Professional Documents
Culture Documents
Biologija Za Drzavnu Maturu PDF
Biologija Za Drzavnu Maturu PDF
Marko Galić
Kristina Kučanda
2
Autori: prema:
Marko Galić Ispitni katalog
marko.gspn@gmail.com za državnu maturu
Kristina Kučanda u šk. god. 2011/2012.,
streberica.gimnazijalka@yahoo.com Biologija,
NCVVO
www.ncvvo.hr
Skripta se može koristiti samo za individualne potrebe korisnika uz poštivanje svih autorskih i
vlasničkih prava. Zabranjeno je mijenjati, distribuirati, prodavati, licencirati ili koristiti sadržaj
u komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu
odgovornost i autori se ne mogu smatrati odgovornima za bilo kakvu štetu koja na bilo koji
način može nastati korištenjem.
Zagreb, 2011.
Sadržaj
Uvod ...........................................................................................................................................7
1 BIOLOGIJA STANICE ................................................................................................................. 8
f. Kemijski sastav živih bića te struktura i uloga organskih i anorganskih spojeva u njima
16
2 MIKROBIOLOGIJA .................................................................................................................. 57
a. Razlike između virusa i živih bića, mehanizam umnožavanja virusa u živim stanicama
57
3 PROTOKTISTA I GLJIVE........................................................................................................... 73
4 BOTANIKA .............................................................................................................................. 93
5 ZOOLOGIJA........................................................................................................................... 125
a. Kemijski sastav tijela čovjeka, uloga glavnih anorganskih i organskih spojeva ........... 130
c. Smještaj u tijelu, građa, uloga i način rada srca i krvožilnoga sustava ........................ 134
d. Smještaj u tijelu, građa, uloga i način rada dišnog sustava .......................................... 138
f. Smještaj u tijelu, građa, uloga i način rada probavnog sustava ................................... 145
5
g. Smještaj u tijelu, građa, uloga i način rada metaboličkog sustava .............................. 150
h. Smještaj u tijelu, građa, uloga i način rada sustava za regulaciju sastava tjelesnih
tekućina ................................................................................................................................... 153
i. Smještaj u tijelu građa, uloga i način rada sustava organa za kretanje ....................... 158
j. Smještaj u tijelu, građa, uloga i način rada endokrinog sustava .................................. 165
k. Smještaj u tijelu, građa, uloga i način rada spolnog sustava ........................................ 169
l. Smještaj u tijelu, građa,uloga i način rada osjetilnog i živčanog sustava .................... 176
8 EVOLUCIJA............................................................................................................................ 227
f. Štetni utjecaji čovjeka na biosferu i mjere kojima se štetni utjecaji mogu smanjiti
(održivi razvoj u Republici Hrvatskoj i u svijetu) ................................................................... 257
Uvod
Namjena je ove skripte ukratko obuhvatiti gradivo navedeno u Ispitnom katalogu za državnu
maturu iz biologije, podjelom i redoslijedom kako je ono u tom katalogu navedeno (uz neka
manja odstupanja kako bi se smanjilo rascjepkavanje sadržajno povezanog gradiva). Boja
teksta i stupanj osjenčanosti upućuje na težinu gradiva, u pravilu istim sistemom kako je ono
podijeljeno u ispitnom katalogu: zelenom je napisano ono što je u katalogu navedeno kao
"nužno" (za pozitivnu ocjenu), narančastom ono što je navedeno kao "važno" (za više ocjene
bilo bi dobro poznavati i to), a tamnocrvenom "vrijedno" (za odličnu ocjenu bilo bi dobro
poznavati i to). Ljubičasto su napisani neki sadržaji koji se neće ispitivati, ali pristupnicima
mogu biti korisni za razumijevanje sadržaja koji će se ispitivati ili u daljnjem školovanju, i/ili
su bili navedeni u ranijim verzijama Ispitnog kataloga. Pristupnicima, osobito onima koji nisu
imali prikladnu nastavu biologije u srednjoj školi, preporuča se uz ovu skriptu koristiti i druge
izvore, kao što su od MZOŠ odobreni gimnazijski udžbenici.
Napomena: Ovom prvom izdanju skripte nedostaje najveći dio cjeline 5) Zoologija, kao i opisi
nekih od pokusa preporučenih u Ispitnom katalogu.
O autorima
Marko Galić autor je najvećeg dijela skripte. Kristina Kučanda autorica je prvobitne
nedovršene skripte za državnu maturu 2010. na temelju koje je ova skripta djelomično
rađena, autorica je poglavlja Ekologija i mikroskopskih crteža u pokusima u ovoj skripti te je
ovu skriptu pregledala i uredila.
8
1 BIOLOGIJA STANICE
a. Definicija biologije
Biologija (grč. bios = život, logos = govor, riječ) → znanost koja proučava život (živa bića i
životne procese). Biologija kao znanost o životu osnova je razumijevanja prirode koja nas
okružuje, procesa koji se u njoj događaju, poimanja sebe kao organizma i kao dijela prirode.
genetika nasljeđivanje
evolucija postanak i razvoj života i pojedinih vrsta
organizama
molekularna biologija životne procese u stanicama na molekularnoj,
biokemijskoj razini
biokemija (grana i kemije i biologije) kemijske reakcije u živim organizmima
odnosno među tvarima koje se obično nalaze
u živim organizmima
ekologija odnose među živim organizmima te između
živih organizama i njihovog okoliša
anatomija građu tijela čovjeka
morfologija oblik i građu organizama
sistematika svrstava žive organizme u skupine
(kategorije) prema sličnosti i razlikama
odnosno srodnosti (vrsta i kategorije više i
niže od vrste)
• Mikroskopiranje
• Seciranje
• Stanično frakcioniranje
• Kultura stanica
• Obilježavanje radioizotopima
• Protočna citometrija
• Upotreba računala
Protočna citometrija – metoda pomoću koje se određuje broj, veličina i oblik stanica,
prisutnost staničnih pigmenata ili različite faze staničnog ciklusa. Zasniva se na protoku
pojedinačnih stanica u odgovarajućoj otopini kroz tanku kapilaru uz koje su
postavljeni izvor laserske zrake i detektor. Ova metoda ne uništava stanice i
omogućuje njihovu daljnu uporabu
MIKROSKOP
Svjetlosni Elektronski
mikroskop mikroskop
Dijelovi mikroskopa:
a - podloga
b - nepomični dio stalka
stalak
c - pomični dio stalka
d - tubus
d1 - prostor za prizmu
e - stolić
f - "revolver" za objektive
12
g - objektiv
h - okular
i - veliki ili makrometarski vijak
j - mali ili mikrometarski vijak
k - zrcalo (ili drugi izvor svjetla)
l - kondenzor
m - vijak za vertikalno pomicanje kondenzora
n - iris-zaslon
o - okvir za filtere
p - vijak za horizontalno pomicanje kondenzora
Mikroskopi imaju stalak koji se nalazi na čvrstom podnožju. Jednostavniji mikroskopi imaju
zrcalo pomoću kojega usmjeravamo snop svjetlosti na predmet promatranja. Noviji imaju
ugrađenu rasvjetu. Na stalku se nalazi stolić mikroskopa → na njega postavljamo predmet
promatranja. Ispod stolića je kondenzor → sustav leća s ulogom boljeg osvjetljenja. Pomoću
iris-zaslona prilagođavamo jačinu osvjetljenja. Objektivi (stvara povećanu sliku predmeta) su
pričvršćeni na nosaču objektiva ili revolveru. Gornji dio mikroskopa je tubus, na čijem se
kraju nalazi okular → dodatno povećava sliku predmeta. Pomoću makrovijka možemo
grublje, a pomoću mikrovijka finije izoštriti sliku
jednostavnih)
Biogeni elementi
i zube, potreba
za stezanje
mišića
fosfor P 1.0 Sastojak
nukleinskih
kiselina, važan
u prijenosu
energije
kalij K 0.4 Važan za
funkciju živaca
sumpor S 0.3 Sastojak nekih
proteina
klor Cl 0.2 Glavni
negativni ion u
izvastaničnoj
tekućini
natrij Na 0.2 Glavni
pozitivni ion u
izvanstaničnoj
tekućini, važan
za funkciju
živaca
magnezij Mg 0.1 Važan dio
enzima u
prijenosu
energije,
sastojak
klorofila
željezo Fe 0.05 Sastojak
hemoglobina
18
Gotovo 95% mase većine organizama čine ugljik, kisik, vodik i dušik
Živi i neživi svijet grade isti kemijski elementi, ali su različito zastupljeni u živoj i
neživoj prirodi
Najzastupljeniji elementi u neživoj prirodi: O, Si, Al
C 20 0.2
O 60 50
H 10 1
N 3.5 0.03
Na 0.2 2.5
Fe 0.1 4
Si 0.004 26
monomer
oligomer
polimer
Polimerizacija
20
Lipidi uključuju velik broj različitih molekula koje se otapaju u organskim otapalima. Zbog
nepolarnih veza C – C i C – H NISU topivi u vodi. Lipidi se u vodi rasprše u sitne kapljice
stvarajući emulziju.
Osnovne biološke uloge lipida su:
Pohranjivanje energije
Izgradnja bioloških membrana
Prijenos signala među stanicama
Masne kiseline sastoje se od dugačkih molekula (16-20 C-atoma) koje najednom kraju imaju
kiselinsku skupinu –COOH. Razlikujemo zasićene i nezasićene masne kiseline. Zasićene
masne kiseline (palmitinska, stearinska) → veze između C – atoma jednostruke, a nezasićene
masne kiseline (oleinska) imaju jednu dvostruku vezu. U mastima su zasićene, a u uljima
nezasićene masne kiseline. Maslinovo ulje ima nezasićene masne kiseline (linolnu i oleinsku),
zato je lako probavljivo i ima veliku prehrambenu vrijednost. Razgradnjom masnih kiselina
22
oslobađa se dvostruko više energije nego razgradnjom jednake mase glukoze, zato masne
kiseline spadaju u glavne spremišne molekule stanice
Znamo da je kolesterol zapravo steriod. Molekule kolesterola su važne i tijelu moraju stalno
biti na raspolaganju. Unosi se putem hrane, ali ga i sam organizam sintetizira u jetri. Ipak,
suvišan kolesterol je štetan → suvišak tijelo ne može iskoristiti te ga zadržava u krvi i taloži
na stijenkama krvnih žila → ATEROSKLEROZA – ovo stanje može dovesti, zbog
začepljenja krvni žila ateromima, do moždanog udara ili koronarnih bolesti srca. Steroidi se
ćesto koriste u bodybuildingu → radi povećanja mišićne mase (moguće posljedice: akne,
razvoj grudi kod muškarca, oštećenja jetre...). Steroidi su ishodišne molekule za sintezu
testosterona, estrogena, progesterona, kortizola, aldosterona.
Podjela ugljikohidrata
MONOSAHARIDI ili jednostavni šećeri koji mogu biti izgrađeni od tri (trioze), pet
(pentoze) ili šest (heksoze) međusobno povezanih atoma ugljika. Riboza i
deoksiriboza su pentoze. Glukoza, fruktoza i galaktoza su heksoze – imaju istu
kemijsku formulu C6H12O6 , ali su različite strukture pa i različitih svojstava
OLIGOSAHARIDI ili složeni šećeri koji su izgrađeni od dviju do deset molekula
monosaharida. Najznačajniji oligosaharidi su disaharidi (nastaju spajanjem dviju
molekula monosaharida kovalentnom vezom → GLIKOZIDNA VEZA, a izdvaja se
molekula vode. Disaharidi su saharoza (glukoza + fruktoza), laktoza ili mliječni šećer
(glukoza + galaktoza), MALTOZA (glukoza + glukoza)
POLISAHARIDI ili složeni šećeri kod kojih je više od deset molekula monosaharida
povezano u duge polimerne lance. Polisaharidi mogu biti STRUKTURNI (hitin,
celuloza) i REZERVNI (glikogen, škrob)
23
veličine i kemijske strukture (npr. kod glicina ogranak je vodikov atom, a kod alanina
metilna skupina).
ENZIMI ili BIOKATALIZATORI su proteini bez čije se aktivnosti većina kemijskih reakcija u
biološkom sustavu ne bi odvijala dovoljno brzo za postojanje života. Posebnost djelovanja
enzima očituje se u njihovoj specifičnosti, odnosno djeluju samo na određenu vrstu tvari.
Lipaze samo na lipide, amilaze samo na ugljikohidrate, peptidaze na proteine (nazivi enzima
25
tvore se tako da se korijenu naziva koji govori o njegovu djelovanju doda nastavak –aza).
Tvar na koju enzim djeluje naziva se SUPSTRAT. Mjesto na enzimu na koje se veže supstrat
jest AKTIVNO MJESTO. Međudjelovanje enzima može se objasniti na principu ključ–brava u
kojem supstrat oblikom odgovara obliku aktivnog mjesta na enzimu. Vezivanje supstrata na
aktivno mjesto → PRIJELAZNO RAZDOBLJE.
Enzimi ubrzavaju kemijske reakcije sniženjem energije aktivacije molekula. Energija
aktivacije je količina energije potrebna molekulama za stupanje u kemijske reakcije.
Sniženjem energije aktivacije molekule brže stupaju u kemijske reakcije
Djelovanje ezima
Sve biološke vrste i jedinke unutar vrsta međusobno se razlikuju upravo po proteinima
Proteini se sastoje od aminiokiselina povezanih peptidnom vezom. Poznato je 20
aminokiselina.
Vrsta bjelačevine ovisi o broju, vrsti i redosljedu aminokiselina. Čim se proteinu doda neka
nova aminokiselina nastaje novi protein. Npr. ako uzmemo 100 aminokiselina broj različitih
proteina koji mogu nastati je 20100 što je ogroman broj. Isto tako polipeptidi lanci se mogu
povezivati i savijati i zauzimati određene prostorne rasporede što donosi nebrojeno mnogo
kombinacija. Zato su proteini nositelji biološke specifičnosti.
26
Nukleinske kiseline
NUKLEOTIDI RNA u svom sastavu imaju šećer ribozu i dušične baze: adenin,
gvanin, citozin, URACIL (U)
Dušične baze:
TIMIN GVANIN
27
URACIL
GVANIN CITOZIN
ADENIN TIMIN
28
DNA RNA
PURINSKE BAZE A,G A,G
PIRIMIDINSKE BAZE T,C U,C
MONOSAHARID deoksiriboza riboza
BROJ LANACA 2 1
POLOŽAJ U EUKARIOTSKOJ jezgra, mitohondriji, jezgra i citoplazma
STANICI kloroplasti
VRSTE - mRNA, tRNA, rRNA
Tok replikacije:
Replikacija DNA
Voda kao najprisutnija tvar u prirodi velikim udjelom sudjeluje u izgradnji živih
bića. Prvi oblici života na zemlji nastali su u vodi jer je izvrstan medij za
međudjelovanje atoma i molekula. Oko 3 milijarde godina živa bića provela su u
oceanu. Zato vodu nazivamo kolijevkom života
VODA je polarna molekula ili DIPOL (na jednom kraju molekule nalazi se slab
negativan naboja, a na drugom kraju slab pozitivan naboja). Ovakav raspored
naboja uzrokuje međusobno povezivanje molekula vode vodikovim vezama
Molekula vode
SVOJSTVA VODE:
o Kohezija–povezivanje istovrsnih molekula
o Adhezija –povezivanje s molekulama drugih tvari
o Kapilarnost – posljedica adhezije i kohezije → kretanje tekućine protiv sile
teže kroz uzak prostor kapilare (npr. kretanje vode kroz kapilarni sustav
provodnih žila biljaka)
o Površinska napetost – na granici sa zrakom molekule vode stvaraju tanku
elsatičnu opnu ili „mrežicu“ koja kukcima omogućuje hodanje po vodenim
površinama ili plutanje lista po površini vode.
o Velik toplinski kapacitet – Toplinski kapacitet je količina topline koje treba
primiti 1 kg tvari da bi mu se tempreatura povisila za 1 °C. Tvari s malim
toplinskim kapacitetom brzo se zagriju već kod kratkog izlaganja toplini, dok
31
Voda je vrlo dobro otapalo (za polarne i ionske tvari). Pri otapanju kuhinjske soli (NaCl)
dolazi do disocijacije ili razlaganja kristala natrijeva klorida (natrij i klor međusobno su
povezani ionskom vezom) na ione natrija (Na+) i ione klora (Cl-). Molekule vode okružuju
pozitivno nabijene ione natrija i negativno nabijene ione klora. Vodeni ovoji razdvajaju ione,
što im omogućuje nesmetano kretanje u prostoru i vezivanje s drugim česticama.
kristal NaCl
adhezija
otapalo
Hidrofilne su tvari koje "vole vodu" – dobro se otapaju u vodi. To su ionske tvari (kao što je
NaCl) i polarne molekule, jer je i voda polarna molekula ("slično se otapa u sličnom").
Hidrofobne su tvari koje "se boje vode" – ne otapaju se dobro u vodi. To su uglavnom
nepolarne molekule (kao što su ugljikovodici).
Prokariotske stanice ili protocite nemaju oblikovanu jezgru. Naziv prokariot (grč. pro – prvi,
prije; karyon – jezgra), u prijevodu „prije jezgre“ ili „primitivna jezgra“, a označava izostanak
ovojnice koja odvaja nasljednu tvar od ostatka stanice. Područje stanice u kojemu se nalazi
kružna DNA bez ovojnice zove se nukleoid. Prokariotske stanice nemaju organele (strukture
omeđene ovojnicom). Svaka stanica ujedno je i organizam → nikada ne izgrađuju
mnogostanični organizam
Eukariotske stanice ili eucite (grč. eu – pravi, dobar) imaju jezgru omeđenu ovojnicom. Ima
organele. Znatno je složenija i veća (10-25 puta) od prokariotske stanice. Razlikujemo dva
osnovna tipa eukariotske stanice: BILJNA i ŽIVOTINJSKA
Imaju Nemaju
kloroplaste i kloroplaste i
mogu obavljati hrane se
fotosintezu - heterotrofno
autotrofi
33
EUCITA
biljna životinjska
34
ŽIVOTINJSKA STANICA:
ENDOMEMBRANSKI SUSTAV
Sustav membrana koje dijele citoplazmu stanice na odjeljke i usmjeravaju prijenostvari u
citoplazmi. Proteže se od jezgrine ovojnice do stanične membrane, a sastoji se od sljedećih
dijelova:
o ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM (ER) – povezana je s jezgrinom ovojnicom i sastoji se
od sustava membranskih kanalića, nabor i šupljina. Postoji hrapavi i glatki ER. Hrapavi
ER na površini ima ribosome, tj. sintetizira proteini koji zatim ulaze u šupljine gdje ih
enzimi dorađuju u npr. glikoproteini ili neke druge složene proteine. Glatki ER se
nastavlja na hrapavi ER, a nema ribosoma stoga ne sintetizira proteine, ali sintetizira
fosfolipide, steroide i masne kiseline. Glatki ER može obavljati i druge zadaće što ovisi
o vrsti stanice (npr. u testisima stvara testosteron, u jetri obavlja detoksikaciju –
neutraliziranje otrova). Općenita je zadaća glatkog ER-a stvaranje mjehurića koji
prenose velike molekule u druge djelove stanice
o GOLGIJEVO TIJELO – nakupina membranskih većica u stanici. Jedna se strana
nakupine vezuje uz glatki ER, a druga je smještena uz staničnu membranu. Ovaj
organel prima mjehuriće s glikoproteinima i lipidima koji stižu iz glatkog ER-a i
sakuplja u cisternama (membranske vrećice)→ tu se obrađuju i razvrstavaju pristigle
molekule i opet pakiraju u mjehuriće koji se oslobađaju na rubovima cisterne.
35
Mjehurući ili prenose sadržaj u izvanstanični prostor ili ostaju kao lizosomi ili
peroksisomi
o LIZOSOMI – membranski mjehurići s enzimima (Golgijevi mjehurići – nastaju na
Golgijevom tijelu) – razlažu i uklanjaju stare i oštećene dijelove stanice, mogu
uzrokovat i staničnu smrt – razaraju cijelu stanicu
o PEROKSISOMI – sadrže enzime za oksidaciju malih organskih molekula. Oni sadrže i
vodikov peroksid (H2O2) → toksičan – odmah nakon oslobađanja enzima katalaza
razlaže ga na vodu i kisik. Peroksisome proizvodi Golgijevo tijelo u stanicama jetre i
stanicama kvasca → mogu oksidirati alkohol
1. jezgrina membrana, 2. pora, 3. hrapavi ER, 4. glatki ER, 5. ribosomi na hrapavom ER-
u, 6. makromolekule, 7. transport mjehurića (vezikule), 8. Golgijevo tijelo, 9.cis-strana
Golgijevog tijela, 10. trans-strana Golgijevog tijela, 11. cisterne
Građa stanice
36
MITOHONDRIJI
Valjkasti organeli obavijeni dvostrukom membranom. Vanjaska membrana → glatka i manje
površine od unutarnje membrane (ona je nabrana). Ti nabori su KRISTE → dijele
mitohondrija na dva dijela: MATRIKS i MEĐUMEMBRANSKI PROSTOR. U matriksu → DNA,
RNA i ribosoma (sintetiziraju mali broj proteina)
Uloga mitohondrija: u njima se odvija proces staničnog disanja (biološke oksidacije) – tako
stanica dolazi do potrebne energije
Struktura mitohondrija
unutarnja membrana
vanjska membrana
kriste
matriks
RIBOSOMI
Nemaju membranu, izgrađeni od ribosomske RNA (rRNA) i većeg broja proteina. Imaju veću i
manju podjedinicu. Te se dvije podjedinice spajaju u funkcionalni ribosoma samo kada
prihvaćaju mRNA kod sinteze proteina. Ribosomi mogu biti vezani za ER, slobodni u
citoplazmi ili organizirani u nakupine → POLIRIBOSOME
Građa ribosoma
37
Mikrotubuli
kromatin
jezgra
jezgrica jezgrina
glikosom
membrana
glatki ER
citosol
lizosom
mitohondrij
centrioli
centrosom
hrapavi ER
ribosomi
Golgijevo tijelo
mikrovili
egzocitoza
mikrofilamenti
mikrotubuli
BILJNA STANICA:
U središtu biljne stanice nalazi se veliki membranom omeđeni organel – VAKUOLA → prostor
vakuole ispunjen je vodenom otopinom u kojoj se nalaze ugljikohidrati, minerali, pigmenti i
toksične tvari. Pigmenti u vakuoli daju različitu obojanost dijelova biljke (npr. pigment
antocijan daje crvenoljubičastu boju cvjetovima, plodovima, listovima i korijenju nekih
biljaka). Toksične tvari u biljci uglavnom štite biljku od biljoljeda. Uloga je vakuole i regulacija
staničnog tlaka - turgora.
Biljne stanice uz mitohondrije posjeduju i kloroplaste → pretvorba svjetlosne energije Sunca
u kemijsku energiju ugljikohidrata što ih stanica koristi kao izvor energije. Kloroplasti su
poprilično veliki (ćesto veći od jezgre, dobro vidljivi svjetlosnim mikroskopom) i obavijeni
dvoslojnom membranom. Unutrašnjost kloroplasta ispunjava stroma (tekućina s enzimima,
ugljikohidratima, DNA, RNA, ribosomima i tilakoidima). Tilakoidi su membranske vrećice na
čijoj se površini nalazi klorofil ili zeleni pigment važan za fotosintezu. Naslage tilakoida čine
strukturu koju zovemo granum.
Uz kloroplaste, biljnoj stanici nalaze se i drugi plastidi, kao što su leukoplasti ili kromoplasti.
Leukoplasti su bez pigmenta, nalazimo ih u stanicama korijena i služe kao spremište škroba.
Amiloplasti su jako veliki leukoplasti s pohranjenim škrobom (amiloza). Kromoplasti imaju
pigmente raznih boja – žute (ksantofil), crvene (likopen), narančaste (karoten) → boja
cvijeća, plodova
Plastidi imaju sposobnost pretvorbe iz jedne u drugu vrstu plastida → npr. sazrijevanje voća i
povrća. Kloroplasti također spadaju u plastide.
39
ribosomi lizosomi
vakuola
međumem- unutarnja
branski membrana
vanjska membrana stroma
prostor
lumen – unutrašnjost
granum tilakoidi lamele tilakoida
(nakupna
tilakoida)
Građa kloroplasta
40
ULOGA PROTEINA:
1) Selektivni prijenos kroz membranu - ide kroz proteinske kanale, a uz pomoć
proteinskih prenositelja
2) Enzimska aktivnost membranskih proteina – kataliziraju kemojske reakcije na
površini membrane
3) Primanje i prevođenje kemijskih poruka – obavljaju receptorski proteini →
oblikom odgovaraju „kemijskom glasniku“ (npr. hormonu)
4) Stanično prepoznavanje – obavljaju neki proteini membrane koji imaju
identifikacijske oznake „markere“ (npr. glikoproteine koji služe za
prepoznavanje drugih stanica jer određeni tipovi stanica isto tako imaju te
specifične markere)
5) Međustanično povezivanje – ovu zadaću obavljaju membranski proteini koji
imaju sposobnost vezanja za proteine susjedne stanice i tako tvoriti različite
međustanične spojeve
6) Povezivanje citoskeleta i izvanstaničnog prostora – ovu zadaću obavljaju oni
proteini koji sudjeluju u održavanju oblika stanice i položaja drugih proteina u
membrani,a oni sudjeluju i u prijenosu mehaničkog podražaj između
izvanstanične tekućine i citoplazme
41
Jednostavna difuzija –tako se prenose tvari male molekulske mase topive u vodi
(O2, CO 2, N2, ugljikovodici i alkoholi)
Olakšana difuzija: pomoću prijenosnih proteina → prenose hidrofilne i polarne
molekule. Prijenosni proteini obavljaju selektivan prijenos i specifični su za
vrstu molekula koje prenose – mogu biti oblikovani kao proteinski kanali i
proteinski prenositelji.
Endocitoza i egzocitoza
Endosimbioza
Teorija postanka eukariotske stanice koje je postavila Lynn Margulis. Prema teoriji
mitohondriji i kloroplasti su kao organeli nastali iz bakterija koje su ušle u veću
stanicu s oblikovanom jezgrom. Pretpostavlja se da su mitohondriji nastali iz aerobnih
bakterija (one koje koriste kisik), a kloroplasti iz cijanobakterija ili modrozelenih algi
koje vrše fotosintezu. Stanica je, prihvativši, bakteriju stekla određene prednosti
(iskorištavanje kisika i proizvodnju organske hrane), tj. stvorena je endosimbioza
bakterije i stanice (endo- zato što bakterija živi unutar stanice).
DOKAZI:
• Mitohondriji i kloroplasti veličinom odgovaraju bakterijama
• Mitohondriji i kloroplasti imaju dvostruku membranu (vanjska je nastala
ulaskom bakterije u stanicu – stanica je membranom ovila bakteriju -
endocitoza, a unutarnja je membrana bakterije). Svaka membrana je dvosloj
fosfolipida, dakle ako je membrana dvostruka, tada postoje 2 dvosloja
fosfolipida.
44
H1 histon
Kondenzacija DNA
histoni
Broj, građa i oblik kromosoma su stalni te karakteristični za vrstu (npr. vinska mušica ima 8
kromosoma, grašak 14, miš 40, čovjek 46, indijska paprat 1260...)
Životni ciklus → postupni razvoj organizma od nastanka do začeća novog istoga organizma ili
smrti. Za jednostanične eukariote životni ciklus ujedno je i stanični ciklus (događaji od
početka jedne do početka druge diobe)
STANIČNI CIKLUS: odvija se u 4 faze; 3 obilježava stanični rast, a 4. znači diobu stanice.
Razdoblje rasta zove se međufaza ili interfaza i sastoji se od 3 faze: G1, S, G2
početak ciklusa
mitoza
priprema za diobu
rast stanice
replikacija DNA
Stanični ciklus
46
Tijek mitoze
profaza
sestrinske kromatide
centrosom
mikrotubuli
prometafaza
interfaza
mikrotubuli iz diobenog
vretena vezani za kinetohore
metafaza
telofaza
anafaza
citokineza
Tijek mitoze
Tijek mejoze
Interfaza
Profaza I
bivalenti
gamete
Metafaza I
Anafaza I
dogodio se krosingover
Anafaza II
Metafaza II
Anafaza II
Telofaza II
Tijek mejoze
Važne razlike:
• U profazi I događa se ukriženje ili krosingover, toga nema u mitozi.
• U metafazi I u metafaznu (ekvatorijalnu) ploču smještaju se homologni kromosomski
parovi, a u metafazi mitoze pojedinačni kromosomi (nisu u paru).
• U anafazi I centromere se ne dijele i sestrinske kromatide ostaju zajedno te putuju na
isti pol stanice. U mitozi se odvajaju sestrinske kromatide i svaka postaje zaseban
kromosom.
51
mejoza I mejoza II
diploidna stanica
replikacija homologni
DNA parovi kromosoma
mitoza
diploidna stanica
4 haploidne
dvije diploidne stanice stanice
replikacija DNA
Interfaza
Dio staničnog ciklusa od tri faze tijekom kojih se DNA umnožava i stanica
priprema za diobu. Interfaza se sastoji od G1, S i G2 faze.
G1 – postmitotska faza→slijedi nakon mitoze, a zove se i presintetska→jer
prethodi sintezi DNA.
U tom razdoblju stanica obavlja aktivnosti: kontrola staničnog metabolizma,
aktivna sinteza bjelančevina i RNA, stvaranje novih staničnih tvorbi (ribosomi,
mitohondriji, centrosomi), te povećanje volumena i rast stanice.
S faza→sinteza DNA i specfičnih proteina histona. Na kraju ove faze stanica ima
2 potpuno jednake kopije DNA.
G2→stanica se priprema za diobu: provjerava sintetizirana DNA, popravljaju
eventualna oštećenja te sintetizira bjelančevine potrebne za mitozu. G2 faza je
postsintetsko, apremitotsko razdoblje interfaze.
52
Fotosinteza u biljci
JEDNADŽBA FOTOSINTEZE:
6CO2 + 12H2O → C6H12O6 + 6O2 + 6H2O
ili 6CO2 + 6H2O → C6H12O6 + 6O2
53
Stanično disanje
Vrenje
kvasčeve gljivice
C6H12O6 2C5H5OH + 2CO2 + 2ATP
MEJOZA – dioba kojom nastaju haploidne gamete koje sudjeluju u oplodnji. Mejoza je
pogodna za razmnožavanje, genetičku raznolikost.
Zigota, nastala oplodnjom, dijeli se mitozom u procesu brazdanja→ nastane mnoštvo stanica
koji čine morulu (nakupina stanica, nalikuje plodu duda. U nakupini stanica oblikuje se
šupljina – blastocel – ispunjena tekućinom → taj razvojni stadij zove se blastula (rubno
raspoređene stanice blastule oblikuju blasotderm). Uvlačenjem stanica blastule u njezinu
unutrašnjost nastaje udubina (blastopor) i razvija se stadij zvan gastrula – proces nastanka
gastrule je gastrulacija → gastrulu izgrađuju 3 zametna listića (ektoderm, mezoderm,
endoderm).
- spolni žlijezde
- epitel probanih i
dišnih putova
2 MIKROBIOLOGIJA
Osnovna građa virusa na primjeru VMBD (virus mozaične bolesti duhana, engl. TMV =
Tobacco Mosaic Virus)
proteini
58
Litički ciklus
faktor prirodnog odabira (selekcije), prema kojemu preživljavaju samo oni koji
se najbolje prilagode okolišu (staništu), dok ostali nestaju.
Postoje milijuni vrsta organizama koji danas žive na Zemlji. Da bismo ih mogli
proučavati i opisivati različite organizme i njihove osobitnosti, neophodno ih je
imenovati. Švedski biolog Carl von Linné uveo je DVOIMENO NAZIVLJE ili
BINARNU NOMENKLATURU. Binarna nomenklatura vrstama je dala točno
određena imena koja omogućuju lagano prepoznavanje, omogućeno je
univerzalno i precizno razumijevanje među znanstevenicim i stručnjacima. Svaka
vrsta dobiva latinsko ime, koje se jednako koristi u cijelom svijetu, a sastoji se od
imenice koja imenuje rod i pridjeva koji pobliže označava vrstu (često se dodaje i
inicijal/prezime stručnjaka koji ju je prvi opisao te godina kad je to učinio). Npr.
bršljan, Hedera helix L.
eukarioti (Eukarya). Carstvo Monera podijeljeno je na prve dvije domene, a sva ostala
carstva pripadaju trećoj.
Podvrsta (odlika, sorta, pasmina, rasa) → niže kateogorije od vrste (npr. niža kategorija od
vrste Zea mays (kukuruz) je sorta Zea mays convar. saccharata var. Rugosa (kukuruz
šećerac) – pripadnici različitih podvrsta mogu se međusobno pariti i dati plodno potomstvo
Rod, porodica, red, razred, koljeno, carstvo → više kategorije od vrste (npr. viša sistematska
kategorija od vrste Quercus petrae (hrast kitnjak) je carstvo Plantae (biljke)
BAKTERIJE
Bakterije su obavijene membranom → unutar nje se nalazi citoplazma bez
organela. Nositeljica genetičke upute je jedna dvolnačana molekula DNA
prstenastog oblika – nukleoid (bakterijski kromosom). Citoplazma sadrži male,
razbacane ribosome – obavljaju sintezu proteina. Neke bakterije imaju jednu ili
više malih prstenastih DNA –plazmidi. Stanična membrana obavijena je
staničnom stijenkom od peptidoglikana (mureina) – kompleks ugljikohidrata i
proteina. Neke bakterije imaju nastavke, pile →omogućuju vezanje bakterije za
razne površine. Bakterije mogu imati i jedan ili više bičeva (lat. flagella). Stanična
stijenka može biti okružena sluzavim ovojem – glikokaliks → ako je on mekan
naziva se sluzavi ovoj, a ako je krut onda kapsula.
Prokariotska stanica
citoplazma
nukeloid
kapsula
Stanična
membrana
ribosomi
pili
bič
CIJANOBAKTERIJE
Cijanobakterije imaju sposobnost fotosinteze. Zovu se i modrozelene alge*
63
*(taj naziv treba izbjegavati jer je on zastarijeo i potječe iz razdoblja kada stanična
struktura ovih organizama nije bila poznata, tj. kada ih se povezivalo s biljkama)
ribosom membrana
sluzavi omotač
tilakoid
citoplazma
Građa cijanobakterije
Morfologija bakterija
65
Dioba bakterija
DNA nukleoida se
prihvaća za
membranu
Udvostručavanje
DNA
Stvaranje procijepa
– postupno
oblikovanje nove
membrane i
stijenke
Odvojene stanice
kćeri jednake
roditeljskoj stanici
nukleoid nukleoid
F-plazmid
pilus
donor recipijent
DNA-polimeraza
F-plazmid F-plazmid
pili
stari donor novi donor
Vjerojatno su to prvi organizmi koji su fotosintezom počeli mijenjati sastav atmosfere, tj.
obogaćivati je kisikom.
Danas imaju pionirsku ulogu u nasljevanju potpuno pustih prostora → nasljevaju staništa
nepogodna za ostala živa bića (mogu živjeti u ekstremnijim uvjetima nego ostali fotosintetski
organizmi kozmopoliti su – mogu živjeti na velikom rasponu staništa) → sposobnost
fotosinteze te neke mogu asimilirati atmosferski dušik (heterociste)
Virusne bolesti ljudi i životinja su: prehlada, gripa, bjesnoća, AIDS (sindrom stečenog
nedostatka imuniteta), ospice, vodene kozice, zaušnjaci (mumps), herpes, dječja paraliza,
hepatitis (upala jetre)...
Bakterijske bolesti ljudi i životinja su: streptokokna angina, tuberkuloza (TBC), gonoreja,
sifilis, akne, tetanus, difterija, guba, karijes, kolera, kuga, legionarska bolest, papagajska
bolest, pjegavi tifus, salmoneloza, tifus, trahom... Danas nisu tako veliki problem kao nekada
jer se liječe antibioticima (npr. penicilin).
Upala pluća može biti i virusna i bakterijska.
Danas postoje i primjenjuju se cjepiva protiv mnogih bakterijskih i virusnih bolesti.
Ljudski papilloma virus (HPV) koji se prenosi spolnim putem uzrokuje rak vrata
maternice.
VIROIDI → gole ribonukleinske kiseline – poznati su kao biljni patogeni. Njihovo postojanje
svodi se na replikaciju koju u biljnim stanicama provode domaćinski enzimi. Viroidi ne
upravljaju sintezom proteina – suviše mali da nose bilo kakvu genetičku uputu.
BOLESTI: uzrokuju biljne bolesti (limun, avokado, artičoka, palme i dr.)
PRIONI → uzročnici bolesti kod biljaka i čovjeka; velike proteinske molekule, ali ipak
zarazne, sposobne za samoumnožavanje samo u živim stanicama.
BOLESTI: ovčja bolest scrapie, kravlje ludilo, kuru-bolest, staračka demencija i dr.
73
3 PROTOKTISTA I GLJIVE
Predstavnici autotrofnih protoktista su: zeleni bičaši (euglena), kremenjašice, zelene (kišna
alga, klamidomonas, volvoks, spirogira, morska salata, kaulerpa, klobučić ), smeđe (jadranski
bračić, padina, cistozira, bobičarka) i crvene (litotamnij, Ceramium) alge.
GRAĐA: zeleni bičaši (euglena) → tijelo vretenastog oblika, nije obavijeno staničnom
stijenkom, već mekanom i prozirnom opnom – pelikula (elastična, euglena ima sposobnost
mijenjanja oblika ). Na vršnom dijelu tijele nalaze se dva biča (duži i kraći). U vanjsku sredinu
izlazi samo duži bič – steže se od osnove prema vrhu. Bič gradi 11 parova mikrotubula
poredanih u stogoj pravilnosti (2 para u sredini biča, a 9 pari uokolo njih). U citoplazmi se
nalazi se jezgra s jezgricom. Citoplazma sadrži kloroplaste na čijoj se površini nalaze pirenoidi
→ bjelačevinasta zrnca za skadištenje pričuvnih tvari.
74
bič
očna pjega
kontraktilne
vakuole
jezgra
kloroplasti
škrobna zrnca
Građa euglene
KREMENJAŠICE
GRAĐA: jednostanični protisti, nemaju bičeve, tijelo – zrakasto simetrično. Tijelo obavija
stijenka (izgrađena od silicijeva dioksida (SiO2) → KREMENA LJUŠTURICA). Ljušturica se
75
sastoji od manje i veće polovice koje se odnose kao „kutija“ i „ poklopac“. Gornja
polovica je epiteka, a donja hipoteka → polovice se spajaju preko pleure tako da
jedna polovica ide preko druge.
SVJETLEĆI BIČAŠI
ZELENE ALGE
Jednostanični oblici
Predstavnici: Kišna alga – na vlažnim zidovima i kori drveća. Razmnožava se vegetativno,
običnom diobom → novonastale jedinke raznosi vjetar ili voda, ili se na mjestu postanka
76
stvara kolonija koja čini zelenu prevlaku. Klamidomonas – ima dva nejednako duga biča,
vrčasti kloroplast, kontraktilne vakuole te očnu pjegu. Ne razmnožava se diobom, nego
nespolnom putem zoospora i spolno putem izogamije- ta se dva načina izmjenjuju u obliku
izmjene generacija. Živi u slatkoj vodi.
Kolonijski oblici
Predstavnik: Volvoks – složena kolonija jednostaničnih algi. Jedinke su povezane
citoplazmatskim nitima. U toj koloniji postoji podjela rada (veće jedinke služe
razmnožavanju, a manje fotosintezi). Razmnožava se nespolno i spolno.
Višestanični oblici
Predstavnici:
Spirogira – stijenku čine celuloza i pektin. Kloroplast je vrpčast, u obliku spirale. Razmnožava
se spolno, konjugacijom. Dvije se stanice („muška“ i „ženska“) spoje preko jarme
(citoplazmatski mostić), a zatim cijeli sadržaj muške stanice prijeđe u žensku → obavi se
izmjena genetičkog materijala.
Parožina – tijelo razlučeno u rizoide (korijenčići kojima se pričvršćuje za podlogu), i kauloid –
sastoji se od naizmjence raspoređenih kraćih i dužih stanica.
Kladofora – višestanična slatkovodna alga.
Kaulerpa – morska, ima steljku razlučenu na rizoide, kauloid i velike filoide.
Klobučić – steljku čini kratki kauloid koji na vrhu nosi klobučić sa sporama. Na klobučiću se
taloži CaCO3 → bijele naslage.
Morska salata– prisutna na mjestima gdje je more onečišćeno, služi kao indikator čistoće
mora. Ona razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju gametofit), a jedna diploidna
(predstavlja sporofit) → Izmjena generacije je izomorfna (gametofit i sporofit morfološki se
ne razlikuju).
SMEĐE ALGE
Smeđe alge uvijek su višestanične, to su makrofitske alge→ najveće živuće alge, pretežno u
hladnim morima.
Steljka smeđih algi različita je oblika: listasta, vrpčasta, razgranata ili nerazgranata. Kod
većine razlikujemo riozoide, kauloid i filoide. Celulozna stijenka obložena je alginskim
kiselinama.
Plastidi su fenoplasti (sadrže kolorofile a i c, karotene i ksantofile – smeđi ksantofil –
fuksoksantin → od njega potječe smeđa boja). Razmnožavanje – vegetativno, trganjem
talusa, nespolno i spolno.
Predstavnici:
Jadranski bračić – endem Jadrana → steljka je viličasto razgranata, kroz steljku prolazi
središnje „rebro“, tj. mehanička žila koja pojačava čvrstoću. Specifičnost su aerociste –
mjehurići ispunjeni zrakom koji omogućuju održavanje steljke u vodi. Spolni organi su
oogoniji s jajnim stanicama i anteridiji sa spermatozoidima → jadranski se bračić
razmnožava spolno oogamijom.
Padina – poznata smeđa alga u našem moru.
Obična bobičarka– rijetka, živi na velikim dubinama. Sargaška bobičarka živi u Sargaškom
moru, ima kuglaste aerociste te se brzo vegetativno razmnožava.
Cistozire – naše najveće alge, nitaste i nerazgranate, žive u mirnim vodama, služe kao
sklonište ribama.
CRVENE ALGE
Žive pretežno u toplim morima, uglavnom su višestanične. Steljka →raznolika oblika :nitasta,
člankovita ili krpasta, može biti razločena na rizoide, kauloide i fiolide. Unutrašnji slojevi
stijenke izgrađeni su od celuloze, a vanjski od pektina. Plastidi su rodoplasti (klorofil a i d,
karoteni, kasnotifili, fikoeritrin → daje crvenu boju, fikocijanin (samo neke vrste)→
daju modru boju.
Boja alge ovisi o količini svjetlosti koja do nje dopire → kromatska adaptacija(prema većim
dubinama sve su crvenije). Produkt fotosinteze – floridejski škrob (sličan glikogenu)
78
AMEBA – pokreću se po podlozi pomoću lažnih nožica ili pseudopodija (mijenjaju oblik
tijela). Može biti više pseudopodija, no uglavnom se jedan ističe i određuje smjer kretanja.
Gušći dio protoplazme naziva se endoplazma, on je tamniji, a svijetliji i rjeđi dio je
ektoplazma. Tijelo obavija lipoproteinska stanična membrana – vrlo elastična. Hranu može
uzimati na bilo kojem dijelu tijela (plijen obuhvati lažnim nožicama i uvuče u protoplazmu).
Ameba može uzimati tekuću hranu – pinocitoza i krute čestice – fagocitoza
ENDOCITOZA
79
Neprobavljive ostatke ameba izbacuje na bilo kojem dijelu tijela putem EGZOCITOZE
DISANJE – aerobno → za disanje se koristi kisik koji u organizam ulazi difuzijom. Površina
amebe poprilično je velika u usporedbi s obujmom pa kisik prolazi kratki put do mjesta
potrošnje zato nema potrebe za organelima koji bi služili disanju. CO2 koji nastaje kao
produkt razgradnje organskih spojeva prolazi difuzijom kroz membranu u okoliš.
OSMOREGULACIJA – u tijelu heterotrofnih protista nalaze se kontraktilne vakuole ili stegljivi
mjehurići → izbacuje se suvišna tekućina (ne smije se pobrkati s probavnim mjehurićima). Na
ovaj način protisti reguliraju količinu vode, otopljenih iona i soli.
pseudopodij
kontraktilna vakuola
probavna vakuola
jezgra
endoplazma
membrana
ektoplazma
Građa amebe
KREDNJACI – oko tijela izlučuju ljušturicu od kremena (SiO2), vapnenca, a može biti i
želatinozna.
Nakon što uginu, ljušturice se talože na dno te tvore naslage poput kremena. Najčešće žive
na dnu mora (mulj ili pijesak), neki čine planton.
TREPETLJIKAŠI
80
Papučica – ima stalan oblik tijela (obavijena pelikulom). Površinu pelikule prekrivaju
trepetljike – za pokretanje. HRANJENJE – na jednom mjestu na pelikuli vidi se
udubljenje kroz koje papučica prima hranjive tvari → stanična ustaili citostom na njih
se nastavlja stanično ždrijelo ili citofarinks na čijem se kraju stvaraju hranidbeni
mjehurući. Hranidbeni mjehurići se otkidaju od citofarinksa i putuju po protoplazmi
→ spajaju se s lizosomima koji sadrže enzime te razgrađuju visokomolekularne
spojeve. Nepobravljeni ostaci izbacuju se na točno određenom mjestu na pelikuli –
citopig. Disanje aerobno, kisik ulazi i izlazi procesom difuzije.
OSMOREGULACIJA – putem kontraktilnih vakuola. Papučica ima dvije kontraktilne vakuole.
Vakuole djelomično sudjeluju u ekskreciji → izbacivanje produkata metabolizma.
kontraktilne vakuole – prozirni, vodenasti mjehurići, neprestano se pune tekućinom te se u
određenim razmacima stegnu i izbace sadržaj kroz pelikulu u okolinu.
RAZMNOŽAVANJE – najčešće običnom dvojnom (binarnom) diobom.
Zapaženo je i spolno razmnožavanje→izmjena genetskog materijala u jezgrama (to
nije „klasično“ spolno razmnožavanje kakvo nalazimo u višestaničnih organizama).
Ovaj proces zove se konjugacija → izmjena genetskog materijala mikronukelusa dviju
jedinki (npr. papučica).
kontraktilna vakuola
pelikula
makronuklus
P
probavni mjehurići
cilija (trepetljika)
mikronukleus
citosom
trihocist
citopig
Građa papučice
81
BIČAŠI
TRUSKOVCI
Nametnički protisti koji žive u stanicama ili međustaničnim prostorima beskralješnjaka i
kralješnjaka
Za vrijeme razmnožavanja stvaraju spore ili truske. Truskovci su potpuno nametnici. Za
čovjeka su najvažnije vrste iz roda Plasmodium koje uzrokuju malariju.
NIŽE GLJIVE
Sive ili crne plijesni – prilagođene razmnožavanju izvan vode. Predstavnik je mukor→ može
se naći na vlažnim ostacima hrane (živi saprofitski uzimajući gotove organske tvari, a
istodobno izaziva truljenje).
*tijelo paučinasto, mnogojezgrene niti koje prodiru u supstrat. Na gornjoj površini
nalaze se okomiti nositelji sporangija – sporangiofori koji nose kuglaste sporangije
(crne ili sive boje) u kojima su nepokretne spore, tj. endospore→ pucanjem stijenke
sporangija, endospore se oslobađaju i dospijevaju na novu podlogu na kojoj će
isklijati u novu plijesan.
mejoza
mitoza sporofit
(2n)
muški
zigota (2n) gametofit
(n)
ženski
gametofit (n)
oplodnja
Srdoboljna ameba živi u probavilu (ulazi onečišćenom vodom ili vodom u kojoj ima
začahurenih ameba) → uzrokuje bolest dizenteriju ili grižu, amebe se hrane
crijevnim bakterijama, no mogu razgrađivati i eritrocite u sluznici crijeva. SIMPTOMI:
grčevi, proljevi, umor, gubitak teka
Vrsta Noctiluca miliaris spada u odjeljak svjetlećih bičaša, predstavnici fosforesciraju, tj.
svjetlucaju u tami → sadrže svjetleću tvar luciferin, a sama pojava zove se
bioluminiscencija.
OPĆENITO O GLJIVAMA
Gljive se niti u jednom razdoblju života ne kreću, nemaju bičeve, niti lažne nožice
micelij – tijelo gljive – sustav tankih, cjevastih niti – hifa (stijenka od hitina)
RAZMNOŽAVANJE: nespolno i spolno, a ta se dva načina izmjenjuju u obliku izmjene
generacija (gametofita i sporofita).
klobuk
stručak
plodište
micelij
hifa
Građa gljive
87
S biljkama:
• uzimanje organskih tvari vanjskom površinom tijela
• izmjena generacija (gametofita i sporofita) tijekom razvitka
Sa životinjama:
• heterotrofan način ishrane (saprofitski ili parazitski)
• stančina stijenka izgrađena od hitina
• rezervni polisaharid glikogen
• slična struktura DNA
MJEŠINARKE STAPČARKE
narančasta zdjeličarka poljska pečurka (šampinjon)
smrčak grmašica
tartufi muhara
zelene plijesni puhara
pepelnice zelena pupavka
ražina gljivica ludara
kvaščeve gljivice bukova guba ili trud
žuta ježevica ili prosenjak
vrganj
obična krumpirača
ljubičasta krunašica
hrđe i snijeti – parazitske stapčarke
88
MJEŠINARKE
STAPČARKE
Lišaji su simbioza jedne vrste gljiva i jedne vrste alga koje čine morfološku i
fiziološku cjelinu. Od gljiva u simbiozu uglavnom ulaze mješinarke, a od alga ili zelene
alge ili cijanobakterije. Alge asimiliraju (vrše fotosintezu) i daju organske tvari
gljivama, agljive štite alge i opskrbljuju ih vodom i mineralnim tvarima.
srž hife
Građa lišaja
Kandida spada u skupinu nepotpunih gljiva (nisu ni stapčarke ni mješinarke) koje u ljudi
izazivaju kože bolest – dermatomikoze. Kandida se može naći na jeziku i spolnim organima.
92
Kao parazitske stapčarke poznate su hrđe (žitna hrđa) i snijeti (kukuruzna snijet), a kao
parazitske mješinarke poznate su pepelnice (pepelnica vinove loze).
Kistac ili penicilium predstavnik je zelenih plijesni (može se naći na ostacima hrane –
limun). Zahvaljujući engleskom lječniku A. Flemingu spoznalo se da kistac ima
antibakterijsko djelovanje → ubija i sprječava razvoj bakterija. Kistac je osnova za
proizvodnju penicilina (prvi antibiotik). Valja biti oprezan, neki su ljudi osjetljivi na
penicilin → alergijska reakcija.
Stupanj otrovnosti ovisi o količini toksina koji uđu u organizam i o načina na koji djeluju.
Mogu izazvati degeneraciju jetre i bubrega, mogu djelovati na živčani sustav i sluznicu
probavnih organa.
4 BOTANIKA
biljke
steljnjače stablašice
(niže biljke) (više biljke)
golosjemenjače kritosjemenjače
(cvjetnjače)
Biljna tkiva
TRAJNA TKIVA:
Osnovno tkivo tvore asimilacijski (u njemu se odvija fotosinteza) i spužvasti
parenhim (služi za prozračivanje i spremanje tvari)
Pokrovno tkivo čine epiderma (stabljika i listovi) te rizoderma (korijen)
Provodno tkivo čine ksilem (traheje – mrtve cijevi i traheide – produžene stanice),
koji provodi vodu i min. tvari od korijena, i floem (kojeg čine sitaste cijevi – žive
stanice), koji provodi asimilate nastale fotosintezom
Potporno tkivo osigurava čvrstoću biljke
Žljezdano tkivo sadrži žlijezde hidatode (izlučuju vodu kroz puči vodenice), nektarije
(izlučuju nektar koji mami kukce), probavne žlijezde (za razgradnju bjelančevina; tvari
koje se izlučuju su sekrete (biljkama korisne tvari) i ekskrete, krajnje proizvode –
eterična ulja (koje izlučuju žljezdane dlake i uljne žlijezde) smole (koje izlučuju
smolenice) i kaučuk
Godovi
"crte" na poprečnom presjeku stabla koje raste u području s izmjenom godišnjih doba –
svjetliji su proljetni prirast (velike stanice), a tamniji jesenski (manje stanice s debljom
stijenkom) – po broju godova može se odrediti starost stabla.
95
Godovi
GLAVNE RAZLIKE
GOLOSJEMENJAČE KRITOSJEMENJAČE
sjemeni zameci (odnosno nakon oplodnje sjemeni zameci se ne vide izvana jer se
sjemenke) vide se izvana jer se nalaze na nalaze unutar plodnice tučka, a nakon
sjemenim ljuskama (nemaju plod) oplodnje se sjemenke nalaze unutar
usplođa (ploda)
generativni organi: sjemene ljuske i generativni organ: cvijet (tučak i prašnici)
prašničke ljuske (nemaju cvijet)
Ukratko, smatraju se naprednijima jer plodnica dodatno štiti sjemene zametke s klicom →
bolje su se prilagodine životu na kopnu.
Cvijet – generativni organ koji služi razmnožavanju. Sastoji se od 4 dijela: cvjetišta, ocvijeća,
prašnika i tučka
prašnik
prašnica
njuška
prašnička nit
tučak
vrat
latica
plodnica
lap
Građa cvijeta
CVJETIŠTE – vršni dio cvjetne stapke za koji su pričvršćeni ostali dijelovi cvijeta. OCVIJEĆE –
preobraženi listovi koji obavijaju prašnike i tučak – sastoji se od čaške (vanjski dio ocvijeća
koji se sastoji od zelenih listova - lapova) i vjenčića (unutarnji dio ocvijeća – sastoji se od
obojenih listova - latica)
PRAŠNICI (mikrosporofili) – muški generativni organ – sastoje se od prašničke niti i prašnice.
97
U prašnici se nalaze peludnice ili polenovnice, tj. muški sporangiji s peludnim ili polenovim
zrncima.
TUČAK – ženski generativni organ – sastoji se od plodnice (donji prošireni dio u kojem se
nalaze sjemeni zameci), vrata (suženi, izduženi dio tučka, između plodnice i njuške) i njuške
(služi za prihvaćanje i klijanje peludnih zrnaca)
- uloga cvijeta: razvoj spolnih stanica (gametofita, koji je u kritosjemenjača reduciran na
nekoliko stanica) i oplodnja →razmnožavanje
Građa mahovina
Mahovine imaju tijelo nalik na steljku (talus), nemaju prave vegetativne organe nego
rizoide, stabalce i listiće (dio gametofita, a ne sporofita), nemaju pravi provodni sustav
(nevaskularne). Nisu prave kopnene biljke → za oplodnju (i razvitak) im je nužna
voda.
Spora proklija u prokličnicu ili protonemu (nitasta tvorevina zelene boje) → iz pupa na
prokličnici se razvije stabalce s listićima i rizoidima → taj dio zovemo mahovinom.
Razvitak završi stvaranjem spolnih organa, ARHEGONIJA (nastaje 1 jajna stanica) i
ANTERIDIJA (nastaje veći broj spermatozoida). Oplodnjom (u kapljici vode) nastaje
zigota, a iz nje sporogon → sastoji se od drška i sporangija (tu su spore i kojih će
ponovo isklijati prokličnica).
98
Mahovine
Raznolikost golosjemenjača
99
golosjemenjače
Raznolikost kritosjemenjača
dvosupnice
o ŽABNJACI – npr. ljutić, zlatica
o BUKVE – npr. kesten, hrast
o LEPIRNJAČE – npr. grašak, mimoze
o KRSTAŠICE – npr. kupus, uljena repica, velebitska degenija
o ŠTITARKE – npr. mrkva, peršin, celer
o USNAČE – npr. ružmarin, lavanda, kadulja
o GLAVOČIKE – npr. artičoka, kamilica, suncokret
jednosupnice
o LJILJANI – npr. luk, šparoga, tulipan, zumbul, kockavica
o TRAVE – npr. pšenica, kukuruz, trska
Kod golosjemenjača peludna zrnca često imaju dva zračna mjehura koji pomažu
njihovu raznošenju vjetrom.
Jednosupnice i dvosupnice
JEDNOSUPNICE DVOSUPNICE
klice s jednom supkom klice s dvije supke
čupavo korjenje razvijen glavni korijen
u stabljici razbacane zatvorene žile u stabljici otvorene žile raspoređene u
krug
nemogućnost sekundarnog rasta u sekundarni rast u širinu
širinu
prugasta nervatura listova mrežasta nervatura listova
jednostavno ocvijeće (nemaju dvostruko ocvijeće (lapovi)
lapove)
građa cvijeta na temelju broja 3 građa cvijeta na temelju broja 4 ili 5
korijen – iz pupova na korijenu razvijaju se izbojci – npr. šljiva i još neke voćke
(voćarstvo)
(nadzemna) stabljika – dijelovi stabljike se otkidaju – vrba (reznicama), jagoda
(vriježama)
podzemna stabljika – luk (lukovica), krumpir (gomolj), perunika (podanak)
list – afrička ljubica, carska begonija (ako otkinemo list ljubičice, zabodemo u zemlju
te redovito zaljevamo, razvit će se nova biljka)
rasplodni pupovi (bulbili) – nalaze se u pazušcu lista → otpadnu, a zatim isklijaju u
novu biljku (npr. lukovičasti ljljan)
102
Vrste cvatova
Primjeri cvatova
spora (n) prokličnica (podsjeća na mnogostaničnu zelenu algu) stabalce (listići, rizoidi)
spolni organi (arhegoniji-ž, anteridiji-m) na vrhu stabalca oplodnja u kapljici vode
zigota (2n) sporogon (drška i sporangiji) mejoza spore (n)
Izmjena generacija (gametofit, sporofit) je heteromorfna
104
sporofit
rast i razvoj u
odrasli sporofit
diploidna faza
oplodnja mejoza
haploidna faza
razvoj i izlazak spora
oslobađanje spermatozoida
rast gametofita
spermato
zoid u
anteridiju
rizoidi
daljnja redukcija gametofita: cijela biljka je sporofit, a gametofit je unutar nje (muški-peludna
zrnca, ženski-sjemeni zametak u embrionskoj vrećici)
ginko cikas
nizinska Hrvatska – šuma (hrast kitnjak i obični grab, breza, bukva, jela; močvarne šume
(hrast lužnjak)) i stepa (trave), uglavnom pretvoreno u poljoprivredne površine
gorska Hrvatska – šume (prema visini: bukva i jela, pretplaninska bukova šuma, klekovina
bora, planinski travnjaci, planinske rudine i goleti)
primorska Hrvatska – šume (hrast medunac, alepski bor, crni bor) i degradirana vegetacija
(makija, garig, travna vegetacija, vegetacija kamenjara), kultivirano bilje (vinova loza,
masline, lavanda...)
Endemične vrste: velebitska degenija, hrvatska sibireja (relikt – vrlo stara, dugo
nepromijenjena vrsta koja je nekad bila šire rasprostranjena), dubrovačka zečina
(neoendem – endem nastao u novijoj geološkoj prošlosti), hrvatska perunika, krški
runolist, hrvatski karanfil
Zaštićene vrste: sve navedene endemične vrste + paprat – gospin vlasak; sibirska
perunika, kockavica, kaćuni (orhideje), tisa, hrvatska vučja stopa, ciklama, šumarice,
božikovina
108
difuzija – kretanje molekula tekućina (vode) ili plinova iz područja njihove veće
koncentracije u područje njihove manje koncentracije do izjednačenja
koncentracija.
brzina difuzije proporcionalna je s temperaturom, površinom i razlikom
koncentracija, smanjuje se s vremenom.
osmoza – difuzija kroz polupropusnu (semipermeabilnu) ili probirno propusnu
(selektivno permeabilnu – stanične membrane propuštaju vodu i male nenabijene
molekule, ali veće i nabijene čestice ne) membranu.
bubrenje – makromolekularni sustav (tvari koje imaju disocirane hidroksilne,
karboksilne i druge skupine na koje se može vezati voda) prima vodu uz
povećanje mase i volumena – fizički proces, nije vezan uz pojavu života.
ograničeno – škrob i celuloza
neograničeno – proteini – raspadaju se u raspršene (koloidne) čestice
Biljke upijaju vodu preko korijenovih dlačica jer su im to jedini dijelovi koji nisu prekriveni
kutikulom ni plutom – korijenove dlačice ulaze između čestica tla u kapilarnu vodu tla – voda
109
ulazi u njih osmozom i dolazi do središnjeg dijela (endoderma) korijena (provodni cilindar), a
iz njega u provodne žile ksilema. Ksilem je tkivo koje provodi vodu i mineralne tvari od
korijena prema listovima. U golosjemenjača je građen od traheida, a u kritosjemenjača od
traheida i traheja. Aktivnim potiskivanjem vode iz endoderma u provodne žile stvara se
korijenov tlak, koji je dovoljan za podizanje vode do 1 m visine; za daljnje podizanje vode
služi transpiracijski usis (sila za vučenje vode) koji nastaje jer tlo sadrži mnogo više vode
(70%) nego atmosfera (0.2%) i zbog kapilarnosti.
stanice zapornice
otvor puči
bočna stijenka gornja i donja stijenka
stanice susjedice
kloroplasti
Građa puči
Plazmoliza i deplazmoliza
Plazmoliza Deplazmoliza
transpiracija – izlučivanje vodene pare sa svih biljnih površina, a najviše s listova (kroz
puči)
gutacija – izlučivanje kapljica vode kroz vodenice ili hidatode (skupine malih paremhimskih
stanica bez klorofila koje se nalaze ispod puči vodenica na rubovima listova) ili žljezdaste
dlake – održava strujanje vode u biljci kad je transpiracija otežana ili onemogućena (u
uvjetima visoke vlažnosti zraka, noću).
111
Dijelovi lista su plojka, peteljka i podina ili lisna baza. Raspored žila na listu je nervatura lista
(mrežasta, paralelna, viličasta).
Vanjsku površinu lista pokriva sloj gusto poredanih pločastih stanica - EPIDERMA → izlučuje
hidrofobne ili lipofilne spojeve (voskove, kutin, suberin) – tvore KUTIKULU. Unutrašnjost lista
zove se MEZOFIL ili PARENHIM → kroz njega prolaze provodne žile ksilema i floema (ksilem
dovodi vodu i otopljene anorganske soli do listova, a floem organske produkte fotosinteze –
asimilate). Ispod gornje epiderme je fotosintetski ili asimilacijski parenhim (tu se nalaze
stanice s mnoštvom kloroplasta u kojima se odvija fotosinteza). Uz donju epidermu smješten
je transpiracijski ili spužvasti parenhim (mnoštvo šupljina u kojima se prikupljaju vodena para
i kisik → difuzijom kroz puči prelaze u atmosferu, a ulazi CO2 potreban za fotosintezu.
112
kutikula
gornja epiderma
fotosintetski parenhim
voda i
mineralne tvari transpiracijski parenhim
O2
CO2
H2O
stanica susjedica
stanica zapornica
puč
Biološka oksidacija
I. anaerobna faza
1. glikoliza
3. oksidativna fosforilacija
Ili jednostavnije:
1. glikoliza – anaerobno, u citosolu, razgradnja glukoze do pirogroždane kiseline uz
oslobađanje energije (4 ATP)
2. stanično disanje – aerobno, u mitohondriju, pirogroždana kiselina prelazi u
aktiviranu octenu kiselinu (acetil-CoA = acetil-koenzim A)
3. Krebsov ciklus (ciklus limunske kiseline) – aerobno, u mitohondriju, acetil-CoA
potpuno se oksidira do CO2 , energija se pohranjuje u malo ATP (2 ATP)
4. dišni lanac (transport elektrona do kisika) – nastaje velika količina ATP-a (32 ATP)
i voda
ukupno oksidacijom jedne molekule glukoze nastaje 36 molekula ATP-a
Biogeni elementi potrebni za razvitak biljke: ugljik, vodik, dušik, kisik, fosfor...
granum
vanjska membrana lumen
unutarnja membrana
stroma tilakoid
Građa kloroplasta
115
Prijenos asimilata
sitaste cijevi → građene od sitastih stanica – one su dugačke te imaju mnoštvo pora
kroz koje se asimilati mogu transportirati u do svih tkiva biljke.
Biljke trebaju anorganske tvari (minerale) za asimilaciju, a te tvari primaju iz okoliša u obliku
molekula ili iona.
Nedostatak pojedinih mineralnih tvari uzrokuje specifične simptome, npr. ugibanje dijela
lista, žućenje listova (kleroza), kovrčanje lista, kržljav list.
Magnezij je sastojak klorofila, aktivator enzima. Posljedice nedostatka Mg su: kloroza donjih
listova, purpurne mrlje.
Željezo je sastojak citokroma, potrebno je za sintezu klorofila, aktivator enzima. Posljedica
nedostatka Fe je kloroza mladih listova.
KEMOSINTEZA FOTOSINTEZA
način ishrane organizma autotrofni
2NO2- + O2 → 2NO3- + E
SVJETLOST
Postupno povećanje intenziteta svjetlosti → povećanje stope fotosinteze (do svjetlosnog
zasićenja – kada daljnje povećanje svjetlosti nema učinka).
TEMPERATURA
Ovisi o temperaturi samo ako enzimske reakcije određuju brzinu procesa. Biljke mogu
fotosintetizirati u rasponu od blizu 0°C pa sve do oko 50°C
Stopa fotosinteze može se povećati povećanjem temperature do optimalne vrjednosti.
VODA
U uvjetima manjka vode puči se zatvaraju pa CO2 ne može ući u list.
119
Tvorno (embrionsko) tkivo biljke naziva se meristem. Ono zadržava sposobnost dijeljenja
tokom cijelog života biljke. Nalazi se na samom vrhu glavne osi stabljike i na krajevima
bočnih ogranaka (vršni i bočni pupovi) te na vrhu korijena (korijenov vršak).
Dva su tipa mersitema: VRŠNI ili APIKALNI → omogućuju produžen rast (primarni rast).
BOČNI ili LATERALNI → omogućuju rast u širinu drvenaste stabljike (sekundarni rast).
KLIJANJE
Kad se uklone svi inhibitori (tvari koje sprečavaju klijanje) i stvori potrebna količina hormona
(auksini, giberlini, citokinin) odgovornih za diobu stanica, njihov produženi rast, sintezu
enzima, primanjem vode započinju hidrolitički procesi razgradnje škroba (dobiju se građevne
jedinice i energija za rast). Pod utjecajem hormona giberlina stvaraju se enzimi proteaze →
razgrađuju rezervne bjelančevine.
120
STVARANJE CVIJETA
Biljka stvara cvjetove kada dosegne određenu „zrelost“ → prelazi iz vegetativne u
generativnu fazu.
Vršni meristemi umjesto običnih zelenih listova stvaraju čašku, vjenčić, prašnike i plodne
listove.
STVARANJE PLODA
Plod nastaje nakon oplodnje, a sastoji se od sjemenke i usplođa (usplođe se najčešće razvija
iz plodnice tučka).
DIFERENCIJACIJA
Kad klica počinje rasti dolazi do razlikovanja (difenercijacije) među stanicama. Najprije se
izdiferencira korijen i izdanak, a kao rezultat aktivnosti vršnog meristema, diferenciraju se
stabljika i listovi. Naposljetku dolazi do diferencijacije stanica tih tkiva.
AUKSINI → djeluju na produženi rast – potiču rast izdanka, a koče rast bočnih ogranaka i
korijena (apikalna dominacija).
GIBERLINI → poticanja rasta i razvoja izdanaka (stabljike i listova), stvaranje cvjetova u
biljaka s rozetom.
CITOKININI → potiču citokinezu (diobu stanica) → nastaju u tkivima koja rastu (najviše vršak
korijena, klici i plodovima)
APSCIZINSKA KISELINA (ABA) → izlučuje se u završnom dijelu razvoja i „stresnim“ uvjetima,
npr. nedostatak vode. Ona usporava metabolizam i rast, a potiče dormanciju( r mirovanje
sjemenki i pupova tijekom nepovoljnog klimatskog razdoblja do razdoblja povoljnog za
klijanje) sjemenki i pupova
ETILEN → C2H4 (jedini plinoviti hormon djeluje i na druge biljke u blizini) - stvara ga većina
tkiva i organa u starenju – stari listovi, cvjetovi, plodovi. Ubrzava sazrijevanje plodova.
121
Utjecaj svjetlosti
KONTROLA CVJETANJA
CIJEPLJENJE (KALEMLJENJE) – grančica ili pup jedne biljke (plemka) cijepi se na drugu
srodnu biljku (podloga) → omogućuje kombinacije najboljih kvaliteta različitih vrsta ili sorti
u jednoj biljci.
Vidi Biljni hormoni kao regulatori rasta biljke. Biljni hormoni mogu se podijeliti na hormone
rasta (hormoni poticatelji, pozitivni hormoni) koji potiču rast i razvoj biljke (npr. auksin) te
123
inhibirajuće hormone (negativni hormoni) koji uzrokuju procese kao što je otpadanje listova i
dozrijevanje plodova (npr. etilen).
Šiške (cecidije) – izrasline (morfoze) koje nastaju pod utjecajem tvari koje izlučuju
virusi, bakterije, gljive i kukci (najpoznatiji: osa ružine šiške) → dolazi do stvaranje
neobičnih oblika tkiva i organa (to su zapravo biljni tumori, koji biljkama u pravilu ne
štete osim što troše hranjive tvari)
Sjemenke nekih biljaka dozriju u jesen i dospiju tlo. Zimi miruju a klijaju tek u proljeće. U
razdoblju mirovanja, ako temperature u tlu dosegnu niže pozitivne vrijednosti (+2°C do
9°C), one bubre i njihov se hormonski sustav mijenja. Količina negativnog hormona
(abscizinske kiseline) u to se vrijeme postupno smanjuje, a pozitivnoga se (giberelina)
povećava. Nakon nekog vremena (nekoliko dana ili tjedana), ako su uvjeti temperature i vlage
povoljni, sjemenka počinje klijati – stratifikacija.
Dvogodišnje biljke (npr. kupus, kelj) → u prvoj godini razvitka stvaraju rozetu listova
(štiti pup), a tijekom iduće godine se vernaliziraju te cvatu u drugoj godini. Kad bi ih
držali u toploj prostoriji one ne bi cvale jer im je za cvjetanje potrebna hladnoća.
i. Gibanja biljaka
o toplina termo-
o dodir tigmo-
o voda hidro-
o sila teža geo-
o potresanje seizmo-
o kemijske tvari kemo-
Tipovi gibanja
5 ZOOLOGIJA
Svitkovci – Osnovno je obilježje svitak ili horda → pruža se ispod živčane vrpce i
iznad crijeva, elastičan, daje potporu duž cijelog tijela.
Svaka stanica može obavljati više zadaća (organizacijski na razini stanice), ali su te stanice
ipak međuovisne (slično kao kod kolonijskih bičaša, ali nešto više); nemaju usta ni probavilo
nego brojne otvore kroz koje struji voda s hranom.
Predstavnici žarnjaka
hidra, moruzgva, vlasulja, koralji, ušati klobuk
Osnovno obilježje člankonožaca jest da imaju vanjski skelet ili egzoskelet → noge raščlanjene
u članke (člankonošci). Kod člankonožaca su se kolutići spojili u glavu prsa i zadak, to kod
kolutićavaca nije slučaj
Skupine člankonožaca
rakovi, pauci, škorpioni, krpelji, kukci i stonoge
- predstavnici rakova: jastog, hlap, prug, škamp, rakovica
- kukci – najraznolikija skupina životinja (najveći broj vrsta)
- predstavnici kukaca: skakavci, bogomoljke, leptiri, muhe, komarci, buhe, kornjaši (hrušt,
jelenak, bubamara), ose, mravi, bumbari, pčele, vodencvjetovi, vretenca
Beskralježnjaci – kralježnjaci
Kralježnjaci se razlikuju od beskralježnjaka po tome što kao osnovu potpornog sustava imaju
koštanu ili hrskavičnu kralježnicu koja se sastoji od niza zglobno povezanih kralježaka
6 BIOLOGIJA ČOVJEKA
Anemija
Stanje u kojem crvene krvne stanice ne funkcioniraju optimalno, stanje niske razina
hemoglobina u krvi.
- simptomi: umor, pospanost, slabost, bljedoća, gubitak daha, lupanje srca, nesvjestica
- uzroci: gubitak veće količine krvi (npr. posljedica obilnih i čestih menstruacija), nasljedni
poremećaj u sintezi hemoglobina ili eritrocita, nedostatak željeza, vitamina B6, B9, B12
131
Hemoglobin
Crveni krvni pigment u eritrocitima koji uz sebe veže kisik (oksihemoglobin) i prenosi
ga od pluća do svih stanica te uz sebe veže ugljikov(IV) oksid (karbaaminohemoglobin)
i prenosi ga od stanica do pluća. Po sastavu je složeni protein koji sadrži željezo.
Podjela leukocita
MONONUKLEARNI GRANULOCITI POLIMORFNUKLEARNI GRANULOCITI
limfociti, monociti bazofilni, eozinofilni, neutrofilni
Nakon transfuzije nepodudarne krvne grupe (čiji eritrociti imaju antigene za koje u
krvnoj plazmi primatelja postoje protutijela) dolazi do alergijske reakcije koja može
uzrokovati smrt. Ta reakcija sastoji se od aglutinacijske i hemolitičke transfuzijske reakcije.
AGLUTINACIJA – sljepljivanje eritrocita u nesrodnom serumu → nastaju ugrušci koji
mogu začepiti krvne žile
HEMOLIZA – raspadanje eritrocita
tijekom poroda, svaka sljedeća trudnoća je sve rizičnija, danas se sprečava davanjem injekcije
protutijela na Rh-protutijela majci nakon poroda)
Uloga trombocita
zgrušavanje krvi (sprečavaju iskrvarenje pri oštećenju krvnih žila)
Sedimentacija
taloženje krvnih stanica nakon centrifugiranja izvađene krvi ili sponatanim taloženjem
krvi. Krvne stanice sendimentiraju u usko baždarenoj kapilari od 2-10 mm na
sat. To je brzina sendimantacije krvi (SE.) Brzina sedimentacije koja odstupa od
normalne pokazatelj je nekih stanja (trudnoća 35mm/h, novorođenče 1-2mm/h) i
bolesti (upale, anemije, alergije... tada je u pravilu smanjena).
ARTERIJE– imaju deblje elastične stijenke jer imaju jače razvijen mišićni sloj. One
izvode krv iz srca.
VENE – imaju tanje stijenke jer im je mišićni sloj slabo razvijen. Zbog toga su vrlo
rastezljive i služe kao spremnik krvi. One dovode krv u srce.
Najveći je u velikim arterijama koje su bliže srcu, opada u malim arterijama, arteriolama i
kapilarama, najmanji je u venama, osobito šupljim venama (vene koje vode u desnu
pretklijetku).
U prsnoj šupljini između dva plućna krila, unutar opne (osrčja ili perikarda). Njegova baza
okrenuta je prema gore i desno, a njegov vrh dolje lijevo. Najveći je dio srca u sredini prsnog
koša.
SRCE
GRAĐA ULOGA
aorta
lijeva pretklijetka
desna pretklijetka
dvolisni zalistak
polumjesečasti zalisci
trolisni zalistak
septum
Građa srca
NOS – prokrvljena i topla sluznica → grijanje zraka, dlačice i sluz u nosu → pročišćavanje
zraka
GRKLJAN – smješten je između ždrijela i dušnika, oblikuju ga četiri hrskavice. Iznad grkljana
pod korijenom jezika nalazi se grkljanski poklopac (epiglotis). Grkljan iznutra oblaže sluznica
i oblikuje dva tanka nabora = glasnice – vibriranjem glasnica nastaju glasovi.
nazofarinks
nos
jezik orofarinks
laringofarinks
ždrijelo
jednjak
lijevo plućno krilo
dušnik
lijevo plućno krilo
bronhi bronhi
bronhioli
dijafragma
pojačane potrebe za energijom. Obrnuto, pri smanjenoj tjelesnoj aktivnosti (npr. spavanje)
disanje se normalno usporava (smanjuje se intenzitet aktivnosti dišnog sustava) jer stanicama
nije potrebna tolika opskrbljenost kisikom.
antigen (imunogen)
• svaka tvar koja uzrokuje nastanak imunološke reakcije
• u organizam najčešće ulaze kroz dišni i probavni sustav, oštećenu sluznicu ili kožu
• što je molekula antigena veće molekulske mase, to je u pravilu jači antigen, pokreće
jaču imunološku reakciju
• najčešće su bjelančevine, lipoproteini, glikoproteini, oligopeptidi i polisaharidi
antitijela
• bjelančevine kojeimaju važnu ulogu u obrani organizma od antigena
• sastoji se od 4 bjelančevinasta lanca međusobno povezana bisulfidnim vezama
• dva lanca imaju manju molekulsku masu (laki lanci), a dva veću molekulsku masu
• (teški lanci)
• svako protutijelo sastoji se od konstantnog i varijabilnog dijela
• plazma stanice proizvode različite vrste protutijela – imunoglobuline
mjesto vezanja mjesto vezanja
antigena antigena
bisulfidna
veza
laki lanac
laki lanac
teški lanac teški lanac
Građa antitijela
143
imunološka reakcija – reakcija koju pokreće imunološki sustav protiv stranih antigena (faze:
prepoznavanje, reakcija i uništenje antigena)
PUTEVI ULASKA : dišni sustav, probavni sustav, spolni sustav, oštećena koža ili
sluznica
144
Građa zubi
Zub se sastoji od tri dijela: vanjskog (kruna), srednjeg (vrat), unutarnjeg (korijen).
Slojevi zuba od vanjske prema unutrašnjoj stranic su: caklina, zubnina (dentin) i
cement, a unutar ta tri tvrda sloja nalazi se mekani dio crvene boje, tj. srčika (tu ulaze
ogranci živaca, arteriole i venule, odontoblasti i ogranak V. moždanog živca).
PODJELA ZUBI - u četiri skupine: sjekutići (incizivi) – 8 zuba, očnjaci (kanini) – 4
zuba, pretkutnjaci (premolari) – 8 zuba, kutnjaci (molari) – 12 zuba.
Zubalo može biti: MLIJEČNO (djeca – 20 zuba) i TRAJNO (odrasli – 32 zuba)
zubna caklina
kruna
pulpa
dentin
ligamenti vrat
krvne žile i
cement
korijen
Građa zuba
Djelovanje ptijalina
Uloga žuči
Žuč rasprši (emulgira) mast u sitne kapljice koje tada enzim lipaza može razgraditi.
Žuč se stvara u jetri.
148
TANKO CRIJEVO – potpuna razgradnja hranjivih tvari, sluz za zaštitu crijeva, sokovi
gušterače i jetre ulijevaju se u dvanaesnik, apsorpcija hranjivih tvari (monosaharida,
aminokiselina, glicerola, viših masnih kiselina)
Peristaltika crijeva: kretnje crijeva kojima se ostaci hrane u njemu miješaju s probavnim
enzimima i žuči te pokreću prema rektumu; pod kontrolom je autonomnog živčanog sustava,
omogućuju ju uzdužni i kružni (prstenasti) mišići u stijenki crijeva
150
Mehanizam termoregulacije
središte za središte za
produkciju topline redukciju topline
Vitamini
VITAMINI – biološki regulatori kemijskih reakcija u organizmu (sinteza enzima, zaštita od
zaraza…). Nužni za život (u relativno malim količinama). Dobili su ime kao "životno važni
amini", ali nisu svi po kemijskoj vrsti amini. Tijelo ih ne proizvodi ili ih ne proizvodi
dovoljno pa ih dobiva hranom ili od bakterija koje žive u debelom crijevu.
vitamini topivi u mastima: A, D, E, K
152
filtracija
odvodna
arteriola reapsorpcija
dovodna
glomerul glomerularna
arteriola
kapsula
Građa nefrona
arterija i vena
glomerul
dovodna arteriola
odvodna arteriola
Bowmannova čahura
kapilare
Henlova petlja
sabirni kanal
kanal bubrežne zdjelice
Deaminacija
vena
otopina za dijalizu
arterija
izvod
Hemodijalizator
158
proteini eritrociti
štetne tvari
krv
Hemodijaliza
POLOŽAJ KOSTIJU:
Prema položaju kosti se dijele na tri velike skupine
1. Kosti glave (lubanja i lice)
2. Kosti trupa (kralježnica, prsni koš i zdjelica)
3. Kosti udova – ekstremiteta (ruke i noge)
159
lubanja
donja čeljust
lopatica
nadlaktična kost
rebra
kralješci
palčana kost
zdjelična kost
lakatna kost
kosti pešća
kosti zapešća
članci prstiju
bedrena kost
iver
lisna kost
goljenična kost
kosti donožja
kosti nožja
Kostur čovjeka
OSTEOPOROZA – dolazi do gubitka koštane mase. To je bolest starijih ljudi, češća u žena.
Gubi se koštana masa → smanjuje se gustoća kostiju → kosti postaju krhke i lako lomljive.
LIJEČENJE: kalcij, vitamin D, a u žena i spolni hormoni. PREVENCIJA: pravilna prehrana i
fizička aktivnost.
PRIJELOMI KOSTIJU: prevelika opterećenja kostiju → napuknuća ili prijelomi kostiju (mogu
biti otvoreni i zatvoreni)
ZATVORENI PRIJELOM: potrebno je imobilizirati kosti kako bi mogle zarasti. Oporavak
je brži u mlađih osoba. Pri prijelomima bez pomaka dovoljna je imobilizacija gipsom.
OTVORENI PRIJELOM: slomljena kost probila je kroz mišiće i kožu, potreban je
operativni zahvat kako bi se sanirala ozljeda
161
DENDRITI
jezgra stanice
akson
tijelo neurona
akcijski potencijal
MOTORIČKI
vezikule s acetilkolinom
neuromuskularna
veza
završetak aksona
akceptori
Neuromuskularna veza
Mišićje koje je aktivnije, tj. stalno obavlja neki rad (npr. "utrenirani" mišići
sportaša), ima više mitohondrija jer su oni glavni izvor energije (ATP-a) za
kontrakciju.
tisuća snopova vlakanaca ili miofibrila. Miofibrili imaju dvije vrste bjelančevina,
aktin i miozin (miofibrila ima oko 150 debljih miozinskih i dvostruko manje
tanjih aktinskih niti)
sarkomera
miozin aktin
Građa sarkomere
Građa kosti
hrskavica
Haversovi kanalići
osteociti
kompaktno
spužvasto koštano
koštano tkivo tkivo kompaktno
koštano
spužvasto tkivo
koštano
pokosnica
tkivo
Struktura kosti
epifiza
hipofiza
štitna žlijezda
timus
nadbubrežne žlijezde
gušterača
jajnici
testisi
Endokrine žlijezde
166
štitna žlijezda
doštitne
žlijezde (4)
Štitnjača
ŽENSKI SPOLNI ORGANI – vanjski (stidnica koju čine velike i male usne,
dražica), unutarnji ( jajnici, jajovod, maternica i rodnica)
JAJNICI – parne spolne žlijezde zadužene za oogenezu i lučenje spolnih
hormona (estrogen i progesteron). U njima se od rođenja nalazi veliki broj
mjehurića (folikula) – oni sadržavaju zametne jajnce stanice – tijekom života
sazrije manji broj jajnih stanica. JAJOVODI – cjevasti (duljine 15 cm), nalaze se
uz svaki jajnik. Prema jajniku su prošireni (lijevak s trepetljikavim epitelom).
Uloga: privući i prenijeti jajnu stanicu do maternice – trepetljikavi epitel
omogućava kretanje oocite (ona inače nema tu sposobnost). MATERNICA –
mišićni organ u kojemu se razvija plod prije trudnoće. Sastoji se od dna, tijela i
vrata (ulazi u rodnicu). Sluznica maternici ciklički se svaki mjesec priprema za
prihvat zigote. RODNICA – cjevasta oblika, duga 10 cm, ujedno je i porođajni
kanal, vrlo elastična (važno za porod). U rodnici se nalazi himen (djevičnjak)
→ tanka opna koja pri prvom spolnom odnosu puca uz krvarenje. STIDNICA –
sastoji se od malih i velikih usana – između je otvor rodnice, mokraćne cijevi i
171
sjemenovod prostata
penis pasjemenik
mokraćovod (ureter)
mokraćni mjehur
ejakulatorni kanal prostata
pasjemenik
sjemenovod
sjemenik
sjemenik (testis)
penis
glava penisa
uretra
jajovodi
ušće jajovoda
jajnik resice
jajne stanice
endometrij
Graafov mjehurić
mišić
tijelo maternice grlić maternice
rodnica ili vagina
Proces oplodnje
Značenje dojenja
Nekoliko sati nakon poroda stvara se prvo mlijeko, koje izgleda kao prozirna
žućkasta tekućina – zove se kolostrum – važan je za dijete jer sadrži hranjive
tvari i veliku količinu protutijela.
Majčino mlijeko bogato je masnoćama (važne za razvoj živčanih stanica),
sadržava bjelančevine, minerale, vitamije, šećer laktozu – sve hranjive tvari
koje dojenčetu trebaju u prikladnim omjerima (ako je majka zdrava i pravilno
se hrani).
TRUDNOĆA
EMBRIONALNA FETALNA
- traje osam tjedana - traje sve do porođaja
- razvoj embrija - razvija se fetus ili plod
Porođajna doba
Građa i uloga posteljice: organ prožet bogatom mrežnom krvnih žila koji predstavlja
vezu maternice i zametka (spaja zametak s krvožilnim sustavom majke); za zametak
ima značenje pluća i probavnog sustava.
Mozak je središnji dio tog sustava i odgovoran je za sve voljne i nevoljne aktivnosti.
Obavijen je moždanim ovojnicama koje oko njega zadržavaju tanki sloj tekućine, tzv.
likvor ili moždana tekućina. U središnjem dijelu mozga također se nalaze šupljine,
moždane komore, ispunjene likvorom. Likvor pruža mehaničku, ali i biološku zaštitu
Mozak dijelimo na prednji, srednji i stražnji mozak.
Anatmoski mozak dijelimo na: veliki mozak, mali mozak, moždano deblo
(međumozak) i produženu moždinu
Veliki mozak se sastoji od lijeve i desne polovice (hemisfere). Površinu velikog mozga
čine tijela živčanih stanica – siva tvar ili kora (cortex). Unutar velikog mozga nalaze se
nastavci živčanih stanica i čine bijelu tvar. Koru velikog mozga dijelimo na režnjeve:
čeoni, tjemeni, sljepoočni i zatiljni.
Mali mozak– u stražnjem dijelu lubanje, siva tvar se nalazi izvana, a bijela iznutra,
građen od dvije polovice. Uloga: funkcioniranje skeletnih mišića i održavanje tonusa
(napetosti) mišića, ima glavnu ulogu u vremenskom slijedu pokreta i brzom
nadovezivanju jednog pokreta na drugi, osigurava ravnotežu.
Moždano deblo ili međumozak – između velikog i malog mozga. Obuhvaća talamus i
hipotalamus. Hipotalamus povezuje endokrini i živčani sustav te usklađuje njihovo
djelovanje.
Osjetila za vid, sluh, okus, miris i dodir → osnovni izvori informacija o okolišu.
Nakupine usko specijaliziranih živčanih stanica čine osjetila. Osjetila djeluju kao
receptori, nakon toga osjetilno živčano vlakno osjet prenosi u specifično središte
velikog mozga gdje postajemo svjesni osjeta.
Dijelovi oka
Oko se sastoji od očne jabučice i očnog živca. Očna jabučica obavijena je slojem
bjeloočnice, žilnice i mrežnice, a unutar nje se nalazi staklovina (prozirna želatinozna
tvorba). Bjeloočnica s prednje strane prelazi u prozirnu rožnicu. Ispred rožnice je
prednja očna komorica iza koje se nalazi šarenica – na njoj se nalazi otvor zjenica.
Ispod šarenice smještena je očna leća.
Živčana stanica (neuron) ima tijelo i niz nastavaka. Kratke nastavke zovemo dendriti
(pomoću njih stanica prima signale). Dugačak nastavak zove se akson (neurit) –
179
pomoću njega stanica odašilje signale. Oko nekih aksona nalaze se Schwannove stanice
koje čine mijelinsku ovojnicu. Na mjestima gdje se sastaju Schwannove stanice
ovojnica je tanja (Raniverova suženja)
dendrit
završne nožice
akson
Schwannova stanica
mijelinska ovojnica
jezgra
Građa neurona
veliki mozak
mali mozak
produžena
moždina
siva tvar
bijela tvar
Vrste živaca
Postoje osjetilni (senzorni) i motorički živci
Motorički živci se sastoje od motoričkih neurona i prenose informacije iz
središnjeg živčanog sustava prema perifernim organima
Osjetilni živci građeni su od osjetnih neurona te primaju informacije od nekog
osjetnog receptora na periferiji organizma i prenose ih prema leđnoj moždini i
dalje prema mozgu
zatiljni režanj
sljepoočni režanj
mali mozak
prednji polukružni
stražnji polukružni
kanalić
kanalić
kesica (utrikul)
pužnica
postrani polukružni kanalić
predvorje
vrećica (sakul)
Građa pužnice
Na leći se lomi svjetlost koja ulazi u oko pa je ona važna za stvaranje slike. Oblik leće
može se mijenjati ovisno o stezanju mišića leće – AKOMODACIJA OKA
ispupčena (konveksna) leća
spljoštena leća
DALEKOVIDNOST – zbog spljoštene očne jabučice slika pada iza mrežnice. Ispravlja
se bikonveksnim lećama
KRATKOVIDNOST – očna jabučica izdužena – zrake svjetlosti se skupljaju u žarištu
ispred mrežnice. Ispravlja se bikonkavnim lećama
185
gorko
kiselo kiselo
slano
slano slano
slatko
SINAPSA – mjesto prelaska živčanog impulsa s jednog neurona na drugi neuron ili na
mišićnu ili žijezdanu stanicu.
Impuls se duž aksona prenosi električnim putem (širenjem akcijskog potencijala) →
preko sinapsi se prenosi kemijskim putem pomoću neurotransmitera.
Akcijski potencijal dolazi do završnih nožica aksona → poveća se propusnost za iona
kalcija → spajanje mjehurića ispunjenih neurotransmiterom sa staničnom membranom
→ otpuštanje neurotransmitera u sinaptičku pukotinu → difuzija neurotransmitera
kroz sinaptičku pukotinu→ vezanje za receptore postsinaptičkog neurona ili neke
druge stanice → otvaranje kanala za natrij na membrani postsinaptičkog neurona →
depolarizacija postsinaptičkog neurona (širi se akcijski potencijal na drugi neuron)
smjer živčanog
impulsa neurotransmiter sinaptički mjehur
Sinaptički mjehurić
akson
mitohondrij
polarizirana i
dendrit sinaptička depolarizirana
pukotina
membrana
Postoje prirođeni refleksi (sisanje, gutanje, kašljanje, kihanje) te stečeni refleksi → nastaju
tijekom života zbog određenih iskustava. Jednu vrstu stečenih refleksa čine uvjetovani ili
Pavlovljevi refleksi → javljaju se kada povežemo dva podražaja od kojih jedan izaziva
refleksnu reakciju, a drugi je neutralan, a nakon određenog vremena organizam počinje
reagirati i na neutralan podražaj (jer je povezan s podražajem koji samostalno uzrokuje
187
refleksnu reakciju). Pas luči slinu na podražaj hranom. Ukoliko povežemo taj podražaj s
nekim neutralnim podražajem, npr. zvukom zvečke, nakon nekoliko izlaganja psa hrani i
neutralnom podražaju istodobno, pas će početi lučiti slinu samo na neutralni podražaj, tj. zvuk
zvečke jer je „naučen“ da taj podražaj uvjetuje hranu.
Pojam homeostaza
HOMEOSTAZA
Voda je najzastupljeniji spoj u ljudskom organizmu (čini oko 60% ljudskog tijela)
Ima različite i važne uloge u organizmu: dobro otapalo, prenosi tvari, služi kao
medij u kojima se zbivaju biokemijske reakcije, štiti organe od ozljeda, sudjeluje u
regulaciji tjelesne temperature, održavanje osmotske ravnoteže i dr.
189
Zastupljnost vode u organizmu ovisi o dobi (fetus ima 90% vode), spolu i udjelu
masti u tijelu čovjeka.
Disanje i regulacija pH
POZITIVNI: Redovito spavanje (7-8 h), redoviti obroci, redovita tjelesna aktivnost,
razborita prehrana (ne s previše energije, masnoća, soli, više povrća i voća), umjerena
tjelesna težina.
Ateroskleroza i visoki tlak češći su u osoba koje obilnije jedu masnu hranu te kod
pušača i pretilih osoba, osoba koje se nedovoljno kreću ("sjedilački način života").
Kronični bronhitis – učestalo podraživanje dišnih puteva ili infektom ili drugim
iritativnim čimbernicima. Najčešći uzrok jest pušenje i onečišćen zrak. Simptomi:
otežano disanje, izlučivanje sluzi...
Emfizem pluća: oštećenje alveola; pluća gube funkciju zbog oštećenja i smanjenja
broja alveola. Tijelo dobiva malo kisika je ugljikov dioksid zaostaje u tijelu (plave
usne), mogu se javiti problem s radom srca (proširenje desnog dijela srca, tzv. plućno
srce). Uzroci su isti kao i za bronhitis
Rak pluća (bronhalni karcinom) – u 99% slučajeva se susreće kod pušača. Dim
cigarete oštećuje stanice sluznice dušika, a oštećene stanice su početni stadij razvoj
tumora. Tumor se širi na pluća te metastazira u druge dijelove tijela (npr. mozak,
jetru, kosti, kožu) → nastaju sekundarni tumori. Simptomi: početno kašalj, ispljuvak
može biti sukrvav, a disanje otežano, kasnije se javlja bol u prsima koja je različita za
vrijeme udisaja i izdisaja.
Tuberkuloza (TBC) – izaziva je bacil →može tjednima preživjeti u prašini (ne podnosi
svjež zrak i sunčevu svjetlost). Preventiva: Pravilne higijenskim navike te preventivno
cijepljenje. Danas je izlječiva zahvaljujući antibioticima.
Alergija i alergeni
Imunološki sustav može reagirati na tvari koje inače nisu štetne za organizam
→imunološka preosjetljivost (alergije)
Najčešći alergeni su: prašina (grinje), perje, pelud različitih biljaka, pojedine
namirnice, neke vrste ljekova (npr. penicilin)
Erozija zuba do koje dolazi nakon oštećenja zubne cakline. Nastajanje karijesa
pouspješuju bakterije (Streptococcus mutans). Prvo se na zubima javlja zubni plak
(naslaga hrane, sline i bakterija) → bakterije u plaku razgrađuju ostatke hrane i
pritom stvaraju kiseline koje otapaju caklinu (ovom procesu pogoduje hrana bogata
ugljikohidratima i neredovita higijena zuba). Prevencija je upravo suprotna: redovita
higijena zuba, prehrana bez puno ugljikohidrata, uzimanje manje količine fluora
(caklina postaje otpornija na otapanje), redovit odlazak stomatologu.
Štetnost alkohola
Proljev – posljedica prebrzog gibanja sadržaja crijeva kroz debelo crijevo. Stolica je
česta i izrazito tekuća. Može nastati uslijed nepravile prehrane, bakterijske ili virusne
infekcije probavnog sustava, antibiotici, a može biti i psihogen (pri povećanoj
psihičkoj napetosti). Proljevom se može u vrlo kratkom vremenu izgubiti velika
količina tekućine → narušavanje homeostaze
Proljev najčešće traje dan-dva, ako potraje dulje, treba posjetiti liječnika.
SAMOPOMOĆ: uzimanje dovoljne količine izotonične tekućine
Zatvor – posljedica sporog gibanja fecesa debelim crijevom. Uzrok mogu biti
patološke promjene debelog crijeva i smanjena sposobnost kretanja muskulature
crijeva. Češće je uzrok neodgovarajuća prehrana te neredovito pražnjenje crijeva.
SAMOPOMOĆ: Uzimati hranu s više vlakana (kruh od cjelovitih žitarica, žitne
pahuljice, voće, lisnato povrće, krumpirova kora, grah i suhi grašak), smanjiti
uzimanje visokoprerađenih namirnica (bijeli kruh i sir), povećati uzimanje tekućine, ali
izbjegavati kofein i alkohol, redovito pražnjenje crijeva, redovita tjelovježba.
voće i povrće
integralne
žitarice, kruh i
tjestenina
Spolno prenosive bolesti: HIV*, hepatitis, herpes, papiloma (HPV**), trihomonas, klamidija,
gonoreja, sifilis
195
*HIV kao bolest navode sami sastavljači kataloga iako HIV nije bolest, nego virus koji
uzrokuje AIDS
**isto tako, HPV (humani papiloma virus) je virus koji uzrokuje rak grlića maternice
KEMIJSKE METODE: Korištenje sredstava koje sadrže tzv. spermicidne tvari (ubijaju
spermije ili smanjuju njihovu pokretljivost). Spermicidna sredstva se neposredno pije
odnosa stave u rodnicu, a najčešće su u obliku krema, gela ili pjene.
196
uzimanje tih sredstava. Takvu ovisnost izazivaju alkohol, opijati, barbiturati i drugi
sedativi, to mogu biti i neki lijekovi (uslijed dugotrajne primjene).
Općenito sredstva ovisnosi možemo podijeliti na:
• Socijalno prihvaćena sredstva ovisnosti - alkohol, duha, kava, čak se ne
smatraju „drogama“, a nerijetko se njihovo konzumiranje potiče
(reklame).
• Socijalno neprihvaćena sredstva ovisnosti – prave „droge“, uživatelje
zovemo narkomanima. Te se droge ne mogu legalno kupiti. Ovisnici ih
nabavljaju ilegalno (nerijetko kriminalnim radnjama), vrlo su skupe. Tu
ubrajamo: morfin i njegove derivate, marihuanu, hašiš, kanabis,
kokain, sintetičke halucinogene, hlapljive pare organskih otapala
(snifanje).
• Sredstva ovisnosti o kojima nema jasnih moralnih stajališta u društvu –
prekomjerno uzimanje nekog lijeka (tabletomanija).
Leukemija
Hemofilija
Propadanje dijela mozga koji ostane bez opskrbe krvlju zbog poremećaja u krvotoku mozga
Rizični čimbenici: pušenje, trajno povišeni kolesterol, šećerna bolest.
200
Jaki zvukovi mogu uzrokovati bol u ušima, vrtoglavicu, mučninu, razdražljivost i umor, a
dugotrajna izloženost buki uzrokuje trajno oštećenje sluha. Jedinica za jačinu zvuka izražava
se u decibelima (dB). Opasnosti za sluh nema u rasponu od 10-80 dB, od 80-110 dB postoji
opasnost za sluh, a u rasponu od 120-140 dB moguće je oštećenje sluha već pri kratkom
izlaganju.
201
7 GENETIKA
naslijeđivanje na razini molekule DNA odnosno RNA). Izvan biologije, genetika je najdublje
povezana s biotehnologijom (genetičko inženjerstvo), medicinom (najviše nas zanima naša
vlastita genetika, genetika čovjeka, kako bismo spriječili i liječili genetske poremećaje) i
statistikom (populacijska genetika).
Genotip i fenotip
Klon i populacija
KLON – populacija stanica ili organizama koji su nastali mitozom od jedne stanice ili
zajedničkog pretka. Kloniranje je vrsta nespolnog razmnožavanja. Tako se razmnožavaju
biljke, mnogi mikroorganizmi i neke jednostavne životinje. Primjeri: jagoda se klonira
vriježama, krumpir gomoljima, afrička ljubičica i carska begonija listovima...
POPULACIJA – skup jedinki iste vrste koje žive na određenom prostoru u određenom
vremenu (mogu se međusobno razmnožavati). Svi su pripadnici iste populacije povezani
nizom svojstava: sličan genotip i fenotip, razmnožavanjem, način prehrane i ponašanje.
Primjeri: svi maslačci na jednoj livadi, šišmiši u jednoj spilji...
RNA – građena je od ribonukelotida povezanih u lanac na isti način kao u molekuli DNA.
Šećer je riboza. Ona sadrži na atomu 2C OH–skupinu koje nema u deoksiribozi. To je jedina
razlika između ta dva šećera. U strukturi RNA umjesto timina dolazi uracil.
U sintetskoj (S) fazi životnog ciklusa stanice, pomoću enzima DNA polimeraze odvija
se semikonzervativna replikacija DNA (na svakom lancu sintetizira se novi,
komplementaran tako da se svaka nova DNA sastoji od jednog roditeljskog i jednog
novosintetiziranog lanca), kod eukariota svaka udvostručena DNA čini dvije kromatide
kromosoma međusobno povezane centromerom (pričvrsnicom pomoću koje se
pričvršćuju za diobeno vreteno) – eukariotski kromosom sastoji se od DNA omotane
(pakirane) oko bjelančevina, to je transportni oblik DNA koji je najjače spiraliziran
(najgušće pakiran) u metafazi diobe (prije razdvajanja kromatida koje je time
206
olakšano). Sva biološka svojstva stanice određena su genima tj. dijelovima molekula DNA
koje se prenose iz roditeljske stanice na stanicu potomak u obliku kromosoma (1 molekula
DNA 1 kromosom – ali kromosom prije diobe sadrži 2 iste molekule DNA jer se DNA
udvostručila), kromosom je gusto pakirani oblik u kojem se molekula DNA nalazi za vrijeme
stanične diobe.
GRAĐA KROMOSOMA
1. Kromatida
2. Centromera (pričvrsnica)
3. Kraći krak
4. Duži krak
207
ŽENE: 44+X+X
MUŠKARCI: 44+X+Y
209
EUPLOIDIJA
MONOPLOIDI ILI HAPLOIDI POLIPLOIDI
Imaju jedan set kromosoma(n). Tri ili više setova korosoma:
Nastaju iz neoplođene jajne stanice i triploid(3n), tetraploid(4n),
vrlo su rijetki u viših organizama. Npr. pentaploid(5n)...
mužjaci pčele, tj. trutovi su haploidi Ograničeno na biljno carstvo
jer se razvijaju iz neoplođene jajne Npr. kultivirani krumpir je tetraploid,
stanice a kultivirana pšenica heskaploid.
Npr. križamo grašak okruglih i žutih sjemenki (OOŽŽ) s graškom naboranih i zelenih
sjemenki (oožž) – dakle to jeP-generacija koju predstavljaju homozigoti za ove dvije
osobine. Očito je da aleli „O“ i„Ž“ predstavljaju dominantne alele, a„o“ i „ž“ recesivne.
214
Dihibridno križanje
1. zadatak
Križanjem miševa crne boje dobiveno je deset crnih i tri bijela miša. Koje je svojstvo
dominantno, a koje je recesivno? Koji je genotip parentalne generacije?
Rješenje:
Iz omjera 10:3 što možemo svesti na približan omjer 3:1 proizlazi da je crna boja
dominantno svojstvo, a bijela recesivno. Isto tako, riječ je o monohibridnom križanju s
dominacijom
Genotip parentalne generacije jest Cc x Cc
P Cc x Cc
gamete C c C c
F1 C Cc Cc cc
2. zadatak
217
U rajčice plod može biti crvene i žute boje. Križane su biljke sljedećih fenotipova
Roditelji
crveni x crveni
Roditelji
Rješenje:
Dominantna je crvena boja ploda!
U prvom primjeru gdje se križaju dvije rajčice crvenih plodova genotipi mogu biti
(dvije kombinacije):
CC x CC
CC x Cc
U drugom primjeru da bi dobili približni fenotipski omjer 1:1 roditelji trebaju biti
genotipa:
Cc x cc
3. zadatak
Kakvi će se genotipovi i fenotipovi pojaviti u potomstvu nakon križanja ružičaste i
bijele jedinke noćurka (isto kao i kod biljke zijevalice → intermedijarno križanje)?
4. zadatak
Križanjem visoke ljubičaste jedinke s niskom ljubičastom jedinkom dobiveno je 40
visokih ljubičastih i 40 niskih ljubičastih potomaka (boja se odnosi na boju cvijeta).
218
Postoje slučajevi kada je veći broj alela odgovoran za jedno svojstvo – MULTIPLI
ALELI
Primjer je AB0 – sustav krvnih grupa. Tri alela na jednom genu (I) kontroliraju
naslijeđe:
IA, IB, I0. Aleli IA i IB su kodominantni, što znači da nema ni dominacije jednog
alela nad drugim ni intermedijarnog fenotipa, već do izražaja dolaze oba
dominantna alela. Krvnu grupu određujemo po antigenima koji se nalaze na
eritrocitima, tako osobe krvne grupe A imaju na eritrocitima antigen A. Osobe
krvne grupe B imaju antigen B, a osobe krvne grupe 0 na eritrocitima nemaju
antigena. Osobe krvne grupe AB na eritrocitima imaju i antigen A i antigen B
(jer su aleli IA i IB kodominantni). Istodobno, aleli IA i IB su dominantni u
odnosu na alel I0
KRVNA GENOTIP
GRUPA
(FENOTIP) homozigot
B IBIB, IBI0
AB IAIB
0 I0I0
1. zadatak
Ako otac ima krvnu grupu A, a majka krvnu grupu B, koje krvne grupe mogu
imati njihova djeca? Roditelji su za svojstvo krvne grupe heterozigoti.
Rješenje:
219
P IAI0 x IBIO
gamete IA I0 IB I0
2. zadatak
Ako otac ima krvnu grupu AB, a majka krvnu grupu A, koje krvne grupe mogu
imati njihova djeca? Majka je za svojstvo krvne grupe homozigot.
Uzroci mutacija
korisne su rjeđe od štetnih. Čimbenici koji utječu na stopu mutacije su: veličina
gena (što je gen veći, veća je mogućnost mutacije), genotip, temperatura,
starenje, mutageni. Općenito, svaka određena mutacija je jako rijetka, ali budući
da organizmi imaju jako puno gena, mutacije općenito su česta pojava.
Spolni kromosomi određuju spol, no oni nose i druge gene. Nasljeđivanje tih
gena vezano je uz spol pa su to SPOLNO VEZANI GENI → njihovo je
nasljeđivanje različito od nasljeđivanja gena na autosomima (tjelesnim
kromosomima). Kada se govori o spolno vezanom nasljeđivanju, u prvom se
redu misli na nasljeđivanje X kromosoma (jer je X kromosom puno veći nego Y
kromosom, X kromosom ima puno više gena)
Npr. gen za sintezu crvenog ili zelenog pigmenta u osjetilnim stanicama
mrežnice nalazi se na kromosomu X (XD ili Xd). Da bi se kod žene očitovao
daltonizam (neraspoznavanje boja), oba njezina X kromosoma moraju nositi
recesivni alel (XdXd). Da bi bila zdrava može biti dominantni homozigot (XDXD)
ili heterozigot (XDXd) – jer ima alel XD za sintezu pigmenta. Muškarac će biti
zdrav samo ukoliko na X kromosomu ima dominantan alel (XDY), a muškarac
daltonist ima recesivni alel (XdY) → to je zato što na Y kromsomu nema alela za
sintezu pigmenta koji bi „prekrio“ recesivni alel Xd. Zato je daltonizam puno
češći u muškaraca nego u žena.
Isto se događa kod hemofilije (nemogućnost zgrušavanja krvi) i mišićne
distrofije (slabljenje i propadanje mišića), to su SPOLNO VEZANE BOLESTI.
1. zadatak
Daltonizam je spolno vezano recesivno svojstvo. Zdrava žena (nositeljica)
udaje se za muškarca daltonista.
a) Kakav je genotip majke tog muškarca?
b) Hoće li njihovo dijete biti daltonist?
Rješenje:
221
Dakle, njihovo dijete, bez obzira na spol, ima 50% šanse da bude daltonist.
Zadatak:
Prikaži rodoslovlje obitelji kod koje 16. potomak treće generacije ima hemofiliju ako
se zna da su 14. i 15. potomak ženskog spola jednojajčani blizanci također bolesni.
Isto tako, zna se da su djedovi bili bolesni, a bake nositeljice recesivnog svojstva.
Rješenje:
223
1. Generacije se u rodoslovnom stablo označavaju rimskim brojevima (I, II, III, IV...)
2. Svakom se pojedincu pridaje redni broj počevši s 1 kojeg dajemo jedinki prve
generacije, pazeći da broj pridajemo s lijeva na desno (predstavnik prve generacije
koji se nalazi lijevo, ima broj 1)
3. Rodoslovlje koristi simboliku
Preminulo
Jednojajčani
dijete
blizanci
I. generaciju čine bake i djedovi, djedovi su bolesni (XhY), a bake nositeljice (X hXH)
Križanje bolesnog djeda i bake nositeljice:
P Xh Y x XhXH
gamete Xh Y Xh XH
Xh Xh
Xh XH Xh Y XH Y
oboljela
žena nositeljica oboljeli Zdrav
muškarac muškarac
Dakle nastaju 4 potomka (oboljela žena, nosteljica, oboljeli muškarac, zdrav muškarac),
potpuno će iste potomke imati drugi baka i djed jer je i drugi djed bolestan, a i druga baka
nositeljica. Dakle, ovi potomci baka i djedova predstavljat će II. generaciju. Sada moramo
provjeriti križanjem kojih jedinki druge generacije ćemo dobiti oboljele jednojajčane blizance
i oboljelog muškog potomka.
224
To će biti ako križamo bolesnu ženu i bolesnog muškarca (križate na isti način kao i gore).
Točnije tada ćete dobiti sve bolesne potomke, tj. oboljele jednojajčane blizance i dva bolesna
muškarca.
1 2 3 4
I
II
8 9 10 11 12
5 6 7
13 14 15 16
III
Xh Y Xh Xh Xh Xh Xh Y
(Rj.: vjerojatnost pojave hemofilije kod njihovih muških potomaka je 50%; ženski
potomci neće bolovati od hemofilije – imaju samo 50% šanse da budu nositeljice)
(Rj: 24)
8 EVOLUCIJA
Definicija evolucije
Evolucija je znanost o postanku i razvoju života na Zemlji
električno izbijanje
izlaz vode
(hladilo)
ulaz vode
zagrijana voda
voda s organskim tvarima
Millerov pokus
228
Svemir je imao svoj početak i prošao je tzv. kozmičku evoluciju → ona je započela tzv.
Velikim praskom prije oko 13 milijardi godina. Starost sunčevog sustava je oko 5 milijardi
godina. Zemlja je vjerojatno nastala spajanjem nekoliko manjih planeta koji su se oblikovali
od prašine i plinova prije 4.8 milijardi godina.
Protobionti
Probionti su kuglaste nakupine organskih makromolekula s dvoslojnom membranom. Smatra
se da je takav mogao biti prvi oblik života. Osobine probionta: probionti su "jednostanični"
(prostor obavijen membranom može se smatrati prvobitnom stanicom), "prokarioti" (nisu
unutrašnjim membranama podijeljeni na odjeljke – organele), heterotrofni (mogu kroz
membranu uzimati tvari iz okoliša, mogu sadržavati enzime koji razgradnjom nekih od tih
tvari oslobađaju energiju), anaerobni (opstaju u okolišu u kojem nema molekula kisika).
229
Filogenija je znanost (grana biologije) koja proučava evolucijske odnose između vrsta, prati
postanak živih bića od zajedničkoga pretka. Organizmi su se uglavnom razvijali od
jednostavnijih prema složenijima: prvo prokarioti pa eukarioti, jednostanični pa višestanični,
beskralješnjaci pa kralješnjaci, vodeni pa kopneni, poikilotermni (ribe, vodozemci, gmazovi)
pa homeotermni (sisavci, ptice), čovjek je jedna od najmlađih vrsta. Za detaljniji filogenijski
prikaz biološke evolucije vidi Geološke ere Zemljine prošlosti.
b. Dokazi evolucije
Dokazi iz biogeografije:
Biogeografija proučava raspored živih organizama na Zemlji. Geografska rasprostrajenost
upućuje na događanja u prošlosti. Npr. tigrove nalazimo samo u Aziji, lavove samo u Africi,
ljenjivce u Americi. Specifična je fauna Australije i Novog Zelanda (ti su se dijelovi rano
odvojili od ostalih) → bogata fauna tobolčara i jednootvora
Dokazi iz paleontologije
Paleontologija je znanost koja proučava fosilne ostatke živih bića na Zemlji (fosile) –
„opipljivi“ dokazi evolucije → ostaci nekad živućih organizama i njihovih aktivnosti (ljuske,
jaja, izmet, otisak stopala)
Fosili nastaju procesom fosilizacije koja se manifestira na više načina
• Okamenjivanje (petrifikacija) – zamjena organskih tvari anorganskim (CaCO3, SiO2)
• Pougljenjivanje (karbonizacija) – nepotpuna oksidacija tvari pod visokim tlakom. Tako
često nastaju fosili biljaka
• Bitumenizacija – biljni materijal prekrije voda, bez kisika
• Konzerviranje – očuvanje materijala pri visokim (mumificiranje) ili niskim
(smrzavanje) temperaturama
• Otiskivanje – nastanak otiska u stijeni
• Inkrustacija – na površini organskog ostatka se istaloži mineralna kora od aragonita,
kalcita ili kremena
230
ŽIVI FOSILI – vrste ili skupine organizama koje se nisu uopće ili su se vrlo malo mijenjale
tijekom milijuna godina. Životinjski predstavnici: resoperke, crvene pande, krokodili, indijska
lađica; biljni: ginko, neke paprtati, velvičija, cikade
RAZVOJNI NIZ – uzastopni prijelazni oblici →mogu se pratiti postpune promjene neke vrste ili
skupine organizama. Poznati su razvojni nazovi konja i slona. Razvojni niz barskog puža
ogrca: stariji oblici imaju glatku kućicu, a mlađu sve kvrgaviju
231
miocen postaju
oligocen dominantni
eocen
paleocen
mezozoik kreda izumiru mnoge
vrste; cvjetnice,
vrhunac
F dinosaura
A jura prve ptice,
N širenje dinosaura
E trijas prvi dinosauri i
R sisavci
O paleozoik perm izumiru trilobiti i
Z mnoge druge
O morske životinje
I karbon šire se insekti;
K javljaju se prvi
gmazovi; velike
primitivne
drvenaste biljke
(prapapratnjače)
devon prvi vodozemci
silur prvi fosili
kopnenih biljaka
ordovcij prve ribe
kambrij prvi organizmi s
oklopom,
dominiraju
trilobiti
P proterozoik eukarioti i pred
R kraj prvi
E višestanični
234
K organizmi
A (beskralješnjaci)
M
B arheozoik prva pojava
R života:
I prokarioti;
J jednostavna
jednostanična
bića i alge
*Eoni i epohe se neće ispitivati
trilobiti amoniti
perje
dugačak
rep s
kralješcima
praptica
236
Postanak sisavaca
Prvi sisavci su se mogli razviti iz drevnih gmazova (zvjerogmazova) – oni su bili maleni
poput miša, a hodali su četveronoške. Prvi sisavci pojavili su se nešto prije nego praptice.
Temeljne sile evolucije: mutacije, genetički (genski) drift (skretanje), izolacija i prirodna
selekcija. Mutacije dovode do promjena u genomu pojedinih organizama koje mogu
uzrokovati promjene osobina tih organizama. Te promjene su nasljedne i mogu se održati i
proširiti u populaciji prirodnom selekcijom ako svojim nositeljima olakšavaju preživljavanje i
razmnožavanje u uvjetima okoliša (nositelji neke mutacije duže preživljavaju i imaju više
potomaka, od kojih mnogi također nose tu mutaciju) ili genetičkim driftom ako se od glavne
populacije odvoji manja populacija u kojoj slučajno većina ili svi nose neku mutaciju. Izolacija
237
neke populacije od ostalih pripadnika te vrste (tako da imaju potomstvo samo međusobno, a
ne s ostatkom izvorne vrste) tijekom puno generacija dovodi do nakupljanja sve više različitih
mutacija u izoliranoj populaciji, koja zbog toga postupno postane nova vrsta (više se ne može
dati plodno potomstvo parenjem s izvornom vrstom).
GENETIČKI DRIFT
Događa se u malim populacijama u kojima se neki mutirani gen može održati ili
izgubiti suprotno pravilima selekcije. Genetičko skretanje (drift) dovodi do
neočekivanih i skokovitih promjena u učestalosti pojedinih alela. Genetički drift je čest
uslijed promjene okolišnih uvjeta, tj. zbog promjene okoliša može se dogoditi da aleli
koji nisu bili posebno „popularni“ najednom postanu izrazito povoljni te mogu
osigurati preživljavanje populacije ili čak vrste.
Na crtežu je prikazana populacija kornjača. Zelena boja određene je dominantnim alelom B, a crna
recesivnim alelom b. Ako ishodišnu populaciju (a) napuste jedinke koje ne sadrže alel B i utemelje novu
populaciju (b), u genskoj zalihi nove populacije neće biti alela B.
IZOLACIJSKI MEHANIZMI
Niz mehanizama kojima su vrste izolirane u procesu reprodukcije. Izolacijski
mehanizmi zaštićuju „genetički integritet“ vrste. Ona sprječavaju križanje raznih vrsta.
238
KONVERGENTNA EVOLUCIJA
Pojava da pripadnici nesrodnih vrsta u istim uvjetima okoliša stječu slične prilagodbe
(analogne organe) – npr. morski pas (riba) i dupin (sisavac): oblik tijela, peraje
DIVERGENTNA EVOLUCIJA
Razvoj nekoliko različitih vrsta iz jedne – npr. Darwin je na otočju Galapagos otkrio
mnogo vrsta zeba koje su se razvile iz zajedničkog pretka koji je doletio s kopna, a
razlikuju se oblikom kljuna ovisno o ishrani (kukci, sjemenke, nektar...)
ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA
Događa se kod populacija koje se ne miješaju jer ih razdvaja neka prirodna barijera (rijeka,
planina). S vremenom genetske promjene u prostornu izoliranih populacija jedne vrste sve su
veće pa dolazi i do reproduktivne izolacije → u tom slučaju kažemo da je nastala nova vrsta.
239
SIMPATRIJSKA SPECIJACIJA
Populacije čiji se životni prostori preklapaju, ali među njima nema kontakta → zbog različitog
ponašanja ili vremena sazrijevanja gonada, npr. u nekih Drosophila (vinskih mušica) koje žive
na istom području, zbog različite frekvencije zvuka, nema parenja između dviju populacija →
hibridi su rijetki. U biljaka simpatrijske specijacije nastaju polipolidijom, npr. križanjem su u
prirodi (ili djelovanjem čovjeka u začecima poljoprivrede) nastale tetraploidne pa
heksaploidne vrste pšenice koje nisu mogle dati potomstvo s roditeljskim diploidnim vrstama,
ali daju potomstvo same sa sobom.
geografska barijera
Sukcesivna evolucija
Sukcesivna evolucija označava kolebanja u sastavu gena, tj. male nasljedne
promjene u genofondu (zaliha gena) neke populacije → iz naraštaja u naraštaj
dolazi do kolebanja omjera homozigotnih i heterozigotnih jedinki. Ovim tipom
evolucije ne nastaju nove vrste, nego samo nestabilni genotipovi. Ipak na duže
vrijeme može doći do značajne fenotipske razlike
241
d. Evolucija čovjeka
Primati
Rod čovjeka (Homo) ubraja se u razred sisavaca (Mammalia). Primati su red
razreda sisavaca.
Dokazi da čovjek potječe od izumrlih primata: sličnost u građi tijela, dokazi iz
paleontologije, dokazi molekularne biologije (čimpanze su genetski i po nekim
bjelančevinama sličniji ljudima nego drugim primatima)
ETAPA OSOBINE
Australopitek Prije 4 milijuna godina, hodali uspravno
(Australopithecus africanus), volumen
mozga kao viši majmuni, nepce izduženo
kao u majmuna, zdjelica široka i plosnata,
nisu izrađivali oružje, ali su ga
upotrebljavali
Homo habilis Izrađuje oružje, počinje se razvijati govor
Homo erectus Viši od 1.50 metra, posve uspravni, bolje
izrađuje oružje, grade nastambe, veliki
mozak usporedive veličine s današnjim,
neke primitivne karakteristike (nisko čelo,
jaki nadočni lukovi, masivne lubanje)
Neandertalac Izrađuje oruđe, upotrebljava vatru, mrtve
sahranjiva uz posebne obrede
Kromanjonac Današnji čovjek njegov je neposredni
242
Nastanak rasa
Na različitim krajevima svijeta zasebno su se razvile genotipski i fenotipski djelomično
različite populacije ljudi ovisno o klimatskim uvjetima, ne zna se kad su se točno
odvojile od zajedničkog pretka, nisu različite vrste (vjerojatno čak ni prave podvrste),
među njima je u svim razdobljima bilo razmjene gena. Ne postoji biološka osnova
koja bi upućivala da su ljudi različitih rasa različito vrijedni – rasizam nije biološki
opravdan. Među ljudima s različitih krajeva svijeta koje smatramo pripadnicima iste
rase mogu postojati i veće biološke razlike nego među onima koje smatramo
pripadnicima različitih rasa.
EKOLOGIJA
biosfera
Ekološka niša je položaj neke vrste (ili populacije, jedinke itd.) u ekosustavu, način na
koji ona živi i ostvaruje svoje životne potrebe, uloga u prometu tvari i energije
(pojednostavljeno je definirana samo kao položaj vrste u hranidbenoj mreži, ali puna
definicija uključuje sve životne aspekte). Može se definirati i kao skup svih ekoloških
valencija neke vrste.
Primjer: djetlić se hrani kukcima iz kore drveta, gnijezdi se u rupi koju pritom
izdubi, živi samo u određenom rasponu temperatura, nadmorskih visina...
Biljna zajednica (fitocenoza) je skup populacija biljnih organizama na određenom prostoru
(dio biocenoze koji čine samo biljke) – npr. svo drveće i nisko raslinje u nekoj šumi
Životinjska zajednica (zoocenoza) je skup populacija životinjskih organizama na određenom
prostoru (dio biocenoze koji čine samo životinje) – npr. sve ribe, vodozemci, puževi, kukci
itd. u nekom jezeru
Fauna je skup svih životinjskih vrsta nekog područja (sistematski pojam)
Flora je skup svih biljnih vrsta nekog područja (sistematski pojam)
Vegetacija je skup svih biljnih zajednica (fitocenoza) nekog područja (ekološki pojam)
245
Areal ili područje rasprostranjenosti (određene vrste ili druge sistematske kategorije ili
životne zajednice) je skup svih staništa na kojima ta vrsta itd. živi
Endem je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava samo malo, ograničeno
područje – npr. u dijelovima Hrvatske biljke dubrovačka zečina, hrvatska sibireja,
velebitska degenija; vodozemac čovječja ribica
čovječja ribica
Kozmopolit je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava vrlo široki raspon
staništa. Kozmopolit ima vrlo široku ekološku valenciju – može živjeti u raznolikim
životnim uvjetima. Primjeri kozmopolita: lišajevi, lisica, maslačak
Ekološki minimum je donja granica intenziteta jednog ekološkog čimbenika (npr.
temperatura, vlažnost, svjetlost) pri kojoj je još moguća egzistencija određene organske
vrste – npr. 0°C je ekološki minimum temperature za slatkovodne organizme jer se
ispod te temperature voda smrzne pa oni ne mogu preživjeti
Ekološki maksimum je gornja granica intenziteta jednog ekološkog čimbenika pri
kojoj je još moguća egzistencija određene organske vrste – npr. maksimalna
koncentracija iona nekog teškog metala u vodi pri kojoj neka vodena vrsta može
opstajati u toj vodi
246
metabolizma, npr. polarni medvjedi i sl. u polarnim područjima), bolje podnošenje sezonskih
klimatskih promjena, npr. mogućnost prezimljavanja u umjerenim područjima bez prekida
aktivnosti i zavlačenja u skrovita mjesta (npr. ptice stanarice kao što su kod nas vrabac i
golub)
Važnost temperature za odvijanje životnih procesa u organizmima: većina
enzima nužnih za metaboličke procese aktivni su samo u uskom temperaturnom
rasponu pa se ako se temperatura unutar organizma previše snizi ili povisi životni
procesi ne mogu odvijati i organizmi ugibaju
Primjeri prilagodbi stablašica umjerenog područja na preživljavanje hladnog
razdoblja godine: odbacivanje listova (listopadno drveće), preživljavanje u
podzemnim organima (trajnice = dvo– i višegodišnje zeljaste biljke) ili u obliku
sjemenke (jednogodišnje biljke)
Prilagodbe homeotermnih životinja na sezonsku promjenu temperature u
okolišu:
– mitarenje (ptice – gube dio perja) / linjanje (sisavci – gube dio dlaka) – u
proljeće kad temperature postaju više
– zimski san – mirovanje tijekom najhladnijeg dijela godine (usporavanje
metabolizma radi štednje energije)
Prilagodbe biljaka na količinu vode i vlage u staništu:
– biljke vlažnih staništa – npr. žabnjak – veliki listovi, vrlo tanke epiderme,
mnogo puči, puči često izbočene
– biljke sušnih staništa – npr. kaktusi, agave – mali, dlakavi, kožasti listovi ili
bodlje umjesto lišća, pohrana pričuvne vode u zadebljaloj nadzemnoj stabljici
(biljke koje imaju takvu stabljiku nazivaju se sukulenti) ili u podzemnom dijelu
(primjeri podzemnih stabljika: lukovica, gomolj), puči u udubinama
Prilagodbe kopnenih životinja za život na kopnu:
– organi za disanje kisika iz zraka (kukci – uzdušnice, kopneni kralježnjaci –
pluća)
– zaštita površine tijela od isušivanja (kukci – hitinska kutikula, kopneni
kralježnjaci – koža)
– organi za kretanje po tlu (i zraku) (noge, krila)
Prilagodbe životinja različitim svjetlosnim uvjetima u okolišu:
248
– dnevne (diuralne) životinje – aktivne danju – npr. gušterice, većina ptica – dobro
razvijen dnevni vid, mehanizmi za hlađenje tijela ako žive u vrućim područjima
– noćne (nokturalne) životinje – aktivne noću – npr. šišmiš, sova – imaju oči posebno
osjetljive na svjetlo (često vrlo velike), vide u infracrvenom području i/ili imaju
osobito razvijena druga osjetila a ne vid
– životinje koje mogu biti aktivne i danju i noću – npr. voluharica, mačka – oči koje se
mogu prilagoditi i velikoj i maloj osvjetljenosti (veliki raspon regulacije veličine
zjenice)
* životinje aktivne samo u sumrak/zoru – npr. srna
– životinje koje žive u prostorima do kojih ne dopire svjetlo (morske dubine, spilje) –
npr. čovječja ribica – slijepe, neobojene, razvijena druga osjetila (njuh, sluh)
bogomoljka
letilist
Prilagodbe grabežljivaca:
– ptica grabljivica (jastreb): razvijen vid osobito za određene obrasce boja i oblika
(plijen), kljun, pandže
– zvijer (vuk): razvijen njuh osobito za miris plijena, lovi u čoporu, zubi
Prilagodbe plijena za zaštitu od grabežljivaca:
– sisavci biljojedi (zec, srna): razvijena osjetila (vid, njuh, sluh), brzo kretanje, život u
skupinama, zaštitna obojenost (stapanje s okolišem), nepotpuno spavanje
Načini izražavanja gustoće populacije
– brojem (ili masom – biomasom) jedinki na jedinici površine (ili volumena u
vodenim ekosustavima)
– brojkama od 1 (rijetka vrsta) do 5 (vrlo brojna vrsta)
Kako odnosi između jedinki iste vrste utječu na brojnost/ gustoću populacije –
reproduktivni potencijal (sposobnost razmnožavanja) i kompeticija (nadmetanje za hranu,
životni prostor i sl.): na jednom staništu može živjeti samo ograničeni broj jedinki neke vrste
(koliki je taj broj, ovisi o raspoloživoj hrani i drugim uvjetima staništa)
251
visoko drveće
srednje visoko drveće
nisko drveće
grmolika vegetacija
zeljaste biljke
tlo – organski ostaci (ponajviše otpalo lišće)
– tropske šume imaju najviše slojeva
Sukcesija je niz promjena biocenoza na nekom staništu u određenom vremenskom
razdoblju. Primjeri sukcesija su: zaraštavanje jezera (prirodni proces, ali unos fosfata
i nitrata iz umjetnih gnojiva i sl. može ga prekomjerno ubrzati; povećava se količina
organskih tvari u vodi, raste sve više algi i vodenih biljaka, čijim odumiranjem nastaje
tlo, jezero postaje pliće i naposlijetku nestaje), obnavljanje šume nakon požara
(postupno izrasta prvo nisko raslinje pa grmlje pa drveće)
Sukcesije nastaju prirodno, ali često i djelovanjem čovjeka (krčenje šuma,
melioracija, požari, zagađenje voda...)
Sezonske promjene u biocenozi u skladu s klimatskim promjenama
– jesen/zima (zahlađenje) – gubitak klorofila (zelene boje) i odumiranje te opadanje
lišća s drveća, ugibanje jednogodišnjih biljaka i nadzemnih dijelova višegodišnjih
zeljastih biljaka
– proljeće/ljeto (zatopljenje) – pupanje, listanje, cvjetanje, klijanje
Glavni tipovi (kopnenih) bioma i klimatske prilike područja na kojima se prostiru:
– tundra – polarna klima
– tajga – šume četinjača – hladna kontinentalna klima
– šuma umjerenog pojasa – vazdazelene i kontinentalne – umjerena kontinentalna
klima
– mediteranska vegetacija – u suhim ili polusuhim primorskim područjima umjerenog
pojasa (mediteranska klima)
– travnjak – travnjaci umjerenog pojasa (stepa, prerija, pampa) i tropskog pojasa
(savana)
– tropska kišna šuma – topla i vlažna tropska (ekvatorijalna) klima
– pustinja – u područjima s vrlo malom količinom padalina (vlage) u svim klimatskim
pojasevima (tople i hladne pustinje)
253
Horizontalni (ovisno o geografskoj širini; na visini 0–100 m nad morem) raspored biljnog
pokrova ovisno o klimatskim prilikama (od polova prema ekvatoru): ledenjaci (bez biljnog
pokrova), tundre (mahovine, lišajevi), tajge (crnogorične šume), listopadne šume umjerenog
pojasa (odnosno stepe, polupustinje, pustinje – ovisno o vlažnosti) i primorske vazdazelene
šume, oko ekvatora tropske vlažne šume (prašume)
Vertikalni (ovisno o nadmorskoj visini; u umjerenom pojasu, npr. Hrvatska) raspored
biljnog pokrova ovisno o klimatskim prilikama (odozdo prema gore): travnjaci, hrastove
šume, bukove šume, miješane šume bukve i jele , pretplaninske bukove šume, planinske
šikare, planinski bor (krivulj), planinski travnjaci (pašnjaci), zona vječnog snijega i leda (bez
biljnog pokrova)
Proizvođači su svi autotrofni organizmi (prvenstveno zelene biljke) koji proizvode organsku
tvar koristeći Sunčevu energiju (fotosintezom)
Potrošači su heterotrofni organizmi koji se hrane proizvođačima ili drugim potrošačima i
koriste dio tako dobivene energije za svoje metaboličke procese (ta energija u obliku topline
napušta ekosustav)
Glavni tipovi potrošača: biljojedi (primarni potrošači), mesojedi i svejedi
Razlagači su saprofiti koji razgrađuju tijela uginulih organizama – tako vraćaju hranjive tvari u
ciklus, čime omogućuju rast i razvoj proizvođača. Razlagači su prvenstveno bakterije.
Prehrambena piramida s obzirom na broj i biomasu te količinu energije na pojedinoj
prehrambenoj razini: na nižim razinama (proizvođači pa primarni potrošači...) veći je broj
organizama, biomasa i količina energije
254
tercijarni potrošači
sekundarni potrošači
primarni potrošači
broj organizama,
proizvođači
biomasa, količina
energije...
primarni
proizvođači
potrošači
(autotrofni)
sekundarni
razlagači potrošači
tercijarni
potrošači
Protjecanje energije: autotrofi vežu dio Sunčeve energije u organske molekule, na svakom se
stupnju dio energije "gubi", pretvara u toplinu (troši za životne procese organizama)
sunce
primarni
proizvođači potrošači
(autotrofni)
sekundarni
potrošači
razlagači
tercijarni
potrošači
256
CO2 disanje
disanje
fotosinteza
zelene životinje
(autotrofne) (heterotrofni
biljke ishrana životinja organizmi)
uginuli
organizmi
bakterije (saprofiti)
257
Ugrožene biljne i životinjske vrste te ekosustav u cjelini treba štititi zakonom jer većina
ljudi neće na to samovoljno paziti nauštrb profita i udobnosti. Ugrožene vrste treba štititi
kako bi se sačuvala bioraznolikost (danas je ugrožen jako velik broj vrsta) i prirodna
ravnoteža (ispražnjene ekološke niše zbog izumiranja mogu narušiti ravnotežu tj. negativno
utjecati na druge vrste koje su s tom vrstom u međuodnosima). Odnosi u ekosustavu tako su
sveobuhvatni i složeni da uvijek treba štititi ekosustav u cjelini, tako je hrvatskim zakonom o
zaštiti prirode propisano da se zaštita prirode provodi na 100% površine Republike Hrvatske.
Izvori hrane (npr. plodno tlo), pitke vode, energije (npr. fosilna goriva) i sirovina (npr.
metala) na Zemlji su ograničeni (neće ih biti dovoljno za sve ako ljudi bude još više – za sada
su nedostaci uzrokovani samo time što nisu pravilno raspoređeni), pa stoga u novije doba
nagli rast ljudske populacije i urbanizacija sve više ugrožavaju budućnost ljudske i drugih
vrsta
– nagli rast ljudske populacije – vidi utjecaji na brojnost ljudske populacije
– urbanizacija – porast gradova i povećanje udjela gradskog stanovništva – gradovi su
ovisni o unosu sirovina izvana (prehrambeni proizvodi, materijal za izgradnju,
električna energija...) i veliki izvor onečišćenja (otpada) pa lokalno i globalno
opterećuju kruženje tvari i energije te nepovoljno utječu na biosferu
Važnost zamjene fosilnih izvora energije alternativnim (vjetar, solarna energija
i sl.): fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin) su neobnovljivi izvori energije (nastaju
vrlo dugotrajnim procesima u Zemljinoj kori pa kad ih čovječanstvo jednom iscrpi, više
ih u ljudskim razmjerima neće biti) a potrebna su i za druge industrijske potrebe (npr.
proizvodnja plastike iz nafte) i stoga predragocjena za izgaranje koje nije niti osobito
energetski učinkovito, te njihovim izgaranjem nastaju štetni plinovi i čađa koji
zagađuju okoliš (učinak staklenika, kisele kiše), zato treba raditi na unapređivanju
tehnologija i širenju upotrebe alternativnih, prvenstveno obnovljivih izvora energije
(vjetar, Sunce, gibanja vode, biogoriva...)
Ekonomska i ekološka važnost izdvajanja sekundarnih sirovina iz otpada
(papir, staklo, metal, tekstil): takve se sirovine onda mogu ponovo iskoristiti
(reciklirati) za daljnju proizvodnju što smanjuje troškove (ekonomska važnost) i
potrebu za uzimanjem primarnih sirovina (drvo, voda, rude...) iz prirode te onečišćenje
pri proizvodnji (ekološka važnost)
260
Zaštita voda i zraka je globalni problem jer su kruženjem vode i gibanjem zračnih
struja sve svjetske vode odnosno svi dijelovi zračnog omotača povezani, onečišćenje se
tako može daleko proširiti
Nacionalni parkovi Hrvatske: Plitvička jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati,
Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit
Parkovi prirode u Hrvatskoj: Telaščica, Velebit, Kopački rit, Vransko jezero, Žumberak
i Samoborsko gorje, Biokovo, Lonjsko polje, Papuk, Učka, Lastovsko otočje, zapadni dio
Medvednice
Primjeri zakonom zaštićenih biljaka u Hrvatskoj: visibaba, ciklama, velebitska degenija,
dubrovačka zečina)
Primjeri zakonom zaštićenih životinja u Hrvatskoj: vuk, vidra, sredozemna medvjedica,
ptice grabljivice i močvarice
sredozemna medvjedica
Posljedice unošenja stranih vrsta: strane vrste mogu se prekomjerno razmnožiti (jer u
novom okolišu nemaju prirodnih neprijatelja – predatora i parazita) i narušiti prirodnu
ravnotežu na štetu autohtonih vrsta – primjeri: mungos na Mljetu (početkom 20. st. doveden
iz Indije kao prirodni neprijatelj zmija (poskoka), ali proširio se i na druge otoke i kopno te se
prehranjuje i drugim životinjama i biljkama), kaulerpa u Jadranu (vidi zelene alge)
261
mungos kaulerpa
Održivi razvoj je razvoj ljudskog društva uz što manji negativni utjecaj na prirodu
Akumuliranje štetnih tvari u lancima ishrane: organizmi na nižim stupnjevima
hranidbenog lanca (biljke, plankton, kukci...) u sebe prehranom unose manje količine štetnih
tvari (teških metala, pesticida) i preživljavaju bez znatnih posljedica, a viši organizmi (sisavci,
ptice) hraneći se njima nakupljaju u sebi veće količine tih tvari, što uzrokuje teške posljedice
(neplodnost, smrt)
Prednosti ekološke proizvodnje hrane: ako se u uzgoju biljaka ne koriste umjetna gnojiva i
pesticidi, izbjegava se njihov štetan utjecaj na okoliš (vidi agrokemijske metode); ako se u
uzgoju životinja ne koriste preventivne doze antibiotika, smanjuje se širenje bakterija otpornih
na antibiotike
Tehnološka voda = voda koja je prošla kroz industrijske ili druge procese u ljudskoj
djelatnosti te stoga više nije dovoljne kakvoće za ljudsku prehranu (piće, kuhanje), ali je
dovoljne kakvoće za neke druge svrhe, npr. daljnju upotrebu u industriji, pranje ulica... –
važno je za te svrhe kad je to moguće upotrebljavati tehnološku umjesto pitke vode kako bi se
ograničene količine pitke vode sačuvale za one svrhe za koje je nužna
Suvremene metode u poljoprivredi i njihovi nedostaci:
– monokultura (uzgoj samo jedne biljne vrste na određenoj poljoprivrednoj površini)
– tako uzgajane biljke osjetljivije su na štetnike (kukce, gljivice) i epidemije bolesti pa
je potrebno koristiti više pesticida i žetva može biti manja, tlo se iscrpljuje od nekih
sastojaka pa je potrebno koristiti više umjetnih gnojiva
262
zemlje u razvoju
razvijene zemlje
Prije izgradnje proizvodnih, prometnih i drugih objekata (tvornice, ceste, naselja...) potrebno
je izraditi ekološku studiju – istraživanje mogućih utjecaja tog objekta (samog procesa
izgradnje i njegove kasnije funkcije) na ekosustav, kako bi se pri izgradnji i upotrebi objekta
uzele u obzir mjere kojima se nepovoljni utjecaji što više smanjuju (ugradnja uređaja za
pročišćavanje otpadne vode, ograđivanje cesta kako divljač ne bi istrčavala na njih, sječa
samo onoliko šume koliko je nužno...) ili u slučaju prevelike neotklonjive ekološke opasnosti
od izgradnje odustalo
264
CILJEVI POKUSA:
- utvrditi dvije vrste škroba (asimilacijski i rezervni) u biljkama
- utvrditi prisutnost škroba u namirnicama
- objasniti da se škrob dokazuje Lugolovom otopinom u namirnicama
- uočiti promjenu boje
- opisati nastanak škroba u biljkama
MATERIJAL I PRIBOR:
Šećer, riža, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina, kruh, komadić margarina, Lugolova
otopina, kapaljka, Petrijeve zdjelice
POSTUPAK:
Navedeni materijal rasporedite na poklopcu Petrijeve zdjelice, kapnite nekoliko kapi
Lugolove otopine. Reakciju označite znakom (-) ako se boja ne promijeni, a znakom (+) ako se
pojavi druga boja.
REZULTAT:
Unesite (-) ili (+) ovisno o promjeni boje
šećer -
riža +
sjemenka graha +
gomolj krumpira +
tjestenina +
kruh +
margarin -
PITANJA:
1. Koje od navedenih tvari sadrže škrob? Po čemu ste to zaključili?
Škrob sadrže riža, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina i kruh. To se zaključuje po
promjeni boje Lugolove otopine (otopine joda i kalijeva jodida) iz žutosmeđe u tamnoplavu.
265
CILJ POKUSA:
- utvrditi koji su uzroci zgrušavanja ili koagulacije bjelančevina u mlijeku i bjelanjku
- povezati koagulaciju s denaturacijom bjelančevina
MATERIJAL I PRIBOR:
Epruveta, drvena štipaljka, 2 satna stakla, kapaljka, stakleni štapić, plamenik, bjelanjak,
mlijeko, razrijeđena octena kiselina (ocat) (ili limunov sok).
POSTUPAK:
1. Na jedno satno staklo stavite malo mlijeka, a na drugo malo bjelanjka. Zatim na oba
kapnite nekoliko kapi octene kiseline i promješajte staklenim štapićem.
2. U epruvetu stavite malo bjelanjka zagrijavajte ga držeći epruvetu štipaljkom iznad
plamena. To ponovite i s miljekom.
PITANJA:
1. Što se dogodilo s mlijekom i bjelanjkom djelovanjem kiseline, a što djelovanjem
visokih temperatura?
U oba slučaja dogodila se koagulacija (denaturacija) bjelančevina.
2. Kako nazivamo bjelančevine iz mlijeka?
Najzastupljenija bjelančevina u mlijeku je kazein (po funkciji emulgator – omogućuje
stabilnost emulzije vode i masti od koje se mlijeko sastoji).
3. Zašto je mlijeko visokovrijedna namirnica? Koji mineral sadrži mlijeko?
Jer sadrži važne bjelančevine, masti, mliječni šećer, vitamine i minerale. Ponajviše
kalcij.
4. Što može dovesti do denaturacije bjelančevina?
Jake kiseline i lužine, ioni teških metala, visoke temperature, neka organska otapala i
drugi otrovi, mehanički rad ("tučenje" bjelanka).
266
CILJ POKUSA:
- Promatrati leukoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih
- Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze leukoplasti
- Pronaći i opisati amiloplaste
MATERIJAL I PRIBOR:
Gomolj krumpira, Lugolova otopina, alkohol, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop,
britvica
POSTUPAK:
S krumpirova gomolja odstružite periderm tamne boje i od staničja koje se nalazi ispod njega
načinite tanke prereze. Osim nježnih leukoplasta, opažaju se mala zrnca škroba, a katkad i
kristaloidi bjelančevina u obliku kocke.
Slika: škrobna zrnca (neobojena i obojena Lugolovom otopinom)
267
PITANJA:
1. Mogu li leukoplasti prelaziti u druge plastide? U kojim uvjetima?
Leukoplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kloroplaste kad su stanice u kojima
se nalaze izložene sunčevoj svjetlosti (ozelenjavanje gomolja krumpira).
2. Gdje se stvaraju škrobna zrnca?
U plastidima (u kloroplastima fotosintezom nastaje glukoza, koja se polimerizira u
škrob najviše u amiloplastima).
268
CILJ POKUSA:
- Promatrati kromoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih
- Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kromoplasti
- Navesti bojila u kromoplastima
MATERIJAL I PRIBOR:
Plod rajčice i plod ruže (ili korijen mrkve ili cvat ili cvijet ljekovitog maslačka), britvica,
pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop
POSTUPAK:
Izrežite komadić ploda zrele rajčice, ogulite joj koru, zgnječite je i malo zgnječene mase
razmutite u kapljici vode na predmetnom stakalcu. Poklopite pokrovnicom i mikroskopirajte.
Načinite sličan preparat s plodom ruže.
PITANJA:
1. Mikroskopski usporedi kromoplaste u plodu rajčice i plodu ruže.
Kromoplasti u plodu rajčice i šipku ruže razlikuju se oblikom: kod rajčice su okrugli, a
kod šipka različita nepravilna oblika.
269
CILJ POKUSA:
- Promatrati kloroplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih
- Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kloroplasti
- Navesti bojila u kloroplastima
MATERIJAL I PRIBOR:
Mahovina, neka alga (Spirogira) ili bilo koji zeleni dio biljke (npr. vrlo mladi list šparoge),
britvica, pinceta, kapaljka, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop
POSTUPAK:
S bilo kojeg dijela neke zelene biljke napravite tanki prerez, stavite ga u kap vode na
predmetno stakalce, poklopite pokrovnim stakalcem i mikroskopirajte pod malim i srednjim
povećanjem.
PITANJA:
1. Usporedite izgled i građu kloroplasta pod svjetlosnim i elektronskim mikroskopom.
Pod svjetlosnim mikroskopom vide se cijeli kloroplasti kao zelene kuglice u
stanicama, a pod elektronskim mikroskopom vidi se unutrašnja struktura
(ultrastruktura) kloroplasta.
271
CILJ POKUSA:
- usporediti osmozu i difuziju
- objasniti osmozu na temelju pokusa s mrkvom
- utvrditi promjene u različitim koncentracijama otopina
MATERIJAL I PRIBOR:
korijen mrkve, nož, čaša, sol
POSTUPAK:
Izdubite korijen mrkve. Pažljivo stavite korijen u posudu (čašu) s vodom tako da pri
postavljanju pokusa voda ne uđe u udubinu. Udubinu ispunite solju. Očitajte rezultate nakon
pola sata.
PITANJA:
1. Što se dogodilo u udubini korijena mrkve?
Sol se otopila i udubina se ispunila vodom.
2. Zašto mrkva gubi čvrstoću?
Zbog izlaska vode iz stanica smanjuje se turgorski tlak u njima.
274