Upravno pravo I

Pomodni materijal za pripremu ispita

Baza dokumenata je dio ePravo.ba portala u kojem posjetioci portala mogu pronadi pravne propise, međunarodne dokumente,
kao i materijale namijenjene za pomod pri spremanju pravosudnog ispita, te ispita na pravnim fakultetima. Dokumente koji se
nalaze u bazi dokumenata šalju članovi i posjetioci portala ePravo.ba. Portal ePravo.ba nije autor dokumenata u bazi. Portal
ePravo.ba nije u mogudnosti da prekontroliše sve objavljene dokumente. Portal ePravo.ba ne odgovara za mogudu štetu ili bilo
koju drugu posljedicu koje mogu nastati upotrebom dokumenata iz naše baze. Ukoliko smatrate da portal ePravo.ba krši Vaša
prava, kontaktirajte nas na e-mail: info@epravo.ba. Ukoliko Vaš zahtjev bude opravdan, sporni dokument de biti uklonjen.
NACELO ZAKONITOSTI

a) Nastanak principa zakonitosti- nacelo zakonitosti je politicki iI pravni princip koji

znaci vezanost drzavnih organa za pravne propise, tj.saglasnost nizih pravnih
normi sa visim.
Prvo podvodjenje uprave pod pravo imamo u Engleskoj, gdje poslije Revolucije
1688. Lok razvija teoriju vlade saglasne zakonu I podvodi teorijsku upravu pod
pravo-to obuhvatanje se naziva RULE OF LAW tj.VLADAVINA PRAVA.
b) Nacelo zakonitosti uprave u BiH I FBiH-Ustav BiH I FBiH ne sadrze odredbe o
ustavnosti I zakonitosti. Cl.97 Zakona o organizaciji organa uprave u FBiH kaze
da ako podzakonski propis ili opci akt nisu u skladu sa zakonom, u tomslucaju se
moze pred Ustavnim sudom FBiH pokrenuti postupak za utvrdjivanje zakonitosti
tog propisa, kojeg mogu pokrenuti:
1. PREMIJER ILI ZAMJENIK PREMIJERA VLADE FBIH za propise koje su donijeli
rukovodioci federalnog organa uprave I federalne upravne organizacije na
osnovu federalnog zakona
2. PREMIJER KANTONA za propise koje su donijeli rukovodioci kantonalnog
organa uprave I upravne organizacije, odnosno opcinski nacelnik I
gradonacelnik na osnovu kantonalnog zakona. Ustav BiH I FBiH nema
odredbe o kontroli zakonitosti rada uprave u upravnom postupku, nego je
zakonitost rada uprave propisao Zakonom o upravnom postupku.
c) Slucajevi nezakonitosti:
1. NENADLEZNOST-propisi kojima se potvrdjuje nadleznost su imperativne
prirode (ius cogens) tako da upravne organe I pravna lica koja vrse javna
ovlastenja moraju se pridrzavati propisane nenadleznosti, kako stvarne tako I
mjesne nadleznosti. Nenadlezno posptupanje upravnog organa, narocito ako
se radi o stvarnoj nadleznosti predstavlja tezu povredu zakona. Od
nenadleznosti treba razlikovati grubu uzurpaciju tj.kada pojedinac ili grupa
uopce nemaju svojstvo javnog finkcionera, a donesu toboznji upravni akt-to

1
 je tzv. NEPOSTOJECI AKT, I stranka ga ne treba pobijati nego jednostavno
ignorisati.
2. POVREDA PROPISA O POSTUPKU(FORMALNA ILI PROCESNA GRESKA) moze
biti izvrsena na 2 nacina, povredom propisa kojiam se regulise forma akta I
povredom propisa kojima se regulise postupak donosenja akta. Procesne
greske dijele se na BITNE I NEBITNE. Nebitne su takve greske koje nisu
mogle imati uticaja na sadrzinu akta. Kada se ne bi pravila razlika izmedju
ovih gresaka, doslo bi do prevelikog I potrebnog formalizma I sadrzajno
ispravan akt bi postao nezakonit zbog sitne I beznacajne greske u formi.
3. GRESKA U CINJENICNOM STANJU-se pravi na nacin da se ne utvrde sve
cinjenice koje su relevantne za donosenje akta, to moze biti na nacin da se
cinjenice nepotpuno ili pogresno utvrde, ili da je iz utvrdjenih cinjenica
izveden pogresan zakljucak o cinejnicnom stanju.
4. POVREDA MATERIJALNOG ZAKONA-moze biti izvrsena na 2 nacina, da nije u
konkretnom slucaju primjenjen propis koji je trebalo primjeniti I da je
primjenjen odgovarajuci propis, ali je primjenjen pogresno na osnovu
pogresnog tumacenja. Federano-procesni propisi osiguravaju na posredan
nacin ispravan sadrzaj upravnog akta, a materijalno-pravni propisi cine to na
neposredan nacin jer odredjuju sam sadrzaj akta.
5. NEZAKONITOST U CILJU ILI SVRSI postoji ako upravni organ donosi akt radi
ostvarenja drugog cilja,a ne onoga koji proizilazi iz zakona. Upravno-pravni
propisi su sredstvo za ostvarivanje odredjenog cilja, te ako je takvo
postupanje suprotno tim interesima, onda to prredstavlja nezakonitost.
Francuska pravna nauka se posebno bavila ispitivanju cilja ili svrhe upravnog
akta I izgradila poseban institut-ZLOUPOTREBA OVLASTENJA.

DISKRECIONA OCJENA- sustina diskrecione ocjene sastoji se u tome da zakoni ne

sadrze kategoricku normu, nego ostavljaju organu uprave da sam bira u konkretnom
slucaju izmedju 2 ili vise alternative, rukovodeci se pri tome
drustvenim(javnim)interesom- te da izabere onu alternative koja je cjelishodna u

2
konkretnom slucaju. Organ mora imat ovlastenja za vrsenje diskrecione ocjene I to
ovlastenje daje se u materijalno-pravnom propisu. Organ je kod diskrecione ocjene je
vezan, ne samo sto se krece u okviru mogucnosti datih materijalno-pravnim propisom,
nego tome sto mora postupati u skladu sa javnim interesom(pojedinac djeluje u licnom
svojstvu). Postupajuci po slobodnoj ocjeni organ je duzan da pravilno tumaci smisao I
cilj svog ovlastenja I da ostane u nejgovim granicama, I u tom okviru slobodno bira I
rjesava, u suprotnom je nezakonito rjesenje. Ovlastenje za vrsenje diskrecione ocjene
ne da se na takav nacin da se akt donosi nezavisno od ispunjavanaj odredjenih
materijalno-pravnih uslova, to znaci da tek kada su se ispunili uslovi predvidjeni
pravnom normom.

**NACELO SAMOSTALNOSTI ORGANA UPRAVE

Ovo nacelo je dosljedno sprovede princip zakonitosti: uprava moze da radi samo ono na
sta je ovlastena, odnosno niko ne moze da se mijesa u taj njen zakonom I drugim
propisima odredjen djelokrug, s tim sto je ona odgoovorna za izvrsavanje postojecih joj
zadataka. Afirmacija nacela samostalnosti uprave treba da bude afirmacija nacela
zakonitosti, a nikako nastojanje da uprava izraste u neku odvojenu, nekontroliranu silu
sa posebnim interesima I ciljevima. Zakon o organizaciji organa uprave u FBiH je
propisao da organi ozvrsne vlasti mogu utvrditi smjernice organima uprave o nacinu
izvrsavanja zakona I drugih propisa organa zakonodavne vlasti I propisa organa izvrsne
vlasti-isto tako organi uprave od izvrsne vlasti mogu traziti smjernice o pitanjima za
izvrsavanje zakona I drugih propisa. Postavlja se ptanje stepena postojanja tog principa

-uputstva – blize odredjuje izvrsavanje nekih poslova

-intsrukcija – nacin obavljanja odredjenih strucnih I upravnih poslova

** NACELO EFIKASNOSTI

Ustav BiH I Ustav FBiH ne sadze odredbe o nacelu efikasnosti. Zakon o upravi BiH I
zakon o organizaciji organa uprave u FBiH sadrze odredbu o nacelu efikasnoti, a te

3
odredbe propisuju da organi uprave osiguravaju efikasno I potpuno ostvarenje prava I
slobode gradjana predvidjenih u Ustavu BiH I FBiH te aktima navedenim u aneksima
Ustav BiH I FBiH. Nacelo efikasnosti odredjeno je kao optimalan odnos izmedju
postavljenih zadataka I postignutih rezultata. Nacelo efikasnoti ne treba da bude
suprostavljeno nacelu zakonitosti, nego nacelo zakonitosti treba da bude pretpostavka
za ostavrenje efikasnosti u radu organa uprave. Efikasnot predstavlja neprestano
prisutan zahtjev za organe uprave I neprestanu brigu za njenu afirmaciju. Osnovni
preduslovi za to su: funkcionalna organizacija organa uprave na svim nivoima politicko-
teritorijalnih jedinica, utvrdjivanje poslova I nadleznosti izmedju organa razlicitih
politicko-teritorijalnih jedinica I u skladu stim odgovarajuci stepen I obim odgovornosti
svakog organa I pojedinog radnika u upravi, I koristenje savremenih elektronskih I
drugih uredjaja.

**NACELO JAVNOSTI

Nacelo javnosti je jedno od osnovnih nacela u radu organa uprave. Nacelo javnosti
organa drzavne uprave I svih organa drzavnih poklanjala se paznja u bivsoj JUgoslaviji
jos od prvih dana nastanka vlasti. Znacaj ovog nacela bio je istaknut u Francuskim
propisima. Svi nasi ustavni dokumenti sadrze osnovne principe o nacelu javnosti. Nacin
obezbjedjenja nacela javnosti uredjuje se zakonom I samoupravnim aktima. Rad organa
uprave je javan, ukoliko za izuzetne situacije nije zakonom drugacije odredjeno. Javnost
rada uprave predstavlja s jedne strane jednu od osnovnih pretpostavki da uprava vrsi
svoju djelotvornost u skladu sa interesima I potrebama gradjana, a s druge strane da
nadilazi na razmijevanja I podrsku u svojim akcijama kod gradjana.

** NACELO SARADNJE

4
Prema ovom nacelu organi uprave u okviru svoje nadleznosti, saradjuju sa svim
medjunarodnim mehanizmima za nadgledanje ljudskih prava ustanovljenim za BiH I
nadzornim tijelima ustanovljenim bilo kojim od medjunarodnih sporazuma naredjenim u
ankesu I Ustava(Zakon o upravi BiH)- to je ankes Ustava BiH, dok se pri regulisanju
istog nacela od strane Zakona o organizaciji organa uprave misli na aneks Ustava FBiH.

**NACELO UPOTREBE JEZIKA I PISMA

U organima uprave, prema Zakonu o upravi BiH, u ravnopravnoj upotrebi su bosanski,

hrvatski I srpski jezik. U postupcima pred osrganima uprave stranke se mogu koristiti I
drugim jezikom ako taj jezik nije ejdan od sluzbenih jezika I to na osnovu troska organa
uprave pred kojim se vodi postupak, sluzbena pisma u organima uprave su cirilica I
latinica.

**NACELO ODGOVARAJUCE NACIONALNE ZASTUPLJENOSTI STANOVNISTVA

Zakon o upravi BiH I Zakon o organizaciji organa uprave u FBiH na slican nacin
reguliraju ovo nacelo. Prema njima, u organima uprave osigurava se odgovarajuca
nacioanalna zastupljenost drzavnih sluzbenika I namjestenika u skladu sa nacionalnom
strukturom stanovnistva odgovarajucih politicko-teritorijalnih jedinica. Jedina razlika je
to sto Zakon o upravi BiH navodi da je kriterij te nacionalne zastupljenosti posljednji
popis stanovnistva u BiH.

5
**UPRAVA U BIH

Sve institucije, odnosno organi BiH ustanovljeni su Ustavom BiH iz 1995. Godine, a to
su:

1. PARLAMENTARNA SKUPSTINA (Dom Naroda I Predstavnicki dom-zakonodavni

organ)
2. PREDSJEDNISTVO I VIJECE MINISTARA (izvrsni organ)
3. MINISTARSTVA ( organi uprave)

Ustavom nije utvrdjen broj ministarstava, pa je to ucinjeno Zakonom o ministarstvima I

drugim tijelima uprave BiH.

+Ministarstva BiH su:

1. MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA:

a) Predlaze Predsjednistvu BiH uspostavu ili prekidanje diplomatskih I
konzularnih odnosa sa drugim drzavama
b) Priprema I organizuje medjunarodne posjete I susrete
c) Priprema bilateralne I multilateralne sporazume
2. MINISTARSTVO VANJSKE TRGOVINE I EKONOMSKIH ODNOSA:
a) Vanjskotrgovinska politika I carinsko tarifna politika BiH
b) Pruzanje zastite potrosaca
c) Konkurencija
d) Veterinarstvo
3. MINISTARSTVO KOMUNAKACIJA I PROMETA:
a) Politika I regulacija zajednickih I medjunarodnih komunikacionih uredjaja
b) Medjunarodni I medjuentitetski promet I infrastruktura

6
 c) Prepremanje ugovora I drugih akata iz oblasti medjunarodnih I
emdjuentitetskih komunkacija I prometa
- Direkcija za civilno zrakoplovstvo BiH
4. MINISTARSTVO FINANSIJA I TREZORA:
a) Principi poreske politike, taksi I propisa
b) Odnosi sa domacim I medjunardnim finansijskim instituacijama
c) Preprema budzeta BiH I zavrsnog racuna

5. MINISTARSTVO ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE:

a) Promovise I stiti licna I kolektivna ljudska prava I slobode
b) Saradjuje sa vjerskim zajednicama
c) Saradjuje sa nacionalnim manjinama I njihovim udruzenjima
6. MINISTARSTVO PRAVDE:
a) Upravni poslovi bitni za rad drzavnih pravosudnih organa
b) Ekstradicija
c) Medjunarodna I medjuentitetska pravosudna saradnja
7. MINISTARSTVO SIGURNOSTI:
a) Zastita medjunarodnih granica, unutrasnjih granicnih prelaza I regulisanje
prometa na granicnom prelazi BiH
b) Zastita lica I objekata
c) Prikupljanje I koristenje podataka od znacaja za bezbjednost BiH
8. MINISTARSTVO CIVILNIH POSLOVA:
a) Poslovi drzavljanstva, upis u evidenciju gradjana, zastita licnih podataka,
prikupljanje boravista I prebivalista, licne isprave, putne isprave I postupak
evidencije registracije vozila
9. MINISTARSTVO ODBRANE:

Upravne organizacije se mogu osnovati kao samostalne upravne organizacije I u

sastavu ministarstava. Dijele se na agencije, direkcije I zavode. Samostalne upravne
organizacije su:

7
 1. Agencija za statistiku BIH
2. Institut za akreditiranje BIH
3. Institut za standarde, I individualno vlasnistvo BiH

**UPRAVA U FBIH

Uprava na nivou Federacije organizuje se u vidu organa uprave I upravnih organizacija

1. FEDERALNI ORGANI UPRAVE SU:

a) Federalna ministarstva
b) Federalne uprave

Federalna ministarstva osnivaju se za obavljanje Upravnih I strucnih polsova iz

nadleznosti FBiH u oblastima u kojima federalni organi uprave provode politiku
izvrsavanja federalnih zakona I drugih propisa, to su: federalna ministarstva:

1. Unutrasnjih poslova
2. Pravde
3. Finansija
4. Energije, rudarstva I industrije
5. Prometa I komunikacija
6. Rada I socijalne politike
7. Pitanja branitelja I invalida rata
8. Zdravstva
9. Obrazovanja I nauke
10. Culture I sporta
11. Trgovine
12. Prostornog uredjenja I okoline
13. Poljoprivrede, vodoprivrede I sumarstva
14. Razvoja, poduzetnistva I obrta

8
Federalne uprave osnivaju se za obavljanje upravnih I strucnij poslova, cija priroda I
nacin obavljanja zahtijevaa organiziranje posebnih organa I da bude samostalan u radu,
mogu se osnovati kao samostalne federalne uprave I federalne uprave u sastavu
federalnih ministarstva.

Federalne uprave su:

1. Za sumarstvo
2. Za geodetske I imovinsko-pravne poslove
3. Porezna uprava (Federalno ministarstvo finansija)
4. Civilne zastite
5. Za zastitu od zracenja I radijacijsku sigurnost
6. Administracije
7. Policije

2. FEDERALNE UPRAVNE ORGANIZACIJE SU federalni zavodi, direkcije I agencije.

Federalni zavodi se osnivaju za obavljanje strucnih I upravnih poslova koji zahtijevaju

primjenu strucnih I naucnih metoda rada

1. Za statistiku
2. Meteoroloski zavod
3. Za programiranje razvoja
4. Za geologiju
5. Za javnu upravu
6. Za zastitu spomenika
7. Za zastitu bilja u poljoprivredi

Federalne direkcije I agnecije osnivaju se za obavljanje odredjenih strucnih poslova

privrednog karaktera.

Federalne direkcije su:

9
 1. Federalna direkcija robnih rezervi
2. Federalna direkcija za civilnu
3. Direkcija cesta FBiH

Agencije u FBiH su:

1. Agencija za bankarstvo
2. Agencija za privatizaciju
3. Komisija za vrijednosne papire
4. Agencija za nadzor

**ARHIV FBIH je propisan kao samostalna upravna organizacija Zakonom o fedralnim

ministarstvima I drugim tijelima federalne uprave. Vrsi strucne I druge poslove iz
nadleznosti Federacije kao sto su:

a) Evidentiranje, preuzimanje, obradu, zastitu I koristenje ukupne arhivske gradje I

registarskog materijala
b) Razvoj arhivske djelatnosti u Federaciji
c) Osiguranje I zastita arhivske gradje
d) Strucni nadzor nad zastitom registarskog materijala I arhivske gradje
e) Izdavanje potvrda I uvjerenja I drugih isprava o cinjenicama I dokazima koji se
nalase u gradji koju cuva
f) Strucno usavrsavanje radnika arhivske sluzbe

**KONTROLNA UPRAVA

Organizacioni oblici kantonalne uprave(kantonalni organi uprave I kantonalne upravne

organizacije), odredjeni su u Zakonu o organizaciji organa uprave u FBiH, a vrste
organa I organizacija odredjuju se kantonalnim zakonom, kojim se vrsi I njihovo
osnivanje.

**GRADSKA I OPCINSKA UPRAVA

10
Organizacioni oblici gradske I opcinske uprave su sluzbe za upravu na cijem celu se
nalazi gradonacelnik odnosno opcinski nacelnik (zakon o upravi FBiH), a vrsi se
propisom gradskog I opcinskog vijeca.

**LICA U ORGANIMA UPRAVE

Prema Zakonu o organizaciji organa uprave FBiH lica u organima uprave su:

1. Rukovodilac I zamjenik rukovodioca

2. Rukovodeci sluzbenici
3. Sluzbenici sa posebnim ovlastenjima
4. Sluzbenici
5. Namjestenici

1+++ Rukovodilac rukovodi organom uprave, on predstavlja organ uprave, organizacije

zakonito I efikasno obavljanje poslova, donosi propise I druge akte za koje je ovlasten
itd. Imenuje ga I smjenjuje organ odredjen Utsavom I zakonom.

- Federalnim ministarstvom rukovodi federalni minister, imenuje ga predsjednik

Federacije uz saglasnost oba potpredsjednika Federazije, nakon konsultacija sa
premijerom ili kandidatom za tu funkciju, s tim da imenovanje ministra zahtijeva
potvrdu vecine glasova zastupnika u Predstavnickom domu Parlamenta Federacije, on
im I svoje zamjenike.

- Samostalnom federalnom upravom I federalnom upravnom organizacijom rukovodi

DIREKTOR. On ima zamjenika, imenuje ga Vlada FBiH u skladu sa Zakonom o drzavnoj
suzbi FBiH.

2+++ Rukovodeci sluzbenici pomazu rukovodiocu organa uprave u pojedinim

podrucjima rada, kao rukovodecu sluzbenu ulogu se postavlja sekretar ministarstva,
pomocnici federalnog ministra I glavni federalni inspector. Oni odgovaraju za svoj rad
federalnom ministru, odnosno direktoru samostalne federalne upravne organizacije.

11
3+++ Sluzbenici sa posebnim ovlastenjima obavljaju poslove inspekcijskog nadzora I
druge znacajne upravne I strucne poslove

4+++ Sluzbenici obavljaju poslove uprave u organima uprave

5+++ Namjestenici obavljaju pomocne tehnicke poslove za potrebe organa uprave

** ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA ORGANU ZAKONODAVNE, VLASTI I ORGANI

IZVRSNE VLASTI

Ovi odnosi mogu se svrstati u sljedece osnovne grupe:

1. ORGANIZACIONA VLAST ZAKONODAVNOG I IZVRSNOG ORGANA (“osnivacka

prava”)- organe uprave osniva osniva organ zakonodavne vlasti na prijedlog
vlade, a gradske, odnosno opcinsko vijece na prijedlog gradonacelnika, odnosno
opcinkog nacelnika. Federalni organi uprave osnivaju se federalnim zakonom,
kantonalni organi kantonalnim zakonom, a gradske I opcinske sluzbe propisom
gradskog I opcnskog vijeca.
2. PERSONALNA VLAST ZAKONODAVNOG I IZVRSNOG ORGANA- personalna prava
skupstina I izvrsnog organa sastoje se u imenovanju funkcionera koji rukovode
radom organa uprave.
3. NORMATIVNA VLAST ZAKONODAVNOG ORGANA I IZVRSNOG ORGANA sastoje
se u obavezi organa uprave da izvrsavaju propise ovih organa, propise
zakonodavnog I izvrsnog organa predstavljaju normativnu podlogu za postojanje
I funkcionisanje organa uprave.
4. SREDSTVO ZA RAD ORGANA UPRAVE osiguravaju se u budzetu, politicko-
teritorijalne jedinice- Federacije, kantona, grada, opcine.
5. USMJERAVANJE RADA ORGANA UPRAVE-organ zakonodavne vlasti moze izdati
smjernice organima uprave za obavljanje poslova iz njihove nadleznosti, a ivrsni
organi upute I smjernice u istom cilju, orhani uprave su duzni postupati po tim
uputama I smjernicama.

12
6. NADZOR SKUPSTINE I IZVRSNOG ORGANA NAD ORGANIMA UPRAVE ima kao
svoj korelativan pojam odgovornost organa uprave ovim organima. Organi
uprave odgovorni su organu zakonodavne vlasti za zakonito, potpuno I efikasno
obavljanje poslova.

**UNUTRASNJA ORGANIZACIJA ORGANA UPRAVE I ORGANIZACIJA

Na nivou BiH unutrasnja orgnizacija uprave se uredjuje pravilnikom o unutrasnjoj

organizaciji. Ovaj pravilnik donosi rukovodilac organa uprave I njegovi zamjenici
konsenzusom uz saglasnost Vijeca MInistara. Na nivou FBiH, Vlada FBiH svojom
uredbom uredjuje opca nacela organizacije organa uprave I upravnih organizacija u
FBiH. Ovaj akt donosi u FBiH rukovodilac organa uprave, uz saglasnost sa organom
izvrsne vlasti, a u gradu I opcini gradonacelnik I opcinski nacelnik uz saglasnot
gradskog I pcinskog vijeca. Unutrasnja organizacija utvrdjuje se zavisno od obima I
prirode poslova, tako da se objezbjedjuje njihovo efikasno I racionalno izvrsavanje,
a prvenstveno blagovremeno ostvarivanje prava, odnosno izvrsavanja duznosti
gradjana. Zakon je odredio sadrzaj akta o unutrasnjim org.:

1. Naziv organizovanih jedinica I nadleznosti

2. Sistematizacija radnih mjesta, naziv radnog mjesta, opis poslova, lista djelatnosti
itd.
3. Nacin rukovodjenja organom I organizacionim jedinicama
4. Programiranje I planiranje poslova
5. Ovlastenja I odgovornosti rukovodoceih drzavnih sluzbenika u obavljanju poslova
6. Broj priravnika koji se primaju u radni odnos u uslovi za prijem pripravnika

Zakon predvidja mogucnost obrazovanja posebnih strucnih sluzbi za proucavanje

pojedinih pitanja, pripremu propisa I davanje misljenja, ako su u tu svrhu potrebna
posebna proucavanja ili saradnja odgovorajucih strucnjaka I organa uprave odnosno

13
 upravne organizacije. Zakon ne predvidja obavezu osnivanja kolegijuma u organima
uprave.

**ODNOSI IZMEDJU ORGANA UPRAVE

1. Odnosi izmedju svih organa uprave, istih I razlicitih politicko-teritorijalnih

jedinica. Ovo su odnosi koji se sastoje u pruzanju pravne pomoci.
2. Odnosi izmedju organa uprave uzih I sirih pol-teritorijalnih jedinica- vertikalni
odnosi izmedju organa uprave.
3. Medjusobni odnosi organa iste politicko-teritorijalne jedinice.

1.PRAVNA POMOC I SARANJA- podrazumijeva vrsenje odredjenih djelatnosti za druge

organe uprave. Zakon o upravnom postupku razlikuje 2 slucaja obracanja za pravnu
pomoc:

a) Kada organ treba da izvrsi pojedinu radnju u postupku izvan podrucja na kome
se prostire njegova nadleznost (obavezna prvana pomoc)
b) Organ nadlezan za rjesavanje u upravnoj stvari moze radi lakseg I brzeg
obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih troskova. Vrsenje pojedine radnje
u postupku prenijeti odgovarajucem drugom organu ovlastenom za preduzimanje
takve radnje (fakultativna pravna pomoc)

Pravna pomoc ne oranicava se samo na organe uprave, nego I posenim propisima

postoje I odnosi izmedju svih drzavnih organa kao I pravna lica koja vrse javna
ovlastenja. Zakon o organizaciji uprave(organe) FBiH predvidja da se organi I
medjusobno informisu I dogovaraju.

2.VERTIKALNI ODNOSI IZMEDJU ORGANA UPRAVE

a) Princip samoorganizovanosti (samoupravnosti) politicko-teritorijalnih jedinica sastoji

se u specificnim interesima, tj.ima interesa svake politicko-teritorijalne jeidnice,
samostalnom odlucivanju o tim interesima, I u principu, postojanju organa u svakoj

14
politicko-teritorijalnoj jedinici koja ce vrsiti djelatnosti radi zadovoljavanja potreba
gradjana. Izmedju organa uprave razlicitih upravnih jedinica postoje principi hijerarjihe
tj. odnos nadredjenog I podredjenog organa. Hijerarhijska vlast se karakterise
postojanjem sljedecih odnosa:

1. pravo izdavanja pojeidnacnih naredjenja I obaveza nizeg organa da postupe po

naredjenju viseg organa

2. Pravo kontrole akata u pogledu zakonitosti I cjelishodnosti

3. pravo viseg organa da vrse disciplinsku vlast

4. pravo rjesavanja sukoba nadleznosti izmedju potcinjenih organa

Sa pojmom hijerarhije susrece se pojam SUBORDINACIJE- predstavlja u hijerarhijsko

organizacionom sistemu duznosti potcinjenih da izvrsavaju kontretna naredjenja
pretpostavljenih. Vertikalni odnosi u FBiH I BiH se posljedica ustavne strukturee BiH.

FBiH-kad je vec ustavom izvrsena raspodjela nadleznosti nivoa politicko-teritorijalnog

organizovanja, svaki nivo preko svojih organa obavlja poslove iz svoje nadleznosti, pa
siri nivo nije nadredjen nizem nivou kao “viis” prema “nizem” nivou. Takodjer postoji
dodatno pravilo da se zakoni odnosno odluke sa sireg nivoa izvrsavaju od strane sireg
nivoa, pa u tom slucaju organi sire pol.ter. jedinice dticu odredjena ovlastenja prema
organima nize zajednice. U FBiH postoje 3 grupe tzv. vertikalnih odnosa:

1. Odnosi izmedju federalnih I kantonalnih organa, gradonacelnika I opcinskog

nacelnika, za sve ove odnose bitne su 2 stvari, to su nacela na kojima se
zasnivaju I sadrzaj ovlastenja.
a) Sto se tice nacela, ukazano je na odnose tj.ovlastenja mogu postojati samo
kada se radi o ??? federalne politike I I federalnih zakona I drugih propisa sa
nizim nivoima(kantonu, gradu, opcini)

15
 Federalni zakoni iz iskljucive nadleznosti Federacije u pravilu se izvrsavaju od
strane samih federalnih organa, a od strane nizeg nivoa kad je to predvidjeno
federalnim zakonom. Zakoni iz zajednicke nadleznsoti Federacije I kantona u
pravilu se izvrsavaju samo od strane kantona. Medjunarodni ugovori koje je
zakljucila Federacija izvrsavaju se od strane organa Federacije.

b) U pogledu sadrzaja ovlastenja, po Zakonu o organizacije uprave u FBiH,

federalni organi uprave mogu od organa odgovarajuceg uzeg nivoa (na koje
je preneseno izvrsavanje propisa):
+a) traziti propise, podatke, dokumentaciju I obavjestenje o izvrsavanju
propisa I medjunarodnih ugovora, te stanju odgovarajucoj oblasti
+b) izdavati instrukcije za izvrsvaanje politike, propisa I ugovora, kantonalni
organi uprave, gradonacelnik I opcinski nacelnik ako ocijeni da primljena
instrukcija nije saglasna utvrdjenoj federalnoj politici ili zakonu ili drugom
propisu-moze podnijeti prigovor Vladi Federacije.
+c) upozoriti organ uprave nizeg nivoa na obavezu izvrsavanja propisa I
ugovora
+d) neposredno izvrsiti propise I medjunarodne ugovore akoo organ uprave
nizeg nivoa ne postupi po upozorenju.
2. Odnosi izmedju kantonalnih organa uprave I opcinskih I gradskih organa uprave
sustinski su isti kao I odnosi federalnih, kantonalnih, gradskih I opcinskih organa
uprave.
3. Odnosi izmedju gradskih I opcinskih organa uprave, analogni su odnosu
kantonalnih, gradskih I opcinskih organa uprave kao I odnos federalnih,
kantonalnih, gradskih I opcinskih organa uprave.

**PRINCIP LOKALNE SAMOUPRAVE

Ustavom FBiH regulisana je lokalna smaouprava u skladu sa Europskom poveljom o

lokalnoj smaoupravi. BiH je pristupila 1994.godine. Jedinice lokalne samouprave su
opcina I grad. Opcina I grad imaju statut kojim se blize regulise samoupravni djelokrug.

16
Lokalnu samoupravu izvrsacaju jedinice lokalne samouprave I gradjani, na osnovu
Ustava FBiH, zakona I statute jedinice lokalne samouprave.

Razlika izmedju pcine I grada- gradske vlasti se osnivaju za podrucje 2 ili vise opcina
koje su urbano I teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama gradjana, formira se
grad kao jedinica lokalne uprave I samouprave, u skladu da federalnim zakonom.

Opcina je jedinica lokalne samouprave koja je na osnovu ispunjavanja propisanih

kriterija uspostavljena zakonom, grad je jedinica lokalne samouprave koja predstavlja
urbanu infrastrukturnu cjelinu povezanu svakodnevnim potrebama gradjana. U opcini se
prvenstveno vrsi:

1. Osiguranje I zsstita ljudskih prava I osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom

2. Donosenje budzeta jedinice lokalne samouprave
3. Donosenje programa I planova razvoja jedinice lokalne samouprave I stvaranje
uvjeta za privredni razvoj I zaposljavanje.
4. Donosenje prostornih, urbanistickih I provedbenih planva, ukljucujuci zoniranje
5. Organizacija I unparedjenje lokalnog javnog prevoza

Odgovornosti grada obuhvataju:

1. Finansije I porezna politika, u skladu sa federalnim I kantonalnim zakonima

2. Zajednicka infrastruktura
3. Urbanisticko planiranje
4. Javni promet
5. Nadleznosti koje gradu povjeri kanton

Opcine imaju pravo da u izvrsavanju svojih duznosti saradjuju sa drugim opcinama radi
obavljanja poslova od zajednickog interesa, te se mogu udruzivati u Saveez opcina
FBiH.

**ODNOSI ORGANA UPRAVE ISTIH POLITICKO TERITORIJALNE JEDINICE

17
Ovi odnosi se sastoje se od medjusobne saradnje u pitanjima od zajednickog interesa,
dostavljanja podataka I obavjestenja, saradnje pri izradi propisa.

a) Radi ostvarivanja medjusobne saradnje u pitanjima od zajednickog interesa.

Organi uprave mogu obrazovati zajednicke strucne komisije I radne grupe I
druge vidove medjusobne saradnje
b) Organi uprave I upravne organizacije duzni su da jedni drugima dostavljaju
podatke I obavjestenja potrebna za vrsenje poslova iz njihovog djelokruga, radi
efikasnijeg obavljanja zadataka I poslova organa uprave
c) Prlikom pripreme propisa I drugih strucnih materijala, organi u pravne
organizacije su duzne da o ovim materijalima pribave misljenje drugih
zainteresovanih organa

U slucaju kada starjesina jednog organa donosi propise u saglasnosti sa starjesinom

drugog organa, pa ne dodje do saglasnoti, starjesine su duzne o spornim pitanjima
obavijestiti izvrsni organ skupstine politicke teritorijalne jedinice. Ako izmedju organa
uprave nastane spor o nadleznosti, a ne radi se o predmetima upravnog postupka, ili se
pojave druga sporna pitanja u izvrsavanju poslova iz njihoovg djelokruga duzni su bez
odlaganja obavijestit izvrsni organ koji ce odluciti o tome.

** AUTONOMIJA ORGANA UPRAVE OD SUDA

Autonomija ili vezanost uprave I sudstva njihovim odlukama jedno je od najvaznijih

pitanja odnosa organa uprave I sudstva. I taj odnos ima svoj izraz u ustavnom nacelu
diobe vlasti nad sudsku, izvrsnu I zkaonodavnu vlast. Ova odvojenost postoji na svim
stupnjevima I hijrarhijskoj organizaciji drzave-ona znaci da su sudksi organi I organi
uprave duzni medjusobno prinzati akte drugog organa dok za to postoje objektivno I
zakonom predvidjene pretpostavke- UZAJAMNA AUTONOMNOST. Druga strana te
uzajamne autonomonsti je uzajmna vezanost akata koje donose dva razlicita drzavna
organa. Ta vezanost znaci u pozitivnom smislu, da u poslu Iz svoje nadleznosti organ
treba priznati djelotvornost akata drugog organa, I njime mora prilagoditi vlastiti akt. A

18
u negativnom smislu ne smije donijeti akt s drugacijim pravnim ucinkom. Pravni
poredak izrazava takvu uzajamnu vezanost kad za upravne akte I sudske odluke
propisuje NACELO PRAVOMOCNOSTI, a odstupanja od nacela moraju zakonom moraju
biti predvidjena.

** ODNOS ORGANA UPRAVE I SUDOVA

a) Prethodno pitanje-je pitanje je bez kojeg se ne moze rijesiti glavna stvar

(upravna) za cije rjesavanje je nadlezan sud. Medjutim u nekim slucajevima je
organu uprave dopusteno da odlucuje o oredjenim pravnim pitanjima koja
spadaju u sudsku nadleznost radi efikasnijeg rjesavanja odredjene upravne
stvari, ali to ne znaci da se moze o svim sudskim pravnim pitanjima odlucivati u
upravnom postupku kao prethodnom pitanju. Tako zakon o upravnom postupku
FBiH izricito propisuje da se upravni postupak mora prekinuti kad se prethodno
pitanje odnosi na:
- Postojanje krivicnog djela
- Braka
- Utvrdijvanje ocinstva
- Kad je to zakonom odredjeno
b) Pravna pomoc I saradnja izmedju organa uprave I sudstva nije krsenje ustavnog
nacela podijele vlasti. Ova saradnja zove se REKVIZICIJA. Ali zbog podjele vlasti
ova rekvizicija ne smije biti uobicajena vrsta odnosa da ne bi doslo do krsenja
ustavnog nacela. Ova saradnja je rjedja nego saradnja izmedju samih organa
uprave kojim se ne moze primijeniti nacelo podjele vlasti. Zakon o upravnom
postupku FBiH propisuje da organ uprave moze traziti pravnu pomoc sudova za
izvrsenje pojeidnih radnja u postupku samo u okvira posebnih propisa.
c) Kontrola funkcija suda- prema upravi ima svoj razlog u organizatorskoj
nesposobnosti predstavnickog tijela da nadzire upravne akte kojim uprava daje
prava ili namece obaveze gradjanima I zbog toga rad organa uprave u donosenju

19
upravnih akata podlijeze kontroli sudova. Postoje dva sistema nadzora uprave od
sudova:
-sistem u okviru anlosaksonskog prava u kome je veliku ulogu imalo common law
-drugi system se razvio u francuskoj
Organi uprave I sudovi duzni su da priznaju akte jedni drugih I da se uzdrzavaju
da prelaze u nadleznost jedni drugih. Medjutim moze doci do sukoba nadleznosti
izmedju organa uprave I sudova. Sukob nadleznosti moze biti pozitivan tj.kada
se organ uprave I sud proglasavaju nadleznim za rjesavanje iste pravne stvari I
negativan kada se organ uprave I sud proglasavju nenadleznim za rjesavanje iste
pravne stvari. Ustav FBiH ne sadrzi odredbe o rjesavanju sukoba nadleznosti
izmedju organa uprave I sudova. Organ koji bi trebao da rjesava ovaj sukob
nadleznosti je Ustavni sud FBiH. Kada nastane negativni sukob nadleznosti
prijedlog za rjesavanje sukoba moze podnijeti svako lice koje zbog odbijanja
nadleznosti nije moglo ostavriti svoje pravo tj.zainteresovane stranke, sud ili
organ uprave koji je u sukobu. Kada nastane pozitivan sukob spor o sukobu
moze se pokrenuti cim je postupak kod drugog organa u toku. Akti doneseni iz
sudske odnosno upravne nadleznosti su nistavi, pa bi se zato ovaj spor mogao
pokrenuti u neogranicenom roku, bez obzira na pravosnaznost akta jednog
organa. Organi uprave su duzni da poslove Iz svoje nadleznosti obavljauju na
osnovu zakona I drugih propisa kao na nacin I po postupku propisanim zakonom
I drugim propisima. Odatle se djelatnost uprave dovodi u vezu sa djelatnoscu
suda, odnosno sa kontolom suda u pogledu zakonitosti uprave. Posto uprava
donosi razne vrste akata imamo I razlicite vidove kontrole:
1. Kontrolu ustavnosti I zakonitosti opcih akata organa uprave OD STRANE
USTAVNIH SUDOVA
2. Kontrolu zakonitosti upravnih akata u upravnom sporu OD STANE VRHOVNIH
SUDOVA
3. Kontrola zakonitosti akata poslovanja iz imovinsko-pravnih odnosa sa
gradjanima I pravnim licima

20
**ODNOS ORGANA UPRAVE I NADLEZNOG TUZILASTVA

Odnos organa uprave I nadleznog tuzilastva je nacelno odnos koordiniranih organa, a

ne jedan drugom podredjenih. Medjutim nadlezno tuzilastvo vrsi I iizvjesne kontrole
funkcije u odnosu na organe uprave. Sva njegova ovlastenja u vrsenju nadzora nad
organima uprave su samo procesnog karaktera. Nadlezni tuzilac ima ovlastenja
procesnog karaktera u upravnom postupku, upravnom sporu, I u sporu o ocjeni
zakonitosti opcih akata kod ustavnog suda. Nadlezni tuzilac moze izjaviti zalbu protiv
prvostepenog rjesenja kojim je povrijedjen zakon u korist pojedinca ili pravnog lica, a
na stetu drustvene zajednice, bez obzira da li je ucestvovao u prvostepenom postupku.
Nadlezni tuzilac je ovlasten da podnese prijedlog za oglasavanje rjesenja nistavim kao I
da izjavi zalbu protiv rjesenja kojim mu je odbijen taj prijedlog ako postoji organ uprave
neposredno viseg stepena, odnosno da pokrene upravni spor ako nema takvog organa.
Zahtjev za zastitu zakonitosti je vanredno pravno sredstvo u upravnom postupku kojeg
moze da podize sam nadlezni tuzilac. Nadlezni tuzilac ima odredjena procesna prava I u
izvrsnom postupku. Kada je konacnim upravnim aktom povrijedjen zakon u korist
pojedinca ili privrednog drustva I odredjenog pravnog lica, upravni spor moze pokrenuti
nadlezni javni tuzilac, tj.on moze da vrsi sve radnje koje po odredbama zakona o
upravnom sporu moze da vrsi stranka koja pokece upravni spor.

** UPRAVNI UGOVOR

Upravni ugovori su druga vrsta pravnih akata cijim donosenjem odnosno zakljucivanjem
se zasnivaju pravni odnosi izmedju drzavne odnosno drugih tijela javne vlasti s drugim
pravnim subjektima. Nastaju saglasnom izjavom volja ugovornih strana. Ovi upravni
poslovi su sve vise akti upravljanja poslovima tijela javne vlasti. Za nastanak ovih
ugovora moraju se ispuniti odredjene pretpostavke, materijalne I formalne prirode. Iz
tog se razloga zato se pravni poslovi koje ugovori drzava ili neko drugo javno pravno
tijelo dijele u dvije osnovne kategorije: ugovore privatnog prava I upravne ugovore.

Vrste ugovora

21
U Francuskoj pravnoj nauci se govori o koncesiji I ugovorima o javnim nabavkama. U
NJemackoj pravnoj nauci postoje koordinirani javno pravni ugovori I subordinirani javno
pravni ugovori. A dvije podvrste subordiniranih upravnih ugovora su: ugovor o nagodbi
I ugovor o razmjeni.

Stranke ugovora

U Francuskom pravu jedna stranka upravnog ugovora uvijek je osoba javnog prava. U
NJemackoj nauci za postojanje upravnog ugovora nije uvjet da jedna ugovorna strana
bude drzava. Dovoljno je da ga sklope dvije private osobe ako tako zakon odredjuje.
Postupak sklapanja upravnog ugovora odlikuje narocita strogost, a ona se ogleda u
nadredjenom polozaju I autoritativnoj vlasti drzave. Toga nema u ugovorima
gradjanskog prava. Javni interes stiti se naorocitim poklanjanjem paznje nacelu
zakonitosti I posebnom postupku kome prethodi. Za valjanost upravnih ugovora
potrebno je ispuniti odredjene pretpostavke. Izvrsenje upravnih ugovora je
preduzimanje ili propustanje preduzimanja radnji ugovornih strana radi realizacije
pedmeta ugovora. Za izvrsenje ugovora vaze ugovorne odredbe, opca pravila o
ugovorima, te posebna pravna pravila o upravnim ugovorima.

22