899781.PK Spojeno v4

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU
GRADITELJSKI ODJEL
Mladenko Rak
Dalibor Gelo
PRORAČUN KONSTRUKCIJA
Zagreb, 2016
PRIRUČNICI TEHNIČKOG VELEUČILIŠTA U ZAGREBU
MANUALIA POLYTECHNICI STUDIORUM ZAGRABIENSIS
PRORAČUN KONSTRUKCIJA
Mladenko Rak, Dalibor Gelo
Zagreb, 2016.
Izdavač Tehničko veleučilište u Zagrebu
Vrbik 8, Zagreb
Za izdavača Slavica Ćosović Bajić

Autori Prof. dr. sc. Mladenko Rak
Dalibor Gelo, mag. ing.
Recenzenti Mr. sc. Zorislav Despot

Prof. dr. sc. Joško Krolo
Vrsta djela skripta

Objavljivanje je odobrilo Stručno vijeće
Tehničkog veleučilišta u Zagrebu
odlukom broj: 2220-1/16 od 18. listopada 2016.
ISBN 978-953-7048-60-0
CIP zapis Dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 000957211
SADRŽAJ:
1. UVOD U PRORAČUN KONSTRUKCIJA…………………………………………………………… 1
2. IDEALIZACIJA RAČUNSKE SHEME KONSTRUKCIJE……………………………………………1
3. KLASIFIKACIJA NOSEĆIH KONSTRUKCIJA……………………………………………………….3
4. ANALIZA VANJSKOG OPTEREĆENJA………………………………………………………………5
5. PRINCIP SUPERPOZICIJE……………………………………………………………………………5
6. ELEMENTI KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA………………………………………………………..6
6.1 Štapovi………………………………………………………………………………………….6
6.2 Grede……………………………………………………………………………………………7
6.3 Diskovi…………………………………………………………………………………………..7
6.4 Čvorovi………………………………………………………………………………………….8
6.5 Veze……………………………………………………………………………………………..8
7. TIPOVI NOSEĆIH KONSTRUKCIJA U RAVNINI (NOSAČI)……………………………………..13
8. GEOMETRIJSKA PROMJENJIVOST I
NEPROMJENJIVOST KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA………………………………………….14
9. KINEMATIČKA ANALIZA KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA………………………………………15
9.1 Međusobno povezivanje diskova…………………………………………………………..15
9.1.1 Povezivanje dvaju diskova………………………………………………………16
9.1.2 Povezivanje triju diskova………………………………………………………..17
9.1.3 Povezivanje više diskova………………………………………………………..17
9.2 Povezivanje diskova za podlogu…………………………………………………………..20
10. STATIČKA ODREĐENOST I NEODREĐENOST………………………………………………..22
11. SILE U KONSTRUKCIJAMA……………………………………………………………………….23

12. UNUTARNJE SILE LINIJSKIH NOSAČA…………………………………………………………24
13. RAVNINSKI NOSAČI I NJIHOVE UNUTARNJE SILE…………………………………………..25
14. DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE RAVNOTEŽE LINIJSKIH NOSAČA……………………….27
14.1 Djelovanje koncentrirane sile…………………………………………………………….29
14.2 Djelovanje koncentriranog momenta……………………………………………………29
15. DIJAGRAMI UNUTARNJIH SILA NA NOSAČIMA………………………………………………29
16. NOSAČI SASTAVLJENI OD JEDNOG DISKA…………………………………………………..34
16.1 Obična greda……………………………………………………………………………….35
17. GERBEROVI NOSAČI……………………………………………………………………………..45
18. REŠETKASTI NOSAČI……………………………………………………………………………..54
18.1 Određivanje sila u štapovima rešetkastih nosača………………………………………60
19. TROZGLOBNI NOSAČI……………………………………………………………………………69
20. TROZGLOBNI NOSAČ SA ZATEGOM…………………………………………………………87
21. OJAČANE GREDE…………………………………………………………………………………..92
22. PODUPRTE I OVJEŠENE GREDE…………………………………………………………….102
23. ODREĐIVANJE POMAKA STATIČKIH SUSTAVA PRIMJENOM

ENERGETSKIH TEOREMA………………………………………………………………………109
23.2 Određivanje pomaka statičkog sustava.……………………………………………….114
24. STATIČKI NEODREĐENI SUSTAVI……………………………………………………………..128
25. METODA SILA………………………………………………………………………………………133
25.1 Metoda sila za jedanput statički neodređene sustave………………………………..138
25.2 Metoda sila za dvaput statički neodređene sustave………………………………….159
25.3 Deformacijska kontrola kod metode sila………………………………………………..168
25.4 Pomaci na statički neodređenim sustavima (redukcijski stavak)…………………….170
25.5 Simetrični nosači s nesimetričnim opterećenjem (simetriranje)………………………175
PREDGOVOR
Skripta PRORAČUN KONSTRUKCIJA obuhvaća gotovo cijelo nastavno gradivo istoimenog
kolegija koji se sluša tijekon II semestra na Graditeljskom odjelu Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.
Skripta sadrži 25 manjih poglavlja u kojima se postupno prikazuje sastavljanje i analiza nosećih
konstrukcija od najjednostavnijih statički određenih do složenijh statički neodređenih. U prvim
poglavljima se prikazuje prijelaz s realnih konstrukcija na idaalizirane u smislu konstruktivnih
elemenata i opterećenja. Dalje se detaljno opisuju glavni elementi konstruktivnih sustava (štapovi,
diskovi, grede, čvorovi i veze) i njihova kinematička svojstva. Analizira se geometrijska
promjenjivost i nepromjenjivost pojedinih konstrukcijskih sustava. Prikazuje se međusobno
povezivanje nepromjenjivih struktura s odgovarajućim unutarnjim i vanjskim vezama. Definira se
statička određenost i neodređenost nosećih konstrukcijskih sustava. Prikazani su klasični tipovi
statički određenih nosača. Prikazani su postupci određivanja vanjskih i unutarnjih sila na statički
određenim nosačima (obične grede, Gerberovi nosači, rešetkasti nosači, trozglobni nosači,
ojačane grede te poduprti i obješeni nosači). Dalje su opisani glavni energetski teoremi i poučci koji
su poslužili za određivanje pomaka na konstrukcijskim sustavima kao i uvod u metodu sila na
statički neodređenim konstrukcijama. Prikazan je proračun statički neodređenih nosača metodom
sila s naglaskom na jedan put i dva put statički neodređene sustave. Objašnjena je i deformacijska
kontrola kod metode sila te redukcijski stavak pri određivanju pomaka kod statički neodređenih
konstrukcija. Postupci rješavanja statički određenih i statički neodređenih nosača popraćeni su
brojnim općim primjerima. Na kraju skripte je dodana i zbirka kompletno riješenih numeričkih
primjera koji obuhvaćaju kompletno gradivo u skripti s detaljnim prikazom postupka proračuna
unutarnjih sila i odgovarajućih dijagrama odabranih zadataka.
U Zagrebu, siječanj 2016 autori: R. M. i D. G.

Tehničko veleučilište u Zagrebu Proračun konstrukcija
1. UVOD U PRORAČUN KONSTRUKCIJA

Proračun konstrukcija obuhvaća uži dio grane TEHNIČKE MEHANIKE, odnosno njezinog dijela
TEORIJE KONSTRUKCIJA.
Mi ćemo se koncentrirati na analizu i proračun građevinskih konstrukcija. Pod pojmom
„konstrukcija“ nećemo podrazumijevati cijeli građevinski objekt, već samo njegov noseći dio
(nosač).
Zadaća Proračuna konstrukcija obuhvaća:

• formiranje idealiziranog proračunskog modela
• analizu statičke određenosti ili neodređenosti
• analizu geometrijske promjenjivosti ili nepromjenjivosti
• utvrđivanje vanjskog (aktivnog) opterećenja
• određivanje sila u vanjskim i unutarnjim vezama kao i unutarnjih sila u konstrukciji
• određivanje potrebnih dimenzija pojedinih elemenata konstrukcije
Da bi mogla prihvatiti vanjsko opterećenje, konstrukcija mora biti čvrsta i stabilna u statičkom i
kinematičkom smislu.
To podrazumijeva konstrukciju koja s minimalnim brojem potrebnih veza može preuzeti vanjsko
opterećenje i osigurati geometrijsku nepromjenjivost.
Po načinu proračuna konstrukcije dijelimo na statički određene i statički neodređene.
2. IDEALIZACIJA RAČUNSKE SHEME KONSTRUKCIJE
Idealizacija računske sheme konstrukcije predstavlja svođenje realne konstrukcije na idealni

proračunski model u kojem su sačuvana glavna svojstva realne konstrukcije, a to su statička
stabilnost i geometrijska nepromjenjivost.
Pri formiranju proračunske sheme uvode se određene pretpostavke koje olakšavaju proračun.
Zanemaruju se neke dimenzije i svode u osi, idealiziraju se vanjske i unutarnje veze, uvodi se
aproksimacija u prenošenje vanjskog opterećenja itd. Neke idealizacije vidljive su na (Sl. 2.1).
1
2
Sl. 2.1 Primjeri idealizacije konstrukcije i opterećenja
3. KLASIFIKACIJA NOSEĆIH KONSTRUKCIJA

Konstrukcije možemo klasificirati na više načina, a ovdje će se istaknuti dva. To su: klasifikacija u
geometrijskom i kinematičkom smislu.
U geometrijskom i materijalnom smislu konstrukcije možemo podijeliti na: linijske, ravninske i
prostorne (Sl. 3.1).
Sl. 3.1 Prostorne, ravninske i linijske konstrukcije

• konstrukcije sastavljene iz elemenata kod kojih je dominantna jedna dimenzija (duljina) u
odnosu na druge dvije (širina i visina), koje možemo zanemariti bez posljedica na rezultat
proračuna. Takve konstrukcije zovemo linijskim ili štapnim konstrukcijama. Mogu biti
ravninske ili prostorne (Sl. 3.2).
Sl. 3.2 Ravninske i prostorne štapne konstrukcije
3
• konstrukcije sastavljene od elemenata kod kojih su dvije dimenzije dominantne (dužina i
širina) u odnosu na treću (visina, odnosno debljina), koju možemo zanemariti, te se
promatra srednja ploha po debljini. Takve konstrukcije se nazivaju površinske ili plošne. To
su membrane, ploče, ljuske i slično (Sl. 3.3).
Sl. 3.3 Površinske ili plošne konstrukcije

• konstrukcije kod kojih su sve tri dimenzije istog reda veličine i istog značaja za konačno
rješenje. Takve konstrukcije nazivamo masivne ili volumenske (masivne brane, masivni
potporni zidovi, temelji velikih strojeva itd. (Sl. 3.4).
Sl. 3.4 Masivne ili volumenske konstrukcije
U kinematičkom smislu konstrukcije možemo podijeliti na:

• geometrijski nepromjenjive i statički stabilne konstrukcije s minimalnim brojem pravilno
raspoređenih veza. To su statički određene konstrukcije, čije se veze mogu riješiti iz 3
osnovna uvjeta ravnoteže.
• geometrijski nepromjenjive i statički stabilne konstrukcije s pravilno raspoređenim većim

brojem veza od minimalno potrebnih. To su statički neodređeni sustavi, za čije rješenje
nisu dovoljni osnovni uvjeti ravnoteže već se moraju koristiti i dodatni uvjeti deformacija.
4
• geometrijski promjenjivi sustavi konstrukcija (mehanizmi). Razlog geometrijske
promjenjivosti može biti zbog manjeg broja potrebnih veza, ali može biti i zbog lošeg
rasporeda veza kod statički određenih ili statički neodređenih sustava.
4. ANALIZA VANJSKOG OPTEREĆENJA

Opterećenja na konstrukciji se mogu klasificirati po: načinu djelovanja, duljini trajanja i po načinu
prijenosa na konstrukciju (Sl. 4.1).
• Po načinu djelovanja opterećenja mogu biti statička ili dinamička

• Po duljini trajanja opterećenja mogu biti stalna ili povremena
• Po načinu prijenosa mogu biti koncentrirana ili kontinuirana.
Sl. 4.1 Klasifikacija opterećenja po načinu djelovanja
Osim spomenutih opterećenja, konstrukcije su izložene i drugim djelovanjima koja uzrokuju pojavu
unutarnjih sila. To su: temperatura, skupljanje ili puzanje materijala te pomicanje oslonaca odnosno
ležajeva.
5. PRINCIP SUPERPOZICIJE
Princip superpozicije ili princip neovisnog djelovanja vanjskog opterećenja izuzetno je važan u
proračunu konstrukcija.
Definicija: ukupni rezultat djelovanja grupe opterećenja na konstrukciju jednak je rezultatu sume
pojedinačnih djelovanja (Sl. 5.1).
5
Sl. 5.1 Prikaz zakona superpozicije
Zakon superpozicije vrijedi samo u linearnom području ponašanja nosećih konstrukcija, što
podrazumijeva male pomake, uz ponašanje materijala po Hookeovu zakonu.
6. ELEMENTI KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA

U ovom izlaganju ćemo se ograničiti na štapne sustave u kojima su sastavni elementi: štapovi,
grede, diskovi, čvorovi i veze.
Štapovi i grede se smatraju osnovnim elementima iz kojih se grade noseći konstrukcijski sustavi.
6.1 Štapovi
Štapovi su osnovni elementi konstrukcija, koji prenose sile samo uzduž svojih osi.
Veza štapa s drugim štapovima i elementima je zglobna. Noseća konstrukcija može biti sastavljena
samo od štapova ili u kombinaciji s gredama (Sl. 6.1).
6
Sl. 6.1 Konstrukcije od štapova ili u kombinaciji s gredama

6.2 Grede
Grede su osnovni elementi konstrukcija koji preuzimaju sva opterećenja koja na njih djeluju.
Mogu biti ravne, izlomljene ili zakrivljene (Sl. 6.2).
Sl. 6.2 Ravne i izlomljene grede

6.3 Diskovi
To su konstrukcijski elementi koji se mogu sastojati od jednog ili više osnovnih elemenata spojenih
međusobno vezama tako da čine geometrijski nepromjenjivu strukturu (Sl. 6.3).
7
Sl. 6.3 Konstrukcije od diskova
6.4 Čvorovi
To su mjesta u konstrukcijama gdje se sastaju dva ili više osnovnih elemenata ili diskova.
Konstrukcijski čvorovi mogu biti: kruti, zglobni ili elastični.
Kruti čvorovi osiguravaju zajednički translacijski i rotacijski pomak spojenih elemenata, pri čemu
je osigurana nepromjenjivost kutova između elemenata u čvoru.
Zglobni čvorovi osiguravaju samo jednakost translacijskih pomaka priključenih elemenata u
čvoru, dok su rotacije različite.
Elastični čvorovi osiguravaju također samo jednakost translacijskih pomaka spojenih elemenata,
a međusobni kutovi se mogu mijenjati ovisno o karakteristikama elastičnih veza (Sl. 6.4).
ϕ ϕ 1
ϕ ϕ 3
ϕ 2
ϕ ϕ 1
ϕ 3
ϕ 2
Sl. 6.4 Kruti, zglobni i elastični čvorovi

6.5 Veze
Veze sprječavaju međusobno pomicanje elemenata konstrukcija kao i njihovo pomicanja prema
vanjskim objektima na koje su vezani.
8
Karakteristike veza su statičke i kinematičke prirode.

Kinematička karakteristika veze govori o stupnjevima slobode pomicanja u pojedinim pravcima ili
o stupnjevima spriječenosti pomaka u određenim pravcima.
Statička karakteristika veze govori o tome koje sile veza preuzima u pojedinim pravcima, a u kojima
ih ne preuzima.
6.5.1 U n u t a r n j e v e z e
Unutarnje veze su elementi konstrukcija koji sprječavaju međusobne pomake štapova, greda i
diskova.
Postoji više tipova unutarnjih veza. To su: štapna, zglobna, kruta i kruto pomična.
Š t a p - je elementarna veza s istim svojstvima osnovnog štapnog elementa opisanog u prethodnim

točkama.
S kinematičkog gledišta, štap kao veza sprječava međusobni translacijski pomak dvaju spojenih
elemenata u smjeru štapa, dok ostale pomake omogućava (Sl. 6.5).
Sa statičkog gledišta štap može preuzeti silu samo u pravcu štapa.
I II
Sl. 6.5 Unutarnja veza štapom
Z g l o b – je takova veza koja omogućava rotacijske, a onemogućava međusobne translacijske

pomake elemenata koji su njime spojeni.
Zglobom mogu biti spojena dva ili više elemenata međusobno, o čemu onda ovise i njegove statičke
i kinematičke karakteristike (Sl. 6.6).
9
Sl. 6.6 Elementi spojeni zglobom
Ako zglob spaja 2 elementa, zglob je jednostruki. Spaja li 3 elementa zglob, je dvostruki. Spaja li n
elemenata zglob je (n-1)-struki, odnosno strukost s=(n-1).
Ako se na zglobnu vezu dvaju elemenata spoji treći element, dobije se dvostruki zglob. To
kinenematički znači da su dodanom elementu onemogućeni translacijski pomaci prema ostalim
spojenim elementima u zglobu, a omogućen mu je rotacijski pomak prema tim elementima.
Prema tome dodani element je povećao broj oduzetih stupnjeva slobode za dva, pa vrijedi opći
izraz za oduzete stupnjeve slobode višestrukog zgloba: Os=2(n-1)=2s.
Zglobna veza dvaju elemenata ekvivalentna je vezi s dva štapa, s translacijskim pomacima nula u
njihovu sjecištu (Sl. 6.7).
Sl. 6.7 Štapovi kao zglobna veza dvaju elemenata
K r u t a v e z a – (upetost) je veza kojom su elementi međusobno povezani tako da im je spriječen

svaki međusobni pomak (Sl. 6.8).
S kinematičkog gledišta ovaj spoj oduzima sve stupnjeve slobode, a sa statičkog gledišta spoj
prihvaća sve sile i momente iz bilo kojeg pravca djelovanja. To zapravo znači da u krutom
ravninskom spoju imamo 3 nepoznate komponente sila.
Kruta veza dvaju elemenata ekvivalentna je vezi s tri štapa. Ako je kruta veza višestruka onda je
ona jednaka vezi s 3(n-1) štapova.
10
Sl. 6.8 Tipovi krutih unutarnjih veza

K r u t o p o m i č n a v e z a – (pomična upetost) je veza koja omogućava međusobnu translaciju
samo u jednom smjeru, a sprječava rotaciju i translaciju okomito na mogući pomak (Sl. 6.9).
To znači da oduzima dva stupnja slobode od tri moguća u ravnini i ima dvije nepoznate komponente
sila.
Sl. 6.9 Kruto pomične unutarnje veze

6.5.2 V a n j s k e v e z e
Vanjske veze su elementi konstrukcija s kojima se one vezuju za čvrste točke izvan sustava
odnosno za čvrstu okolinu. Često se zovu i ležajnim vezama ili kratko ležajevima (Sl. 6.10).
Tipovi vanjskih veza su: štap, pomični zglob, nepomični zglob, upeta veza i upeta pomična veza.
Š t a p – je vanjska veza sa svim karakteristikama koje su do sada rečene za štap kao osnovni
element ili unutarnju vezu sa štapom (1 nepoznata sila u pravcu štapa).
Sl. 6.10 Štap kao vanjska veza

P o m i č n i - k l i z n i z g l o b – je vanjska veza s istim karakteristikama kao i veza s jednim
štapom, pa vrijede i sva svojstva koja su opisana za veze sa štapom. To znači da oduzima samo
jedan stupanj slobode okomito na smjer klizanja i u tom smjeru može preuzeti silu (Sl. 6.11).
11
Sl. 6.11 Pomični klizni zglob kao vanjska veza

N e p o m i č n i z g l o b – je vanjska veza koja sprječava sve translacijske pomake i omogućava
samo rotaciju u zglobu (Sl. 6.12).
Nepomični zglob je ekvivalentan vezi s dva štapa i sadrži sve karakteristike takve veze.
Sl. 6.12 Nepomični zglob kao vanjska veza

U p e t a v e z a - je takva koja ne dopušta nikakve pomake (translacije ili rotacije). Na mjestu te
veze su 3 nepoznate sile (Sl. 6.13).
Upeta veza ekvivalentna je vezi s tri štapa, pod uvjetom da oni nisu paralelni i da se ne sijeku u
jednoj točki.
Sl. 6.13 Upeta vanjska veza (uklještenje)

U p e t a - p o m i č n a v e z a - je takva veza koja dopušta translaciju samo u jednom smjeru, a
sprječava rotaciju i translaciju okomito na mogući pomak i ima 2 nepoznate sile (Sl. 6.14).
Upeta pomična veza u ravnini je ekvivalentna vezi s dva paralelna štapa i slijedi njihova svojstva.
Sl. 6.14 Upeta-pomična vanjska veza

E l a s t i č n o p o p u s t l j i v e v e z e – su one koje dopuštaju određene međusobne pomake
spojenih elemenata ili ležajeva. Najčešće su to elastični štapovi (opruge), a mogu biti i upeti
elastično popustljivi ležajevi (Sl. 6.15).
12
Sl. 6.15 Elastično popustljive veze
7. TIPOVI NOSEĆIH KONSTRUKCIJA U RAVNINI (NOSAČI)

Noseći sustavi ili nosači su sposobni da preuzmu vanjsko opterećenje i druga djelovanja i da ih
prenesu na okolnu podlogu. Da bi nosač bio statički i kinematički stabilan potrebno je prije svega
da bude geometrijski nepromjenjiv. Stoga uvijek prije proračuna nosača treba utvrditi njegovu
geometrijsku nepromjenjivost.
Samo geometrijski nepromjenjivi nosači se nazivaju kinematički stabilni nosači.
Nosače možemo podijeliti prema: rasporedu i broju veza, načinu prenošenja opterećenja i prema
obliku na:
• obične ili jednostavne grede (grede)
• grede s prepustom
• konzolne nosače (konzole)
• Gerberove nosače
• kontinuirane nosače
• lučne nosače (lukove)
• okvirne nosače (okvire)
• rešetkaste nosače (rešetke)
• složene nosače
Pregled svih gore navedenih nosača prikazan je na slici 7.1.
13
Sl. 7.1 Tipovi nosača u ravnini
8. GEOMETRIJSKA PROMJENJIVOST I
NEPROMJENJIVOST KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA
Geometrijski promjenjivi sustavi su oni koji imaju pomake bez deformiranja elemenata, dok
geometrijski nepromjenjivi sustavi dobivaju pomake jedino zbog deformacija njihovih elemenata.
Radi jednostavnosti, umjesto geometrijski promjenjiv i geometrijski nepromjenjiv sustav, često

koristimo termine promjenjiv i nepromjenjiv sustav.
Na slijedećim primjerima ćemo pokazati kako od statički stabilnog i nepromjenjivog sustava

postupnim ubacivanjem zglobova nastaje promjenjivi i nestabilni sustav (Sl. 8.1).
14
C D C C
D D
A B A B A B
Sl. 8.1 Primjer prijelaza iz statički stabilnog u nestabilni sustav
U daljnjim razmatranjima prikazuju se primjeri nekih promjenjivih sustava: lančanica, dva štapa u
pravcu povezana međusobno sa zglobom u sredini, a na krajevima vezana za čvrstu podlogu,
zatim greda sa tri štapa koji se sijeku u jednoj točki.
P P P
P
Sl. 8.2 Primjeri geometrijski promjenljivih sustava
9. KINEMATIČKA ANALIZA KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA
9.1 Međusobno povezivanje diskova
U ovom razmatranju je potrebno dati detaljniju definiciju diska kao elementa konstrukcijskih
sustava.
S kinematičkog gledišta disk je geometrijski nepromjenjiva figura, koja može biti sastavljena od više
elemenata, ali to može biti i jedan element (greda ili štap).
Pri kinematičkoj analizi, neka čvrsta figura sastavljena od više osnovnih elemenata, može se
smatrati jednim diskom ili se može uzeti da je sastavljena od više diskova (Sl. 9.1).
15
Sl. 9.1 Struktura diska
9.1.1 Povezivanje dvaju diskova
Dva se diska mogu međusobno povezati u nepromjenjivu figuru u ravnini pomoću:

• tri štapa
• štapa i zgloba
• krutom vezom
Sl. 9.2 Povezivanje dvaju diskova u geometrijski nepromjenljivu figuru
Spojeni diskovi krutom vezom se mogu smatrati jednim diskom, a također i više spojenih diskova,
ako se nedvojbeno utvrdi njihova geometrijska nepromjenjivost.
Dva diska spojena pomoću tri štapa ili štapom i zglobom tvore nepromjenjivu figuru pod uvjetom
da su veze pravilno raspoređene (Sl. 9.2).
Pravilan raspored štapova u međusobnoj vezi diskova je takav da se oni ne sijeku u jednoj točki ili
da nisu paralelni. Ako to nije ispunjeno, onda veza nije pravilna, kinematički je labilna i tvori
mehanizam (promjenjivu strukturu), kao što se vidi na slijedećoj slici 9.3.
16
Sl. 9.3 Povezivanje dvaju diskova u geometrijski promjenljivu figuru
9.1.2 Povezivanje triju diskova
Tri diska u ravnini imaju ukupno 9 stupnjeva slobode. D bi ih povezali u jednu nepromjenjivu figuru
potrebno im je oduzeti 6 stupnjeva slobode. To se opet može napraviti: štapovima, zglobovima ili
njihovom kombinacijom, pod uvjetom da su pravilno raspoređeni (Sl. 9.4).
II III
I
I
III
II
III II
Sl. 9.4 Povezivanje triju diskova u geometrijski nepromjenljivu figuru
9.1.3 Povezivanje više diskova
U slučaju spajanja više diskova u geometrijski nepromjenjivu figuru vrijede potpuno ista pravila kao
i kod spajanja dva ili tri diska pomoću zglobova, štapova ili njihovom kombinacijom.
U svakom slučaju kod struktura s više diskova treba prije proračuna utvrditi geometrijsku
promjenjivost odnosno geometrijsku nepromjenjivost.
17
U skladu s prethodnim razmatranjima može se formulirati izraz za utvrđivanje broja stupnjeva
slobode za danu geometrijsku figuru u obliku.
S = 3nd + 2nč − nš − 2nz1 − 4nz2 − 6nz3 − ........itd.

Ili u obliku
n
S = 3nd + 2nč − nš − 2 ∑ i n zi (1)
i =1
gdje su:
nd − broj diskova, nč − broj čvorova, nš -broj štapova i nzi - broj zglobova
Indeks „i“ označava koliko-struki je zglob (strukost zgloba).
U gornjoj formuli prva dva člana daju ukupan broj stupnjeva slobode ( jer disk im 3, a čvor 2 stupnja
slobode). Ostali članovi pokazuju oduzete stupnjeve slobode.
Rezultat prikazane formule za stupnjeve slobode može biti: veći, manji ili jednak broju tri.
Ako je S=3, ispunjen je nužan uvjet geometrijske nepromjenjivosti promatranog sustava

međusobno povezanih diskova.
U slučaju kada je S < 3, sustav ima više veza nego što je minimalno potrebno za geometrijsku
nepromjenjivost.
U slučaju kada je S > 3, sustav ima manje veza nego što je minimalno potrebno za geometrijsku
nepromjenjivost, jer ima više stupnjeva slobode od 3 i figura je geometrijski promjenjiva.
Nužan uvjet geometrijske nepromjenjivosti sustava povezanih diskova ne znači i dovoljan uvjet.
Dovoljan uvjet se postiže pravilnim rasporedom veza. Kao primjer uzimamo analizu slijedećeg
sustava (Sl. 9.5).
F G
D E
A C
B
Sl. 9.5 Sustav povezanih diskova
Provedene su dvije paralelne kinematičke analize gornjeg sustava spojenih diskova.
U prvoj analizi su elementi AB i BC uzeti kao diskovi, a svi ostali kao štapovi, gdje su točke F i G
čvorovi.
18
Tim izborom po formuli (1) imamo: broj diskova nd=2, broj čvorova nč=2, broj štapova nš=5, broj
jednostrukih zglobova nz1=1., pa broj stupnjeva slobode iznosi
S = 3 x 2 + 2 x 2 - 5 - 2 x 1 = 3 (ispunjen nužan uvjet geometrijske nepromjenjivosti)
U drugoj analizi svi elementi su odabrani kao diskovi, odakle slijedi da nema čvorova.
Tim izborom po formuli (1) imamo: broj diskova nd=7, broj čvorova nč=0, broj štapova nš=0, broj
jednostrukih zglobova nz1=2 (točke E i D), broj dvostrukih zglobova nz2=2 (točke F i G), broj
trostrukih zglobova nz3=1 (točka B), pa računom dobivamo
S =3x7+2x2-4x2–6x1=3
Prema očekivanju dobili smo isti rezultat.
Razmotrimo slijedeći primjer na slici 9.6.
Kod ovog primjera imamo: broj diskova nd=3 (AB,AC i BC), broj čvorova nč=0, broj štapova nš=4
(1,2,3,4), broj jednostrukih zglobova nz1=3, pa po formuli (1) dobivamo
S = 3 x 3 - 4 – 6 x 1 = -1 (višak veza).
Analizirani sustav ima 4 veze više od minimalno potrebnih za geometrijsku nepromjenjivost. Ako
su međusobne veze dobro raspoređene sustav je geometrijski nepromjenljiv.
Slijedeći analizirani primjer je prikazan na slici 9.7.
19
3 F
E
1 2 4 5
A B C D
I II III
U ovom primjeru imamo: broj diskova nd=3 (I,II,III), broj čvorova nč=2 (točke E i F), broj štapova
nš=5 (1,2,3,4,5), broj jednostrukih zglobova nz1=2 (točke B i C), pa po formuli (1) dobivamo
S = 3 x 3 + 2 x 2 - 5 - 2 x 2 = 4 (manjak veza).
Analizirani sustav ima 1 vezu manje od minimalno potrebnih, pa ga smatramo geometrijski

promjenjivim (mehanizam).
Važno je znati da se samo geometrijski nepromjenjivi sustavi mogu koristiti kao noseće konstrukcije
(nosači).
9.2 Povezivanje diskova za podlogu
Da bi disk ili sustav nepromjenjivih diskova postao noseći sustav ili nosač, potrebno je da u ravnini
bude vezan s minimalno tri vanjske veze za okolnu čvrstu podlogu.
Te tri veze oduzimaju tri stupnja slobode koliko ih ima nepromjenjiva figura diskova u ravnini.
S tim vezama promatrani disk ili nepromjenjiva figura sastavljena od diskova i štapova, postaje
nosač s nužnim uvjetima nepromjenjivosti, ali ne i dovoljnim.
Za ispunjenje i dovoljnog uvjeta nepromjenjivosti nosača potrebno je da se te tri veze ne sijeku u

jednoj točki ili da nisu paralelne.
Na slici 9.8 su prikazani primjeri dobro odabranih veza diskova i štapova u ravnini.
Sl. 9.8 Pravilno raspoređene vanjske veze diskova i štapova
20
Slijedeći primjeri na slici 9.9 prikazuju nepravilno raspoređene vanjske veze diskova u ravnini, koje
su paralelne ili se sijeku u jednoj točki.
Sl. 9.9 Nepravilno raspoređene vanjske veze diskova i štapova
Analiza sustava diskova povezanih za okolno čvrsto tlo može se provesti pomoću formule (1), ali s
uključivanjem vanjskih veza.
Tada izraz za broj stupnjeva slobode konstrukcijskog sustava glasi.
n
S K = 3nd + 2nč − nš − 2 ∑ i nzi − nl (2)
i =1
gdje je n l - broj ležajnih veza.

Iz gornje analize proizlazi:
-ako je SK=0, ispunjen je nužan uvjet geometrijske nepromjenjivosti sustava diskova povezanih za
podlogu, ali ne i dovoljan,
-ako je SK < 0, radi se o sustavu koji ima više veza od minimalno potrebnih, ali i ovdje vrijedi da je
ispunjen samo nužan uvjet geometrijske nepromjenjivosti, ali ne i dovoljan, jer se sve veze mogu
sjeći u jednoj točki ili mogu biti paralelne pa je sustav promjenjiv.
-ako je SK > 0, radi se o sustavu koji ima manje veza od minimalno potrebnih, pa je stoga
geometrijski promjenjiv.
Provjerimo geometrijsku promjenjivost ili nepromjenjivost nosača prikazanog na slici 9.10.
I II
A B
Sl. 9.10 Provjera geometrijske promjenljivosti
21
Broj diskova nd=2, broj štapova nš=1, broj jednostrukih zglobova nz1=1, broj ležajnih veza nl=3, pa
prema formuli (2) imamo
SK = 3 x 2 - 1 – 2 x 1 – 3 = 0 (ispunjen nužan uvjet geometrijske nepromjenjivosti)
10. STATIČKA ODREĐENOST I NEODREĐENOST
Osnovna zadaća proračuna konstrukcija jest određivanje vanjskih i unutarnjih sila u

konstrukcijama. Metode određivanja sila u konstrukcijama bitno se razlikuju, ovisno o statičkoj
određenosti odnosno statičkoj neodređenosti sustava.
U slučaju statički određenih sustava u ravnini, sve vanjske i unutarnje sile moguće je odrediti iz tri
osnovne jednadžbe ravnoteže:
-suma svih sila na nosaču u horizontalnom smjeru = 0 (∑Fh=0)

-suma svih sila na nosaču u vertikalnom smjeru = 0 (∑Fv=0)
-suma momenata svih sila oko osi okomite na ravninu = 0 (∑Mo=0)
U slučaju statički neodređenih sustava vanjske i unutarnje sile nije moguće odrediti iz tri osnovne
jednadžbe ravnoteže već se moraju koristiti i dodatne jednadžbe koje proizlaze iz deformacije
sustava.
Statički određeni nosači se definiraju kao geometrijski nepromjenjive strukture s minimalno

potrebnim i pravilno raspoređenim vezama koje osiguravaju nepromjenjivost strukture.
Statički neodređeni nosači su također geometrijski nepromjenjive strukture s većim brojem od

minimalno potrebnih i pravilno raspoređenih veza, koje osiguravaju nepromjenjivost strukture.
Statička određenost ili neodređenost ne ovisi o opterećenju sustava nego samo o njegovim
vezama.
Neki poznati i uobičajeni tipovi nosača su automatski prepoznatljivi kao statički određeni, a neki
kao statički neodređeni pa ih ne treba posebno kinematički provjeravati. Neki od takvih statički
određenih nosača su prikazani na slijedećoj slici 10.1.
22
Sl. 10.1 Neki poznati statički određeni nosači
11. SILE U KONSTRUKCIJAMA
Sile koje djeluju na konstrukcije dijele se na:

• vanjske
• unutarnje.
V a n j s k e s i l e se dalje dijele na aktivne i reaktivne.

Aktivnim vanjskim silama nazivaju se sva opterećenja koja djeluju izvana na konstrukciju. To su
sile P i q prema sljedećoj slici.
Reaktivnim vanjskim silama nazivaju se sile u vezama s kojima je konstrukcija pričvršćena za

nepomičnu podlogu. To su sile RA, S1 i S2 na sljedećoj slici 11.1.
q P
A B C
R 1 2
A
S S 2
1
Sl. 11.1 Aktivne i reaktivne vanjske sile na nosaču
23
U n u t a r n j e s i l e se dijele na sile u unutarnjim vezama i u osnovnim elementima (Sl. 11.2).
C q CV q M
1 1 CH 1
N
P 1 1 CH 1
P CV P T
A B AH BH AH
a. b. c.
AV BV AV
Sl. 11.2 Unutarnje sile u nosačima
Na gornjoj slici a. prikazana je konstrukcija s vanjskim opterećenjem, na slici b. prikazane su sile u

unutarnjim i vanjskim vezama, a na slici c. unutarnje sile u elementu konstrukcije M,T i N u presjeku
1-1. Svaki odvojeni dio konstrukcije mora biti u ravnoteži pod djelovanjem vanjskih i unutarnjih sila.
Unutarnje sile u presjeku 1-1 nazivaju se: M-moment savijanja, T-poprečna sila i N-uzdužna sila.
M,T,N drže ravnotežu vanjskim silama odbačenog dijela konstrukcije (slika c.).
Definicije unutarnjih sila kod nosača u ravnini glase:
U z d u ž n a s i l a u presjeku nosača jednaka je sumi projekcija svih sila koje djeluju s jedne ili s
druge strane promatranog presjeka na os nosača. Pozitivna je ako u promatranom presjeku izaziva
vlak.
P o p r e č n a s i l a u presjeku nosača jednaka je sumi projekcija svih sila koje djeluju s jedne ili
s druge strane promatranog presjeka okomito na os nosača. Pozitivna je ako izdvojeni dio
konstrukcije na kojeg djeluje nastoji okretati u smjeru kazaljke na satu.
M o m e n t s a v i j a n j a u presjeku nosača jednak je sumi momenata svih sila koje djeluju s

jedne ili s druge strane promatranog presjeka. Pozitivan je ako na donjem rubu presjeka na kojeg
djeluje izaziva vlak.
12. UNUTARNJE SILE LINIJSKIH NOSAČA
U općem slučaju imamo prostorni linijski sustav ili trodimenzionalni sustav sastavljen od
opterećenih štapova koji su obično smješteni u tri ravnine. Izdvojimo li iz prostornog sustava jedan
štap i presiječemo ga, dobijemo 6 nepoznatih unutarnjih sila koje treba odrediti iz uvjeta ravnoteže
prema vanjskim silama.
24
U ovom slučaju unutarnje sile su: uzdužna sila u smjeru osi štapa, poprečne sile u smjeru okomitih
osi koje tangiraju poprečni presjek, zatim momenti savijanja oko dviju okomitih osi koje tangiraju
poprečni presjek i moment uvrtanja oko uzdužne osi štapa, odnosno moment torzije (Sl. 12.1 ).
Sl. 12.1 Unutarnje sile u prostornom elementu grede
Unutarnje sile se u općem prostornom slučaju mogu razlagati po ravninama i uz primjenu zakona
superpozicije rješavati ravninski. Prema tome i prostorne konstrukcije možemo razlagati po
ravninama, pa ćemo se u buduće ograničiti samo na sustave konstrukcija u ravnini.
13. RAVNINSKI NOSAČI I NJIHOVE UNUTARNJE SILE
Konstrukcija je ravninska ako osi svih njenih elemenata leže u istoj ravnini, zatim ako su svi
poprečni presjeci elemenata simetrični u odnosu na tu ravninu, te ako sva vanjska opterećenja leže
u toj ravnini, a vektori vanjskih momenata su okomiti na tu ravninu.
Odaberemo li ravninu x-y, kao ravninu jednostavnog ravninskog linijskog nosača (štapa ili grede),
tada imamo pozitivno orijentirane unutarnje sile prema slici 13.1.
25
y
M =M Z
M
N N
T
T =T Z
Sl. 13.1 Pozitivna orijentacija unutarnjih sila u elementu konstrukcije
U slučaju složenijih konstrukcija u ravnini unutarnje sile izgledaju kao na slijedećoj slici 13.2.
1
1
1 1
Sl. 13.2 Unutarnje sile u složenim konstrukcijama
26
14. DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE RAVNOTEŽE LINIJSKIH NOSAČA
Promatramo isječeni dio linijskog nosača diferencijalne duljine dx i na njemu odgovarajuće

kontinuirane vanjske sile, te unutarnje sile prema slijedećoj slici 14.1.
M( x ) + dM( x + dx )
N( x ) + dN( x + dx )
T( x ) + dT( x + dx )
Sl. 14.1 Vanjske i unutarnje sile na diferencijalnom elementu ravnog nosača
Iz uvjeta sume projekcija svih sila na os x dobivamo:
− N( x ) + n( x )dx + N( x ) + dN( x + dx ) = 0
dN( x + dx ) + n( x )dx = 0
dN( x + dx )
+ n( x ) = 0
dx
N ′( x ) + n( x ) = 0 (3)
Iz uvjeta sume projekcija svih sila na os z dobivamo:

−T ( x ) + q( x )dx + T ( x ) + dT ( x + dx ) = 0
dT ( x + dx ) + q( x )dx = 0
dT ( x + dx )
+ q( x ) = 0
dx
T ′( x ) + q( x ) = 0 (4)
27
Iz uvjeta sume momenata svih sila na točku B dobivamo:
dx
−M( x) −T( x)dx + m( x)dx + [q( x)dx] + M( x) + dM( x + dx) = 0
2
dM( x + dx) −T( x)dx + m( x)dx = 0
dM( x + dx)
−T( x) + m( x) = 0
dx
M′( x) −T( x) + m( x) = 0 (5)
Iz gornjih diferencijalnih jednadžbi ravnoteže dobivamo poznate diferencijalne odnose između

unutarnjih sila i distribuiranih vanjskih sila na elementu u obliku:
N ′( x ) = − n( x )
T ′( x ) = − q( x )
M ′( x ) = T( x ) − m( x ) (6 )
Treba napomenuti da se distribuirani moment vrlo rijetko pojavljuje pa ga u gornjoj jednadžbi

možemo izostaviti m( x ) = 0 , pa vrijedi.
M ′( x ) = T ( x ) (7 )
Deriviranjem gornje jednadžbe dobivamo:
M ′′( x ) = T ′( x ) ,
T ′( x ) = − q( x )
iz čega se vidi da također vrijedi odnos
M ′′( x ) = − q( x ) . (8)
28
14.1 Djelovanje koncentrirane sile
l d
∆L
Sl. 14.2 Koncentrirana sila na dijelu ravnog nosača
Iz uvjeta ravnoteže vertikalnih sila dobivamo:
−T + P + T = 0
l d
T −T = P ,
l d
(9)
iz čega se vidi da je koncentrirana sila P u točki nosača jednaka razlici između lijeve i desne
poprečne sile u promatranoj točki.
14.2 Djelovanje koncentriranog momenta
Sl. 14.3 Koncentrirani moment na dijelu ravnog nosača
Iz uvjeta ravnoteže momenata dobivamo:
−M + M + M = 0
l d
M −M =Ml d
( 10 )
15. DIJAGRAMI UNUTARNJIH SILA NA NOSAČIMA
Dijagrami unutarnjih sila, grafički prikazuju veličine unutarnjih sila (M,T i N) po pojedinim
dijelovima nosača.
Uobičajeno je da se dijagrami unutarnjih sila crtaju za gredne nosače kao i za kombinirane nosače
s gredama i štapovima, dok se za rešetkaste nosače ne crtaju.
29
Veličina pojedine unutarnje sile u promatranom presjeku nosača se nanosi okomito na os nosača,
pri čemu vodimo računa o njezinu predznaku.
Konvencija o predznaku momenta savijanja može biti diskutabilna pa će se ovdje pokušati jasnije
utvrditi.
Za moment savijanja je rečeno da je pozitivan kada u na donjem rubu presjeka elementa uzrokuje
vlačno naprezanje.
Ostaje nedefinirano „što je donji rub“, kada je element grede vertikalan. Stoga se u definiciju uvodi
kretanje od lijeve ili od desne strane nosača uz gledanje pravca djelovanja rezultante svih sila koje
djeluju na lijevoj ili desnoj strani presjeka. Pa vrijedi:
M o m e n t s a v i j a n j a u presjeku nosača je pozitivan, ako krećući se od lijeva na desno,

rezultanta svih sila koje djeluju lijevo od tog presjeka okreće u smjeru kazaljke na satu.
Isto tako moment savijanja u presjeku nosača je pozitivan, ako krećući se od desna na lijevo,
rezultanta svih sila koje djeluju desno od tog presjeka okreće suprotno od smjera sata.
Na sljedećoj slici 15.1 je prikazana pozitivna i negativna orijentacija momenta savijanja u odnosu
na promatrani presjek nosača.
Sl. 15.1 Pozitivna i negativna orijentacija momenata savijanja u odnosu na promatrani presjek
Za poprečnu silu je rečeno da je pozitivna ako izdvojeni segment nosača nastoji okretati u smjeru
kazaljke na satu. Dodatno se može reći da je poprečna sila pozitivna na dijelu rastuće funkcije
momenta savijanja, a negativna na području padajuće funkcije momenta savijanja ili okreće
suprotno od sata (vidi sljedeću sliku).
Sl. 15.2 Pozitivna i negativna orijentacija poprečnih sila u odnosu na promatrani presjek
Najmanje je nejasan predznak uzdužne sile. Ona je pozitivna kada djeluje u smjeru normale na
presjek, u kojem uzrokuje vlak.
30
Sl. 15.3 Pozitivna i negativna orjentacija uzdužnih sila u odnosu na promatrani presjek
Važno je napomenuti da se prilikom konstruiranja dijagrama unutarnjih sila možemo i trebamo

koristiti poznatim diferencijalnim odnosima kao i pokazanim koncentriranim djelovanjima.
M ′( x ) = T( x ), T ′( x ) = −q( x ), N′( x ) = −n( x ) (11)
Proračun unutarnjih sila odvija se po segmentima gdje funkcije imaju jedinstvene vrijednosti. Pri
tome se pozitivne uzdužne i poprečne sile crtaju iznad osi nosača, a pozitivni momenti ispod.
Kao primjer crtanja dijagrama unutarnjih sila uzeti ćemo nosač prema slici (Sl. 15.4 a) i b) ).
a) zadana shema nosača
b) računska shema nosača
Q = q⋅ a
Q = q⋅ x
x
x 4
H
1 2 3, 4 x
5
x 1
x 2 5
x3
Sl. 15.4 a) i b) Shema nosača za proračun vanjskih i unutarnjih sila
Proračun vrijednosti momenata savijanja, poprečnih i uzdužnih sila na prikazanom nosaču

započinjemo određivanjem sila u vanjskim vezama odnosno reaktivnih sila (reakcija).
31
Reakcije određujemo iz uvjeta ravnoteže svih sila koje djeluju na nosač u horizontalnom odnosno
vertikalnom smjeru, te sume momenata svih sila u odnosu na točke A i B.
Određivanje reakcija:
∑ F = 0, X
H=0
∑ M = 0, R ⋅ l − q.l ⋅ ( l − a / 2 ) − P ⋅ ( c + d ) = 0
B A
R = q ⋅( l − a / 2 ) + P ⋅( c + d ) / l
A
∑ M = 0, R ⋅ l − q. a ⋅ ( a / 2 ) − P ⋅ ( a + b ) = 0
A B
R = q ⋅ a / 2l + P ⋅ ( a + b ) / l
B
2
Unutarnje sile na djelu nosača AC, ( 0 ≤ x ≤a) 1

2
x x
M ( x )= R ⋅x −q⋅x ⋅ = R ⋅x −q
1 1 A 1 1
1
A 1
1
2 2
T( x )= R −q⋅x ; N ( x )=0
1 1 A 1 1 1
Unutarnje sile na djelu nosača CD, [a ≤ x 2

≤ ( a + b )]
a
M ( x ) = R ⋅ x − q ⋅ a ⋅( x − )
2 2 A 2 2
2
T ( x ) = R − q⋅a ; N ( x )=0
2 2 A 2 2
Unutarnje sile na djelu nosača DE, [( a + b ) ≤ x 3

≤ ( a + b + c )] ili
[0 ≤ x 4
≤ ( c + d )]
a
M ( x ) = R ⋅ x − q ⋅ a ⋅ ( x − ) − P ⋅ [ x − ( a + b )] = R ⋅ x
3 3 A 3 3 3 B 4
2
T ( x ) = R − q ⋅ a − P = −R ; N ( x ) = 0
3 3 A B 3 3
Unutarnje sile na djelu nosača EB ( 0 ≤x ≤d) 5
M (x )= R ⋅x
5 5 B 5
T ( x ) = − R cos α
5 5 B
; N ( x ) = − R sin α
5 5 B
32
M-dijagram
M E
2
a M C + M D
q
8
T-dijagram
d
T A
+
T +
l
C
T
D
d
T
T d
− E
T l
−
D E
l
TB
N-dijagram
d
N E
−
l
N B
Sl. 15.5 Dijagrami unutarnjih sila M,T,N na zadanom nosaču
33
16. NOSAČI SASTAVLJENI OD JEDNOG DISKA
Statički određeni nosači koji su sastavljeni od jednog diska trebaju imati tri dobro raspoređene
vanjske veze da bi bili statički i kinematički stabilni, što znači da su geometrijski nepromjenjivi pod
djelovanjem vanjskog opterećenja. Mogu biti raznih oblika, a neki od njih su prikazani na slici 16.1.
Sl. 16.1 Statički određeni nosači sastavljeni od jednog diska
Nosači sastavljeni od jednog diska mogu biti i statički neodređeni (Sl. 16.2), s više od tri vanjske
veze, ali ćemo se mi za sada zadržati samo na statički određenim nosačima.
Okvirni nosači
Sl. 16.2 Statički neodređeni nosači sastavljeni od jednog diska
34
16.1 Obična greda
Obična greda je statički određeni nosač koji može prihvatiti bilo kakvo vanjsko opterećenje i pri
tome ostati stabilan i geometrijski nepromjenjiv. Opterećenja mogu biti raznih oblika (Sl. 16.3).
1 2 3 4 5
x1 x
2
x 3
x 4
x
5
Sl. 16.3 Obična greda s različitim opterećenjem
Najprije se za zadano vanjsko opterećenje odrede reakcije u vanjskim vezama, a nakon toga se
određuju unutarnje sile po dijelovima nosača.
Proračun unutarnjih sila odvija se po segmentima, gdje funkcije imaju jedinstvene vrijednosti (točke
1,2,3,4,5), prema gornjoj slici. Postupak proračuna može biti analitički ili grafički.
16.1.1 A n a l i t i č k i p o s t u p a k
Analitički postupak proračuna unutarnjih sila na običnoj gredi s vanjskim opterećenjem prikazan je
na slijedećim primjerima.
P r i m j e r 1. (obična greda)
Obična greda opterećena je kosim koncentriranim opterećenjem (Sl. 16.4 a) i b)). Treba analitičkim
postupkom odrediti dijagrame unutarnjih sila: M,T,N.
a) zadana shema nosača:
α
a b
35
b) računska shema nosača:
P P = Psinα
P = Pcosα
V V
α P
H
H x
1 2
x (l − x )
(l − x )
1 1
x 2 2
a b
y
Sl. 16.4 a) i b) Obična greda opterećena kosom silom
Reakcije: ∑ F = 0, A − P = 0, A = P
X H H H H
∑ M = 0, A ⋅ l − P ⋅ b = 0, A = P ⋅ b/l
B V V V V
∑ M A = 0, BV ⋅ l − PV ⋅ a = 0, BV = PV ⋅ a/l
Sile u presjeku 1: (0 ≤ x ≤ a ) 1
M 1
N 1
1
x 1
T 1
∑ F = 0, N + A = 0, N = − A =-P
X 1 H 1 H H
∑ F = 0, T - A = 0, T = A =P ⋅ b/l
Y 1 V 1 V V
∑ M 1 = 0, AV ⋅ x1 − M 1 = 0, M 1 = AV ⋅ x1=PV ⋅ b / l ⋅ x1
M C = AV ⋅ a = PV ⋅ a ⋅ b/l
Sile u presjeku 2: (a ≤ x ≤l) 2
P
V
M
α P H
2
N 2
x 2
2
T
a (x −a)
2
2
y
∑ F = 0, N + A − P = 0, N = P − A =0
X 2 H H 2 H H
∑ F = 0, T +P - A = 0, T = A - P =P b / l − P
Y 2 V V 2 V V V V
36
∑ M = 0, A ⋅ x − P ( x − a ) − M = 0,
2 V 2 V 2 2
M = P ⋅b / l ⋅ x − P ( x − a )
2 V 2 V 2
M-dijagram
+
ab
M =P
C V
l
T-dijagram
b b
P P
V
V
l l a
a PV
P
V
l
l
N-dijagram
P
P H
H
Sl. 16.5 Dijagrami unutarnjih sila na zadanoj običnoj gredi
P r i m j e r 2. (obična greda s prepustom)
Zadana je obična greda s prepustom (Sl. 16.6 a) i b)). Treba odrediti dijagrame unutarnjih sila:
M,T,N analitičkim putem.
a) zadana shema
37
b) računska shema
Q = q⋅x
x1 1
Q = q ⋅l
M
A H
C
Sl. 16.6 a) i b) obična greda s prepustom
Reakcije: ∑ F = 0, X
A =0H
∑ M = 0, A ⋅ l − M − Q ⋅ l / 2 + P ⋅ a = 0,
B V
A = M / l + q ⋅l / 2 − P ⋅ a / l
V
∑ M = 0, B ⋅ l − P( l + a ) − Q ⋅ l / 2 + M = 0,
A V
B = P( l + a ) / l + q ⋅ l / 2 − M / l
V
Sile u presjeku 1, ( 0 ≤ x ≤l) 1
Q = q⋅x x1 1
M
M
A
H
1
N 1
x / 2 x / 2 T1
1 1
∑ F = 0, N +A = 0, N = - A =0
X 1 H 1 H
∑ F = 0, T +Q - A = 0, T = A - q ⋅ x , T =A , T =A - q ⋅ l
d l
Y 1 x1 V 1 V 1 A V B V
∑ M = 0, - M - Q ⋅ x / 2 − M + A ⋅ x = 0, M = A ⋅ x − M − q ⋅ x / 2
2
1 1 x1 1 V 1 1 V 1 1
M = −M, M = A ⋅ l − M − q ⋅ l / 2 = −Pa
A B V
2
38
Sile u presjeku 2, (0 ≤ x ≤ a ) 2
T P
M 2
2
N 2 C
2 x
2
∑ F = 0,
X
N =02
∑ F = 0, -T + P = 0, T = P = T
d
Y 2 2 B
∑ M = 0, - M - P ⋅ x = 0, M = − P ⋅ x ,
2 2 2 2 2
M = 0, M = − P ⋅ a
C B
M-dijagram
2
Pa
ql
M 8
2
ql
M max
8
T =0
T-dijagram
P P
A V
A − ql
V
Sl. 16.7 Dijagrami unutarnjih sila na običnoj gredi s prepustom
39
P r i m j e r 3 (konzolna greda - konzola)
Zadan je konzolni nosač prema prikazanoj slici. Treba analitičkom metodom odrediti dijagrame
unutarnjih sila.
a) zadana shema konzolnog nosača
P = 0,3ql q
α
A l B
b) računska shema konzolnog nosača
P = 0,3ql Q = q⋅ x X
Q = q⋅l
P q M B
V
α B H
P B
H A x 1
l B
V
y
Sl. 16.8 a) i b) Konzolni nosač s kontinuiranim opterećenjem
Reakcije: : ∑ F = 0, B − P = 0, B = P =0,3ql ⋅ cosα

X H H H H
∑ F = 0, - B − P + Q = 0, B = q ⋅ l - 0,3ql ⋅ sinα
Y V V V
∑ M = 0, M − Q ⋅ l / 2 + P ⋅ l = 0,
M = 0,5q ⋅ l - 0,3ql ⋅ sin α
B B V
2 2
B
Unutarnje sile u presjeku 1, ( 0 ≤ x≤l)
Q = q⋅ x
X
P q
P V
M
α
1
N 1
P H A x/ 2 x/ 2 1
y x T 1
40
∑ F = 0, X
N - P = 0,
1 H
N =P =0,3ql ⋅ cosα
1 H
∑ F = 0, T +Q - P = 0, T = P - Q =0,3ql ⋅ sinα - qx,

T =0,3ql ⋅ sinα , T =0,3ql ⋅ sinα - q ⋅ l
Y 1 x V 1 V x
d l
A B
∑ M = 0, - M - Q ⋅ x / 2 + P ⋅ x = 0, M = 0,3ql ⋅ sinα ⋅ x − 0,5q ⋅ x

2
M = 0, M = 0,3ql ⋅ sinα − 0,5ql

1 1 x V 1
2 2
A B
Dijagrami unutarnjih sila:

M-dijagram
2
( 0,3 sin α − 0,5 )ql
T =0
x = 0,3l sin α
x
2
ql -
8
+
M max ql 2
T-dijagram
(0,3sinα − 1,0 )ql
0,3ql sin α
+
T =0 -
x = 0,3l sin α
x
N-dijagram
0,3ql cos α
0,3ql cos α
Sl. 16.9 Dijagrami unutarnjih sila na konzolnom nosaču
41
16.1.2 G r a f i č k i p o s t u p a k
P r i m j e r 4 (greda s prepustom – grafički postupak)
Za zadanu običnu gredu opterećenu prema slici (16.10) treba grafičkim postupkom odrediti reakcije
i unutarnje sile u presjeku s-s.
Zadana shema nosača:
P P P
s 2
s
2a a a a
Sl. 16.10 Obična greda s prepustom opterećena koncentriranim silama
Opis grafičkog postupka
Najprije se u mjerilu (obično 1:100 ili 1:50) nacrta slika zadanog nosača sa odgovarajućim
položajem i smjerom djelovanja vanjskih sila kao i smjerom djelovanja reaktivnih sila (Sl. 16.11).
Određivanje unutarnjih sila primjenom grafičkog postupka obavljamo pomoću tzv. „verižnog
poligona sila“.
U određenom mjerilu nanesu se redom sile koje djeluju na nosač. Odabere se pol „O“ na udaljenosti
„H“ i nanesu verižne zrake iz odabranog pola. Zrake se potom usporedno prenesu na smjerove sila
na slici nosača. Produženjem krajnjih zraka do smjera reakcija dobivamo tzv. „zaključnu liniju-z“,
čiji smjer na poligonu sila određuje veličinu reakcija. Zaključna linija i zrake definiraju ordinate „η
“ koje su proporcionalne momentu savijanja na nosaču.
Moment savijanja u svakom presjeku nosača se dobije tako da se odgovarajuća ordinata η

(očitana u mjerilu dužina) pomnoži s polarnom udaljenosti H (očitanom u mjerilu sila).
Dakle u presjeku „s-s“ moment savijanja je M S − S = H ⋅η S − S , ali vrijedi i drugi izraz

M S − S = RA− P ⋅ rS − S , koji daje isto rješenje.
Poprečne sile se dobiju direktnim projiciranjem iz plana sila, odnosno verižnog poligona sila.
42
P P P
s 2
2a s a a
a Oči tan o :
A B N S −S = 0
Z rs − s TS − S = − RA− P
0
M S − S = H ⋅η S − S
2
ηs−s 3 H − sila
1
η − dužina
RA − P
H
P
A + P TS − S + 2 A P
Z 0
B RA−P
- 1
P P 2 O
B
P 3
2
Sl. 16.11 Određivanje unutarnjih sila na gredi s prepustom grafičkim postupkom
P r i m j e r 5 (grafički postupak određivanja unutarnjih sila u zadanom presjeku)
Za nosač prikazan na slici 16.12 a) i b) treba u presjeku s-s odrediti unutarnje sile M,T i N
grafičkim postupkom.
a) zadana shema
P a
a
B
s α
a s
43
b) grafička shema
P
−N d
S
R
B−P
B
+T d
S
s
B α B
r s V
−N l B B H
A T ,N − oči ta ti
S
P
A S S
u mjerilu sila
R B− P
A
+T l
A V
M = A⋅ r = R ⋅ r
S
A
A H
S B−P
Sl. 16.12 a) i b) Određivanje unutarnjih sila i reakcija u zadanom presjeku grafički
16.1.3 P r i m j e n a z a k o n a s u p e r p o z i c i j e
P r i m j e r 6 (greda s dva prepusta)
Prilikom određivanja unutarnjih sila u nosačima moguće je koristiti i zakon superpozicije, koji
složena stanja opterećenja rastavlja na jednostavnija i rezultate zbraja. Pokažimo to na primjeru
određivanja dijagrama momenata savijanja na običnoj gredi s dva prepusta (Sl. 16.13 a) i b))
q
P
1
a l a
q =
2
q
+ P
3
Sl. 16.13 a) Razlaganje opterećenja na gredi s dva prepusta superpozicijom
44
2
M( 2 ) + ql / 8
+
M(3) 2
qa / 2 - Pa
M(1) = M( 2 )+ M( 3 )
= Pa
qa2 / 2
- -
+
Sl. 16.13 b) Razlaganje momenata savijanja superpozicijom
17. GERBEROVI NOSAČI
To su kontinuirani nosači na više oslonaca koji imaju ubačene zglobove tako da tvore statički
određeni i geometrijski nepromjenjiv sustav. Sastoje se od niza povezanih običnih greda ili konzola.
Kod formiranja Gerberovih nosača treba jedino paziti na potreban broj zglobova, te da budu
pravilno raspoređeni tako da čine geometrijski nepromjenjiv statički sustav.
Takvi nosači su racionalniji jer mogu smanjiti momente savijanja, a zbog osnovnih elemenata od
kojih su sastavljeni (obične grede) nisu osjetljivi na pomake ležajeva niti na utjecaj temperature.
Stoga se u praksi često koriste tamo gdje su moguća slijeganja oslonaca ili značajnije promjene
temperature.
Gerberovih nosača ima različitih oblika (punostijeni, rešetkasti ili kombinirani). Mogu imati gotovo
beskonačan broj oslonaca, od kojih je samo jedan nepomični, a svi ostali su pomični (klizni).
Slika 17.1 prikazuje nekoliko tipova Gerberovih nosača s pravilno raspoređenim zglobovima tako
da čine geometrijski nepromjenjiv statički sustav.
45
P
f.
P
P P
l. P
M
Sl. 17.1 Gerberovi nosači s pravilno raspoređenim zglobovima
Slika 17.2 prikazuje Gerberove nosače s nepravilno raspoređenim zglobovima.
Sl.17.2 Gerberovi nosači s nepravilno raspoređenim zglobovima
Očigledno je, da se tri zgloba ne smiju naći u jednom polju (g,h,i), niti kombinacija s četiri zgloba u
dva susjedna polja (j,k) prema gornjoj slici.
46
17.1 A n a l i t i č i p o s t u p a k r j e š a v a n j a G.N
Pri analitičkom rješavanju Gerberovih nosača koriste se dva pristupa: rastavljeni i cjeloviti.
Rastavljenim pristupom rješava se postupno dio po dio nosača (obične grede), redoslijedom koji
se odredi na temelju statičke sheme nosača. Koriste se tri elementarna uvjeta ravnoteže, gdje u
svakoj postavljenoj jednadžbi imamo po jednu nepoznanicu.
Cjelovitim pristupom promatra se nosač u cjelini i postavljaju se na njemu jednadžbe ravnoteže.

Na slijedećoj slici imamo pet nepoznatih vanjskih veza (reakcija), pa je potrebno postaviti i riješiti
pet jednadžbi s pet nepoznatih. Dvije dopunske jednadžbe se dobiju iz uvjeta da je suma
momenata u točkama 1 i 2 jednaka nuli.
Na slici 17.3 prikazuje se tipični Gerberov nosač sa tri polja opterećen koncentriranim i
kontinuiranim opterećenjem.
P r i m j e r 1.
P q P
A B C α D
I 1 II 2 III
l
1
a l a l
1
Sl. 17.3 Gerberov nosač s tri polja
Nosač je sastavljen od tri obične grede (I,II i III), gdje greda II predstavlja osnovnu gredu na koju
se greda I i greda III naslanjaju.
Zadani nosač je statički određen i geometrijski nepromjenjiv, što se dokazuje poznatom formulom
za broj stupnjeva slobode u ravnini.
S = 3n − 2n − n = 3 ⋅ 3 − 2 ⋅ 2 − 5 = 0
K d z1 l
Rješenje ćemo tražiti postupkom rastavljanja Gerberova nosača na obične grede, a rješavanje
ćemo započeti s naslonjenim gredama I i III, tzv. (1. razina). Nosač rastavljen na obične grede
prikazan je na slici (Sl. 17.4).
47
Q1V Q = ql Q2V
Q1V Q2V
B H
B
V
Sl. 17.4 Računska shema Gerberova nosača s tri polja
Nosač A-1, (1. nivo)
l1 / 2 Q1V
∑ M = 0, A ⋅ l − P ⋅ l / 2 = 0, A=P/2
1 1 1
∑ M = 0, Q ⋅ l − P ⋅ l / 2 = 0, Q =P/2
A 1V 1 1 1V
M l / 2 = A ⋅ l1 / 2 = P / 2 ⋅ l1 / 2 = Pl1 / 4
1
TAd = A = P / 2 = Tl l / 2 , 1
T1l = −Q1V = − P / 2 = Tl d/ 2
1
48
Nosač 2-D (1. nivo)
Q2V
∑ F = 0,
X
Q2H − PH = 0, Q2H = PH = P cos α
∑ M = 0, D ⋅ l − P ⋅ l / 2 = 0, D=Psinα /2
2 1 V 1
∑ M = 0, Q ⋅ l − P ⋅ l / 2 = 0, Q =Psinα /2
D 2V 1 V 1 2V
M l / 2 = D ⋅ l1 / 2 = P sin α / 2 ⋅ l1 / 2 = Pl1 sin α / 4

1
TDl = − D = − P sin α / 2 = Tl d/ 2 , 1
T2d = Q2V = P sin α / 2 = Tl l / 2 1
N 2d = −Q2 H = − P cos α = N ll / 2 , 1
N Dl = N ld / 2 = 0
1
Nosač 1-2 (2. nivo)
Q = ql
Q1V
q
Q2V
B C Q2H
1 BH II 2
a l a
BV l/2 l/2 C
49
∑ F = 0,
X
BH - Q2H = 0 , BH =Q2H = P cos α
∑ M = 0, C
BV ⋅ l − Q1V ⋅ ( l + a ) − Q ⋅ l / 2 + Q2V ⋅ a = 0 ,
1
BV = [ P(l+a) + ql 2 − Pa ⋅ sin α ]
2l
∑ M = 0, B
C ⋅ l − Q2V ⋅ ( l + a ) − Q ⋅ l / 2 + Q1V ⋅ a = 0 ,
1
C = [ P(l+a)sinα + ql 2 − Pa ]
2l
M B = − Q1V ⋅ a = − Pa / 2, M C = − Q2V ⋅ a = − Pa sin α / 2
T1 d = TBl = − Q1V = − P / 2, TBd = − Q1V + BV = − P / 2 + BV

TCl = Q2V − C = P sin α / 2 − C , TCd = T2l = Q2V = P sin α / 2
N Bd = N Cl = N Cd = N 2l = − Q2 H = − P cos α
Dijagrami unutarnjih sila
M-dijagram
Pa / 2 Pasinα / 2
2
- ql -
+ 8 + +
Pl1 / 4 ql 2 Pl1 sin α / 4
M max
8
T-dijagram
TCd = Psinα / 2
Psinα / 2
P Psinα / 2
TBl =
2 Psinα / 2
N-dijagram
Pcosα Pcosα
Sl. 17.5 Dijagrami unutarnjih sila Gerberova nosača s tri polja
50
Pokažimo još jedan primjer rastavljanja Gerberova nosača na elementarne dijelove (obične grede)
za analitički postupak (Sl. 17.6) koji se provodi na tri nivoa.
1. nivo
2. nivo
3. nivo
Sl.17.6 Postupak rastavljanja Gerberova nosača na elementarne dijelove
17.1 G r a f i č k i p o s t u p a k r j e š a v a n j a G e r b e r o v i h n o s a č a
Postoji više pristupa pri grafičkom rješavanju Gerberovih nosača, ali najčešći i najtočniji je grafički
postupak koji se provodi pomoću odvojenih verižnih poligona jednake polarne udaljenosti „H“ za
svaki pojedini raspon. Zaključne linije su definirane sa zglobovima i poznatim rubnim vrijednostima
momenata savijanja.
51
Prikazati ćemo ovaj grafički postupak za isti nosač koji je korišten u prethodno prikazanom
analitičkom postupku (Sl.7.3) s malim izmjenama u vanjskom opterećenju.
Grafički postupak određivanja reakcija i unutarnjih sila u Gerberovu nosaču prikazan je na sljedećoj
slici 17.7.
P r i m j e r 2.
Q = ql
P1 = 0,6Q P2 = 0,4Q
q
A E B C F D
I 1 II 2 III
a l a H
A l1 / 2 l1 / 2 B C l1 / 2 l1 /2 D
ql 2
1
z3
z2 8 - A P1 z1 O1
y - + 6
z1 + y
C
5 2
y 3 4 y 3
+ 2 B M =H⋅y F
B Q
1 y H − mjerilo sila z2 O2
y − mjerilo slike
E
B 4
A + + C + C
P1 - - P2 - D 5
P2 z3 O3
D 6
Sl. 17.7 Grafički postupak određivanja unutarnjih sila Gerberova nosača
17.2 G r a f o a n a l i t i č k i p o s t u p a k
Za određivanje reakcija i unutarnjih sila kod Gerberovih nosača najprikladniji je grafoanalitički

postupak.
Postupak se sastoji u tome da se analitičkim putem odrede i nacrtaju dijagrami momenata savijanja
na izdvojenim rasponima, a zatim se grafičkim putem povuku zaključne linije čije pravce i položaj
određuju zglobovi i poznate vrijednosti na rubovima.
52
Temeljem određenog dijagrama momenata savijanja na cijelom nosaču, moguće je odrediti
poprečne sile i reakcije korištenjem diferencijalnih odnosa. Postupak je vidljiv na sljedećem
primjeru (Sl. 17.8).
P r i m j e r 3.
Provjera statičke određenosti provodi se putem poznatog izraza:
S = 3n − 2n − n = 3 ⋅ 4 − 2 ⋅ 3 − 6 = 0
K d z1 l
Q1 Q2
q1 P1 q2 P2
l1 l2 a
q1l12 Pl q2l22 -
-
1 z3
MA z2 - 8
- 8 z1 4 + P2 a
+ MB + 2
2
MC q 2 l2
q1l1
8
8 M
C 1
B Pl
MA q1l12 1 1 q2 l22
- - 4 - 8 -
8
+ + +
MB
1 P1 MC M D
+ + + + P2
- P1 - -
Sl. 17.8 Grafoanalitički postupak određivanja unutarnjih sila Gerberova nosača
53
18. REŠETKASTI NOSAČI
Nosači sastavljeni od štapova koji su međusobno spojeni zglobovima zovu se rešetkasti nosači.
Rešetkasti nosači mogu biti statički određeni i statički neodređeni.
Statički određeni i geometrijski nepromjenjivi rešetkasti nosači su oni koji imaju dovoljan broj
ispravno raspoređenih štapova i dovoljan broj ispravno raspoređenih vanjskih veza.
Statički neodređeni rešetkasti nosači imaju više od dovoljnog broja pravilno raspoređenih štapova,
vanjskih veza ili jedno i drugo.
Geometrijski promjenjive rešetkaste strukture mogu biti i statički određene i statički neodređene,
ako su im štapovi ili vanjske veze nepravilno raspoređene ili ih ima nedovoljno.
Osnovni stabilni element svake ravninske rešetke je „trokut“ s tri štapa i tri čvora. Na tu čvrstu figuru
dodajemo po jedan čvor s dva štapa i tako gradimo stabilnu strukturu „rešetkasti disk“ ( Sl. 18.1).
Sl. 18.1 Formiranje stabilne rešetkaste strukture
Čvrsti rešetkasti disk pomoću vanjskih veza povezujemo za nepomičnu podlogu i tako dobivamo
stabilni rešetkasti nosač.
Statičku određenost rešetkastih nosača u ravnini provjeravamo pomoću formule za broj potrebnih
štapova.
n = 2⋅n −3
Š Č
54
gdje je: n
Š
- potreban broj štapova, a n
Č
- broj čvorova rešetke. Ako se u broj štapova uključe i
vanjske veze, dobiva se nužan uvjet statičke određenosti i geometrijske nepromjenjivosti u obliku.
n′ = 2 ⋅ n
Š Č
gdje n′ - predstavlja sve štapove uključujući i vanjske veze pretvorene u štapove.

Š
Rešetkasti nosači u ravnini mogu biti različitih oblika i statičkih sustava: obična rešetka na dva
ležaja sa ili bez prepusta, konzolna rešetka, Gerberova rešetka i trozglobna rešetka.
Rešetkasti nosač može biti sastavljen od kombinacije štapova i punostijenih diskova itd.
Na slici 18.2 je prikazano nekoliko različitih oblika statički određenih i geometrijski nepromjenjivih
rešetkastih nosača.
55
56
P
P P
P
M
57
Sl. 18.2 Statički određeni rešetkasti nosači
Slijedeća slika 18.3 prikazuje nekoliko različitih rešetkastih statički neodređenih i geometrijski
nepromjenjivih nosača. Oni imaju više od minimuma unutarnjih ili vanjskih veza
Sl. 18.3 Statički neodređeni rešetkasti nosači
58
Na narednoj slici 18.4 su prikazani neki od rešetkastih nosača koji su kinematički labilni i
geometrijski promjenjivi.
Sl. 18.4 Geometrijski promjenljivi rešetkasti nosači (mehanizmi)
Slijedeća slika 18.5 prikazuje primjere složenih rešetkastih nosača u prostoru.
59
Sl. 18.5 Složeni prostorni rešetkasti nosači
18.1 Određivanje sila u štapovima rešetkastih nosača
Postoje uglavnom dva pristupa rješavanju sila u štapovima rešetkastih nosača. To su: analitički i
grafički pristup.
Tijekom rješavanja rešetkastih nosača potrebno je znati neka opća pravila koja su zajednička za
sve metode rješavanja.
a.) Ako na čvor u kojem se sastaju dva štapa ne djeluje vanjska sila, tada su u tim štapovima sile
jednake nuli.
b.) Ako na čvor u kojem se sastaju dva štapa djeluje sila u pravcu jednog od štapova, tada je u
drugom štapu sila jednaka nuli.
c.) Ako se u čvoru na kojem ne djeluje vanjsko opterećenje sastaju tri štapa, od kojih dva leže u
istom pravcu, tada je u trećem štapu sila jednaka nuli.
d.) Ako postoji neopterećeni čvor u kojem se sastaju četiri štapa, od kojih po dva leže u istom
pravcu, tada su sile kod štapova u istom pravcu međusobno jednake.
60
18.1.1 A n a l i t i č k i p r i s t u p
Kod analitičkog pristupa imamo dva postupka određivanja sila u štapovima. To su metoda čvorova
i metoda Rittera. Prije svega je potrebno odrediti reaktivne sile u vanjskim vezama (reakcije).
Metoda čvorova
Ova metoda se sastoji u tome da se iz rešetkastog nosača izrezuje čvor po čvor i iz uvjeta
ravnoteže sila u čvoru određuju nepoznate sile koje djeluju na dotični čvor.
Polazi se uvijek od čvora gdje postoje najviše dvije nepoznate sile, gdje postavljamo sljedeće uvjete
ravnoteže sila:
∑F =0X
i ∑F =0 Y
P r i m j e r 1. (analitička metoda čvorova). Zadan je rešetkasti nosač prema slici 18.6 a) i b)
D 6 F 10 H
a 1 5 7 9 13 a
3 11
A 2 4 8 12 B
a a a a a C a E a G a
P 2P P AV P 2P P BV
a) zadana shema nosača b) računska shema nosača
Sl. 18.6 a) i b) rešetkasti nosač opterećen s tri sile u donjim čvorovima
Određivanje reakcija:
Zbog simetrije nosača i opterećenja, a iz ravnoteže vertikalnih sila zaključujemo:
AV = BV = 4P / 2 = 2P .
Polazimo od čvora A i koristimo simetriju nosača i opterećenja.
61
tgα = 1
α = 45 o
AV = 2P
∑ F = 0 ; A + S sinα = 0 → S = − A / sinα = −2P/ sinα (tlak )

Y V 1 1 V
∑ F = 0 ; S + S sinα = 0 → S = −S sinα = 2P (vlak)

X 2 1 2 1
ČVOR - C y
S 3
S 2
S 4 x
∑ F = 0 ; - P + S = 0 → S = P (vlak )
Y 3 3
∑ F = 0 ; - S + S = 0 → S = S = 2P (vlak)
X 2 4 4 2
ČVOR - D y
S x
α α
6
S 1 S 5
S 3
62
∑F =0 ; - S sinα−S −S sinα =0
Y 1 3 5
S =−S −S / sinα =2P/ sinα−P/ sinα = P/ sinα (vlak)

5 1 3
∑F =0 ; - Scosα+Scosα+S =0
X 1 5 6
S =S cosα−S cosα =−2Pcosα/ sinα−Pcosα/ sinα =−3Pcosα / sinα (tlak)

6 1 5
∑F = 0 ; S = 0
Y 7
∑ F = 0 ; - S + S = 0 → S = S = −3Pcosα / sinα (tlak)

X 6 10 10 6
63
∑F = 0 ; S sinα + S sinα − 2P = 0
Y 5 9
S = 2P/ sinα − S = 2P/ sinα − P/ sinα = P/ sinα (vlak)

9 5
∑F = 0 ; - S - S cosα+S cosα + S = 0
X 4 5 9 8
S = S + S cosα − S cosα = 2P + P/ sinα − P/ sinα = 2P (vlak)

8 4 5 9
Iz simetrije nosača i opterećenja slijedi:
S = S = P (vlak) ; S = S = 2P (vlak) ; S = S =−2P/ sinα (tlak)

11 3 12 2 13 1
Na slijedećoj slici 18.7 vide se vrijednosti sila u pojedinim štapovima zadanog rešetkastog
nosača.
Pregled sila u svim štapovima rešetkastog nosača
−3P −3P
D sin α F sin α H
−2P P 0 P −2P
sin α P sin α sin α P sin α
A 2P 2P 2P 2P B
C E G
2P 2P
reakcije tlak vlak
Sl. 18.7 Vanjske i unutarnje sile na zadanom rešetkastom nosaču
64
M e t o d a p r e s j e k a (R i t t e r o v a m e t o d a)
Metoda presjeka može biti analitička ili grafička. Ovdje ćemo prezentirati analitičku (Ritterovu
metodu) ili često zvanu metoda momentnih točaka.
Ova analitička metoda se sastoji se u tome da se rešetkasti nosač presjekom podjeli na dva dijela
i promatra ravnoteža jednog od dijelova.
Promatrani dio nosača s aktivnim i reaktivnim silama mora biti u ravnoteži s unutarnjim silama u
presječenim štapovima. Radi se o tri presječena štapa koja se ne smiju sjeći u jednoj točki.
Problem je gotovo identičan određivanju unutarnjih sila kod punostijenih nosača. Ova metoda je
pogodna kada nas zanimaju sile samo u određenom presjeku nosača.
Ritterovom metodom ćemo prikazati postupak određivanja sila u rešetkastom nosaču prikazanom
na slici (18.8 a) i b)).
P r i m j e r 2. (analitička metoda presjeka – Ritterova metoda)
Sl. 18.8 a) Rešetkasti nosač za određivanje sila u presjeku rešetke po Ritteru
Promatramo ravnotežu lijevog dijela rešetkastog nosača na gornjoj slici. Na sjecištu dvaju
presječenih štapova dobivamo tzv. momentne točke ili Ritterove točke.
Na te točke se postavlja suma momenata svih sila koje djeluju na lijevi dio nosača.
Iz uvjeta da je suma momenata svih sila na Ritterove točke jednaka nuli, određuje se treća sila koja
ne prolazi tom točkom. Primjer je ilustriran na sljedećoj slici 18.8b.
65
Sl. 18.8b Računska shema pri određivanju sila u presjeku rešetke po Ritteru
∑ M = 0 ; S ⋅ d - 1,5P ⋅ a=0 → S = 1,5Pa / d

R1 1 1 1 1
∑M R2
= 0 ; S ⋅ d + P ⋅ a=0 → S = − Pa / d
2 2 2 2
∑M R3
= 0 ; S ⋅ d - P ⋅ a + 1,5P ⋅ 2a=0 → S = −2Pa / d
3 3 3 3
ili općenito sile u presjeku su: → S = M / d i Ri i
18.1.2 G r a f i č k i p r i s t u p
Kod grafičkog pristupa imamo dva uobičajena postupka određivanja sila u štapovima. To su
metoda čvorova i metoda Culmanna. Prije svega je potrebno grafički odrediti reaktivne sile u
vanjskim vezama (reakcije).
Grafička metoda čvorova
Grafička metoda čvorova se provodi čvor po čvor slično kao i analitička, samo što se nepoznate
sile određuju grafičkim putem pomoću poligona sila za dotični čvor.
Da bi se zadovoljila ravnoteža sila u dotičnom čvoru, poligon sila koje djeluju na taj čvor mora biti
zatvoren. Primjer određivanja sila u štapovima rešetkastog nosača prema grafičkoj metodi čvorova,
prikazan je na slikama 18.9 a), b) i c).
66
P r i m j e r 3. (grafička metoda čvorova)
D E
A B
a C a
P
Sl. 18.9 a) Zadani rešetkasti nosač
Određivanje reaktivnih sila grafički pomoću verižnog poligona.
Sl. 18.9 b) Određivanje reaktivnih sila zadanog rešetkastog nosača
Uravnoteživanje čvorova rešetkastog nosača grafički metodom čvorova
P/ 2 P P/ 2
67
Sl. 18.9 c) Određivanje sila u rešetkastom nosaču grafički metodom čvorova
Grafička metoda Culmann–a
Grafička metoda određivanja sila u štapovima rešetkastog nosača metodom presjeka temelji se na
rastavljanju jedne sile (rezultante) na tri pravca koji se ne sijeku u jednoj točki.
Tu grafičku metodu je ustanovio Culmann, pa je po njemu dobila naziv Culmannova metoda. Četiri
sile su u ravnoteži ako rezultanta dviju sila leži na istom pravcu kao i ostalih dviju (Culmannov
pravac). Za ravnotežu četiriju sila, poligon sila mora biti zatvoren. Prikaz postupka određivanja sila
u zadanom presjeku rešetkastog nosača po metodi Culmann vidljiv je na slici 18.10.
68
P r i m j e r 4. (grafička metoda presjeka – Culmannova metoda)
P
o
l
i
g
o
n
s
i
l
a
A
Sl. 18.10 Grafički postupak određivanja sila u zadanom presjeku rešetke po Culmannu
19. TROZGLOBNI NOSAČI
To su nosači sastavljeni od dva diska spojena međusobno zglobom, a svaki od njih također
zglobom za nepomičnu podlogu. Na takav način povezana dva diska čine statički određeni i
geometrijski nepromjenjiv i stabilan nosač pod nazivom „trozglobni nosač“.
Mogu biti raznih oblika: lučni ili okvirni, punostijeni ili rešetkasti, a mogu biti i kombinirani. Na
slijedećoj slici 19.1 su prikazani neki tipovi takvih nosača.
69
Sl. 19.1 Neki tipovi trozglobnih nosača
Trozglobni nosači čine važnu skupinu nosača u graditeljstvu i često se pojavljuju u industrijskim
objektima i mostovima.
Ovakvi nosači imaju četiri nepoznate vanjske veze, ali se zato u spojnom zglobu može postaviti
dodatni uvjet takav da je moment savijanja jednak nuli, pa se temeljem triju osnovnih uvjeta
ravnoteže mogu odrediti reaktivne vanjske sile.
Kako su obje reakcije nepoznatog smjera potrebno je u svakom ležajnom zglobu predvidjeti po
dvije komponente: horizontalnu i vertikalnu ili jednu od komponenata u smjeru spojnice dvaju
ležajeva a drugu vertikalno, što se pokazalo vrlo praktičnim.
Za određivanje reakcija i unutarnjih sila u trozglobnim nosačima primjenjuje se: analitička, grafička
i grafoanalitička metoda.
70
19.1 A n a l i t i č k i p o s t u p a k
P r i m j e r 1. (opći oblik trozglobnog nosača s opterećenjem slika 19.2).
H B
H A
A l B V
V
Sl. 19.2 Lučni trozglobni nosač opterećen aktivnim i reaktivnim silama
Odabrani primjer predstavlja tzv. trozglobni luk vrlo čest u praksi.
Reakcije
Iz sume momenata svih sila u odnosu na ležajne točke A i B pronalazimo pretpostavljene vertikalne
komponente Ao i Bo , a iz sume momenata svih sila na točku C (lijevo i desno), pronalazimo
H
i
H
kose sile u smjeru oslonaca ′ ′.

A
U gornjim izrazima vidimo analogiju obične grede. Lako se vidi da se vertikalne komponente Ao i
H
i
H
Bo računaju na isti način kao i kod obične grede istog raspona i opterećenja kao kod trozglobnog
nosača. Isto se može reći i za određivanje sila ′ ′ , s tim da točka C ne pripada običnoj gredi
A
71
H
i
H
nego je fiktivna, odnosno zamišljena. Općenito ′ ′ nisu jednake za proizvoljno koso
B
opterećenje.
H
i
H
Nakon što smo odredili sile Ao , Bo, ′ ′ lako iz njih određujemo A , B , H , H .
B
V V A B
Horizontalne komponente reakcija su:
H = H ′ cos α
A A
i H = H ′ cos α
B B
Ili iz prethodnih jednadžbi uz f ′ = f cos α također vrijedi:
H =M
A
O
C( I )
/ f i H =M B
O
C ( II )
/ f
Vertikalne komponente reakcija su:
A = A + H ′ sin α = A + H tgα
V
O
A
O
B = B + H ′ sin α = B − H tgα
V
O
B
O
Unutarnje sile
Unutarnje sile u poprečnom presjeku trozglobnog luka određujemo prema definiciji unutarnjih sila
za pojedine presjeke linijskih nosača.
Određivanje unutarnjih sila nosača prikazano je na slici 19.3 i popraćeno odgovarajućim izrazima.
p X1
ϕ
p X2
ϕ
Sl. 19.3 Određivanja unutarnjih sila u presjeku lučnog trozglobnog nosača
Moment savijanja u po volji odabranom poprečnom presjeku izgleda
M = A ⋅ x − ∑ P ⋅ p − H′ ⋅ y
X
O
i Xi A
72
Ako prva dva člana desne strane smatramo fiktivnim momentom obične grede tada možemo uvesti
oznake
M = M − H ⋅ y ili desno M = M − H ⋅ y
X
O
Xl A X
O
Xd B
O O
gdje su M i M odgovarajući fiktivni momenti obične grede na lijevoj odnosno desnoj
Xl Xd
strani od promatranog presjeka.

Poprečna sila u naznačenom presjeku predstavlja sumu projekcija svih reaktivnih i aktivnih sila s
jedne ili druge strane presjeka u smjeru okomito na os nosača u tom presjeku, pa gledano lijevo
imamo.
T = A cosϕ − ( ∑ P )cosϕ − ( ∑ P )sinϕ − H sinϕ + H tgα cosϕ

X
O
iYl iXl A A
Uzdužna sila u naznačenom presjeku predstavlja sumu projekcija svih reaktivnih i aktivnih sila s
jedne ili druge strane presjeka u smjer osi nosača u tom presjeku, pa gledano lijevo imamo.
N = − A sinϕ + ( ∑ P )sinϕ − ( ∑ P )cosϕ − H cosϕ + H tgα sinϕ

X
O
iYl iXl A A
Ne treba napominjati da se iste vrijednosti unutarnjih sila u tom presjeku dobiju ako se promatra
desna strana nosača.
P r i m j e r 2. (vertikalno opterećenje)
Samo vertikalno opterećenje je vrlo čest slučaj pa ga treba posebno obraditi. Uzeti ćemo isti nosač
kao u prethodnom slučaju ali samo uz djelovanje vertikalnog opterećenja (Sl. 19.4)
A B V
V
Sl. 19.4 Trozglobni lučni nosač opterećen vertikalnim opterećenjem
73
Iz sume projekcija svih sila na horizontalnu os ovdje proizlazi:
H′ = H′ = H′
A B
i H =H =H
A B
Za vertikalne komponente reakcija vrijedi:
A = A + H ⋅ tgα
V
O
i B = B − H ⋅ tgα
V
O
Za promatrano vertikalno opterećenje vrijedi također:
M O
C( I )
=M O
C ( II )
=M O
C
i M =M =M O
Xl
O
Xd
O
Moment savijanja trozglobnog luka u po volji odabranom presjeku na udaljenosti x prema analogiji
obične grede izgleda.
M = M − H ⋅ y,
X
O
X
dok je H=M / f O
Izraz za poprečnu silu u odabranom presjeku prema analogiji obične grede gledano na lijevoj strani
izgleda:
T = cosϕ( A − ∑ P ) − H(sinϕ − tgα cosϕ )
X
O
il
T = T cosϕ − H(sinϕ − tgα cosϕ )

X X
O
Analogno prethodnim izrazima uz analogiju obične grede, izraz za uzdužnu silu u odabranom
presjeku vrijedi
N = −T sin ϕ − H(cos ϕ + tgα sin ϕ )

X X
O
Ako su ležajevi trozglobnog nosača na istoj visini, što je gotovo najčešći slučaj u praksi tada se
gornji izrazi pojednostavnjuju i vrijedi:
T = T cos ϕ − H sinϕ
X
O
N = − N sinϕ − H cos ϕ
X
O
Sva analiza provedena na trozglobnom luku može se primijeniti i na trozglobnom okviru, što
ćemo prikazati na sljedećim primjerima.
74
P r i m j e r 3. (trozglobni okvirni nosač opterećen vertikalnim opterećenjem (Sl. 19.5)).
Sl. 19.5 Trozglobni okvir s vertikalnim opterećenjem oslonjen na različitim visinama
P r i m j e r 4. (trozglobni okvir opterećen vertikalno opterećenjem (Sl. 19.6))
Sl. 19.6 Trozglobni okvir s vertikalnim opterećenjem oslonjen na jednakim visinama
75
P r i m j e r 5. (trozglobni okvir s općim opterećenjem oslonjen na različitim visinama

(Sl. 19.7 a.))
Q = qa
P = qa
H B
B V
d
H A
A V
Sl. 19.7 a) Postupak određivanja reakcija na trozglobnom okviru
Određivanje reakcija: A , B , H′ i H′
O O
A B
cos α = 2a / d , ′ ⋅ cosα
tgα=a/2a=1/2, f=1,5a, f =f
∑ M = 0, A ⋅ 2a − Q ⋅ 1,5a = 0 → A = 0,75qa
O O
∑ M = 0, B ⋅ 2a − Q ⋅ 0,5a − P ⋅ a = 0 → B = 0,75qa
O O
∑ M = 0,
d
C
B ⋅ a − H ′ ⋅ f ′ = 0, → H ′ = 0,25qd
O
B B
∑ M = 0,
l
C
A ⋅ a − P ⋅ a − Q ⋅ 0,5a − H ′ ⋅ f ′ = 0,
O
H ′ = −0,25qd (suprotni smjer)

A
76
Određivanje reakcija: A,B,H i H
V V A B
H = H ′ cos α = −0,25qd ⋅ 2a / d = −0,5qa

A A
H = H ′ cos α = 0,25qd ⋅ 2a / d = 0,5qa

B B
A = A + H ⋅ tgα = 0,75qa − 0,5qa ⋅ 0,50 = 0,5qa

V
O
B = B − H ⋅ tgα = 0,75qa − 0,5qa ⋅ 0,50 = 0,5qa

V
O
Drugi način odrđivanja reakcija
Ovim načinom izravno određujemo horizontalne i vertikalne komponente reakcija

AV , BV , H A i H B (prema gornjoj slici) iz elementarnih uvjeta ravnoteže. Pri tome rješavamo
dvije grupe jednadžbi sa po dvije nepoznanice. Iz prethodnog primjera vrijedi:
∑ M = 0, B ⋅ 2a + H ⋅ a − Q ⋅ a / 2 = 0,
A V B
2B +H -1,5qa=0 (1. jednadžba)

V B
∑ M = 0, B ⋅ a − H ⋅ a = 0,
d
C V B
B =H (2. jednadžba)
V B
Rješenje 1. i 2. daje: H =0,5qa i B =0,5qa B V
∑ M = 0, A ⋅ 2a + H ⋅ a − Q ⋅ 1,5a = 0,
B V A
2A - H -1,5qa=0 (3. jednadžba)

V A
∑ M = 0, A ⋅ a − H ⋅ 2a − P ⋅ a − Q ⋅ 0,5a = 0,
l
C V A
A -2H -1,5qa (4. jednadžba)

V A
Rješenje 3. i 4. daje: H =-0,5qa i A =0,5qa A V
77
Proračun i unutarnjih sila na zadanom okviru (Sl. 19.7 b))
x 3 3 4 x 4
2 5
x
P = qa 5
H
x y B
2
1 B V
y
x 1
H A
y
A V
y
Sl. 19.7 b) Postupak određivanja unutarnjih sila u trozglobnom okviru
Dio nosača AD ( 0 ≤ x ≤a)

1
N
∑ M = 0; -M + H ⋅ x = 0; M = H ⋅ x
1
M 1 T
M = 0; M = H ⋅ a
1 1 1 A 1 1 A 1
1 A D A
∑ F = 0; T − H = 0; T = H
1
x
T = H = 0,5qa; T = H = 0,5qa
Y 1 A 1 A
d l
A A D A
H A A ∑ F = 0; N + A = 0; N = − A
y X 1 V 1 V
N = − A = −0,5qa; N = − A = −0,5qa
A
d
V
l
D V
A V
78
Dio nosača DE ( a ≤ x ≤ 2a )
2
N 2
M 2 T 2
(x −a) 2
P
D
2
x
a
∑ M = 0; -M + H ⋅ x − P( x − a ) = 0; M = H ⋅ x − P( x − a )
M = H ⋅ x = 0,5qa ⋅ a = 0,5qa ; M = H ⋅ 2a − P( 2a − a ) = qa − qa = 0
2 2 A 2 2 2 A 2 2
2 2 2
D A 2 E A
∑ F = 0; T + P − H = 0; T = H − P
T = H − P = 0,5qa − qa = −0,5qa; T = H − P = 0,5qa − qa = −0,5qa
Y 2 A 2 A
d l
D A E A
∑ F = 0; N + A = 0; N = − A
N = − A = −0,5qa; N = − A = −0,5qa
X 2 V 2 V
d l
D V E V
79
Dio nosača EC ( 0 ≤ x ≤a) 3
Q X
M 3
N 3
E x 3
x 3 3
2 2 T
a x 3
3
P
D
a
∑ M = 0; -M + A ⋅ x + H ⋅ 2a − P ⋅ a − Q ⋅ x / 2 = 0
3 3 V 3 A X 3
M = A ⋅ x + H ⋅ 2a − P ⋅ a − q ⋅ x ⋅ x / 2
3 V 3 A 3 3
M = 0,5qa ⋅ x − qx / 2; M = 0; M = 0
3 3
2
3 E C
∑ F = 0; T − A + Q = 0; T = A − q ⋅ x
Y 3 V X 3 V 3
T = A = 0,5qa; T = A − qa = 0,5qa − qa = −0,5qa

E
d
V
l
C V
∑ F = 0; N − H + P = 0; N = H − P = 0,5qa − qa = −0,5qa
X 3 A 3 A
N = N = N = −0,5qa
E
d l
C 3
80
Dio nosača FC ( 0 ≤ x ≤a) 4
T 4
N M 4
4
4 F
x 4
B H B
B V
∑M = 0; -M + B ⋅ x − H ⋅ a = 0; M = B ⋅ x − H ⋅ a = 0,5qa ⋅ x −0,5qa
2
4 4 V 4 B 4 V 4 B 4
M = −0,5qa ; M =0
F
2
∑ F = 0; -T − B = 0; T = −B = −0,5qa
Y 4 V 4 V
T = −B = −0,5qa; T = −B = −0,5qa
F
l
V C
d
∑ F = 0; N + H = 0; N = −H
X 4 B 4 B
N = N = −H = −0,5qa
l
F
d
C B
Dio nosača FB ( 0 ≤ x ≤a) 5
N 5
T ∑ M = 0; -M − H ⋅ x = 0; M = − H ⋅ x
M = −0,5qa ⋅ x ; M = 0; M = −0,5qa
5 5 5 B 5 5 B 5
2
5 5 B F
M
∑ F = 0; -T + H = 0; T = H
5
T = H = 0,5qa; T = H = 0,5qa;
Y 5 B 5 B
x
l d
5
B B F B
B H B ∑ F = 0; N + B = 0; N = − B
y
N = − B = −0,5qa; N = − B = −0,5qa;
X 5 V 5 V
l d
B V F V
B
V
81
Crtanje dijagrama unutarnjih sila:
2
qa 2
0,5qa
8
-
+ -
+
2
0,5qa
M − dijagram
0,5qa 0,5qa
+
-
- +
0,5qa
0,5qa
+ T − dijagram
0,5qa
0,5qa 0,5qa
0,5qa -
-
0,5qa
N − dijagram
Sl. 19.8 Dijagrami unutarnjih sila na trozglobnom okviru
82
19.2 G r a f o a n a l i t i č k i p o s t u p a k
Vrlo često se grafoanalitičkim postupkom brže dolazi do traženih rezultata unutarnjih sila posebno
kada se radi samo o vertikalnom opterećenju trozglobnog nosača. Grafoanalitički postupak je
prikazan na sljedećem primjeru.
P r i m j e r 6. (trozglobni okvir s vertikalnim opterećenjem (Sl. 19.9)).
A , B i H ′ i računamo ih na zamišljenoj gredi jednakog raspona iz

Reakcije rastavljamo na
O O
uvjeta ∑ M = 0 i ∑ M = 0 . Isto tako izračunamo momente na zamjenjujućoj gredi i

B A
nacrtamo ih u mjerilu.
P
a a a
D s 2 E C s 3 F
s 1
a
a
H′ A y E y f
s
4
H
A A O
V H a
l α B H
P H′
B B
V
O
O
A E O
C B
l = 3a
AO
x B O
M - −H ⋅ y M O
- M
D C
F
+ M E
O
M X M −H⋅y
O
X
Sl. 19.9 Određivanje momenata savijanja na trozglobnom okviru grafoanalitički
83
A = M / l =2/3 ⋅ P;
O
B
B = M / l = 1/ 3⋅ P ;
O
H=M / f ; O
C
A = A − H ⋅ tgα ;
V
O
B = B + H ⋅ tgα ;
V
O
M = A ⋅ a = 2 / 3 ⋅ Pa ;
O
E
O
M = B ⋅ a = 1 / 3 ⋅ Pa (nacrtati)
O
C
O
Budući da je moment savijanja na stvarnom trozglobnom nosaču jednak superpoziciji dvaju članova
M XO − H ⋅ y , a uz H = konst., H ⋅ y je afini moment koji je afino pridružen geometrijskom
obliku trozglobnog nosača, zato od momenta zamjenjujuće grede treba odbiti afini geometrijski lik
trozglobnog nosača i dobivamo moment na stvarnom nosaču od točke D do točke F. Prvo se na
O
zamjenskoj gredi nacrta moment M X , a zatim preko njega odgovarajući afini lik A,D,F,B. Momenti
M i M
D F
se očitaju iz preklopljenog dijagrama.
Vrijednosti momenata savijanja na vrhovima stupova dobivamo temeljem ravnoteže momenata u

čvorovima D i F, kao i činjenice da su momenti u ležajevima A i B jednaki nuli. Kako na stupovima
nema vanjskog opterećenja funkcije momenata su linearne. Dijagrami unutarnjih sila prikazani su
na slijedećim slikama 19.10 a) i b).
M F
M D
- -
- + -
M E
M − dijagram
Sl. 19.10 a) Dijagram momenata savijanja na kompletnom trozglobnom okviru
T-dijagram određujemo pomoću M-dijagrama, pa tim postupkom dobivamo.
84
( M + M )/ s
D E 2
+
1
-
M /s
M /s
D
-
F
( M + M )/ s
E F 3
+
4
T − dijagram
H H
-
-
A
V
-
B
N − dijagram V
Sl. 19.10 b) Dijagram poprečnih i uzdužnih sila na kompletnom trozglobnom okviru
19.3 G r a f i č k i p o s t u p a k
Grafički postupak određivanja reakcija i unutarnjih sila najčešće se koristi u slučaju kada se traže
vrijednosti sila samo u jednom, dva ili u manjem broju presjeka nosača.
Grafički postupak određivanja reakcija i unutarnjih sila u presjeku trozglobnog nosača ilustriran je
na sljedećem primjeru.
85
P r i m j e r 7. (trozglobni okvir s općim opterećenjem (Sl. 19.11))

Za zadani trozglobni nosač i odgovarajuće opterećenje treba grafičkim postupkom odrediti reakcije
i unutarnje sile u zadanim presjecima s i s
1 2
. Najprije odredimo reakcije A i B. Pri tome koristimo
zakon superpozicije tako da grafički zbrojimo reakcije od svake pojedinačne sile da bismo dobili
ukupne reakcije A i B. Unutarnje sile u presjeku s određujemo iz rezultante sila A i P1, a unutarnje
1
sile u presjeku s 2
određujemo iz reakcije B.
P 2
R C
P1 r
A− P1
rs 2
M =R
S1 A− P1
⋅r 1
1 2
s
1
M = −B ⋅ r
S2 2
B
B 1
B 2
B
A A P
−N
1
−T A
1
S1 S1 R A − P1
A B 1
A A R 2
2
1
A − P1 B A 1 2
A −T B P
S2
B 2
2
−N S2
Sl. 19.11 Određivanje reakcija i unutarnjih sila na trozglobnom okviru grafički
Momenti savijanja u presjecima su: M =R S1 A − P1

⋅r
M = − B ⋅ r . Poprečna i uzdužna
1
i S2 2
sila se dobiju zatvaranjem poligona sila Ts i Ns sa rezultantom R na lijevoj strani i B na desnoj A − P1
strani nosača.
86
20. TROZGLOBNI NOSAČ SA ZATEGOM
Trozglobni nosači sa zategom su nastali iz trozglobnih nosača premještanjem jedne vanjske veze
u unutarnju vezu, tako da se sačuva statička određenost i geometrijska nepromjenjivost.
Takav nosač izvana ima formu obične grede, tako da se njegove reakcije mogu odrediti iz tri
osnovna uvjeta ravnoteže, a unutarnje sile dobivaju četvrtu komponentu (silu u zatezi). Metode
određivanja reakcija i unutarnjih sila kod ovih nosača mogu biti: analitičke, grafičke ali i
kombinirane. Razmotrit ćemo prvo analitički pristup.
20. 1 A n a l i t i č i p r i s t u p
P r i m j e r 1 (trozglobni okvir sa zategom s vertikalnim opterećenjem)

Za zadani nosač prema slici 20.1 a) i b), treba analitičkim putem odrediti reakcije i unutarnje sile u
presjecima nosača.
P
a/2 a/2 a
D E C
F
a/2
fα f′
a d G
H a/2
A α Z V
B
x C
(l − x )
C
A l = 2a B
Sl. 20.1 a) Shema određivanja reakcija na trozglobnom okviru sa zategom
I u ovom slučaju, kao i kod običnog trozglobnog nosača može se koristiti analogija obične grede.
Najprije odredimo reakcije A i B:
∑ M = 0 ; A ⋅ l - P ⋅ (l - 0,5a)=0 ; A=P ⋅ (2a - 0,5a)/2a=0,75P

B
∑ M = 0 ; B ⋅ l - P ⋅ (l-1,5a)=0 ; B=P ⋅ (2a -1,5a)/2a=0,25P

A
Dalje odredimo silu u zatezi Z odnosno njezinu horizontalnu komponentu H i vertikalnu V iz

uvjeta sume momenata na točku C.
87
H = Z ⋅ cos α ; Z=H/cosα ; V=Z ⋅ sinα = H ⋅ tgα ; f ′=f ⋅ cosα
∑ M = 0 ; A ⋅ a − P( a − a / 2 ) − Z ⋅ f ′ = 0
d
C C C
A ⋅ a − P( a − 0,5a ) − H ⋅ f = 0 → H = M / f
C C
O
C
M = 0,75Pa − 0,5Pa = 0,25Pa ; f=0,75a ;
O
C
H=0,25Pa/0,75a=0,33P ɺ ; V=H ⋅ tgα = 0.33P ⋅ 0,5a / 2a = 0,0825P

Z = H / cos α = 0.33P ⋅ d / 2a = 0,33P ⋅ 2,06a / 2a = 0,34P
Određivanje dijagrama unutarnjih sila na nosaču sa zategom
P
D E C
F
H G
Z V
A V Z
B
H
A B
Sl. 20.1 b) Određivanje unutarnjih sila na trozglobnom okviru sa zategom
Momenti savijanja u karakterističnim točkama zadanog nosača:
M =0 ;
A
M = − H ⋅ a = −0,33Pa ;
D
M =0 C
M =A ⋅ 0,5a+V ⋅ 0,5a - H ⋅ a=0,375Pa+0,0412Pa-0,33pa=0,086Pa
E
M = − H ⋅ 0,5a = −0,33P ⋅ 0,5a = −0,165a ; M = M = 0
F G B
Poprečne sile po segmentima nosača:

T A
d
= − H = −0,33P =T l
D
T D
d
= A + V = 0,75P + 0,0825P = 0,83P = T l
E
T E
d
= − B + V = −0,25P + 0,0825P = −0,167 P = T l
F
T F
d
= H = 0,33P = T ; T = 0 = T
l
G
d
G B
l
Uzdužne sile po segmentima nosača:

N d
A
= − A − V = −0,75P − 0,0825P = −0,83P = N l
D
N d
D
= − H = −0,33P = N = N = N E C
l
F
N d
F
= − B + V = −0,25P + 0,0825P = −0,167 P = N l
G
N G
d
= − B = −0,25P = N ; l
Z=0,34P
B
88
Crtanje dijagrama unutarnjih sila (Sl. 20.2).
0,33Pa 0.165Pa
0,25Pa
- -
+ -
- 0,085Pa
M − dijagram
0,83P 0,83P
+ 0,33P
0,33P
-
0,167 P 0,167 P +
-
0,33P
T − dijagram
0,33P
0,83P 0,167 P
0,167 P
-
0,34P
0,167 P -
-
+
0,34P
-
0,25P
N − dijagram
0,83P
Sl. 20.2 Dijagrami unutarnjih sila na trozglobnom okviru sa zategom
89
20. 2 G r a f i č k i p o s t u p a k
P r i m j e r 2. (trozglobni nosač sa zategom s općim opterećenjem)
Zadan je trozglobni nosač sa zategom prema prikazanoj slici 20.3. Treba grafičkom metodom
odrediti reakcije i unutarnje sile u označenim presjecima t it
1 2
.
−N A
P − RB− H
t1
A− S1
R =R
R
+T S
1
P t1
1
V
C S
d
2
t H
r −T
2
r V 2 t2 R
B−H
B P
S R
1
t S
−N
B−H
1 S 2 2
1 t2
A
S =H2
S 1 M =R ⋅r
A − S1
t1 A− S1 1
B
R
A M = −R t2 B−H
⋅r 2
A B
Sl. 20.3 Grafički postupak određivanja reakcija i unutarnjih sila u presjecima nosača
Najprije grafički odredimo reakcije, tako da poligon sila P-A-B mora biti zatvoren. Ako presiječemo
zadani nosač kroz zglob C i štap S2, tada rezultanta sila desnog dijela nosača B-S2 mora prolaziti
točkom C, jer u točki C moment savijanja mora biti jednak nuli. Dakle iz poznate reakcije B možemo
odrediti silu S2 koja je jednaka sili H i rezultantu RB-H.
Moment savijanja u presjeku t1 dobivamo tako da RA-S1 pomnožimo s odgovarajućim krakom r1, a
moment savijanja u presjeku t2, tako da rezultantu sila RB-H pomnožimo s krakom r2, uvažavajući
definirane predznake. Uzdužnu silu Nt1, i poprečnu silu Tt1 dobivamo iz zatvorenog poligona
rezultante RA-S1 i unutarnjih sila Nt1 i Tt1. Istim postupkom dobivamo unutarnje sile Nt2 i Tt2 na
desnoj strani nosača.
90
20.3 G r a f a n a l i t i č k i p o s t u p a k
Ovaj postupak je analogan grafoanalitičkom postupku primijenjenom na primjeru 6. trozglobnog

O
okvira. Na zamjenjujućoj gredi se nacrta dijagram momenata savijanja M X i od njega se oduzme
afini moment − H ⋅ y (geometrijski oblik između zatege i linije nosača).
P r i m j e r 3. (trozglobni nosač sa zategom i vertikalnim opterećenjem (Sl. 20.4)).
P
C F
1
E
y 1
y f
D G
H H
A =M /l
V B
A B
a P b
B =M /l l
A =A B =B
V A O O
O
V 1 C O
V
H =M / f O
C a b
A
C C
B V
V l
+ +
O
M C M G
M −H ⋅ y
D
M -
E
+ M F
M 1
M O
X
M −H⋅y
O
X
Sl. 20.4 Određivanje dijagrama momenata savijanja na nosaču grafoanalitički
91
M = A ⋅l − P ⋅b
B
O
→ A = A = P ⋅b / l
O
V
M = B ⋅l − P ⋅a
A
O
→ B = B = P⋅a / l
O
V
M = A ⋅ a − H ⋅ y = Pab / l − H ⋅ y
O
1
O
1 1
M = A ⋅ a − P( a − a )
O
C
O
C C
Kad se na taj način odredi dijagram momenata savijanja, dijagram poprečnih sila se određuje iz
dijagrama momenata primjenom diferencijalnih odnosa. Dijagram uzdužnih sila određujemo
posebno.
21. OJAČANE GREDE
Često se u konstrukcijama, pojavljuju nosači sastavljeni od ravnih greda ojačanih sa štapovima,

koji se mogu pojaviti s gornje ili donje strane ravne grede, radi povećanja nosivosti i smanjenja
progiba. Takvi nosači se nazivaju „ojačane grede“. Prvi koji se je bavio ovakvim gredama bio je
Langer, pa su po njemu dobile naziv „Langerove grede“. Ima ih različitih oblika, a neki od njih su
prikazani na slici 21.1.
92
Sl. 21.1 Tipovi ojačanih greda
Pri rješavanju ojačanih greda razvili su se također analitički, grafoanalitički i grafički postupci. Prvo
ćemo prikazati analitički pristup određivanja reakcija i unutarnjih sila kod ovih nosača. Analogija s
običnom gredom se i ovdje koristi pri određivanju reakcija i unutarnjih sila.
Reakcije ojačane grede za bilo koje opterećenje potpuno su jednake reakcijama obične grede, koja
ima jednaki raspon i jednako opterećenje kao ojačana greda.
Sva horizontalna opterećenja na osi ojačane grede imaju isti učinak kao i na običnoj gredi jer se
pri tome ne aktiviraju ojačanja grede.
U svrhu prikaza analitičkog postupka razmotriti ćemo ojačanu gredu danu na slici 21.2.
93
AO
Sl. 21.2 Shema proračuna ojačane grede

Iz ravnoteže bilo kojeg čvora gornjeg nosača dobivamo:
Izrazi za unutarnje sile po analogiji obične grede u presjeku ojačane grede izgledaju:
Silu H smo dobili s predznakom „-„ to znači da ona djeluje u suprotnom smjeru, pa će temeljem
toga izraz za moment savijanja, poprečnu silu i uzdužnu silu u presjeku grede izgledati:
94
N =Hx
Iz gornjih izraza se vidi da se i kod Langerove grede pri određivanju unutarnjih sila primjenjuje
analogija unutarnjih sila obične grede, a potom oduzima utjecaj horizontalne sile H. Radi toga su
unutarnje sile kod Langerove grede kao i kod trozglobnih nosača i nosača sa zategom uvijek manje
nego kod obične grede.
P r i m j e r 1. (Analitičkim postupkom proračunati ojačanu gredu prikazanu na slici 21.3).
H
H VS Q = 2qa
S V2 S H
a d S y V1 2
d
1 1 y 2 f 2 q
A α α
1
1 C 2 B
1 x D 2 3 E 4
a 2
a a a
x
A O 1
l = 4a B O
Sl. 21.3 Proračunska shema ojačane grede
Pomoćne veličine:
cosα = a / d ; cosα = 2a / d ;
1 1 2 2
tgα =a/a=1 ;
1
tgα =a/2a=0,5 ;
2
f=0,5a
95
Proračun reakcija i sila u ojačanjima
∑M = 0 ; A ⋅ l − Q⋅ a = 0 ; → A = Q⋅ a/ l = 2qa / 4a = 0,5qa
O O 2
B
∑M = 0 ; B ⋅ l − Q⋅ 3a = 0 ; → B = Q⋅ a/ l = 6qa / 4a = 1,5qa
O O 2
A
∑M = 0 ; A ⋅ 2a + H ⋅ f = 0 ; → H = −A ⋅ 2a/ f = −0,5qa ⋅ 2a/ 0,5a = −2qa

l O O
C
S = H / cosα = −2qa ⋅ d / a = −2qd ; S = H / cosα = −2qa ⋅ d / 2a = −qd

1 1 1 1 2 2 2 2
S = S sinα = −H ⋅ tgα = −2qa ; S = S sinα = −H ⋅ tgα = −2qa ⋅ 0,5 = −qa

V1 1 1 1 V2 2 2 2
Horizontalnu silu H kao i sile u štapovima S1 i S2 smo dobili s negativnim predznakom, što znači da
djeluju u suprotnom smjeru od pretpostavljenih. To znači da su sile u kosim štapovima S1 i S2
tlačne.
Iz ravnoteže čvora triju štapova imamo:
α 1
α 2
S S 2
1 V 1
∑ F = 0 ; - S sinα − V − S sinα = 0
Y 1 1 1 2 2
V = − S sin α − S sinα = − H / cos α ⋅ sinα − H / cos α ⋅ sinα

1 1 1 2 2 1 1 1 1
V = − H( tgα + tgα ) = 2qa( 1 + 0,5 ) = 3qa (vlak)

1 1 2
96
Unutarnje sile na segmentu AD. Vanjske sile postavimo u pravi smjer.
S S 1
M 1
V1
H 1 N 1
A
x
A O
1
T 1
∑ M = 0 ; -M + A ⋅ x − S ⋅ x = 0 ; M = A ⋅x −S ⋅x
O O
1 1 1 V1 1 1 1 V1 1
M = 0 ,5qa ⋅ x − 2qa ⋅ x = − 1,5qa ⋅ x ;

1 1 1 1
M = 0 ; M = − 1,5qa
A D
2
∑F =0 ; T − A +S =0 ; T = A −S
O O
Y 1 V1 1 V1
T = 0 ,5qa − 2qa = − 1,5qa = T =T

1 A
d l
D
∑F =0 ;
d l
X
N - H=0 ;
1
N =H=2q a=N =N
1 A D
Unutarnje sile na segmentu DC.
H
S
S 2
y 2
V2
M 2
A D 2 N 2
a (x −a) 2 T
O
A x 2
2
∑ M = 0 ; -M + A ⋅ x − H ⋅ y = 0
O
2 2 2 2
M = A ⋅ x − H ⋅ y = 0,5qa ⋅ x − 2qa ⋅ y
2
O
2 2 2 2
M = 0,5qa − 2qa = −1,5qa ; M = 0
D
2 2 2
C
∑ F = 0 ; T -A -S =0 ; T =A +S
O O
Y 2 V2 2 V2
T =0,5qa+qa=1,5qa=T = T
2
d
D C
l
∑ F = 0 ; N − H = 0 ; N = H = 2qa = N = N
d l
X 2 2 D C
97
Unutarnje sile na segmentu CE.
S S
2 V2 Q = q⋅x
X 3
H x /2
y 3
3
q
M 3
3 E B
N (x −a)
3
T 3 a O
3 x 3
B
∑M = 0 ; - M + B ⋅ x − Q ⋅ x / 2 − H ⋅ y = 0
O
3 3 3 X3 3 3
M = B ⋅ x − Q ⋅ x / 2 − H ⋅ y = 1,5qa ⋅ x − 0,5q ⋅ x − 2qa ⋅ y

3
O
3 X3 3 3 3
2
3 3
( x = a, y = 0 ) → M = 1,5qa − 0,5qa = qa ; (x = 2a ) → M = 0
3 3 E
2 2 2
3 C
∑ F = 0 ; T + B − Q − S = 0 ; T = −B + Q + S
O O
Y 3 X3 V2 3 X3 V2
T = −1,5qa + qa + q ⋅ x = −0,5qa + q ⋅ x ;
3 3 3
(x = a ) →T = −0,5qa + qa = 0,5qa ; (x = 2a ) →T = −0,5qa + 2qa = 1,5qa
3
l
E 3 C
d
∑ F = 0 ; N − H = 0 ; N = H = 2qa = N = N
l d
X 3 3 E C
Unutarnje sile na segmentu BE.
Q = q⋅x
X4 4
M 4
q
N 4
B
4
T O
4
x 4
B
98
∑ M = 0 ; -M + B ⋅ x − Q ⋅ 0.5x = 0 ; M = B ⋅ x − Q ⋅ 0.5x
O O
4 4 4 X4 4 4 4 X4 4
M = B ⋅ x − 0,5qx ; (x = a ) → M = 1,5qa − 0,5qa = qa ; M = 0

4
O
4
2
4 4 E
2 2 2
B
∑ F = 0 ; -T − B + Q = 0 ; T = − B + Q = −1,5qa + q ⋅ x
O O
Y 4 X4 4 X4 4
( x = 0 ) → T = − B = −1,5qa ; (x = a ) → T = −1,5qa + qa = −0,5qa

4
l
B
O
4 E
d
∑F =0 ; N =0
X 4
2
1,5qa
- qa 2
+ 2
qa 2
qa
M − dijagram 8 8
1,5qa 1,5qa
0,5qa
+ +
- -
1,5qa 0,5qa
1,5qa 1,5qa
T − dijagram
Sl. 21.4 Dijagrami unutarnjih sila na zadanoj ojačanoj gredi
99
21.2 G r a f o n a l i t i č k i p o s t u p a k
P r i m j e r 2. (ojačana greda – grafoanalitički postupak)
Analitičkim putem izračunamo reakcije i nacrtamo dijagram momenata savijanja na zamjenskoj

O
običnoj gredi M X . Od tog dijagrama grafičkim putem odbijemo „H . y - afini moment“ koji odgovara
afinom liku, kojeg čine vanjski kosi štapovi ojačanja grede (Sl. 21.5).
Konačni dijagram momenata savijanja na ojačanoj gredi vidi se na slici b. Na analogan način se
odredi i dijagram poprečnih sila, tako da se na dijagram obične grede doda utjecaj ojačanja (slika
c.). Uzdužna sila jednaka je sili H na ojačanom dijelu nosača.
B
O
T − H ⋅ tgα
X
O
1
O
TX
O
TX
T + H ⋅ tgα
O
X 2
O
TX
Sl. 21.5 Određivanje unutarnjih sila na ojačanoj gredi grafoanalitički
100
21.3 G r a f i č k i p o s t u p a k
Vrlo često grafičkim postupkom možemo najbrže doći do željenih rezultata, ali ne s visokom
točnosti. Stoga ovu metodu koristimo onda kada želimo što prije odrediti reakcije i unutarnje sile u
samo jednom ili dva karakteristična poprečna presjeka nosača.
P r i m j e r 3. (odrediti unutarnje sile u presjeku 1-1 ojačane grede na slici 21.6).
1
1
z z
Unutarnjesile − M ,T ,N
1 1 1
Sl. 21.6 Određivanje unutarnjih sila u presjeku ojačane grede grafički
101
22. PODUPRTE I OVJEŠENE GREDE
Poduprte i ovješene grede čine grupu složenih konstrukcijskih sustava. Određivanje reakcija i
unutarnjih sila kod ovih sustava slično je postupku kao kod trozglobnih sustava.
Poduprte i ovješene grede u istoj su grupi zbog toga što je proračunski tretman tih nosača isti.
Razlika je jedino u predznaku sila u štapovima poduprtog odnosno obješenog sustava. Kod
poduprtog sustava sile u štapovima su tlačne, dok su kod ovješenog vlačne.
Na sljedećoj slici 22.1 prikazani su neke od poduprtih i ovješenih greda.
Sl. 22.1 Tipovi poduprtih i ovješenih greda
Ovi nosači su sastavljeni od dviju krutih greda spojenih međusobno zglobom, a na krajevima su
oslonjene na pomični i nepomični ležaj ili na dva pomična ležaja u posebnim slučajevima kada
nema zatege.
102
Ovakvi nosači su također slični ojačanim gredama. Razlika je u tome što se kod ojačanih greda
sile u štapovima ojačanja prenose unutar sustava, dok se kod poduprtih i ovješenih greda sile u
štapovima prenose izvan sustava.
Pri analizi reakcija i unutarnjih sila kod ovih sustava moguće je pristupati analitički i grafički.
Uobičajen je analitički postupak uz primjenu analogije obični greda i trozglobnih nosača.
Analitički pristup rješavanju reakcija i unutarnjih sila prikazan je na slici 22.2.
Sl 22.2 Proračunska shema poduprte grede
103
Za određivanje reakcija A0 i B0 po analogiji obične grede fiksiramo ležajne točke A′ i B′ na sjecištu
produženja krajnjih štapova i vertikala iz ležajeva A i B.
U tim točkama postavimo vertikalne komponente A O i BO reaktivnih sila, te komponentu H′ u
smjeru spojnice fiksiranih ležajnih točaka A′ i B′ kao kod trozglobnih nosača.
Reakcije A0 i B0 odredimo iz uvjeta: AO = M B′ / l i B O = M A′ / l , a horizontalnu silu iz
uvjeta:
H = M CO / f .
Iz ravnoteže bilo kojeg čvora vidi se da je H konstantna duž potpornog poligona i da se sve sile u
potporama mogu izraziti preko sile H.
S = H / cos α
i i
i V =H(tgα -tgα )
i i i+1
Vertikalne reakcije u slučaju kad je točka B′ na višem nivou od A′ su:

A = A + Htgα i B = B − Htgα
V
O
O V
O
O
Vertikalne reakcije u slučaju kad je točka B′ na nižem nivou od A′ su:

A = A − Htgα i B = B + Htgα
V
O
O V
O
O
Vertikalne reakcije na ležajevima A i B krutih greda su:
A = A − H ⋅ tgα
B = B − H ⋅ tg( −α )
V 1
V n
Unutarnje sile se mogu izraziti u obliku kao kod trozglobnog nosača s osloncima u točkama
A′ i B′ kao na gornjoj slici u obliku.
M =M −H⋅y
X
O
X
T = T + H( tgα − tgα ) = T + H ⋅ tgα − H ⋅ tgα

X X
O
O i X
O
O i
Uzdužne sile su jednake nuli za sva vertikalna opterećenja. Prilikom analitičkog rješavanja ovih
sustava koristimo zakon superpozicije.
104
P r i m j e r 1. (poduprta greda – analitički pristup)
Koristeći prethodno izvedene izraze za reakcije i unutarnje sile izračunamo i nacrtamo dijagrame
momenata savijanja i poprečnih sila za zamjenjujuću običnu gredu, a zatim primjenom
superpozicije, pridružimo afini moment − H ⋅ y kod dijagrama momenata, te odgovarajuće
vrijednosti H [tg( −α ) − tgα ] kod poprečnih sila (Sl. 22.3).
O i
H′
Htgα O
A O H H′
O
B
P2
Sl. 22.3 Određivanje unutarnjih sila na poduprtoj gredi
105
P r i m j e r 2. (poduprta greda – analitički postupak)
Istim postupkom kao u prethodnom primjeru odredimo reakcije, momente savijanja i poprečne sile
prema analogiji trozglobnog nosača i obične grede (Sl. 22.4). Nakon toga superpozicijom
oduzmemo afini moment, a kod dijagrama poprečnih sila utjecaj potpornih štapova na poprečnu
silu. Na dijelu 1-2 nema potpornih štapova pa je TX = TX + H ⋅ tgα O , a N X ≠ 0 = H (tlak).
O
H′ Htgα O
α O
P
1
T O
X
P 2
P
3
Sl. 22.4 Unutarnje sile na poduprtoj gredi
106
P r i m j e r 3. (ovješena greda – analitički postupak)
U slučaju ovješene grede izrazi za moment savijanja i poprečnu silu su isti kao kod poduprtih greda.
M =M −H⋅y
X
O
X
i T = T + H ( tgα − tgα )
X
O
X O i
Postupak određivanja unutarnjih sila je isti kao i kod poduprtih greda, a prikazan je na narednoj
slici 22.5.
P 1
O
T O
B
X
P
2
Sl. 22.5 Dijagrami unutarnjih sila na ovješenoj gredi
107
22.2 G r a f i č k o o d r e đ i v a n j e r e a k c i j a i s i l a u š t a p o v i m a
Primjer grafičkog postupka određivanja reakcija i sila u štapovima prikazan je na jednom poduprtom
nosaču prema prikazanoj slici 22.6.
Isti grafički postupak vrijedi i za ovješene nosače.
P
A C B
A B
C′ 2
3
1 S 3
0 S 2 B′ B′
d
S R
C
S 1 V
1
1 I C
A′ V
A′ A′
P II S 2
2
BI
a. A C′ S B′
3
B′ II
V S b.
2 3 B
S 2
Sl. 22.6 Grafički postupak određivanja reakcija i sila u štapovima
Grafičkim putem su određene sve reaktivne sile i sile u svim štapovima poduprtog nosača. Važno
je uočiti da rezultanta B′ sila S3 i B mora proći kroz točku C ′ , jer se iz presjeka II-II (slika b.)
vidi da kroz točku C′ prolazi rezultanta sila
d
R i S
C 2
, koja se mora uravnotežiti s B′ . Iz
poligona sila je vidljivo da su kod poduprtih sustava sve sile u štapovima tlačne (tlačni poligon).
Sada kad su poznate sve sile lako se određuju M,T i N dijagrami zadanog sustava.
108
23. ODREĐIVANJE POMAKA STATIČKIH SUSTAVA PRIMJENOM

ENERGETSKIH TEOREMA
23.1 R a d v a n j s k i h i u n u t a r n j i h s i l a
Vanjske sile vrše rad na pomacima deformiranog tijela, dok unutarnje sila vrše rad na
odgovarajućim infinitezimalnim deformacijama.
Rad može biti stvaran ili virtualan (zamišljen). Stvarne vanjske sile vrše stvarni rad, a stvarne
unutarnje sile vrše također stvarni rad, dok virtualne sile vrše mogući zamišljeni odnosno virtualni
rad.
Stvarni rad vanjskih i unutarnjih sila
Pri opterećivanju konstrukcije stvarne vanjske sile vrše pozitivan rad koji postupno prelazi u
potencijalnu energiju sustava, dok stvarne unutarnje sile vrše negativan rad jer se protive
deformacijama.
W =VV POT .
= −W U
Rad vanjskih sila

Ovaj rad možemo prikazati pomoću elastične grede opterećene vanjskim koncentriranim
opterećenjem prema slici 23.1.
∗
F
i
W
F dF W
F
δ
δ i
dδ
δ
Sl. 23.1 Rad sile na grednom nosaču
Rad vanjske sile na pomaku δ je:
109
δ F
W = ∫ F ⋅ dδ ; W = ∫ δ ⋅ dF ; δ =λ F ; d δ =λ dF ;
∗
λ =δ / F
0 0
W = W (za linearno elastično tijelo)
∗
F
F δ F 1 2 2
W = ∫ λ ⋅ FdF=λ ⋅
∗
= ⋅ = Fδ = W
0 2 F 2 2
U slučaju djelovanja grupe sila na elastičnu gredu (Sl. 23.2) imamo:
F 1 F 2
F 3
F k
F n
δ 1 δ 2 δ δ δ n
3 k
1 1 1 1
W = F δ + F δ + ......... + F δ = ∑ F δ
n
1 1 2 2 n n k k
2 2 2 2 k =1
Sl. 23.2 Rad grupe sila na grednom nosaču
Rad unutarnjih sila
Pod unutarnjim silama podrazumijevamo: uzdužnu silu, moment savijanja i poprečnu silu. Ove sile
vrše rad na deformacijama koje se događaju na osi grede (promjena dužine, promjena kuta i
poprečno klizanje) prema narednoj slici 23.3.
∆dϕ
ds ∆ds ds ds
N N M T
M γ ∆w
T
Sl. 23.3 Rad unutarnjih sila na deformacijama diferencijalnog elementa grede

Rad unutarnjih sila na elementu grede duljine ds izgleda
W ( ds ) = N ⋅ ∆ds + M ⋅ ∆dϕ + T ⋅ ∆w
u
Rad unutarnjih sila je negativan jer unutarnje sile djeluju tako da sprječavaju deformacije, odnosno
djeluju suprotno od njih pa vrijedi
110
W ( ds ) = − N ⋅ ε ds − M ⋅ κ ds − T ⋅ γ ds
u
Veza između unutarnjih sila i odgovarajućih deformacija je linearna i dobivena iz konstitutivnih

jednadžbi izgleda
ε = N / EA ; κ = M/EI ; γ =k ⋅ T/GA
gdje su: E-modul elastičnosti, A-površina poprečnog presjeka, I-moment tromosti poprečnog
presjeka, G-modul smicanja i k-koeficijent oblika poprečnog presjeka (k=1,2 za pravokutni presjek).
Uvođenjem ovih izraza u gornju jednakost za rad unutarnjih sila i integracijom po dužini štapa s
dobivamo novi izraz za rad unutarnjih sila u obliku
2 2 2
1 N 1 M 1 T
W = − ∫ ds − ∫
u
ds − ∫ k ds
2 EA 2 EI 2 GA s s s
Virtualni rad vanjskih i unutarnjih sila
Ako vanjske i unutarnje sile vrše rad na pomacima i deformacijama od virtualnih sila, tada to
zovemo virtualni ili zamišljeni mogući rad
-Virtualni rad vanjskih sila na statičkom sustavu možemo izraziti kao
W = ∑F δ
V
ik i ik
- (rad vanjskih sila stanja i na pomacima stanja k).
-Virtualni rad unutarnjih sila stanja i na deformacijama od stanja k je
W = − ∫ ( M ⋅ κ + N ⋅ ε + T ⋅ γ )ds
U
ik i k i k i k
s
M N T
-Deformacijske veličine su: κ k = ; ε = ; γ =k
k
, k
k
k
k
EI EA GA
pa rad unutarnjih sila stanja i na deformacijama stanja k izgleda
MM NN TT
W = −∫
U
ik
ds − ∫
i
ds −k ∫k
ds i k i k
s EI EA GA s s
Prema Lagrangeovu principu, rad svih sila na virtualnim pomacima jednak je nuli.
W +W = 0
V
ik
U
ik
→ W = −W V
ik
U
ik
111
Virtualni pomaci i virtualne sile
Promatramo dva nezavisna stanja moguće ravnoteže i deformacija:

1. moguće stanje ravnoteže ( Fi ,Ri ,M ,N ,T )
2. moguće stanje deformacija ( si ,ri ,κ ,ε ,γ )
-Moguće stanje ravnoteže pod djelovanjem vanjskog opterećenja Fi je svaki skup reakcija Ri i
unutarnjih sila (M,N,T) koji zadovoljava uvjete ravnoteže.
-Moguće stanje deformacija statičkog sustava je svaki skup pomaka i deformacijskih veličina koji
zadovoljava uvjete kompatibilnosti.
Veza između mogućih stanja ravnoteže i mogućih stanja deformacija statičkog sustava definirana
je u obliku
∑ F s + ∑ R r = ∫ ( M ⋅ κ + N ⋅ ε + T ⋅ γ )ds
i i i i
s
Sada definiramo princip virtualnih pomaka, tako da se za moguće stanje ravnoteže uzme stvarno
stanje koje se javlja pod zadanim opterećenjem, a za moguće stanje deformacija i pomaka uzme
virtualno stanje i označi s povlakom pa imamo
∑ F s + ∑ R r = ∫ ( M ⋅ κ + N ⋅ ε + T ⋅ γ )ds ...... (P.V.P )

i i i i
s
Na sličan način definiramo princip virtualnih sila, tako da se za moguće stanje deformacija
odaberu stvarni pomaci i deformacije koje se javljaju pod zadanim opterećenjem, a za moguće
stanje ravnoteže uzmu virtualne sile pa imamo.
∑ F s + ∑ R r = ∫ ( M ⋅ κ + N ⋅ ε + T ⋅ γ )ds ...... (P.V.S )

i i i i
s
Iz ova dva principa izvodi se vrlo važan teorem o uzajamnosti radova.

Pretpostave se dva moguća stanja ravnoteže i dva moguća stanja deformacija i to:
F ,R ,M ,T ,N
i i
i s ,r ,κ ,ε ,γ
i i
- stvarno
F ,R ,M ,T ,N
i i
i s ,r ,κ ,ε ,γ
i i
- virtualno
Princip virtualnih pomaka i princip virtualnih sila za ova stanja je:
112
∑ F s + ∑ R r = ∫ ( M ⋅ κ + N ⋅ ε + T ⋅ γ )ds
i i i i
s
∑ F s + ∑ R r = ∫ ( M ⋅ κ + N ⋅ ε + T ⋅ γ )ds
i i i i
s
Deformacijske veličine su:
M N T M N T
κ= ; ε= ; γ =k ; κ= ; ε = ; γ =k
EI EA GA EI EA GA
Sada za dva neovisna stanja imamo:

MM NN TT
∑ F s + ∑ R r = ∫(
i i i i
+ +k )ds
s EI EA GA
MM NN TT
∑ F s + ∑ R r = ∫(
i i i i
+ +k )ds
s EI EA GA
Desne strane gornjih jednadžbi su jednake, pa moraju biti i lijeve.
∑F s +∑R r = ∑F s +∑R r
i i i i i i i i
Gornja jednakost predstavlja teorem o uzajamnosti radova.

Gornji teorem o uzajamnosti radova može se pojednostavniti i izraziti u obliku
∑ F ⋅ δ = ∑ F ⋅ δ .............(T.U.R )
i ik k ki
Za statički sustav s dva različita stanja opterećenja vrijedi da je rad vanjskih sila jednog stanja
opterećenja na pomacima izazvanim drugim stanjem opterećenja jednak radu vanjskih sila drugog
stanja opterećenja na pomacima izazvanim prvim stanjem opterećenja.
Teorem o uzajamnosti radova zove se Bettyev teorem.
Na sličan način izveden je još jedan važan teorem o uzajamnosti pomaka (Sl. 23.4). U teoremu
o uzajamnosti radova uzme se da na sustav djeluju dvije sile: Fi koja djeluje u točki i kao prvo
stanje opterećenja i Fk koja djeluje u točki k kao drugo stanje opterećenja i dobivamo.
113
Sl. 23.4 Prikaz teorema o uzajamnosti pomaka

F ⋅δ = F ⋅δ
i ik k ki
Uzmu li se sile Fi i Fk jedinične tada vrijedi
δ = δ ...........(T.U.P )
ik ki
Pomak na mjestu i smjeru jedinične sile izazvan drugom jediničnom silom jednak je pomaku na
mjestu i smjeru druge jedinične sile izazvan prvom jediničnom silom.
Teorem o uzajamnosti pomaka zove se Maxwellov teorem.
23.2 Određivanje pomaka statičkog sustava
Metoda jediničnog opterećenja
Za virtualno stanje usvoji se opterećenje jednom jediničnom silom na mjestu i smjeru pomaka koji
se želi odrediti i primjeni princip virtualnih sila i dobiva se izraz.
δ = ∫ ( m ⋅ κ + n ⋅ ε + t ⋅ γ )ds − ∑ R ⋅ r
i i
s
U ovom slučaju unutarnje sile od virtualnog opterećenja su radi jednostavnosti uzete bez povlake i
označene malim slovima jer potječu od jediničnog opterećenja. U gornjem izrazu ri je pomak
vanjskih veza nosača. Uvedu li se u gornju formulu izrazi za deformacijske veličine dobiva se
M N T
δ = ∫( m +n +t k )ds − ∑ R ⋅ r i i
s EI EA GA
114
Utjecaj temperature
Gornju formulu treba nadopuniti s deformacijskim veličinama koje nastaju kao posljedica djelovanja
jednolike i nejednolike temperature.
Deformacije od djelovanja bilo kakve temperature na element grede ds možemo prikazati prema
sljedećoj slici 23.5 .
α t ds
t 2
t 2
h ∆ϕ t
2 ds ∆ds ∆t
h h
2 ∆ϕ t
2
t 1
α t ds ∆t
t 1
Sl. 23.5 Deformacija diferencijalnog elementa grede pod temperaturom

Različito stanje temperature na gornjem i donjem dijelu grednog nosača uvijek se dade rastaviti na
jednoliko i nejednoliko djelovanje.
Naime jednolika promjena temperature izaziva samo promjenu duljine bez promjene kuta pa
imamo
(t +t )
∆ds = αt t
2
ds = α ⋅ t ⋅ ds ;
1
t s
i ε = α ⋅t
t t s
2
Nejednolika temperatura ∆t = t − t 2 1
izaziva promjenu kuta u obliku rotacije poprečnog presjeka
(t −t ) ∆t ∆t
∆ϕ = α
t t
2
ds = α 1
ds ; t
i κ =αt t
h h h
Gornji izrazi su izvedeni uz pretpostavku da je zakrivljenje grede malo ili da ga uopće nema
odnosno da se radi o ravnoj gredi.
Izvedene izraze deformacijskih veličina uvedemo u izraz za pomak i dobivamo kompletan izraz za
pomak punostijenih nosača u obliku.
M N T α ∆t
δ = ∫m ds + ∫ n ds + k ∫ t ds + ∫ m ds + ∫ n ⋅ α t ds − ∑ R ⋅ r t
t s i i
s EI EA s GA h s s s
115
U slučaju rešetkastih nosača imamo.
sS
δ =∑ l + ∑ sα ⋅t ⋅l
i i
i i t s i
i
EA i
i
Utjecaj poprečne sile na pomak je zanemariv, a utjecaj uzdužne sile se uzima samo u slučaju kada
je ona dominantna na pojedinom elementu ili sustavu (tanki štapovi, ojačane grede, rešetke itd).
Isto tako temperatura i pomaci ležajeva na sustavu često nisu prisutni, pa se gornji izrazi za pomak
svode na jednostavan oblik:
M
δ = ∫m ds - za punostjene nosače
s EI
i
sS
δ =∑ i
li
i
- za rešetkaste nosače
i
EA i
δ - je generalizirana veličina koja znači i pomake i kutove zaokreta.
Postupak određivanja pomaka
1. određivanje unutarnjih sila M,T,N od zadanog stvarnog opterećenja

2. zadavanje jedinične sile (virtualne) na mjestu i smjeru traženog pomaka ili zadavanje
jediničnog momenta (virtualnog) na mjestu i smjeru traženog kuta zaokreta zavisno od toga
dali tražimo pomak ili zaokret presjeka.
3. Može se tražiti i promjena međusobnog razmaka dviju točaka na nosaču u kojem slučaju
zadajemo u tim točkama u pravcu traženog pomaka dvije jedinične sile suprotnog smjera,
ili kada se traži promjena kuta između tangenata u dvjema različitim točkama nosača,
zadaju se u tim točkama dva jedinična momenta suprotnog smjera.
4. određivanje unutarnjih sila m,n,t od jediničnog opterećenja
5. integracija po cijelom nosaču.
Često se zbog malih veličina u izrazima za pomake te veličine množe sa suvislo odabranim
koeficijentom koji je kod punostijenih nosača EI0, a kod rešetkastih EA0. pa imamo:
116
I
δ= ∫ m ⋅ M ⋅ ds
0
- za punostjene nosače
I i
s
i
A
δ= ∑ s ⋅ S ⋅l0
i i i
- za rešetkaste nosače
A i
i
Kako se unutarnje sile uglavnom prikazuju pomoću dijagrama, određivanje pomaka punostijenih
nosača se obavlja grafičkom integracijom nad dijagramima unutarnjih sila uz određena pravila.
Jedno od tih pravila je pravilo Vereščagina.
Često je jedna od podintegralnih funkcija kvadratna, a druga linearna. U tom slučaju iz donje slike
23.6 je vidljivo da tada vrijedi:
m = m ⋅ x / x ; uvršteno u formulu za pomak daje

j j
m I j m m j
∫ M j
⋅xdx = ∫ x ⋅
0
dA = x A =m ⋅A j j
T M T M
x j
I i x x j
i
j
o I M A
dA = M 0
dx M
I
I T
M 0
M
I
x i i j
x dx
x T
m m j
T
m m
i
x j
Sl. 23.6 Slikovni prikaz teorema Vereščagina
I
Na taj način se integral ∫ m ⋅ M ⋅ ds rješava tako da se površina AM dijagrama reduciranog
0
I i
s
momenta M (kvadratna funkcija) pomnoži s ordinatom mT linearne funkcije m ispod težišta

površine reduciranog momenta M. Isto vrijedi i kada su obje funkcije linearne i kada se ne obavlja
redukcija. To je pravilo Vereščagina.
117
Druga mogućnost tijekom grafičke integracije je korištenje Simpsonova pravila (sl. 23.7).
M
+
M p
M s
M k
m
m + m
m p
s k
Sl. 23.7 Prikaz Simpsonova pravila integracije
∫ M ⋅ m ⋅ ds = ( M ⋅ m + 4 ⋅ M ⋅ m + M ⋅ m )
I0
L I 0
p p s s k k
Ii
L 6 I i
Gdje su s p-označene početne vrijednosti, sa s-središnje vrijednosti i s k-krajnje vrijednosti

funkcija na segmentu grede duljine l.
Integracija se obavlja po segmentima gdje su funkcije jedinstveno definirane.
Predznaci nakon grafičke integracije zavise od predznaka dijagrama koji se množe. Rezultat
množenja dijagrama s istovrsnim predznacima daje predznak +, a s raznovrsnim daje predznak -.
Predlaže se složenije oblike funkcija razložiti na jednostavnije i koristiti zakon superpozicije kao
primjerice na slijedećim slikama.
Grafičko integriranje funkcija istog predznaka (Sl. 23.8).
T M
2
T
1 +
T
i 3
j
m
m m m +
T1 T2 T3
j n
∫ m ⋅ M ⋅ dx = ∑ m A
i k =1
Tk Mk
Sl. 23.8 Razlaganje i integriranje funkcija istog predznaka
118
Razlaganje i grafičko integriranje funkcija s različitim predznacima (Sl. 23.9).
M M 1
M 2
M 3
=
+ +
a c -b a - - b
+ + c
L L L
L
m m
= m 1 + 2
- e - e
d+ d +
L L L
Sl. 23.9 razlaganje i integriranje funkcija različitih predznaka
L aL  1 2  bL  2 1  2 1 1 
∫ M ⋅ m ⋅ dx =  e − d  +  e − d  + cL  d − e
0
2 3 3  2 3 3  3 2 2 
Daljnji primjeri grafičke integracije:
M ( f = qa / 8 ) 2
+ f
1 2  m f ⋅a⋅m
M
a δ=  f ⋅ a  = (Vereščagin)
M
EI  3 2
M
3EI
m
m f ⋅ a⋅ m
δ = ⋅  4 f ⋅  =
m/ 2 + m 1 a
(Simpson) M
EI 6  2
M
3EI
119
M M
- T 2
2
M + T 1
1
1 M a  2 1  M a 2 1 
a δ= 1
 m + m  −  m + 2
m  (V.)
EI  2  3 3  2 3 3 
1 2 2 1
m
m 1
+ m
2
M
f M
- M 1
+
a 1  Ma 2 2 m 
m δ = − ⋅ m + f ⋅ a ⋅  (V.)
1 1
EI  2 
1 M
1 2 2 3 3
m 2
m
1
3
+ m 1
P r i m j e r 1. (određivanje pomaka punostjenog nosača)

Treba odrediti promjenu razmaka između točaka AB zadanog okvirnog nosača (Sl. 23.10)
m
+ +
+ +
Sl. 23.10 Određivanje pomaka između točaka A i B zadanog nosača
M ⋅m 1 1 Fl Fl a 2
δ =∫
l
AB
dx = ⋅ ⋅ ⋅l ⋅a =
EI 0
EI 2 4 8EI
120
P r i m j e r 2. (određivanje pomaka punostijenog nosača s viješaljkom)

Za zadani nosač s viješaljkom treba odrediti vertikalni pomak točke C. U obzir uzeti i deformaciju
od uzdužne sile (Sl. 23.11).
N
a +
EA
F
A EI C B
l/2 l/2 F/2
M +
Fl
4
n
a +
F =1 EA
A EI C B
l/2 l/2 1/ 2
m + 1⋅ l
4
Sl 23.11 Određivanje vertikalnog pomaka točke C zadanog nosača
M ⋅m N ⋅n
δ =∫
l a
CV
dx + ∫ dy =
EI
0
EA 0
1  1 Fl l  2 l 1 F  1 Fl Fa 3
= ⋅ 2  ⋅ ⋅ ( ⋅ ) +  ⋅ a  ( ) = +
EI  2 4 2  3 4 EA  2  2 48EI 4EA
121
P r i m j e r 3. (određivanje pomaka i kuta zaokreta nosača)
Za zadani nosač krutosti EI opterećen jednolikim opterećenjem treba odrediti kut zaokreta ležaja A
i vertikalni pomak točke C. Utjecaj poprečne sile na pomak točke C zanemariti (Sl. 23.12).
q
A B
ϕ A C δ CV
ql l/2 l/2 ql
R= R=
A
2 l B
2
+ T ql 2
M
3
f = T
3 2
ql
1
T 8 f =
m=1 f 2
T
2
1 T
2 2
32
m
+ 1/ 2 1
1
F =1
m 2
l l + l l l
8 6 4 6 8
Sl. 23.12 Određivanje kuta zaokreta ležaja A i vertikalnog pomaka točke C
M ⋅m 1 2 1 1 2 ql 1 ql 2 3
ϕ =∫
l
A
dx = ⋅ f ⋅l ⋅ =
1
⋅ ⋅l ⋅ = 1
EI 0
EI 3 2 EI 3 8 2 24EI
M ⋅m 1  l 1 l 2 l l
δ =∫
l
dx =  f ⋅ ⋅ + f ⋅ ⋅  ⋅ 2 =
2
EI  2 2 6 3 2 8
CV 1 2
0
EI
1  ql l 1 l 2 ql l l 
2
1  ql ql  5 ql 2 4 4 4
=  ⋅ ⋅ + ⋅ ⋅  ⋅ 2 =  +  =
EI  8 2 2 6 3 32 2 8  EI  96 384  384 EI
122
P r i m j e r 4. (određivanje pomaka nosača pod temperaturom)
Treba odrediti vertikalni pomak točke D okvirnog nosača, koji se na vanjskoj strani ohladi za T1=-
20oC, a na unutarnjoj strani zagrije za T2=10oC. Poprečni presjek nosača je pravokutni konstantne
visine h (Sl. 23.13).
l -
n - M
Sl. 23.13 Određivanje vertikalnog pomaka točke D nosača pod temperaturom
∆T T −T T +T
δ = ∫ m ⋅α ⋅ dx + ∫ n ⋅ α ⋅ T dx = α ⋅ ⋅ A +α ⋅
l l
DV t t S t
2 1
M
⋅A t
1 2
N
0
h 0
h 2
T − T 10 − ( −20 ) 30 T + T −20 + 10 10
2
= 1
= ; 1
= 2
= − = −5
h h h 2 2 2
1
A = −( ⋅ l ⋅ l + l ⋅ l ) = −1,5l ;
M
2
A = −1 ⋅ l + 1 ⋅ 0,5l = −0,5l
N
2
45α l 2
δ =−DV
+ 2,5α l t
t
h
123
P r i m j e r 5. (određivanje ukupnog pomaka jednog čvora rešetke)
Treba odrediti ukupni pomak čvora B rešetkastog nosača, ako svi štapovi imaju jednaku uzdužnu
krutost EA (Sl. 23.14).
Sl. 23.14 Određivanje ukupnog pomaka točke B zadane rešetke

Sile u svim štapovima pri djelovanju vanjskih i jediničnih sila prikazane su u Tablici 23.1.
Tablica 23.1 Postupak određivanja pomaka točke B
S
S
s
S
s
s
s
Š
t
a
p
D
u
l
j
i
n
a
⋅ ⋅l i
V
⋅ ⋅l
i
H
i
H
i
V
i
S ⋅s 1 Fl
δ =∑ ⋅l = ∑ S ⋅ s ⋅ l = − 3,828
n n
i iH
BH i i iH i
i =1
EA i
EA EA
i =1
S ⋅s 1 Fl
δ =∑ ⋅l = ∑ S ⋅ s ⋅l =
n n
i iV
BV i i iV i
i =1
EA i
EA EA i =1
2 2
 Fl   Fl  Fl
δ = δ +δ 2 2
=  −3,828 +
   = 3,96
 EA   EA 
B BH BV
EA
124
P r i m j e r 6. (određivanje pomaka rešetkaste konstrukcije)

Potrebno je odrediti horizontalni pomak točke B i vertikalni pomak točke C zadanog rešetkastog
nosača, ako je EA konstantno (Sl. 23.15).
a) D b) D c) D
−F 2 −F 2 − 2/2 − 2/2 0 0
a 4 4 4
3 +2F 5 3 +1 5 3 0 5
A 1 +F +F 2 B A 1 +1 / 2 +1 / 2 2 B 1 1 +1 +1 2 FBH = 1
a C a a C a a C a
F F1 1 A B
2F 2 FCV = 1 2
Sl. 23.15 Određivanje pomaka točaka B i C zadanog rešetkastog nosača
Sile u štapovima zadane rešetke za vanjsko opterećenje i jedinične sile u točkama C i B

prikazane su u Tablici 23.2.
Tablica 23.2 Postupak određivanja pomaka točaka B i C

Štap Duljina Si siv-C Si .siv-C .li siH-B Si .siH-B .li
1 a F 1/2 Fa/2 1 Fa
2 a F 1/2 Fa/2 1 Fa
3 a 2 -F 2 - 2 /2 Fa 2 0 0
4 a 2F 1 2Fa 0 0
5 a 2 -F 2 - 2 /2 Fa 2 0 0
∑ (3+2 2 )Fa 2Fa
S ⋅s 1 Fa Fa
δ =∑ ⋅l = ∑ S ⋅ s ⋅l = ( 3 + 2 2 ) = 5,82
n n
i iV
CV i i iV i
EA EA
i =1
i
EA EA i =1
S ⋅s 1 2Fa
δ =∑ ⋅l = ∑ S ⋅ s ⋅l =
n n
i iH
BH i i iH i
i =1
EA EAi
EA i =1
125
P r i m j e r 7. (određivanje pomaka na okviru sa zategom)
Za zadani trozglobni okvir sa zategom treba odrediti vertikalni pomak točke C i međusobni kut
zaokreta lijevog i desnog dijela nosača u točki C. U proračun pomaka uzeti i utjecaj uzdužne sile,
ako je: Ig=2Is, Ag=2As, As=5Az (konačni pomak izraziti preko elemenata stupa), (Sl. 23.16).
E,I , A g g
a E,I , A
S S
E, A Z
a/2 A
A B
qa a/2 a/ 2 qa
2 2
Sl. 23.16 Određivanje pomaka i zaokreta točke C
a) M,N - dijagrami unutarnjih sila od vanjskog opterećenja (Sl. 23.17)
2 2
qa 2
qa qa 2
2
qa qa / 2 qa / 2
32 qa 32
8 8 qa qa
- 8 -
8 8
- -
N
M
qa qa
qa
Z =+ 8 8
8
qa / 2 qa / 2
Sl. 23.17 M i N dijagrami od vanjskog opterećenja
126
b) m1,n1 - dijagrami od jedinične vertikalne sile u točki C
a F =1 CV
a
1/ 2 1/ 2
4 4 1
- - - 1
4 4
- -
m - n
1
1
-
1 1
Z = 1/ 4
1 4 + 4
1/ 2 1/ 2
c) m2,n2 - dijagrami od jediničnih momenata u točki C

1 1
m=1 m=1
1 1
a a
m 2 n 2
1 1
Z = +1 / a a a
Sl. 23.18 Dijagrami od jedinične sile i jediničnog momenta u točki C

1 1 1 1 1
δ = CV ∫ m ⋅ M ⋅ ds + ∫ m ⋅ M ⋅ ds + ∫ n ⋅ N ⋅ ds + ∫ n ⋅ N ⋅ ds + ∫ n ⋅ N ⋅ ds =
1 1 1 1 1
EI g
EI
s EA EA EAs
s
g
s
s
s
z
s
1  qa a 1 2a 2qa a 1a  2
1  qa 1 2a  1  qa 1 2 2
=  ⋅ − ⋅  2 +  a ⋅ 2 +  a  +
EI  8 22 34 3 32 2 24  EI  8 2 34  EA  8 4 
g s g
1  qa 1 1  qa 1 1 qa 1 qa 1 qa 1 qa 4 4 4 2
+  1,5a⋅ 2 +  a⋅  = − + + +
EA  2 s
2  EA  8 4  EI 96 EI 384 EI 48 EA 32 z g g s g
2 2 4 4 4 2 2 2 4 2
1 3qa 1 qa qa qa qa qa 3qa 5qa 19qa 27qa
+ + = − + + + + = +
EA 4 EA 32 192EI 768EI 48EI 64EA 4EA 32EA 768EI 64EA
s z s s s s s s s s
1 1 1 1 1
ϕ=C ∫ m ⋅ M ⋅ ds + ∫ m ⋅ M ⋅ ds + ∫ n ⋅ N ⋅ ds + ∫ n ⋅ N ⋅ ds + ∫ n ⋅ N ⋅ ds =
2 2 2 2 2
EI g
EI
s EA EA EA
s
s
g
s
s
s
z
s
1  qa a 1  1  2 qa a 
2
1  qa 1 2  1  qa 1  1  qa 1  2 2
=  ⋅ 12 −  ⋅ 12 +  a ⋅ 12 +  a  +  a 

EI  8 2 2  EI  3 32 2  EI  8 2 3  EA  8 a  EA  8 a 
g g s g z
3 3 3 3 3 3
qa qa qa qa qa qa qa qa 5qa 5qa 11qa
= − + + = − + + + = +
16EI 48EI 8EA 8EA 32EI 96EI 12EI 16EA 8EA 48EI 16EA
g g g z s s s s s s s
127
24. STATIČKI NEODREĐENI SUSTAVI

Prethodno smo naučili da noseći konstrukcijski sustavi mogu biti statički određeni i statički
neodređeni. U prethodnim poglavljima smo dosta naučili o proračunu statički određenih
konstrukcija, a nismo ništa o statički neodređenim. Stoga ćemo se u daljnjem proučavanju fokusirati
na statički neodređene konstrukcije uz određivanje vanjskih i unutarnjih sila.
Sa statičkog gledišta neodređena konstrukcija je ona koja ima veći broj vanjskih ili unutarnjih veza
od broja nezavisnih jednadžbi kojima se opisuju uvjeti ravnoteže.
S kinematičkog gledišta statički neodređeni sustav je geometrijski nepromjenjiv sustav u kojem je
broj vanjskih ili unutarnjih veza veći od minimalno potrebnih za njegovu geometrijsku
nepromjenjivost.
Statičku određenost ili neodređenost nosača sastavljenog od greda i štapova provjeravamo
pomoću poznate formule za stupnjeve slobode
n
S K = 3 n d + 2 n č − n š − 2 ∑ i n zi − n l
i=1
gdje su:
nd − broj diskova, nč − broj čvorova, nš -broj štapova i nzi - broj i-strukih zglobova
a nl - broj vanjskih veza (odnosno veza s podlogom)
U gornjoj formuli prva dva člana daju ukupan broj stupnjeva slobode (jer disk ima 3, a čvor 2
stupnja slobode). Ostali članovi pokazuju oduzete stupnjeve slobode.
Rezultat prikazane formule za stupnjeve slobode može biti: veći, manji ili jednak nuli.
-ako je SK=0, ispunjen je osnovni uvjet statičke određenosti sustava. Sustav je stabilan ako su
ispunjeni i dodatni uvjeti geometrijske nepromjenjivosti.
-ako je SK < 0, radi se o statički neodređenim (preodređenim) sustavima koji imaju više veza od
minimalno potrebnih. Sustav je stabilan uz uvjet da je ispunjen i uvjet geometrijske
nepromjenjivosti.
-ako je SK > 0, radi se o sustavu koji ima manje veza od minimalno potrebnih, pa je stoga
geometrijski promjenjiv.
U slučaju čistih rešetkastih konstrukcija vrijedi reducirana formula
S = 2n − n − n
K
R
Č Š L
128
gdje je:
n − broj čvorova, n − broj štapova, a n − broj vanjskih veza
č š L
Statički neodređene konstrukcije imaju višak veza koje se određuju kroz stupanj statičke
neodređenosti sustava.
Važno je znati da prekidanjem veza, statički određeni sustav postaje labilan, a statički neodređen
sustav ne postaje labilan sve dotle dok broj prekinutih veza ne padne ispod minimalno potrebnih
za statičku određenost i geometrijsku nepromjenjivost.
Prekidanjem nekih vanjskih ili unutarnjih veza, kod statički neodređenih sustava dolazi do
preraspodjele unutarnjih sila i sustav ostaje u ravnotežnom stanju. Kažemo da statički neodređene
konstrukcije sadrže unutarnje rezerve statičke i kinematičke stabilnosti što je prikazano na
slijedećem primjeru.
U rješavanju statički neodređenih sustava primjenjuju se metoda sila i metoda pomaka. Prije
pristupa rješavanju statički neodređenih sustava potrebno je odrediti stupanj statičke
neodređenosti, kako bismo mogli znati broj nepoznatih veličina koje je potrebno odrediti.
Navodimo nekoliko primjera određivanja stupnja statičke neodređenosti.
129
P r i m j e r 1. (obostrano upeti jednopoljni okvir (Sl. 24.1))
n =1
d
n =3
l1 n =3
l2
Sl. 24.1 Jednopoljni okvirni nosač
S = 3 ⋅ 1 − 2 ⋅ 3 = −3
K
→ ( 3 × S.N.S )
Kako pokazuje analiza konstrukcija je 3 x statički neodređena. Kod jednostavnih sustava kao što
je ovaj neodređenost možemo na pamet odrediti bez korištenja formule.
P r i m j e r 2. (okvirni nosač sa zategom (Sl. 24.2))
n =1
n =1
d
n =1
l1
n =3 l2
Sl. 24.2 Okvirni nosač sa zategom
S = 3 ⋅ 1 − 1 − 4 = −2
K
→ ( 2 × S.N.S )
Ovaj noseći sustav je 2 x statički neodređen.
130
P r i m j e r 3. (ojačana greda (Sl. 24.3))
n d
=1
n č
=2
n =6
=3
š
n l
Sl. 24.3 Ojačana greda
S = 1 ⋅ 3 + 2 ⋅ 2 − 6 − 3 = −2
K
→ ( 2 × S.N .S )
P r i m j e r 4. (Kontinuirani nosač (Sl. 24.4))
n =2
n =1
d
n =7
z1
Sl. 24.4 Kontinuirani nosač
S = 3 ⋅ 2 − 2 ⋅ 1 − 7 = −3
K
→ ( 3 × S.N.S )
P r i m j e r 5. (dvoetažni okvir (Sl. 24.5))
U ovom primjeru se pojavljuje zatvoreni okvir zo - koji oduzima 3 stupnja slobode i kojeg treba
dodati u formulu za SK kao 3 x nzo.
131
n =1
n =1
d
n =1
zo
Sl. 24.5 Dvoetažni okvir
n
S K = 3 n d + 2 n č − n š − 2 ∑ i n zi − n l − 3 n zo
i=1
S = 3 ⋅ 1 − 4 − 3 ⋅ 1 = −4
K
→ ( 4 × S.N .S )
P r i m j e r 6. (tropoljni okvir (Sl: 24.6)): U formuli za SK oduzmemo 3 x nzo
n d
=1
n š
=1
n l
=3
n zo
=3
Sl. 24.6 Tropoljni okvir
S = 3 ⋅ 1 − 1 − 3 − 3 ⋅ 3 = −10
K
→ ( 10 × S.N .S )
132
P r i m j e r 7. (Neodređena rešetka (Sl. 24.7))
n = 10
č
n = 19
š
n =3
l
Sl. 24.7 Statički neodređena rešetka
S = 2 ⋅ 10 − 19 − 3 = −2
R
K
→ ( 2 × S.N .S )
Jedna od mana statički neodređenih sustava je u tome da su osjetljivi na utjecaj temperature,

izvedbu i pomake ležajeva, dok statički određene konstrukcije to nisu. Drugim riječima temperatura,
nepravilna izvedba i pomaci oslonaca uzrokuju pojavu unutarnjih sila.
25. METODA SILA
Statički neodređene sustave metodom sila rješavamo tako da ih prekidanjem pojedinih veza
svodimo na statički određene sustave. Na mjestima prekinutih veza postavljamo par uravnoteženih
sila odnosno momenata. Dobiveni statički određeni sustav se naziva osnovni sustav. Osnovni
sustav je statički određen i geometrijski nepromjenjiv, ali s nadomještenim silama na mjestu
prekinutih veza u potpunosti odgovara zadanom statički neodređenom sustavu.
Nema strogog pravila za određivanje osnovnog statički određenog sustava i može se ispravno
postaviti na više načina. Treba nastojati da osnovni sustav bude što jednostavniji za proračun
unutarnjih sila.
Prikaz nekih statički neodređenih sustava pomoću osnovnog statički određenog sustava s
odgovarajućim nepoznatim silama vidi se na sljedećim primjerima:
133
P r i m j e r 1. (Sl. 25.1).
2 × S.N.S
X X 2 2
1.d
Sl. 25.1 Primjer rješavanja dvaput neodređenog kontinuiranog nosača metodom sila
P r i m j e r 2. (Sl. 25.2).
2. 3 × S.N .S 2.a X 3
X 3
X 2
X 1
X 2
X 2
2.b 2.c
X 2
X 2
X X 3 X X 3
1 1
Sl. 25.2 Primjer rješavanja triput neodređenog nosača metodom sila
134
P r i m j e r 3. (Sl. 25.3).
2 × S.N .S 3.
X
3.a
1
X 1
X 2
X 2
X 1
X 1
3.b
X 2
X 2
3.b
X 1
X 1
X 2
X 2
Sl. 25.3 Primjer rješavanja dvaput statički neodređenog nosača metodom sila
135
P r i m j e r 4. (Sl. 25.4)
2 × S .N .S
4.
X 1
X 2
4.a
X 1
X 2
X X
1 2
4.b
X 1 X 2
X 1
X 2 4.c
X 1
X 2
Sl. 25.4 Primjer rješavanja dvaput statički neodređene rešetke metodom sila
136
P r i m j e r 5. (Sl. 25.5).
1 × S.N.S 5.a
5.
X 1
X 1
5.b X X1 1
5.c
Sl. 25.5 Rješavanje jedanput statički neodređenog nosača metodom sila
P r i m j e r 6. (Sl. 25.6).
4 × S.N .S
6.
137
X 2
X 2
6.b X X
6.c X 3
1 1
X 3
X
X 4
2
X 4
Sl. 25.6 Rješavanje četiri puta statički neodređenog nosača metodom sila
Kao što je vidljivo iz prethodnih primjera na n puta statički neodređenom sustavu pojaviti će se n
nepoznatih sila X1 do Xn koje predstavljaju sile u prekinutim vezama. Za određivanje tih sila
koristimo se jednadžbama neprekinutosti ili kontinuiteta, te zakonom superpozicije pomaka i
principom jedinične sile.
Naime sile na mjestu raskinutih veza uz primjenu jednadžbi kontinuiteta moraju uspostaviti
narušenu neprekinutost polja pomaka i osigurati podudarnost pomaka koji se pojavljuju na mjestu
prekinutih veza sa stvarnim pomacima. Veličine pomaka na mjestima i u smjerovima prekinutih
veza u jednadžbama kontinuiteta računamo metodom jedinične sile.
Kada govorimo o pomacima mislimo na generalizirane veličine koje se odnose kako na pomake
tako i na zaokrete.
25.1 Metoda sila za jedanput statički neodređene sustave
Sustavi koji imaju jednu vanjsku ili unutarnju prekobrojnu vezu zovu se jedanput statički neodređeni
sustavi. Izvođenje jednadžbi neprekinutosti ili kontinuiteta kao i crtanje dijagrama po metodi sila
prikazati će se na primjeru jednostrano upete grede prema slici 25.7.
Za osnovni sustav odabrana je konzola na koju djeluje koncentrirana vanjska sila u sredini raspona,
a kao nepoznanica je sila X1 na mjestu i u smjeru reakcije B.
138
P
C B
a. A l/2
l/2
l
P
C B
b. A
M X 1
V
Pl P
c. 2 -
δ (P)
B
m 1
d. δ (X )
B 1
l
l
+ X =11
2
M M V
M K
A -
e. M mX
C 1 1
+
M =M +m ⋅X
K V 1 1
Sl. 25.7 Prikaz proračuna jedanput statički neodređenog nosača metodom sila
Zamislimo da nakon što se konzola prognula zbog djelovanja vanjske sile P počne djelovati sila X1.
Temeljem principa superpozicije pomak točke B će biti
δ = δ ( P )+δ ( X )
B B B 1
Gledajući unaprijed za n puta statički neodređene sustave uvodimo sustavan način označavanja
pomaka s δ ij
, gdje prvi indeks i označava da je riječ o pomaku hvatišta sile Xi po pravcu njezina
139
djelovanja, a drugi indeks j označava uzrok pomaka koji dolazi od sile Xj. Prema tome možemo
reći da je: δ B ( P ) = δ 1V a δ B ( X 1 ) = δ 11 ⋅ X 1 .
Uzrokuje li jedinična sila pomak čija je vrijednost δ 11

tada će sila X 1
uzrokovati pomak δ 11 X 1 .
Budući da sila X 1
djeluje na mjestu ležaja B, gdje je vertikalni pomak jednak nuli, ona mora vratiti
natrag pomak uzrokovan vanjskom silom P, tako da vrijedi
δ = δ ( P )+δ ( X ) = 0
B B B 1
Ovaj uvjet možemo dosljedno prethodnim razmatranjima napisati
δ ⋅ X +δ = 0
11 1 1V
Što predstavlja jednadžbu neprekinutosti ili kontinuiteta.
Iz gornje jednadžbe određujemo X1 u obliku
δ
X =− 1V
1
δ 11
gdje su općenito:
m ⋅M n ⋅N t ⋅T α ∆t
δ =∫
i V
ds +∫
i
ds +∫ k
V
ds +∫ m ⋅
i V
⋅ ds +∫ n ⋅α ⋅ t ⋅ ds
i V
i
t
i t s
s
EI EA GA
s
h s s s
m ⋅m n ⋅n
δ =∫
i j
i
ds +∫ j
ds i j
s
EI EA s
Utjecaj poprečne sile na pomak se u pravilu zanemaruje.
140
Iz prethodnog primjera jednostrano upete grede ne uzimajući u obzir utjecaj poprečne sile
izračunamo x1:
δ = −  ⋅ ⋅ 
1 Pl l 1 2 1 l  Pl Pl 3Pl Pl 3 3 3 3
 l +  = − − = − = −
EI  2 2 2  3 3 2 
1V
12EI 24EI 24EI 8EI
3
Pl
;
δ
δ =  l ⋅ l ⋅  ⋅ l =
3
1 1 2 l 3
X = − = 8EI = P 1V
EI  2  3 3EI δ
3
11 1
l 8 11
3EI
Sada kad smo odredili nepoznatu X1 možemo odrediti konačne unutarnje sile u zadanom statički
neodređenom nosaču. Tu koristimo zakon superpozicije koji za jedanput statički neodređene
sustave vrijedi:
M =M +m ⋅X
K V 1 1
N = N +n ⋅X
K V 1 1
T =T +t ⋅X
K V 1 1
Za određivanje konačnih momenata savijanja na zadanom statički neodređenom sustavu ne

uzimajući utjecaj poprečne sile (slika 25.7e.) vrijedi.
Pl 3 1
M =− A
+ P ⋅ l = − Pl
2 8 8
l 3 3
M = ⋅ P=
C
Pl
2 8 16
141
P r i m j e r 2. (Kontinuirano opterećenje na jednostrano upetoj gredi), (Sl. 25.8).
S .N .S
S .O.S
T V
ql
m 1
X =1 1
t 1
f. 1 1
g. mX 1 1
T 3
K
x= l
h. T A 8
X 1
Sl. 25.8 Proračun jedanput statički neodređenog nosača po metodi sila
142
1  ql 2 ql  l  k 
δ = − ⋅ l ⋅  ⋅ l + 
1 2 2
1 2
l  ⋅  −  ql ⋅ l  ⋅ 1 =
EI   2 2  3  3 8  2 GA 2
1V
4 4 2 4 2 4 2
ql ql kql 3ql kql ql kql
− + − =− − =− −
6EI 24EI 2GA 24EI 2GA 8EI 2GA
4
ql
;
δ =  l ⋅ l ⋅  ⋅ l =
3
1 2 l 3
X = 8EI = ql
 2  3 3EI
3
11 1
l 8
3EI
Konačni momenti savijanja i konačne poprečne sile na statički neodređenom sustavu određuju se
uz zanemarivanje utjecaja poprečne sile na deformacije sustava.
Momenti savijanja:
2
ql 3 1
M =M +m ⋅X =−
A
+ ql ⋅ l = − ql
VA 1 1
2
2 8 8 2 2
qx 3 3 q 9l 9
M = X ⋅x−
max
= ql ⋅ l −
1
= ql 2
2 8 8 2 64 128
Poprečne sile:
3 3
T = −t ⋅ X = −1 ⋅ ql = − ql
l
B
l
1B 1
8 8
3 5
T = T − t ⋅ X = ql − 1 ⋅ ql = ql
d
A VA
d
1A
d
1
8 8
;
X 3
T =0
X
X -q⋅x =0 1
x= = l 1
q 8
143
P r i m j e r 3. (Poluokvir opterećen jednolikim opterećenjem, l1=2l2), (Sl. 25.9)
q
B C
l 2
EI l S.N .S S.O.S
1
M V ql 2
2
T ql N
ql V
2 V
8 +
2
2
+ 2
- ql 2
2 -
ql 2
m 1 t n
1 1 1
1 1
1 + -
l
2 l2
1
l
+ 2
+
1
1
l
2
Sl. 25.9 Proračun zadanog poluokvira po metodi sila
1  1 2  k 1 1 1 1 1
δ =  1 ⋅ l ⋅ 1 + 1 ⋅ l ⋅ 1 +  l l ⋅ l  + EA  l l l 
EI  
11 2 1 2 1
2 3 GA     2 2 2 2
l 2l k l 7l k 2
= +2
+ 2
+ = + + 1
2
2
3EI EI GAl EAl 3EI GAl EAl 2 2 2 2
144
1  k  ql 1 1 ql 1 1  1  ql 1
δ = 
2
1 2 ql
l ⋅ + − l ⋅ + l ⋅ − l ⋅
2  GA  2 2 l 2 2 l  EA  2 l 
2 2 2 2
EI  3 8
1V 2 2 2 1
2 2 2
3
ql ql
= − 2 2
24EI EA
Zadatak riješiti ne uzimajući u obzir utjecaj poprečne i uzdužne sile.
3
ql 2
δ 3ql 2
X = − = − 24EI = −1V 2
1
δ 7l 168
11 2
3EI
Konačne veličine unutarnjih sila Mk, Tk i Nk na neodređenom nosaču.
Momenti savijanja:
 3ql 
2 2
3ql
M = M + m ⋅ X = 0 + 1⋅  − =−
2 2
 168 
A VA 1A 1
168
 3ql 
2 2
3ql
M = M + m ⋅ X = 0 + 1⋅  −  = − 2 2
 168 
B VB 1B 1
168
M = M + m ⋅ X = 0 +0⋅ X = 0
C VC 1C 1 1
Poprečne sile:
T =T +t ⋅ X =0 +0⋅ X =0 =T
d
A VA
d
1A
d
1 1 B
l
ql 1  3ql  ql 3ql 87ql 2
T =T +t ⋅ X =
d d
− ⋅ − =
d
+ = 2 2 2 2 2
2 l  168  2 168
B VB 1B 1
168 2
ql 1  3ql  ql 3ql 81ql 2
T = T + t ⋅ X = − − ⋅ −
l l l
 = − + = 2 2 2 2 2
2 l  168 
C VC 1C 1
2 168 168 2
145
Uzdužne sile:
ql 1  3ql  ql 3ql 87ql 2
N = N + n ⋅ X = − + ⋅ −
d d d
 = − − = − 2
=N 2 2 2 2 l
2 l  168 
A VA 1A 1 B
2 168 168
N = N + n ⋅ X = 0 +0⋅ X = 0 = N
2
d d d l
B VB 1B 1 1 C
Crtanje dijagrama unutarnjih sila na statički neodređenom nosaču (Sl. 25.10).
3ql 2 M T 81l N
x=
K K
2 K
2
x 87ql 168
168 2
+
+ 168 81ql
- 2
2
81ql 168
- M = 2
max
168 -
87ql 2
168
Sl. 25.10 Konačni dijagrami unutarnjih sila na zadanom poluokviru
Određivanje položaja maksimalnog momenta iz uvjeta nulte poprečne sile na dotičnoj poziciji.
;
1 1 81ql 81l
T( x ) = 0 R −q⋅x =0
B
x= R = ⋅ B
= 2 2
q q 168 168
2
qx 81ql 81l q  81l  81ql
2 2
M = R ⋅x− = ⋅ −   =
2 2 2 2
168 168 2  168 

max B
2 168
146
P r i m j e r 4. (Dvozglobni okvir opterećen jednolikim opterećenjem), (Sl. 25.11).
q
C EI D C D
a S.N .S S.O.S
EI
A B 1 A B X =1 1
a qa qa
2 2 2
qa M T N
V qa V V
8 +
+
2 − qa
2
− qa −
2
m
1
a a t 1 n
−
1
1 1
− − 1 − 1
− +
1 1
Sl. 25.11 Proračun dvozglobnog okvira po metodi sila
1 k 1
δ =
1V ∫ M ⋅ m ⋅dx + ∫ T ⋅ t ⋅dx +
V 1 ∫ N ⋅ n ⋅dx V 1 V 1
EI l
GA EA l l
1  2 qa  2
qa 4
=  a  ⋅ ( −a ) = −
EI  3 8  12EI
147
1 k 1
δ =
11 ∫ m ⋅ m ⋅ dx
1
+ ∫ t
1
⋅ t ⋅ dx + ∫ n ⋅ n ⋅ dx = 1 1 1 1
EI l
GA EA l l
1 1 2  k 1
=  a ⋅ a ⋅ a + a ⋅ a ⋅ ⋅ a ⋅ 2  + ( 1⋅ a ⋅ 1 + 1⋅ a ⋅ 1) + ( 1⋅ a ⋅ 1) =
EI  2 3  GA EA
1 2  2a a 5a 2a a 3
= a + a  + k
3 3
+ = +k +
EI  3  GA EA 3EI GA EA
Uzimajući u obzir samo utjecaj momenta savijanja imamo

4
qa
δ 3qa qa
X =− = 12EI = = 1V
δ
3
1
5a 60 20 11
3EI
Konačne vrijednosti unutarnjih sila na statički neodređenom sustavu
Momenti savijanja:
M = M =0
A B
 qa 
2
qa
M = M + m ⋅ X = 0 − a ⋅  = −
 20 
C VC 1 1
20
 qa 
2
qa
M = M + m ⋅ X = 0 − a ⋅  = −
 20 
D VD 1 1
20
Poprečne sile:
 qa  qa
T = T + t ⋅ X = 0 − 1⋅   = − = T
d d d l
 20 
A VA 1A 1 C
20
qa qa
T =T +t ⋅X =
d
C VC
+ 0 ⋅ +0 ⋅ X =
d
1C
d
1 1
2 2
qa qa
T =T +t ⋅ X = − +0⋅ X = −
l
D
l
VD
l
1D 1 1
2 2
 qa  qa
T = T + t ⋅ X = 0 + 1⋅   =
d d
=Td l
 20  20
D VD 1D 1 B
148
Uzdužne sile:
qa qa
N = N +n ⋅X =−
l
A VA
+0⋅ X = − = N
l l
1A 1 1 C
l
2 2
 qa  qa
N = N + n ⋅ X = 0 − 1⋅   = − = N
d d d l
 20 
C VC 1C 1 D
20
qa qa
N = N + n ⋅ X = − +0⋅ X = − = N
d
D VD
d d
1D 1 1 B
l
2 2
Konačni dijagrami unutarnjih sila na statički neodređenom sustavu (Sl. 25.12).

2
qa 2
qa 2
M qa
K
20
T N
20 8 K
K
qa
− − + qa qa
− + − 2 20 − 20
3qa 2 qa
M =
max
40 − 2
+
qa
qa qa 2
20 20
Sl. 25.12 Konačni dijagrami unutarnjih sila na zadanom dvozglobnom okviru
qa qa 5qa − 2qa 3qa

2 2 2 2 2
M max
= − = =
8 20 40 40
1
P r i m j e r 5. (Kontinuirana greda s dva polja, ako je l = l ), (Sl. 25.13).
2 1
2
S.N .S S .O.S
A B C
149
Sl. 25.13 Proračun kontinuiranog nosača po metodi sila
δ = 
1 2 ql   1  2
l  ⋅  − 1 +
1
EI  3 8   2 
1V 1
k  ql 1   1   ql 1   1   ql ql 3 3
 l  ⋅ − +  − l  ⋅ − = − + 0 = −
GA  2 2   l   2 2   l  
1 1 1 1
1 1
1
24EI 24EI 1
1 1 2 1 2  1 1 1 1 1
δ =  1 ⋅ l ⋅ 1 + 1 ⋅ l ⋅ 1  +  ⋅ l ⋅ + ⋅ l ⋅  =
EI  2 3  GA  l
11 1 2 1 2
2 3 l l l 1 1 2 2
1 l l  k  1 1 1 l l  k  1 2 l 3k
=  + +  +  =  + +  +  =
1 2
+ 1 1 1
EI  3 3  GA  l l  EI  3 6  GA  l l  2EI GAl
1 2 1 1 1
Uzimajući u obzir samo deformacije od momenta savijanja imamo

3
ql 1
δ ql 2
X = − = 24EI = 1V 1
1
δ l 12 11 1
2EI
150
Konačne vrijednosti unutarnjih sila na statički neodređenom nosaču su:
Momenti savijanja:
 ql 
2 2
ql
M = M + m ⋅ X = 0 − 1⋅   = − 1 1
 12 
B VB 1B 1
12
Poprečne sile:
ql 1  ql  6ql − ql 5 2
T = T + t ⋅ X = − ⋅  =
d d
= ql
d 1 1 1 1
2 l  12 
A VA 1A 1 1
12 12 1
ql 1  ql  −6ql − ql 7 2
T = T + t ⋅ X = − − ⋅  =
l l l
= − ql 1 1 1 1
2 l  12 
B VB 1B 1 1
12 12 1
1  ql  2 ql 1 2 2
T = T + t ⋅ X = 0 +   = . = ql
d d d 1 1
l  12  l 12 6
B VB 1B 1 1
2 1
Konačni dijagrami unutarnjih sila na statički neodređenom sustavu (Sl. 25.14).
5
M K 1 2
x= l T
ql 2 ql 1 12
1 K
1 12 5ql
8 1 ql 1 ql 1
12 6 6
5ql 1
12 M = 0,0868ql
max 1
2
7ql 1
12
Sl. 25.14 Konačni dijagrami unutarnjih sila na zadanom nosaču
;
5 5 5
T =0
x
R= A
ql 1
ql − q ⋅ x = 0 → x = l
1 1
12 12 12
2
5 qx 5 5 q  5  25ql 25ql 25ql2 2 2 2
M = ql ⋅ x − = ql ⋅ l −  l  = − = = 0,0868ql 1 1 1 2
2 12 12 2  12  144 288 288

max 1 1 1 1 1
12
151
P r i m j e r 6. (Rešetkasti nosač, EA= konstantno za sve štapove), (Sl. 25.15).
B 5 C P B 5 C P
X =11
X =1 1
a 6 → 1 6
1 3 4
3 4
A 2 D A D
a 2
S s
1 2
V
−
B 0 C P B 5 2 C
5 X =1
+P 2
1
−P X =1 2
2 −
1
0 −
4 2 +1 2
1 1
3 6 3 +1 4 6
P A 2 D A 2 D
0 2
−
P P 2
Sl. 25.15 Proračun rešetkastog nosača po metodi sila
Tablica 25.1 Postupak određivanja sila u štapovima rešetke metodom sila.
Štap Duljina Sv s1 Sv .s1 .l s1 .s1 .l
1 a 0 - 2 /2 0 a/2
2 a 0 - 2 /2 0 a/2
3 a 2 +P 2 +1 2Pa a 2
4 a 2 - +1 - a 2
5 a 0 - 2 /2 0 a/2
6 a -P - 2 /2 Pa 2 /2 a/2
∑ Pa(2+ 2 /2) 2a(1+ 2 )
152
1 Pa
δ = 1V
Pa( 2 + 2 / 2 ) = 2,71 ⋅
EA EA
1 a
δ = 11
2a( 1 + 2 ) = 4,83
EA EA
Nepoznata sila u štapu 4 (BD).
Pa
δ 2,71
X =− =− EA = −0,56 P ( tlak )
1V
1
δ 4,83
a
11
EA
Određivanje sila u stapovima statički neodređene rešetke
2
S = S +s ⋅X =0−
1 1V
⋅ ( −0,56 P ) = +0,40P
1 1
2
2
S = S +s ⋅X =0−
2 2V
⋅ ( −0,56 P ) = +0,40P
2 1
2
S = S + s ⋅ X = + 2P + 1 ⋅ ( −0,56 P ) = +0,85P
3 3V 3 1
S = S + s ⋅ X = 0 + 1 ⋅ ( −0,56 P ) = −0,56 P
4 4V 4 1
2
S = S +s ⋅X =0−
5 5V 5
⋅ ( −0,56 P ) = +0,40P
1
2
2
S = S + s ⋅ X = −P −
6 6V 6 1
⋅ ( −0,56 P ) = −0,60P
2
153
P r i m j e r 7. (djelovanje temperature na neodređeni sustav).
Na stup zadanog statički neodređenog poluokvira djeluje temperatura prema prikazanoj slici 25.16.
Treba odrediti dijagrame unutarnjih sila
a
B C
X =1
t = +10 C
t = +20 C
t = +10 C
t = +20 C
O
S .N .S S.O.S
O
2a
→
2
2
A
m 1 t n 1
1
a 1
a + 1 1 - 1
+ +
a 1
Sl. 25. 16 Dijagrami unutarnjih sila od jediničnog opterećenja na ležaju C
1 k 1
δ =
11 ∫ m ⋅ m ⋅ dx + 1∫ t ⋅ t ⋅ dx +
1 ∫ n ⋅ n ⋅ dx =
1 1 1 1
EI l
GA EA l l
1  1 2  k 1
 a ⋅ a ⋅ ⋅ a + a ⋅ 2a ⋅ a  + ( 1 ⋅ a ⋅ 1 ) + ( 1 ⋅ 2a ⋅ 1) =
EI  3
2 3 3
 GA EA 3
a 2a ka 2a 7a ka 2a
+ + + = + +
3EI EI GA EA 3EI GA EA
154
∆t
t −t t +t
δ = ∫ m ⋅α ⋅
1V 1 t
⋅ dx + ∫ n ⋅ α ⋅ t ⋅ dx = α ⋅
⋅ A +α ⋅ ⋅A = 1 t S t
2 1
m1 t
1 2
n1
h l
h l
2
 20a 
2
10 20a
= a ⋅ 2a ⋅ α + 1⋅ 2a ⋅ α ⋅ 15 = α + α 30a = α a  + 30 
 h 
t t t t t
h h
Uzimajući u obzir samo deformacije od momenta savijanja imamo
α a   20a 
20a
+ 30 3EIα  + 30
δ  h  =−  h  =− 3EIα ( 20a + 30h)
t t
X =− =− 1V t
δ
3
1
11
7a 7a 7a h 2 2
3EI
Budući da smo dobili X1 s predznakom minus znači da sila X1 djeluje suprotno od pretpostavljenog
smjera.
Konačne vrijednosti unutarnjih sila na statički neodređenom nosaču
Momenti savijanja:
 3EIα ( 20a + 30h)  3EIα ( 20a + 30h)

M = m ⋅ X = +a ⋅  −
A 1A  =−
1
=M t t
B
 
2
7a h 7ah
Poprečne sile:
 3EIα ( 20a + 30h)  3EIα ( 20a + 30h)

T = t ⋅ X = −1⋅  −
B
d
1B
d
1  =+ =T t t l
 
2 2
7a h 7a h
Uzdužne sile:
 3EIα ( 20a + 30h)  3EIα ( 20a + 30h)

N = n ⋅ X = +1⋅  −
A 1A 
1
=− =N t t d
 
2 2
7a h 7a h
155
Konačni dijagrami unutarnjih sila na zadanom poluokviru (Sl. 25.17)
3EI α ( 20a + 30h )

t 3EI α ( 20a + 30h )
t
7ah 7a h 2
- C + C
B C B
B
- M T -
K K N K
A A A
Sl. 25.17 Konačni dijagrami unutarnjih sila na zadanom nosaču
P r i m j e r 8. (pomaci oslonaca)
Kontinuirani nosač na tri oslonca opterećen kontinuiranim opterećenjem prema slici 25.18. Treba
odrediti nepoznatu silu u srednjem osloncu B ako se taj oslonac spusti za veličinu ∆.
B
q q
A C A C
B ∆ B
a B
a X 1
Sl. 25.18 Rješavanje kontinuiranog nosača sa spuštenim osloncem B

Ako se usvoji nepoznata sila u smjeru zadanog pomaka oslonca tada se zadani pomak postavlja
na desnu stranu jednadžbe kontinuiteta i predstavlja ukupni pomak na mjestu i smjeru nepoznate
sile, pa desna strana nije nula i imamo zapravo jednadžbu diskontinuiteta u obliku
δ ⋅ X + δ = −∆
11 1 1V B
Predznak „–„ znači da je pomak suprotno od pretpostavljenog djelovanja nepoznate sile X1, inače
je predznak „+“ ako je pomak na mjestu i u smjeru pretpostavljene nepoznate sile.
156
M m1
a
V 2
qa 2
2 -
1 1
qa + qa
qa 2
2 2 2
qa
8 8
T t 1
V
1
qa + +
1 2
- -
qa 2
Sl. 25.19 Dijagrami od vanjskog opterećenja i odabranog jediničnog u točki B
1  qa 1   2 a   2 qa   1 a 
δ = 
2 2
a ⋅ − + a⋅ −  ⋅2 +

EI  2 2   3 2   3 8   2 2 
1V
k   1  1   1  qa qa  kqa 4 4 2
+  qa ⋅ a ⋅ −
  − qa ⋅ a ⋅   =  − −  ⋅ 2 − =
GA 
4
 2  2   EI  12 48 
2 4
GA
2
10qa kqa 5qa kqa
=− − =− −
48EI GA 24EI GA
1  a 2a 
δ =  ⋅ a ⋅  ⋅   ⋅ 2 +
1 k 1 1 a ka 3
 ⋅ a ⋅  ⋅ 2 = +
EI  2 2   3 2  GA  2 2
11
6 EI 2GA
Jednadžba diskontinuiteta ovdje izgleda
−∆ − δ
δ ⋅ X + δ = −∆ → X = B 1V
11 1 1V B 1
δ 11
Ne uzimajući u obzir utjecaj poprečne sile na deformaciju imamo
157
5qa −24EI ∆ + 5qa 4 4
−∆ + B
−∆ − δ 24EI = 24EI 5B
6 EI ∆
X = = B 1V
= qa − B
δ
3 3
1
a 11
a 4 a 3
6 EI 6 EI
qa  a   5
2
6EI ∆  qa 5qa 3EI ∆ qa 3EI ∆ 2 2 2
M = +  −  ⋅  qa −  = − + = − + B B B
2  2 4 a  2
B 3 2 2
8 a 8 a
Neće se crtati konačni dijagrami jer je gornji izraz dvoznačan i bez numeričkih vrijednosti se ne zna
dali je pozitivan ili negativan.
Isti zadatak možemo riješiti ubacivanjem zgloba i oslobađanjem momenta savijanja na ležaju B.
X X 1 1
ψ l
∆ ψ
→
d
B B
a a B
ψ =ψ = ∆ / a
l
B
d
B B
Sl. 25.20 Rješavanje nosača sa Sl. 25.18 ubacivanjem zgloba u točki B

Dijagrami unutarnjih sila na osnovnom statičkom sustavu izgledaju (Sl. 25.21).
M m 1
V
- 1
1 1
qa + + qa
qa 2
qa 2 a a
2 qa 2
8 8
T t 1
V
qa qa 1
2 + 2 + +
1 a
- qa
- qa -
2 a
2
Sl. 25.21 Dijagrami od vanjskog opterećenja i odabranog jediničnog u točki B
158
Koeficijenti u jednadžbi kontinuiteta izgledaju:
1  2 qa  1 
2
qa 3
δ =  a ⋅  − 1 ⋅ 2 + 0 = −
EI  3 8  2 
1V
12EI
1 1  2  k  1   1  2a 2k
δ = −1 ⋅ a ⋅ ⋅  − 1 ⋅ 2 +  − ⋅
   
a ⋅ − ⋅ 2 = + +
EI  2  3  GA  a   a 
11
3EI aGA
Jednadžba kontinuiteta za ovaj slučaj izgleda

;
2∆
δ ⋅ X +δ +δ ( ∆ ) = 0
11 1 1V 1V B
→ δ ( ∆ ) = ψ +ψ =
1V B
l
B
d
B
B
Nepoznati moment na ležaju B bez utjecaja poprečne sile postaje
2∆ qa −24EI ∆ + qa 3 4
− + B B
−δ ( ∆ ) − δ
X = 1V
= a 12EI =
B 12EIa
1V
=
1
δ 11
2a 2a
3EI 3EI
3( −24EI ∆ + qa ) qa 3EI ∆ 4 2
= = −
B
2 2
B
24a 8 a
25.2 Metoda sila za dvaput statički neodređene sustave
Dvaput statički neodređeni sustavi su oni koji imaju dvije vanjske ili dvije unutarnje ili sumarno
dvije veze više od minimalno potrebnih za statičku određenost.
159
Dakle dvije prekobrojne veze određuju se na potpuno isti način kao i u slučaju sustava s jednom
prekobrojnom, samo je jednadžba kontinuiteta proširena na dvije nepoznanice. Dakle vrijedi:
δ ⋅ X +δ ⋅ X +δ = 0
11 1 12 2 1V
δ ⋅ X +δ ⋅ X +δ = 0
21 1 22 2 2V
Gornje jednadžbe predstavljaju relativne pomake hvatišta sila X1 i X2 u pravcima njihova djelovanja,
a te vrijednosti moraju biti jednake nuli.
Doprinos tim relativnim pomacima čine kako vanjsko opterećenje, temperatura i pomaci oslonaca
tako i nepoznate sile X1 i X2.
Generalno za n puta statički neodređene sustave vrijedi:
δ ⋅ X + δ ⋅ X + δ ⋅ X + ....... + δ ⋅ X + δ = 0
11 1 12 2 13 3 1n n 1V
δ ⋅ X + δ ⋅ X + δ ⋅ X + ....... + δ ⋅ X + δ = 0
21 1 22 2 23 3 2n n 2V
δ ⋅ X + δ ⋅ X + δ ⋅ X + ....... + δ ⋅ X + δ = 0
31 1 32 2 33 3 3n n 3V
.
.
δ ⋅ X + δ ⋅ X + δ ⋅ X + ....... + δ ⋅ X + δ = 0
n1 1 n2 2 n3 3 nn n nV
Gornji sustav linearnih algebarskih jednadžbi kontinuiteta možemo kraće zapisati u obliku
;
∑δ ⋅ X + δ = 0 ( i = 1,........n )
n
ij j iV
j =1
Mi ćemo se međutim zadržati na rješavanju najviše dva puta statički neodređenih sustava.
160
P r i m j e r 1. (kontinuirani nosač preko tri polja opterećen jednolikim opterećenjem (Sl. 25.22)).
q S.N .S
A D
a B a C a
q X X =1 X X =1
1 1 2 2
S .O.S
A D
B C
+ qa
2
+ qa
2
M V
qa qa qa
8 8
2 2
- 1
m 1
1/ a 2/ a 1/ a
- 1
1/ a 2/ a
m 2
1/ a
qa qa
2 + +
2 qa qa T
- - V
2 2
1/ a + 1/ a
- t 1
1/ a 1/ a
1/ a + 1/ a t 2
1/ a -
1/ a
Sl. 25.22 Rješavanje kontinuiranog nosača preko tri polja metodom sila
Koeficijenti u jednadžbama kontinuiteta bez utjecaja uzdužnih sila su:
1 k
δ =
ij ∫ m ⋅ m ⋅ dx +i ∫ t ⋅ t ⋅ dx
j i j
EI l
GA l
1 k
δ =
iV ∫ M ⋅ m ⋅ dx + ∫ T ⋅ t ⋅ dx
V i V i
EI l
GA l
161
Jednadžbe kontinuiteta za zadani sustav izgledaju
δ ⋅ X +δ ⋅ X +δ = 0
11 1 12 2 1V
δ ⋅ X +δ ⋅ X +δ = 0
21 1 22 2 2V
Gornje jednadžbe se mogu napisati matrično u obliku
δ δ   X   −δ 1V 
 =
1

11 12
δ 
δ   X   −δ
 21 22
2 2V 
Sustav jednadžbi riješimo pomoću Cramerova pravila

;
D D
X =
1
1
X = 2
2
,
D D
gdje su:
D = δ ⋅δ − δ ⋅δ 11 22 12 21
D = −δ ⋅ δ + δ ⋅ δ
1 1V 22 12 2V
D = −δ ⋅ δ + δ ⋅ δ
2 11 2V 1V 21
Proračun koeficijenata δ ,δ ,δ ,δ ,δ ,δ
11 12 1V 21 22 2V
:
1  1   2  k 1 1 2a 2k
δ =  1 ⋅ a ⋅ ⋅
  1 ⋅ 2 +  ⋅ a ⋅  ⋅ 2 = +
EI  2   3   GA  a a
11
3EI GAa
162
1  1   1  k  1   1  a k
δ =  1 ⋅ a ⋅ ⋅
  1 +  ⋅ a ⋅
  −  = − =δ
EI  2   3   GA  a   a  6 EI GAa
12 21
1  1   2  k 1 1 2a 2k
δ =  1 ⋅ a ⋅ ⋅
  1 ⋅ 2 +  ⋅ a ⋅  ⋅ 2 = +
EI  2   3   GA  a a
22
3EI GAa
1  2 qa   1 
δ = 
2 3
qa
⋅ a  ⋅  − 1  ⋅ 2 + 0 = −
EI  3 8   2 
1V
12EI
1  2 qa   1 
δ = 
2 3
qa
⋅ a  ⋅  − 1  + 0 = −
EI  3 8   2 
2V
24EI
Elementi matrice sustava jednadžbi (bez utjecaja poprečne sile) su:
2 2 2
2a 2a a a 4a a 15a
D= ⋅ − ⋅ = − = 2 2 2
3EI 3EI 6 EI 6 EI 9( EI ) 36( EI ) 36( EI )
3 3 4 4 4
2a qa qa a 2qa qa qa
D =+
2
− ⋅ =+ − = 2 2 2
3EI 24EI 12EI 6 EI 72( EI ) 72( EI ) 72( EI )
3 3 4 4 4
2a qa qa a 2qa qa 7qa
D =1
⋅ − ⋅ = − = 2 2 2
3EI 12EI 24EI 6 EI 36( EI ) 144( EI ) 144( EI )
163
Nepoznate vrijednosti momenata savijanja na ležajevima B i C

4
7qa 7qa 2
D 144( EI ) 7 2
X = = = 4 = qa
1
2
2
1
D 15a 15 60
36( EI ) 1 2
4
qa qa 2
D 72( EI ) 1 2
X = = = 2 = qa
2
2
2
2
D 15a 15 30
2
36( EI ) 1
Konačne vrijednosti unutarnjih sila na statički neodređenom nosaču određuju se primjenom zakona
superpozicije u obliku:
M = M +m ⋅X +m ⋅X
K V 1 1 2 2
T =T +t ⋅ X +t ⋅ X
K V 1 1 2 2
Momenti savijanja:
7 7
M = M + m ⋅ X + m ⋅ X = 0 + ( −1 ) ⋅
B VB 1B 1 2B 2
qa = − qa
2 2
60 60
1 1
M = M + m ⋅ X + m ⋅ X = 0 + ( −1 ) ⋅
C VC 1C 1 2C 2
qa = − qa
2 2
30 30
Poprečne sile:
qa  1  7 qa 7 23
T =T +t ⋅X +t ⋅X =
d d d d
−   qa + 0 = − qa = qa 2
2  a  60
A VA 1A 1 2A 2
2 60 60
164
qa  1  7 qa 7 37
T =T +t ⋅ X +t ⋅ X = −
l l l l
−   qa + 0 = − − qa = − qa
2
2  a  60
B VB 1B 1 2B 2
2 60 60
qa 1 7 1 1 qa 7 1 35
TBd =TVdB +t1Bd ⋅ X1 +t2Bd ⋅ X2 = +  qa2 −  qa2 = + qa− qa= qa
2 a60 a30 2 60 30 60
qa 1 7 1 1 qa 7 1 25
TCl =TVlC +t1Cl ⋅ X1 +t2Cl ⋅ X2 =− +  qa2 −  qa2 =− + qa− qa=− qa
2 a60 a30 2 60 30 60
 1 1 1
T = T + t ⋅ X + t ⋅ X = 0 + 0 +   qa = qa = T
d d d d 2 l
 a  30
C VC 1C 1 2C 2 D
30
Konačni dijagrami unutarnjih sila na statički neodređenom nosaču (Sl. 25.23)
7qa 2
2 1
qa 2 qa qa 2
60 8 30
8 - -
M K
23
R = qa M = 0,0735qa
2
max
A
60 1
35 qa
23 qa 30
60
qa 60 TK
23 - 37 - 25
x= a qa qa
60 60 60
Sl. 25.23 Dijagrami unutarnjih sila na zadanom kontinuiranom nosaču
165
P r i m j e r 2. (Rešetkasti nosač), (Sl. 25.24).
Za zadani statički neodređeni rešetkasti nosač treba odrediti sile u svim štapovima ako je
EA=konstantno.
S.N .S S.O.S
C P C P
a 1 5 a 1 5
3
3 X =1
A 2 4 D A 2 4 1
B
B a a D
a a X =1 2
s 1
s 2
− 2 − 2
0 00
1 5 1 +2 5
3
1 +1 +1 1 +1 3 +1
2 4 2 4
1 1
2
S V
P
+P 2 0
−P
1 3 5
P 0 0
2 4
P P
Sl. 25.24 Rješavanje dvaput statički neodređene rešetke metodom sila
Određivanje koeficijenata: δ 11 ,δ 12 ,δ 1V ,δ 21 ,δ 22 ,δ 2V :
166
Tablica 25.2 Postupak određivanja sila u štapovima rešetke metodom sila

Štap l Sv s1 s2 S sl S sl sl ssl
2
sl
2
SK
V 1 V 2 1 1 2 2
1
2a 2P 0
− 2 0
−2 2Pa 0 0
2 2a +0,7P
2 a 0 1 1 0 0 a a a 0
3 a −P 0 2 0 −2Pa 0 0 4a 0
4 a 0 1 1 0 0 a a a 0
5
2a 0 0
− 2 0 0 0 0
2 2a −0,7P
∑ 0 −4,83Pa 2a 2a 11,66a
Jednadžbe kontinuiteta temeljem gornje tablice su:
2a ⋅ X + 2a ⋅ X + 0 = 0
1 2
2a ⋅ X + 11,66 a ⋅ X − 4,83Pa = 0
1 2
Pomnožimo li gornju od jednadžbi s (-1) i zbrojimo dobivamo
4,83Pa
9,66a ⋅ X − 4,83Pa = 0
2
→ X = 2
= 0,5P
9,66a
Uvrstimo X2 u prvu od gornjih jednadžbi kontinuiteta i dobivamo
2a ⋅ X + 2a ⋅ ( 0,5P ) = 0
1
→ X = −0,5P 1
Vrijednosti unutarnjih sila na statički neodređenoj rešetki nalaze se u zadnjoj koloni gornje tablice,
a računati su po formuli
S =S +s ⋅X +s ⋅X
K V 1 1 2 2
167
25.3 Deformacijska kontrola kod metode sila
Rješenje statički neodređenih sustava metodom sila svodi se na činjenicu da su konačni relativni
pomaci na mjestu i smjeru prekinutih veza jednaki nuli.
Nakon određivanja konačnog stanja mogu se relativni pomaci i zaokreti izračunati pomoću
unutarnjih sila konačnog stanja kao
1 k 1
δ = i ∫ m ⋅ M ⋅ ds
i
+ K ∫ t ⋅ T
i
⋅ ds +K ∫ n ⋅ N ⋅ ds ≐ 0
i K
EI s GA s EA s
Budući da se metoda sila zasniva na nepostojanju svih takvih pomaka, morali bi pomaci izračunati
pomoću unutarnjih sila konačnog stanja biti jednaki nuli. Na taj način se može kontrolirati da li su
točno određene unutarnje sile konačnog stanja.
Isto tako može se provoditi kontrola točnosti određivanja unutarnjih sila od jediničnih opterećenja.
To se radi na način da se nakon konačno izračunatog stanja odabere novi osnovni statički određeni
D D D
sustav i riješi za jedinična opterećenja s oznakama ( mi ,ti i ni ) . I za taj drugi odabrani
osnovni sustav vrijedi
1 k 1
δ =
i
D
∫ m ⋅ M ⋅ ds +
D
i K ∫ t ⋅ T ⋅ ds +
i
D
∫ n ⋅ N ⋅ ds ≐ 0
K
D
i K
EI s GA s EA s
Svi tako određeni ukupni relativni pomaci i zaokreti i u ovom slučaju moraju biti jednaki nuli. Na tom
principu se zasniva kontrolni postupak koji se naziva deformacijska kontrola. Ako su sve tako
dobivene veličine pomaka jednake nuli ili se kreću oko nule, možemo ustvrditi da je statički
neodređena zadaća korektno riješena.
Kod sustava s velikim brojem nepoznatih, dovoljno je provjeriti neke od pomaka i donijeti
odgovarajući zaključak o korektnosti proračuna.
I u ovom slučaju se najčešće kod punostijenih nosača u obzir uzima samo doprinos od momenta
savijanja, pa se gornji izrazi bitno pojednostave. Postupak provođenja deformacijske kontrole
prikazan je na sljedećem primjeru.
168
P r i m j e r 1. (deformacijska kontrola na jednostrano upetom nosaču), (Sl. 25.25).
q
S .N .S
X =1 1
q
S .O.S
M V ql ql 2
+ ql
2 8
2
m 1 -
1 1/ 2
1
ql 2
2
l
8 ql
-
M K
8
+
Drugi osnovni sustav
D
m 1
+ X =1 1
Sl. 25.25 Prikaz deformacijske kontrole na zadanom nosaču
Koeficijenti u jednadžbi kontinuiteta su:
δ = ∫ M ⋅ m ⋅ dx =    1
2 3
1 1 2 ql ql
l ⋅ −  = −
EI  3 8   2
1V V 1
EI l 24EI
1 1  1  2  l
δ = ∫ m ⋅ m ⋅ dx =  1 ⋅ l  1 =
EI  2  3  3EI
11 1 1
EI l
Nepoznata veličina X1 koja predstavlja moment na ležaju A izgleda
169
3
ql
δ ql 2
X =− = 24EI = 1V
1
δ l 811
3EI
Konačni moment savijanja na ležaju A iznosi
2 2
ql ql
M = M + m ⋅ X = 0 − 1⋅
A
K VA 1A
=− 1
8 8
Kontrola konačnih pomaka na mjestu i smjeru nepoznatih za dva različita osnovna sustava (
δ 1 i δ 1D ).
δ = ∫ M ⋅ m ⋅ dx =  − ⋅ l ⋅ 
1 1 ql 1 2  1  2 ql 2 2
 1  ql ql 3 3
 − 1 +  ⋅ l  −  = − =0
EI  8 2  3  EI  3 8  2  24EI 24EI
1 K 1
EI l
δ = ∫ M ⋅ m ⋅ dx =  − ⋅ l ⋅ 
1 1 ql 1 2  1  2ql 2 2
 l  ql ql 4 4
 l  +  ⋅ l   =− + =0
D D
EI  8 2  3  EI  3 8  
1 K 1
EI l 2 24EI 24EI
Prema očekivanju na mjestu i u smjeru nepoznatih sila različitih osnovnih sustava u kombinaciji s
konačnim rješenjem dobili smo ukupne pomake jednake nuli pa možemo zaključiti da smo korektno
riješili neodređenu zadaću.
25.4 Pomaci na statički neodređenim sustavima
Pri određivanju pomaka na statički neodređenim sustavima moguće je formalno koristiti teorem o
jediničnoj sili koji vrijedi općenito. Naime često se nakon određivanja konačnog stanja na statički
neodređenim sustavima javlja potreba za određivanjem pomaka u pojedinim točkama tog sustava.
Bez izvođenja dokaza može se reći da je bilo koji osnovni sustav s pridruženim unutarnjim silama
konačnog stanja ekvivalentan zadanom statički neodređenom sustavu pa može poslužiti za
određivanje proizvoljnih pomaka ili zaokreta.
Stoga je pomak bilo koje točke zadanog neodređenog sustava jednak integralu umnoška konačnih
unutarnjih sila tog sustava i unutarnjih sila od jedinične sile na proizvoljnom osnovnom statički
određenom sustavu. To se naziva redukcijski stavak. Izraz za pomak izgleda
1 k 1
δ = 1K ∫ m ⋅ M ⋅ ds +
1 K ∫ t ⋅ T ⋅ ds + ∫ n ⋅ N ⋅ ds
1 K 1 K
EI s GA EAs s
170
Prikaz učinka redukcijskog stavka na statički neodređenim sustavima demonstrirati će se na dva
jednostavna primjera.
P r i m j e r 1. (jednostrano upeti nosač opterećen koncentriranom silom u sredini raspona). Treba

odrediti vertikalni pomak točke C (Sl. 25.26).
P
EI C
A B
l/2 l/2
X =11 P
A C B
P Pl
2 4 P
2
1
3 l
Pl
16
+ 5 Pl
32
l
m 21
O
1
Sl. 25.26 Postupak određivanja pomaka točke C na zadanom nosaču
Određivanje nepoznatog momenta savijanja na ležaju A uzimajući u obzir samo deformacije od

savijanja
171
δ = ∫ m ⋅ M ⋅ ds =  ⋅ l ⋅  ⋅  −  = −
2
1 1 Pl 1 1 Pl
EI  4 2  2
1V 1 V
EI s
16 EI
1 1  1 2  l
δ = ∫ m ⋅ m ⋅ ds =  1 ⋅ l ⋅ ⋅
  1 =
EI  2   3  3EI
11 1 1
EI s
2
Pl
δ 3
X =− = 16 EI =
1V
Pl
1
δ l 11
16
3EI
Određivanje konačnih vrijednosti momenata savijanja na zadanom statički neodređenom nosaču:
3  3
M = M + m ⋅ X = 0 − 1⋅  Pl  = − Pl
 16  16
A VA 1A 1
Pl 1  3  Pl 3 8Pl − 3Pl 5
M = M +m ⋅ X = − ⋅  Pl  = − Pl = = Pl
4 2  16  4 32
C VC 1C 1
32 32
Vertikalni pomak točke C u sredini raspona neodređenog nosača
1 1  3Pl l 1  2 l  1  5Pl l 1  1 l 
δ = ∫ m ⋅ M ⋅ dsO
= − ⋅ ⋅  −  +  ⋅ ⋅  −  =
EI  16 2 2  3 2  EI  32 2 2  3 2 
CV 1 K
EI s
Pl 3
5Pl 12Pl − 5Pl 73 3 3
=+ − = = Pl 3
64EI 768EI 768EI 768
P r i m j e r 2. (jednostrano upeti nosač opterećen koncentriranim momentom na ležaju B). Odrediti

vertikalni pomak nosača u l / 2 (Sl. 25. 27).
172
X =1
1
M M
l 1
M
2 M
4
l
2 M
Sl. 25.27 Postupak određivanja vertikalnog pomaka nosača u l/2
Određivanje nepoznate reaktivne sile na ležaju B uzimajući u obzir samo deformacije od savijanja
173
δ = ∫ m ⋅ M ⋅ ds = ( M ⋅ l ) ⋅  l  =
2
1 1 1 Ml
 2  2EI
1V 1 V
EI EI s
δ = ∫ m ⋅ m ⋅ ds =  l ⋅ l ⋅  ⋅  l  =
3
1 1 1 2 l
EI  2   3  3EI
11 1 1
EI s
2
Ml
δ 3M
X =− = − 2EI = − 1V
δ
3
1
l 2l 11
3EI
Konačna vrijednost momenta savijanja na ležaju A
 3M  3 1
M = M + m ⋅ X = M + l ⋅ − =M − M =− M
 2l 
A VA 1A 1
2 2
Vertikalni pomak u sredini raspona zadanog neodređenog nosača je
1 1  M l 1  2 l  1  M l 1  1 l 
δ (l / 2) = ∫ m ⋅ M ⋅ O
ds =  − ⋅ ⋅  −  +  ⋅ ⋅  −  =
EI  2 2 2  3 2  EI  4 2 2  3 2 
V 1 K
EI s
Ml 2
Ml 4Ml − Ml 3 2
Ml 2 2 2
=+ − = = Ml = 2
24EI 96EI 96EI 96 32EI
25.5 Simetrični nosači s nesimetričnim opterećenjem (simetriranje i antimetriranje)

Vrlo često u konstrukcijama susrećemo nosače koji imaju osi simetrije. Proračun takvih nosača
metodom sila može se znatno pojednostaviti. Naime simetrija konstrukcije daje mogućnost
174
smanjenja ne smo broja nepoznatih sila nego i znatnog broja računskih operacija koje dovode do
rješenja. Promatramo slijedeće primjere:
P r i m j e r 1. (kontinuirani nosač preko tri polja). Simetrični nosač treba riješiti tako da se
nesimetrično opterećenje rastavi na simetrični i antimetrični dio i konačno rješenje dobije
superpozicijom tih stanja (Sl. 25.28).
q
5 × S.N .S
l l l
=
S 2 × S.N .S
X 1
X 2
X 2
X 1
+
X 3 X 4
A 2 × S.N .S
X q/2
4
X 3
Rubni uvjeti na osi simetrije i antimetrije

S A
Sl. 25.28 Rješavanje zadanog nosača metodom simetrije i antimetrije
P r i m j e r 2. (Dvopoljni okvir nesimetrično opterećen). Treba riješiti noseći sustav rastavljanjem

na simetriju i antimetriju (Sl. 25.29).
175
4 × S.N .S h
l l
P/2 P/2
S
2 × S.N .S
X 1
X 1
X 2
P/2 X 2
2 × S.N .S P/2
X 3
X 3
X 4
X 4
Sl. 25.29 Rješavanje zadanog nosača simetrijom i antimetrijom
U slijedećoj Tablici 25.1 su prikazane neke nelinearne funkcije (parabole) koje se koriste tijekom
integracije izraza za pomake kod metode sila.
176
Tablica 25.1 Površine i težišta nekih nelinearnih funkcija
POLOŽAJ
OBLIK TEŽIŠTA
FUNKCIJE POVRŠINA
t 1 t 2
a
2 a a
T f a⋅ f
3 2 2
t 1
t 2
a
2 5 3
T f a⋅ f a a
3 8 8
t 1
t 2
t 2
t 1
1 3 1
a⋅ f
Parabola
f II − reda a a
T 3 4 4
a
t 2
t 1
1 4 1
a⋅ f
Parabola
f III − reda a a
T 4 5 5
a
LITERATURA:
177
[1] V. Simović: GRAĐEVNA STATIKA I, Građevinski institut Zagreb, 1988. god.
[2] M. Anđelić: GRAĐEVNA STATIKA II, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005.god.
[3] I. P. Prokofjev: TEORIJA KONSTRUKCIJA I, Građevinska knjiga Beograd, 1966. god.
[4] I. P. Prokofjev: TEORIJA KONSTRUKCIJA II, Građevinska knjiga Beograd, 1960. god.
[5] A. Darkov: STRUCTURAL MECHANICS, Mir Publishers Moscow, 1979. god.
[6] V. Kiselev: STRUCTURAL MECHANICS, Mir Publishers Moscow, 1982. god.
[7] K. Čališev: PRIMIJENJENA STATIKA, tehnička knjiga Zagreb, 1951. god.
[8] LJ. Savić: TEORIJA KONSTRUKCIJA, Građevinski fakultet Beograd, 2007. god.
[9] M. Sekulović: TEORIJA LINIJSKIH NOSAČA, Građevinska knjiga Beograd, 2005. god.
[10] H. I. Laursen: STRUCTURAL ANALYSIS, McGraw-Hill Book Company, 1988. god.
178
Numeri£ki primjeri
5. listopada 2016.
Tehni£ko veleu£ili²te u Zagrebu Numeri£ki primjeri
Numeri£ki primjer 1. Obi£na greda optere¢enja je kontinuiranim optere¢enjem prema slici 1. Potrebno je
analiti£kim postupkom odrediti dijagrame unutarnjih sila.
q=10kN/m 1 q=10kN/m 2
AH a b
Av Bv
Slika 1: Zadana shema nosa£a. Slika 2: Ra£unska shema nosa£a.
Ravnoteºa.
Suma momenata na to£ku a:
X
Mb = 0
−AV × 5 + q × 5 × 2, 5 = 0
−AV × 5 + 10 × 5 × 2, 5 = 0
AV = 25, 00 kN
Suma momenata na to£ku b:

X
Ma = 0
BV × 5 − q × 5 × 2, 5 = 0
BV × 5 − 10 × 5 × 2, 5 = 0
BV = 25, 00 kN
Suma sila u smjeru osi x:

X
x=0
AH = 0, 00 kN
Kontrola:
X
y=0
AV + B V − q × 5 = 0
25 + 25 − 10 × 5 = 0
0=0
Unutarnje sile.
Presjek 1-1:
1
AH a N1
T1 M1
Av
Slika 3: Presjek 1-1.
X X X
x=0 y=0 M1 = 0
AH + N1 = 0 AV − T1 = 0 M1 = 0, 00 kN m
N1 = 0, 00 kN 25 − T1 = 0 (−)
T1 = 25, 00 kN
179
Presjek 2-2:
T2
N2 b
M2 2
Bv
Slika 4: Presjek 2-2.
X X X
x=0 y=0 M2 = 0
N2 = 0 BV + T2 = 0 M2 = 0, 00 kN m
N2 = 0, 00 kN 25 + T2 = 0 (−)
T2 = −25, 00 kN
Maksimalni moment.
AH a Nx
Tx Mx
Av
x
Slika 5: Presjek x.
X
T =0 Mx = 0
x
AV − q × x = 0 −AV × x + q × x ×
+ Mx = 0
2
AV 2, 5
x= −25 × 2, 5 + 10 × 2, 5 × + Mx = 0
q 2
25
x= = 2, 5 m Mx = 31, 25 kN m
10
(vlak dolje)
Dijagrami unutarnjih sila. M J : 1 cm = 20 kN ; M J : 1 cm = 20 kN m
q × l2 10 × 52
m0 = = = 31, 25 kN m
8 8
180
q=10kN/m
M 0 0
Mmax
m0
31,25
m0
25,00
+
T 0
25,00
N 0 0 0
Slika 6: Dijagrami unutarnjih sila.
181
Numeri£ki primjer 2. Potrebno je analiti£kim postupkom izra£unati dijagrame unutarnjih sila za nosa£ sa
slike 7.
q=10kN/m
3
α
3 4 3
Slika 7: Zadana shema nosa£a.
5 6
4
q=10kN/m
Bv
1 2
AH a b
3
Av
Slika 8: Ra£unska shema nosa£a.
Ravnoteºa.
X
Ma = 0
p
BV × 10 − q × 32 + 42 × 5 = 0
p
BV × 10 − 10 × 32 + 42 × 5 = 0
BV = 25, 00 kN

X
Mb = 0
p
AV × 10 − q × 32 + 42 × 5 = 0
p
AV × 10 − 10 × 32 + 42 × 5 = 0
AV = 25, 00 kN

X
x=0
AH = 0, 00 kN
182
Kontrola:
X
y=0
p
Av + B v − q × 32 + 42 = 0
p
25 + 25 − 10 × 32 + 42 = 0
0=0
Unutarnje sile.
Presjek 1-1:
AH a N1
T1 M
Av
Slika 9: Presjke 1-1.
X X X
x=0 y=0 M1 = 0
N1 = 0 AV − T1 = 0 M1 = 0, 00 kN m
N1 = 0, 00 kN 25 − T1 = 0 (−)
T1 = 25, 00 kN
Presjek 2-2:
1 2
AH a N2
T2 M2
Av
X X X
x=0 y=0 M2 = 0
N2 = 0 AV − T2 = 0 −AV × 3 + M2 = 0
N2 = 0, 00 kN 25 − T2 = 0 −25 × 3 + M2 = 0
T2 = 25, 00 kN M2 = 75, 00 kN m
(vlak dolje)
Presjek 3-3:
1 23
N3
AH a M3
T3
Av
183
3 AVxα AVyα
tan α = sin α = cos α =
4 AV AV AVyα
α
α = 36, 8699◦ AVxα = sin α × AV AVyα = cos α × AV
Av
AVxα = sin 36, 8699◦ × 25 AVyα = cos 36, 8699◦ × 25
AVxα = 15, 00 kN AVyα = 20, 00 kN AVxα
α
X X X
xα = 0 yα = 0 M3 = 0
AVxα + N3 = 0 AVyα − T3 = 0 −AV × 3 + M3 = 0
15 + N3 = 0 20 − T3 = 0 −20 × 3 + M3 = 0
N3 = −15, 00 kN T3 = 20, 00 kN M3 = 75, 00 kN m
(vlak dolje)
Presjek 4-4 (lijevo-desno):
4
N4
M
q=10kN/m T4
1 2
AH a
3
Av
Slika 12: Presjke 4-4 (lijevo-desno).
184
qyα
Q = q × 5 = 10 × 5 = 50, 00 kN
qxα
Qxα = sin α × Q = sin 36, 8699◦ × 50 = 30, 00 kN

Qxα = sin α × q × 5 = sin 36, 8699◦ × 10 × 5 = 30, 00 kN
qxα = sin α × q = sin 36, 8699◦ × 10 = 6, 00 kN
Qxα = qxα × 5 = 6 × 5 = 30, 00 kN
Qyα = cos α × Q = cos 36, 8699◦ × 50 = 40, 00 kN

Qxα
Qyα = cos α × q × 5 = cos 36, 8699◦ × 10 × 5 = 40, 00
qyα = cos α × q = cos 36, 8699◦ × 10 = 8, 00 kN Q
α
Qyα = qyα × 5 = 8 × 5 = 40, 00 kN
Qyα
3
5
X X
xα = 0 yα = 0
AVxα − q × sin α × 5 + N4 = 0 AVyα − q × cos α × 5 − T4 = 0
15 − 10 × sin 36, 8699◦ × 5 + N4 = 0 20 − 10 × cos 36, 8699◦ × 5 − T4 = 0
15 − 30 + N4 = 0 20 − 40 − T4 = 0
N4 = 15, 00 kN T4 = −20, 00 kN
X
M4 = 0
−AV × 7 + q × 5 × 2 + M4 = 0
−25 × 7 + 10 × 4 × 2 + M4 = 0
M4 = 75, 00 kN m
(vlak dolje)
Presjek 4-4 (desno-lijevo):
5 6
T4 b
M4
N4
4
Bv
Slika 13: Presjke 4-4 (desno-lijevo).
185
X X X
xα = 0 yα = 0 M4 = 0
BVxα − N4 = 0 BVyα + T4 = 0 BV × 3 − M 4 = 0
15 − N4 = 0 20 + T4 = 0 25 × 3 − M4 = 0
N4 = 15, 00 kN T4 = −20, 00 kN M4 = 75, 00 kN m
(vlak dolje)
Presjek 5-5:
6
T5
N5 b
M5 5
Bv
X X X
x=0 y=0 M5 = 0
N5 = 0, 00 kN BV + T5 = 0 BV × 3 − M5 = 0
25 + T5 = 0 25 × 3 − M5 = 0
T5 = −25, 00 kN M5 = 75, 00 kN m
(vlak dolje)
Presjek 6-6:
T6
N6 b
M56 6
Bv
X X X
x=0 y=0 M6 = 0
N6 = 0, 00 kN T6 = 0, 00 kN M6 = 0, 00 kN m
(−)
Maksimalni moment.
Nx
q=10kN/m M
1 2 Tx
AH a
3
Av x
Slika 16: Presjek x.
186
X
T =0 Mx = 0
x−3 x−3 x−3
AVyα − qyα × =0 −AV × x + q × × + Mx = 0
cos α cos α 2
AVyα 5−3 5−3
x= × cos α + 3 −25 × 5 + 10 × × + Mx = 0
qyα cos 36, 8699◦ 2
20
x= × cos 36, 8699◦ + 3 Mx = 100, 00 kN m
8
x=5m (vlak dolje)
qyα × l2 8 × 52
m0 = = = 25, 00 kN m
8 8
q=10kN/m
m0
75,00
75,00
m0
Mm
ax
100,00
75,00 75,00
- 20,00 -
25,00 25,00
0,00
25,00 25,00
20,00 +
T + 15,00
0,00
+ 0,00
N 0,00
-
0,00 15,00
187
Numeri£ki primjer 3. Potrebno je analiti£kim i grafoanaliti£kim postupkom izra£unati i nacrtati dijagrame

unutarnjih sila za nosa£ sa slike 18.
q=5kN/m PV=10kN PV =10kN

PH=20kN
3 2 2 2 1 1
Analiti£ki postupak
9 PV =10kN
DH e PH=20kN
d
10 11
12
DV
3 PV =10kN 6 7 8
EV
BV
BH c d DH
b
DV
45
1 q=5kN/m 2
CV
AH b BH
a
Ma BV
AV
Analiti£ki postupak - ravnoteºa

Segment d-e
9 PV =10kN
DH e PH=20kN
d
10 11
12
DV
1 1
Slika 20: Segment d-e.
Suma momenata na to£ku d:
X
Md = 0
EV × 2 − PV × 1 = 0
EV × 2 − 10 × 1 = 0
EV = 5, 00 kN
188
Suma momenata na to£ku e:
X
Me = 0
−DV × 2 + PV × 1 = 0
−DV × 2 + 10 × 1 = 0
DV = 5, 00 kN
X
x=0
DH + PH = 0
DH + 20 = 0
DH = −20, 00 kN
Segment d-e
3 PV =10kN 6 7 8
BV
BH c d DH
b
DV
4 5
CV
2 2 2
Slika 21: Segment b-d.
X
Mb = 0
−PV × 2 + CV × 4 − DV × 6 = 0
−10 × 2 + CV × 4 − 5 × 6 = 0
CV = 12, 50 kN
Suma momenata na to£ku c:
X
Mb = 0
−BV × 4 + PV × 2 − DV × 2 = 0
−BV × 4 + 10 × 2 − 5 × 2 = 0
BV = 2, 50 kN
X
x=0
−BH + DH = 0
+BH + (−20) = 0
BH = −20, 00 kN
189
Segment a-b
1 q=5kN/m 2
AH b BH
a
Ma BV
AV 3
Slika 22: Segment a-b.

X
Ma = 0
−q × 3 × 1.5 − BV × 3 + Ma = 0
−5 × 3 × 1.5 − 2, 5 × 3 + Ma = 0
Ma = 30, 00 kN m
X
x=0
AH + B H = 0
AH + (−20) = 0
AH = 20, 00 kN
Suma sila u smjeru osi y:
X
y=0
AV − q × 3 − B V = 0
AV − 5 × 3 − 2, 5 = 0
AV = 17, 50 kN
Kontorla
X
y=0
AV − q × 3 − PV + CV − PV + EV = 0
17, 5 − 5 × 3 − 10 + 12, 5 − 10 + 5 = 0
0, 00 = 0, 00
Presjek 1-1:
1
AH N1
aT
Ma 1 M1
AV
X X X
x=0 y=0 M1 = 0
N1 + AH = 0 AV − T1 = 0 M1 + Ma = 0
N1 + 20 = 0 17, 50 − T1 = 0 M1 + 30 = 0
N1 = −20, 00 kN T1 = 17, 50 kN M1 = −30, 00 kN m
(vlak gore)
190
Presjek 2-2:
M2
T2
b BH
N2
BV
2
X X X
x=0 y=0 M2 = 0
−N2 + BH = 0 −BV + T2 = 0 M2 = 0, 00 kN m
−N2 + (−20) = 0 −2, 50 + T2 = 0 (−)
N2 = −20, 00 kN T2 = 2, 50 kN
Presjek 3-3:
3
BV
BH N3
b T
3 M3
X X X
x=0 y=0 M3 = 0
N3 − B H = 0 BV − T3 = 0 M3 = 0, 00 kN m
N3 − (−20) = 0 2, 5 − T3 = 0 (−)
N3 = −20, 00 kN T3 = 2, 50 kN
Presjek 4-4:
3
BV
BH N4
b 4 T4 M4
X X X
x=0 y=0 M4 = 0
N4 − BH = 0 BV − T4 = 0 M4 − B V × 2 = 0
N4 − (−20) = 0 2, 5 − T4 = 0 M4 − 2, 5 × 2 = 0
N4 = −20, 00 kN T4 = 2, 50 kN M4 = 5, 00 kN m
(vlak dolje)
191
Presjek 5-5:
X X X
x=0 y=0 M5 = 0
N5 − BH = 0 BV − PV − T5 = 0 −M5 + BV × 2 = 0
N5 − (−20) = 0 2, 5 − 10 − T5 = 0 −M5 + 2, 5 × 2 = 0
N5 = −20, 00 kN T5 = −7, 50 kN M5 = 5, 00 kN m
(vlak dolje)
Presjek 6-6:
7 8
M6
T6
c d DH
N6
DV
6
CV
X X X
x=0 y=0 M6 = 0
−N6 + DH = 0 −DV + CV + T6 = 0 −M6 − DV × 2 = 0
−N6 + (−20) = 0 −5 + 12, 5 + T6 = 0 −M6 − 5 × 2 = 0
N6 = −20, 00 kN T6 = −7, 50 kN M6 = −10, 00 kN m
(vlak gore)
Presjek 7-7:
7 8
M7
T7
d DH
N7
DV
X X X
x=0 y=0 M7 = 0
−N7 + DH = 0 −DV + T7 = 0 −M7 − DV × 2 = 0
−N7 + (−20) = 0 −5 + T7 = 0 −M7 − 5 × 2 = 0
N7 = −20, 00 kN T7 = 5, 00 kN M7 = −10, 00 kN m
(vlak gore)
192
Presjek 8-8:
8
M8
T8
d DH
N8
DV
X X X
x=0 y=0 M8 = 0
−N8 + DH = 0 −DV + T8 = 0 M8 = 0, 00 kN m
−N8 + (−20) = 0 −5 + T8 = 0 (−)
N8 = −20, 00 kN T8 = 5, 00 kN
Presjek 9-9:
9
DH N9
d T
9 M9
DV
X X X
x=0 y=0 M9 = 0
N9 − DH = 0 DV − T9 = 0 M9 = 0, 00 kN m
N9 − (−20) = 0 5 − T9 = 0 (−)
N9 = −20, 00 kN T9 = 5, 00 kN
Presjek 10-10:
9 10
DH N10
d T10 M10
DV
X X X
x=0 y=0 M10 = 0
N10 − DH = 0 DV − T10 = 0 M10 − DV × 1 = 0
N10 − (−20) = 0 5 − T10 = 0 M10 − 5 × 1 = 0
N10 = −20, 00 kN T10 = 5, 00 kN M10 = 5, 00 kN m
(vlak dolje)
193
Presjek 11-11:
M11
T11
e PH=20kN
N11
11
12
EV
X X X
x=0 y=0 M11 = 0
−N11 − PH = 0 EV + T11 = 0 −M11 + EV × 1 = 0
−N11 − 20 = 0 5 + T11 = 0 −M11 + 5 × 1 = 0
N11 = −20, 00 kN T11 = −5, 00 kN M11 = 5, 00 kN m
(vlak dolje)
Presjek 12-12:
M12
T12
e PH=20kN
N12
12
EV
X X X
x=0 y=0 M12 = 0
−N12 − PH = 0 EV + T12 = 0 M12 = 0, 00 kN m
−N12 − 20 = 0 5 + T12 = 0 (−)
N12 = −20, 00 kN T12 = −5, 00 kN
194
q × l2 5 × 32
m0 = = = 5, 625 kN m
8 8
q=5kN/m PV=10kN PV =10kN

PH=20kN
30,00
m0 m0
10,00
M 0 0 0 0
5,00 5,00
17,50
+ 5,00 5,00
2,50 2,50
T +
-
-
5,00 5,00
7,50 7,50
20,00 20,00
195
Grafoanaliti£ki postupak Segment 1.
1 q=5kN/m 2 PV =10kN 5
AH a b
3 4
3 2 2
AV BV
Slika 36: Segment 1.

X
Ma = 0
BV × 7 − PV × 5 − q × 3 × 1, 5 = 0
BV × 7 − 10 × 5 − 5 × 3 × 1, 5 = 0
BV = 10, 36 kN
X
Mb = 0
−AV × 7 + PV × 2 + q × 3 × 5, 5 = 0
−AV × 7 + 10 × 2 + 5 × 3 × 5, 5 = 0
AV = 14, 64 kN
Kontorla!
X
y=0
A V − q × 3 − PV + B V = 0
14, 64 − 5 × 3 − 10 + 10, 36 = 0
0, 00 = 0, 00
Presjek 1-1:
X 1
M1 = 0
AH a N1
M1 = 0 kN m M1
(−) T1
AV
Presjek 2-2:
q=5kN/m
X
M2 = 0 1 2
AH a N2
M2 − AV × 3 + q × 3 × 1, 5 = 0
T2 M2
M2 − 14, 64 × 3 + 5 × 3 × 1, 5 = 0
M2 = 21, 42 kN m AV
(vlak dolje)
Presjek 3-3:
X
M3 = 0 PV =10kN 5
M3
T3
b
M3 − BV × 2 = 0 N3
M3 + 10, 36 × 2 = 0 3 4
M3 = 20, 72 kN m BV
(vlak dolje)
196
Presjek 4-4:
X
M4 = 0 5
M4
T4
b
M4 − BV × 2 = 0 N4
M4 + 10, 36 × 2 = 0 4
M4 = 20, 72 kN m BV
(vlak dolje)
Presjek 5-5:
M5
X T5
M5 = 0 b
N5
M5 = 0, 00 kN m
5
(−) BV
Segment 2.
6 PV =10kN
CH c d PH=20kN
7 8
3 19
CV DV
Slika 37: Segment 2.

X
Mc = 0
DV × 4 − PV × 3 = 0
DV × 4 − 10 × 3 = 0
DV = 7, 50 kN
X
Md = 0
−CV × 4 + PV × 1 = 0
−CV × 4 + 10 × 1 = 0
CV = 2, 50 kN
Kontorla!
X
y=0
CV − PV + DV = 0
7, 50 − 10 + 2, 50 = 0
0, 00 = 0, 00
Presjek 6-6:
6
X
M6 = 0 CH c N6
M6 = 0, 00 kN m M6
T6
(−)
CV
197
Presjek 7-7:
X
M7 = 0 6
M7 − C V × 3 = 0 CH c N7
M7 + 2, 5 × 3 = 0 T7 M7
7
M7 = 7, 50 kN m
CV
(vlak dolje)
Presjek 8-8:
X
M8 = 0 M8
T8
PH=20kN
−M8 − DV × 1 = 0 d
N8
−M8 + 7, 5 × 1 = 0
8 9
M8 = 7, 50 kN m
DV
(vlak dolje)
Presjek 9-9:
M9
X T9
M9 = 0 d PH=20kN
N9
M9 = 0, 00 kN m
9
(−)
DV
26, 25
T1 = tan α1 = = 17, 50 kN
1, 5
3, 75
T2 = tan α2 = = 2, 50 kN
1, 5
T3 = T4 = T2
15, 00
T5 = tan α5 = = −7, 50 kN
2, 00
T6 = T5
15, 00
T7 = tan α7 = = 5, 00 kN
3, 00
5, 00
T8 = tan α8 = = −5, 00 kN
1, 00
T9 = T8
q × l2 5 × 32
m0 = = = 5, 625 kN m
8 8
198
q=5kN/m PV =10kN PV =10kN

PH=20kN
1 korak
M 0 0 0
7,50
m0 m0
21,42 20,72
2 korak
M 0 0 0
10
5
7,50
lom
30
21,42 20,72 5
1,5
30,00
α1
15
26,25
3
m0 m0
10,00
α7
3 korak
3,75
15
15
M 0 0 0 0
α2
α5
1,5
α8
5
5,00 5,00
2
1
17,50
+ 5,00 5,00
2,50 2,50
T +
-
-
5,00 5,00
7,50 7,50
199
Numeri£ki primjer 4.
Potrebno je uravnoteºit re²etkasti nosa£ sa slike 39 i odrediti sile u ²tapovima S1 , S2 i S3 .
PV =10kN
PV =10kN S1 PV =10kN
1
PV=10kN PV =10kN
S2
1
AH a S3 b
1 1 1 1
AV BV
Analiti£ki postupak.
Ravnoteºa.
X
Ma = 0
B V × 4 − PV × 4 − PV × 3 − PV × 2 − PV × 1 = 0
BV × 4 − 10 × 4 − 10 × 3 − 10 × 2 − 10 × 1 = 0
BV = 25, 00 kN
X
Mb = 0
−AV × 4 + PV × 4 + PV × 3 + PV × 2 + PV × 1 = 0
−AV × 4 + 10 × 4 + 10 × 3 + 10 × 2 + 10 × 1 = 0
AV = 25, 00 kN
X
x=0
AH = 0, 00 kN
Kontrola:
X
y=0
Av + Bv − PV × 5 = 0
25 + 25 − 10 × 5 = 0
0=0
S1y
S1x
PV =10kN
S1
1
d
PV=10kN S2
1
AH a S3 c S2x
S2y
1 1
AV
200

X
Mc = 0
−S1x × 2 − AV × 2 + PV × 1 + PV × 2 = 0
−S1x × 2 − 25 × 2 + 10 × 1 + 10 × 2 = 0
S1x = −10, 00 kN
S1x
S1 = = −14, 1421 kN
sin 45◦
S1y = S1 × cos 45◦ = −10, 00 kN

X
Ma = 0
−S2y × 2 − PV × 1 = 0
−S2y × 2 − 10 × 1 = 0
S2y = −5, 00 kN
S2y
S2 = = −7, 07 kN
sin 45◦
S2x = S2 × cos 45◦ = −5, 00 kN

X
Md = 0
S3 × 1 + PV × 1 − AV × 1 = 0
S3 × 1 + 10 × 1 − 25 × 1 = 0
S3 = 15, 00 kN
Kontorla
X
x=0
AH + S3 + S2x + S1x = 0
0 + 15 + (−5) + (−10) = 0
0, 00 = 0, 00
X
y=0
AV − S2y + S1y − PV − PV = 0
25 − (−5) + (−10) − 10 − 10 = 0
0, 00 = 0, 00
201
Gra£ki postupak.
M J : 1 cm = 100 cm; M J : 1 cm = 5 kN
PV=10kN
PV =10kN S1 PV=10kN
PV
1
PV =10kN PV =10kN
S2
1
S3
5
AV PV 1
1 1 1 1 2
1 PV 3 AVocitano = 5 cm ⇒ AV = 25 kN
BVocitano = 5 cm ⇒ BV = 25 kN
4 0
2
PV
6 5
3
5
BV
5 6
4
PV
S1ocitano = 2, 8 cm ⇒ S1 = 14 kN
202
Numeri£ki primjer 5. Trozglobni okvir sa slike 1 potrebno je analiti£kim i gra£kim postupkom uravnoteºiti
te odrediti dijagrame unutarnjih sila.
2 2 q=10kN/m
5
q=10kN/m c 6
2 3 4 PH=20kN
8
0,5 0,5
PH=20kN 7
9
4
4
1
AH a
10
b BH
AV
BV
Slika 41: Zadana shema nosa£a. Slika 42: Ra£unska shema nosa£a.
q=10kN/m
CV5
CH CH c 6
c
2 3 4 CV PH=20kN
8
7
9
1
AH a
10
b BH
AV
BV
Slika 43: Ra£unska shema nosa£a presjek kroz zglob.
Analiti£ki postupak - metoda 1

X
Mb = 0
−AV × 4 − AH × 1 + PH × 4, 5 + q × 2 × 3 = 0
−AV × 4 − AH × 1 + 20 × 4, 5 + 10 × 2 × 3 = 0
−AV × 4 − AH × 1 = −150

X
Mc = 0
−AV × 2 + AH × 4 + q × 2 × 1 = 0
−AV × 2 + AH × 4 + 10 × 2 × 1 = 0
−AV × 2 + AH × 4 = −20
203
Rje²avanje sustava linearnih jednadºbi:

−4 −1 AV −150
=
−2 4 AH −20

−4 −1 AV −150
=
4 −8 AH 40

−4 −1 AV −150
=
0 −9 AH −110
−110
AH = = 12, 22 kN
−9
−AV × 4 − AH × 1 = −150
−AV × 4 − 12, 22 × 1 = −150
AV = 34, 44 kN

X
Ma = 0
BV × 4 − BH × 1 + PH × 3, 5 − q × 2 × 1 = 0
BV × 4 − BH × 1 + 20 × 3, 5 − 10 × 2 × 1 = 0
BV × 4 − BH × 1 = −50

X
Mc = 0
BV × 2 − BH × 5 − PH × 0, 5 = 0
BV × 2 − BH × 5 − 20 × 0, 5 = 0
BV × 2 − BH × 5 = 10
Rje²avanje sustava linearnih jednadºbi:

4 −1 BV −50
=
2 −5 BH 10

4 −1 BV −50
=
−4 10 BH −20

4 −1 BV −50
=
0 9 BH −70
−70
BH = = −7, 78 kN
9
BV × 4 − (−7, 78) × 1 = −50

BV × 4 = −57, 78
BV = −14, 44 kN
X
x=0
AH + CH = 0
12, 22 + CH = 0
CH = −12, 22 kN
204
X
y=0
AV − CV − q × 2 = 0
34, 44 − CV − 10 × 2 = 0
CV = 14, 44 kN
Analiti£ki postupak - metoda 2
q=10kN/m
5
c 6
2 3 4 PH=20kN
8
7
9
H'A 1
a
10
b
A0 H'B
B0
Slika 44: Ra£unska shema nosa£a. Slika 45: Ra£unska shema nosa£a presjek kroz zglob.

X
Mb = 0
−A0 × 4 + PH × 4, 5 + q × 2 × 3 = 0
−A0 × 4 + 20 × 4, 5 + 10 × 2 × 3 = 0
A0 = 37, 5 kN

X
Ma = 0
B0 × 4 + PH × 3, 5 − q × 2 × 1 = 0
B0 × 4 + 20 × 3, 5 − 10 × 2 × 1 = 0
B0 = −12, 5 kN

X
Mc = 0
0
HAH × 4, 5 − A0 × 2 + q × 2 × 1 = 0
0
HAH × 4, 5 − 37, 5 × 2 + 10 × 2 × 1 = 0
0
HAH = 12, 22 kN
0
HAH 4
0 =
HAV 1
0 H0 12, 22
HAV = AH = = 3, 06 kN
4 4
205

X
Mc = 0
0
−HBH × 4, 5 + B0 × 2 − PH × 0, 5 = 0
0
−HBH × 4, 5 + (−12, 5) × 2 − 20 × 0, 5 = 0
0
HBH = −7, 78 kN
0
HBH 4
0 =
HBV 1
0 H0 −7, 78
HBV = BH = = −1, 94 kN
4 4
0
AV = A0 − HAV = 37, 5 − 3, 06 = 34, 44 kN
0
AH = HAH = 12, 22 kN
0
BV = B0 + HBV = −12, 5 + (−1, 94) = −14, 44 kN
0
BH = HBH = −7, 78 kN
X
x=0
AH + CH = 0
12, 22 + CH = 0
CH = −12, 22 kN
X
y=0
AV − CV − q × 2 = 0
34, 44 − CV − 10 × 2 = 0
CV = 14, 44 kN
Kontorla!
X
x=0
A H − B H − PH = 0
12, 22 − (−7, 78) − 20 = 0
0, 00 = 0, 00
X
y=0
AV + B V − q × 2 = 0
34, 44 + (−14, 44) − 10 × 2 = 0
0, 00 = 0, 00
Presjek 1-1:
206
X X X
x=0 y=0 M1 = 0
AH + T1 = 0 N1 + AV = 0 M1 = 0, 00 kN m
12, 22 + T1 = 0 N1 + 34, 44 = 0 (−)
T1 = −12, 22 kN N1 = −34, 44 kN
Presjek 2-2:
X X X
x=0 y=0 M2 = 0
AH + T2 = 0 N2 + AV = 0 M2 + AH × 4 = 0 kN m
12, 22 + T2 = 0 N2 + 34, 44 = 0 M2 + 12, 22 × 4 = 0
T2 = −12, 22 kN N2 = −34, 44 kN M2 = −48, 88 kN m
(vlak lijevo)
Presjek 3-3:
X X X
x=0 y=0 M3 = 0
−N3 + CH = 0 −CV − q × 2 + T3 = 0 −M3 − CV × 2 − q × 2 × 1 = 0
−N3 + (−12, 22) = 0 −14, 44 − 10 × 2 + T3 = 0 −M3 − 14, 44 × 2 − 10 × 2 × 1 = 0
N3 = −12, 22 kN T3 = 34, 44 kN M3 = −48, 88 kN m
(vlak gore)
207
Presjek 4-4:
X X X
x=0 y=0 M4 = 0
−N4 + CH = 0 −CV + T4 = 0 M4 = 0, 00 kN m
−N4 + (−12, 22) = 0 −14, 44 + T4 = 0 (−)
N4 = −12, 22 kN T4 = 14, 44 kN
Presjek 5-5:
1
tan(α) = ⇒ α = 26, 56505◦
2
CV N = sin(α) × CV = sin(26, 56505◦ ) × 14, 44 = 6, 46 kN
CV T = cos(α) × CV = cos(26, 56505◦ ) × 14, 44 = 12, 92 kN
CHN = cos(α) × CH = cos(26, 56505◦ ) × (−12, 22) = −10, 93 kN
CHT = sin(α) × CH = sin(26, 56505◦ ) × (−12, 22) = −5, 47 kN
X X X
xN = 0 yT = 0 M5 = 0
N5 − CV N − CHN = 0 −CHT + CV T − T5 = 0 M5 = 0, 00 kN m
N5 − 6, 46 − (−10, 93) = 0 −(−5, 47) + 12, 92 − T5 = 0 (−)
N5 = −4, 47 kN T5 = 18, 39 kN
Presjek 6-6:
208
X X
xN = 0 yT = 0
N6 − CV N − CHN = 0 −CHT + CV T − T6 = 0
N6 − 6, 46 − (−10, 93) = 0 −(−5, 47) + 12, 92 − T6 = 0
N6 = −4, 47 kN T6 = 18, 39 kN
X
M6 = 0
M6 − CV × 1 + CH × 0, 5 = 0
M6 − (14, 44) × 1 + (−12, 22) × 0, 5 = 0
M6 = 20, 55 kN m
(vlak dolje)
Presjek 7-7:
PHN = cos(α) × PH = cos(26, 56505◦ ) × 20 = 17, 89 kN

PHT = sin(α) × PH = sin(26, 56505◦ ) × 20 = 8, 94 kN
X X
xN = 0 yT = 0
N7 − CV N − CHN − PHN = 0 −PHT − CHT + CV T − T7 = 0
N7 − 6, 46 − (−10, 93) − 17, 89 = 0 −8, 94 − (−5, 47) + 12, 92 − T7 = 0
N7 = 13, 42 kN T7 = 9, 45 kN
X
M6 = 0
M7 − CV × 1 + CH × 0, 5 = 0
M7 − (14, 44) × 1 + (−12, 22) × 0, 5 = 0
M7 = 20, 55 kN m
(vlak dolje)
Presjek 8-8:
209
X X
xN = 0 yT = 0
N8 − CV N − CHN − PHN = 0 −PHT − CHT + CV T − T8 = 0
N8 − 6, 46 − (−10, 93) − 17, 89 = 0 −8, 94 − (−5, 47) + 12, 92 − T8 = 0
N8 = 13, 42 kN T8 = 9, 45 kN
X
M6 = 0
M8 − CV × 2 + CH × 1 + PH × 0.5 = 0
M8 − (14, 44) × 2 + (−12, 22) × 1 + 20 × 0.5 = 0
M8 = 31, 11 kN m
(vlak dolje)
Presjek 9-9:
X X X
x=0 y=0 M9 = 0
−BH + T9 = 0 N9 + B V = 0 M 9 − BH × 4 = 0
−(−7, 78) + T9 = 0 N9 + (−14, 44) = 0 M9 − (−7, 78) × 4 = 0
T9 = −7, 78 kN N9 = 14, 44 kN M9 = −31, 11 kN m
(vlak lijevo)
210
Presjek 10-10:
X X X
x=0 y=0 M10 = 0
−BH + T10 = 0 N10 + BV = 0 M10 = 0, 00 kN m
−(−7, 78) + T10 = 0 N10 + (−14, 44) = 0 (−)
T10 = −7, 78 kN N10 = 14, 44 kN
211
q=10kN/m
5
c 6
2 3 4 PH=20kN
8
7
9
1
AH a
10
b BH
AV
48,88
BV
5
M
48,88
0
31,11
20,55
31,11
34,44
14,44 18,39
T +
18,39
12,22 +
9,45
+ 9,45
7,78
12,22
7,78
212
N
13,42
- - 13,42
+
12,22 12,22 4,47
14,44
34,44
14,44
213
Gra£ki postupak
2 2
q=10kN/m
c
Q PH=20kN
1
4
RAL RAD
RBD
4
RBL
a
2,4
AH
PH
RAL
RBL
RAD
RBD
RBL
Q
6,9
AV RA
RAL
RBD
RAD RB
BV
2,9
BH
1,6
AHocitano = 2, 4 cm ⇒ AH = 12 kN
AVocitano = 6, 9 cm ⇒ AV = 34, 5 kN
BHocitano = 1, 6 cm ⇒ BH = 8 kN
BVocitano = 2, 9 cm ⇒ BV = 14, 5 kN
214
Gra£ki postupak - unutarnje sile u presjeku 6-6
Rocitano = 3, 8 cm ⇒ R = 19, 0 kN
N6ocitano = 0, 9 cm ⇒ N6 = −4, 5 kN
T6ocitano = 3, 7 cm ⇒ T6 = 18, 5 kN
X
M6 = 0
−M6 + R × 1, 1 = 0
−M6 + 19, 0 × 1, 1 = 0
M6 = 20, 9 kN m
(vlak dolje)
215
Numeri£ki primjer 6. Trozglobni okvir sa zategom sa slike 58 potrebno je analiti£kim i gra£kim postupkom
uravnoteºiti te odrediti dijagrame unutarnjih sila.
4 3
q=10kN/m
1
2
q=10kN/m
1
α
1
1
1
1
Slika 58: Stati£ka shema.

X
Ma = 0
BV × 7 − q × 4 × 2 + q × 4 × 1 − q × 3 × 5, 5 = 0
BV × 7 − 10 × 4 × 2 + 10 × 4 × 1 − 10 × 3 × 5, 5 = 0
BV × 7 − 205 = 0
BV = 29, 29 kN

X
Md = 0
−AV × 7 + q × 4 × 5 + q × 4 × 1 + q × 3 × 1, 5 = 0
−AV × 7 + 10 × 4 × 5 + 10 × 4 × 1 + 10 × 3 × 1, 5 = 0
−AV × 7 + 285 = 0
AV = 40, 71 kN
216
X
x=0
AH − q × 4 = 0
AH − 10 × 4 = 0
AH = 40 kN
Kontrola:
X
y=0
AV + B V − q × 4 − q × 3 = 0
40, 71 + 29, 29 − 10 × 4 − 10 × 3 = 0
0=0
Slika 60: Geometrija nosa£a. Slika 61: Presjek kroz £vor.
3 3−x 1 y
= =
4 3 4+x 4
9 4
x=− +3 y=
4 4 + 34
3 16
x= m y= m
4 19
X
Mc = 0
−AV × 4 + AH × 3 + q × 4 × 2 + ZH × (2 − y) = 0
16
−40, 71 × 4 + 40 × 3 + 10 × 4 × 2 + ZH × (2 − ) = 0
19
ZH × 1, 1579 + 37, 16 = 0
ZH = −32, 09 kN
1 ZV
=
4+x ZH
ZH −32, 09
ZV = =
4+x 4 + 34
ZV = −6, 76 kN
q p
Z= ZV2 + ZH
2 = (−6, 67)2 + (−32, 09)2 = −32, 79 kN (tlak)
217
Presjek 1-1:
M1
N1
1 T1
AH a
AV
X X X
x=0 y=0 M1 = 0
AH + T1 = 0 N1 + AV = 0 M1 = 0, 00 kN m
40 + T1 = 0 N1 + 40, 71 = 0 (−)
T1 = −40 kN N1 = −40, 71 kN
Presjek 2-2:
M2
N2
2 T2
1
AH a
AV
X X X
x=0 y=0 M2 = 0
AH + T2 = 0 N2 + AV = 0 M2 + AH × 1 = 0 kN m
40 + T2 = 0 N2 + 40, 71 = 0 M2 + 40 × 1 = 0
T2 = −40 kN N2 = −40, 71 kN M2 = −40, 00 kN m
(vlak lijevo)
Presjek 3-3:
M3 ZV
N3 ZH
3 T3
2
1
AH a
AV
218
X X X
x=0 y=0 M3 = 0
T3 + AH + ZH = 0 AV + Z V + N3 = 0 M 3 + AH × 1 = 0
T3 + 40 + (−32, 09) = 0 40, 71 + (−6, 76) + N3 = 0 M3 + 40 × 1 = 0
T3 = −7, 91 kN N3 = −33, 95 kN M3 = −40, 00 kN m
(vlak lijevo)
Presjek 4-4:
M4
N4
4 T4
ZV
ZH
3
2
1
AH a
AV
X X X
x=0 y=0 M4 = 0
T4 + AH + ZH = 0 AV + ZV + N4 = 0 M 4 + AH × 3 + Z H × 2 = 0
T4 + 40 + (−32, 09) = 0 40, 71 + (−6, 76) + N4 = 0 M4 + 40 × 3 + (−32, 09) × 2 = 0
T4 = −7, 91 kN N4 = −35, 95 kN M4 = −55, 82 kN m
(vlak lijevo)
Presjek 5-5:
5
N5
4
T5 M5
ZV
ZH
3
2
1
AH a
AV
219
X X X
x=0 y=0 M5 = 0
N5 + AH + Z H = 0 AV + ZV − T5 = 0 M 5 + AH × 3 + Z H × 2 = 0
N5 + 40 + (−32, 09) = 0 40, 71 + (−6, 76) − T5 = 0 M5 + 40 × 3 + (−32, 09) × 2 = 0
N5 = 7, 91 kN T5 = 33, 95 kN M5 = −55, 82 kN m
(vlak gore)
Presjek 6-6:
q=10kN/m 6
N6
4
5 T6 M6
ZV
ZH
3
2
1
AH a
AV
X X
x=0 y=0
N6 + AH + ZH = 0 AV + ZV − q × 4 − T6 = 0
N6 + 40 + (−32, 09) = 0 40, 71 + (−6, 76) − 10 × 4 − T6 = 0
N6 = 7, 91 kN T6 = −6, 05 kN
X
M6 = 0
M 6 + AH × 3 − AV × 4 + Z H × 2 − Z V × 4 + q × 4 × 2 = 0
M6 + 40 × 3 − 40, 71 × 4 + (−32, 09) × 2 − (−6, 76) × 4 + 10 × 4 × 2 = 0
M6 = 0, 0 kN m
(−)
220
Presjek 7-7:
M7
BVN
T7
N7
BV
7 9 BVT
8
ZH q=10kN/m
ZV
ZT ZN
b
10
Z α
BV
4
tan(β) = ⇒ β = 53, 13015◦
3
1
tan(α) = ⇒ α = 11, 8886◦
4+x
ZN = cos(α + β) × Z = cos(11, 8886◦ + 53, 13015◦ ) × (−32, 79) = −13, 85 kN
ZT = sin(α + β) × Z = sin(11, 8886◦ + 53, 13015◦ ) × (−32, 79) = −29, 72 kN
BV N = sin(β) × BV = sin(53, 13015◦ ) × (29, 29) = 23, 43 kN
BV T = cos(β) × BV = cos(53, 13015◦ ) × (29, 29) = 17, 57 kN
X X
xN = 0 yT = 0
N7 + ZN + BV N = 0 BV T − ZT + T7 − q × 5 = 0
N7 + (−13, 85) + 23, 43 = 0 17, 57 − (−29, 72) + T7 − 10 × 5 = 0
N7 = −9, 58 kN T7 = 2, 71 kN
X
M7 = 0
M7 − ZH × 1 − ZV × x + BV × 3 − q × 5 × 2, 5 = 0
3
M7 − (−32, 09) × 1 − (−6, 76) × + 29, 29 × 3 − 10 × 5 × 2, 5 = 0
4
M7 = 0, 0 kN m
221
Presjek 8-8:
M8
T8
N8 9
8
ZH q=10kN/m
ZV
b
10
BV
X X
xN = 0 yT = 0
p
N8 + ZN + BV N = 0 BV T − ZT + T8 − q × (3)2 + (3 − x)2 = 0
r
3
N8 + (−13, 85) + 23, 43 = 0 17, 57 − (−29, 72) + T8 − 10 × (3)2 + (3 − )2 = 0
4
N8 = −9, 58 kN T8 = −9, 79 kN
X
M8 = 0
p
p (3)2 + (3 − x)2
M8 − q × (3)2 + (3 − x)2 × + BV × (3 − x) = 0
q 2
(3)2 + (3 − 34 )2
r
3 3
M8 − 10 × (3)2 + (3 − )2 × + 29, 29 × (3 − ) = 0
4 2 4
M8 = 4, 41 kN m
(vlak desno)
Presjek 9-9:
M9
T9
N9
q=10kN/m
9
b
10
BV
222
X X
xN = 0 yT =0
p
N9 + B V N = 0 T9 + BV T − q × (3)2 + (3 − x)2 =0
r
3
N9 + 23, 43 = 0 T9 + 17, 57 − 10 × (3)2 + (3 − )2 =0
4
N9 = −23, 43 kN T9 = 19, 91 kN
X
M9 = 0
p
p (3)2 + (3 − x)2
M9 − q × (3)2 + (3 − x)2 × + BV × (3 − x) = 0
q 2
(3)2 + (3 − 34 )2
r
3 3
M9 − 10 × (3)2 + (3 − )2 × + 29, 29 × (3 − ) = 0
4 2 4
M9 = 4, 41 kN m
(vlak desno)
Presjek 10-10:
M10
T10
N10
b
10
BV
X X X
xN = 0 yT = 0 M10 = 0
N10 + BV N = 0 T10 + BV T = 0 M10 = 0, 00 kN m
N10 + 23, 43 = 0 T10 + 17, 57 = 0 (−)
N10 = −23, 43 kN T10 = −17, 57 kN
223
q=10kN/m
7
4 c
5 6
9
8
q=10kN/m
3
2
1
AH a d
b
10
AV
BV
55,82
20,00
7,91
55,82
95
1,
0,25
4,41
40,00 7
,5
17
15,37
33,95
+
7,91 2,71
-
6,05 19,91
-
- +
9,79
40,00 7,91
40,00
-
17,57
224
7,91 7,91 32,79

33,95 +
9,58
-
-
-
9,58
23,43
35,95
40,71
-
-
40,71
23,43
225
Numeri£ki primjer 7. Oja£anu gredu sa slike 75 potrebno je analiti£kim postupkom uravnoteºiti te odrediti
dijagrame unutarnjih sila.
PV =20kN
PH=20kN
1
α
2
q=10kN/m
2 1 2 1 1 1 1
PV=20kN
Z e
PH=20kN
Z I J
d
H G
H I J
G
1 q=10kN/m 2 5 6 7 8 10 11 12
CH a
c
3 4 b
9
CV AV

X
Mc = 0
AV × 9 − q × 5 × 2, 5 + PH × 3 − Pv × 7 = 0
AV × 9 − 10 × 5 × 2, 5 + 20 × 3 − 20 × 7 = 0
AV × 9 − 205 = 0
AV = 22, 78 kN
X
Ma = 0
−CV × 9 + q × 5 × 6, 5 + PH × 3 + Pv × 2 = 0
−CV × 9 + 10 × 5 × 6, 5 + 20 × 3 + 20 × 2 = 0
−CV × 9 + 425 = 0
CV = 47, 22 kN
X
x=0
C H − PH = 0
CH − 20 = 0
CH = 20 kN
226
Kontrola:
X
y=0
C V + A V − q × 5 − PV = 0
47, 22 + 22, 78 − 10 × 5 − 20 = 0
0=0
Z ZH
d
ZV
H G Z
H ZV
G
1 q=10kN/m 2
α
5 6
ZH
CH b
c
BH
3 4
BV
CV
Slika 76: Presjek kroz zglob.

X
Mb = 0
−CV × 5 + q × 5 × 2, 5 − ZH × 2, 5 = 0
−47, 22 × 5 + 10 × 5 × 2, 5 − ZH × 2, 5 = 0
−ZH × 2, 5 − 111, 1 = 0
ZH = −44, 44 kN
1
tan(α) =⇒ α = 14, 03624◦
4
ZH −44, 44
Z= = = −45, 81 kN
cos(α) cos(14, 03624◦ )
ZV 1 1
= ⇒ ZV = × −44, 44 = −11, 11 kN
ZH 4 4
X X
x=0 y=0
C H + BH + Z H = 0 CV − q × 5 + ZV − BV = 0
20 + BH + (−44, 44) = 0 47, 22 − 10 × 5 + (−11, 11) − BV = 0
BH = 24, 44 kN BV = −13, 89 kN
Ravnoteºa £vora e:
IH IV
cos(β) = ⇒ IH = cos(β) × I sin(β) = ⇒ IV = sin(β) × I
I I
JH JV
cos(β) = ⇒ JH = cos(β) × J sin(β) = ⇒ JV = sin(β) × J
J J
3
tan(β) = ⇒ β = 71, 56505◦
1
X X
x=0 y=0
−ZH − PH − IH + JH = 0 −PV − ZV − IV − JV = 0
−ZH − PH − cos(β) × I + cos(β) × J = 0 −PV − ZV − sin(β) × I − sin(β) × J = 0
227
PV =20kN J
Z e I
PH=20kN
IV JV
I J
IH
JH
Slika 77: Ravnoteºa £vora e.
Rje²avanje sustava linearnih jednadºbi (Cramerovo pravilo):

− cos(β) cos(β) I Z H + PH
=
− sin(β) − sin(β) J PV + Z V

− cos(β) cos(β)
D=
= (− cos(β) × (− sin(β)) − (cos(β) × (− sin(β))
− sin(β) − sin(β)
D = 2 × cos(β) × sin(β) = 2 × cos(71, 56505◦ ) × sin(71, 56505◦ )
D = 0, 6

Z + P H − cos(β)
D1 = H = ((ZH + PH ) × (−sin(β))) − (cos(β) × (PV + ZV )
PV + Z V − sin(β)
D1 = (((−44, 44) + 20) × (−sin(71, 56505◦ ))) − (cos(71, 56505◦ ) × (20 + (−11, 11))
D1 = 23, 1858 − 2, 8109 = 20, 3791

− cos(β) ZH + PH
D2 = = ((cos(β) × (PV + ZV )) − ((ZH + PH ) × (− sin(β))
− sin(β) PV + ZV
D2 = ((− cos(71, 56505◦ ) × (20 + (−11, 11))) − ((−44, 44) + 20) × (− sin(71, 56505◦ ))
D2 = −2, 8109 − 23, 1900 = −25, 9967
D1 20, 3791 D2 −25, 9967

I= = = 33, 96 kN J= = = −43, 33 kN
D 0, 6 D 0, 6
IH = cos(71, 56505◦ ) × 33, 96 = 10, 74 kN JH = cos(71, 56505◦ ) × −43, 33 = −13, 70 kN
◦
IV = sin(71, 56505 ) × 33, 96 = 32, 22 kN JV = sin(71, 56505◦ ) × −43, 33 = −41, 11 kN
Ravnoteºa £vora d:
Z
d
H H HV
G
HH
Slika 78: Ravnoteºa £vora d.
HH HV
cos(γ) = ⇒ HH = cos(γ) × H sin(γ) = ⇒ HV = sin(γ) × H
H H
2
tan(γ) = ⇒ γ = 63, 43495◦
1
228
X X
x=0 y=0
ZH − HH = 0 −G + ZV − HV = 0
ZH − cos(γ) × H = 0 −G + (−11, 11) − (−88, 88) = 0
ZH
H= G = 77, 77 kN
− cos(γ)
−44, 44
H=
cos(63, 43495◦ )
H = −99, 37 kN
HV = sin(γ) × H = −88, 88 kN
HH = cos(γ) × H = −44, 44 kN
Presjek 1-1:
1
M1
CH N1
c
T1
CV
X X X
x=0 y=0 M1 = 0
N1 + C H = 0 −T1 + CV = 0 M1 = 0 kN m
N1 + 20 = 0 −T1 + 47, 22 = 0 (−)
N1 = −20, 00 kN T1 = 47, 22 kN
Presjek 2-2:
1 q=10kN/m 2
M2
CH N2
c
T2
CV
X X X
x=0 y=0 M2 = 0
N2 + CH = 0 −T2 + CV − q × 2 = 0 M2 + q × 2 × 1 − CV × 2 = 0
N2 + 20 = 0 −T2 + 47, 22 − 10 × 2 = 0 M2 + 10 × 2 × 1 − 47, 22 × 2 = 0
N2 = −20, 00 kN T2 = 27, 22 kN M2 = 74, 44 kN m
(vlak dolje)
229
Presjek 3-3:
H
1 q=10kN/m 2
M3
CH N3
c
3 T3
CV
X X
x=0 y=0
N3 + CH + HH = 0 −T3 + CV − q × 2 + HV = 0
N3 + 20 + (−44, 44) = 0 −T3 + 47, 22 − 10 × 2 + (−88, 88) = 0
N3 = 24, 44 kN T3 = −61, 66 kN
X
M3 = 0
M3 + q × 2 × 1 − CV × 2 = 0
M3 + 10 × 2 × 1 − 47, 22 × 2 = 0
M3 = 74, 44 kN m
(vlak dolje)
Presjek 4-4:
H
1 q=10kN/m 2
M4
CH N4
c
3 4 T4
CV
X X
x=0 y=0
N4 + CH + HH = 0 −T4 + CV − q × 3 + HV = 0
N4 + 20 + (−44, 44) = 0 −T4 + 47, 22 − 10 × 3 + (−88, 88) = 0
N4 = 24, 44 kN T4 = −71, 66 kN
X
M4 = 0
M4 + q × 3 × 1, 5 − CV × 3 − HV × 1 = 0
M4 + 10 × 3 × 1, 5 − 47, 22 × 3 − (−88, 88) × 1 = 0
M4 = 7, 78 kN m
(vlak dolje)
230
Presjek 5-5:
H
G
1 q=10kN/m 2 5 M5 5 6
M5 T5
CH N5
c
3 4 T5
N5 b BH
BV
CV
X X
x=0 y=0
N5 + CH + HH = 0 −T5 + CV − q × 3 + HV + G = 0
N5 + 20 + (−44, 44) = 0 −T5 + 47, 22 − 10 × 3 + (−88, 88) + 77, 77 = 0
N5 = 24, 44 kN T5 = 6, 11 kN
X
M5 = 0
M5 + q × 3 × 1, 5 − CV × 3 − HV × 1 = 0
M5 + 10 × 3 × 1, 5 − 47, 22 × 3 − (−88, 88) × 1 = 0
M5 = 7, 78 kN m
(vlak dolje)
X X X
x=0 y=0 M5 = 0
−N5 + BH = 0 T5 − BV − q × 2 = 0 M 5 − q × 2 × 1 − BV × 2 = 0
−N5 + 24, 44 = 0 T5 − (−13, 89) − 10 × 2 = 0 M5 − 10 × 2 × 1 − (−13, 89) × 2 = 0
N5 = 24, 44 kN T5 = 6, 11 kN M5 = −7, 78 kN m
(vlak dolje)
Presjek 6-6:
H
G
1 q=10kN/m 2 5 6 M6
M6 T6
CH N6
c
3 4 T6
N6 b BH
6 BV
CV
X X
x=0 y=0
N6 + CH + HH = 0 −T6 + CV − q × 5 + HV + G = 0
N6 + 20 + (−44, 44) = 0 −T6 + 47, 22 − 10 × 5 + (−88, 88) + 77, 77 = 0
N6 = 24, 44 kN T6 = −13, 89 kN
231
X
M6 = 0
M6 + q × 5 × 2, 5 − CV × 5 − HV × 3 − G × 2 = 0
M6 + 10 × 5 × 2, 5 − 47, 22 × 5 − (−88, 88) × 3 − 77, 77 × 2 = 0
M6 = 0 kN m
(−)
X X X
x=0 y=0 M6 = 0
−N6 + BH = 0 T6 − BV = 0 M6 = 0 kN m
−N6 + 24, 44 = 0 T6 − (−13, 89) = 0 (−)
N6 = 24, 44 kN T6 = −13, 89 kN
Presjek 7-7:
I J
BV 7 8 10 11 12
M7 M7
T7
BH N7 a
bT N7
7 9
AV
X X X
x=0 y=0 M7 = 0
N7 − B H = 0 −T7 + BV = 0 M7 = 0 kN m
N7 − 24, 44 = 0 −T7 + (−13, 89) = 0 (−)
N7 = 24, 44 kN T7 = −13, 89 kN
X X
x=0 y=0
−N7 + IH − JH = 0 T7 + IV + JV + AV = 0
N7 + 10, 74 − (−13, 70) = 0 T7 + 32, 22 + (−41, 11) + 22, 78 = 0
N7 = 24, 44 kN T7 = −13, 89 kN
X
M7 = 0
M7 + IV × 1 + JV × 3 + AV × 4 = 0
M7 + 32, 22 × 1 + (−41.11) × 3 + 22, 78 × 4 = 0
M7 = 0, 0 kN m
(−)
Presjek 8-8:
I J
BV 8 10 11 12
M8 M8
T8
BH N8 a
b N8
T8 9
AV
232
X X X
x=0 y=0 M8 = 0
N8 − BH = 0 −T8 + BV = 0 M8 − B V × 1 = 0
N8 − 24, 44 = 0 −T8 + (−13, 89) = 0 M8 − (−13, 89) × 1 = 0
N8 = 24, 44 kN T8 = −13, 89 kN M8 = −13, 89 kN m
(vlak gore)
X X
x=0 y=0
−N8 + IH − JH = 0 T8 + IV + JV + AV = 0
N8 + 10, 74 − (−13, 70) = 0 T8 + 32, 22 + (−41, 11) + 22, 78 = 0
N8 = 24, 44 kN T8 = −13, 89 kN
X
M8 = 0
M8 + JV × 2 + AV × 3 = 0
M8 + (−41.11) × 2 + 22, 78 × 3 = 0
M8 = 13, 88 kN m
(vlak gore)
Presjek 9-9:
J
M9 10 11 12
T9
a
N9
9
AV
X X X
x=0 y=0 M9 = 0
−N9 − JH = 0 T9 + JV + AV = 0 M9 + AV × 3 + JV × 2 = 0
−N9 − (−13, 70) = 0 T9 + (−41, 11) + 22, 78 = 0 M9 + 22, 78 × 3 + (−41, 11) × 2 = 0
N9 = 13, 70 kN T9 = 18, 33 kN M9 = −13, 88 kN m
(vlak gore)
Presjek 10-10:
J
M10 1011 12
T10
a
N10
AV
233
X X X
x=0 y=0 M10 = 0
−N10 − JH = 0 T10 + JV + AV = 0 M10 + AV × 1 = 0
−N10 − (−13, 70) = 0 T10 + (−41, 11) + 22, 78 = 0 M10 + 22, 78 × 1 = 0
N10 = 13, 70 kN T10 = 18, 33 kN M10 = −22, 78 kN m
(vlak dolje)
Presjek 11-11:
M11 11 12
T11
a
N11
AV
X X X
x=0 y=0 M11 = 0
−N11 = 0 T11 + AV = 0 M11 + AV × 1 = 0
N11 = 0 kN T11 + 22, 78 = 0 M11 + 22, 78 × 1 = 0
T11 = −22, 78 kN M11 = −22, 78 kN m
(vlak dolje)
Presjek 12-12:
M12 12
T12
a
N12
AV
X X X
x=0 y=0 M12 = 0
−N12 = 0 T12 + AV = 0 M12 = 0 kN m
N12 = 0 kN T12 + 22, 78 = 0 (−)
T12 = −22, 78 kN
234
235
Numeri£ki primjer 8. Potrebno je odrediti kut zaokreta u to£ki A i relativni pomak izmeu to£ki A i B
za zadatak sa slike 92, uzeti u obzir utjecaj momenata i uzduºnih sila. Zadane su geometrijske i materijalne
karakteristike popre£nog presjeka, EI = 25000 kN m2 i EA = 30000 kN .
2 2
q=10 kN/m
2
2
A B
PH=20 kN
1
BH=11,43 kN
b
2
1
AH=8,57 kN
a BV=27,14 kN
AV=12,86 kN
Slika 92: Stati£ka shema za vanjsko optere¢enje.
Slika 93: Dijagrami unutarnjih sila od vanjskog optere¢enja.
236
2 2
2
2
A 1 kNm B
1
BH-M=0,14 kN
b
2
1
AH-M=0,14 kN
a BV-M=0,21 kN
AV-M=0,21 kN
Slika 94: Stati£ka shema za jedini£ni moment.
Slika 95: Dijagrami unutarnjih sila od jedini£nog momenta.
237
Integriranje!
"
1 17, 14 × 2 2 2
ρA = − × × 0, 29 + 17, 14 × 0, 71 + 4 × 5, 715 × 0, 57 − 5, 71 × 0, 43
EI 2 3 6
#
4 34, 29 × 3 2
+ − 5, 71 × 0, 43 + 4 × 0 × 0 + 34, 29 × 0, 43 + × × 0, 43
6 2 3
" #
1
+ − 4 × 12, 86 × 0, 21 + 4 × 11, 43 × 0, 14 + 3 × 27, 14 × 0, 21
EA
" # " #
1 1
ρA = − 3, 3137 + 7, 5814 + 8, 1929 + 14, 7447 + − 10, 8024 + 6, 4008 + 17, 0982
EI EA
" # " #
1 1
ρA = 27, 2053 + 12, 6966 = 0, 001088 + 0, 0004232
25000 30000
ρA =0, 0015112 rad
ρA−SAP 2000 =0, 00152 rad
238
2 2
2
A B
1 kN 1 kN
1
BH-AB=0,57 kN b
2
1
AH-AB=0,57 kN
a BV-AB=0,14 kN
AV-AB=0,14 kN
Slika 96: Stati£ka shema za jedini£ne sile.
Slika 97: Dijagrami unutarnjih sila od jedini£nih sila.
239
Integriranje!
"
1 17, 14 × 2 2 2
δA−B = × × 1, 14 + 17, 14 × 1, 14 + 4 × 5, 715 × 0, 715 − 5, 71 × 0, 29
EI 2 3 6

4
+ − 5, 71 × 0, 29 + 4 × 0 × 0 + 34, 29 × 0, 29
6
#
2 11, 43 × 1 2
+ 34, 29 × 0, 29 − 4 × 22, 86 × 0, 14 − 11, 43 × 0, 57 − × × 0, 57
6 2 3
" #
1
+ − 4 × 12, 86 × 0, 14 + 4 × 11, 43 × 0, 43 + 3 × 27, 14 × 0, 14
EA
" # " #
1 1
δA−B = 13, 0264 + 11, 4095 + 5, 5255 − 3, 1242 − 2, 1717 + − 7, 2016 + 19, 6596 + 11, 3988
EI EA
" # " #
1 1
δA−B = 24, 6655 + 23, 8568 = 0, 00098662 + 0, 00079522
25000 30000
δA−B =0, 0017818 m
δA−B−SAP 2000 =0, 00178 m
240
Numeri£ki primjer 9. Pomo¢u metode sila potrebno je odrediti dijagrame unutarnjih sila za zadatak sa
slike 98, uzeti u obzir utjecaj momenata i uzduºnih sila. Zadane su geometrijske i materijalne karakteristike
popre£nog presjeka, EI = 10 kN m2 i EA = 333 kN .
1 2 2
AH
a
Ma
PV=30 kN
AV
4
q=20 kN/m
3 2
BV
Slika 98: Stati£ka shema. Slika 99: Osnovni sistem.
241
(a) Vanjsko djelovanje. (b) Jedini£no djelovanje.
Slika 100: Reakcije i dijagrami unutarnjih sila.
Integracija!
" #
1 5 2
a1v = − 0 × 0 − 4 × 84, 50 × 0, 3 − 44, 00 × 0, 6 + 16, 00 × 0, 6 + 4 × 8, 00 × 0, 80 + 0 × 1, 00
EI 6 6
" # " # " #
1 1 1
− 78, 40 × 5 × 0, 16 = − 106, 50 + 11, 73 − 62, 72 = −9, 477 − 0, 18745
EA 10 333
a1v = −9, 6644 rad
242
" #
1 0, 60 × 5 2 2
a11= × × 0, 60 + 0, 60 × 0, 60 + 4 × 0, 8 × 0, 8 + 1, 00 × 1, 00
EI 2 3 6
" # " # " #
1 1 1
+ 0, 16 × 5 × 0, 16 = 0, 6000 + 1, 3067 + 0, 1280 = 0, 19067 + 0, 000384
EA 10 333
a11 = 0, 19105 rad/kN m
a1v + X1 × a11 = 0
−a1v −(−9, 6644) rad
X1 = =
a11 0, 19105 rad/kN m
X1 = 50, 58 kN m
243
131, 82 − 0
T1 = = −52, 73 kN
0 − 2, 5
131, 82 − 13, 65
T2 = = 47, 27 kN
2, 5
60 − 0
T3 = = 30, 00 kN
2
50, 58 − 46, 35
T4 = = 2, 115 kN
2
Slika 101: Kona£ni dijagrami.
244

899781.PK Spojeno v4

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

899781.PK Spojeno v4

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

TEHNIČKO VELEUČILIŠTE U ZAGREBU

Za izdavača Slavica Ćosović Bajić

Recenzenti Mr. sc. Zorislav Despot

Vrsta djela skripta

2. IDEALIZACIJA RAČUNSKE SHEME KONSTRUKCIJE……………………………………………1

3. KLASIFIKACIJA NOSEĆIH KONSTRUKCIJA……………………………………………………….3

4. ANALIZA VANJSKOG OPTEREĆENJA………………………………………………………………5

6. ELEMENTI KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA………………………………………………………..6

7. TIPOVI NOSEĆIH KONSTRUKCIJA U RAVNINI (NOSAČI)……………………………………..13

NEPROMJENJIVOST KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA………………………………………….14

9. KINEMATIČKA ANALIZA KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA………………………………………15

9.1 Međusobno povezivanje diskova…………………………………………………………..15

9.1.1 Povezivanje dvaju diskova………………………………………………………16

9.1.2 Povezivanje triju diskova………………………………………………………..17

9.1.3 Povezivanje više diskova………………………………………………………..17

9.2 Povezivanje diskova za podlogu…………………………………………………………..20

10. STATIČKA ODREĐENOST I NEODREĐENOST………………………………………………..22

11. SILE U KONSTRUKCIJAMA……………………………………………………………………….23

13. RAVNINSKI NOSAČI I NJIHOVE UNUTARNJE SILE…………………………………………..25

14. DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE RAVNOTEŽE LINIJSKIH NOSAČA……………………….27

14.1 Djelovanje koncentrirane sile…………………………………………………………….29

14.2 Djelovanje koncentriranog momenta……………………………………………………29

15. DIJAGRAMI UNUTARNJIH SILA NA NOSAČIMA………………………………………………29

16. NOSAČI SASTAVLJENI OD JEDNOG DISKA…………………………………………………..34

16.1 Obična greda……………………………………………………………………………….35

17. GERBEROVI NOSAČI……………………………………………………………………………..45

18. REŠETKASTI NOSAČI……………………………………………………………………………..54

18.1 Određivanje sila u štapovima rešetkastih nosača………………………………………60

19. TROZGLOBNI NOSAČI……………………………………………………………………………69

20. TROZGLOBNI NOSAČ SA ZATEGOM…………………………………………………………87

21. OJAČANE GREDE…………………………………………………………………………………..92

22. PODUPRTE I OVJEŠENE GREDE…………………………………………………………….102

23. ODREĐIVANJE POMAKA STATIČKIH SUSTAVA PRIMJENOM

U Zagrebu, siječanj 2016 autori: R. M. i D. G.

1. UVOD U PRORAČUN KONSTRUKCIJA

Zadaća Proračuna konstrukcija obuhvaća:

2. IDEALIZACIJA RAČUNSKE SHEME KONSTRUKCIJE

Idealizacija računske sheme konstrukcije predstavlja svođenje realne konstrukcije na idealni

Sl. 2.1 Primjeri idealizacije konstrukcije i opterećenja

3. KLASIFIKACIJA NOSEĆIH KONSTRUKCIJA

Sl. 3.1 Prostorne, ravninske i linijske konstrukcije

Sl. 3.2 Ravninske i prostorne štapne konstrukcije

Sl. 3.3 Površinske ili plošne konstrukcije

Sl. 3.4 Masivne ili volumenske konstrukcije

U kinematičkom smislu konstrukcije možemo podijeliti na:

• geometrijski nepromjenjive i statički stabilne konstrukcije s pravilno raspoređenim većim

4. ANALIZA VANJSKOG OPTEREĆENJA

• Po načinu djelovanja opterećenja mogu biti statička ili dinamička

Sl. 4.1 Klasifikacija opterećenja po načinu djelovanja

Sl. 5.1 Prikaz zakona superpozicije

6. ELEMENTI KONSTRUKCIJSKIH SUSTAVA

Sl. 6.1 Konstrukcije od štapova ili u kombinaciji s gredama

Sl. 6.2 Ravne i izlomljene grede

Sl. 6.3 Konstrukcije od diskova

Sl. 6.4 Kruti, zglobni i elastični čvorovi

Karakteristike veza su statičke i kinematičke prirode.

Š t a p - je elementarna veza s istim svojstvima osnovnog štapnog elementa opisanog u prethodnim

Sl. 6.5 Unutarnja veza štapom

Z g l o b – je takova veza koja omogućava rotacijske, a onemogućava međusobne translacijske

Sl. 6.6 Elementi spojeni zglobom

Sl. 6.7 Štapovi kao zglobna veza dvaju elemenata

K r u t a v e z a – (upetost) je veza kojom su elementi međusobno povezani tako da im je spriječen

Sl. 6.8 Tipovi krutih unutarnjih veza