravljene stvari, predaje druge stvari, izvršene zamjene dijelova i sl;
2. Ako se pregled ne može izvršiti jer prodavac nije predao potrebna dokumenta, početak roka se odlaže
do prijema dokumenata. Ovo pravilo ne važi ako se radi o lahko kvarljivoj robi.

Sve navedeno važi za vidljive nedostatke. Za skrivene nedostatke, krajnji rok za izvršenje pregleda je
6 mjeseci od isporuke, osim ako je ugovorom određen duži rok.

3.2.5. Način pregleda robe

Način pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje subjekt pregleda treba obaviti da bi se
došlo do relativno sigurnog i pravno relevantnog stava o tome da li materijalni nedostaci postoje ili ne.
Može biti usmjeren na količinu ili na kvalitet robe, a po obimu može biti potpun i djelimičan, što zavisi
od prirode robe. Izvori prava za način provjere su: ugovor, disozitivni propis i, Opšte uzanse, posebne
uzanse i poslovni običaji.
Utvrđivanje količine vrši se vaganjem, mjerenjem ili brojanjem, a suštinski zahtjev uzansi u
pogledu utvrđivanja kvaliteta jeste da primijenjeni način bude vjerodostojan. Ako se roba isporučuje u
originalnom pakovanju, tehnloški postupci se primjenjuju samo na konstatovanje stanja ambalaže.
Prema ZOO, pregled se mora izvršiti na uobičajeni način. Uobičajeni način se određuje prema običajima u
mjestu pregleda, pos lovnim običajima konkretne trgovačke branše, prirodi robe i okolnostima provjere.
Opšte uzanse kao vjerodostojan način pregleda predviđaju komisijski pregled. Komisiju formira
strana koja je subjekt pregleda, a poželjno je da komisiju čine nepristrasna lica i da u nju po
mogućnosti uđu sudski vještaci.
Ako snošenje troškova nije regulisano ugovorom, primjenjuju se pravila Opštih uzansi: Ako se provjera
vrši na skladištu prodavca, on je dužan da kupcu za provjeru bez naknade stavi na raspolaganje potrebnu
radnu snagu i sredstva kojima raspolaže. U ostalim s lučajevima troškove snosi kupac, uz jedan
izuzetak. Naime, ako su pregledom konstatovane mane za koje prodavac odgovara, troškove njihovog
utvrđivanja kupac može regresirati od prodavca.

3.3. PRIJEM ISPORUKE

3.3.1. Pojam
Prijem is poruke ili preuzimanje stvari je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac prema ugovor u
mora izvrš iti da bi prodavac mogao isporuč iti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Sastoji se iz
najmanje 1 faktičke i 1 pravne radnje , te se može okarakterisati i kao pomoćni pravni posao.

3.3.2. Sadržaj obaveze prijema isporuke

Ova obaveza se sastoji u preduzimanju potrebnih radnji da bi predaja bila moguća. O kojim se radnjama
radi zavisi od propisa, ugovora , poslovnih običa ja, pr irode stvari i okolnosti konkretng posla. Analogno
fiktivnoj isporuc i, postoji i fiktivni prijem isporuke. Bitno je naglasiti da šutnja kupca ne
znači fiktivni prijem, već je potrebno da on izričito izjavi da prima robu koja je kod njega ili da preduzme
radnje iz kojih se može na siguran način utvrditi da je on robu htio zadržati.

3.4. PLAĆANJE CIJENE

3.4.1. Pojam obaveze plaćanja

13
Definicija i kvalifikacija obaveze. Plaćanje cijene je osnovna i najvažnija obaveza kupca. Analogno
isporuci, može se definisati kao sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac mora izvršiti da bi
prodavcu predao ugovorenu količinu novca i prenio mu svojinsko pravo na tom novcu. Obzirom na
pravni režim cijene u prodaji poslovnog prava, kao i značaj manifestacije volje kupca prilikom
preduzimanja pojedinih akata islate, plaćanje se može odrediti i kao prirodan sastojak ugovora, a i kao
pomoćni pravni posao. Izvor i prava kojima se uređuje obaveza plaćanja su: (1) prinudni propisi koji
regulišu novčani, kreditni i devizni sistem; (2) ugovor o proda ji i (3) dispozitivni propis i (ZOO i Opšte
uzanse).

Sadržaj obaveze plaćanja nije identičan sa cijenom. Obaveza plaćanja je po pravilu veća, jer u nju
ulaze i drugi izdaci, prvenstveno troškovi robnog prometa.
Osnovni element kalkulacije je cijena. Ako ništa nije ugovoreno, plaća se za neto težinu robe bez
skonta. Skonto je odbitak od cijene zbog njene isplate odmah i gotovinski. Mora biti utvrđen ugovorom
ili poslovnim običajima.
Troškove prometa kupac snosi od mjesta i vremena isporuke. Samo izuzetno, kupac plaća troškove
prometa nastale prije mjesta i vremena isporuke i to ako je tako ugovoreno ili predviđeno u uzansama.
Osim toga, kupac snosi troškove pribavljanja i legaliziranja uvjerenja o porijeklu robe, kao i troškove
plaćanja.
Kod proda je na kredit stvar i koje daju plodove ili druge kor isti, kupac plaća i kamatu na dugovanu
cijenu od dana prijema stvari.

3.4.2. Način plaćanja

Uopšte o načinu plaćanja. Pod načinom plaćanja podrazumijevaju se instrumenti plaćanja i radnje koje se
u vezi s njim preduzimaju, te ukupan sistem postupaka koje kupac mora učiniti da bi svoju dužnost
isplate izvršio u skladu sa ugovorom i prinudnim finansijskim propisima.

Instrumenti plaćanja. To su sredstva kojima se vrši izmirenje novčanih obaveza. To su:

1. Gotovina, tj.polaganje novčanog iznosa na tekući račun povjerioca. Međutim, prema Zakonu o
finansijskom poslovanju, gotov novac nije pr imarni instrument plaćanja jer su privredni subjekti dužni
promet obavljati preko računa;
2. Instrumenti doznake – nalog za prenos, obračunski ili virmanski ček i čekovna uplatnica;
3. Hartije od vrijednosti – trgovački efekti i bjanko mjenice;
4. Akreditiv – to je apstraktni pravni posao kojim se akreditivna banka na osnovu ugovora sa kupcem
obavezuje da će korisniku, tj.prodavcu isplatiti određenu novčanu sumu ako do određenog vremena bude
udovoljeno uslovima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva.
5. Instrumenti obračuna – Zakon o finansijskom poslovanju spominje samo prebijanje (kompenzaciju), ali
nisu isključeni ni ostali: cesioni i asignacioni (ZOO).

Tipovi načina plaćanja. Prema osobinama ugovora o proda ji i obilježjima same obaveze plaćanja, moguće
je utvrditi 4 karakteristična tipa plaćanja:
1. Jednokratno plaćanje. U slučaju uzastopnih ispor uka, kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku
isporuku u trenutku njenog preuzimanja, ukoliko drugačije nije dogovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti
posla. Ako je u ovakvim ugovor ima kupac prodavcu dao predujam, prve isporuke se naplaćuju iz
predujma (ako ništa nije ugovoreno).
2. Plaćanje uz predaju dokumenata – kod ovog tipa plaćanja kupac je dužan izvršiti obavezu plaćanja
čim su mu stavljena na raspolaganje dokumenta koja predstavlja ju robu, dakle p ije nego što je imao
mogućnost da isporučenu stvar pregleda. Postoje 2 podvrste ovog tipa plaćanja: plaćanje uz
dokumenta i dokumentarni akreditiv.
3. Plaćanje pouzećem - u pr ivredi dominira pouzeće koje je vezano za plaćanje prevozniku, pa su
zloupotrebe ovog modaliteta manje u odnosu na građansku prodaju putem pouzeća preko pošte.

14
4. Djelimično plaćanje – u slučaju spora o cijeni, kupac koji ima prigovore samo na neke stavke iz
fakture, mora platiti nesporne iznose. Prodavac je dužan pr imiti te iznose. U suprotnom, kupac može
sporni iznos deponovati kod nadležnog suda, o tome obavijestiti prodavca i time se plaćanje smatra
izvršenim do visine položenog iznosa. Kupac na deponovani iznos ne duguje kamatu u slučaju da izgubi
spor o cijeni.

3.4.3. Vrijeme izvršenja isplate

Vrijeme plaćanja je trenutak ili period u kome sve radnje koje čine obavezu plaćanja mora ju biti
završene. Primarno se određuje ugovorom. Može se definisati datumom, rokom ili se staviti u vezu sa
vremenom ispor uke. U pos ljednjem slučaju, razlikuje se plaćanje pr ije isporuke , istovremeno sa
isporukom i nakon ispor uke, tj. nakon preuzimanja stvari.
Plaćanje prije isporuke se po pravilo ugovara izričito i precizno. Ako rok nije preciziran, plaćanje se
ima izvršiti u roku od 8 dana od dana zaključenja ugovora. Plaćanje istovremeno sa isporukom je
dispozitivno pravilo i zbog toga se rijetko ugovara izričito. Kod plaćanja unazad, prodavac ustvari
kreditira kupca za ukupan iznos potraživanja. Prodavac će po pravilu tražiti obezbjeđenje svog
potraživanja.
Ako vr ijeme plaćanja nije ugovoreno, ZOO predviđa da se plaćanje ima izvršiti u roku koji je
predviđen poslovnim običajima. Ako se u obzir uzme ukorijenjenost Opštih uzans i u našoj poslovnoj
praks i, može se smatrati da je ta j rok 8 dana od dana pr ijema robe, odnosno dana pr ijema fakture ako
je kupac robu dobio prije fakture.

Vrijeme isplate je trenutak u kome se smatra da je plaćanje izvršeno. Ono zavisi od načina plaćanja, a
posebno od instrumenta plaćanja. Plaćanje gotovinom se smatra izvršenim kad kupac uruči
prodavcu dugovanu sumu, odnosno kad tu sumu virmanom položi na njegov tekući račun.
Ako se plaćanje vrši instrumentima doznake preko banke (nalog za prenos i obračunski ček ili virman),
plaćanje se smatra izvršenim onda kad su to stranke dogovor ile. Ako takvog dogovora nema, dug je
namiren kad odgovarajuća doznaka u korist prodavca stigne iz kupčeve banke u prodavčevu. Kupac snosi
posljedice eventualnog kašnjenja svoje banke. Ako se radi o istoj banci, plaćanje je izvršeno u trenutk u kad
kupac (koji ima sredstava na računu) izda nalog banci.
Ako je ugovoreno plaćanje preko pošte, obaveza je izmirena u trenutku kad dužnik uplati pošti iznos
svoje obaveze. Ako plaćanje preko pošte nije ugovoreno, re levantan je trenutak prijema novčane doznake
od strane vjerovnika. Plaćanje hartijama od vrijednosti smatra se uslovno izvršenim kad su one na
odgovarajuć i način prenesene prodavcu. Obaveza se konačno gasi kad prenesene hartije budu honorisane.
Ako se dug ne izmir i u roku, a ni 2 dana nakon što kupac primi prodavčevu opomenu, prodavac može
tražiti isplatu u gotovini uz priznavanje eskonta.
Plaćanje akreditivom se smatra izvršenim u trenutku kad je banka otvorila akreditiv u skladu sa
uslovima ugovora.
Kod izmirenja obaveza kompenzacijom, cesijom i asignacijom, vrijeme isplate se utvrđuje pravilima
ZOO koja važe za pomenute instrumente.

3.4.4. Mjesto plaćanja

Mjesto plaćanja je lokacija i lokalitet na kome moraju biti završene sve radnje koje ulaze u obavezu
plaćanja. Naše pravo supsidijarno određuje slijedeća mjesta plaćanja:
1. Mjesto određeno ugovorom;
2. Ako mjesto nije određeno ugovorom, određuje se prema poslovnim običajima;
3. Ako nema običajnih pravila, plaćanje se vršina mjestu predaje stvari;
4. Ako se cijena ne mora platiti u trenutku predaje, mjesto plaćanja je u sjedištu prodavca. Ako ima
više sjedišta, odnosno više poslovnih jedinica, plaćanje se vrši u onoj koja je poslala ponudu, odnosno
izvršila prihvat. Međutim, ako se iz ugovora ili okolnosti posla vidi iz kojeg će se sjedišta izvršiti
ispor uka, plaćanje se vrši u mjestu tog sjedišta.

15
Promjena mjesta plaćanja može se izvršiti sporazumno, ili jednostrano od strane povjerioca (prodavca).
Ako prodavac u periodu između zaključenja ugovora i dospjelosti obaveze plaćanja promijeni sjedište ,
ovlašten je tražiti plaćanje u svom novom s jedištu, s tim što sam snosi eventualno povećanje troškova
plaćanja koji su zbog toga nastali.

4. PRIGOVORI
4.1. UOPŠTE O PRIGOVORIMA
U najširem s mislu, prigovorom se mogu smatrati izjave ugovornog povjerioca kojima on ukazuje dužniku
na činjenicu da ugovor ne smatra uredno izvršenim. Prigovor i se nazivaju još i reklamacijama,
odnosno obavještenjima o nedostacima. Usmjereni su na vjerodostojno konstatovanje činjenica,
podsticanje dužnika da uredno izmiri svoju obavezu, očuvanje prava na popravljanje štete i
vansudsko rješavanje sporova. Najvažnija funkcija prigovora je očuvanje prava na naknadu.
Pravna kvalif ikacija prigovora je vrlo složena. Prije svega, pr igovor i spadaju u opštu obavezu
obavještavanja o relevantnim činjenicama i zasnovani su na načelu savjesnosti i poštenja. Međutim,
obzirom na njihov specifičan pravni režim, može se smatrati da oni predstavlja ju samostalan, viši institut
prava prod je. Drugo, prigovori se ponekad kvalificiraju kao pravo, a ponekad kao obaveza. Radi rješavanja
te dileme, ZOO izričito navodi da je reklamacija za materijalne nedostatke dužnos t kupca. Treće, obzirom
da predstavlja izjavu volje sa značajnim pravnim pos ljedicama, svaki pr igovor se može odrediti i kao
pomoćni pravni posao. Najznačajniji prigo vori na strani k upca su: prigovor zbog k ašnjenja isporuke,
rek lamacija zbo g materijalnih nedostataka i rek lamacija zbog p ravnih nedo stataka. Na strani prodavca to
je prigo vor zbo g kašnjenja k upca sa plaćanjem cijene.

4.2. REKLAMACIJA NA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Reklamacija na materijalne nedostatke je pravna radnja kojom kupac obavještava prodavca da
isporučena roba ima konkretan materijalni nedostatak i da ima namjeru koristiti neko od prava koja mu
po tom osnovu pripadaju. Ova reklamacija predstavlja obavezu kupca i uslov je za očuvanje prava na
naknadu štete. Ona je prirodni element ugovora o prodaji.

Način reklamiranja. Reklamaciju kupac upućuje prodavcu. Bitni elementi reklamacije su: konkretan
opis nedostatka i poziv prodavcu da pregleda stvar. Svi ostali e lementi su nebitni, mada su neki od njih
tipizirani. Sudska praksa je na stanovištu da iz reklamacije mora biti vidljivo da je kupac podnosi sa
namjerom da se koristi jednim od prava koja mu se pr iznaju u vezi sa nesaobraznom robom. Ta
prava ne moraju biti precizirana, ali ako to kupac učini, iskor istio je opc iju i ne može kasnije
jednostrano mijenjati odštetni zahtjev. U reklamaciji se po pravilu navode dokumenti i dokazi kojima
kupac raspolaže, s tim što se nikada ne trebaju prilagati originalni dokumenti.
Reklamacija mora biti upućena na siguran način. ZOO u tom smislu primjerice navodi preporučeno
pismo i telegram. Ako je kor išten jedan od tih načina , smatra se da je kupac izvršio obavezu
obavještavanja i u slučaju kad prodavac uopšte nije primio reklamaciju ili ju je primio sa zakašnjenjem.

Mjesto reklamiranja nije posebno regulisano, te se prepušta opštim pravilima. Ako su obje
stranke prisustvovale pregledu, mjesto reklamacije je mjesto pregleda. U suprotnom važi teor ija pr ijema,
tj. mjesto u koje treba uputiti reklamaciju je sjedište prodavca.

Vrijeme reklamiranja je trenutak ili periodu u kome moraju biti okončane sve radnje koje su vezane
za obavještavanje prodavca o materijalnom nedostatku. Primarno se određuje ugovorom, a ako nije
ugovoreno, rok za reklamaciju zavisi od savjesnosti pr odavca i od toga da li je nedostatak vidljiv ili
skriven. Ako je prodavac bio nesavjestan, kupčevo pravo na reklamaciju nije vremenski ograničeno. Ako
je prodavac bio savjestan, vrijeme reklamiranja zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili skriven.

16
Kod vidljivih nedostataka se razlikuju 3 situacije:
1. Ako su obje stranke pr isustvovale ispor uci, kupac je dužan da svoje pr imjedbe saopšti odmah.
Izraz »odmah« je pravni standard, koji praktično znači da kupac mora prigovoriti čim pr imijeti
nedostatak, a najkasnije razumno vrijeme po isteku vremena isporuke. Razumno vrijeme je ono koje je
urednom kupcu potrebno i dovoljno da sačini reklamaciju.
2. Ako kupac nije pr isustvovao isporuc i i pregledu, ili ako pregled nije bio moguć pr i ispor uci, kupac
je dužan da reklamaciju izvrši bez odlaganja, počev od trenutka kad je po redovnom toku stvari utvrdio ili
mogao da utvrdi postojanje materija lnih nedostataka.
3. Kod reekspedicije , kupac je dužan prodavca obavijestiti o nedostacima čim je po redovnom toku s
tvari mogao za njih doznati od svojih klijenata. Dakle, početak roka je objektiviziran jer se u obzir
uzima objektivno moguć i tok odnosa između kupca i kupčevog kupca, a ne stvarno vrijeme u kome je
kupac obaviješten o nedostatku. Time je odgovornost prebačena na kupca. Kod skrivenih nedostataka,
početak subjektivnog roka je dan otkrivanja nedostatka, a dužina ovog roka određena je standardom
»bez odlaganja«. Objektivni rok je 6 mjeseci od dana dana ispor uke. Objektivni rok je prekluzivan.
Strankama je dopušteno ugovaranje dužeg objektivnog roka.

4.3. REKLAMACIJA NA PRAVNE NEDOSTATKE

Reklamacija na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da preneseno pravo
nije konstituisano (uopšte ili na način predviđen ugovorom) i daje mu do znanja da se namjerava koristiti
nekim od prava koja mu pr ipadaju po tom osnovu. Ovaj prigovor u pr incipu predstavlja obavezu kupca, a
izuzeci su posebno uređeni u ZOO. Ako se prigovor mora dati da bi kupac sačuvao svoja prava,
reklamacija predstavlja i pr irodan sastojak ugovora. Osim toga, ona ima i svojstva pomoćnog pravnog pos
la. Modaliteti su isti kao kod reklamacije na materijalne nedostatke.

Specifičnosti režima reklamacije na pravne nedostatke sastoje se u slijedećem:

1. Priroda pravnih nedostataka je takva da njihovo dokazivanje redovno vrši treća osoba, koja tvrdi da ima
jače pravo na prodanoj stvari nego kupac;
2. Kupac mora prodavca obavijestiti barem o zahtjevu trećeg, i to u cjelini. Osim toga, u pr igovoru se
mora opredij liti za vid zaštite koji očekuje od prodavca – oslobađanje stvari od pretenzije trećeg ili ispor
uka nove stvari bez nedostatka.
3. Obzirom da nema posebnih pravila o načinu obavještavanja , reklamacija na pravne nedostatke smatra
se učinjenom u trenutku kad je poslana, a ne kad ju je prodavac primio.
4. Ako vrijeme reklamacije nije određeno ugovorom, krajnji rokovi za reklamaciju izjednačeni su sa
rokovima za ostvar ivanje prava na popravljanje štete. Za vansudsku evikciju rok je 1 godina od saznanja
za pravo trećeg. Trenutak saznanja je faktičko pitanje. Kod sudske evikcije , tj. ako je treće lice podnijelo
tužbu, rok za reklamaciju i ostvar ivanje prava prema prodavcu je 6 mjeseci od pravosnažno okončanog
spora.

5. ODGOVORNOST PRODAVCA
5.1. ODGOVORNOST ZA KAŠNJENJE SA ISPORUKOM
Pojam kašnjenja i odgovornosti za kašnjenje sa isporukom. Kašnjenje prodavca sa isporukom je
činjenica neizvršavanja obaveze stavljanja stvari na raspolaganje kupcu u vr ijeme koje je utvrđeno
ugovorom ili na osnovu ugovora. Može se pravno kva lif icirati kao štetna radnja povrede ugovora. Ona će
dovesti do ugovor ne odgovornosti prodavca samo ako su ispunjene i druge pretpostavke (šteta, uzročna
veza i krivica). Domaće pravo prihvata objektivni koncept kašnjenja, koji je karakterističan za ugovore u
privredi. Odgovor nost za kašnjenje sa isporukom je jednostrano obavezni obligacioni odnos. Predmet tog
obligacionog odnosa je radnja popravljanja štete u naturi ili novcu, u onoj mjeri u kojoj je šteta
posljedica kašnjenja. Obzirom da se krivica prodavca za kašnjenje pretpostavlja , ova vrsta odgovornosti se
može kvalifikovati kao subjektivna.

17
Odgovornost za kašnjenje (docnju) sa jednokratnom realnom isporukom. Kod nefiksnih poslova
postoje 2 osnovne pos ljedice kašnjenja prodavca sa izvršenjem realne jednokratne isporuke. Prva je
održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu obavezu naknade štete izazvane kašnjenjem, a druga je
raskid ugovora uz obavezu prodavca na naknadu štete izazvane raskidom.
Kupac koji bez obzira na kašnjenje že li održati ugovor na snazi, ima na raspolaganju 3 mogućnosti:
1. Da šuti, tj. pasivno čeka da se prodavac »očisti« od kašnjenja;
2. Da zahtijeva uredno ispunjenje bez davanja naknadnog roka;
3. Da zahtijeva ispunjenje uz davanje naknadnog primjerenog roka.
U sva 3 slučaja kupac ima mogućnost da traži naknadu štete po opštim pravilima (direktna šteta i
izgubljena dobit). U slučaju da želi raskinuti ugovor zbog kašnjenja, kupac je obavezan da
prodavcu ostavi primjeren naknadni rok za ispunjenje. Tek po isteku tog roka , ugovor prestaje a
na strani kupca nastaje pravo na popravljanje štete. Davanjem naknadnog roka, vrijeme isporuke se
pretvara u bitan element posla. Njegovim bezuspješnim protekom ugovor se smatra raskinutim po
samom zakonu. Međutim, kupac ima pravo davati nove naknadne rokove. To pravo nije ograničeno
ničim osim izjavom prodavca da neće izvršiti isporuku.
Kupac u 3 zakonom predviđena slučaja može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog roka :
1. Kad iz prodavčevog držanja proizila zi da on neće ni u naknadnom roku izvršiti svoju obavezu;
2. Ako je iz okolnosti posla vidljivo da prodavac (dužnik) ne može izvršiti isporuku ni u naknadnom
roku;
3. Kod fiksne proda je.
U prva 2 slučaja kupac je ovlašten raskinuti ugovor prostom izjavom, a u trećem raskid nastupa ex lege.
Kupac koji je zbog kašnjenja prodavca raskinuo ugovor , ima 3 alternativna načina za obeštećenje:
1. Naknada štete prema opštim pravilima obligacionog prava (prosta šteta i izgubljena dobit);
2. Ako stvar ima tekuću cijenu, kupac je ovlašten zahtijevati razliku između ugovorene i tekuće cijene na
dan raskida ugovora na tržištu mjesta isporuke. Ako u tom mjestu nema tekuće cijene, mjerodavna je
tekuća cijena na supstituira jućem tržištu, kojoj treba dodati razliku u troškovima prevoza. Pošto se u
ovom slučaju visina štete utvrđuje obračunskim putem, a ne konkretnim dokazivanjem, ova j vid
obeštećenja se naziva i naknadom apstraktne štete. Konkretna šteta može biti veća i u takvom slučaju
razliku između nje i apstraktne štete kupac može zahtijevati po opštim pravilima obligacionog prava.
3. Kupovina radi pokrića – može se primijeniti samo kad je predmet prodaje generička stvar. Kupac je
ovlašten da robu koja je bila predmet ugovora kupi od trećeg lica, te da zahtijeva razliku između
ugovorene cijene i cijene koju je platio trećem. Osim toga, prema opštim pravilima može zahtijevati i
naknadu eventualnih dodatnih troškova i druge konkretne štete. Kupac je dužan da kupovinu radi pokr ića
izvrš i u razumnom roku i na razuman način, a o namjeravanoj ku povini je dužan obavijestiti svog
prodavca. U suprotnom, pr odavac može odbiti da pr izna dio razlike u cijeni i troškove za koje dokaže da
ne bi nastali da je on bio blagovremeno obaviješten o namjeravanoj kupovini.

Kod fiksnih poslova, ako prodavac ne izvrši isporuku na vrijeme, ugovor je raskinut ex lege. Fiksni
poslovi su poslovi kod kojih je rok isporuke bitan element. Kupac može ugovor održati na snazi ako po
isteku roka bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.

Odgovornost za kašnjenje sa isporukom obroka. Ako količina nije bitan element ugovora zakašnjenje
sa ispor ukom jednog obroka predstavlja djelimičnu docnju. Odgovornost prodavca se veže samo za
neizvršeni dio, a ne i za ugovor u c jelini. S tim u vezi, kupac nema pravo raskinuti ugovor i zahtijevati
naknadu štete za obroke koje je već primio bez prigovora, jer bi u takvom slučaju dugovao prodavcu
odgovarajuć i dio cijene.U pogledu obroka sa kojim je prodavac u zakašnjenju, kupac ima ista prava
kao i u s lučaju zakašnjenja sa jednokratnom realnom isporukom. Za obroke koji nisu dospje li prodavac
nije u zakašnjenju, pa kupac nema nikakvih prava. Ovdje postoji jedan izuzetak: kupac u razumnom
roku može raskinuti ugovor i u

18
pogledu budućih obaveza, ako je iz datih okolnosti očigledno da ni one neće biti ispunjene.
»Razumni rok« se određuje prema okolnostima slučaja, a on mora biti toliki da prodavac koji želi da
ugovor održi na snazi može dati odgovarajuće osiguranje. Da bi došlo do raskida ugovora po isteku
razumnog roka , izjava o raskidu se mora prodavcu saopštiti bez odgađanja.
Ako je pr odavac u zakašnjenju sa isporukom nekoliko obroka po osnovu istog ugovora, kupac može za
svaki taj obrok koristiti različita prava.

Ako količina jeste bitan element ugovora, kašnjenje sa isporukom obroka ima posljedice potpunog
zakašnjenja. Kupac može ostati pri ugovoru uz naknadu štete ili raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu
štete uzrokovane raskidom. U slučaju raskida , kupac vraća primljene obroke, uz istovremeni zahtjev za
vraćanjem plaćenih iznosa uz zateznu kamatu. U takvoj situaciji svaka strana onoj drugoj duguje naknadu za
koristi koju je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

Odgovornost za kašnjenje sa predajom dokumenata zavis i od kvalif ikacije ispor uke. Ako se radi
o dokumentarnoj isporuci, tj. kad se prodavac predajom dokumenata lišava prava raspolaganja
robom, posljedice su iste kao i kod realne isporuke. U slučaju kad predaja dokumenata predstavlja sporednu
obavezu prodavca, kupac može zahtijevati samo naknadu štete.

5.2. ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE

Pojam odgovornosti za materijalne nedostatke. Odgovornost za materijalne nedostatke se može
definisati kao jednostranoobavezni obligacioni odnos u kome kupac ima pravo da od prodavca
zahtijeva neku od zakonom predviđenih radnji popravljanja štete izazvane postojanjem skrivenih
materija lnih nedostataka. Krivica prodavca nije uslov za nastanak odgovornosti, pa se ona kvalificira kao
objektivna. Garancija za materijalne nedostatke je prirodni element ugovora. Ugovarači je mogu
sporazumno isključiti ili ograničiti, s tim što je takva klauzula ništava ako je prodavac znao za nedostatak
ili ako je zloupotrijebio svoj monopolski položaj.

Prava kupca. Zahtjev za urednim is punjenjem ugovora je prvo pravo koje kupac ima u slučaju
isporuke robe sa materijalnim nedostacima. Uz zahtjev, kupac mora prodavcu dati i naknadni pr
imjeren rok za ispunjenje obaveze. Potrebno vrijeme određuje kupac ili se ono utvrđuje prema
okolnostima slučaja. Bezuspješan protok naknadnog roka dovodi do raskida ugovora ex lege, ali ga
kupac može održati ako bez odlaganja izjavi prodavcu da ugovor održava na snazi.
Ako je kao način otklanjanja materijalnih nedostataka u konkretnom s lučaju moguće otklanjanje
nedostataka na već isporučenoj stvari ili isporuka nove stvari, smatra se da pravo izbora pripada kupcu.
Postoje 3 faktička momenta koji us lovljavaju kupčevo pravo izbora: (1) Priroda stvari – ako se radi o
generičkoj stvari moguća su oba zahtjeva. U suprotnom u obzir dolazi samo otklanjanje nedostataka; (2)
Priroda nedostatka – tj. da li je otklonjiv ili neotklonjiv i ( 3) Vrijeme postavljanja zahtjeva - mora biti
unutar jednogodišnjeg prekluzivnog roka od dana upućivanja obavijesti prodavcu.

Zaht je v za sniženjem cijene je samostalno pravo kupca. U praksi najviše sporova između kupca i
prodavca izaziva iznos za koji se cijena snižava. Postoje 2 osnovna metoda za određivanje tog iznosa:
apsolutni i relativni. Prema prvom, plaća se razlika između vrijednosti stvar i bez nedostatka i vr
ijednosti stvari sa nedostatkom. Po drugom se iznos sniženja ne dobiva oduzimanjem, već procentualnim
računom. Naš zakon usvaja drugi način. Odluku o sniženju načelno donose stranke, a u slučaju spora
sud. Jednom utvrđeno sniženje ne mora biti definitivno, tj. ako se utvrde novi nedostaci moguće je novo
sniženje.Što se tiče rokova, ako je kupac blagovremeno reklamirao nedostatak a cijenu nije platio,
zahtjev za sniženjem može istaći pr ilikom plaćanja ili kao pr igovor bez ikakvih vremenskih ogr aničenja.

Zaht jev za raskid ugovora je pravo koje je uslovljeno bezuspješnim protekom naknadnog roka

19
za ispunjenje ugovora i mogućnošću vraćanja stvari u načelno nepromijenjenom stanju.
Dužina naknadnog pr imjerenog roka za ispunjenje ugovora određuje se prema mogućnosti prodavca da
robu pripremljenu za isporuku dovede u stanje u skladu sa ugovorom.
Drugi uslov je da je kupac sposoban da stvar i vrati u načelno nepromijenjenom stanju. Od ovog
pravila postoje izuzeci, u kojima kupac može raskinuti ugovor bez obzira na to što je stvar djelimično
ili potpuno propala. To su slučajevi u kojima je stvar propala ili oštećena zbog:
1. Nedostatka usljed kojeg se traži raskid ugovora;
2. Štetnog događaja za kupac ne odgovara;
3. Usljed pregleda stvari;
4. Zbog redovne upotrebe stvari prije otkrivanja nedostatka;
5. Zbog toga što su oštećenja ili izmjena bez značaja.
Ako ne može vratiti stvar u načelno ne izmijenjenom stanju niti se pozvati na neki od navedenih
izuzetaka, kupac nije ovlašten raskinuti ugovor, ali zadržava ostala prava po osnovu postojanja nedostatka.
Ako je ugovor raskinut, kupac može alternativno zahtijevati:
- naknadu proste štete i izgubljene dobiti;
- naknadu apstraktne štete i preostale konkretne štete;
- kupovinu radi pokr ića i naknadu ostale štete.

Obim vršenja prava na popravljanje štete. Ako je predata manja količina od ugovorene ili ako samo
dio robe ima materijalne nedostatke, položa j kupca zavisi od toga da li su količina ili kvalitet nebitni
ili bitni elementi ugovora. U prvom slučaju, kupac može ugovor raskinuti samo djelimično, tj. za
neisporučenu količinu odnosno za dio robe koji ne odgovara kvalitetu. U slučaju predaje veće količ ine
od ugovorene, kupac mora u razumnom roku izjaviti da odbija višak. U suprotnom će se smatrati da je
primio cijelu količinu, te da i višak mora platiti po istoj cijeni. Ako je istim ugovorom za jedinstvenu
cijenu prodato više stvari, a samo neke od njih imaju nedostatke, položaj stranaka zavisi od toga da li
te stvari č ine cjelinu ili ne. Ako stvari ne čine cjelinu, kupac može raskinuti ugovor samo u pogledu
stvari koje imaju nedostatke.U drugom s lučaju, kupac može tražiti potpuni ili djelimični raskid ugovora.
Obzirom da stvari čine cjelinu, posljedica djelimičnog raskida može biti umanjenje vrijednosti ostalih
stvar i iz cjeline , tj. onih koje nemaju nedostatak. Zbog toga prodavac ima pravo raskinuti ugovor i u
pogledu tih stvar i.

Obaveze kupca. Sadržaj obaveza kupca zavisi od načina obeštećenja koji je izabrao. Ako zahtijeva
uredno ispunjenje ugovora, te obaveze su:
1. Da primljene stvari čuva sa pažnjom dobrog pr ivrednika. U takvom slučaju ima pravo na
naknadu troškova čuvanja. Da bi se oslobodio ove obaveze, kupac može dugovanu stvar deponovati u
javnom skladištu, sudskom depozitu, kod trećeg lica ili star može prodat i na teret i rizik prodavca.
2. Stavljanje stvari na raspolaganje prodavcu – da bi se ova obaveza smatrala izvršenom, kupac mora
obavijestiti prodavca da mu je robu stavio na raspolaganje i mora prodavca staviti u situaciju da faktički
raspolaže robom. To znači da mu mora predati dokumente sudske ili komercijalne dokumente koji ga
ovlašćuju na sticanje posjeda na stvarima koje su predmet prodaje.
Ako kupac izabere srazmjerno sniženje cijene, dužan je odmah platiti ono što smatra da je cijena stvar i
sa nedostatkom. Ako to prodavac odbija pr imiti, kupac će određeni iznos deponovati kod suda i time
se oslobađa posljedica dužničkog zakašnjenja. Ako se opredije lio za raskid ugovora, osnovna obaveza
kupca jeste restitucija primljenih stvari ( u natur i ili u novcu).

5.2. ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE

Pojam. Odgovornost za pravne nedostatke je rezultat neizvršenja prodavčeve obaveze garancije da
preneseno pravo nema nedostataka. Po svojim obilježjima identična je odgovornosti za materija
lne nedostatke: objektivna je i dispozitivna.

20
Prava kupca. Zahtjev za urednim ispunjenjem ugovora može se postaviti na 2 načina : kao
zahtjev za oslobađanje stvari od prava ili pretenzija trećeg ili kao zahtjev za isporukom druge
generičke stvari bez pravnog nedostatka. Pravo izbora pripada kupcu. Za izvršenje izabrane obaveze kupac
mora prodavcu ostaviti razuman rok, čija dužina zavis i od suštine zahtjeva i okolnosti posla. Ovaj zahtjev
zastarijeva u subjektivnom roku od 1 godine. (početak roka vezan je za saznanje za pravo trećeg).

Zahtjev za srazmjernim sniženjem cijene može se postaviti tek ako prodavac u razumnom roku ne
otkloni nedostatak na traženi način, pa usljed toga kupčevo pravo bude umanjeno ili ograničeno. Pravo na
naknadu ostale pretrpljene štete kupac ima samo ako u trenutku sklapanja ugovora nije znao da stvar može
biti oduzeta ili pravo umanjeno.

Raskid ugovora će nastupiti po samom zakonu ako stvar bude kupcu oduzeta zbog propusta prodavca
da otkloni pravne nedostatke u ostavljenom razumnom roku. Do raskida može doć i i izjavom volje
kupca, u slučaju kada se svrha ugovora ne može ostvariti zbog toga što nedostaci nisu otklonjeni u
naknadnom roku. Prilikom raskida svaka strana vraća ono što je primila po osnovu tog ugovora.

Pomoć u parnici. Da bi se mogao postaviti zahtjev za pomoć u parnic i, potrebno je da postoji sudska
evikc ija. Kupac je ovlašten tražiti bilo koju vrstu pomoć i – od obezbjeđivanja dokaza, preko
prihvatanja svojstva intervenijenta pa do potpunog preuzimanja spora. Sa stanovišta uspjeha u sporu,
zahtjev mora biti postavljen blagovremeno. Ako zahtjev za pomoć u parnic i nije blagovremeno
postavljen, prodavac može odbiti zahtjev za popravljanjem štete zbog gubitka parnice ukoliko dokaže
da je raspolagao sredstvima kojima bi odbio evikciju trećeg. Naknada štete se u slučaju sudske evikcije
može tražiti u objektivnom prekluzivnom roku od 6 mjeseci nakon pravosnažno okončanog spora.

Priznavanje očito osnovanog prava trećeg lica. U poslovnom pravu će se smatrati da je pravo nesum-
njivo ako je potkr ijepljeno urednim robnim dokumentima (skladišni list, varant, prenosivi tovarni list i s
l). ZOO u takvim slučajevima dozvoljava kupcu da i bez obavještavanja prodavca prizna ovakvo pravo.

6. ODGOVORNOST KUPCA
6.1. ODGOVORNOST ZA KAŠNJENJE SA SLANJEM AMBALAŽE
Pojam kašnjenja kupca sa slanjem ambalaže i odgovornost kupca za nju. Slanje ambalaže je
kupčeva obaveza samo ako je to nesumnjivo ugovoreno, bilo izričito ili prećutno. Ako rok za slanje nije
preciziran, smatra se da je ambalaža blagovremeno dostavljena ako je prodavcu stigla onoliko vremena pr
ije isteka roka za ispor uku robe koliko je prema okolnostima slučaja dovoljno da bi prodavac mogao na
vrijeme izvršiti pakovanje i isporuku. Nepoštivanje ovih odredaba predstavlja docnju (kašnjenje) sa
dostavom ambalaže. Odgovor nost kupca je subjektivna , tj. postoji ako su uz činjenicu neblagovremenog
slanja ispunjene i ostale pretpostavke, uključujući i krivicu.

Prava prodavca. Prodavac ima 2 osnovne mogućnosti: održavanje ugovora na snazi ili njegov raskid, a u
oba slučaja ima pravo na naknadu štete (zbog neurednog izvršenja ili zbog raskida).
Održavanje ugovora na snazi prodavac može ostvariti na nekoliko načina :
1. Izvršiti isporuku preda jom robe u javno skladište na teret kupca, ako to dopušta ju konkretne okolnost
i. Ovakav čin ima dejstvo sudskog deponovanja, a kupac o njemu mora biti obaviješten.
2. O trošku kupca dati svoju ambalažu ili zakupiti ambalažu i izvršiti ugovor. U ovom s lučaju prodavac
ima pravo na produženje roka isporuke za period koji mu je prema okolnostima potreban za
nabavku ambalaže.
3. Dati kupcu naknadni primjereni rok za dostavu amba laže. Dužina roka je faktičko pitanje.
Prodavac može raskinuti ugovor ako mu kupac u naknadnom pr imjerenom roku ne dostavi

21
dugovanu ambalažu.

6.2. ODGOVORNOST ZA ZAKAŠNJENJE SA PRIJEMOM ISPORUKE

Pojam zakašnjenja sa prijemom isporuke i odgovornost za nju. Docnja (zakašnjenje) se može definisati
kao neizvršenje svih ili pojedinih radnji preuzimanja uredno ponuđene isporuke u vrijeme određeno
ugovorom, poslovnim običajima ili redovnim tokom stvar i. Pojam i pretpostavke odgovornosti su isti kao
i kod drugih slučajeva neurednog ispunjenja nenovčanih obaveza.

Predaja robe na čuvanje. Padom kupca u zakašnjenje sa prijemom isporuke prodavac postaje obavezan da
robu čuva pažnjom dobrog pr ivrednika na rizik i trošak kupca. Može se osloboditi ove obaveze
predajom robe na čuvanje ili prodajom. Predaja na čuvanje se najčešće vrši uskladištenjem robe u javnom
skladištu u mjestu isporuke. Ako to nije moguće, prodavac je ovlašten da izabere skladište u drugom
mjestu, ali tada kupcu duguje štetu koju je on pretrpio zbog promjene mjesta uskladištenja. O izvršenom
polaganju prodavac mora obavijestiti kupca. Deponovanje stvari kod suda prodavac može izvrš iti ako
odgovarajuće javno skladiš te ne postoji, ili po vlastitoj odluc i. Ako predmet isporuke nije podoban za
sudski depozit (po ocjeni pr odavca ili po oc jeni suda), prodavac može tražiti da sud odredi lice koje
će o trošku i za račun kupca primiti stvar na čuvanje. O izvršenom polaganju kupca obavještava
prodavac (a ne sud).
Posljedice polaganja su identične u sva 3 slučaja:
1. Prodavac se oslobađa svoje obaveze isporuke i prestaje eventualno zakašnjenje;
2. Rizik slučajne propasti i svojina prelaze na kupca;
3. Troškovi polaganja pre laze na ku pca u onoj mjeri u kojoj su viši od troškova isporuke koje je treba lo
da snosi prodavac.

Prodaja robe. Druga mogućnost koja prodavcu stoji na raspolaganju je proda ja robe umjesto preda je
na čuvanje. U zavisnosti od uslova, može se izvršiti na nekoliko na čina:
1. Javna prodaja – ako je stvar nepodesna za čuvanje ili ako je njena vr ijednost nesrazmjerno mala u
odnosu na troškove čuvanja. Odluku o javnoj pr odaji donos i sud, koji je i subjekt koji vrš i prodaju.
Kupac je onaj ko ponudi na jviš i iznos. Od dobijeno g iznosa najpr ije se odbija ju troš kovi javne
prodaje, zatim prior itetna založna prava, potom cijena koju je sa prvobitnim kupcem ugovor io prodavac.
Ostatak se deponuje kod suda u kor ist kupca čija roba je izložena javnoj prodaji. O namjeravanoj proda ji i
n jenim rezultatima prodavac mora obavijestiti kupca.
2. Prodaja iz s lobodne ruke – može se vršiti ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je vr ijednost
stvari nesrazmjerno ma la u odnosu na troškove javne proda je. Subjekat ove proda je je sam prodavac, a
način prodaje prvenstveno zavis i od pos lovnih običaja. Od dobijenog iznosa odbija ju se troškovi
prodaje i prodavčeva potraživanja, a ostatak se deponuje kod suda u kor ist prvobitnog kupca.
3. Prodaja na najpogodniji način – može se pr imijeniti kad je stvar u kvaru ili je lahko kvar ljiva , tako
da može brzo propasti. Način prodaje određuje sam prodavac, rukovodeći se isključivo potrebom
predupređivanja ili smanjivanja štete.

Raskid ugovora. Prema ZOO, prodavac može odustati od ugovora ako ima osnovanog razloga za sumnju
da kupac neće isplatiti c ijenu. Prema teorijskom tumačenju, odbijanje pr ijema uredno ponuđene
isporuke konstituira osnovanu sumnju u sposobnost kupca da plati c ijenu. Ugovor se raskida izjavom pr
odavca, a zakon ne traži prethodno davanje naknadnog pr imje renog roka za pr ijem is poruke.
Posljedice raskida nisu posebno regulisane, te se primjenjuju opšta pravila o naknadi štete u slučaju raskida
proda je.

6.2. ZAKAŠNJENJE KUPCA SA PLAĆANJEM CIJENE

Pojam docnje sa plaćanjem cijene i odgovornost kupca za nju. Zakašnjenje (docnja) sa plaćanjem c
ijene postoji kad kupac svoju obavezu isplate ne izvrš i na vrijeme. Odgovornost za zakašnjenje je
objektivna. ZOO nema posebnih pravila o raskidu ugovora zbog dužničkog zakašnjenja sa plaćanjem c

22
ijene. Zbog toga se prava prodavca ravnaju prema opštim pravilima. Kao osnov za ispitivanje pos ljedica
zakašnjenja dužnika za plaćanjem kupovne cijene može se uzeti sistematika Opštih uzans i.

Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene prije prijema isporuke. U slučaju zakašnjenja kupca, prvi
zahtjev koji prodavac ima na raspolaganju je izvršenje ugovora. Kupcu se u tu svrhu mora dati naknadni
pr imjereni rok, osim u 3 slučaja: ( 1) kod f iksnih pos lova , (2) kad iz kupčevog ponašanja proizilazi da
neće izvršiti svoju obavezu i (3) kad je očito da on to ne može izvrš iti. Uz isplatu cijene , prodavcu pr
ipada i zakonska zatezna kamata. Ako je ona niža od ugovorne , pr imijeniće se ugovorna kamata.
Zatezna kamata se plaća bez obzira na to da li je prodavac pretrpio štetu ili ne. Zbog toga ona ima os obinu
apstraktne štete, a odgovornost kupca je objektivna.
Prodavac može tražiti i naknadu one štete koja prevazilazi iznos zateznih kamata. Ona spada u
konkretne štete jer se dokazuje i zasniva na krivici. Ovdje je odgovornost kupca subjektivna.
Drugi generalni zahtjev koji prodavac ima na raspolaganju jeste raskid ugovora, uz us lov da je
prethodno istekao naknadni pr imjereni rok za plaćanje cijene.

Zakašnjenje kupca sa plaćanjem cijene nakon prijema isporuke. ZOO nema posebnih pravila o
ovome. Opštim uzansama je u ovoj s ituaciji prodavcu uskraćena mogućnost raskida ugovora. On može
tražiti isplatu kupovne cijene i kamatu zbog zakašnjenja, te naknadu štete po osnovu subjektivne odgovor
nosti kupca.

UGOVORI O USLUGAMA U P ROMETU ROBE

1. TRGOVINSKO POSREDOVANJE (M EŠ ETARENJE)
1.1. POJAM POSLA I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA
Ugovorom o posredovanju posrednik se obavezuje da nastoji pr onaći i dovesti u vezu sa nalogodavcem
osobu koja bi sa njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da
posredniku isplati određenu naknadu ako taj ugovor bude sklopljen. Posrednik može i učestvovati u
pregovor ima, a li on ne zaključuje ugovor. On stvara samo komercija lnu vezu, a ne i pravnu.
Po svojoj pravnoj pr irodi posredovanje je ugovor o na logu. Ako je ugovoreno da posrednik pr ima
naknadu i kad njegovo nastojanje ostane bez rezultata, ovaj posao popr ima obilježja ugovora o djelu.
Posredničkim poslovima bave se posebni subjekti kojima je to osnovna pr ivredna djelatnost –
posrednička preduzeća i bir oi, kao i trgovinske agencije kojima je posredovanje sporedna dje latnost.

Zaključivanje ugovora. Ugovor je neformalan i konsenzua lan. Obično se zaključuje tako što neka
poslovna organizacija izda je nalog posredničkom birou da joj nađe saugovarača za neki pr ivredni
posao. Ako posrednik odmah ne odbije nalog, smatra se da je prihvatio i da je ugovor o posredovanju
zaključen na dan prijema naloga.
Nalogodavac nije dužan zaključ iti ugovor sa preduzećem koje mu je posrednik našao, ali ako je
postupio nesavjesno odgovaraće za štetu.

1.2. BITNI ELEMENTI

Ličnost posrednika. Obzirom da je posredovanje po svojoj pravnoj pr ir odi ugovor o na logu,
ličnost posrednika je bitan element ugovora. Ako posredovanje ima karakter ugovora o djelu, posrednik
ne mora lično izvrš iti nalog.

Predmet ugovora je je dnokratna faktička radnja dovođenja potencija lnih partnera u vezu radi zaključ
ivanja određenog ili određenih ugovora. Ugovorna obligacija glasi na rad, a ne na rezultat. Činidbu
posrednik vrš i u svoje ime i za svoj račun.

Cijena je naknada posrednika za izvršeni rad i postignuti rezultat. U nju su uračunati redovni troškovi
posrednika, tako da ih može posebno zaračunati samo ako je to izr ičito ugovoreno. C ijena je pr irodni
element ugovora, tj. posrednik ima pravo na naknadu i kad to nije posebno ugovoreno. Određuje se na

23
jedan od slijedećih načina:
1. Tarifom ili drugim opšt im aktom posrednika;
2. Ugovorom o posredovanju, ukoliko nema tarife ili se želi ugovor iti drugačija cijena;
3. Ako nije određena ugovorom, pr imjenjuje se običajna cijena;
4. Ako nema običaja prema kojem bi se cijena mogla odrediti, odrediće je sud.
Ako cijena nije isplaćena nakon sklapanja ugovora, na logodavac može od suda tražiti da je snizi, ako
utvrdi da je previsoka »obzirom na posrednikov trud i učinjenu uslugu ». Ovakva mogućnost nije
predviđena i u kor ist posrednika, ako je provizija preniska u odnos u na njegovo za laganje i rezultat.

1.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze posrednika. Osnovna obaveza posrednika je dovođenje u vezu zainteresovanih strana.

Pos tupanje po nalogu. Posrednik je dužan da se pr idržava komitentovog na loga. Nalozi mogu biti
manje ili više čvrsti, a mogu biti i samo instruktivni. Komitent može uputstva izdavati i naknadno.
Nalogodavac može svakodobno opozvati nalog, osim u 2 s lučaja : ako se u ugovoru odrekao te
mogućnosti ili ako bi opoziv bio protivan savjesnosti.

Pos tupanje s a pažnjom dobrog privre dnika – s tručnjaka je slijedeća obaveza posrednika. Iz nje
proizilazi dužnost posrednika da za svog komitenta pronađe najpovoljnijeg saugova rača. Ako posrednik
radi protivno interesima svog komitenta za drugu stranku, gubi pravo i na naknadu i na troškove.
Izuzetno, ako je tako predviđeno ugovorom, lica dovedena u vezu plaćaju pr oviziju po pola. Tada
posrednik dje luje u interesu oba subjekta.

Pos re dnički (mešetarski) dne vnik je knjiga o pr ivrednim pos lovima koji su sklopljeni
posrednikovim dje lovanjem, a koju je posrednik dužan da vodi. Zakonom je određeno da se u dnevnik
upisuju bitni sastojci i podaci o ugovoru koji je zaključen posredovanjem, a u praksi je usvojeno da se u
dnevniku vode nazivi organizacija koje su zaključile ugovor , bitni i drugi važniji sastojci ugovora, i datum
upisa.

Pos re dnički lis t. Posrednik je dužan da strankama izda zaključnicu o pos lu koji su ugovor ili (posrednič
ki list, mešetarski list) ili izvod iz posredničkog dnevnika, sa podacima koji su uneseni u dnevnik.
Posrednički list i posrednički dnevnik mogu pos lužiti pred sudom kao dokaz o sklopljenom pos lu,
odnosno o onome što je u njima upisano.

Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza posrednika, koja se ne gasi ispunjenjem obaveza ili
raskidom ugovora.

Obavještavanje o s tanju na tržiš tu. Na zahtjev stranaka posrednik je dužan davati obavještenja o stanju
na tržištu, potražnji ili ponudi robe i usluga, cijenama itd, te o svim okolnostima koje su
značajne za namjeravani posao. Davanje obavještenja spada u pr ivrednu djelatnost posredovanja i
posrednic i ih da ju uz posebnu naknadu.

Obaveze nalogodavca. Osnovna obaveza je plaćanje provizije (cije ne ). Ona se plaća prema
uslovima ugovora, a ako oni nisu utvrđeni, važe dispozitivna pravila. Prvo među njima glas i da ova
obaveza postoji i ako nije izr ičito ugovorena. Postoje 3 različ ita miš ljenja o tome kada posrednik stiče
pravo na proviziju: prema jednom miš ljenju, to je tek kad druga strana izvrš i obaveze iz ugovora, po
drugom je to čim je posrednik doveo komitenta u vezu sa trećim licem, a prema trećem mišljenju
posredniku pr ipada provizija u trenutku kad komitent sklopi ugovor sa trećim licem. Ovo pos ljednje miš
ljenje usvaja i naš zakon ( ukoliko drugačije nije ugovoreno).

Obaveza plaćanja provizije ne postoji u 3 slučaja:

24
1. Ako ugovor radi kojeg je posredovano nije zaključen;
2. Ako je posrednik radio na štetu komitenta, a u korist druge strane;
3. Ako komitent sa partnerom kojeg je posrednik našao sklopi ne samo ugovor za koji je posredovano, već
i druge pos love – mada bi logično bilo da posredniku pripada uvećana naknada, komitent ipak nema
obavezu da je isplati.

Naknada troškova. Komitent je dužan posredniku nadoknadit i izuzetne troškove, ako ih je ovaj
morao učiniti radi uspješnog okončanja posredovanja. Uobičajeni troškovi pokr iveni su provizijom.

Trplje nje pos re dnikovih prava zaloge, pridržaja i prve ns tva naplate. Posrednik ima prava
zaloge, pridrža ja i prvenstvene naplate kao sredstava obezbjeđenja njegovih potraživanja prema
komitentu. Pravni režim ovih obaveza podvrgnut je opštim pravilima obligacionog prava.

1.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost posrednika – administrativna i kr ivičnopravna odgovornost su određene opštim propis ima
koji se posebno konkretiziraju za propuste u vođenju posredničke knjige. Imovinskopravna odgovor
nost u principu se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava (subjektivna odgovor nost). Postoje 3
posebna slučaja imovinske odgovornosti. Prva 2 se odnose na situacije kada posrednik odgovara za
štetu koju je komitent pretrpio zbog toga što je doveden u vezu sa: (1) pos lovno nesposobnim licem, pod
us lovom da je posrednik to znao ili morao znati; ili (2) licem za koje je posrednik znao ili morao znati da
neće moći izvrš iti ugovorne obaveze. Treći slučaj je odgovor nost posrednika za nepoštivanje obaveze
čuvanja poslovne tajne.

Odgovornost komitenta. Komitent za svoje obaveze odgovara po opštim pravilima o ugovornoj

odgovornosti.
Objektivna odgovornost postoji ako se radi o neizvršenju obaveze plaćanja provizije i troškova.

2. TRGOVINSKO ZAS TUPNIŠ TVO

2.1. POJAM I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
Pojam. Prema ZOO, ugovorom o trgovinskom zastupanju zastupnik se obavezuje da se stalno stara da
treća lica zaključuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u tom smislu posreduje između njih i
nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zaključeni ugovor isplati određenu naknadu (proviziju).
Karakteristike ovog ugovora su:
1. Trajno dje lovanje u ime i za račun komitenta;
2. Relativna samostalnost agenta u djelovanju – on nije službenik na logodavca;
3. Preduzimanje pravnih i faktičkih radnji;
4. Formalnost;
5. Komutativnost;
6. U principu se preuzima samo obaveza rada, a ne i rezultata;
7. Postojanje posebnog odnosa povjerenja – fiduciae, što ovaj ugovor čini pos lom intuitu personae.

Od posredništva se trgovinsko zastupanje razlikuje u 2 e lementa: tra jnosti i mogućnosti da se

punomoćstvo uključ i u pos lovni odnos kao njegov integralni dio. Razlike u odnosu na komis ion i špedic
iju su u tome što trgovinsko zastupstvo može postojati i bez davanja izjava volje za komitenta, a ako je
izjava data, zastupnik je daje u ime i za račun komitenta a komis ionar i špediter to čini u vlastito ime a za
račun komitenta.

Zaključivanje ugovora. Za razliku od ugovora o komis ionu i posredovanju, ugovor o trgovinskom

zastupanju je po zakonu forma lan – važi samo ako je sklopljen u pisanoj formi.

25
2.2. BITNI ELEMENTI
Ličnost trgovinskog zastupnika je bitan element ugovora. Poslovima trgovinskog zastupanja se
uglavnom bave trgovinska zastupništva (agencije, agenture), dok se tim pos lovima kao sporednom
djelatnošću mogu baviti posrednički biroi i druge pr ivredne organizacije.

Predmet ugovora je rad, a ne rezultat rada trgovinskog zastup nika. Sastoji se od 2 komponente :
1. trajnog nastojanja trgovinskog zastupnika da promovira interese svog nalogodavca sa ciljem učestalog
sklapanja ugovora;
2. stalnog posredovanja za komitenta.
Ovlaštenje na zastupanje komitenta može a ne mora biti predmet u govora. Mada je punomoćstvo
uobičajeno u pos lovnoj praksi, ono u predmeg pos la ulazi samo na osnovu izr ič itog sporazuma
stranaka. Trgovinski zastupnik i bez posebnog ovlaštenja mora pr ihvatiti izjave trećih lica sa kojima je
komitent sklopio ugovor dje lovanjem zastupnika, ukoliko se te izjave tiču nedostataka predmeta
ugovora ili dr ugih re levantnih momenata. Važi i obrnuto: zastupnik je ovlašten da i bez posebne
punomoć i da je izjave potrebne za očuvanje ili os iguranje nalogodavčevih prava i interesa.

Cijena poslova iz ugovora o trgovinskom zastupanju se sastoji iz naknade (provizije) i troškova. Ona se
prvenstveno određuje ugovorom i na jčešće je to određeni procenat od vr ijednosti pos la. Kao
mjerodavan izvor se ugovor om može pr ihvatiti i tarifa agenta. Ukoliko se provizija ne može utvr diti na
osnovu ugovora ili tarifa, zastupnik prema ZOO »ima pravo na uobičajenu naknadu«.
U pogledu vis ine provizije je moguća sudska intervencija , kao i kod ugovora o posredovanju. Naime,
na zahtjev na logodavca sud će sniziti proviziju na pravičan iznos ako utvrdi da je ona nesrazmjerno
velika prema učinjenoj usluzi. Obr nuto ne važi, tj. agent nema pravo na istu vrstu zahtjeva ako je
pr ovizija nesrazmjerno ma la u odnosu na učinjenu us lugu.

2.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA Obaveze agencije

1. Glavna obaveza agencije je iznalaže nje s augovarača. Agencija istražuje i obrađuje tržište i nastoji
što više zainteresirati potenc ija lne pos lovne partnere za djelatnost svog nalogodavca.
2. Učestvovanje u s klapanju pos lova. Funkcija agencije se ne okončava iznalaženjem saugovarača, već
je agent dužan da po uputstvima nalogodavca učestvuje u zaključenju pos la i nastoji sklopiti
povoljan ugovor.
3. Davanje obavješ tenja. Agent je dužan na logodavcu davati obavještenja o stanju na tržištu, a posebno
o prilikama i stanju relevantnim za konkretan posao koji mu je povjeren.
4. Vođenje knjige ugovora. Kao i posrednik, i zastupnik je dužan voditi knjigu ugovora koje je zaključ io
u ime na logodavca, sa podacima o njihovoj sadržini. Kad zaključ i ugovor , zastupnik sas tavlja o
tome zaključnicu koju podnos i na potpis drugoj ugovornoj strani. Knjiga ugovora i zaključnica mogu pos
lužiti kao dokaz o sklopljenim ugovor ima , ali potpis ivanje zaključnice nema uticaja na punovažnost
ugovora. Zastupnik takođe vodi i posrednički dnevnik, za pos love u kojima samo posreduje. Tada izdaje i
izvode iz dnevnika (posredničke listove).
5. Staranje o interesima nalogodavca je u svim pos lovima obaveza agenta, koji je dužan postupati
sa pažnjom dobrog stručnjaka. Obavezan je postupati po uputstvima na logodavca, a li ga je dužan upozor
iti ako bi takvo postupanje bilo protiv interesa nalogodavca obzirom na pr ilike na tržištu. U cilju zaštite
nalogodavca, agencija je ovlaštena zahtijevati preduzimanje potrebnih mjera obezbjeđenja. Ovo
ovlaštenje zasnovano je na ZOO, pa se ne mora posebno ugovarati.
6. Primanje izjava od saugovarača. Izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, kao i druge izjave
u vezi s tim ugovor om, druga strana može činiti agenciji umjesto saugovaraču. Takve izjave su punovažne
.
7. Poslovna tajna. Agent je dužan trajno čuvati kao pos lovnu tajnu sve što je saznao u vezi s poslom
koji mu je povjerio nalogodavac.
8. Vraćanje stvari primljenih od komitenta. Po prestanku ugovora, agent mora vratiti stvar i koje

26
je primio od komitenta, u stanju u kome se one nalaze (uzorci, alati za servis iranje, tehnička uputstva
itd). Rok vraćanja nije propisan, pa se utvrđuje prema okolnostima pos la i pr irodi stvari.
9. Polaganje računa. Ova obaveza zasnovana je na opštim pravilima ugovora o nalogu. Kao gospodar
posla , nalogodavac može svakodobno tražiti da mu trgovinski zastupnik podnese izvještaj i položi račun.
10. Trpljenje odbijanja posla. Posao (ugovor) koji mu je pripremljen nalogodavac može pr ihvatiti ili
odbiti.
Ako odbije , dužan je savjesnim trećim lic ima nadoknaditi štetu, pod uslovom da je agent dje lovao s
dužnom pažnjom.

Obaveze komitenta
1. Prva obaveza jeste predaja materijala koji su agentu potrebni za izvršenje naloga (uzroc i,
alati, teh. uputstva i s l). Vrsta stvari, vrijeme i način predaje se određuju ugovorom ili po pr irodi stvar i.

2. Obavještavanje o relevantnim momentima. Ukoliko iz bilo kojih razloga dođe do promjena bitnih
za izvršenje naloga, npr. ako nalogodavac smanji pr oizvodnju robe za čiju proda ju se stara agencija ,
dužan je o tome obavijestiti agenciju o potrebi da svede svoje aktivnosti na manju mjeru. Ako to ne
učini, odgovaraće agenciji za pretrpljenu štetu.
3. Plaćanje cijene je osnovna obaveza nalogodavca. Ako nije regulisana ugovorom, primjenjuju
se dispozitivne odredbe. Obaveza postoji i ako nije izričito ugovorena. Provizija , kao element ukupne
cijene usluge, plaća se za:
- ugovore sklopljene posredovanjem agenta;
- ugovore koje je agent sklopio sa trećim lic ima (ako je za to bio ovlašten);
- ugovore koje bilo ko (agent ili komitent) sklopi sa bilo kojim trećim licem, ako se radi o isključivoj
agenciji.
Obaveza nalogodavca dospijeva »kad ugovor bude izvršen« (ZOO). Agent ima pravo na proviziju i ako
ugovor nije izvršen, ako je do toga doš lo us ljed uzroka na strani nalogodavca. Pored toga, u
slučaju neizvršenja ugovora koji je sklopljen sa trećim licem, agent odgovara samo ako je za to posebno
jamč io ( del credere zastupništvo). Dakle, ne izvršenje ugovora od strane trećeg lica ne predstavlja
ujedno i neizvršenje ugovora o trgovinskom zastupanju od strane zastupnika.
Troškovi koji nis u uračunati u proviziju posebno se naplaćuju.
4. Trpljenje agentovih prava zaloge, pridržaja (retencije) i prvenstva naplate . Radi obezbjeđenja
naplate svojih potraživanja koja su nastala u vezi s ugovorom o zastupanju, agencija ima pravo zaloge i
retencije na svim stvar ima koje je u vezi sa ugovorom pr imila od na logodavca i trećih lica, kao i na novcu
koji je naplatila za nalogodavca.

2.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost trgovinskog zastupnika , kao i kod ostalih vrš ilaca usluga na osnovu naloga, može
biti administrativna i krivičnopravna. Imovinska odgovornost se ravna prema opštim pravilima
(subjektivna). Takođe postoje 2 posebno uređena slučaja odgovornosti:
1. Otkrivanje pos lovne tajne, gdje specifičnost postoji u pogledu trajanja obaveze;
2. Poseban slučaj odgovornosti, tj. davanje posebnog pismenog jemstva komitentu da će treće lice ispuniti
obaveze na osnovu ugovora koji bude sklopljen dje lovanjem agenta. U takvom slučaju, zastupnik
odgovara solidarno sa trećim licem za neispunjenje odnosno neuredno ispunjenje ugovora od strane
trećeg.

Odgovornost nalogodavca se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava.

2.5. POSEBNE VRSTE TRGOVINSKOG ZASTUPANJA

Podjela poslova. Agenti se smatraju generalnim ako svog komitenta mogu zastupati u svim
njegovim aktivnostima. Ako je aktivnost ograničena na jednu ili više određenih struka ili vrsta pos lova,
zastupstvo je specija lno. Istovrsna podje la moguća je i prema obimu ovlaštenja za zastupanje.

27
Neisključiva i isključiva agencija. Neisključiva agencija postoji kad i agent i nalogodavac mogu na istom
područ ju za istu vrstu pos lova imati više partnera. Isključ iva postoji onda kad su jedan ili oba partnera
vezani samo za jednu osobu. Prema Zakonu, nalogodavac može na istom područ ju za istu vrstu poslova
imati više zastupnika, ukoliko drugačije nije ugovoreno. Kad je u pitanju agent, važi zakonska
pretpostavka isključive agencije , odnosno zastupnik ne može bez pristanka nalogodavca preuzeti obavezu
da na istom područ ju i za istu vrstu poslova radi za drugog na logodavca.

Del credere zastupstvo postoji kad agent posebnim pismenim sporazumom preuzme obavezu jemčenja
za ispunjenje obaveza trećeg lica. U ovom slučaju agent ima pravo i na veću proviziju ( del credere
provizija).

2.6. PRESTANAK UGOVORA

Ugovor može biti sklopljen na određeno ili neodređeno vr ijeme. Ugovor na određeno vr ijeme
prestaje istekom roka ili okončanjem posla zbog kojeg je sklopljen. Može se prećutno produžiti
nastavljanjem ugovorenih radnji i nakon isteka roka. Ako je sklopljen na neodređeno vr ijeme,
ugovor može prestati sporazumo ili svakodobnim otkazom jedne strane. Uslovi i način otkaza uređuju se
ugovorom, a ako to nije precizirano pr imjenjuju se dispozitivne zakonske odredbe. ZOO predviđa 2
osnovne situac ije: raskid sa otkaznim rokom i bez njega.
Kod raskida sa otkaznim r okom, ugovor se može raskinuti istekom svakog ka lendarskog tromjesečja. Ako
je ugovor trajao kraće od 3 godine, otkazni rok je na jmanje 1 mjesec, a ako je trajao duže od 3 godine ,
otkazni rok je 2 mjeseca. Drugačije se može ugovor iti, a li otkazni rok ne smije biti kraći od 1 mjesec.
Raskid bez otkaznog roka može nastupiti ako stranka za to ima »ozbiljne razloge«. Druga strana se mora
obavijestiti o tim razlozima. Ako razlog raskida nije dovoljno ozbilja n, izjava se neće smatrati raskidom
nego otkazom, pa će trebati da protekne otkazni rok. Strana koja je neosnovano dala otkaz us ljed kojeg je
doš lo do raskida, dužna je obeštetiti dr ugu stranu.

3. KOMISION
3.1. POJAM I ZAKLJUČIVANJE KOMISIONOG POSLA
Pojam. Ugovorom o komisionu se komisionar obavezuje da za naknadu (pr oviziju) obavi u svoje ime i za
račun komitenta jedan ili više pos lova koje mu povjerava komitent. Po svojoj pravnoj pr irodi, ugovor
o komis ionu je ugovor o nalogu. U poslovnom svijetu, ovaj posao naziva se komisijom.
Komisionar posao koji mu je povjeren obavlja kao svoj i radi u vlastito ime, ali rezultati komisije pripada
ju komitentu. Treće lice kao stranka u komisiji zna samo za komisionara. Za to treće lice je odnos komis
ionara i komitenta u pr incipu irelevantan.
U komisionom pos lu bitno je pitanje vlasništva na stvari koja je predmet komisione proda je ili
kupovine. U oba slučaja stvar je u vlasništvu komitenta, kod komisione prodaje sve do njene isporuke
trećem licu, a kod komisione kupovine odmah po pr ijemu ispor uke. Ovo je bitno naglasiti zbog pravnih
posljedica koje iz istog proizilaze. Naime , u sluča ju stečaja komisionara komitent polaže izlučno pravo
na stvar koja je predmet komisione kupovine, a koja se zatekla u posjedu komisionara.
Još jedno bitno pitanje jeste odgovornost za evikciju. Ako je komisionar primio na prodaju stvar od
komitenta koji nije njen vlasnik, i tu stvar prodao, za pravne mane odgovara komitent a ne komis
ionar. Postoje i drugačija mišljenja, koja se zasnivaju na činjenici da komisionar stvar prodaje u svoje
ime i da je za treće lice irelevantan odnos između komisionara i komitenta.

Zaključivanje ugovora. Ugovor o komisionu po pravilu je konsenzualan i neformalan. Može se

zasnovati ponudom i pr ihvatom, nalogom i konkludentnim radnjama. Nalogom se ugovor zaključuje sa
komisionarom kome je taj posao profesija. Nalog se može dati na bilo koji pogodan način, a smatra se
prihvaćenim ako ga koms ionar ne odbije »odmah«, odnosno »bez odgađanja«. Navedeni termini
predstavljaju pravne standarde, pa se njihovo značenje utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja.
Ako nema izričite ponude i prihvata, odnosno naloga, predaja i prijem stvari odnosno novca mogu

28
 predstavljati konkludentne radnje zakjučivanja ugovora o prodajnom odnosno kupovnom komis ionu.

3.2. BITNI ELEMENTI

Ličnost komisionara. Ugovor o komisionu je intuitu personae. Zato komisionar mora nalog izvršiti lično.

Predmet ugovora je pravni posao koji komitent povjerava komisionaru da ga obavi za njegov račun. To
je najčešće prodaja neke komitentove stvari ili kupovina za račun komitenta, a može biti i plaćanje za
račun komitenta, špedicija, transport itd. Predmet komisiona može biti i izdavanje mjenice. Komis
ionar mora naložene poslove i da obavi. Dakle, on ugovorom na sebe preuzima obavezu rezultata.

Cijena. Komisionar posao obavlja uz naknadu – proviziju. Provizija mu pr ipada i kad nije
posebno ugovorena. Iznos se obično ugovara (procentualno ili paušalno), a ako iznos nije ugovoren
provizija se utvrđuje prema obavljenom pos lu i pos lovnom rezultatu. Ako je provizija nesrazmjerno vis
oka u odnosu na obavljeni posao i pos lovni rezultat, komitent može zahtijevati da je sud snizi na
pravičan iznos. Obrnuto ne važi, tj. komisionar ne može analogno tražiti višu naknadu.

3.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze komisionara. Osnovna obaveza komisionara je da postupi po nalogu. U zavisnosti od
stepena obaveznosti uputstava koja u na logu komitent da je komisionaru, postoji više vrsta naloga:
1. Fakultativni nalog – komisionaru se ostavlja sloboda da djeluje onako kako smatra da je najbolje
za komitenta.
2. Demonstrativni ili indikativni nalog – komitent je dao upustva za postupanje, a li komisionar ima pravo
(čak i obavezu) da odstupi od tih uputstava ako smatra da je to u interesu komitenta. Ako za to u
konkretnom slučaju ima vremena, komisionar treba obavijestiti komitenta o namjeri i potrebi da odstupi od
pr imljenih uputstava.
3. Limitni (limitirani, limitativni) nalog – kod ove vrste naloga komitent određuje gornju i/ili donju
granicu cijene po kojoj komisionar može prodati odnosno kupiti određenu stvar odnosno uslugu. Ako se
komisionar nije pr idržavao naloga, komitent može odbiti posao pod uslovom da »odmah« o tome
obavijesti komisionara. U takvom slučaju komisionar može ponuditi da nadoknadi razliku između
limitirane i postignute cijene, a komitent je tada obavezan da prihvati rezultat pos la.
4. Impe rativni nalog – komisionar se mora striktno pr idržavati komitentovih uputstava i naređenja.
U suprotnom, komitent može odbiti rezultat posla.

Bez obzira na vrstu naloga , komisionar ga načelno mora izvršiti sam. Ispunjenje naloga može
povjeriti podkomisionaru u 3 slučaja :
1. Ako je tako ugovoreno;
2. Ako je komitent naknadno dao svoj pr istanak;
3. Bez odobrenja komitenta, ako je komisionar na to bio »pr imoran okolnostima«, tj. ako nije mogao na
drugi način sačuvati interese komitenta.
U svakom slučaju, komisionar odgovara za izbor zamjenika (culpa in eligendo) i za uputstva koja mu je
dao (culpa in instruendo). Za rad podkomisionara ne odgovara.
Obavještavanje o poslu. Komisionar je dužan da komitenta na njegov zahtjev obavještava o poslu u
toku njegovog trajanja. Ako je to potrebno, komisionar je dužan da komitenta i bez njegovog zahtjeva
obavještava o relevantnim momentima posla, posebno ako se situacija na tržištu mijenja i kad je
vjerovatno da bi usljed drugačijih okolnosti i uslova komitent mogao izmijeniti nalog. Komisionar je
takođe po našem pravu dužan da komitentu da je podatke o trećem licu sa kojim je zaključio posao za
račun komitenta. Ako bi stvar koja je komisionaru povjerena na prodaju mogla izgubiti dio svoje vr
ijednosti zbog određenih promjena koje su na njoj nastupile, komisionar je dužan o tome obavijestiti
komitenta i tražit uputstva.

29
Ako ta uputstva ne dobije na vrijeme, a postoji opasnost znatnijeg oštećenja stvari, komisionar je dužan
stvar prodati na najpogodniji način sa pažnjom dobrog pr ivrednika. Obaveza obavještavanja postoji
i ako komis ionar prilikom preuzimanja ustanovi oštećenje na robi koju mu je uputio komitent. Odgovaraće
za štetu koja nastane usljed neizvršenja ili neurednog izvršenja ove obaveze.

Zaštita komitentovih interesa. Komisionar je dužan u svakoj pr ilici i u svakom pogledu čuvati interese
svog nalogodavca. Dužan je npr.utvrđivati količinu, kvalitet, stanje pakovanja robe, mora preduzimati mjere
ako se pokažu mane na stvari, ulagati pr igovore i s l.

Čuvanje stvari. Komitent je obavezan da pažnjom dobrog privrednika čuva stvari koje su mu povjerene.
Iz ove obaveze proizilazi odgovornost za štetu, koje se komisionar može osloboditi samo ako dokaže da se
šteta nije mogla izbjeć i i pored njegove naročite pažnje. Osim toga , ako je propustio osigurati stvar
mada je na to bio obavezan nalogom ili zakonom, komisionar odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje
stvari.

Predaja rezultata posla. Komsionar je dužan da »bez nepotrebnog odlaganja» preda rezultat posla i
položi račun o svom djelovanju. Sve koristi posla pripadaju komitentu. Zato je komisionar dužan
predati i eventualno postignuti višak iznad cijene, dodatno dobijene stvari itd. On ne može imati nikakve
neposredne kor isti od po la jer je njegova korist isključivo u proviziji. Komis ionar po pravilu ne može
robu koja mu je povjerena prodati na kredit, odnosno ne može davati avans trećem licu za stvar koju
kupuje za račun komitenta. Komitentu mora predati posao završen u skladu sa nalogom. Za one pos love
gdje je takav način rada uobičajen, smatra se da komisionar može davati avans, odnosno kredit ukoliko
mu to nalog ne zabranjuje.

Čuvanje poslovne tajne je trajna obaveza komisionara. Kao tajna se od trećih lica čuvaju podaci o
poslovima koje je komisionar zaključio, kao i o činjenicama koje je saznao u izvršenju tih poslova.

Obaveze komitenta. Komitent je dužan dati komisionaru sredstva za izvršenje naloga. Davanje
avansa (predujma) nije predviđeno zakonom, pa ga komitent nije dužan dati ako drugačije nije
ugovoreno.

Plaćanje naknade (provizije ). Obaveza plaćanja provizije postoji i ako nije izrič ito ugovorena. Provizija
se po pravilu plaća za rezultat rada komisionara, a ne za sam rad. Izuzetno, komisionar ima pravo na
punu proviziju u slučaju kad je u izvršenju posla bio spr iječen uzrokom za koji odgovara komitent. Ako
se posao ne izvrši zbog razloga za koji ne odgovaraju ni komisionar ni komitent, komisionar ima
pravo na »odgovarajuću naknadu«, koja nije provizija već naknada za trud. Visina se određuje prema
okolnostima konkretnog slučaja. Ako je ugovoreno da komisionar postepeno izvršava posao, ima pravo
tražiti srazmjeran dio naknade pos lije svakog djelimičnog izvršenja pos la. Ako za isti posao pr imi nalog
od dvojice komitenata (npr.jedan mu da je robu i nalog za proda ju, a drugi nalog za kupovinu upravo te
robe), pa jednim pos lom ispuni oba naloga, pr ipada mu provizija od obojice komitenata.

Troš kovi. Komitent je dužan da komis ionaru nadoknadi sve korisne troškove i izdatke u vezi sa poslom
koji prevazilaze obim norma lnih troškova pos lovanja (redovni troškovi su uračunati u pr oviziju). Komis
ionar ima pravo i na kamatu od dana kad su troškovi učinjeni.
Trplje nje komis ionarovih prava zaloge, re te ncije i prve ns tve ne naplate . Komisionar ima pravo
zaloge i pridrža ja na robi odnosno stvar ima koje su u njegovom pos jedu. S tim stvarima može postupati
kao za ložni povjer ilac. Pravo pridržaja i zaloge pr ipada mu za obezbjeđenje potraživanja iz svih komis
ionih pos lova koje je obavljao za komitenta, a ne samo iz pos ljednjeg posla na osnovu kojeg se kod
njega nalazi roba odnosno novac.

30
Prihvatanje komisionara kao saugovarača u komis iji. Načelno se komisionar ne može naći u
ulozi saugovarača komitenta, tj. ne može prodati svoju stvar komitentu odnosno ne može kupiti stvar od
komitenta, a zbog sukoba interesa. Naš ZOO dozvoljava komisionaru da bude saugovarač u komisiji
samo na osnovu sporazuma sa komitentom. I kad je saugovarač u komisiji, komisionar ima pravo na pr
oviziju za obavljeni posao. Režim troškova je takođe nepromijenjen.

3.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost komisionara. Imovinska odgovornost podvrgnuta je opštim pravilima obligacionog
prava. Subjektivna je , jer se odnosi na nenovčane obaveze. Konkretizac ija ovih pravila je posebno
istaknuta za pojedine situacije koje se tiču isključivo komis iona , ili za one u kojima se primjenjuju
pravila ugovora o nalogu kao sups idijaran izvor.
U prvu grupu spadaju slijedeći s lučajevi ne ispunjenja ugovora :
1. Sklapanje pos la pod u lovima koji su nepovoljniji od naloženih – povlači obavezu plaćanja
razlike i naknade ostale štete;
2. Prodaja robe osobi za čiju je prezaduženost komisionar znao ili morao znati;
3. Propuštanje pažnje dobrog pr ivrednika pr i čuvanju robe komitenta;
4. Propuštanje pregleda i obavještavanja o utvrđenim nedostacima poslane robe;
5. Izostanak ispunjenja ugovora od strane trećeg kod komisiona stare del credere.

U drugu grupu spada ju dva slučaja odgovornosti na logopr imca:

1) upotreba komitentovog novca za sopstvene svrhe – komisionar je dužan platiti kamatu po
najvišoj dopuštenoj stopi, računajući od dana prijema, odnosno od dana kad je trebao predati novac
komitentu;
2) Ako je izvršenje pos la povjereno istim na logom nekolicini komisionara, svi komisionar i
solidarno odgovaraju za ispunjenje ukoliko drugačije nije izričito ugovoreno.

Odgovornost komitenta se ravna prema opštim pravilima obligacionog prava. Osim toga, komitent je
dužan komisionaru nadoknaditi štetu koju je ovaj bez svoje krivice pretrpio u izvršenju naloga.
Posebno se primjenjuju pravila o odgovor nosti za ispunje nje novčanih obaveza, što znači da je
odgovornost komitenta objektivna.

3.5. POSEBNE VRSTE KOMISIONA

Jemstvo za ispunjenje obaveze trećeg (komision star del credere) se posebno ugovara. To može biti
u ugovoru o samom komisionom pos lu, ili u posebnom sporazumu. Ovim ugovorom komisionar
preuzima garanciju komitentu da će izvršiti na log i sklopiti ugovor i jemstvo da će treće lice izvrš iti svoje
obaveze. Kod nekih pos lova se pretpostavlja da za njih komis ionar preuzima del credere, mada to nije
izr ič ito ugovoreno. Opšteprihvaćeno je da postoji komision del credere ako se za posao ugovor i
dvostruko veća provizija od propisane odnosno uobičajene, mada ovo r ješenje ne postoji u ZOO.

Konsignacija je takav komis ioni posao u kome se ugovara da komitent šalje komis iona ru robu na
stovarište, a komis ionar mu otvara kredit na osnovu pr imljene robe ili mu unapr ijed isplaćuje dio
cijene. Komis ionar prima na prodaju robu koja ostaje u vlasništvu komitenta, mada je dao dio cijene u
kreditu ili u obliku avansa. Kredit se po pravilu daje u iznosu nižem od vr ijednosti robe (obično 60-
90%), kako bi se komis ionar kao kons ignator obezbijedio u s lučaju pada cijene.
Kad konsignator proda robu, iz postignute cijene naplaćuje prvenstveno iznos kojim je kreditirao
komitenta, kao i kamatu i ostale troškove. Dok ne preda robu, komis ionaru pripada založno pravo čak i
ako roba nije u njegovom pos jedu, dok se na lazi u skladištu ili je kod vozara na putu. Založno pravo
ima za iznos svih potraživanja, a ne samo za glavnicu. Kons ignacioni posao je čest za robe ve like vr

31
ijednosti (npr.automobili), kao i kod roba iz uvoza.

3.6. PRESTANAK UGOVORA

Opšta pravila. Ugovor može prestati na jedan od opštih načina: urednim ispunjenjem, sporazumnim
raskidom, usljed objektivne nemogućnosti ispunjenja , prestankom subjektiviteta komis ionara obzirom
da je ugovor intuitu personae, te istekom vremena na koje je ugovor zaključen.

Opoziv i otkaz komis iona vrš i se po pravilima koja važe za ugovor o nalogu. Opoziv vrš i komitent, a
otkaz komis ionar. Komitent duguje komisionaru odgovarajući dio naknade za učinjeni trud i naknadu
štete ako je od ugovora odustao bez osnovanih razloga. S druge strane, komis ionar duguje naknadu štete
komitentu ako otkaže ugovor »u nevr ijeme« i bez »osnovanog razloga«. Komis ionar je dužan i nakon
otkaza obavljati one poslove koji ne trpe odlaganje sve dok komitent ne bude mogao po redovnom toku
stvar i preuzeti br igu o njima.

4. USKLADIŠ TENJE
4.1. POJAM I ZAKLJUČENJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU
Prema ZOO, ugovor om o uskladištenju skladištar se obavezuje da primi i čuva određenu robu i da
preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi njenog očuvanja u određenom stanju, te da je preda na zahtjev
ostavioca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu.
Po Zakonu o trgovini, skladišni posao se ubraja u trgovinske usluge, a uslugama uskladištenja se
naročito smatraju smještaj i čuvanje robe, kao i »dr ugi pos lovi i radnje koji se uobičajeno obavljaju uz
smještaj i čuvanje robe«.
Ugovor o uskladištenju je teretan, dvostrano obavezan, komutativan, konsenzua lan i neforma lan. Po
svojoj pravnoj pr irodi svrstava se u ugovore o ostavi.

Zaključivanje ugovora može se izvršiti na bilo koji način na koji se zaključuju konsenzualni
ugovor i, uključujuć i i nalog. Uobičajena praksa je da se uskladištenje vrš i na osnovu dispozicije. Posao
je sklopljen kad skladišno preduzeće primi i potpiše dispoziciju i na nju stavi pečat preduzeća sa
datumom. Jedan primjerak ovako potpisanog naloga za uskladištenje dobija ostavilac i on mu s luži kao
dokaz o zaključenju ugovora i o pravu da raspolaže robom.
Ugovorni odnos se zasniva konkludentnim radnjama kad se roba u skladište upućuje preko vozara. U
takvom slučaju se ostaviocem smatra vlasnik robe, a ne vozar koji je predao robu u skladište.

4.2. BITNI ELEMENTI UGOVORA O USKLADIŠTENJU

Stranke. Kao ostavilac se može pojaviti svaki subjekt prava. On ne mora biti i vlasnik stvari.
Pružanjem usluga uskladištenja pr ivredni subjekti mogu se baviti kao osnovnom ili kao
sporednom djelatnošću (skladišna preduzeća, prevozničke i špediterske organizacije). Pošto je skladištar
dužan da sam čuva stvari, njegova ličnost ima neka svojstva bitnog elementa ugovora.
Javna skladišta mogu biti opšta i specijalna. Opšta primaju robu bez obzira na vrstu i pakovanje i čuvaju
je odvojeno od druge. Specija lna skladišta čuvaju samo neke vrste robe i mogu miješati robu iste vrste.
Javna skladišta mogu poslovati i kao carinska skladišta. Za njihovo osnivanje potrebno je odobrenje
Uprave carina. Carina se ne plaća dok je roba u skladištu, već prilikom njenog iznošenja.
Konsignaciona skladišta su skladišta pr ivrednih organizacija u kojima je smještena uvozna roba kojim
te organizacije trguju kao zastupnic i inostranih f ir mi na osnovu ugovora o konsignaciji. R oba je pod
carinskim nadzorom, a ocarinjuje se nakon prodaje , kad se iznos i iz skladišta.

Predmet posla je smještaj i čuvanje robe, te vršenje radnji koje se uz to uobičajeno obavlja ju, odnosno
dodatnih radnji koje se predviđaju ugovorom. Uobičajene radnje mogu biti npr. vagan je, manipulisanje
(čišćenje, pakovanje, sortiranje i s l), vađenje uzoraka, os iguranje , carinjenje itd.
Skladišno preduzeće se ne može baviti kupovinom i prodajom robe ni za svoj niti za tuđi račun.

32
Cijena usluge se sastoji iz naknade za osnovnu uslugu i sporedne usluge skladištara, naknade za
posebne izr ičito ugovorene usluge i opravdanih troškova uč injenih u interesu ostavioca. Za razliku od
ostave kao pos la građanskog prava, cijena se u uskladištenju kao pr ivrednom pos lu ne mora posebno
ugovarati. Po pr avilu su cijene propisane tarifom, koja može biti sastavni dio us lova poslovanja, a
preduzeće je može donijeti i posebnim opštim aktom (odvojeno od us lova poslovanja).

4.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze skladištara. Prije m robe . Javno skladište je dužno pr imiti na smještaj i čuvanje robu
prema prihvaćenom nalogu. Prilikom pr ijema skladištar provjerava podatke o identitetu i stanju robe.
Eventualne nedostatke skladištar pismeno konstatuje, jer se u suprotnom smatra da je robu pr imio
onako kako glasi dispozic ija. Robu u zatvorenoj ambalaži s kladištar ne mora provjeravati. On odgovara
samo ako je amba laža oštećena za vrijeme skladištenja.
Javno skladište prima robu prema težini deklarisanoj u dispozic iji i ne odgovara za tu težinu. Samo na izr
ičit zahtjev ostavioca skladište je dužno vagati robu, ako može i u tom s lučaju odgovara i za težinu.
Osim toga, skladište ima pravo vagati robu ako posumnja u deklarisanu težinu i ako ustanovi razliku
ovlašteno je po nađenoj težini naplatiti us lugu i troškove vaganja.

Vođenje skladišne knjige. Javno skladište dužno je voditi skladišnu knjigu sa podacima o ostaviocu i
robi. U knjigu se unos i ime i adresa ostavioca, podaci o robi koja se pr ima, dan pr ijema, us lovi smještaja,
obaveze u pogledu sporednih radnji, te mjere i nalozi ostavioca.

Izdavanje potvrde . Javno skladište je dužno ostaviocu izdati potvrdu, koju u našim skladištima
često zamjenjuje obavijest o uskladištenju tereta, sa podacima iz skladišne knjige. Potvrda odnosno
obavijest služi kao dokaz o pr ijemu robe i kao isprava za podizanje uskladištene robe. Ako javno
skladište izda skladišnicu, potvrda se vraća prilikom izdavanja skladišnice.

Čuvanje robe . Javno skladište je dužno povjerenu robu čuvati sa pažnjom dobrog pr ivrednika. S tim u
vezi skladištar je dužan voditi nadzor nad r obom i u nekim s luča jevima ostaviocu predlagati potrebne
mjere ili tražiti novu dispoziciju. Ako to interesi ostavioca zahtijeva ju, skladištar može preduzeti
potrebne mjere ne čekajući novu dispozic iju.
Skladištar bez pristanka ostavioca ne može predati robu drugome na čuvanje. Ako bi to učinio, odgovarao
bi i za slučajnu propast ili oštećenje robe.
Skladište je obavezno robu čuvati do isteka roka, a ostavilac ima pravo podić i robu i pr ije isteka
ugovorenog roka uz obavezu naknade štete skladištu. Ako rok čuvanja nije ugovoren, zakon predviđa rok od
1 godine. Po isteku zakonskog ili ugovorenog roka, skladištar je ovlašten da robu proda na javnoj prodaji, o
čemu je dužan da ostavioca prethodno obavijesti.

Os iguranje robe. Javno skladište dužno je robu os igurati od r izika za koje postoji obavezno os iguranje,
kao i od rizika koje stranke utvrde ugovorom. Ako je ugovor om samo utvrđena obaveza osiguranja a rizici
ne budu precizirani, skladištar je dužan izvrš iti osiguranje od uobičajenih r izika.

Prodaja robe u kvaru. Ako se na uskladištenoj robi dešavaju neotklonjive promjene us ljed kojih
postoji opasnost od njenog kvarenja, skladištar je dužan obavijestiti ostavioca i tražiti uputstvo za
postupanje. Ako to uputstvo ne dobije blagovremeno ili ako to ostavilac ne bi mogao učiniti na vr ijeme
po njegovom pozivu, skladištar je dužan da robu proda sam, na trošak i rizik ostavioca (ZOO).

Pregle d robe. Javno skladište je dužno dopustiti ostaviocu i lic ima koja on ovlasti da pregleda ju
uskladištenu robu i uzimaju uzor ke.

Očuvanje prava ostavioca. Javno skladište mora preduzeti radnje za očuvanje prava ostavioca. To

33
se posebno odnos i na slučaj kad robu pr ima od vozara ili špeditera.

Pos tupanje po nalogu. Skladištar je obavezan da preduzima radnje koje su naređene nalogom i radnje
koje su predviđene uslovima pos lovanja.

Izdavanje robe . Dužnost skladištara je da robu izda ostaviocu po isteku roka , odnosno na njegov
zahtjev i prije toga. Roba se izdaje u stanju u kojem je pr imljena, odnosno u stanju koje je predviđeno
ugovorom. Specijalna skladišta, s ilos i i elevator i ne moraju izdavati istu robu, već robu iste vrste i
kva liteta. To je posljedica njihovog prava da miješaju robu.

Upozore nje na mane . Skladište je dužno ostavioca upozor iti na mane ili pr iro dna svojstva stvari, kao
i na neispravnu amba lažu ako bi us ljed toga moglo doć i do štete na robi.

Obaveze ostavioca. Pre daja robe i dokume nata. Ostavilac je dužan da preda robu za koju je sklopio
ugovor (dao dispoziciju) na smještaj i čuvanje. Ako to ne uč ini, s matra se da je odustao od ugovora
i snos i odgovornost. Uz robu je dužan predati potrebne dokumente.

Pregle d robe pri prije mu i reklamacija. Prema izr ič itoj zakons koj odredbi, pr ima lac robe je dužan
r obu pregledati u trenutku njenog preuzimanja. Ako ništa posebno nije ugovoreno, pregled se vrši na
uobičajeni način, uvidom u spoljnje stanje robe i pakovanja. Ako je nedostatak vidljiv, pr ima lac mora
»odmah« sačiniti reklamaciju i o nedostatku obavijestiti skladištara. Ako to ne uč ini, smatra se da je
roba uredno pr imljena. Rok za reklamaciju skr ivenih nedostataka je 7 dana od dana preuzimanja.

Plaćanje us luge. Naknadu plaća stranka koja je izdala dispoziciju. Po pravilu se plaća prilikom
izdavanja robe sa skladišta. Ostavilac može u dispozic iji nave sti da naknadu plaća neko treće lice, ali
samo uz pr istanak tog lica. Ako kor isnik ne plati naknadu i ne podmir i osta le troškove u r oku,
skladištar može postupiti kao založni povjer ilac da bi naplatio svoja potraživanja.

4.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost skladištara je subjektivna. Kad se radi o radnjama koje nema ju karakter čuvanja
robe, odgovornost za neizvršenje se ravna po opštim pravilima. Sankcioniranje propusta vezanih za dužnost
čuvanja robe je podvr gnuta nekim specif ičnim r ješenjima.
Prema ZOO, skladištar će odgovarati za štetu na robi, os im ako dokaže da je šteta uzrokovana
usljed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, ili je uzrokovana kr ivicom ostavodavca,
manama ili prir odnim svojstvima robe, te neispravnom ambalažom. Dakle, skla dištar pored odsustva
svoje krivice mora dokazati i postojanje nekog od konkretnih uzroka štete navedenih u zakonu.
U pogledu količ ine, skladište odgovara samo za broj komada. Za težinu samo izuzetno, ako se na to
posebno obavezalo ili kad je roba vagana prilikom pr ijema.
Postoje i 2 slučaja objektivne odgovornosti skladištara za štete na robi:
1. Ako skladištar povjer i čuvanje r obe drugom bez pr istanka ostavodavca ili bez nužde. U ovom s lučaju
se može os loboditi odgovornosti ako dokaže da je uzrok štete bila viša sila, osobina robe ili isključiva
radnja imaoca prava. Neće odgovarati ni za s lučajnu štetu ako dokaže da bi do nje doš lo i u s lučaju
da je postupao u skladu sa ugovorom;
2. Ako je upotrebljavao stvar bez dozvole ostavioca.

Odgovornost ostavioca podvrgnuta je opšt im pravilima obligacionog prava. To znači da se njegov

položaj razlikuje zavisno od toga da li je u pitanju novčana ili nenovčana obaveza.

4.5. SKLADIŠNICA
Pojam i značaj skladišnice. Skladišnica je hartija od vr ijednosti. To je isprava kojom skladišno

34
preduzeće potvrđuje da je robu navedenu u toj skladišnic i pr imila na uskladištenje. Javna skladišta
koja se bave izdavanjem skladišnica vode matičnu knjigu skladišnica (registar) u koju se unose podaci o
ostaviocu, o robi, magacinu gdje je roba smještena, naziv skladišta i datum upisa.
Kao hartija od vr ijednosti, skladišnica cirkulira u prometu dobara i njena proda ja znači i pr oda ju robe
, a prenosom njenih pojedinih dijelova prenose se i prava sadržana u tim hartijama – pravo svojine ili
pravo zaloga na robi.

Izdavanje i prenos skladišnice. Skladišnica se sastoji iz 2 dije la : pr iznanice i za ložnice ili varanta
(warrant). Skladišnica i svaki njen dio ponaosob su robne hartije od vr ijednosti i mogu se prenositi za jedno
ili odvojeno. Svaki dio skladišnice ima svoju posebnu funkciju i pravni značaj. Na osnovu pr iznanice
stiče se pravo raspolaganja uskladištenom robom, a na osnovu za ložnice založno pravo na uskladištenoj
robi za iznos koji je označen na za ložnic i. Potpuno pravo raspolaganja robom ima samo ona j ko u
rukama drži oba dije la skladišnice.
Skladišnica može glas iti na ime ili »po naredbi«. Ako je na ime , prenosi se cesijom, a »po naredbi« se
prenosi indosmanom. Indos iranje se vrš i na način da ima lac skladišnice na poleđini ispisuje ime
onoga na koga prenosi skladišnicu, potpisuje izjavu o prenosu i navodi datum prenosa.
Kada se založnica prenosi po prvi put, potrebno je taj prenos upisati i u pr iznanicu da se zna da je
roba založena i za koji iznos. Osim toga, ona j na koga je založnica prenesena odmah mora obavijestiti
skladište o prvom prenosu založnice. Skladištar je dužan da to upiše u skladišni registar, a da na za
ložnici konstatuje da je upis izvršen. Upis u skladišni registar je potreban da bi skladištar znao za zalogu i
da bi pr il ikom izdavanja robe mogao postupiti pravilno. Bez ubilježavanja na priznanic i, na za ložnic i i
u registar, za ložnica se ne može prenositi indosamentom. Dalji prenos za ložnice i pr iznanice vrši se
indosamentom i nije vezan za ove formalnosti. Međutim, svako lice koje primi za ložnicu ili pr iznanicu,
može tražiti da se prenos na njega upiše u registar skladišta i skladište je dužno da to učini.
Javno skladište može robu izdati samo onome ko podnese oba dijela skladišnice. Međutim, ima lac
same priznanice takođe može zahtijevati da mu se izda roba , pod us lovom da isplati sumu za koju je roba
za ložena i kamatu do dospje losti založnice. Ta se suma isplaćuje imaocu založnice ili javnom
skladištu u njegovu kor ist.

Protest i amortizacija skladišnice. Ako varant nije isplaćen na vr ijeme, ima lac varanta je dužan to
utvrditi protestom kod suda. Tek nakon toga može zahtijevati isplatu od prenos ilaca kao regresnih
dužnika. Imalac založnice koji je u toku regresnog postupka isplatio potraživanje upisano u založnici,
ima pravo zahtijevati prodaju založene robe po isteku 8 dana od dana dospje losti potraživanja. Ako se
ne bi mogao podmir iti, ima pravo potraživanja od prethodnih ima laca varanta. Ako varant nije bio
prenesen, za razliku odgovara ostavilac ali po pravilima građanskog prava.
Izgubljena skladišnica ili njen dio se amortiziraju po posebnom postupku koji vodi sud. O pokretanju
postupka se obavještava javno skladište i zabranjuje izdavanje robe na koju glasi skladišnica koja
se amortizira. Sud javnim oglasom poziva imaoca skladišnice ili njenog dije la da se javi u roku od 60
dana. Ako se pojavi, upućuje se na spor o pravu vlasništva, a ako ne, sud donos i odluku o amortizaciji.

ugovori o organiziranju p revoza i p revozu s tvari

1. UGOVOR O Š PEDICIJ I (OTPREMANJU)
1.1. POJAM, ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI
Ugovorom o špedic iji špediter se obavezuje da u svoje ime a za račun komitenta (nalogodavca) organizuje
otpremu ili dopremu stvar i, te obavi druge uobičajene poslove i radnje uz naknadu. Pravni položaj špeditera
i komis ionara je isti – oba dje luju u svoje ime a za račun komitenta. Razlika je u samoj pr irodi pos lova
koje oni obavljaju u pravnom prometu. Ugovorom se može predvidjeti da špediter dje luje ne u vlastito, već
u ime i za račun svog nalogodavca, tj. da radi kao zastupnik. Ovo se mora izrič ito ugovor iti.

Značaj. Špedicija je us lužna dje latnost i sastoji se u stručnoj organizaciji prevoza stvari. Obzir om na sve

35
veću međunarodnu razmjenu, raste i njen značaj.

Pravni izvori. Za razliku od transporta, špedic ija nije regulisana međunarodnim konvencijama, ali ve
liki značaj ima ju unif ic irana pravila i sadrža ji špediterskih is prava, koje je usvojila Svjetska
organizac ija špeditera (FIATA). ZOO ugovor o špedic iji reguliše kao samostalan ugovor, a sups idijarno
se primjenjuju i norme koje se odnose na ugovor o komis ionu. Značajan izvor prava su i opšti us lovi pos
lovanja špeditera koje donose grupacije špediterskih or ganizacija ili trgovinske komore.

1.2. ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA

Zaključivanje. Ugovor je neformalan, a najčešće se zaključuje tako što komitent dostavlja
špediteru dispozic iju. D ispozicija je u obliku standardiziranog f ormulara koji štampa špediter. Može
imati značaj ponude ili pr ihvata, pa čak i uputstva ako je data nakon zaključenja ugovora. U pra ksi je
uobiča jeno da se ponuda i pr ihvat kod ugovora o špediciji daju u pisanoj formi. Ugovor se može zaključ
iti i prećutno, u slučaju da špediter primljenu dis pozic iju ne odbije odmah. Ugovor se takođe smatra
zaključenim kad špediter pr imi dispozic iju, a između stranaka već postoji generalni ugovor o pružanju
špediterskih us luga.
Dispozicija se može odnositi na vršenje jedne ili nekoliko tačno određenih špediterskih us luga (specija
lni nalog), kao i na obavljanje svih us luga špedic ije za jednog komitenta i važi do opoziva odnosno
otkaza (generalni na log).

Špediterske isprave. U praksi se najčešće koriste špediterska potvrda i špediterska transportna potvrda.
Špediterska potvrda (FCR) izdaje se nakon što je špediter pr imio stvari od komitenta. Ona preds tavlja
dokaz da je roba pr imljena na otpremu u naizgled dobrom stanju, s tim što špediter može staviti pr
imjedbe na robu i ambalažu. Potvrda sadrži: imena komitenta i adresata, oznaku vrste i količine robe,
mjesto pr ijema i mjesto opredje ljenja.
Špediterska transportna potvrda (FCT) predstavlja dokaz i da je roba pr imljena na otpremu, ali i da je
špediter zaključio ugovor o prevozu i predao robu na prevoz. Ona uz podatke iz prethodne potvrde
sadrži i inf ormacije o prevoziocu, prevoznom putu i načinu prevoza.
Obje potvrde autor izirane su od strane FIATA, ne predstavlja ju hartije od vr ijednosti, ali je u pos
lovnoj praksi značajno da obje potvr de uz prezentaciju ugovora o špediciji predstavlja ju vjerodostojne
isprave za sva plaćanja putem dokumentarnog robnog akreditiva.
U međunarodnoj špediciji, pr ilikom kombinovanog prevoza stvari, kor isti se špediterski konosman
za kombinovani transport (FBL), koji je takođe sastavila FIATA, a koji ima osobine hartije od vr ijednosti.

Bitni elementi ugovora su stranke, predmet špediterske usluge i cijena. Stranke su komitent i
špediterska organizacija. Poslovima špedic ije bave se trgovačka društva koja su registr irana za tu
dje latnost. U ekonomskom smis lu, špedic ija spada u us lužnu djelatnost. Savremena špediterska
društva bave se »potpunom« špedicijom, tj. kombinuju špeditersku dje latnost i djelatnost prevoza.
Predmet ugovora su pravne i faktičke radnje koje špediter preduzima u c ilju pr ijema , prevoza i predaje
stvar i. Sadržaj tih radnji u svakom konkretnom slučaju zavis i od ugovora, a moguće je npr :
- zaključivanje ugovora sa prevoznikom ili prevoz robe od strane samog špeditera;
- zaključivanje ugovora o osiguranju;
- zaključivanje ugovora o uskladištenju ili skladištenje stvari u vlastitim skladištima;
- zaključivanje ugovora o kontroli kva liteta, kvantiteta i drugih svojstava robe;
- obavljanje carinskih i dr ugih radnji;
- utovar, pretovar ili istovar stvari;
- sortiranje, pakovanje, prepakivanje, pr ibavljanje odgovarajuć ih dokumenata itd.

Naknada predstavlja c ijenu špeditersk ih us luga. Može biti određena ugovorom, tarif om ili drugim
aktom špeditera, a ako nema ni toga cijenu određuje sud.

36
1.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA
Obaveze špeditera. Pos tupanje s a pažnjom dobrog privre dnika i zaštita interesa nalogodavca je
obaveza špeditera u svakoj situaciji.

Rad po uputs tvima. Špediter je dužan izvršiti na log komitenta i postupati onako kako je njime
predviđeno. Obavezan je da bez odlaganja upozor i na logodavca na nedostatke u njegovom nalogu, posebno
na one koji ga izlažu već im troškovima ili šteti. Ako su uputstva nepotpuna, ne jasna, protivr ječna ili po
njima ne može postupati, špediter će tražiti dodatna uputstva. Ako za to nema vremena ili mogućnosti,
špediter će u svemu postupati onako kako to zahtijevaju interesi nalogodavca.
U slučaju odstupanja od na loga , špediter je dužan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca. U takvom
slučaju odgovaraće i za štetu nastalu usljed više sile, os im ako dokaže da bi se šteta dogodila i da se
pridržavao uputstava.

Zaključivanje ugovora za komite nta. Špediter pravno dje luje u svoje ime , a za račun komitenta.
U izvršenju otpreme odnosno dopreme, on kor isti us luge drugih subjekata i o tome sa njima zaključuje
ugovore. Smatra se da je špediteru uz dispozic iju za otpremu ili dopremu stvari dato i ovlaštenje za plaćanje
vozarine i drugih troškova, te je za podmir ivanje istih špediter ovlašten tražiti predujam (avans).

Instradacija obuhvata izbor prevoznog puta, transportnog sredstva i načina transporta od strane špeditera.
Obaveza postoji kad komitent nije odredio elemente za transport stvari koje se otpremaju
odnosno dopremaju, a pr i izboru je špediter obavezan voditi računa o interesima nalogodavca.

Čuvanje stvari i zaš tita prava. Špediter je dužan čuvati stvar i svog komitenta u skladu sa
ugovorom, prir odom stvari i drugim okolnostima. Ako stvar nije adekvatno pr ipremljena za prevoz,
špediter je dužan na to upozor iti komitenta. Ako bi čekanje da komitent otkloni nedostatke moglo pr
oizvesti štetu, zakonska obaveza špeditera je da te nedostatke sam otklon i (prepakuje robu, pr
ipremi je za transport i s l). U izvršavanju ove obaveze špediter može stvari uskladištiti u svom ili u
javnom skladištu.
Špediter je dužan prema trećim lic ima preduzeti sve radnje koje za cilj ima ju zaštitu prava komitenta,
os im podnošenja odštetnog zahtjeva i vođenja spora u ime komitenta. Za navedeno bi morao imati izr ič
it na log komitenta odnosno punomoć.

Os iguranje stvari. Ova obaveza dolazi u obzir samo ako je izr ič ito ugovorena, ili ako je za datu vrstu
robe zakonom predviđeno obavezno osiguranje. Osiguranje obuhvata samo os iguranje poš iljke (kargo),
a ne i osiguranje prevoznog sredstva (kasko). Ako ugovorom nis u precizirani r izic i, špediter je
dužan pošiljku osigurati od uobiča jenih rizika za tu vrstu prevoza i stvari.

Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine . Ova obaveza se prezumira, a nalogom za otpremu stvari
preko državne granice može biti određeno drugačije. Carinjenje stvari se redovno povjerava špediteru,
koji je stručnjak i poznaje carinske pr opise i olakš ice. Pored obavljanja carinskih radnji, špediter je
obavezan i da plati carinske dažbine te u tom smislu ima pravo od komitenta tražiti avans u valuti u kojoj
se plaća carina.

Polaganje računa. Iz prir ode špediterskog odnosa proizilazi da je on dužan nakon izvrš enja ugovora
položiti račun komitentu, tj. obračunati troškove i predati sva dokumenta i dokazna sredstva na
osnovu kojih bi komitent mogao ostvariti svoja prava prema trećim lic ima. Špediter je dužan da
komitentu preda sve što je primio po osnovu izvršenog posla , što znači i refakcije (povlastice prevozioca).
U međunarodnoj š pedic iji je usvojena praksa da se refakcije dijele između komitenta i špeditera.

Obaveze komitenta. Plaćanje provizije je zakonska obaveza komitenta. Visina se može odrediti

37
ugovorom, tarifom ili opšt im aktom špeditera, te odlukom suda. Može biti određena u
apsolutnom iznosu ili procentualno. Obuhvata cijenu špediterovog rada, usluga i sve režijske troškove.
Obaveza plaćanja dospijeva kad špediter izvrši svoje obaveze iz ugovora, što je faktičko pitanje. Kod
potpune špedic ije špediteru pr ipada i naknada na ime prevoza i naknada za usluge špedic ije.

Plaćanje troškova i novčanog pre dujma (avans a). Pored provizije , komitent je dužan špediteru
nadoknaditi sve nužne i kor isne troškove. P laćanje troškova dospijeva odmah. Zakonsko pravo
špeditera je da od komitenta zahtijeva plaćanje avansa za troškove.

Obavještavanje o opas nim s tvarima i dragocje nos tima. Kad na otpremu preda opasne materije,
komitent je obavezan obavijestiti špeditera. Na osnovu toga je špediter obavezan preduzeti dodatne
mjere čuvanja takvih stvari, a posebno da o tome obavijesti prevoznika. Ako se u poš iljc i na laze
dragocijenosti, komitent je obavezan da o tome obavijesti špeditera u trenutku predaje i da mu saopšti
njihovu vr ijednost.

1.4. ODGOVORNOST I OBEZBJEĐENJE POTRAŽIVANJA

Odgovornost špeditera. Moguće je razlikovati 3 slučaja ove odgovornosti: (1) odgovornost špeditera
za vlastite radnje; (2) odgovornost za treća lica i (3) odgovornost kad špediter ima status
prevoznika, transportera ili skladištara.
Za svoje radnje špediter odgovara po principu pretpostavljene subjektivne krivice. Neće odgovarati
ako dokaže da je šteta nastala usljed više sile, slučaja, zbog pr ir ode i svojstava stvari ili radnji osoba za
koje on ne odgovara (komitenta i njegovih ugovornih partnera).
Što se tiče odgovornosti za treća lica, špediter odgovara za izbor, a li ne i za rad trećih lica sa kojima
je zaključio ugovore (prevoznik, skladištar i s l). Ovo pravilo je dispozitivno, tj. drugačije se može
ugovor iti. Glavni špediter, koji je zaključ io ugovor sa komitentom, može angažovati podšpeditera i
međušpeditera. Podšpediter je drugi špediter, kome je glavni špediter isključ ivo vlastitom voljom (bez
učešća komitenta) povjer io izvršenje naloga. Glavni špediter odgovara komitentu za rad podšpeditera i
ta odgovor nost se ne može ugovorom isključ iti niti ogranič iti. Međušpediter je drugi špediter kojeg
glavni špediter angažuje na osnovu izr ič itog ili prećutnog ovlaštenja komitenta ili ako je to očigle
dno u interesu komitenta. Prema dispozitivnom pravilu, glavni špediter odgovara samo za izbor, a li ne i
za rad međušpeditera.
Kod pune špedic ije, kad špediter prevozi ili skladišti stvari on ima status transportera odnosno skladištara i
na njega se primjenjuju pravila koja važe za te subjekte. Zato je bitno utvrditi do kojeg trenutka je
špediter dje lovao u funkc iji špeditera, a od kojeg kao prevoznik ili skladištar.

Obezbjeđenje potraživanja špeditera. Špediter ima zakonsko založno pravo i pravo retencije , uz us
lov pravnog koneks iteta. Naime, zaloga i retencija se odnose na stvari iz istog ugovora iz kojeg potiče
samo potraživanje. Špediter ne može za ostvarivanje prava iz jednog ugovora upotr ijebiti pravo za loge
i retencije na stvarima iz drugog ugovora sa istim komitentom. Založno pravo i retencija važe sve dok
stvar i špediter drži u pos jedu, odnosno dok u rukama ima ispravu pomoću koje može raspolagati stvar
ima.

1.5. POSEBNI SLUČAJEVI ŠPEDICIJE

Fiksna (forfetna) špedicija ugovara se izr ič ito. Obično se ugovara posebna klauzula, koja se u
poslovnom svijetu naziva forfetni stav ili kraće forfet.
Fiksna špedicija ima 2 osnovne karakteristike : (1) naknada se ugovara u fiksnom iznosu i (2) špediter
po zakonu odgovara za rad prevoznika i trećih lica koja je angažovao u izvršenju na loga komitenta.
Fiksna naknada je ukupna novčana svota koja obuhvata proviziju špeditera, vozar inu prevoznika i
sve ostale troškove.

Zbirna (skupna) špedicija postoji kad špediter skuplja pojedinačne poš iljke različ itih komitenata i for

38
mira zbirne tovare koje na osnovu ugovora sa prevoznikom transportuje na određene destinacije. Time se
smanjuju troškovi i ostvaruje veća poslovna saradnja špeditera i prevoznika. Opšte pravilo u našem pravu je
da špediter ima ovlaštenje za organizovanje zbir ne špedicije. Isključenje se mora izr ič ito ugovor iti.
Špediter ima pravo na posebnu dodatnu naknadu u sluča ju da se zbirnom špedic ijom postigne pozitivna
razlika u vozarini u kor ist komitenta. Istovremeno, špediter odgovara za gubitak ili oštećenje s tvari koji
nastanu za vr ijeme prevoza, do kojeg ne bi došlo da nije organizirana zbir na špedicija.

2. UGOVOR O PR EVOZU STVARI ŽELJ EZNICOM

2.1. POJAM UGOVORA I PRAVNI IZVORI
Pojam. Ugovorom se že ljeznica kao transporter obavezuje da preveze stvar do uputne stanice i preda
je primaocu, a pošilja lac se obavezuje da željeznic i isplati ugovorenu prevozninu (vozarinu).

Pravni izvori. BiH je od 1994.godine članica Konvenc ije o međunarodnim že ljezničkim prevozima
(COTIF, 1980). Osim toga, u Ženevi je 1980.godine usvo jena Konvencija UN o međunarodnom
multimodalnom prevozu robe. Unutrašnji izvor i su Zakon o ugovor ima o prevozu u željezničkom
saobraćaju i ZOO. U autonomne izvore spadaju tarife koje imaju karakter opštih uslova pos lovanja.

2.2. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

Ugovor je neformalan i realan. Zaključen je kad željeznica pr imi stvari na prevoz, sa tovarnim
listom. Ovjeren tovarni list je dokazno sredstvo o zaključenom ugovor u.

Tovarni list i prenosivi tovarni list. Tovarni list je javna isprava koja se izdaje pr ilikom pr ijema stvar i
na prevoz. Njegov sadržaj je određen zakonom, a obavezni sastojci su: mjesto i datum sastavljanja, naziv
uputne stanice, podaci o pr imaocu i pošiljaocu ( naziv i s jedište), vrsta i masa stvari, broj kola,
prevozni i drugi troškovi, te spisak isprava koje se prilažu uz tovarni list. Popunjava se u više pr
imjeraka, s tim što duplikat nema svojstvo tovarnog lista i na osnovu njega se ne može vršiti pr ijem stvari.
Donosilac tovarnog lista smatra se punomoćnikom poš iljaoca i ovlašten je da preduzima radnje u
njegovo ime. Izuzetak postoji u s lučaju kad je donos ilac tovarnog lista adresat (primalac stvari). On radnje
preduzima u vlastito ime , a ne kao punomoćnik poš iljaoca.
Tovarni list po pravilu nije prenos iv na treća lica. Željeznica i pošilja lac se mogu sporazumjeti da prevo-
zilac izda prenosivi tovarni list koji može glas iti po naredbi ili na donosioca, s tim što prenos ivost mora
izr ičito biti navedena na tovarnom listu uz potpis obje strane. Prenosivi tovarni list je vrijednosni papir.

Ograničenja slobode ugovaranja postoje i za poš iljaoca i za željeznicu. Za pošiljaoca se ogleda ju u tome
što je on dužan da za svaku poš iljku preda posebno ispunjen tovarni list i to na obrascu koj obavezno
sastavlja željeznica u skladu sa opštim uslovima pos lovan ja i tarifom. Time se pošiljaocu
ograničava sloboda konstituisanja prava i obaveza, jer je dobr im dije lom sve unaprijed određeno.
Ograničenja za želje znicu pr oizilaze iz javnopravnog karaktera njene dje latnosti, što se ogleda u
obaveznosti ugovaranja i ograničenjima u izbor u saugovarača.

2.3. ELEMENTI UGOVORA

Bitni elementi ugovora su: ugovor ne strane, pr ima lac, uputna stanica, predmet prevoza , mjesto i
datum, troškovi.
- Ugovorne strane su prevoznik ( željeznica) i pošilja lac, tj. že ljeznica (ŽTO sa statusom javnog
preduzeća) i stranka. Pošiljalac ne mora biti vlasnik robe.
- Primalac je lice ovlašteno da u istovarnoj stanic i iskupi tovarni list i preuzme stvari. Faktički je to lice na
koje je adresirana pošiljka. Ista osoba se može pojaviti i u ulozi poš iljaoca i u ulozi pr imaoca.
- Uputna (istovarna) stanica je željeznička stanica do koje roba treba da se preveze. Za tačnost upisa uputne
stanice u tovarni list odgovara pošilja lac.
- Predmet prevoza upisuje se u tovarni list - vrsta, količ ina i masa stvari. Stvari se označavaju
komercija lnim nazivima ili nazivom upotr ijebljenim u tar if i. Željeznica može provjeravati te podatke,

39
 kao i način pakovanja stvari. Zbog nedostataka u pakovanju može odbiti pr ijem stvari na prevoz ili
iste primiti uz zahtjev da poš iljalac na tovarnom listu potvrdi nedostatke, u kojem s lučaju na sebe
preuzima odgovornost za eventualnu štetu.
- Mjesto i datum zaključenja ugovora su mjesto i datum navedeni na žigu otpravne stanice koji ona stavlja
na tovarni listi pr ilikom pr ijema stvari na prevoz.
- Prevozni i drugi tr oškovi određuju se tarifom. Naplata po tarifi je pravo i obaveza željeznice.
- Ako je predviđeno da pr ilikom prevoza treba obaviti neke radnje (carinjenje, veterinarski pregled i s l), pa
je ta obaveza povjerena željeznici, poš iljalac je obavezan priložiti odgovarajuće isprave. Obavljanje
ovih radnji že ljeznica može povjeriti stručnim or ganizacijama i lic ima.

Nebitni elementi ugovora. Za klauzule koje se unesu u tovarni list plaća se posebna naknada
utvrđena tarifom. Prema okolnost ima slučaja, u tovarni list se mogu unos iti slijedeće notif ikacije:
1. Prevozni put;
2. Franko carina – upisom ove klauzule pošiljalac obavezuje željeznicu da obavi carinske i dr uge
formalnosti;
3. Pouzeće – pošilja lac može naznačiti da se stvari šalju pouzećem i iznos pouzeća;
4. Mješoviti (kombinovani) prevoz – pošilja lac može zahtijevati da željeznica preda stvar na dalji prevoz;
5. Provjera pošiljke – pošilja lac može zahtijevati da že ljeznica utvrdi masu i broj komada stvari koje
su predate na prevoz;
6. Vrijeme (rok) isporuke
7. Klauzula »osta je na stanici« – to znači da željeznica nije dužna nikoga obavještavati o pr ispijeću;
8. Smetnje – posebno se mogu upisati instrukcije za že ljeznicu u slučaju smetnji pr i prevozu;
9. Obezbjeđenje uredne isporuke – u posebnu rubr iku poš iljalac može upisati određeni iznos. U tom s
lučaju željeznica pošiljaocu namiruje štetu do vis ine naznačenog obezbjeđenja;
10. Rok utovara – vrijeme u kome je pošilja lac dužan utovariti stvari u vagon;
11. Obavještavanje o prispijeću poš iljke – može se navesti način obavještavanja.

2.4. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze željeznice:
Prije m i provje ra poš iljke – željeznica je na osnovu uredno ispunjenog tovarnog lista dužna pr
imiti na prevoz teret pod ugovorenim us lovima, os im stvari koje se ne mogu pr imiti na prevoz ili s e
mogu pr imiti samo ako su ispunjeni posebni us lovi. Že ljeznica ima pravo izvrš iti pr ovjeru poš iljke
(masu i br oj komada), a na zahtjev pošiljaoca, ima i obavezu da to uč ini. Na provjeru se poziva poš ilja
lac ili pr imalac. Ako se oni ne odazovu, provjer i trebaju pr isustvovati 2 svjedoka koji nisu radnic i že
ljeznice. Ukoliko že ljeznica ne vrši provjeru, mjerodavni su podaci koje je pošilja lac upisao u tovarni
list. Ako ti podaci nis u upisani, že ljeznica ne mora primiti stvari na prevoz. Ako su upisani netačno, tj.
ako se ustanovi razlika u masi preko 2% ili netačno naimenovanje stvar i koje utiče na vis inu prevoza
, željeznica uz reovnu prevozninu ima pravo naplatiti i dvostruki iznos razlike u vozarini.
Utovar s tvari – ako je tako predviđeno ugovorom ili us lovima pos lovanja.
Ure dan prevoz stvari – željeznica je dužna stvari prevesti bez oštećenja i gubitka do mjesta
naznačenom u tovarnom listu. U slučaju smetnji koje dovode do prekida prevoza , že ljeznica će uputiti
stvari drugim putem, ako je to moguće a ako nije tražiće od poš iljaoca uputstva za postupanje. Uputstva se
da ju pismenim putem. Ako ne dobije uputstva u razumnom roku, a poš ilja lac ne raskine ugovor,
željeznica može na trošak i r izik pošiljaoca stvari staviti na privremeni smještaj ili ih predati špe diteru
ili u javno skladište. Ako se radi o živim životinjama ili kvar ljivim stvarima, že ljeznica će izvrš iti
njihovu proda ju. O svim preduzetim radnjama obavještava se pošilja lac. Ako su stvari radi izbjegavanja
smetnji upućene pomoćnim putem, že ljeznica nema pravo naplatiti veću vozar inu.
Rok is poruke – ako je ugovoren, željeznica ga je dužna ispoštovati, a ako nije, obaveza je da se
stvari prevezu u uobičajenom roku za prevoz takvih stvari obzir om na dužinu puta i vrstu prevoza. Rok is
poruke se sastoji od otpravnog i prevoznog roka. Ako ugovorom nije drugač ije predviđeno, poč inje se
računati od ponoć i nakon pr ijema stvari, a za životinje i kvarljive stvari računa se od ponoći ili od

40
podneva u zavisnosti od toga da li su stvari predate prije ili pos lije p odne. U slučajevima koji su
određeni pr opisom ili tar ifom, rokovi ne teku za vr ijeme zadržavanja poš iljke , koje postoji u s
lučaju obavljanja radnji kao što su: carinjenje , provjera pošiljke veterinarski pregledi i sl.
Pos tupanje po nalozima – specifičnost ovog ugovora je u tome što se on može jednostrano
izmijeniti davanjem na loga (uputstava) od strane poš iljaoca ili pr imaoca ili ovlaštenog imaoca
prenosivog tovarnog lista, ali samo pod us lovima i na način predviđen zakonom. Nalozi mora ju biti u
pisanoj f ormi. Pošilja lac može tražiti da se: promijeni destinacija (poš iljka vrati, zaustavi u nekoj
usputnoj stanic i, izda u nekoj drugoj stanici) , da se stvari uopšte ne izda ju ili da se izda ju nekom drugom
pr imaocu, zatim da se promijeni na log o pouzeću. Primalac ima pravo davati iste naloge, pod uslovom da
je na to ovlašten u tovarnom listu, ili da mu pošilja lac preda duplikat tovarnog lista. Imalac prenos ivog
tovarnog lista može tražiti da se prevoz obustavi, promijeni uputna stanica ili da se stvar vrati.
Željeznica može odbiti na log u s lijedećim s lučajevima : ako je na log nemoguć ili nedopušten, ako bi
njegovo izvršenje uzrokova lo poremećaje u saobraćaju, te ako su troškovi veći od vr ijednosti stvari a
nije dato jemstvo.
Obavještavanje koris nika pre voza. Korisnik prevoza je svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu
stiče određena prava i obaveze. Željeznica je dužna ta lica obavijestiti u svim s lučajevima u kojima prevoz
odstupa od redovnog toka stvari.
Izvještavanje o prispijeću stvari. Željeznica je dužna bez odlaganja obavijestiti adresata o prispijeću
i pripremiti se za istovar. Kad je izdat prenos ivi tovarni list na donos ioca, želje znica nikoga ne
obavještava jer se ne zna ko je ustvari pr ima lac.
Pre daja s tvari primaocu (izdavanje s tvari). Željeznica može odbiti preda ju stvari ako joj se ne
preda duplikat tovarnog lista. Primalac ne mora primiti stvar i dok ne izvrš i pregled, a za to vr ijeme
stvari leže na rizik i trošak že ljeznice. Ako se prilikom pregleda ne utvrdi nikakva šteta, ili se utvrdi štet a
koju je že ljeznica ranije prizna la, troškove pregleda snosi pr imalac, odnosno lice koje je tražilo pregled.
U slučaju smetnji pr ilikom izdavanja, postupak že ljeznice je sličan kao kod smetnji pr i prevozu.
Čuvanje stvari. Želje znica je dužna za vr ijeme roka isporuke stvar čuvati sa pažnjom dobrog pr
ivrednika.
Objavljivanje tarifa. Željeznica je obavezna objaviti tar ife na propisani ili uobiča jeni nač in.

Obaveze pošiljaoca
Obavještavanje o namje ravanom pre vozu – pošilja lac daje podatke o vrsti, sadrža ju, količini i
masi pošiljke, uputnoj stanic i i pr imaocu, kao i drugim re levantnim č injenicama kako bi že
ljeznica mogla blagovremeno preduzeti mjere za nesmetan i bezbjedan prevoz. Pošiljalac odgovara za
eventualnu štetu zbog nedavanja podataka ili davanja pogrešnih podataka.
Pre daja s tvari i tovarnog lis ta – Stvari se predaju blagovremeno, upakovane na propisani ili
uobičajeni način. Željeznica može odbiti pr ijem ako su nedostaci pakovanja takvi da može biti ugr
ožena sigur nost lica, kola i dobara. Ako pošilja lac prekorači ugovoreno vr ijeme utovara, že ljeznica
može tražiti posebnu naknadu, tzv.kolsku dangubninu. Ako je rok utovara prekoračen za više od 24 sata,
željeznica je ovlaštena da na trošak i r izik poš iljaoca istovari stvar i i iste preda špediteru ili u javno
skladište.
Plaćanje pre voznih troš kova – Prevozni troškovi se sastoje od: vozar ine, dodataka za vozarinu, naknada
za sporedne usluge te drugih naknada saglasno ugovor u i tarif i. Opšte pravilo je da željeznica ima
pravo na vozar inu za na jkraći put kojim bi se stvari mogle prevesti, bez obzira na stvarni put prevoza.
Postoji obor iva pretpostavka da poš ilja lac ne plaća prevozne troškove ili njihov dio, ako o tome nema
njegove izjave u tovarnom listu. Smatra se da je htio da troškove snos i pr ima la c. Međutim, poš ilja
lac će platiti prevozne troškove ako primalac ne iskupi tovarni list ili ne bude davao naloge za izmjene
ugovora.

Obaveze primaoca
Plaćanje pre voznih troškova – Samo primanje tovarnog lista obavezuje pr imaoca na plaćanje troškova
u mjer i kako je tovarnim listom određeno. Preuzimanje tovarnog lista je pravo, a ne obaveza primaoca.

41
Osim toga, pr imalac je u obavezi plaćanja svih troškova koji su nastali izvršenjem njegovih naloga i
drugih njegovih č injenja ili nečinjenja.
Odnošenje s tvari – Ako primalac prekorači ugovoreni rok za odnošenje stvari, že ljeznica naplaćuje
ležar inu prema tarifi. Ukoliko se rok prekorači za više od 14 sati, željeznica može stvari staviti na pr
ivremeni smještaj. Stvari može i odmah prodati ako su ispunjeni o d r e đ e n i uslovi (kvar ljive stvari,
žive životinje, stvar se ne može predati špediteru).

2.5. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost željeznice rgulisana je imperativnim normama, pa se ne može isključ iti niti
ogranič iti ugovorom. Že ljeznica odgovara za štetu nastalu u toku prevoza zbog djelimičnog ili potpunog
oštećenja ili gubitka stvari, kao i za štetu nastalu zbog prekoračenja roka isporuke. Odgovornost je
objektivna , što se zasniva na teor iji interesa jer iz vršenja svoje dje latnosti že ljeznica ostvaruje kor ist pa
t reba da snosi i nastale štetne posljedice. Međutim, dejstva stroge objektivne odgovornosti željeznice se
ublažava ju po dvije grupe razloga: opštim i posebnim.
Opšti (neprivilegirani) razlozi os lobađaju že ljeznicu od naknade štete ako je šteta nastala:
- krivicom kor isnika prevoza ili na logom pošiljaoca;
- usljed mana na samoj stvari (svojstava stvari);
- usljed de jstva više sile – vanjskih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjeći niti otkloniti.
Da bi se oslobodila odgovornosti, že ljeznica mora dokazati uzročnu vezu između nekog od navedenih
uzroka i štete.
Posebni (privilegirani) osnovi, koji važe samo za gubitak ili oštećenje pošiljke, ali ne i za kašnjenje, su:
a) Prevoz je izvršen otvorenim kolima po propis ima ili ugovor u stranaka, što je upisano u tovarni list.
Ovdje postoji izuzetak: željeznica odgovara ako je došlo do oč itog manjka ili gubitka cije lih stvari;
b) Stvar nije upakovana ili je nedovoljno upakovana, zbog čega je došlo do gubitka ili oštećenja;
c) Šteta je nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošilja lac ili pr imalac;
d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj pr irodi naročito izložena gubitku ili oštećenju ( lomljenju,
hrđanju i sl);
e) Stvar je predata na prevoz pod netačnom ili nepotpunom deklaracijom ili se radi o stvari na koju se
primjenjuju posebne mjere predostrožnosti;
f) Ako je doš lo do štete u prevozu živih životinja dejstvom posebnih okolnosti kojma su izložene
životinje
ili kad je na osnovu tarife, ugovora i uz naznaku u tovarnom listu trebao biti pratilac pa je to izosta lo.
Specijalni razlozi za oslobađanje željeznice od odgovor nosti tiču se nor malnog kala – gubitka mase
koji redovno nastaje zbog svojstava stvari.
Bitno je naglasiti da željeznica nadoknađuje samo prostu štetu, osim u sluča jevima kvalif ic irane
krivnje (namjere ili kra jnje nepažnje), kad plaća i izgubljenu dobit. Za obračun iznosa štete supsidijarno
se kor isti berzanska, tržišna ili uobičajena cijena stvari u vr ijeme i u mjestu predaje stvari na
prevoz. U slučaju oštećenja, stepen oštećenja se utvrđuje pregledom ili stručnim vještačenjem.
U slučaju prekoračenja roka isporuke, željeznica odgovara samo za štetu koja je us ljed toga
uzokovana, vezujuć i iznos za vis inu vozar ine (ne može biti veća od trostrukog iznosa vozarine).
Transportno pravo pozna je princ ip ograničenja (limitiranja) odgovornosti prevoznika, što je slučaj i
kod željeznice. Za slučaj gubitka ili oštećenja stvari odgovornost željeznice se ograničava na određeni
iznos koji ona plaća po kilogramu bruto mase (težine). Vis ina naknade štete koju že ljeznica plaća se
može povećati kad je u tovarnom listu predviđen institut plaćanja štete u svrhu obezbjeđenja uredne ispor
uke.
Ako u prevozu učestvuje više željezničkih preduzeća, ona solidarno odgovaraju. Ako je u
prevozu učestvovalo više že ljezničkih preduzeća koja je odredio poš ilja lac, svako preduzeće odgovara
samo za svoj dio prevoza.

Odgovornost pošiljaoca postoji za nastanak štete iz slijedećih razloga:

- ako je propustio pr iložiti potrebne isprave uz tovarni list, ili su one neispravne;

42
- šteta nastala utovarom, istovarom, zbog pogrešnog pakovanja, nedeklar isanja ili netačnog deklarisanja
stvari;
- ako se ne pridržava propisanih ili ugovorenih rokova;
- za štetu prouzrokovanu trećim lic ima ili stvar ima usljed posebnih svojstava stvari koja nis u bila poznata
željeznici.

2.6. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA

Prestanak ugovora nastupa na isti način kao i kod drugih ugovora, tj. prema opštim pravilima.
Potraživanja prema željeznic i prestaju kad imalac prava iz ugovora primi poš iljku. Od ovog pravila
postoje slijedeći izuzec i:
- ako ima lac prava dokaže da je šteta nastala usljed namjere ili krajnje nepažnje že ljeznice;
- u slučaju dje limičnog gubitka ili oštećenja što je utvrđenoo pr ije pr ijema ili uopšte nije utvrđeno pr
ilikom prijema zbog propusta željeznice;
- ako je oštećenje bilo skriveno, ali je zahtjev za utvrđivanje oštećenja podnio čim je otkrio štetu (najkasnije
7 dana od pr ijema) uz obavezu dokazivanja da je do štete došlo u periodu od pr ijema do izdavanja
pošiljke;
- ako se potraživanje odnos i na vraćanje plaćenih iznosa ili pouzeća .

Zastara potraživanja zbog više ili manje naplaćene vozarine, dodatka n avozarinu, naknada za
sporedne usluge ili drugih troškova nastupa nakon 6 mjeseci. Ostala potraživanja zastarijevaju
nakon 1 godine. Obustava toka zastare nastaje dostavljanjem pismene reklamacije, a nastavlja dalje
uručenjem pis menog odgovora od strane željeznice. Naknadne reklamacije o istoj stvari ne obustavlja ju
zastarijevanje.

3. UGOVOR O PR EVOZU STVARI DRUMOM (CES TOM )

3.1. POJAM, ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI
Pojam ugovora. Ugovorom se drumski transporter uz naknadu obavezuje poš iljaocu da će stvari
unutar određenog ili odredivog roka u neoštećenom stanju prevesti iz mjesta otpreme u mjesto opredjeljenja
i tamo ih staviti na raspolaganje pošiljaocu ili licu koje on odredi.

Vrste prevoza i ugovora. Prema predmetu, drumski transport se dijeli na prevoz putnika, prevoz robe i
prevoz prtljaga. Po načinu organiziranja, postoji javni drumski prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Javni
prevoz obavljaju poslovni subjekti kao svoju registrovanu djelatnost. Prevoz za vlastite potrebe ne
obuhvata vršenje prevozničkih usluga trećim lic ima.
Javni drumski prevoz obavlja se kao prevoz u linijs kom i u s lobodnom dr umskom saobraćaju. Linijski
prevoz se odvija po unapr ijed utvrđenom redu vožnje , sa unapr ijed određenom početnom i krajnjom
stanicom i međustanicama. Cijena i osta li us lovi prevoza su unapr ijed utvrđeni tar ifom objavljenom
na propisani ili uobičajeni način. U slobodnom drumskom prevozu, us lovi se određuju ugovor om, mada
se i za ovaj vid prevoza mogu unapr ijed donijeti us lovi pos lovanja i tarife.

Pravni izvori. Na međunarodnom planu, značajne su 2 konvenc ije : Konvenc ija o ugovoru za
međunarodni prevoz robe drumom – CMR konvencija (Ženeva, 1956) i Carinska konvencija o
međunarodnom prevozu robe na osnovu karneta – TIR konvencija (Ženeva, 1959). U domaćem pravu
osnovni izvor i su ZOO i posebni zakoni – Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju i Zakon o
međunarodnom drumskom transportu.

3.2. ZAKLJUČIVANJE, TOVARNI LIST I ELEMENTI UGOVORA

Zaključivanje. Ugovor je neformalan i može se zaključ iti na bilo koji način. Načelno postoji
sloboda ugovaranja, koja je donekle ograničena u linijs kom prevozu.

43
Tovarni list se izda je na zahtjev poš iljaoca ili prevoznika. On predstavlja dokaz o zaključenom ugovor
u, uslovima ugovora i pr ijemu stvari od strane prevozioca. Izdaje se u 3 origina lna pr imjerka :
prvi ide pošiljaocu, drugi prati pošiljku, a treći ostaje prevozniku. Obavezni sastojc i tovarnog lista su:
- podaci o pošiljaocu, pr imaocu i prevozniku ( ime i adresa, odnosno naziv i s jedište), te identifikacija
prevoznog sredstva;
- mjesto utovara i istovara;
- uobičajeni opis stvar i koje se prevoze i nač in pakovanja, broj paketa i oznake, bruto težina poš iljke
ili količina izražena na drugi način;
- troškovi u vezi sa prevozom;
- instrukcije vezane za carine i druge formalnosti;
- spisak isprava pr iloženih uz tovarni list.

Pošilja lac odgovara za sve troškove i štetu koja nastane usljed unošenja netačnih ili netpotpunih podataka
u tovarni list. Prevoznik nije obavezan ispitivati ispravnost dokumenata koji se pr ilažu. Kad je izvrš io
provjeru podataka uensenih u tovarni list, prevoznik unosi svoje pr imjedbe. Ako pr imjedbe nisu upisane,
smatra se da faktičko stanje odgovara onome koje je upisano u tovarnom listu.
Pošilja lac i prevoznik se mogu sporazumjeti da se izda prenos ivi tovarni list (po naredbi ili na donosioca).
U tom slučaju, na primjerku or iginala koji se predaje pošiljaocu, mora biti naznačeno da se radi o
prenosivom tovarnom listu, jer samo taj pr imjerak ima značaj hartije od vr ijednosti. Na ostala 2
originalna primjerka se samo upisuje notif ikacija da je izdat prenosivi tovarni list.

Bitni elementi ugovora su: ugovor ne strane, prima lac, mjesto otpreme i mjesto opredjeljenja , stvari koje
se prevoze i naknada za prevoz. Kao bitni e lementi se najčešće uzimaju sastojci tovarnog lista.

3.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze drumskog prevoznika
Stavljanje m/v na ras polaganje poš iljaocu. Ugovorom se najčešće određuje tip vozila koje vrš i
prevoz. Ako to nije s lučaj, smatra se da je izbor prepušten prevozniku. Vozilo se postavlja na mjesto i
u vr ijeme određeno ugovorom. Ako to nije određeno, prevoznik je dužan vozilo postaviti na najbliže
mjesto koje ispunjava uslove za utovar, na jkasnije u vr ijeme koje omogućava utovar stvari pr ije isteka
radnog vremena pošiljaoca.
Pre uzimanje s tvari na pre voz. To je zbir ni pojam za niz radnji koje prevoznik mora preduzeti da bi
stekao detenciju stvari. Tu spada provjera stanja i težine pošiljke, pregled oznaka, pr ijem stvar i i
dokumenata, a prema okolnostima slučaja i utovar stvari. Prilikom preuzimanja prevoznik kontroliše
spoljnje stanje poš iljke i njenog pakovanja, a svoje rezerve upisuje u tovarni list.
Čuvanje stvari primlje nih na prevoz je obaveza koja traje od trentutka prijema do predaje stvari.
Prevoz s tvari je osnovna obaveza prevoznika. Ako prevozni put nije preciziran redom vožnje ili
ugovorom, prevoznik je dužan stvar i prevesti putem koji na jviše odgovara interesima pošiljaoca. Ako
rok prevoza nije ugovoren, prevoznik je dužan izvršiti prevoz u roku koji je uobiča jen za prevoz takve
stvari. Vrijeme prevoza
obuhvata rok otpreme i rok prevoženja. Rok otpreme je vrijeme od utovara do početka prevoza, a rok
prevoza je vr ijeme od početka prevoza do predaje tovarnog lista primaocu.
Ako prevoz nije moguće izvrš iti u ugovorenom r oku i pod ugovorenim us lovima, prevoznik će
tražiti instrukcije od lica ovlaštenog za raspolaganje teretom. Ako ne dobije instrukcije u razumnom roku,
prevoznik će preduzeti mjere zaštite imaoca prava.
Pos tupanje po uputs tvima imaoca prava. Naknadna uputstva mogu davati pošilja lac, pr ima lac i
imalac prenosivog tovarnog lista. Nalozi moraju biti izdati u pisanoj for mi, uz potvrdu pr ijema od
strane prevoznika. Nije dopušteno višestruko davanje uputstava. Naime, ako ima lac prava naredi
predaju stvari drugom licu, to drugo lice nema pravo imenovati drugog adresata. Ovlašteno lice koje se

44
pos luži pravom na davanje instrukc ija dužno je prevozniku nadoknaditi odgovarajuće troškove i eventua
lnu štetu.
Is poruka poš iljke primaocu obuhvata predaju stvari, predaju dokumenata, kao i radnje pr imaoca vezane
za njihovo pr ihvatanje. Istovar stvari vrš i pr imalac, ako ugovorom nije dr ugačije određeno. Primalac ima
pravo da zahtijeva utvrđivanje istovjetnosti poš iljke ,odnosno ako je p oš iljka oštećena u čemu se sastoji
oštećenje. Ako je poš iljku preuzeo bez pr igovora, s matra se da mu je stvar predata u stanju koje je utvrđeno
u tovarnom listu. Naknadna reklamacija se može staviti u prekluzivnom roku od 7 dana od dana predaje
stvari.
U slučaju smetnji u is poruc i, postupak je kao i kod željezničkog prevoza.

Obaveze pošiljaoca
Obavještavanje o prevozu i pre daja potre bnih dokume nata;
Pakovanje i označavanje stvari – pripre ma poš iljke – Ako utvrdi nedostatke u pakovanju, zavisno
od propisa i ugovora, drumski prevoznik može odbiti prevoz i odustati od ugovora, tražiti
popravljanje pakovanja, sam izvrš iti popravku na trošak pošiljaoca ili staviti pr igovor u tovarni list i izvršiti
prevoz.
Utovar s tvari – Ova obaveza je dispozitivne pr irode, jer se ugovorom može odrediti drugačije. Ako
stvar nije utovarena u ugovorenom r oku iz razloga za koje odgovara poš ilja lac, poš ilja lac ima pravo na
dodatno vrijeme utovara koje iznos i na jviše polovinu ugovorenog vremena predviđenog za utovar.
Za dodatno vrijeme utovara prevoznik ima pravo na posebnu naknadu, u skladu sa ugovorom ili tar ifom.
Plaćanje naknade za pre voz je dispozitivna obaveza pošiljaoca. Naknada za prevoz obuhvata vozar
inu, dodatke na vozarinu, dangubninu i troš kove. Vozarina obuhvata troškove koji se odnose na kor ištenje
vozila, rad osoblja uključujuć i zaradu prevoznika, te dažbine na vozilo. Dodaci predstavlja ju iznose koji
se dodaju na vozar inu kad ona obračunata po standardnim elementima ne bi ostvarila ekviva lentnost
činidbi iz ugovora. Dangubnina je naknada štete koju je prevoznik trpio us ljed zadržavanja vozila
izazvanih postupcima imaoca prava.

Obaveze primaoca
Plaćanje naknade za pre voz. Primalac ima obavezu plaćanja ako je to poš ilja lac naveo u tovarnom
listu ili ako pošilja lac u tovarnom listu nije preuzeo obavezu plaćanja naknade.
Mogući s adržaj na loga je kao kod ugovora o prevozu željeznicom

Is tovar stvari je obaveza pr imaoca ako ugovorom nije drugačije određeno. Ukoliko pr imalac ne
istovari stvari, prevoznik to može učiniti sam, a na teret i rizik pr imaoca.

3.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost drumskog prevoznika predstavlja kombinaciju objektivnog i subjektivnog s istema na
bazi pretpostavljene kr ivice. Drumski prevoznik može odgovarati za gubitak ili oštećenje stvari, ili
zakašnjenje u prevozu. Može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je do toga doš lo us ljed radnji ili
propusta kor isnika prevoza, pr irodih svojstava stvari ili us ljed okolnosti koje prevoznik nije mogao
predvidjeti, izbjeći niti otkloniti.
Posebni osnovi isključenja odgovor nosti važe samo za gubitak ili oštećenje stvari i to u s
lijedećim slučajevima:
a) Upotreba otvorenih i nepokr ivenih vozila , ako je izr ičito ugovorena i upisana u tovarni list;
b) Nedostatak ili loše stanje ambalaže, zbog čega je došlo do gubitka ili oštećenja stvari;
c) Šteta je nastala utovarom ili istovarom koji vrši pošilja lac ili pr imalac;
d) Ako se prevozi stvar koja je po svojoj pr irodi naročito izložena gubitku ili oštećenju ( lomljenju,
hrđanju i sl);
e) Nedovoljna ili nepotpuna oznaka ili brojke na paketima

45
f) Prevoz živih životinja.

Ako je utvrđeno postojanje nekog od navedenih os nova, obor ivo se pretpostavlja da je upravo on
uzrokovao štetu. Ova pretpostavka ne važi ako je doš lo do neuobičajenog manjka, ako je prevoz
obavljen specija lno opremljenim vozilom ili ako se radi o prevozu živih životinja. U ovim s luča jevima
prevoznik mora doka zati da je preduzeo sve neophodne mjere da do štete ne dođe.
Načelno, drumski prevoznik nadoknađuje samo prostu štetu prema vr ijednosti stvari, odnosno berzanskim
ili tekućim c ijenama. U slučaju zakašnjenja, prevoznik nadoknađuje dokazanu štetu koja ne može biti
veća od iznosa naknade za prevoz.
Ako je pored ugovor nog prevoznika bio angažovan i podprevoznik (podvozar), za štetu uzrokovanu
radnjama podprevoznika odgovara prevoznik, uz mogućnost regresa. U slučaju da je podvozar od
ugovor nog prevoznika sa pošiljkom preuzeo i tovarni list, njegova odgovor nost je solidarna jer se po
zakonu smatra da je on postao ugovor na strana. Kod uzastopnih prevoza solidarno odgovaraju ugovorni
prevoznik, pos ljednji prevoznik i prevoznik na čijem dijelu puta je prouzr okovana šteta. Ako se ne može
ustanoviti na č ijem dije lu puta je doš lo do štete, solidarno odgovaraju svi prevoznic i.

Odgovornost pošiljaoca. Pošilja lac odgovara zbog: netačnih i nepotpunih podataka unesenih u tovarni
list, nedostataka vezanih za isprave koje se prilažu uz tovarni list, neispravan prenos prenos ivog
tovarnog lista, prevoz opasnih stvar i bez upozorenja prevoznika, nepr idr žavanja uputstava prevoznika
pr ilikom utovara, slaganja i istovara stvari.

3.5. PRESTANAK PRAVA IZ UGOVORA

Prestanak ugovora. Redovan način je ispunjenje, a ugovor može prestati na bilo koji od opštih
načina. Moguć i način prestanka je i odustanak jedne od ugovor nih strana. Pošilja lac može odustati ako
prevoznik kasni sa otpoč injanjem prevoza tako dugo da poš ilja lac više nema interesa za ugovoreni
prevoz. Prevoznik može odustati ako poš ilja lac ne utovari poš iljku i nakon isteka naknadnog roka za
utovar.
Zastara potraživanja nastupa po isteku 1 godine. Kad se radi o oštećenju ili zakašnjenju, rok zastare
počinje teći od dana predaje stvar i. Kod potraživanja nastalih po osnovu gubitka stvar i, rok poč inje teći
od dana kad se prema okolnostima slučaja smatra da je stvar izgubljena.

4. UGOVOR O PR EVOZU STVARI U POM ORSKOJ PLOVIDBI

Osnovni domaći pravni izvor je Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi. U ovoj oblasti brojne su i
međunarodne konvencije. Ugovorom se brodar obavezuje da preveze stvari brodom, a naručilac će platiti
određenu cijenu prevoza.
Postoje 3 tipa brodarskih ugovora : na vr ijeme (time charter), na putovanje (voyage charter) i ugovor
o
podčarteru (subcharter).
Ugovor je načelno neforma lan. Postoje 2 izuzetka : brodarski ugovor za više putovanja i brodarski ugovor
na vrijeme za cio brod, koji mora ju biti sačinjeni u pisanoj for mi. U linijskoj plovidbi zaključuje se
putem zaključnice.
Teretnica ili konosman je isprava sa obilježjem hartije od vr ijednosti koju brodar izda je krcatelju na
ukrcane stvari i koja prati teret do odredišta. Ona je dokazno sredstvo o postojanju i sadržaju ugovora.

Bitni elementi ugovora su stranke, teret, put i cijena us luge. Ugovorne strane su brodar i naručilac.
Primalac i
krcatelj nisu stranke ugovora.

Obaveze stranaka. Obaveze brodara su:

1. Postavljanje broda u luci ukrcaja i prevoz ugovorenim brodom;
2. Izdavanje odgovarajućih isprava;

46
3. Ukrcaj, prevoz i predaja tereta, te obaveza čuvanja tereta za vrijeme prevoza.
Obaveze korisnika prevoza su: doprema tereta do pristaništa luke ukrcaja i otprema iz pristaništa
destinacije, predaja isprava, te plaćanje vozarine i troškova.

Odgovornost brodara je po svojoj pr irodi subjektivna odgovornost sa pretpostavljenom kr ivicom,

a
odgovornost naručioca prevoza je subjektivna.
Za prestanak ugovora važe opšta pravila , a pod određenim us lovima moguć je prestanak i je
dnostranim
raskidom. Zastara potraživanja nastupa po isteku 1 godine.

5. UGOVOR O PREVOZU STVARI U ZRAČNOJ PLOVIDB I

5.1. POJAM, ZNAČAJ I PRAVNI IZVORI
Pojam. Ugovorom se prevoznik obavezuje da avionom preveze stvar od jedne do druge zračne luke, a
naručilac da plati prevozninu.
Vrste. Kad se zaključi ugovor o prevozu stvar i avionom za jedan ili više prevoza, radi se o ugovoru na
putovanje (čarter na putovanje). Može se angažovati cije li kapacitet ili dio aviona. Češći je ugovor kojim
se angažuje cije li avion.
Pravni izvori. Na međunarodnom planu donesen je niz konvenc ija, među kojima je na jvažnija
tzv.Varšavska konvenc ija, izmijenjena sa nekoliko protokola (Haški, Gvatemalski i Montrealski).
Formirano je međunarodno udruženje zračnih prevoznika (IATA) u koju su uključeni sve značajnije
aviokompanije. Unutrašnji pravni izvor i su Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno-pravnim
odnos ima u zračnoj plovidbi i ZOO.

5.2. ZAKLJUČIVANJE I BITNI ELEMENTI UGOVORA

Zaključivanje ugovora u linijskom prevozu vrš i se putem rezervacije, koja ima pravni značaj
predugovora. Ugovor o prevozu stvar i u zračnoj plovidbi je načelno neforma lan i može se zaključ iti na
bilo koji način. Od ovog načela postoje 3 izuzetka, u kojima je ugovor formalan, a to su:
1. Ugovor o prevozu stvari cije lim zrakoplovom na određeno vrijeme;
2. Ugovor za više prevoza;
3. Ugovor o posebnoj us luzi zrakoplovom (zaprašivanje, gašenje požara, izbacivanje letaka itd).

Tovarni list se koristi i kod ove vrste prevoza. Njegovo izdavanje je fakultativno – poš iljalac ga sačinjava
na zahtjev prevoznika, a može ga i prevoznik izdati u ime poš iljaoca. On predstavlja dokaz o
zaključenju i sadržaju ugovora, kao i dokazno sredstvo da je avionski prevoznik pr imio stvar i na
prevoz. Može imati obilježja hartije od vr ijednosti ako se na primjerak poš iljaoca upiše klauzula po
naredbi ili na donos ioca.
Obavezni e lementi tovarnog lista su: mjesto i datum izdavanja, mjesta polaska i opredje ljenja, identif
ikac ija pošiljaoca i pr imaoca, vrsta i količ ina stvari, te spisak isprava koje se prilažu. Izdaje se u 3
originalna primjerka – za prevoznika, pošiljaoca i pr imjerak koji prati stvari.
Bitni elementi ugovora su stranke, mjesto pr ijema i preda je stvari, predmet prevoza i cijena, te forma ako
je
predviđena zakonom kao obavezna.

5.3. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

Obaveze zračnog prevoznika
Prije m s tvari na pre voz – prevoznik je obavezan pr imiti stvar i prema opštim us lovima pos lovanja i
ugovor u. Stvari pr ima na aerodromu ili drugom određenom mjestu. Utovar po pravilu vrši sam prevoznik,
a pril ikom preuzimanja može izvršiti pr ovjeru poš iljke.
Utovar i is tovar stvari – ova obaveza obuhvata sve manipulacije stvarima od mjeta prijema do
mjesta izdavanja.

47
Prevoz s tvari – vrši ga ugovoreni prevoznik, a li on prevoz može povjeriti stvarnom prevozniku
ukoliko obezbijedi iste ili slične uslove prevoza. Kod prevoza stvari na određeno vrijeme cije lim
zrakoplovom, za povjeravanje stvarnom prevozniku potrebna je saglasnost naručioca.
Traže nje uputs tava kad nas tanu s me tnje – obaveza postoji ako nastanu smetnje koje bi tra ja le duže
ili č ije je trajanje ne izvjesno. Ako okolnosti ne dozvoljava ju da prevoznik traži instrukcije ili nije u
mogućnosti postupiti po dobivenim instrukc ijama, on može : izvršiti pretovar stvari, stvar i vratiti u
mjesto polaska ili postupiti na drugi način štiteći interese imaoca prava.
Pos tupanje po naknadnim nalozima – naloge može dati pošilja lac (sve dok pr ima lac nije istakao
zahtjev za preuzimanje stvari i tovarnog lista) i ovlašteni ima lac prenosivog tovarnog lista. Pošilja lac
može tražiti: povlačenje stvari sa aerodroma polaska ili opredje ljenja, zadr žavanje stvar i na bilo
kojem mjestu slijetanja, ispor uku stvar i licu koje nije označeno u tovarnom listu kao pr imalac i
vraćanje stvari u mjesto polaska. Troškovi izvršenja naloga idu na teret nalogodavca. Prevoznik može
odbiti na log u s lijedećim s lučajevima:
- ako izvršenje nije moguće;
- ako bi nastala šteta davaocu naloga ili prevozniku;
- kada su troškovi izvršenja naloga veći od vr ijednosti stvar i koja se prevozi;
- ako bi izvršenje krš ilo carinske i dr uge prinudne propise.
U svim s lučajevima odbijanja pr voznik je dužan bez odlaganja obavijestiti nalogodavca, a sa
stvarima
raspolagati kao savjestan privrednik.

Pre daja s tvari – prevoznik stvari predaje na aerodromu mjesta opredje ljenja, ako nije ugovoreno
drugačije. Ako pr ima lac prilikom preuzimanja ne stavi pr imjedbe na oštećenja stvari, smatra se da su
stvari predate u onom stanju koje je navedeno u tovarnom listu. Objektivni rok za reklamaciju skr ivenih
oštećenja je 14 dana od dana prijema stvari.
U slučaju smetnji kod preuzimanja, postupak je isti kao i kod drugih oblika prevoza, s tim što je rok za
prodaju stvari 30 dana od dana stavljanja stvari na čuvanje.

Obaveze naručioca prevoza i primaoca

Plaćanje cije ne (pre voznine ) – prevoznina se utvrđuje ugovorom i ostaje nepromijenjena bez obzira
na trajanje prevoza, pod us lovom da se mjesto opredje ljenja ne mijenja. Važi pravilo o tzv.«mrtvoj
vozar ini« – plaća se puna prevoznina , mada nije utovareno ništa ili je utovareno manje od ugovorenog.
Prevozninu plaća primalac ili ovlašteni imalac prenos ivog tovarnog lista, osim ako je u ugovoru ili
tovarnom listu izr ič ito navedeno da plaća naručilac ili pošilja lac. Prevoznik ima zakonsko založno
pravo na stvarima koje je preuzeo na prevoz. Radi se o koneksnom pravu.
Izdavanje tovarnog lis ta i drugih is prava – pošiljalac odgovara za tačnost podataka i izjava unesenih
u
tovarni list.
Upozore nje na pose bne osobine s tvari – ova obaveza je zajednička za sve vrste transporta (misli se
na
opasne stvari, dragocjenosti i s l).

5.4. ODGOVORNOST U ZRAČNOM PREVOZU

Odgovornost zračnog prevoznika. Prevoznik odgovara po sistemu subjektivne pretpostavljene
odgovornosti za gubitak ili oštećenje stvari, kao i za štetu nastalu kašnjenjem. Neće odgovarati ako dokaže
da je preduzeo sve potrebne mjere da se šteta izbjegne , odnosno ako dokaže da te mjere nije bilo moguće
preduzeti.
Ako prevoznik ne preda stvar u roku od 7 dana od dana kad je to bio dužan uč initi po ugovor u, s matra se
da je stvar izgubljena u toku prevoza. Prvoznik odgovara za vrijednost izgubljene stvari, a plaćena
prevoznina se vraća. Kod oštećenja prevoznik odgovara za umanjenje vr ijednosti stvari. Kod
odgovornosti za kašnjenje, vis ina naknade ne može biti veća od dvostrukog iznosa prevoznine.

48
U zračnom prevozu postoji institut ograničenja odgovornosti prevoznika. Gor nji iznos naknade štete
se određuje po kilogramu br uto težine stvari. Ograničenje odgovornosti ne važi u s lučaju da je šteta
nastala usljed namjere ili krajnje nepažnje prevoznika.
Ugovorom se odgovor nost prevoznika može isključ iti ili ogranič iti, ali samo za slučaj gubitaka ili
oštećenja koja nastanu zbog prir ode ili nedostataka stvari koje se prevoze. Potraživanja iz ugovora o
prevozu imalac prava ostvaruje podnošenjem pismene reklamacije, sa odgovarajućim dokazima. Istekom
30 dana od dana dostave reklamacije svoje potraživanje može ostvariti tužbom.
Odgovornost naručioca i pošiljaoca. Naručilac odnosno pošilja lac odgovara za svaku štetu koju
prevoznik pretrpi usljed ne ipravnih, netačnih ili nepotpunih podataka i izjava. Takođe odgovara za štete
koje nastanu usljed svojstava stvari datih na prevoz, ukoliko nije upozor io prevoznika na ta svojstva.

6. UGOVOR O PREVOZU STVARI U UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI

Obuhvata prevoz rijekama, jezer ima i kana lima , odnosno unutrašnjim plovnim putevima. Regulisan je
istim pravnim izvor ima kao i pomorski i na njegovo zaključivanje se primje jnuju ista pravila. Za
razliku od pomorskog prevoza, ukrcavanje stvari ovdje vrš i poš ilja lac (krcatelj), os im kod br odova
linijske plovidbe gdje brodar preuzima stvari ispod čekrka.

UGOVORI O L ICENCI, GRAĐENJU I OS IGURANJU

1. UGOVOR O LICENCI
1.2. POJAM I BITNI ELEMENTI UGOVORA
Pojam. Ugovorom o licenci se obavezuje dava lac licence da sticaocu uz naknadu us tupi pravo iskor
ištavanja izuma , tehničkog znanja i iskustva, žiga uzorka ili modela. Ugovor je dvostrano obavezan,
komutativan, teretan i formalan – pismena forma je bitan element ugovora.
Izvori. Od međunarodnih izvora na jznačajniji su: Konvencija o os nivanju svjetske organizacije
za inte lektua lno vlasništvo, Pariska konvencija za zaštitu industr ijskog vlasništva (1883), Madr idski
sporazum o međunarodnoj registraciji žigova (1981) i Lokarnski sporazum za međunarodnu klas if
ikaciju uzoraka i mode la (1968). Od domaćih izvora, najznačajniji su Zakon o industr ijskom
vlasništvu u BiH i Zakon o vanjskotrgovinskom pos lovanju.
Bitni elementi ugovora su subjekti, predmet, c ijena i f orma. Subjekti su davalac i pr imalac licence.
Kao
primalac se moža javiti bilo koje f izičko ili pravno lice. Davalac može biti:
- vlasnik apsolutnog prava industr ijske svojine koje se prenosi;
- nosilac prava iskor ištavanja objekta industrijske svojine;
- podnosilac pr ijave patenta, uzorka ili mode la, odnosno žiga.
Predmet ugovora je ovlaštenje na iskorištavanje nekog od objekata prava industrijske svojine. Cijena
mora biti određena ili odrediva. Može se ugovor iti u paušalnom iznosu, po komadu proizvoda,
srazmjerno troškovima proizvodnje ili prema dobiti. Pismena forma ugovora propisana je zakonom.

1.3. OBAVEZE STRANAKA

Obaveze davaoca licence su: predaja predmeta licence, davanje uputstava i objašnjenja, garancije za
tehničke
osobine, te garancija za pravne osobine prenesenog prava.
Predaja predmeta licence sastoji se od 3 radnje : uručenja patenta ili drugog spisa, dozvole za kor ištenje
i predaje tehničke dokumentacije potrebne za praktičnu pr imjenu predmeta licence.
Prema Zakonu, dava lac garantuje sticaocu licence tehničku izvodljivost i tehničku upotrebljivost
predmeta licence. Osim toga , prema Zakonu o vanjskotrgovinskom pos lovanju, ugovor mora sadržavati
još 2 garancije: (1) da će se primjenom licence dobiti proizvod ugovorenog kvaliteta i (2) da su dobijeni pr
oizvodi neškodljivi za život i zdravlje ljudi, i za prir odnu okolinu.
Garancija za pravne osobine prenesenog prava zasnovana je na zakonu i ima svojstva prirodnog
elementa ugovora. Davalac garantuje da pravo pripada njemu i da nema ograničenja u kor ist lica koja

49
nisu stranke ugovora. Kod isključ ive licence davalac garantuje i da pravo nije ustupio drugom ni potpuno
ni djelimično.
Obaveze primaoca licence su: iskor ištavanje predmeta licence i plaćanje ugovorene naknade. Ovo
su
osnovne obaveze, a eventualne ostale obaveze zavise od vrste ugovora.
Sticalac je dužan iskor ištavati predmet licence na ugovoreni način, u ugovorenom obimu i granicama.
On nema pravo iskor ištavati naknadna usavršavanja (suprotno se može ugovor iti, odnosno može biti
propisano posebnim zakonom).
Kod ugovora o licenci know-how, uključujući i nepatentirani izum, sticalac ima zakonsku obavezu da tra
jno čuva u tajnosti dobijena znanja. Ako je ustupljena licenca žiga kojim se proizvodi obilježava ju, pr
imalac može svoje proizvode obilje žiti tim žigom samo ako je njihov kva litet isti kao kod robe
davaoca licence. Pored toga, roba mora imati oznaku da je proizvedena po licenci i kad se ne prodaje pod
određenim robnim žigom.

1.4. ODGOVORNOST STRANAKA

Odgovornost davaoca licence je objektivna u 2 slučaja: kod kršenja garancije za tehničku izvodljivost i
upotrebljivost i u s lučaju pravnih nedostataka. Prava sticaoca licence ista su kao kod ugovora o prodaji (
za skrivene materija lne nedostatke, odnosno za pravne nedostatke prodane stvari). U ostalim s
lučajevima odgovornost davaoca licence je subjektivna i važe opšta pravila.
Odgovornost sticaoca licence je objektivna za ne izvršavanje njegovih novčanih obaveza. U
ostalim slučajevima davalac odgovara po princ ipu pretpostavljene subjektivne odgovornosti.

1.5. VRSTE LICENCI I PODLICENCA

Klasif ikacija licenci zavisi od kriterija koji se uzima u razmatranje. Osnovna podje la je na neisključive
i isključive licence, u zavisnosti od toga da li je davalac zadržao za sebe neko pravo ili ne. Po
vremenskom kriter iju, licenca može biti vremenski ograničena i neograničena. Isto važi i za prostorni kr
iterij.
Prema namjeni za koju se preneseno pravo može kor istiti, licence se dije le na one za pr oizvodnju,
upotrebu i prodaju proizvoda dobijenih licenciranim postupkom ili obilježenih ustupljenim žigom. U
vanjskotr govinskoj razmjeni licence se mogu podije liti na uvozne i izvozne.
Pogonska licenca je licenca koje nije prenosiva bez istovremenog prenosa samog pogona u kome se
koristi.
Koncernska licenca je ona čiji je nosilac koncern, ali je namijenjena preduzećima u njegovom sastavu.
Podlicenca je ugovor između pr imaoca isključive licence i trećeg lica o prenosu prava iskor
ištavanja predmeta ugovora o licenci. Ovakva mogućnost postoji ako ugovor om o licenci nije izr ičito
predviđeno drugačije. Primalac podlicence načelno nije ni u kakvom pravnom odnosu sa prvobitnim
davaocem licence.
Postoji jedan zakonski izuzetak – davalac licence je ovlašten da svoja potraživanja prema pr imaocu
licence
(koja ovaj ne ispunjava) naplati neposredno od pr imaoca podlicence.

1.6. PRESTANAK UGOVORA O LICENCI

Protekom vremena ugovor prestaje ako je ugovoren na određeno vrijeme. Može biti
produžen konkludentnim radnjama – ako primalac nastavi iskor ištavati predmet ugovora, a dava lac se
tome ne protivi. U ovakvom s lučaju smatra se da je ugovor produžen na neodređeno vrijeme , a prestaju
važiti obezbjeđenja data od strane trećih lica.
Otkazom bilo koje strane prestaju ugovor i zaključeni na neodređeno vrijeme. Prema dispozitivnim nor
mama

50
ZOO, ugovor se ne može otkazati tokom prve godine, a nakon toga otkazni rok je 6 mjese ci.
Smrt fizičkog lica kao davaoca i primaoca licence načelno ne utiče na ugovor. Nasljednici sticaoca
licence stupaju u ugovor samo pod us lovom da produžava ju dje latnost njihovog prethodnika.
Stečaj ili redovna likvidacija primaoca licence daju pravo davaocu da otkaže ugovor. Obrnuto ne važi.

2. UGOVOR O GRAĐENJU
2.1. POJAM UGOVORA I IZVORI PRAVA
Pojam ugovora. Ugovor o građenju je ugovor o dje lu kojim se izvođač obavezuje da će prema
određenom projektu u ugovorenom roku na određenom zemljištu sagraditi građevinu ili izvrš iti neke druge
građevinske radove, a naručilac se obavezuje da će mu za to isplatiti određenu cijenu.
Izvori prava – najvažniji su ZOO, Zakon o prostor nom uređenju i Zakon o ustupanju izgradnje
investicionih
objekata.

2.2. STRANKE I ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

Stranke su naručilac i izvođač (investitor i građevinar). Izvođač može biti:
- privredni subjekt registrovan za tu vrstu djelatnosti, odnosno organizacija koja je osigurala poslovnu
saradnju sa takvim subjektom;
- više registrovanih subjekata istovremeno – konzorcij. Ovo je slučaj kod velikih investicionih projekata.
Da bi ugovor o građenju bio posao pos lovnog prava, potrebno je da i investitor bude privredni subjekt.

Prethodne radnje obuhvataju sačinjavanje investicionog programa i tehničke dokumentacije,

zatim
pribavljanja odobrenja (dozvole) za gradnju, te obezbjeđenje finansijskih sredstava.
Investic ioni pr ogram je elaborat iz kojeg se vidi o kakvom se objektu radi, da je se analiza us lova za
izgradnju i dokazuje da je izvođenje radova ekonomično, rentabilno i društveno opravdano, te da je
funkcionalnost objekta cjelishodna. On sadrži: opis i karakteristike objekta, opreme, postrojenja i monta
že, zatim analizu uslova za izgradnju i eksploataciju objekta, potrebna obrtna sredstva, vr ijednost
prethodnih ulaganja , izvore finansiranja, trajanje izgradnje, početak eksploatacije itd. Program može
izraditi sam investitor ili to može povjeriti preduzeću koje je registrirano za tu djelatnost.
Investicioni program je preduslov za izradu investicione tehničke dokumentacije, bez koje se ne
može sklapati ugovor o izgradnji objekta, odnosno izvođenju radova. Tehnička dokumentacija se radi na
osnovu uslova utvrđenih u urbanističkoj saglasnosti. Investiciona tehnička dokumentacija je elaborat
koji sadrži različite projekte (građevinski, tehnološki, projekat insta lacija itd). Zakonom je propisana
obaveza da postoji projekat za izvođenje. Po sporazumu stranaka, izradi ovog projekta može da
prethodi idejni projekat. U praksi se idejni projekat redovno radi, jer se na osnovu njega izdaje urbanistička
saglasnost. Izradom investicione tehničke dokumentacije se bave posebne organizacije koje su registrovane
za takav rad. Izuzetno, za manje radove tu dokumentaciju može izraditi sam investitor ako je to propisom
dozvoljeno i bez posebne registracije , naravno ako ima odgovarajuće stručnjake.

Odobrenje za građenje na zahtjev investitora izdaje nadležni opštinski organ uprave (za neke objekte
nadležan je federalni organ). Njime se potvrđuje da su ispunjeni svi uslovi predviđeni u Zakonu o
prostornom uređenju. Odobrenje se mora izdati ili odbiti u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva i
prestaje važiti ako radovi nisu započeti u roku koji je naveden u odobrenju. Urbanistička saglasnost
važi 1 godinu, a odobrenje za građenje 10 godina od dana izdavanja. Postupak podnošenja zahtjeva i
davanja odobrenja detaljno je uređen Zakonom o prostornom uređenju. Započinjanje gradnje bez odobrenja
je pr ivredni prestup i krivično djelo sa zaprijećenom kaznom zatvora u trajanju 1-3 godine.

Izbor saugovarača. Investitor odlučuje da li će saugovarača izabrati javnim nadmetanjem

(ponudbenom licitacijom), prikupljanjem ponuda ili neposrednom pogodbom. Neposredna pogodba ne

51
dolazi u obzir ako se radi o stranom izvođaču radova. Prema ZOO, poziv na nadmetanje radi izvršenja
određenih radova obavezuje privatnog investitora da sklopi ugovor sa onim ko ponudi najnižu cijenu,osim
ako je tu obavezu isključio u pozivu za nadmetanje. S druge strane, investitor objekta koji se gradi
državnim sredstvima dužan je ugovor zaključiti sa najpovoljnijim, a ne na jjeftinijim – dakle sa onim čija
ponuda najbolje odgovara svim uslovima nadmetanja.

Javno nadmetanje ili ofertalna licitacija je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor
javno obavezuje da će primiti i razmotriti sve ponude za zaključenje ugovora o građenju koje odgovaraju
uslovima javnog poziva, ili da će preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaključivanje
određenog ugovora. Odluku o raspisivanju javnog nadmetanja donosi organ upravljanja investitora i
objavljuje u službenom glasilu i sredstvima javnog informisanja. Oglas sadrži kratak opis objekata i
radova, kao i bliže uslove za ustupanje izgradnje. Ako su ti elementi brojni i složeni, po pravilu se
uobličavaju u tender.
Tender po pravilu sadrži više elemenata i to:
1. Uputstvo ponuđačima, u kome investitor potenc ijalne izvođače obavještava o svim relevantnim radnjama
i momentima popunjavanja i preda je ponuda, eventua lne izmjene ponuda , te postupku koji će se provesti
sa ponudama.
2. Opšti, a po potrebi i posebni us lovi za izgradnju konkretnog objekta ili izvođenje radova
3. Zbir ka obrazaca: od f ormulara za dobijanje inf ormacija, preko tipske ponude i formulara ugovora
do garancije koja se mora dostaviti uz ponudu;
4. Svi potrebni planovi i projekti.

Prikupljanje ponuda se sastoji u neposrednom (ne putem javnog oglasa) pozivanju određenog kruga
izvođača da dostave svoje ponude za izgradnju. Krug lica koja se pozivaju se obavezno određuje licitacijom
o podobnosti. Licitacija o podobnosti je jednostrani građanskopravni posao kojim se investitor javno
obavezuje da će prema jedinstvenim mjer ilima utvrditi podobnost svakog pr ijavljenog subjekta za
izvođenje određenog objekta ili radova, te da će onima koji se kvalif icira ju uputiti poziv da pošalju svoje
ponude.
Postupak licitacije o podobnosti sličan je postupku ofertalne lic itacije. Razlike su u slijedećem:
1. Oglas mora sadržavati i zahtjev za podatke o ličnosti izvođača (oprema, kadrovi, referens lista i sl);
2. Odluka se ne odnosi na na jpovoljnijeg, nego na sve izvođače koji su se kvalif icira li;
3. Poziv na dalje pregovore i zaključenje ugovora može se uputiti samo jednom ili nekim već kvalif ic
iranim izvođačima.

Ne pos re dna pogodba moguća je samo u slučajevima koji su predviđeni zakonom. Ti se slučajevi
mogu podije liti u 2 grupe. U prvu grupu spadaju slučajevi u kojia licitacija nije ni potrebna, a to su:
1. Nakon nepogoda i drugih nepredviđenih događaja, sa ciljem otklanjanja štetnih posljedica;
2. Radi ostvarivanja određenih programa stambene izgradnje i objekata infrastrukture;
3. Na objektima od posebnog značaja za odbranu;
4. Na bazi sporazuma investitora i izvođača o zajedničkom f inans iranju izgradnje.
5. Ako ukupna predračunska vr ijednost objekta ili radova po tehničkoj dokumentac iji ne pre lazi
zakonski minimum;
6. Ako se vrši zamjena ili dopuna opreme.
Druga grupa slučajeva se odnos i na situacije u kojima je neka vrsta lic itacije potrebna. Ako ne uspije
ni ponovljena lic itacija (bilo ofertalna ili o podobnosti), investitor ima pravo da zaključi ugovor
neposrednom pogodbom.
Zaključenje ugovora. Ugovor o građenju je po s ili zakona for malan pravni posao. Pisana forma može
biti ostvarena potpis ivanjem jedinstvenog dokumenta ili razmjenom pisama identičnog sadržaja.

2.3. BITNI ELEMENTI UGOVORA

Predmet ugovora je u ZOO određen kao građevina i kao građevinski radovi. Predmet posla se određuje

52
neposredno u ugovoru ili (češće) upućivanjem na tehničku dokumentaciju, koja je (prema
građevinskim uzansama) uvijek sastavni dio ugovora.
Cijena je naknada koju investitor duguje izvođaču za postignuti rezultata – građevinu ili obavljene
radove. Određuje se sporazumom stranaka. Postoje 3 osnovna načina određivanja cijene:
1. Paušalno – davanje ukupne cijene za cije li objekat. Cijena određena u ukupnom iznosu se ne mijen ja
zbog nastalih viškova i manjkova radova (UG 32).
2. Najčešće se cijena određuje kaozbor jediničnih c ijena za pojedine radove. Danas se po pravilu ne
razdvaja cijena rada i materijala, već se daje jedinstvena cijena ugrađeno. Jedinične cijene se iskazuju
prema predmjeru radova.
3. Uz navođenje izraza »ključ u ruke« ili druge slične klauzule.
Cijena se u toku izvršenja ugovora može mijenjati s porazumno, a i ZOO usvaja načelo promjenjivosti c
ijene. Ako ugovor ne sadrži posebna rješenja o modif ikaciji cijene, izvođač koji nije u docnji snos i
do 2% povećanja cijena elemenata na osnovu kojih je određena cijena radova. Ako je u docnji svojom kr
ivicom, snosi povećanje do 5%.
Cijena je promjenjiva i u s lučaju da je ugovorom predviđeno da se neće mijenjati u s lučaju povećanja c
ijena elemenata na osnovu kojih je utvrđena. U takvom slučaju, izvođač snosi povećanja do 10%, a preko
toga investitor. Investitor ima mogućnost da raskine ugovor u uslovima znatnog povećanja cijene. Tada
izvođaču duguje naknadu za već izvršene radove i učinjene neophodne troškove.
Analogno prethodnom, naručilac ima pravo sniženja c ijene u s lučaju kad pada ju c ijene elemenata na
osnovu kojih je utvrđena vrijednost radova. Granica je 2%, odnosno 10% kod f iksnih c ijena.
Na promjenu c ijene može uticati i avans. Naime, ako je avans dat izvođaču radi nabavke materija la, c
ijena se ne može mijenjati u mjer i u kojoj je avansom uticaj promjena u cijenama materijala mogao biti
isključen.
Rok je trenutak do kojeg, odnosno period unutar kojeg moraju biti završeni građevinski radovi. ZOO ne
sadrži posebna rješenja o roku, te se primjenjuju opšta pravila. U praksi se najčešće određuje periodom.
Ugovorna kazna je po s ili zakona bitan e lement ugovora. Ugovorom se predviđa plaćanje ugovorne kazne
u slučaju izvođačevog zakašnjenja. Plaćanje se može predvidjeti u utvrđenom iznosu po ugovorenim per
iodima (npr.5000 KM za svaki dan zakašnjenja) ili u pr ocentima od vr ijednosti ne izvršenih radova za
utvrđeno vrijeme (npr.2% od ugovorenih a ne izvršenih radova za sva ki dan zakašnjenja) ili po pr
ogresivnoj stopi (npr.2% za svaki dan tokom prvih 10 dana, zatim 5% za narednih 10 dana zakašnjenja,
itd). Prema posebnim uzansama o građenju, kazna iznos i 1 promil od ukupno ugovorene cijene radova za
svaki dan zakašnjenja , al i iznos ne može preći 5% ukupne c ijene radova. U ukupnu c ijenu ne ulazi
vr ijednost već predatog dije la objekta.
Premija izvođaču. Ni ZOO niti Posebne uzanse o građenju ne sadrže dispozitivna pravila o premiji.
Shodno tome, stranke se u svakom konkretnom poslu moraju sporazumjeti o us lovima za pr imjenu i
iznos ima koje investitor duguje izvođaču za prijevremeno završavanje njegovih obaveza.
Garantni rok za kvalitet radova je po sili zakona bitan element ugovora. Minimalni rok je 2 godine.
Forma je i po ZOO i po Zakonu o ustupanju izgradnje investic ionih objekata bitan element ugovora.

2.4. OBAVEZE INVESTITORA

Prethodne obaveze su: izrada elaborata, obezbjeđenje tehničke dokumentacije , pr ibavljanje sredstava,
izbor saugovarača, dobijanje odobrenja za građenje i poštivanje pis mene forme ugovora.
Uvođenje saugovarača u posao je ugovorna obaveza koja se sastoji od: predaje gradilišta i
uručivanja izvođaču tehničke dokumentacije, odobrenja za gradnju i potvrde da su sredstva obezbjeđena.
O izvršenju ove obaveze vodi se poseban zapisnik i to se konstatuje u građevinskom dnevniku. Od
trenutka uvođenja u posao teče rok za izgradnju objekta, odnosno izvođenje radova. Zato se vrijeme
uvođenja u posao utvrđuje ugovorom.
Građevinski nadzor. U najširem smis lu, građevinski nadzor je sistem faktičkih i pravnih radnji
stručne provjere racionalnosti, savremenosti, kva liteta i zakonitosti dokumentacije, postupaka, materija la,
radova, kao i samog objekta. U užem smislu, nadzor obuhvata samo stručnu kontrolu koja se obavlja
tokom građenja. U najužem smis lu, pod građevinskim nadzor om se podrazumijeva samo kontrola nad

53
izvođenjem radova koju obavlja investitor , bilo sam ili preko posebno angažovanog lica.
Predmet investitorovog nadzora težišno su vrsta, količina i kva litet radova, materija la i opreme,
te pridržavanje tehničke dokumentacije i r ješenja značajnih za stabilnost i sigurnost objekta. Nadležni
organ nema pravo mijenjati tehničku dokumentaciju i projekte bez posebnog ovlaštenja za to. Svoje pr
imjedbe je dužan da bez odlaganja izvođaču saopšti posebnim pisanim aktom (notom) i upisom u
građevinski dnevnik.
Plaćanje cijene. Za posao građenja je karakteristično da se cijena plaća prije, u toku i po okončanju
radova. Plaćanje prije početka izvođenja radova vrši se davan jem avansa. Izvođač nema zakonsko pravo na
avans, pa se to mora ugovor iti. Pritom investitor po pravilu traži avansnu garanciju od banke (da će
izvođač izvrš iti radove ili vratiti avans). Avans se obračunava i vraća shodno ugovoru. Sups idijarno se
pr imjenjuje uzansa prema kojoj obaveza vraćanja počinje teći tek kad vr ijednost ispostavljenih pr
ivemenih situacija dostigne
50% ugovorene cijene. Vraćanje se vrši sukcesivno.
U toku izvođenja radova plaćanje se vrši na osnovu faktura, koje se u pos lu građenja na zivaju situacijama.
Privremena situacija je faktura koja se ispostavlja za radove izvedene u proteklom mjesecu. Ako je izvođač
primio avans koji se počeo vraćati, pr ivremena situac ija sadrži i iznos koji investitor odbija od uplate.
Rok plaćanja je 8 dana. U praksi postoje i tzv.obračunske s ituacije. Obračunska situacija se ispostavlja za
radove obavljene u jednoj fazi, dije lu objekta. Osnov je građevinska knjiga, a iznos se utvrđuje tako što se
od ukupne vrijednosti dije la objekta odbija ono što je plaćeno po osnovu pr ivremenih s ituacija.
Nakon završetka radova obavlja se konačan obračun i plaćanje. Rok plaćanja je 15 dana, a investitor
ima pravo zadržati srazmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih pr ilikom pr imopredaje
radova. Zadržani iznos ili njegov ostatak se plaćaju u roku od 8 dana od dana otklanjanja nedostataka.
Pored ovoga, investitor po ugovoru ima pravo zadržati dio c ijene do isteka garantnog roka za kva litet
radova. On obično iznos i 2% i služi za otklanjanje nedostataka na koje ukaže superkolaudacija –
tj.pregled objekta po isteku garantnog roka. Tek nakon toga se vrši krajnji obračun i završno plaćanje.

2.5. OBAVEZE IZVOĐAČA

Prethodne obaveze imaju pr inudni karakter. Tu spada:
- poštivanje pis mene forme ugovora;
- pregled tehničke dokumentacije;
- prijava početka radova – najmanje 8 dana prije početka opštinskoj građevinskoj inspekciji;
- preduzimanje mjera obezbjeđenja – izvođač mora blagovremeno preduzeti sve potrebne mjere da bi
zaštitio građevinu, radove , opremu, materija l, radnike , prolaznike, saobraćaj, te susjedne objekte.
Vođenje knjiga o građenju. Građevinar ima zakons ku obavezu vođenja odgovarajuć ih knjiga. Po pravilu
se predviđaju građevinski dnevnik i građevinska knjiga.
U građevinski dnevnik se unose:
- podaci o početku i završetku pojedinih radova i njihovim količ inama;
- podaci o svim važnijim momentima koji mogu uticati na kva litet radova (temperatura, kiša, testiranje
materijala, inspekc ijski pregledi itd);
- nalozi i pr imjedbe investitora, odnosno njegovog nadzor nog or gana.
Građevinski dnevnik svakodnevno potpisuju obje strane (investitor i izvođač), što je us lov da bi se zapis
iz dnevnika mogao upotr ijebiti kao dokaz. Podaci iz dnevnika su osnov za izdavanje pr ivremenih situacija.
Građevinska knjiga sadrži podatke o završetku pojedinih faza radova i za uređivanje odnosa među
strankama povodom tih faza. Ona predstavlja jedan od izvora podataka za obračunske situac ije.
Potpisuju je obje stranke.
Solidno izvođenje radova je složena obaveza koja se sastoji od pr idržavanja projektne
dokumentacije,
upotrebe odgovarajućeg materijala i pr idržavanja rokova izgradnje.
Izvođač ne smije odstupiti od projekta bez odobrenja investitora. Dužan je da bez odlaganja
obavijesti nadzorni or gan odnosno investitora o svim ne jasnoćama ili nedostacima koje tokom

54
izvođenja radova primijeti u projektu. Investitor je dužan da tim povodom u pr imjerenom roku i u
pismenoj formi pr uži potrebna objašnjenja i stav o nedostacima na koje je ukazano. Ako to ne učini, a
radi se o nedostacima koji predstavljaju javnu opasnost, izvođač je dužan da o tome obavijesti nadležni
inspekc ijski organ. U slučaju akutne opasnosti, izvođač mora samoinicijativno pr ivremeno obustaviti
radove i po potrebi preduzeti mjere za otklanjanje nedostataka.
Izvođač mora upotr ijebiti materija l koji je dobio od investitora. Ako pr imijeti nedostatke dužan je na
to upozor iti investitora. Na zahtjev investitora, koji se po pravilu da je kroz građevinski dnevnik, izvođač
mora ugraditi materijal na koji je imao pr imjedbe, os im ako bi pr imjena tog materija la ugrozila stabilnost
objekta ili kad bi predstavljala opanost po ljude, druge objekte i okolinu.
Kvalitet materijala izvođač provjerava samo ako je to ugovoreno. Ako sam nabavlja materija l, izvođač
je
obavezan da ugradi materija l koji je predviđen tehničkom dokumentacijom i snabdjeven atestom.
Ako pr imijeti da izvođač koristi neki od nepodobnih mater ijala, investitor može zahtijevati obustavu
radova, rušenje dije la koji je napravljen od takvog materija la, pr imjenu adekvatnog materija la,
angažovanje drugog izvođača za izradu porušenog dije la i naknadu pretrpljene štete.
Obavještavanje o višku radova. Višak radova su radovi koji nisu predviđeni u projektu i ugovornoj
dokumentaciji, a pojavljuju se kao nužni ili kor isni s obzirom na us love izgradnje konkretnog
objekta. Obavještavanje treba izvrš iti bez odlaganja kr oz građevinski dnevnik i na dr uge ugovorene
načine, što predstavlja uslov za naknadu viška radova. Od ovoga postoji izuzetak koji se odnos i na
tzv.nepredviđene radove. To su radovi koji se preduzimaju u s lučaju više sila, a sa ciljem otklanjanja
moguće štete usljed ugrožavanja stabilnosti objekta ili na drugi način. Nepredviđene radove izvođač može
izvesti i bez saglasnosti naručioca, ako usljed hitnosti tu saglasnost nije mogao blagovremeno pr ibaviti.
Omogućavanje nadzora. Izvođač mora učiniti sve da bi naručilac mogao realizovati svoja nadzor
na ovlaštenja. Tu prvenstveno spada : omogućavanje pristupa na gradilište i u skladišta, pružanje
dokaza o kvalitetu upotr ijebljene opreme i radova, pozivanje na testiranje ,omogućavanje proba na licu
mjesta itd.
Čuvanje gradilišta je ugovorna obaveza koja traje od početka izvođenja do preda je radova naručiocu.
Ako ništa nije ugovoreno, sadrža j ove obaveze su sve one radnje koje su potrebne da se radovi, materija l i
oprema sačuvaju od uništenja, odnošenja ili propadanja.
Uređenje gradilišta. Po okončanju radova, izvođač je dužan da o svom trošku povuče radnike i
opremu, preostali materijal i otpad. Takođe mora ukloniti pr ivremene objekte i raščistiti teren.

2.6. PREDAJA OBJEKATA

Tehnički pregled i odobrenje za upotrebu. Tehnički pregled je sistem upravnih i stručnih postupaka
kojima posebno imenovana komisija utvrđuje da li je objekat izgrađen u skladu sa tehničkom
dokumentacijom na osnovu koje je dato odobrenje za građenje, kao i da li je objekat izgrađen u skladu sa
potrebnim propis ima, standardima i normativima. Obuhvata kontrolu građevinskih radova , instalacija,
opreme i postrojenja.
Zahtjev za tehnički pregled podnose investitor , izvođ ač ili oba zajedno, organu koji je izdao odobrenje
za građenje. Ako takvog odobrenja nema, organ je dužan odbiti zahtjev. Kada prihvati zahtjev, organ
uprave u roku od 8 dana imenuje komis iju od na jmanje 3 člana koja vrš i pregled i u r oku od daljih 8
dana podnos i izvještaj organu koji ju je imenovao. Nadležni organ na osnovu pr imljenog izvještaja u
roku od 8 dana donos i rješenje kojim može odluč iti da se eventualno uočeni nedostaci otklone u roku
koji odredi, da se objekat poruš i ako ne postoji mogućnost ot klanjanja nedostataka, ili može izdati
odobrenje za upotrebu (upotrebnu dozvolu).
Primopredaja objekta odnosno radova je sistem stručnih postupaka koje provode same stranke, odnosno
njihovi predstavnic i sa ciljem da se utvrdi saobraznost objekta odnosno r adova sa ugovorom. Naziva se
i kolaudacijom. Osnov kolaudacije je autonomija volje stranaka. U praksi se kolaudacija redovno vrši
nakon tehničkog pregleda, odnosno dobijanja odobrenja za upotrebu objekta. Postupak pregleda
određuje se sporazumom i po prirodi stvari. O pregledu se vodi zapisnik koji potpisuju obje strane.
Ako jedna strana

55
neopravdano odsustvuje sa pregleda ili odbija potpisati zapisnik, druga strana to može učiniti
jednostrano. Danom dostavljanja takvog zapis nika drugom ugovaraču nastaju pos ljedice primopredaje.
Kad je zapisnik o pr imopredaji potpisan i eventualni nedostaci otklonjeni, investitor donos i odluku o
prijemu objekta. Nakon toga se objekat zapisnički preuzima od izvođača.
Superkolaudacija je pregled koji stranke vrše po isteku garantnih rokova. Predmet su eventualni skr
iveni nedostaci objekta ili radova, oni koji se nisu mogli utvrditi kolaudacijom. Superkolaudacija se vrši na
osnovu dokumentacije i uvida u stanje građevine.

2.7. ODGOVORNOST UČESNIKA U POSLU

Odgovornost projektanta, davaoca mišljenja o zemljištu i investitora. Projektant prema opštim pravilima
odgovara za štete nastale zbog pr opusta u projektovanju. On odgovara za nedostatke građevine koji se
tiču njene solidnosti, a koji se pojave u roku od 10 godina od pr imopreda je radova i ugrožavaju
stabilnosti i sigur nost objekta. Svoju odgovornost projektant ne može isključiti ili umanjiti ugovorom.
Stručna geofizička organizacija koja je dala miš ljenje o podobnosti zemljišta za gradnju odgovara
za stabilnost građevine u periodu od 10 godina, kao i projektant. Ove odgovornosti se može osloboditi
samo dokazom da se u toku građenja nis u pojavile okolnosti koje bi dovele u sumnju osnovanost stručnog
miš ljenja o svojstvima zemljišta.
Investitor za novčane obaveze odgovara po opšt im pravilima za tu vrstu obaveza. Za štete na
objektima odgovara u slučaju da su one nastale kao rezultat izvršenja njegovih naloga, pod us lovom da je
na moguće štetne posljedice bio prethodno upozoren od strane izvođača radova.
Odgovornost građevinara. Nepoštivanje najvažnijih administrativnih obaveza predstavlja pr ivredne
prestupe odnosno prekršaje.
Imovinsko-pravna odgovornost se može svrstati u 3 osnovne grupe sluča jeva:
1. U vezi solidnosti građevine izvođač odgovara na isti način kao i projektant;
2. Odgovornost za nedostatke građevine i radova koji ne utiču na njenu stabilnost – primjenjuju se pravila
vezana za odgovornost po ugovoru o djelu;
3. Za povrede ugovora koje nisu predviđene kod ugovora o djelu, pr imjenjuju se opšta pravila
odgovornosti za ispunjenje nenovčanih obaveza.
Isključenje ili umanjenje odgovornosti moguće je samo ako izvođač dokaže da je prethodno upozor
io investitora na opasnost od mogućih šteta ako se radovi nastave po tehničkoj dokumentaciji odnosno
po uputstvima investitora. Ako su za štetu krivi i izvođač i projektant, svaki od njih snosi dio naknade koji je
srazmjeran krivici.

2.8. POSEBNE VRSTE POSLA

Ključ u ruke. Pod ugovorom »ključ u ruke« podrazumijeva se takav građevinski posao kod kojeg se cije
li objekat i svi radovi koji su potrebni za njegovo izvršenje obuhvataju jednom jedinstvenom cijenom.
Ovaj ugovor ima neke specifičnosti u odnos u na opštitip ugovora :
1. Kad na strani izvođača učestvuje više subjekata, oni solidarno odgovaraju prema naručiocu;
2. Izvođač vrlo često nabavlja materija l;
3. Poslovno pravilo je da ovdje izvođač obezbjeđuje i nadzor;
4. Izvođač se gotovo redovno pojavljuje kao komisionar;
5. Režim odgovornosti izvođača je stroži.
Ostale posebne vrste ugovora o građenju. Građevinski inžinjering podrazumijeva primjenu
naučnih principa i iskustava u svim fazama poduhvata – od davanja ideja, izrade studija, pa do različitih
savjeta u toku realizacije projekta, vršenja nadzora i sl.
Ugovor o investicionoj izgradnji se može definisati kao sporazum kojim se izvođač obavezuje da
će investitoru uz naknadu izvrš iti jednu ili više vezanih radnji koje su potrebne da se određeni
investicioni projekat preda u određenom roku sposoban za kor ištenje u skladu sa ugovorom ili
pravilima struke. Od ugovora o građenju razlikuje se po tome što izgradnja objekta ili izvođenje

56
građevinskih radova ne mogu biti jedina obaveza izvođača.

2.9. PRESTANAK UGOVORA

Primjena opštih pravila. Ugovor može prestati iz razloga opšte pr irode : promijenjene okolnosti,
nemogućnost ispunjenja i prekomjerno oštećenje, kao i sporazumno. Da bi bio pravno valjan, sporazum o
raskidu mora biti u pismenoj formi.
Jednostrani raskid od stane izvođača moguć je kad investitor kasni sa njegovim uvođenjem u posao.
Investitor može ugovor jednostrano raskinuti u slijedećim slučajevima :
1. Zbog znatnog povećanja cijene izazvanog nepredviđenim radovima ili povećanjem cijena materijala i
radova;
2. Zbog upotrebe neadekvatnog materijala od strane izvođača;
3. Zato što je izvođač u docnji sa izvođenjem pojedinih radova prema vremenskom planu.
U posljednja 2 slučaja ugovor se može i samo djelimično raskinuti.

3. UGOVOR O OSIGURANJU
3.1. POJAM I ZNAČAJ
Izvori prava kojima se regulišu poslovi osiguranja su Zakon o osiguranju imovine i osoba (ZOIO) i
ZOO. ZOIO uređuje poslove osiguranja, taksativno nabraja organizacije za osiguranje, reguliše uslove za
njihovo osnivanje i prestanak, unutrašnju organizaciju i upravljanje , način poslovanja i nadzor nad
njihovim radom. Norme ZOIO su imperativne pr irode.ZOO reguliše prometnu, tj. ugovor nu stranu
osiguranja.U ovoj oblasti značajni su i Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, Zakon o obligacionim
i osnovnim materijalno-pravnim odnosima u zračnoj plovidbi, te pravila os iguranja kao autonomni
izvor i koje donose osiguravajuće oganizacije , a koji po svojoj pravn oj pr irodi predstavljaju opšte uslove
poslovanja. Posao osiguranja je šir i pojam od ugovora o osiguranju. On najpr ije označava ukupnu
pravnu regulativu pojedinog osiguranja, a ne samo onaj dio koji se zasniva na sporazumu stranaka.
Prema ZOIO, u poslove osiguranja spadaju: zaključivanje i izvršavanje ugovora o osiguranju
imovine i osoba, saosiguranje i reosiguranje, mjere sprečavanja i smanjenja r izika koji ugrožavaju
os iguranu imovinu i osobe , mjere na sprečavanju i s manjenju šteta i drugi pos lovi os iguranja
(poslovi posredovanja i zastupanja u os iguranju, smanjenja r izika, proc jene šteta, proda je ostataka
osiguranih uništenih stvari, pružanje pravne pomoć i i drugih inte lektua lnih i tehničkih usluga u
osiguranju). Prema ZOO, ugovorom o os iguranju se ugovarač osiguranja obavezuje da na načelima
uza jamnosti i solidarnosti udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja odnosno zajednic i rizika
(osiguravač), a zajednica se obavezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja os igurani sluča j,
osiguraniku ili tre ćoj osobi isplati naknadu odnosno ugovorenu svotu ili uč ini nešto drugo. Obilježja
ugovora o os iguranju su: s ina lagmatičnost, teretnost, formalnost, te u pojedinim slučajevima i svojstva
ugovora u kor ist trećeg lica. O pravnoj pr irodi posla os iguranja postoji više teorija, koje se mogu podije
liti na protivugovorne I ugovorne. Protivugovorne teor ije polaze od stanovišta da je posao osiguranja
uvijek rezultat djelovanja ekonomski jače strane – osiguravača. Kao argument u prilog ovoj teoriji navode
se i obavezna osiguranja. Ugovorne teorije su: teorija naknade štete, mješovita teorija , aleatorna
teorija, teorija prestacije i teorija organizovanja zaštite od rizika.

Zaključivanje ugovora. ZOO predviđa 3 načina zaključivanja ugovora o osiguranju:

1. Potpisivanjem police osiguranja ili liste pokrića od strane obje ugovor ne strane (redovan način);
2. Podnošenjem pismene ponude osiguravaču, koju osiguravač ne odbije izričito u roku od 8 dana
(odnosno 30 dana kod ugovora o životnom osiguranju ako je potreban ljekarski pregled);
3. Samim plaćanjem premije , u slučajevima kad je to predviđeno uslovima osiguranja.

57
Kod obaveznog osiguranja, obaveze i prava stranaka utvrđene su zakonom i pravilima osiguranja, pa
nastaju i bez zaključenja ugovora čim osiguranik podnese prijavu, odnosno uplati premiju. Kod obaveznog
osiguranja putnika u javnom saobraćaju, putnik se smatra osiguranim ako su ispunjeni propisani uslovi, bez
obzira na to da li je prevoznik zaključio ugovor sa osiguravačem.

Polica osiguranja se izdaje po zaključenom ugovoru. Obavezni elementi police su:

- ugovorne strane;
- osigurana stvar odnosno lice, obuhvaćeni rizici, trajanje osiguranja i period pokr ića;
- svota osiguranja ili podatak da je osiguranje neograničeno;
- premija;
- datum izdavanja police i potpis ugovornih strana.
Polica mora sadržavati i uslove os iguranja ili klauzulu da su ti uslovi sastavni dio ugovora i da su
predati ugovaraču osiguranja. U polici osiguranja života navodi se ime i prezime lica na čiji se život
odnosi osiguranje, datum rođenja i događaj ili rok od kojeg zavis i nastanak prava na isplatu osigurane
svote – osigurani slučaj. U slučaju neslaganja između teksta police i uslova osiguranja , važi tekst
police. Ako postoji kolizija između štampane i rukopisne odredbe police, primjenjuje se rukopisna, za
koju se smatra da izražava pravu volju stranaka. Pod rukopisnom odredbom se podrazumijevaju i one
koje su naknadno dodane. Polica se može privremeno zamijeniti listom pokr ića. Njome osiguravač
izvještava osiguranika da prihvata njegovu ponudu i preuzima osiguranje odmah. Lista pokr ića
ima karakter isprave o osiguranju, ali je privremena – traje dok se ne izda polica i sadrži iste
sastojke. Polica osiguranja je hartija od vrijednosti. Po sporazumu ugovarača može glasiti na određeno
lice, po naredbi i na donosioca. Polica osiguranja života može glasiti na određeno lice ili po naredbi.

3.2. ELEMENTI UGOVORA

Stranke. ZOO stranke naziva osiguravačem (osiguravateljem) i ugovaračem osiguranja
(osiguranikom). Redovno je osiguranik istovremeno i koris nik os iguranja, a li ima ugovora u kojima su
osiguranik i kor isnik osiguranja različite osobe. Kod osiguranja imovine, može se osigurati i tuđa
stvar za čije je očuvanje ugovarač osiguranja pozitivno zainteresiran. Takvo osiguranje za tuđi račun
postoji u pos lovanju špeditera, komisionara, skladištara, zanatlija, gostioničara i hotelijera za stvari koje
su im predate. Osiguravač je pravno lice, organizacija u čiju djelatnost spada obavljanje poslova os
iguranja. Najrasprostranjenija statusna forma osiguravača je DD za osiguranje, a može se javiti i kao
društvo za uzajamno osiguranje. Ugovarač osiguranja i os iguranik su po pravilu isto lice. Ugovarač
osigurava stvar, odnosno imovinski interes kod imovinskog os iguranja, a život odnosno tjelesni integr
itet kod lič nog os iguranja. Ugovarač uvijek sklapa ugovor u svoje ime, a može ga sklopiti za svoj ili
tuđi račun , tj. naknada se isplaćuje njemu ili nekom drugom.
Predmet osiguranja je stvar ili lice koje se osigurava.
Rizik. Da bi se neki događaj mogao smatrati r izikom u os iguranju, potrebno je da su ispunjeni s
lijedeći uslovi:
1. Da postoji mogućnost njegovog nastupanja – ova mogućnost cijeni se objektivno;
2. Da je pogodan da prouzrokuje posljedicu protiv koje se osigurava – npr.ako se osigurava od poplave,
predmet osiguranja treba da se nalazi u predjelu koji može biti poplavljen.
3. Da je budući, neizvjestan i nezavisan od volje ugovarača.
Dakle, rizik je budući ne izvjesni događaj koji u konkretnom s lučaju može prouzrokovati štetnu pos ljedicu.
Odlučujući e lement r izika je ne izvjesnost. Ako je nema, nema ni r izika, pa ni ugovora o os iguranju.
Da bi
bio neizvjestan, događaj mora biti buduć i. Neizvjesnosti nema u slijedećim slučajevima:
- ako se u trenutku zaključenja ugovora događaj (osigurani s lučaj) već desio ili je bio u nastajanju;

58
 - ako je već isključena mogućnost da se događaj desi ili je bilo izvjesno da će se desiti.
Izuzetak od navedenog postoji u slučaju tzv.putativnog rizika , tj. ako su u trenutku zaključenja ugovora
stranke bile ubijeđene u postojanje neizvjesnosti, odnosno r izika.
Da bi rizik mogao biti pokr iven osiguranjem, moraju biti ispunjena još 2 zakonska us lova :
1. Da je veza osiguranika i imovine koju osigurava zakonom zaštićena (legalna) – npr. da stvari nisu
ukradene, odnos no da radnje kojima se osiguranik izlaže nisu protivpravne;
2. Ponavljanje, tj. da se događaj koji se uzima kao rizik ponavlja.
Premija je iznos koji ugovarač osiguranja plaća u fond os iguranja kao cijenu za rizik koji
preuzima osiguravač. Utvrđuje se tarifom, u zavisnosti od r izika, vremena trajanja os iguranja i sume
na koju se osigurava, tj. vis ine naknade koju će osiguravač isplatiti u slučaju ostvarenog r izika.
Ovako izračunata premija se u teoriji naziva teorijskom, statističkom ili neto premijom, a ZOIO koristi
termin
»tehnička premija«. Kad se na nju dodaju naknade za or ganizovanje preventive, dobije se tzv.funkc
ionalna premija. Konačni iznos ili bruto premija dobije se kad se na funkc iona lnu premiju doda
alikvotni dio sredstava potrebnih za pokr ivanje ukupnih troškova os iguran ja (troškovi naplate premija,
upravni troškovi osiguravača, porezi, takse itd). Na sve to osiguravač dodaje i srazmjeran dio vlastite dobiti.

Osigurana suma je ugovorom utvrđena vrijednost imovinskog interesa. Ona ne mora biti jednaka
stvarnoj vrijednosti stvar i. Ako je niža (podos iguranje), premija i naknada se smanjuju proporcionalno
osiguranoj vrijednosti stvari. Međutim, ZOO načelno ne prihvata nadosiguranje: ako je ugovorena
svota veća od vrijednosti stvar i, s niziće se do njene stvarne vr ijednosti. Is to važi i za premiju. Zakon
toler iše slučajeve u
kojima je nados iguranje izvršeno u manjoj mjeri ili »iz opravdanih razloga«. Opravdani razlozi su pr
imjerice navedeni kao:
- osiguranje upotrebljavane stvari na vrijednost nove (staro za novo);
- osiguranje subjektivne vrijednosti.
U nekim slučajevima uslovi osiguranja ili ugovor predviđaju da se naknada ograničava određivanjem
najveće sume osiguranja (maksimuma). Takav slučaj predviđen je kod osiguranja stoke.
Kod osiguranja lica ugovara se osigurana suma koja predstavlja iznos naknade. U policu se unosi os
igurana svota, a ne naknada. Pravila odnosno uslovi osiguranja imovine predviđaju na koju vrijednost
se osiguravaju pojedine vrste stvari. Npr. građevinski objekti se osiguravaju na cijenu izgradnje uman
jenu za iznos rabata, zalihe robe i materija la na nabavnu odnosno tržišnu cijenu (zavisno koja je
niža) itd.
Trajanje osiguranja je period u kome je os iguranik pokr iven osiguranjem. Prvenstveno se
određuje ugovorom, a stranke mogu sklopiti ugovor i na neodređeno vrijeme. Ugovor o osiguranju
proizvodi učinak počev od dvadeset četvrtog sata dana koji je u polici označen kao dan početka
trajanja osiguranja. Od ovog pravila postoje 2 izuzetka:
1. Ako je ugovoreno da se premija plaća odjednom i nakon zaključenja ugovora, osiguranje počinje
narednog dana po uplati premije , a ne od dana koji je naznačen u polici;
2. Kada se ispostavlja lista pokrića, osiguranje djeluje od dana izdavanja police.

3.3. OBAVEZE STRANAKA Obaveze osiguranika:

1. Davanje podataka o riziku – osiguranik je dužan pr ilikom zaključenja ugovora prijaviti osiguravaču
sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate.
Ovo se u praksi ostvaruje putem upitnika koje sačinjava osiguravač. Pored toga, tokom trajanja ugovora
osiguranik je dužan da osiguravača obavijesti o svakoj promjeni okolnosti koja je značajna za ocjenu
rizika.
2. Plaćanje premije – Ako ništa nije posebno ugovoreno, mjesto plaćanja je mjesto sjedišta

59
odnosno prebivališta osiguranika. Premija se plaća u ugovorenim rokovima i početak dejstva ugovora
vezan je za uplatu prve premije, što znači da obaveza osiguravača na naknadu štete nastaje tek pošto os
iguranik uplati premiju, a ugovorom se može predvidjeti drugačije rješenje. Pravila i uslovi za
osiguranje od pojedinih rizika sadrže i odredbe o sankcijama ako premija ne bude uredno uplaćena.
Osnovna sankcija je raskid ugovora. Osiguravač po pravilu nije dužan prethodno opominjati na plaćanje
premije. Izuzeci su kod osiguranja na neodređeno vrijeme i osiguranja života. Kod osiguranja života
osiguravač ne može raskinuti ugovor ako su premije u ranijem periodu uredno uplaćivane najmanje 3
godine. Tada on može samo smanjiti osiguranu svotu.
3. Obavještenje o osiguranom slučaju i promjeni rizika – Osiguranik je dužan da obavijesti
osiguravača o štetnom događaju na jkasnije u roku od 3 dana nakon što se slučaj desio. Ako to ne učini,
osiguravač mu može umanjiti naknadu za iznos štete koju je on zbog toga pretrpio. Međutim,
osiguranik ne može izgubiti prava iz osiguranja zbog pr opuštanja roka za prijavu štetnog događaja.
Osiguranik je takođe dužan da osiguravača obavijesti o svakoj okolnosti koja može biti od značaja
za ocjenu rizika kod osiguranja imovine. Ako je rizik povećan postupkom osiguranika, osiguravač se
mora obavijestiti bez odlaganja, a u suprotnom rok za obavještavanje je 14 dana. Rok za obavještavanje o
smanjenju rizika nije postavljen, jer je u interesu osiguranika da o tome što prije obavijesti osiguravača.
Promjena rizika kod imovinskih osiguranja da je pravo na zahtjev za promjenu premije.Ako druga
strana odbije zahtjev, zainteresirani partner može raskinuti ugovor.
4. Staranje o os iguranom predmetu – Osiguranik je dužan preduzimati sve potrebne mjere i
ugovorene radnje sa ciljem otklanjanja opasnosti od nastanka štetnog događaja. Ova obaveza važi i pr
ije i nakon nastanka osiguranog slučaja. Osiguravač ima pravo da prema ocjeni okolnosti umanji odštetu
u mjeri u kojoj je šteta prouzrokovana usljed nepridržavanja pr opisanih mjera od strane osiguranika.
Međutim, osiguranik ne može potpuno izgubiti prava iz osiguranja, osim ako je preduzimanje njegovih
radnji imalo uticaj na nastanak štete. Osiguravač ima pravo da vrši kontrolu nad izvršavanjem
preventivnih i represivnih mjera koje preduzima osiguranik.

Obaveze osiguravača:
1. Plaćanje naknade – Rok za isplatu naknade je najviše 14 dana od dana dobijanja obavještenja da
se osigurani slučaj desio. Ako iznos obaveze nije utvrđen u navedenom roku, osiguravač je dužan isplatiti
predujam, odnosno dio naknade koji nije sporan. Ako je postojanje ili visina obaveze osiguravača sporna, rok
od 14 dana teče od dana kad su oni konačno utvrđeni. Osnovne faze postupka kojim se utvrđuje
postojanje obaveze na naknadu i njen iznos su: (1) Utvrđivanje osiguranog slučaja; (2) Procjena štete; (3)
Utvrđivanje veličine naknade. Naknada se isplaćuje u novcu, ali je osiguravač ovlašten i da je izvrši u
naturi ( popravak kvara). Utvrđuje se po formuli: (osigurana svota/stvarna vrijednost) x stvarna šteta. U
nekim slučajevima se može ugovor iti da os iguravač nadoknađuje samo štetu koja pređe određenu
granicu. Štete koje su ispod određenog minimuma snosi sam osiguranik. Taj dio koji osiguravač ne
isplaćuje naziva se franšiza. Franšize su predviđene u osiguranju vozila, mašina, aparata, instalacija,
usjeva itd.
2. Ostale obaveze osiguravača:
- da obezbijedi pokriće svojih obaveza putem reosiguranja ili saosiguranja;
- da svoju ekonomsku djelatnost organizira saglasno ekonomskim načelima osiguranja;
- da svoje opšte akte kao što su pravila, tarife, uslovi osiguranja i sl. učini dostupnim javnosti;
- da prilikom zaključenja ugovora osiguranike upozna sa uslovima osiguranja i da ih upozori da su ti uslovi
sastavni dio ugovora o osiguranju, te da osiguraniku izda policu ili drugu ispravu o osiguranju;
- da organizuje zaštitu od rizika i preduzima mjere prevencije i represije. Osiguravač je dužan da prati i
analizira uzroke šteta i preduzima mjere na otklanjanju tih uzroka, kao i mjere na smanjenju šteta.

3.4. KUMULIRANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU I VIŠESTRUKO OSIGURANJE

Kumuliranje zahtjeva za naknadu. Postavlja se pitanje da li oštećeni koji je ujedno i osiguranik, ima
pravo na dvostruku naknadu štete, tj. i po osnovu građanskog delikta i po osnovu osiguranja.

60
Kod imovinskog osiguranja nema kumuliranja naknade – osiguranik se može obeštetiti samo po
jednom osnovu, ali po kome hoće: po osnovu os iguranja ili po osnovu delikta trećeg lica. Ako naplaćenom
naknadom šteta nije potpuno izmirena, razliku može tražiti od dr ugog. Ako os iguranik naplati naknadu
od os iguravača, osiguravač ima regresno pravo prema trećem odgovornom licu do iznosa isplaćene
naknade.
Kod osiguranja života postoji kumulacija zahtjeva, a osiguravač nema pravo na regresnu naknadu
isplaćene
svote od odgovornog lica.
Višestruko i dvostruko osiguranje. Kod dvostrukog os iguranja se vodi računa o savjesnosti os iguranika.
Ako je postupio nesavjesno, svaki os iguravač može tražiti poništenje ugovora i zadržati premije.
Ako nije postupio nesavjesno, svaki os iguravač ima pravo na svoju premiju, a osiguraniku pr ipada
naknada od svakog osiguravača po ugovoru s tim što obje naknade za jedno ne mogu preći iznos štete. Svaki
osiguravač snosi dio ukupnog iznosa koji je srazmjeran svoti osiguranja po njegovom ugovor u.

3.5. PODJELA OSIGURANJA

Kriteriji podjele. Najčešća podje la je na os iguranje imovine, os iguranje lica i pomorsko os iguranje.
Prema načinu nastanka, os iguranje se dijeli na obavezno i dobrovoljno.
Osiguranje imovine se dije li na osiguranje stvari i osiguranje od imovinskih šteta. Kod osiguranja
stvari, predmet je stvar imovinske vr ijednosti i nadoknađuje se šteta u slučaju pr opasti ili oštećenja
stvari. Kod osiguranja od imovinskih šteta, obaveza os iguravača se sastoji u naknadi imovinske štete koja
nastaje kad se desi os igurani s lučaj, bez obzira na to da li ima oštećenja stvari. Postoji više vrsta
osiguranja imovine, npr : od požara i nekih drugih opasnosti, od prova lne krađe, osiguranje životinja, os
iguranje dobitka itd. Neki od njih su netaksativno nabrojani u ZOIO.
Osiguranje lica. U ovu grupu spadaju os iguranje života i os iguranje od nesrećnog slučaja (os iguranje
za slučaj bolesti, nezgode i nesposobnosti za rad).
Plovidbeno (pomorsko) osiguranje pokr iva r izike kojima su tokom plovidbe izloženi brod, uređaji i
oprema broda (kasko), te roba i druge stvari koje se prevoze brodom (kargo). Osiguranje se vrši od
pomorskih nezgoda , elementarnih nepogoda, eksplozija, požara, te od razbojništva na moru i unutrašnjim
vodama.
Obavezno osiguranje uvodi se zakonom. Prema ZOIO, obavezne su 4 vrste osiguranja i to: os
iguranje putnika u javnom saobraćaju od pos ljedica nesrećnog slučaja, te osiguranje od odgovor
nosti za štete počinjene trećim lic ima koje je obavezno za vlasnike odnosno kor isnike m/v, zrakoplova i
brodica na motorni pogon.
Kad je u pitanju osiguranje putnika u javnom saobraćaju, os iguranim se smatraju sva lica koja su
namjeravala da putuju, pa i kad se ne nalaze u prevoznom sredstvu, već u krugu (stanica, pr istanište,
aerodrom) i to bez obzira da li ima ju kartu za to putovanje ili ne.
Kod obaveznog os iguranja u saobraćaju nema kumuliranja zahtjeva za naknadu. Od iznosa naknade
štete koju prevoznik duguje putniku po osnovu sudske odluke, odbija se iznos koji je putnik već
naplatio od osiguravača po osnovu obaveznog os iguranja putnika u javnom saobraćaju.

3.6. REOSIGURANJE
Pojam. Reosiguranje predstavlja posebnu vrstu os iguranja koju obavljaju subjekti registrovani za tu
dje latnost. To je ustvari os iguranje osiguravača. Osiguravač reosiguranjem prenos i dio r izika na
drugog osiguravača, plaćajući mu za to dio premije, a reosiguravač se obavezuje da će učestvovati u isplati
naknade štete odnosno sume osiguranja.
Organizacija za os iguranje je dužna da svojim opšt im aktom predvidi iznos ( limit) koji pokr iva
vlastitim sredstvima, i da reosigura preostale obaveze, tj. one koje pre laze predviđeni limit. Ponuda za
zaključivanje ugovora o reosiguranju se mora dati na jpr ije reosiguravačima u zemlji, a za dio obaveza koji
se eventualno ne može pokr iti na taj način, osiguravač je obavezan da ugovor o reosiguranju zaključ i u
inostranstvu.
Vrste. Reosiguranje može biti uspostavljeno na osnovu os igurane sume ili na osnovu štete. U drugom

61
slučaju, može se organizirati kao reosiguranje viška štete i reosiguranje viška (godišnjeg) gubitka.
Osnovni način os iguranja je tzv.ekscedentno reosiguranje , kod kojeg os iguravač posebno za svaki
ugovor o osiguranju oc jenjuje koji će dio r izika zadržati, a koji će prenijeti na os iguravača, ali u
svakom pos lu
osiguranja u snošenju r izika učestvuje i reosiguravač. Drugi način os iguranja, tzv.«kvotni« se danas
rjeđe kor isti, a sastoji se u tome da se unaprijed određuje kvota (npr.10%) po kojoj se dio rizika
prenos i na reosiguravača.

3.7. PRESTANAK UGOVORA O OSIGURANJU

Prestanak ugovora po sili zakona nastupa u slijedećim slučajevima :
1. Ako u trenutku sklapanja ugovora nema rizika, smatra se da ugovor nije ni zaključen. To su slučajevi kad
se u trenutku sklapanja ugovora osigurani slučaj već desio ili je bio u nastanku ili je postalo izvjesno da će
se desiti, kao i ako je posta lo izvjesno da se osigurani s lučaj ne može desiti. Stranke su dužne jedna
drugoj vratiti sve što su primile po osnovu ugovora.
2. Ako za vr ijeme trajanja ugovora predmet os iguranja propadne us ljed događaja koji nije osiguran,
ugovor prestaje a osiguravač je dužan da osiguraniku vrati srazmjeran dio premije.
3. Istekom ugovorenog roka.
4. U slučaju stečaja nad osiguravačem, ugovor prestaje u r oku od 30 dana od dana otvaranja stečajnog
postupka.
5. Kod os iguranja lica, ugovor o os iguranju života je ništav ako je osiguranik prešao starosnu granicu
do koje osiguravač vrši ova osiguranja.
6. Ugovor o imovinskom os iguranju prestaje i zbog neplaćanja premija koje dospijevaju nakon zaključenja
posla (30 dana nakon dospje losti premije).
7. Ako osiguranik nenamjerno da pogrešne podatke ili propusti pr užiti potrebna obavještenja, os
iguravač može da se opredije li za raskid ugovora ili povećanje premije srazmjeno novoutvrđenoj ve ličini
r izika. Ako os iguranik ne pr ihvati pr ijedlog o povećanju premija ni u r oku od 14 dana, ugovor se
raskida po samom zakonu.

Prestanak ugovora jednostranim raskidom moguć je kad postoje zakonom predviđeni us lovi.
Osiguranik ima opšte ovlaštenje da svakodobno raskine ugovor, s tim što je dužan osiguravaču
nadoknaditi eventua lno prouzr okovanu štetu. S druge strane, osiguravač može raskinuti ugovor u s
lijedećim s lučajevima :
1. Ako je osiguranik namjerno dao netačnu prijavu ili prešutio relevantne podatke. Subjektivni rok raskida
je 1 mjesec, a osiguravač nakon raskida ima pravo zadržati pr imljene premije i zahtijevat i naplatu onih
premija koje pokr ivaju period os iguranja u kome je zatražio poništenje ugovora;
2. Ako se u periodu nakon sklapanja ugovora rizik toliko poveća da on u takvim us lovima uopšte ne bi
zaključio ugovor;
3. Kod ugovora sa neodređenim rokom trajanja, ugovor se može raskinuti sa danom dospjelosti premije, uz
otkazni rok od 3 mjeseca. To znači da je os iguravač dužan dati izjavu o raskidu na jmanje 3 mjeseca prije
dospjelosti premije.
4. U slučaju stečaja osiguranika. Objektivni r ok je 3 mjeseca od dana otvaranja stečaja. Pod istim us
lovima ugovor može raskinuti i os iguranik koji je pao pod stečaj.
5. Ako je izvršeno nados iguranje us ljed prevare od strane osiguranika. Isto pravo pripada i os iguraniku.

4. HARTIJE OD VRIJEDNOSTI (VRIJEDNOSNI PAPIRI)

4.1. ZAJEDNIČKI PRAVNI ELEMENTI HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

4.1.1. UOPŠTE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI
Pravni izvori. Opšta pravila o hartijama od vrijednosti sadržana su u ZOO. Mjenica je regulisana Zakonom o
mjenici, a ček Zakonom o čeku. Zakonom o vrijednosnim papirima regulisana je materija koja se odnosi na
dionicu i obveznicu kao dugoročne, te blagajnički zapis, komercijalni zapis i certifikat kao kratkoročne

62
vrijednosne papire. Značajan izvor predstavljaju zakoni kojima se regulišu statusna pitanja određenih
institucija (dioničkih društava, banaka, osiguravajućih i investicionih društava), zatim propisi o deviznom i
bankarskom poslovanju, kao i pravni akti specijaliziranih institucija kao što su berze. Zakonom o
vanparničnom postupku regulisan je postupak amortizacije nestalih ili izgubljenih vrijednosnih papira. Pojam i
osobine. Hartija od vrijednosti je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu
upisanu na toj ispravi njenom zakonitom imaocu. Kod hartija od vrijednosti postoje 2 vrste prava: pravo na
hartiju i pravo iz hartije. Pravo na hartiju je vlasničko pravo na samoj hartiji koje je isto kao vlasničko pravo
na bilo kojoj stvari. Njegov nosilac ima pravo da hartiju drži i njome raspolaže, a posebno da je pusti u
promet. Prava iz hartije su prava koja pripadaju povjeriocu (imaocu hartije) prema načelima i propisima.
Prenošenjem hartije prenose se i jedna i druga prava.
Značaj hartija od vrijednosti. U zavisnosti od vrste, hartije od vrijednosti služe kao instrumenti plaćanja,
instrumenti kratkoročnog ili dugoročnog kreditiranja, instrumenti akumulacije kapitala, te kao instrumenti
robnog prometa. Zbog njihovog značaja nacionalna prava im pružaju posebnu zaštitu – propisan je način
izdavanja, forma, način korištenja, prenos, postupak amortizacije, kao i stroge sankcije protiv zloupotrebe i
falsifikata. Bitni elementi hartija od vrijednosti su:
1. Oznaka vrste vrijednosnog papira;
2. Firma, odnosno naziv i sjedište ili ime i prebivalište izdavaoca hartije;
3. Firma odnosno naziv ili ime lica na koje hartija glasi odnosno po čijoj naredbi glasi ili oznaku da je papir na
donosioca;
4. Tačno označenu obavezu izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti (čekovnu ili mjeničnu sumu);
5. Mjesto i datum izdavanja hartije, te serijski broj ako se hartija izdaje u seriji;
6. Potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa izdavaoca za hartije koje se emituju u seriji
Posebnim zakonom se kao bitni mogu odrediti i drugi sastojci.

4.2. OSNOVNE TEORIJE O HARTIJAMA OD VRIJEDNOSTI

Osnovno pitanje koje se u teoriji postavlja jeste kada nastaje obligacioni odnos izdavanjem hartije od
vrijednosti. Prema teoriji kreacije, obligacioni odnos nastaje izdavanjem hartije od vrijednosti, tj.njenim
sastavljanjem i potpisivanjem. Za nastanak obaveze izdavaoca nije potreban i prijem hartije, ali pravna dejstva
ovako nastale obligacije se odlažu do trenutka predaje hartije njenom sticaocu, odnosno povjeriocu. Teorija
emisije smatra da obligacioni odnos nastaje u trenutku stavljanja papira u opticaj.
Teorija ugovora polazi od toga da obligacioni odnos nastaje ugovorom, tj. voljnim radnjama izdavaoca i
primaoca hartije od vrijednosti. Po ovoj teoriji, obligacioni odnos nastaje u trenutku kad izdavalac preda
hartiju njenom korisniku. Dosljedno ovoj teoriji, kad bi neko lice došlo u posjed hartije bez predaje upravo od
strane izdavaoca, ne bi se smatralo nosiocem prava bez obzira na savjesnost takvog lica. Obaveza iz hartije
nije uopšte nastala, jer nema voljne predaje hartije tj. nije zaključen ugovor. Da bi se otklonio ovaj nedostatak
teorije ugovora, razvila se teorija pravnog privida. Naime, stvaranjem hartije od vrijednosti izdavalac je stvorio
vanjski pravni privid o valjanom puštanju hartije u promet. Onaj ko je stvorio takav privid, po zakonu je dužan
jamčiti svakom savjesnom pribaviocu hartije od vrijednosti.

4.3. VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Prema sadržini prava iz hartije, one se dijele na: korporacione ili hartije sa učešćem, stvarnopravne i
obligacionopravne.
- Korporacione hartije sadrže pravo članstva u nekoj korporaciji, kompaniji tipa DD. Daju pravo na dividendu i
pravo na učešće u upravljanju (pravo glasa). Zato se nazivaju i papiri sa učešćem, a ponekad i ličnopravni
papiri. Tipičan primjer ovih hartija je dionica.
- Stvarnopravne (robne, dispozicione) hartije od vrijednosti sadrže neko stvarno pravo koje se može koristiti
samo na osnovu te hartije. (založnica, skladišnica). Predaja hartije proizvodi iste pravne posljedice kao i
fizička predaja stvari naznačenih na hartiji.
- Obligacionopravne hartije sadrže neko potraživanje. Ono najčešće glasi na novac kao što je slučaj kod
mjenice, čeka i obveznice. Potraživanje može biti usmjereno i na neku drugu činidbu, posebno na predaju
stvari.

63
Prema nosiocu prava hartije se dijele na one koje glase na donosioca, na ime i po naredbi.
- Hartije od vrijednosti na donosioca su papiri kod kojih je povjerilac svaki savjesni držalac hartije. Na ovim
hartijama upisana je klauzula “na donosioca”. Nosiocem prava smatra se svaki imalac hartije, a prenos prava
se vrši prostom predajom (tradicijom) hartije. Hartija od vrijednosti na donosioca može se preinačiti da glasi
na ime. Takva preinaka naziva se vinkulacijom. Vlasnik ove hartije i njen izdavalac se mogu sporazumjeti da
se vinkulacija briše i tako hartija opet postaje na donosioca. To brisanje naziva se devinkulacijom.
- Hartije od vrijednosti na ime se najčešće nazivaju rekta hartijama. Ostvarenje prava iz hartije pripada licu
koje je poimenično navedeno u hartiji. Pravo iz ove hartije prenosi se cesijom.
- Hartije od vrijednosti po naredbi su hartije kod kojih je povjerilac lice imenovano u hartiji, ali i svako drugo
lice za koje naredi u hartiji imenovano lice. Ova hartija sadrži klauzulu “po naredbi”. Pravo iz ove hartije
prenosi se indosiranjem. Kod ovih hartija od vrijednosti se takođe može upotrijebiti rekta klauzula i tako
zabraniti njihov prenos.
Prema dospjelosti se hartije od vrijednosti dijele na oročene, po viđenju i sa neodređenim rokom.
- Oročene hartije od vrijednosti su takvi papiri kod kojih je rok dospjelosti tačno određen i upisan na hartiji.
- Hartije od vrijednosti po viđenju tu takve hartije kod kojih je dužnik obavezan na izvršenje činidbe iz hartije
u trenutku kad mu je povjerilac prezentira. Hartija o tome sadrži posebnu klauzulu, ili ne sadrži ništa jer ako
ništa nije naznačeno, po zakonu se smatra da je izvršenje obaveze po viđenju.
- Hartije bez utvrđenog roka su one u kojima nije upisan rok dospjelosti činidbe. Imalac ostvaruje svoje pravo u
roku koji se posebno ugovara ili utvrđuje nekim aktom (skladišnica, obveznica, dionica, komercijalni zapis).
Ostale vrste hartija od vrijednosti:
- Prema predmetu obaveze – stvarne i novčane;
- Prema izdavaocu – javnopravne i privatnopravne;
- Prema prihodu koji donose svom imaocu – neke hartije (investicione) daju stalan prihod (obveznice), druge
daju promjenjiv prihod (dionica, komercijalni zapis), a treće ne daju nikakva prihod (ček, skladišnica,
teretnica);
- Prema odnosu sa osnovnim poslom povodom kojeg su izdate – apstraktne i kauzalne;
- Tradicione, na osnovu kojih se može tražiti predaja stvari i dispozicione, na osnovu kojih se može
raspolagati stvarima navedenim u hartiji.
- Prema načinu i obimu izdavanja – masovne i pojedinačne. Pojedinačne se izdaju za svaki individualni slučaj.
Masovne hartije od vrijednosti koje imaju tržišnu ili berzansku cijenu nazivaju se trgovačkim efektima
(dionica i obveznica).

4.4. PRENOS HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Cesija je ustupanje potraživanja ugovorom između dotadašnjeg povjerioca (cedenta) i trećeg lica (cesionara)
koje tom cesijom postaje novi povjerilac. Cesijom se prenose hartije na ime. Prilikom ovog prenosa vrše se
slijedeće radnje: na samoj hartiji se upisuje naziv odnosno ime cesionara, stavlja potpis cedenta, obavještava
izdavalac i vrši upis prenosa u registar, ako se on vodi za tu vrstu hartije od vrijednosti. Naznačene radnje se
traže i kod svakog novog prenosa. Izdavalac hartije od vrijednosti na ime može zabraniti njen prenos. Izjava o
zabrani se mora upisati na samoj hartiji. Prenošenje ovih hartija možee biti zabranjeno i propisom. Prenos
indosamentom (indosmanom) je najčešći način prenošenja. Njime se prenose hartije po naredbi. Na poleđini
hartije dotadašnji nosilac prava (indosant) stavlja bilješku da ostvarenje prava ubuduće pripada drugom licu
(indosatar), uz upisivanje tog lica. Na isti način se može vršiti dalji prenos, tako da nastaje čitav niz
indosamenata odnosno stvara se lanac povjerilaca. Prenos hartije od vrijednosti po naredbi se može zabraniti,
ali je zabranu potrebno upisati na samoj hartiji ili stavljanjem slične klauzule koja ima isto značenje. Zabranu
može staviti sam izdavalac ili indosant i takva hartija se prenosi isključivo cesijom. Hartije po naredbi se
mogu pretvoriti u hartije na ime. To se čini unošenjem na hartiju odredbe “ne po naredbi”. Indosament može
biti puni, blanko i na donosioca. Kod punog se na hartiji naznačava ime indosatara. Blanko indosament nastaje
kad se na hartiji ne upisuje ime indosatara, već samo potpis indosanta, mjesto i datum prenosa. Blanko
indosament se naziva i otvorenim žirom. U slučaju prenosa na donosioca, umjesto imena indosatara stavlja se
naznaka “donosiocu”. Indosament na donosioca važi kao blanko indosament. Indosatar, tj. novi indosant u oba
slučaja može dalji prenos vršiti onom vrstom indosamenta koju sam izabere. Indosiranje mora biti bezuslovno.

64
Prenositi se moraju sva prava iz hartije od vrijednosti a ne samo neka. Djelimični indosament je ništav. Prenos
predajom (tradicijom) vrši se kod hartija na donosioca. Tipična takva hartija je ček.

4.5. PRESTANAK PRAVA IZ HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Prestanak prema općim pravilima – prava iz hartije od vrijednosti mogu prestati na jedan od općih načina:
izvršenjem činidbe na koju glasi hartija, oprostom duga, novacija, kompenzacija, konfuzija,zastara. Specijalni
načini prestanka prava iz hartija od vrijednosti su: otkupljivanje hartije i sudska amortizacija (samo za hartije
koje glase na ime ili po naredbi).

5. MJENICA
5.1. POJAM I FUNKCIJE MJENICE
Pojam. Mjenica je hartija od vrijednosti kojom jedno lice daje bezuslovno obećanje da će licu naznačenom na
hartiji ili trećem licu za koje naznačeni to naredi biti isplaćena određena svota novca. Izdavalac obavezu
isplaćivanja mjenične svote uzeti na sebe i tada se radi o sopstvenoj (vlastitoj, solo) dionici. U drugom
slučaju, izdavalac može dati bezuslovan nalog trećem licu da ono isplati mjeničnu svotu i tada se govori o
trasiranoj (vučenoj, trata) mjenici. Ekonomske funkcije mjenice. Mjenica tradicionalno služi kao sredstvo
bezgotovinskog plaćanja. Danas je prisutnija u ulozi kreditnog sredstva kod osiguranja potraživanja ili
odobravanja kratkoročnog kredita. Osim toga, mjenica predstavlja i sredstvo kratkoročnog ulaganja kapitala.

5.2. SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE

Zakon o mjenici prihvata teoriju omisije. Ova teorija dozvoljava da se svi mjenični elementi ne moraju
unijeti u pismenu ispravu u trenutku sastavljanja mjenice. Dakle, dopušteno je sukcesivno dopunjavanje
mjenice onim elementima koje je njen izdavalac propustio unijeti prilikom izdavanja. Radi očuvanja pravne
sigurnosti, teorija omisije ističe 2 momenta:
1. Svi sastojci mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u trenutku podnošenja mjenice na isplatu;
2. Postoji pravna pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca mjenice da u ispravu upiše
neki od nedostajućih elemenata koji po zakonu moraju postojati.

Bitni elementi vučene (trata, trasirane) mjenice su:

a) Oznaka da se radi o mjenici;
b) Bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca – obično se svota navodi brojem i slovima. Kod
neslaganja svote napisane brojem i slovima, važi svota napisana slovima. Ako je naznačeno više svota u istoj
mjenici, važi najmanja svota koja je napisana slovima.
c) Ime trasata (onoga ko treba da plati) – obično stoji u donjem lijevom uglu. Na mjenici može biti navedeno i
više lica u ulozi trasata. Zakon ne određuje izričito da li ulogu trasata mogu imati kumulativno ili alternativno,
a teorija prihvata oba rješenja;
d) Ime remitenta – mjenica nije hartija na donosioca i zbog toga ime remitenta mora biti navedeno u mjenici.
Na istoj mjenici može biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno. Ako su navedeni
alternativno, dužnik će mjenicu isplatiti onom remitentu koji mu mjenicu podnese na isplatu. Ako su označeni
kumulativno, svoja mjenična prava mogu ostvarivati samo zajedno;
e) Potpis trasanta (izdavaoca mjenice) – na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante. Oni mogu
biti samo kumulativni dužnici;
f) Oznaka dospjelosti – dospjelost je vrijeme kad se mjenica treba isplatiti.Ako se rok dospjelosti ne naznači,
mjenica ipak važi i zakonska pretpostavka je da se radi o mjenici po viđenju. Rok dospjelosti može biti
određen na 4 načina: (1) mjenica sa dospjelošću na određeni dan, (2) mjenica na određeno vrijeme od
izdavanja; (3) mjenica po viđenju i (4) mjenica na određeno vrijeme po viđenju.
g) Mjesto plaćanja – bitan element mjenice, ali nije neophodan. Ako je taj podatak izostavljen, zakonska
pretpostavka je da je mjesto plaćanja ono koje je na mjenici označeno pored imena trasata. Ako ni to mjesto
ne bi bilo navedeno, mjenica bi bila ništava jer joj nedostaje jedan bitan element. Prema teoriji omisije,
savjesni imalac mjenice može sam popuniti ovaj element.
h) Dan i mjesto izdavanja mjenice.

65
Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice su oni koji se mogu pretpostaviti iako nisu izričito navedeni u
mjeničnom tekstu. Zakon o mjenici navodi 3 pretpostavke bitnih sastojaka:
1. Oznaka dospjelosti može biti ispuštena, jer se trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost smatra
mjenicom po viđenju;
2. Mjesto plaćanja – ako nije navedeno, mjestom plaćanja se smatra ono koje je označeno pored trasatovog
imena;
3. Mjesto izdavanja – ako nije naznačeno, smatra se da je mjenica izdata u mjestu koje je navedeno pored
trasantovog potpisa.
Domicilirana mjenica. Mjenica na kojoj je kao mjesto plaćanja naznačeno drugo mjesto, izvan sjedišta ili
prebivališta trasata, naziva se domiciliranom mjenicom. Pri ocjeni da li je mjenica domicilirana mjerodavno je
samo ono što je upisano na mjenici, a ne stvarno stanje. Mjenicu može domicilirati samo trasant. Nebitni
sastojci mjenice (mjenične klauzule). Najčešće mjenične klauzule su:
1. Podatak o broju mjeničnog primjerka (duplikatna klauzula);
2. Oznaka “po naredbi”;
3. Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti) – trasant njome određuje da se mjenica ima platiti u određenoj
valuti;
4. Klauzula o pokriću (revalirajuća klauzula) – pokazuje trasatu koga on treba da zaduži u računu ili kom
računu će odobriti mjeničnu svotu;
5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj vrijednosti) ima građanskopravna a ne mjenična
dejstva i pokazuje odnos između trasanta i remitenta;
6. Avizna klauzula (avizo, klauzula o izvještaju) govori o tome da li trasat, prije nego što prihvati nalog iz
mjenice, treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne;
7. Kasatorna klauzula – upisuje se samo u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka, a sa ciljem da se
mjenična svota isplati imaocu samo jednog određenog primjerka mjenice;
8. Rekta klauzula (negativna klauzula po naredbi) – ovom klauzulom se mjenica pretvara u hartiju od
vrijednosti na ime i može se prenositi samo cesijom, a ne indosiranjem;
9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta” – unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze
na podizanje protesta. Klauzulu mogu unijeti trasant, indosant ili avalist. Ako je upiše trasant, ona djeluje
prema svim potpisnicima, a ako je stavi indosant ili avalist, onda djeluje isključivo prema njima.
10. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa” – njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost
kao regresnog dužnika prema daljim imaocima mjenice. Važi samo prema indosantu koji ju je napisao.
11. Klauzula o kamati – unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju ili na određeno po viđenju, uz upis
kamatne stope.
12. Oznaka adrese – u mjenicu se unosi bliža adresa trasanta, trasata, kao i mjesta plaćanja.

5.3. MJENIČNE RADNJE

Uopšte. Mjenične radnje se mogu podijeliti na osnovne mjenične radnje i mjenične radnje koje se preduzimaju
radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. U osnovne spadaju: izdavanje, prenos, akceptiranje, mjenično
jemstvo (aval), isplata, intervencija, te umnožavanje i prepis mjenice. Radnje kojima je cilj očuvanje
mjeničnih prava su: regres, protest, amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe. Izdavanje mjenice se
sastoji u popunjavanju isprave i potpisivanju trasanta. Da bi bilo punovažno, trasant mora imati poslovnu
sposobnost. U mjeničnom pravu, sposobnost za izdavanje mjenice naziva se pasivnom mjeničnom
sposobnošću, što znači sposobnost za preuzimanje mjeničnih obaveza. Aktivna mjenična sposobnost je
sposobnost lica da bude povjerilac po mjenici. U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija
(trgovačko društvo) kao dužnik, radi ispunjenja neke obaveze prema povjeriocu. Obično povjerilac i dužnik
ugovaraju da za vrijednost prodate robe ili izvršenih usluga prodavac vuče (trasira) mjenicu na kupca, odnosno
primaoca usluga, označavajući sebe kao remitenta. Kao remitenta može označiti i nekog svog povjerioca (treće
lice) sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Prenos mjenice ostvaruje se cesijom ili indosamentom.
Kod indosamenta se pored naziva indosant i indosatar, koriste i termini žirant i žiratar. Postoji više vrsta
indosamenta i to:
a) Puni indosament - navodi se ime indosatara. Indosament mora biti bezuslovan. Ako je stavljen uslov, smatra

66
se kao da nije napisan.
b) Blanko indosament – stavlja se samo potpis indosanta. Indosatar je lice koje drži mjenicu;
c) Prokura indosament – preduzima se radi opunomoćenja. Indosant samo ovlašćuje indosatara da u njegovo
ime i za njegov račun vrši neka prava iz mjenice, da obavi i neke radnje. Indosatar ne stiče samostalno pravo
iz mjenice. Nije stekao vlasničko pravo na mjenici i ne može je prenositi ni na kakav način osim kao
punomoć, jer je to sadržaj njegovih ovlaštenja;
d) Založni indosament – mjenica se zalaže indosamentom koji sadrži odredbu iz koje je vidljivo da se radi o
zalogu. U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je slična prokura indosamentu sa
specifičnostima koje ima svaka zaloga.
e) Rekta indosament – ovim indosamentom se mjenici po naredbi oduzima svojstvo prenosivosti tako što se
izjavi o prenosu dodaju riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Posljedica je da se mjenica
nakon toga može prenositi samo cesijom. Bitno je naglasiti da indosant ne može trajno mjenicu pretvoriti u
rekta mjenicu. To može samo trasant. Međutim, indosant koji je zabranio indosiranje rekta indosamentom
neće biti odgovoran licima na koja mjenica bude kasnije indosirana.
f) Povratni indosament – postoji u slučaju kad je mjenica indosirana na trasata, trasanta ili lice koje je već
ranije bilo indosant na istoj mjenici.
g) Indosament sa klauzulom straha – opšte pravilo je da indosant garantuje, odnosno odgovara da će mjenica
biti akceptirana i isplaćena. Međutim, on svoju odgovornost može isključiti tako što indosamentu doda
klauzulu straha (kao “bez obaveze” ili “bez garancije”). Bitno je naglasiti da bi ništava bila klauzula straha
koja bi se odnosila na isključenje trasantove odgovornosti.
Prijem mjenice (prihvat, akcept) je mjeničnopravna radnja kojom trasat stavljanjem odgovarajuće klauzule i
svojim potpisom na mjenici potvrđuje da prihvata mjeničnu obavezu. Akceptom se mijenja glavni dužnik u
mjenici. Dotad je dužnik bio izdavalac, a akceptom trasat postaje glavni dužnik, a ostali potpisnici postaju
regresni obveznici. Imalac mjenice stiče pravo da se naplati od njih ako glavni dužnik ne plati dug. Dalji
značaj akcepta je u tome što mjenične obaveze prestaju jedino ako mjenicu isplati akceptant. Ako je isplati
bilo koji drugi mjenični obveznik, ona se ne gasi. Za akcept nije propisana forma. Obično se daje riječima:
»priznajem«, »prihvatam«, »akceptiram« i sl. i stavlja se potpis. Postoji i blanko akcept. To je trasatov potpis
na mjenici, jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam potpis trasata na licu mjenice. Podnošenje
mjenice na akcept zavisi od volje imaoca, međutim ako mjenica nije blagovremeno akceptirana trasat može
odbiti njenu isplatu. Mjenica se može podnijeti na akcept do dana njene dospjelosti. Od pravila da se mjenica
može, a ne mora podnositi na akcept postoje 2 izuzetka:
1. Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podnese na akcept, a može odrediti i rok u kome je to
obavezno učiniti. Takvu odredbu može unijeti i inodosant, ali ne može doći u sukob sa trasantom. Ako
naredbu o obaveznom akceptiranju ne izvrši, imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i zbog
neisplate.
2. Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept. Zabrana može biti opšta ili se podnošenje može
zabraniti do isteka određenog roka. Međutim, ako i pored zabrane mjenica bude akceptirana, taj akcept će biti
valjan. Postoje i 2 slučaja u kojima trasant ne može zabraniti podnošenje mjenica na akcept:
a) mjenica trasirana na određeno vrijeme po viđenju se mora podnijeti na akcept u roku od 1 godine od dana
izdavanja. Ovaj rok trasant može skratiti ili produžiti, a indosanti ga mogu samo skratiti.
b) Domicilirana mjenica se mora podnijeti na akcept, jer se trasat na taj način obavještava da treba plaćanje
izvršiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog trećeg lica.
Kad se mjenica podnese na akcept, trasat alternativno ima jedno od slijedećih prava:
1. Akceptirati mjenicu i time preuzeti obavezu postajući glavni dužnik;
2. Odbiti akcept. U tom slučaju povjerilac ima pravo pokrenuti sudski postupak prema regresnim dužnicima.
3. Tražiti deliberacioni rok (da bi donio odluku), tj. da mu se mjenica još jednom podnese sutradan.
4. Ograničiti akcept na dio mjenične svote, a za neakceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv regresnih
dužnika (akceptiram 50.000, a mjenična svota glasi 90.000).
Akcept mora biti bezuslovan. Ako je uslovljen, smatra se da nije ni dat, a mjenica važi. Akcept se ne mora
datirati, izuzev u 2 slučaja: (1) ako je trasiranja mjenica plativa na određeno vrijeme po viđenju i (2) ako je
posebnom odredbom utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept po isteku određenog vremena. Ako se

67
mjenica ne datira, imalac mora podignuti protest da bi održao regresna prava protiv indosanata i trasanta.
Radnja akceptiranja je konačna, a akcept neopoziv nakon što je akceptiran mjenica predata povjeriocu.
Mjenično jemstvo (aval) je pismena izjava sa potpisom ili samo potpis na mjenici kojom neko lice (avalist)
garantuje da će mjenični dužnik isplatiti mjenicu. Aval se daje samo za isplatu, a ne i za druge obaveze. Može
se dati za cijelu svotu ili za njen dio. Avalom se zasniva samostalan, a ne akcesoran pravni odnos, a avalista
može biti i prije glavnog dužnika pozvan da plati mjenicu. Dakle, avalista odgovara povjeriocu neposredno,
samostalno i solidarno. Kao avalista se može pojaviti svako lice koje ima pasivnu mjeničnu sposobnost,
izuzev glavnog mjeničnog dužnika.
Zakonska pretpostavka je da se svaki potpis na licu mjenice smatra avalom (na poleđini se smatra blanko
indosamentom). Ako avalista nije naveo za koga garantuje, tj. ko je honorat, smatra se da se radi o avalu za
trasanta. Obaveza avaliste postoji i u slučaju kad je obaveza honorata ništava, osim u slučaju kad je ništavost
posljedica formalnih mjeničnopravnih nedostataka. Ako avalista isplati mjeničnu sumu, on postaje vlasnik
mjenice i stiče status regresnog povjerioca. Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro), koje se
ostvaruje potpisivanjem na poleđini mjenice. Isplata (plaćanje) mjenice. Podnošenje mjenice na isplatu je
obavezno. Mjenica se po pravilu prezentira i plaća na dan dospjelosti. Ako dospijeva u neradni dan, dan
plaćanja je prvi naredni radni dan. Isplata mjenice po viđenju može se tražiti bilo kad u roku od 1 godine od
dana izdanja. Lice ovlašteno za podnošenje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno legitimisano,
pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice. Mjenica se podnosi u poslovnom lokalu dužnika, a ako se to
ne vidi iz mjenice onda u njegovom stanu. Mjenica se po pravilu isplaćuje u cijelom iznosu. Međutim, dužnik
može isplatiti dio mjenične svote, a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu. Ostatak neisplaćenog iznosa
povjerilac će tražiti od regresnih dužnika, nakon što se kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika.
Mjenica se gasi samo ako je isplati glavni mjenični dužnik. Ako ju je isplatio neki drugi dužnik, on ima pravo
da u regresnom postupku traži naplatu od glavnog i ostalih mjeničnih dužnika koji su njemu odgovorni po
mjeničnom pravu. U mjeničnu svotu uračunata je kamata. Ona se priračunava glavnici već prilikom izdavanja
mjenice. Regres. Kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu, imalac mjenice stiče pravo da se obrati ostalim
(regresnim) dužnicima. Regresni dužnici su trasant, indosanti i njihovi avalisti. Postoje 2 vrste regresa:
1. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate – ako glavni dužnik ne plati mjenicu na dan plaćanja ili 2
radna dana po dospjelosti;
2. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti za plaćanje. Regresni zahtjev
prije dospjelosti može se postaviti u slučajevima koji su određeni zakonom i to:
a) Ako je akceptiranje odbijeno;
b) Ako je prije ili poslije akceptiranja otvoren stečaj ili prinudna likvidacija imovine trasata odnosno
akceptanta ili ako je trasat odnosno akceptant obustavio plaćanje, ili ako je izvršenje na imovini tih lica ostalo
bezuspješno;
c) Ako je otvoren stečaj ili prinudna likvidacija nad imovinom trasanta, a radi se o mjenici koja se ne smije
podnijeti na akceptiranje.
Svi regresni dužnici povjeriocu odgovaraju samostalno, solidarno i neposredno. Zahtjev se može postaviti
prema svakom pojedinačno, prema više njih po izboru ili prema svima zajedno. Regres u mjeničnom pravu
nije ustanovljen samo u korist mjeničnog povjerioca, nego pravo regresa postoji i u međusobnim odnosima
regresnih dužnika (iskupni regres). Plaćanje u regresnom postupku može se izvršiti povratnom mjenicom, ako
suprotno nije ugovoreno. To je nova mjenica trasirana po viđenju, koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na
nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika).
Protest predstavlja mjeničnopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mjenice prema regresnim
dužnicima. Istovremeno, protest je i javna isprava kojom se utvrđuje da dužnik nije izvršio određenu radnju iz
mjenice -–nije akceptirao ili datirao akcept, nije isplatio mjenicu i dr. Podizanje protesta je pravo, ali i obaveza
imaoca mjenice ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima. Razlozi za protest su utvrđeni
zakonom i u zavisnosti od njih postoje različite vrste protesta:
1. Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja;
2. Protest zbog neisplate ili djelimične isplate;
3. Protest zbog nedatiranja akcepta;
4. Perkvicizioni protest – podiže ga imalac kopije mjenice i njime traži predaju akceptiranog primjerka od

68
držaoca tog primjerka, kako bi od akceptanta tražio isplatu mjenice.
Protest podiže imalac mjenice odnosno njene kopije (protestant) protiv trasata, akceptanta ili imaoca
akceptiranog primjerka mjenice (protestat). Rokovi za protest propisani su zakonom, a različito su određeni za
pojedine vrste protesta. Ako je na mjenici upisana klauzula »bez protesta«, imalac ne mora podizati protest da
bi očuvao regresna prava, ali je obavezan na notifikaciju (obavještavanje indosanta i trasanta). Protest se podiže
kod nadležnog suda. Mjesna nadležnost utvrđuje se prema sjedištu protestata. Protestni organ (sud) poziva
protestata da izvrši mjeničnu radnju zbog koje je podignut protest. Ako udovolji zahtjevu, postupak se
obustavlja. U suprotnom protestni organ sastavlja protestnu ispravu koja se bez odlaganja dostavlja protestantu,
a zavodi se i u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter javne knjige. Intervencija je
mjeničnopravna radnja kojom neko lice (intervenijent) vrši akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog
mjeničnog dužnika (honorata). Do intervencije može doći kad imalac mjenice stekne regresno pravo, a njen cilj
je da se od regresa zaštiti određeni mjenični dužnik i njegovi povjerioci (lica čiji se potpis nalazi na
mjenici iza potpisa honorata koji se štiti od regresa. Prema načinu na koji dolazi do intervencije razlikuju se
pozivna i spontana intervencija. Pozivna intervencija ili adresa po potrebi odnosno adresa u nuždi, postoji onda
kad intervenijenta odredi trasant, indosant ili avalist. Poziv se upisuje u mjeničnu ispravu. Ako se ispune uslovi
za regres, imalac mjenice je dužan da se obrati licu naznačenom za intervenciju, koje postaje intervenijent kad
prihvati poziv. Do spontane intervencije dolazi kad treće lice ili bilo koji potpisnik na
mjenici osim akceptanta, po vlastitoj volji interveniše. Za razliku od pozivne intervencije, kod spontane
intervencije imalac mjenice može odbiti akcept jer ne želi intervenijenta kao dužnika. Međutim, isplatu mora
prihvatiti. Prema razlogu intervencije, postoje intervencija zbog neakceptiranja i zbog neisplate. Do obje vrste
intervencije može doći po pozivu ili spontano. Intervencija zbog neakceptiranja se primjenjuje samo u slučaju
ako bi do vršenja regresa došlo prije dospjelosti. Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu, ime
honorata i potpisuje. Ako honorat nije naznačen, zakonska pretpostavka je da je to trasant. Bitno je napomenuti
da sam potpis intervenijenta koji nije trasat ili trasant na licu mjenice ima pravno značenje avala,
a na poleđini blanko indosamenta. Ako trasat interveniše pa samo potpiše na licu mjenice, takvim potpisom on
postaje akceptant. Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenični dužnik, već odgovara isto
kao i njegov honorat.
Kod intervencije zbog neisplate, ako ima više intervenijenata, imalac je dužan prihvatiti intervenciju onoga
intervenijenta koja oslobađa najviše dužnika. Plaćanjem intervenijent stiče prava koja ima njegov honorat.
Međutim, on ne stupa na mjesto honorata pa se prema njemu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli
stavljati honoratu. Intervenijent ne može mjenicu dalje indosirati. Umnožavanje i prepisi mjenice. Mjenica
može biti izdata u više primjeraka (duplikat, triplikat), od kojih je svaki jednak sa prvim primjerkom i nosi svoj
tekući broj. Oznaku tekućih brojeva može staviti samo trasant. Ako se oznaka ne bi stavila, svaki primjerak
smatrao bi se posebnom mjenicom. Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osigurao za
slučaj gubitka mjenice. Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem »solo« klauzule. Pošto
izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica, već svi primjerci čine jednu obavezu, isplatom jednog
primjerka se gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obaveze po svim ostalim primjercima. Izuzetno, ako je na
mjenici napisana kasatorna klauzula, onda se može isplatiti samo po tom primjerku. Ako je trasat akceptirao
više primjeraka, obavezan je po svakom primjerku na kome ima njegov potpis. Tada se isplatom jednog
primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao. Kad se jedan primjerak uputi na akceptiranje, to se mora
naznačiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod koga se taj primjerak nalazi (depozitara).
Depozitar je dužan akceptirani primjerak čuvati i predati ga ovlaštenom licu, imaocu duplikata, kad ga zatraži.
Ako bi odbio predaju, imalac duplikata podiže perkvizicioni protest. Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti
njen prepis. Prepis se može indosirati i avalirati kao i original, ali se ne može podnijeti na akcept. Prepis mora
biti vjeran originalu sa svim indosamentima, klauzulama i naznačenjem potpisa. Mora se naznačiti gdje se
prepis završava, da bi se u slučaju indosiranja ili avaliranja znalo odakle počinje originalni tekst na prepisu. U
prepisu se mora naznačiti da je to prepis i kod koga se nalazi original. Ako takve naznake nema, prepis gubi
snagu mjeničnopravne isprave, te imalac nema pravo regresa na osnovu njega niti ga može indosirati.
Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja (pravo zaloga i pridržaja). Uz lične mjenične garancije (aval,
intervencija i žiro), kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja služe zaloga i pridržaj (retencija).
Mjenični založni povjerilac može od zalogodavca tražiti i pismenu izjavu o zasnivanju založnog prava na

69
datoj stvari, potraživanju ili mjenici. Kada ima takvu izjavu, a u slučaju da dužnik ne isplati mjenicu na
vrijeme, povjerilac može bez tužbe i saslušanja zalogodavca od suda tražiti javnu prodaju založene stvari.
Potraživanje ili mjenicu može zadržati ili iste naplatiti i bez posredovanja suda. Da bi osigurao svoje
potraživanje i ako nema založnog prava, mjenični povjerilac može zadržati dužnikov novac, hartije od
vrijednosti, dokaze o potraživanjima i pokretne stvari koji su zakonitim putem došli u njegove ruke (pravo
retencije). Pritom nije nužno postojanje pravnog koneksiteta. Postoje 2 vrste retencije:
1. Redovna retencija – stiče se po dospjelosti mjenice, tj. kad mjenični povjerilac stekne pravo na tužbu;
2. Kvalificirana retencija – stiče se prije dospjelosti mjenice, u 3 slučaja: (1) ako je dužnik pao pod stečaj; (2)
ako je izvršenje novčanog duga iz dužnikove imovine ostalo bezuspješno ili (3) ako je kao trgovac obustavio
plaćanje.

5.4. OSTALE MJENIČNE RADNJE (MJENIČNI ZAHTJEVI)

Amortizacija mjenice je vanparnični sudski postupak u kome se nestala mjenica proglašava nevažećom
(amortizovanom). Postupak je slijedeći: imalac podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih dokaza.
Sud, ako nađe da su podneseni podaci dovoljni, objavljuje oglas u Službenim novinama putem kojeg poziva
držaoca mjenice da je podnese sudu. Ako se u određenom roku niko ne pojavi, sud mjenicu oglašava
nevažećom. Ako se neko pojavi, moguće su 2 situacije:
1. Da lice preda sudu mjenicu - postupak se obustavlja;
2. Da lice odbije predati mjenicu – postupak se prekida, a povjerilac upućuje na vlasničku parnicu.
Mjenične tužbe i prigovori. Imalac mjenice svoje zahtjeve iz mjenice može ostvariti u mjeničnoj parnici koja se
pokreće mjeničnom tužbom. Postoje 2 vrste mjeničnih tužbi: redovna i regresna. Redovna se podnosi protiv
glavnog dužnika, a regresna protiv regresnih dužnika po mjenici. Zaštitu uživa isključivo savjesni imalac
mjenice. Postoje 3 vrste mjeničnih prigovora:
1. Prigovori koji se zasnivaju na ličnom odnosu dužnika i povjerioca koji je postavio mjenični zahtjev;
2. Prigovori koji se zasnivaju na mjeničnoj ispravi (objektivni prigovori);
3. Prigovori koji se zasnivaju na nesavjesnosti imaoca mjenice.
Neosnovano bogaćenje i drugi zahtjevi građanskopravne prirode. Trasant, akceptant i indosant čije su se
mjenične obaveze ugasile usljed zastare ili propuštanja radnji propisanih za održanje mjeničnih prava (protest),
odgovaraju imaocu mjenice ako su se na njegovu štetu neopravdano obogatili. Ostali mjenični obveznici se
oslobađaju ove mjenične odgovornosti. Potraživanje zbog neosnovanog bogaćenja zastarijeva za
3 godine.

5.5. VRSTE MJENICA

Prema tome ko plaća mjeničnu svotu: - trasirana (vučena) i vlastita (sopstvena) mjenica; Prema trgovačkom
poslu kod kojeg se primjenjuje i funkciji koju zadovoljava- poslovna i finansijska. Prema formi i sadržini u
momentu izdavanja - potpuna i bjanko mjenica. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica. Razlika u odnosu na
trasiranu mjenicu je u tome što nema naredbe trećem licu (trasatu), već postoji obećanje samog izdavaoca da
će izvršiti mjeničnu obavezu. Trasirana mjenica se može svesti na sopstvenu u slučaju ako trasant označi
samog sebe za trasata. Bjanko (blanko) mjenica izdaje se u skladu sa teorijom omisije (propuštanja). U
trenutku izdavanja može sadržavati samo potpis trasanta ili samo potpis akceptanta (bjanko akcept). U suštini
bjanko mjenica predstavlja buduću mjenicu, koja će postati punovažna u trenutku kad se u nju unesu zakonom
predviđeni sastojci. U savremenom mjeničnom prometu preovladava ovaj tip mjenice. U njoj se najčešće
izostavlja svota i dospjelost. Razlog tome je što se mjenica daje kao osiguranje u određenom poslu, a za neko
buduće potraživanje. Poslovna (trgovačka, robna) mjenica se koristi kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih
odnosa (dugovanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. Pogodna je kod poslova u kojima se ne želi
otvoreno dati kredit. Finansijska mjenica se koristi kod dugoročnijih kreditnih i drugih finansijskih odnosa.
Njena najčešća varijanta je kreditna mjenica, koja služi kao pokriće za kredit. Lice koje traži kredit predaje
kreditoru mjenicu vučenu na sebe i odmah akceptiranu, na iznos do visine odobrenog kredita. Kod kreditne
mjenice se često koristi žiro (jemstvo) umjesto avala. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant potpiše mjenicu
2 puta – na licu mjenice kao trasant, a zatim i na poleđini kao bjanko indosant. Cirkulaciona mjenica se koristi
kao instrument plaćanja. Izdaje je banka licu koje položi određenu svotu novca.

70
Komisiona mjenica. Kod ovog tipa mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svog poslovnog
partnera (komitenta). Često se koristi kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant (prodavac)
vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku), stavljajući na mjeničnoj ispravi da za isplaćenu mjeničnu svotu
kupčeva banka (trasat odnosno akceptant) tereti račun kupca, a ne trasanta (prodavca). Za izdavanje
komisione mjenice potrebno je da prethodno postoje ugovori između banke i kupca, te između kupca i
prodavca. Mjenice kod kojih se jedno lice javlja u više uloga su:
1. Trasirana mjenica po vlastitoj naredbi – isto lice je trasant i remitent. Koristi se kod izvršenja obaveza iz
ugovora;
2. Trasirana vlastita mjenica – isto lice je trasant i trasat jer vuče mjenicu na sebe u korist povjerioca;
3. Trasirana vlastita mjenica po vlastitoj naredbi – isto lice je trasant, trasat i remitent. Mada je moguća, vrlo
rijetko se javlja u praksi.

5.6. ZASTARA I PRESTANAK MJENIČNIH PRAVA I OBAVEZA

Zastara. Rokovi zastare određeni su prema tome ko je dužnik:
a) Ako je dužnik akceptant, rok zastare je 3 godine od dana dospjelosti mjenice. Nakon toga, ostaje
građanskopravni rok od još 3 godine ako se akceptant neosnovano obogatio.
b) Dužnik je trasant ili indosant – rok zastare je 1 godina od podignutog protesta. Ako je unesena klauzula
»bez troškova«, zastarjelost se računa po dospjelosti.
c) Međusobni zahtjevi indosanata, kao i njihovi zahtjevi prema trasantu zastarijevaju za 6 mjeseci od dana kad
je indosant mjenicu iskupio, odnosno od dana podnošenja tužbe;
d) Za avalistu jer rok zastarjelosti isti kao i za lice za koje je avalirao.
Sud ne vodi računa o zastari po službenoj dužnosti. Zastoj i prekid su slični kao u građanskom pravu.
Prestanak. Mjenična prava i obaveze prestaju na jedan od opštih načina prestanka obaveze:
1. Isplata mjenice - ako se isplati prije dospjelosti, obaveza se ne gasi i mjenica se može indosirati;
2. Gubitak prava prema svim obveznicima osim akceptanta nastupa ako imalac mjenice blagovremeno ne
preduzme potrebne radnje – podnošenje mjenice na akcept, viđenje ili isplatu; protest;
3. Amortizacija;
4. Poništenje mjenice – ako imalac namjerno poništi mjenicu upisujući odgovarajuću izjavu na mjeničnoj
ispravi (»ne važi« ili »poništava se«);
5. Oprost duga – mjenica se gasi pod uslovom da je dug oprošten glavnom dužniku. Oprost regresnom
dužniku važi za njega i lica koja na mjenici dolaze iza njega.
6. Kompenzacija – mogu se kompenzirati mjeničnopravna međusobno, kao i mjeničnopravna za
građanskopravna potraživanja.
7. Novacija – dužnik se sa povjeriocem može dogovoriti da umjesto isplate mjenične svote izvrši drugu
činidbu. Takva novacija bi se morala upisati na mjeničnu ispravu. Tipičan način novacije u mjeničnom pravu
je prolongacija mjenice, kada se umjesto postojeće izdaje nova mjenica sa novim rokom dospjelosti.
8. Konfuzija – u ovom slučaju se mjenična obaveza po pravilu ne gasi, jer povjerilac istu mjenicu može pustiti
dalje u cirkulaciju i po njoj ponovo postati dužnik. U slučaju konfuzije kod regresnog dužnika, gase se samo
obaveze onih dužnika koji su nakon njega potpisali mjenicu.

71