Izgradnja novoga dr�avnog sustava

Rijetko se u povijesti postupalo tako planski kao pri podjeli pokorenoga

Bizantskoga
Carstva. Novi se dr�avni sustav na gr�kom Istoku nastojalo skrojiti u skladu sa
sporazumom
koji su kri�ari i Venecijanci sklopili u o�ujku 1204. pod zidinama Carigrada.
Veliki du�d
Enrico Dandolo, �ija je volja odlu�ivala o doga�ajima prethodnih godina i koji je
nadahnuo
tako�er i sporazum o diobi, pri provedbi je dogovora zadr�ao pravo na kona�nu
odluku. Prije
svega je valjalo izabrati cara i u tu se svrhu prema odredbama iz sporazuma
formiralo vije�e
od �est Franaka i �est Venecijanaca. Sve je ukazivalo na izbor markgrofa Bonifacija
od
Montferrata: njegova dotada�nja vode�a uloga u kri�arskoj vojsci, njegove bizantske
veze i
osobne sposobnosti. Ali du�du je vi�e odgovarala manje markantna osoba te je,
budu�i da su
se u frana�kom taboru stvorile frakcije, dok su Venecijanci nastupili slo�no, uspio
izboriti
imenovanje grofa Balduina Flandrijskog. On je 16. svibnja u Hagiji Sofiji okrunjen
za cara
carigradskoga Latinskog Carstva. Gospodar Hagije Sofije i prvi latinski patrijarh
Carigrada
postao je Venecijanac Toma Morosini, jer budu�i da je car izabran iz redova
vitezova, novoga
je carigradskog patrijarha po odredbama o�ujskog sporazuma trebala postaviti
venecijanska
strana.
Kao car Latinskoga Carstva Balduin je trebao dobiti �etvrtinu cjelokupnoga carskog
teritorija, dok je od preostale tri �etvrtine polovina pripala Veneciji, a druga je
polovina imala
biti podijeljena me�u vitezovima kao carski lenski posjed. Balduinu su dodijeljeni
Trakija i
sjeverozapadni dio Male Azije, tako da je njegovo podru�je obuhva�alo obje strane
Bospora i
Helespont. Car je mogao svojim vlasni�tvom smatrati i vi�e egejskih otoka, me�u
njima
Lesbos, Hios i Samos. Bonifacije od Montferrata morao se zadovoljiti podru�jem Male
Azije,
ali je pri�eljkivao posjed u europskom dijelu. Tako je nakon �estokih prepirki i
borbi zaposjeo
Solun i ondje za sebe osnovao kraljevstvo koje je obuhva�alo i susjedna podru�ja
Makedoniju
i Tesaliju.
Najve�u su dobit iz ovog pothvata izvukli Venecijanci, a nova se mo� Venecije
utemeljila
upravo na posjedovanju najva�nijih luka i otoka. Pomorska se republika odrekla
neposrednog
vlasni�tva nad dodijeljenim teritorijima u Epiru, Akarnaniji, Etoliji i na
Peloponezu i
zadovoljila se time da u posjed uzme lu�ke gradove Koron i Modon na Peloponezu, a
ne�to
kasnije i Dra� i Dubrovnik na jadranskoj obali (1205.). Veneciji su pripali i
Jonski otoci,
zatim Kreta, koja je isprva trebala pripasti Bonifaciju od Montferrata, te ve�ina
otoka u
arhipelagu uklju�uju�i Eubeju, Andros i Naxos, kao i najva�niji lu�ki gradovi na
Helespontu i
Mramornom moru: Galipolje, Redest i Herakleja, i tako�er Drinopolje u unutra�njosti
carske
Trakije. Osim toga, i sam je Carigrad podijeljen poput carskog teritorija: Venecija
je i ovdje
dobila tri osmine, dok je pet osmina pripalo caru. Tako se du�d s pravom nazivao
"gospodarom �etvrtine i jo� polovine (druge �etvrtine) Rimskoga Carstva" i, dok su
frana�ki
pokrajinski kne�evi morali polo�iti lensku zakletvu carigradskom caru, Dandolo je
izuzet iz
lenske obveze, kao �to je bilo izri�ito utana�eno u ugovoru. Na istoku je nastalo
venecijansko
kolonijalno carstvo. Venecijanci su ovladali cjelokupnim pomorskim putem od svoga
grada
do Carigrada, dr�ali su u rukama sve tjesnace i kontrolirali ulaz u Carigrad, a i u
samom
Carigradu pripadale su im tri osmine gradskog teritorija s Hagijom Sofijom.
Pokraj ovolike je mo�i jo� jadnije djelovala nemo� labavo skrpane frana�ke
vladavine.
Kao tipi�no feudalna formacija, Latinsko se Carstvo raspalo izme�u mnogobrojnih
ve�ih i
manjih vladara. Na ru�evinama Bizantskoga Carstva razvio se kompliciran i
ra��lanjen lenski
sustav.
158
istorijaonline.comU srednjoj i ju�noj Gr�koj nastale su velike kne�evine koje su s
Balduinovim carstvom bile
u sasvim labavoj vezi, budu�i da njihovi gospodari nisu bili obvezani neposredno
caru, ve�
kralju Soluna. Bonifacije se, naime, iz Soluna probio do Atene i svoju vlast nad
Atikom i
Beocijom prenio na Otona de le Rochea. Peloponez su pak uz podr�ku kralja
Bonifacija
pokorili Vilim Champlitte i Gottfried Villehardouin: ondje je nastala francuska
kne�evina
Aheja ili Moreja, najosebujnija od svih kne�evina koje su nastale na ru�evinama
Bizantskoga
Carstva, sasvim zapadnja�ka po na�inu �ivota i najja�e diferencirana u feudalnom
smislu. Bio
je to djeli� Francuske na gr�kom tlu, koji je ondje pod Vilimom Champlitteom i
zatim pod
ku�om Villehardouin �ivio svojim zasebnim �ivotom.
Iako mu je feudalisti�ki dr�avni poredak u zapadnom smislu bio stran, Bizant je
ipak
izgubio mnogo od svoga nekada�njeg centralizma, a osobito je cjelokupan privredni i
vojni
sustav Bizantskoga Carstva odavna imao feudalisti�ku podlogu. Ve� je stolje�ima
proces
feudalizacije u Bizantu napredovao velikim koracima: privredna struktura i
dru�tveni odnosi
Bizantskoga Carstva sada se uop�e vi�e nisu toliko razlikovali od zapadnih, i to je
znatno
olak�alo uspostavu latinske vladavine.
Neke su se stvari mogle preuzeti bez izmjena. �injenica je da izme�u bizantskog
pronoia
posjeda i zapadnoga feuda zapravo nije postojala nikakva razlika. Ali pronojari su
bili
mjerodavan sloj stanovni�tva i fakti�no �inili jedinu silu s kojom je osvaja�
trebao ozbiljno
ra�unati. Pri osvajanju Moreje, o �ijemu smo toku najbolje obavije�teni, otpor je
po pravilu
trajao onoliko dugo koliko su ga pru�ali pronojari. Bez borbe su se predavali tek
kada im je
obe�ano da �e ostati u posjedu svoga pronoia zakupa. Pod tim bi se uvjetom,
Me�utim,
uglavnom pokorili bez otpora. Time se u osnovi mijenjao samo lenski gospodar.
Polo�aj
narodnih masa u bitnome je ostajao isti, bez obzira na to izrabljivali ih latinski
ili gr�ki
gospodari.
Ipak, bizantsko je stanovni�tvo podnosilo latinsku osvaja�ku vlast tek uz krajnji
otpor, i to
u velikoj mjeri zbog oholosti osvaja�a i vjerskog jaza koji ih je od njih dijelio.
Crkvena
podre�enost Grka rimskom autoritetu bila
je formalno postignuta, iako ne u smislu crkvene unije kakvu je pri�eljkivao papa,
ve�
prisilno, osvajanjem. Ali unutarnje je jedinstvo bilo udaljenije nego ikada.
Stranom
vladavinom samo je produbljena svijest o kulturnoj i vjerskoj osobitosti. Iako su
se brojni
bizantski feudalci uklopili u sustav vlasti osvaja�a i iako su narodne mase, u sebi
se ne mire�i,
ostale u svojoj domovini, nemali je dio bizantskih velika�a napustio podru�ja koja
su osvojili
Latini i pobjegao u krajeve koji su jo� bili po�te�eni te sudbine. Uz podr�ku
lokalnoga
stanovni�tva ti su izbjeglice stvorili novu dr�avnu formaciju koja je Bizant
spasila od propasti.
U Maloj Aziji je pod Teodorom Laskarisom, zetom Aleksija III. Angela, nastalo
Nicejsko
Carstvo, a u Epiru se utvrdio Mihajlo Angel, brati� careva Izaka II. i Aleksija
III.
Nedugo prije toga, iako ne kao posljedica pada Carigrada, pod velikim je Komnenima
Aleksijem i Davidom, unucima Andronika I., na jugoisto�noj obali Crnoga mora
nastalo
carstvo Trapezunt. �ini se da su ve� nakon pada Andronika I. Aleksije i David u
dje�a�koj
dobi dovedeni na dvor gruzijske kraljevske ku�e s kojom su bili rodbinski povezani.
Uz
djelotvornu podr�ku slavne kraljice Tamare (1184.-1212.) osvojili su Trapezunt u
travnju
1204. Odande se mla�i brat, drski i borbeni David, probio uzdu� obale prema zapadu,
osvojio
Sinope i naposljetku doveo i Paflagoniju i pontsku Herakleju pod svoju vlast.
Njegovo je
daljnje napredovanje, Me�utim, zaustavio Teodor Laskaris.
Pogre�na procjena va�nosti Male Azije pokazala se sudbonosnom za Latinsko Carstvo.
Budu�i da se Bonifacije od Montferrata uputio prema Solunu i odrekao Male Azije,
ondje su
se oko Teodora Laskarisa okupile snage koje su odr�avale bizantsku dr�avu. Prvi su
koraci
bili beskrajno te�ki. Stara se dr�avna struktura raspala i nastanak novih dr�avica
bio je u
punom jeku. U Filadelfiji se Teodor Mankafa utvrdio kao samostalni vladar, u
Meandarskoj
dolini bio je to Manuel Maurozom, a u Sampsonu kod Mileta Saba Asiden. S istoka se
du�
159
istorijaonline.comobale probijao David Komnen. Latini su sada prije svega poku�ali
nadoknaditi propu�teno.
Balduinov brat Henrik Flandrijski i lenski vitezovi grofa Ljudevita od Bloisa, koji
je nakon
ponovne raspodjele imao dobiti Niceju, krajem 1204. bacili su se na osvajanje
maloazijskoga
podru�ja. Prije nego �to su Bizantinci uspjeli u�vrstiti svoj polo�aj i uspostaviti
politi�ku i
vojnu organizaciju, bili su prinu�eni krenuti u borbu protiv nadmo�nih latinskih
trupa. Teodor
Laskaris pretrpio je poraz kod Poimanena; nakon toga je ve�ina gradova u Bitiniji
pala u ruke
Latina. �inilo se da je bizantska stvar u Maloj Aziji izgubljena. Ali u kriti�nom
je trenutku
neo�ekivani spas donijela katastrofa koja je stigla Latinsko Carstvo na Balkanu.
Bizantsko zemljoposjedni�ko plemstvo u Trakiji isprva se pokazalo sasvim spremnim
priznati latinsku prevlast i stupiti u slu�bu novih vlastodr�aca, dakako, pod
uvjetom da zadr�i
svoje dotada�nje posjede i pronoie. Latini su, Me�utim, u svojoj kratkovidnoj
oholosti odbili
molbu gr�koga plemstva koje je bilo spremno na pogodbu, a jednako su tako vjerovali
i da
mogu prezreti spremnost mo�noga bugarskog cara na pregovore. Tra�ka aristokracija,
kojoj je
ba�ena rukavica u lice, ustala je protiv latinske vladavine i pozvala u zemlju cara
Kalojana,
stavljaju�i mu ubudu�e na raspolaganje svoje usluge i carsku krunu. Ustanak se
�irio velikom
brzinom. U carskom Didimotihu, a zatim i u venecijanskom Drinopolju i u vi�e drugih
tra�kih
gradova, latinska je posada poubijana ili prisiljena na povla�enje. Kalojan se
probio u Trakiju
i sukobio se s Latinitna nedaleko od Drinopolja. Ondje je 14. travnja 1205. do�lo
do �uvene
bitke u kojoj su latinsku konjicu potukle Kalojanove bugarsko-kumanske trupe. I sam
je car
Balduin pao u zarobljeni�tvo iz kojega se vi�e nikada ne�e vratiti, a poginuli su i
brojni
frana�ki vitezovi, me�u ostalima i pretendent na Niceju, Ljudevit od Bloisa.
Latinska je vlast
uzdrmana do temelja to�no godinu dana nakon osvajanja Carigrada. Teodoru Laskarisu
bio je
otvoren put. Latini su se povukli iz Male Azije i samo je grad Pegaj ostao pod
njihovom
vla��u.
U borbi protiv suparni�ke sile velikih Komnena i protiv maloazijskih pokrajinskih
kne�eva
Teodor Laskaris je u�vrstio svoju vladavinu u zapadnoj Maloj Aziji i prihvatio se
organizacije
nove bizantske dr�ave sa sredi�tem u Niceji. Izvana se do u pojedinosti pridr�avao
uzora
starog Bizanta. Uprava, �inovni�ki aparat i dvor izgra�eni su na starim bizantskim
na�elima.
U Niceji su ponovno o�ivjele dr�avne i crkvene tradicije Bizantskoga Carstva, koje
su na�le
svoj simboli�ni izraz u carskoj vlasti i patrijarhatu. Umjesto titule despota, koju
je do tada
nosio, Teodor je uzeo carsku �ast. U�eni Mihajlo Autorejan imenovan je patrijarhom
te je
obavio Teodorovu carsku krunidbu i pomazanje. Zbog zamr�ene situacije, preliminarni
su
pregovori oduzeli mnogo vremena pa je do izbora patrijarha do�lo tek u tre�em
tjednu
uskr�njega posta, a do pomazanja cara u Velikom tjednu godine 1208. Iako se Teodor
ve�
prije osje�ao kao car, a tako su na njega gledali i njegovi prista�e, ipak su ga
tek sve�ana
krunidba i pomazanje od strane patrijarha posvetili i dali njegovu polo�aju drevni
bizantski
zna�aj. Kao bazilej i autokrator Romeja on je preuzeo naslje�e carigradskih
bizantskih careva.
Sada je va�io za jedinoga pravovaljanog cara Bizanta, a jednako je tako i patrijarh
sa
sjedi�tem u Niceji, koji je obavljao slu�bu ekumenskoga carigradskog patrijarha,
smatran
jedinim pravovaljanim glavarom Gr�ke crkve. Latinskom caru i patrijarhu u Carigradu
suprotstavljeni su bizantski car i pravoslavni patrijarh u Niceji. Niceja je
prerasla u dr�avno i
crkveno sredi�te bizantinstva koje je bilo protjerano iz Carigrada.
Za Latinsko je Carstvo uni�tenje toga gr�kog sredi�ta, �iji nastanak nije bilo u
stanju
sprije�iti, bilo pitanje od �ivotne va�nosti. Na mjesto Balduina stupio je njegov
sposobni brat
Henrik. On je najprije kao carski upravitelj, a zatim kao car (od 20. kolovoza
1206.) vrlo
razborito upravljao vladom u Carigradu. U znatnoj je mjeri ponovno uspostavio
latinsku
vladavinu u Trakiji. Gr�ko-bugarska suradnja, naime, nije dugo potrajala, a za
razliku od
Balduina Henrik je prema Grcima zauzeo pomirljiv stav i tako za sebe uspio
pridobiti dio
gr�koga plemstva.
160
istorijaonline.comVe� krajem 1206. godine Henrik se na �elu latinske vojske ponovno
probio u Malu Aziju.
Me�utim, zbog novih Kalojanovih upada morao je prekinuti ratovanje i u prolje�e
1207. je s
Teodorom Laskarisom sklopio primirje na dvije godine. No bugarska opasnost nije
dugo
vr�ila pritisak na Latinsko Carstvo, jer u listopadu 1207. Kalojan je poginuo pri
opsadi
Soluna. Za vrijeme razornih bugarskih upada gr�ko je stanovni�tvo Trakije i
Makedonije
naposljetku trpjelo jednako kao i latinsko. Bizantinci su zadr�ali mu�nu uspomenu
na
"Grkoubojicu", kako se Kalojan nazvao po uzoru na Bugaroubojicu Bazilija II. Unato�
tome,
ostaje �injenica da je ba� Kalojan bio taj koji je spasio od propasti novonastalo
Bizantsko
Carstvo u Maloj Aziji.
Osim protiv latinskoga Carigrada, Nicejsko je Carstvo moralo izdr�ati i te�ku borbu
protiv
sultanata Ruma. Preseljenje bizantskoga sredi�ta u Malu Aziju zao�trilo je
bizantskoseld�u�ki sukob, budu�i da je bilo ozbiljnom preprekom seld�u�kom prodoru
na morsku
obalu. Posredovanjem Venecije sultanat je godine 1209. sklopio tajni savez s
Latinskim
Carstvom. Sa svoje je strane Teodor Laskaris u Ciliciji stupio u vezu s
maloarmenskim
kraljem Leonom II. koji se tako�er osje�ao ugro�enim od sultanata Ikonija. Priliku
za napad
na mlado gr�ko carstvo Seld�ucima je pru�io nekada�nji car Aleksije III. koji je
nakon du�eg
boravka na europskom tlu, stigao na ikonijski dvor. Sultan je sada svoje osvaja�ke
planove
mogao maskirati zahtjevom koji je djelovao legitimno, naime da Teodor Laskaris
prepusti
prijestolje svom tastu. Bitke koje su se rasplamsale kod Antiohije na Meandru bile
su �estoke
i nanijele su te�ke gubitke krajnje skromnoj vojsci nicejskoga cara, �iju je jezgru
tvorila
grupica od 800 latinskih pla�enika. Ipak, u prolje�e 1211. on je odnio pobjedu.
Sultan je
poginuo na bojnom polju, a biv�i car Aleksije III. pao je u zarobljeni�tvo i
zavr�io �ivot u
jednom nicejskom samostanu. �ini se da ta pobjeda nije donijela teritorijalne
dobiti, ali njezin
je psiholo�ki u�inak bio upravo izvanredan. Mlado carstvo krenulo je u
tradicionalnu borbu
protiv nevjernika i izdr�alo ku�nju.
Nakon toga je ponovno �ivnula borba protiv Latina. �ini se da je Teodor Laskaris,
koji je
ve� nekoliko godina raspolagao flotom, ve� tada pomi�ljao da napadne Carigrad. U
stvarnosti
je, Me�utim, do�lo tek do manjih bitaka u zapadnom pojasu Male Azije i pritom se
sre�a
nasmije�ila latinskom caru. Henrik je dobio bitku na Rindaku (15. listopada 1211.)
i probio se
do Pergama i Nimfeona. Ipak, taj usputni rat, koji su i ovdje obje strane vodile s
malom
vojnom silom, nije uspio donijeti kona�nu odluku. Obje su strane bile iscrpljene i
tako je
krajem 1214. godine u Nimfeonu zaklju�en mirovni sporazum koji je utvrdio granice
izme�u
Bizantskoga i Latinskoga Carstva: Latini su zadr�ali sjeverozapadni kut Male Azije
do
Adramitija na jugu, a ostatak podru�ja do seld�u�ke granice pripao je nicejskoj
dr�avi. Tako
su oba carstva na neko vrijeme priznala jedno drugome pravo na postojanje. Nijedno
od njih
nije bilo dovoljno sna�no da uni�ti drugo. Uspostavljena je ravnote�a i odre�ena
stabilnost
odnosa.
Ali dok je za Nicejsko Carstvo stabilizacija ubrzo dovela do novog uspona, za
latinski je
Carigrad nakon Henrikove smrti 1216. godine uslijedilo razdoblje propadanja.
Nicejskolatinski mir isprva se po�tovao. Teodor Laskaris o�enio se po tre�i put, i
to Jolandinom k�eri
Marijom, ne�akinjom prve dvojice latinskih careva. S venecijanskim vlastima u
Carigradu u
kolovozu je 1219. sklopio ugovor kojim je obe�ao potpunu slobodu trgovine i poreza
Venecijancima u Nicejskom Carstvu, �to su u�ivali i u starom Bizantu. Nije
oklijevao nazvati
venecijanskoga du�da despotom i gospodarom jedne i pol �etvrtine gr�kog imperija,
ali je
zato sam sebi u istoj slu�benoj ispravi dao sljede�i naslov: Theodorus in Christo
deo fidelis
Imperator et moderator Romeorum et semper augustus Comnanus Lascarus.
Nicejsko su Carstvo ve� i ju�ni Slaveni dr�ali nasljednikom staroga Bizanta i
sredi�tem
gr�koga pravoslavlja. Nemanjin sin Sava zaobi�ao je ohridsku nadbiskupiju, kojoj je
dotad
bila podlo�na Srpska crkva, i obratio se Niceji te ga je 1219. godine nicejski
patrijarh posvetio
za autokefalnoga nadbiskupa Srbije. Dvije godine prije njegov je brat, Stefan
Prvovjen�ani,
161
istorijaonline.comprimio kraljevsku krunu iz Rima. Postizanje crkvene neovisnosti
za mlado je srpsko
kraljevstvo zna�ilo velik dobitak. Jednako je na dobitku bilo i Nicejsko Carstvo.
Priznanje
prava prevlasti njegova patrijarha, koji je posvetio prvog nadbiskupa Srbije i �ije
je ime
autokefalna Srpska crkva u molitvama imala spominjati na prvome mjestu, bili su
pokazatelji
rastu�eg ugleda Nicejskoga Carstva.
Va�na je posljedica nicejsko-latinskog pomirenja bio slom velikokomnenske vlasti na
Crnom moru. David Komnen je rat protiv Teodora Laskarisa vodio uz latinsku podr�ku
i kao
vazal carigradskoga cara. Prepu�ten sam sebi, vi�e se nije mogao suprotstaviti
nicejskom
vladaru. Teodor je 1214. godine pripojio Niceji cijelo Davidovo podru�je zapadno od
Sinope,
zajedno s Heraklejom i Amastrisom i time osigurao �vrst polo�aj na ju�noj obali
Crnog mora.
Sada su, Me�utim, navalili Seld�uci. Osvojili su Sinopu i potukli Aleksija Komnena,
koji je
zarobljen i zatim kao vazal sultana Ikonija ponovno posjednut na trapezuntsko
prijestolje.
Trapezuntsko je carstvo pokrivalo samo jo� uzak pojas, a seld�u�kom je Sinopom
odsje�eno
od zapadne Male Azije. Politi�ki i privredno-dru�tveni razvitak trapezuntske dr�ave
po sebi je
od velikoga povijesnog interesa. Ali to sitno, udaljeno carstvo vi�e nije znatnije
utjecalo na
sveop�i razvoj Bizanta. �etvrt tisu�lje�a �ivjelo je u izolaciji svoj vlastiti
�ivot i ostalo
nedotaknuto borbom za Carigrad kao i ponovnom uspostavom Bizantskoga Carstva, a
propast
Bizanta nad�ivjelo je za vi�e godina.
Utoliko je ve�i zna�aj imalo epirsko carstvo. Energi�ni i ratovanju vi�ni Mihajlo
Angel
pokorio je podru�je od Dra�a do Korintskog zaljeva i ondje uspostavio strogu vojnu
upravu sa
sredi�tem u Arti. Ta se epirska dr�ava, koja je obuhva�ala Epir, Akarnaniju i
Etoliju, kao
samostalno Bizantsko Carstvo suprotstavila latinskomu solunskom kraljevstvu na
istoku,
Venecijancima na Jadranskom moru i Slavenima na sjeveru i sjeveroistoku. Kao
Nicejsko
Carstvo u Maloj Aziji, tako je Epir na Balkanskom poluotoku postao sredi�te
bizantskoga
kulturnog identiteta i zametak politi�ke konsolidacije. Nakon razdoblja
dr�avotvornosti i
unutarnje konsolidacije uslijedilo je, kao i u Niceji, vrijeme pobjedni�ke
ekspanzije. Oba
gr�ka sredi�ta pred o�ima su kao krajnji cilj imala osvajanje Carigrada i ponovnu
uspostavu
Bizantskoga Carstva.
Osniva�a epirske dr�ave, Mihajla Angela, na prijestolju je oko 1215. godine
naslijedio
njegov polubrat Teodor. Nakon pada Carigrada on je du�e vrijeme boravio na
nicejskom
podru�ju i tek se na poziv svojega brata pojavio na epirskom dvoru u Arti.
Nicejskom se caru
zakleo na vjernost, ili tako barem tvrdi nicejska historiografija, i time priznao
njegovu
prevlast. Ali suparni�tvo izme�u dvaju bizantskih sredi�ta bilo je neizbje�no,
budu�i da su
oba, opsjednuta istim idealima, stremila i istom cilju. Nadmetanje je zapo�elo svom
o�trinom
upravo u doba mo�noga i ambicioznog Teodora, koji je ponosno i samouvjereno nosio
tri
naslova: Angel, Duka i Komnen. �ak je i svoga prethodnika nadma�io u smionosti i
poduzetnosti. Za vrijeme njegove vladavine zapadnogr�ko je carstvo do�ivjelo
silovit uspon.
Prvi njegov �in koji je odjeknuo izvan granica epirskoga carstva bio je drski napad
na
novoizabranoga latinskog cara Petra de Courtenaya, supruga Balduinove i Henrikove
sestre
Jolande. Nakon Henrikove smrti, Petar je pozvan na carigradsko prijestolje te je iz
Francuske
�urno krenuo za Rim, gdje mu je papa na glavu stavio carsku krunu - iako ne u
katedrali sv.
Petra, gdje su okrunjivani njema�ki carevi, ve� u skromnijoj crkvi sv. Lovre - i
zatim sa
svojom pratnjom stigao u okolicu Dra�a, odakle se uputio prema Carigradu. Na
albanskom
planinskom prijelazu je, Me�utim, pao u ruke Teodoru i zavr�io �ivot u epirskom
zarobljeni�tvu. Regentstvo u Carigradu preuzela je njegova �ena Jolanda, a kada je
umrla
1219. godine, carigradska je carska kruna pripala njezinu slabunjavom sinu Robertu.
U me�uvremenu je Teodor Angel Duka Komnen protiv Latina otpo�eo rat u velikom
stilu.
Najprije se okrenuo protiv susjednoga solunskoga kraljevstva. Prilike su za njega
bile vrlo
povoljne: to je kraljevstvo, �iji je osniva� Bonifacije od Montferrata ve� 1207.
godine pao u
borbi protiv Bugara, bilo oslabljeno nakon �to su se mnogi njegovi vitezovi vratili
na Zapad, a
162
istorijaonline.comsada mu je nedostajalo i �vrsto zale�e koje je za Henrikova
�ivota imalo u latinskom
Carigradu. Tako je palo plijenom smjeloga epirskog vladara, koji je u�ao u Solun
1224. nakon
du�e opsade. Tako je jedna od kri�arskih dr�ava
osnovanih na bizantskom tlu prestala postojati. Vlast Teodora Angela protezala se
od
Jadranskoga do Egejskog mora, obuhva�aju�i staro podru�je epirskoga carstva,
Tesaliju i
znatan dio Makedonije.
Ponesen tolikom mo�i, Teodor je uzeo purpur. Sada se i on nazivao bazilejem i
autokratorom Romeja, a to nije zna�ilo ni�ta drugo nego da je polagao pravo na
naslje�e
bizantskih careva i vodstvo u borbi za Carigrad, te je tako u�ao u otvoren sukob s
Nicejskim
Carstvom. Carsku krunidbu i pomazanje proveo je u�eni ohridski nadbiskup Dimitrije
Homacijan. On nije nikada oprostio nicejskom patrijarhatu imenovanje Save srpskim
nadbiskupom i sada mu je �elio uzvratiti istom mjerom.
Tako su na nekada�njem bizantskom tlu nastala tri carstva, jedno latinsko i dva
gr�ka. U
pozadini je stajalo i �etvrto: bugarsko carstvo. Daljnji razvoj na bizantskom
podru�ju
prvenstveno �e biti odre�en djelovanjem tih �etiriju sila.