KONFLIKTNE TEORIJE: MILLS I DARENDORF

Konsenzualni pristupi: usredotočeni na društveni poredak, norme i vrijednosti koje održavaju

društvo( npr. funkcionalizam)

Konfliktni pristupi: društva se zasnivaju na dominaciji moćnijih grupa ‡ postoje bitne

društvene nejednakosti ‡ usmjerenost na objašnjenje konflikta i promjena.

Dva ključna problema makrosocioloških teorija sukoba i konsenzusa:

1) Problem društvenog poretka: Zašto pojedinci surađuju? Zašto ne izbije rat sviju

protiv svih? Teorije društvenog poretka pokušavaju objasniti mehanizme koji stvaraju stabilne
oblike suradnje i društvene integracije suzbijajući individualističke antidruštvene sklonosti
prema grabežljivost

2) Problem društvene reprodukcije: utemeljen je u latentnom potencijalu ljudi da kolektivno

osporavaju strukture dominacije, ugnjetavanja i izrabljivanja.

Zašto ljudi ako su izloženi izrabljivanju i opresiji ne izbace poredak? Teorije društvene
reprodukcije pokušavaju objasniti mehanizme koji stvaraju dovoljno stabilne oblike suradnje i
sistemske integracije da priguše tu kolektivnu sklonost transformaciji.

Klasične teorije sukoba vs. marksizam

• Marxova misao i klasične teorije sukoba imaju sličnosti, ali riječ je o različitim teorijskim

pristupima: moć se ostvaruje kroz ekonomiju ‡ klasna borba

• klasične teorije sukoba: opozicija marksizmu; bave se svim mogućim (ne primarno
ekonomskim) društvenim konfliktima ‡ M. Weber, G. Simmel i teorije elita.

• suvremena konfliktna teorija ima podrijetlo u djelu Maxa Webera: ‡ Weberova kritika
Marxa: odbacivanje dijalektičkog materijalizma, ekonomskog determinizma i dvoklasnog
modela društva ‡ višedimenzionalnost društvene stratifikacije i nejednakosti u društvu: klasa,
status, stranka

• teoretičari konflikta: polaze od pogleda na društvenu strukturu kao složenu i kompleksnu

Suvremene teorije sukoba vs. neomarksistički pristupi • najčešće se ne oslanjaju na

marksizam, nastaju kao alternativa funkcionalizmu • moć je srž svih društvenih odnosa •
neprijateljstvo i konflikt su stalni elementi u društvu

• sukob oko moći: između društvenih klasa, statusnih skupina i drugih interesnih grupa =
borba za oskudne resurse u društvu za stjecanje prednosti ‡ R. Dahrendorf, L. Coser, C. W.
Mills, R. Collins

Suvremene teorije sukoba • skupine se mogu boriti i za različite• sukob oko moći može biti
između društvenih klasa = kao borba za vrijedne resurse u društvu ili između posebnih
interesnih skupina.
Suvremene teorije sukoba dijele se na dvije tradicije:

1. weberijanska (analitička): znanstveno objašnjenje konflikta: utemeljene na idejama

Webera i Simmel, bave se grupnim konfliktima: Ralf Dahrendorf, Lewis Coser, Randall
Collins

2. kritička: bave se kritikom društva: naglašavaju klasne konflikte: • tzv. radikalna teorija C.
Wrighta Millsa

Konfliktna teorija kao alternativa funkcionalizmu :

• uspon konfliktne sociologije sredinom 1950-ih predstavljao još jednu kritičku reakciju na
Parsonsa

1) prenaglašavanje normativnog reda

2) pretpostavljanje da u društvu postoji ravnoteža i stabilnost poretka

• konfliktna sociologija: funkcionalizmu suprotstavljeno teorijsko motrište ‡ odnosi moći,

sukobi interesa ‡ društvo ≠ ekvilibrij ‡ društva = dinamična, konfliktna, podložna
promjenama

Kao suprotnost Parsonsovom normativnom modelu društvenog reda, u prvi plan su

postavljeni društveni konflikti

• 1960-e: procvat konfliktnih pristupa: novi društveni pokreti, studentski pokret:

funkcionalizam kao reakcionaran (npr. da pruža idealiziranu predodžbu o američkom društvu)

Radikalna teorija: C. Wright Mills

• jedna varijanta konfliktnih teorija; teorijska opozicija konzervativnom i konsezualnom

strukturalnom funkcionalizmu. marksistička teorija bila uglavnom ignorirana ili nepoznata u
SAD-u

Bijeli ovratnik (1951.) • analiza promjena na američkom tržištu rada i uspon nove srednje
klase: višestruki izvori podataka

• 128 intervjua s bijelim ovratnicima u New Yorku (‡ uz pomoć Paula F. Lazarsfelda:

Terenska istraživanja koja je provodio po narudžbi i u suradnji s vladinim uredima:

Porast broja bijelih ovratnika u strukturi američkog društva mijenja sliku cijelog društva:

• bijeli ovratnici: važni za sociološku analizu jer su nositelji tipičnih psiholoških obilježja
epohe

• nositelji rutinskih poslova u sektoru usluga, ali i višeg i srednjeg upravljačkog kadra • dio
nekoć „slobodnih profesija” – liječnici, pravnici, inženjeri – također ulaze u velike birokracije
i postaju dio „bijelih ovratnika” zajedno s brojnim pomoćnim osobljem (administrativno
osoblje, prodavači, bolničarke, socijalni radnici…)
• „propadanje slobodnog poduzetnika i uspon zavisnog službenika na američkoj društvenoj
pozornici odvijali su se usporedo s padom nezavisne ličnosti i usponom malog čovjeka”
(1979: 11) • „mali čovjek” – za razliku od biznismena i farmera, ne može biti nezavisan •
radi neprimijećen u nečijem uredu ili trgovini, nikad ne govori glasno, nikad ne proturječi,
nikad ne brani svoje stajalište.

I društveni odnosi i mreže se mijenjaju:

• bijeli ovratnik, tipično zaposlen u gradu, poznaje sve više ljudi • kontakti postaju sve
kratkotrajniji i površniji • „što više ljudi čovjek poznaje, to je lakše zamijeniti ih drugima” •
istovremeno intenzivne i bezlične društvene veze • ponekad mogu predstavljati i oblik
manipulacije.

Bijeli ovratnik kao zavisni službenik • iznad njega su korporacije i viši upravljački kadar •
nije jedinstven, kompaktan društveni sloj

• ne mogu se definirati isključivo prema jednoj mogućoj dimenziji (npr. kvalifikacije, klasa,
status), češće su mlađe dobi • visoka zastupljenost žena.

• na njih se s vrha društvene ljestvice gleda s visoka i s prijezirom („on je samo činovnik”),
dok su u radničkoj klasi položaji bijelih ovratnika bili cilj aspiracija

• Mills ovakve tvrdnje o položaju bijelih ovratnika u društvenom imaginariju potkrepljuje

primjerima iz američkih književnih djela • tvrdnja: s promjenama u strukturi tržišta rada,
mijenja se i karakter američke nacije

• za razliku od radničke klase, koja je imala svoj pokret, svoje kolektivno vodstvo, politiku i
ciljeve, „novi mali čovjek” nije svjestan svoje povijesti, ne zna kamo ide, politički je apatičan

• bijeli ovratnik ne prodaje samo svoje vrijeme, nego i svoju ličnost (tržište ličnosti) •
izloženost masovnim medijima i masovnoj kulturi (novine, film, radio, televizija) • istodobno,
rastuće birokratske strukture (korporacije, državne ustanove itd.) uzurpiraju slobodu

• bijeli ovratnici – „uvijek vidljivi, ali rijetko viđeni” – nijemi u politici, nitko ih posebno ne
zastupa • otuđenost od proizvoda svoga rada, samootuđenje i otuđenost od zajednice i društva

Mills analizira promjene u strukturi zaposlenja: dok opada broj samostalnih poduzetnika i
farmera (stare srednje klase), raste broj bijelih ovratnika (nove srednje klase)

• nova srednja klasa nije jedinstven društveni sloj; postoje bitne razlike • tri najveće grupe
profesija u sloju bijelih ovratnika: nastavno osoblje, prodavači, službenici • zaposlenje (a ne
vlasništvo) temeljni kriterij klasne pripadnosti • zato: raste važnost stručnih kvalifikacija

Zanimanje: klasa, status, moć

Vlasništvo Mills zaključuje da su bijeli ovratnici u istom imovinsko-klasnom položaju kao i

najamni radnici (dakle, oni se ne nalaze negdje između kapitala i radništva): ljudi bez imovine
koji ovise o sredstvima za proizvodnju koje posjeduju drugi.
Moć • O čemu ovisi moć društvenih grupa i pojedinaca?

• Mills: višestruki, međusobno isprepleteni čimbenici: klasa, društveni status, zanimanje •

određena zanimanja: moć nad drugim ljudima (direktno i indirektno) • bijeli ovratnici često
imaju moć (kontrolu) nad drugim bijelim ovratnicima • iznutra izdiferencirani i s obzirom na
spol i dob.

„panika zbog statusa” • tipično za nove srednje klase je natjecanje za prestiž, odnosno
društveni status

• status se ne prenosi s generacije na generaciju (za razliku od vlasništva), status postaje

individualiziran •

Kako se izražava potreba za isticanjem statusa: • stil odijevanja (posebno odijevanje za ured i
ulicu)  potrošački stil općenito postaje bitan indikator  mjesto stanovanja (predgrađe) 
ljetovanja i godišnji odmori  društveni kontakti (poznavanje utjecajnih ljudi) ugled
korporacije/trgovine za koju se radi  obrazovanje, stjecanje kvalifikacija  pripadnost
bijeloj rasi (1940. 99,5% svih bijelih ovratnika)

Žene i bijeli ovratnici • 41% od ukupnog broja bijelih ovratnika (u usp. s 10% poduzetnika i
21% najamnih radnika u tvornicama): žene su češće mlađe i podređene starijim muškarcima
u hijerarhiji bijelih ovratnika (npr. tajnice)

Elite moći (1956):

Vrste moći

• Prinuda = krajnji oblik moći, podrazumijeva upotrebu materijalne sile od strane onih koji
drže vlast, u modernom društvu prinudu je monopolizirala država i rijetko se koristi,

• Manipulacija = široko prisutna, karakteristična za velike birokratske strukture, za masovne

komunikacije; efikasnija od prinude zato što je prikrivena i suptilna; oni nad kojima se
provodi često je nisu svjesni; manipulacija sve više zamjenjuje vladanje, tj. autoritet kao treći,
uobičajeni oblik moći

• Vlast (autoritet) = moć koja opravdava povjerenje onih koji su svojevoljno pristali na
poslušnost

C. W. Mills –elita moći: ključni ljudi u 3 glavne institucije: 1. politici (vladi) 2. vojsci 3.
Ekonomijizajednički povezani, umreženi dolaze iz istih najprestižnijih sveučilišta
često prelaze iz jedne pozicije u drugu (npr. iz vojske u vladu)

Sociološka imaginacija” (1959.)

• sociološka imaginacija kao posebna vještina („kvaliteta duha”) koja omogućuje

razumijevanje uzajamnog utjecaja čovjeka i društva

• povezivanje privatnih i javnih problema: većina ljudi u modernim društvima ne uspijeva

sagledati vlastite probleme kroz motrište povijesnih promjena i institucionalnog konteksta
• sociološka imaginacija: tri komponente: biografije, društvena struktura, povijesni kontekst

• „osposobljava nas da shvatimo povijest i život pojedinaca, kao i njihove uzajamne odnose u
uvjetima datog društva”

1) kakva je struktura proučavanog društva? koje su njegove glavne komponente i u

kakvim su međusobnim vezama

Sociološka imaginacija: želja za razumijevanjem društvenog i povijesnog smisla, umijeće

kretanja među različitim razinama

• osnovni alat sociološke imaginacije: razlikovanje privatnih problema od javnih problema •

javni problemi su oni od društvenog značaja, često su posljedica kriza institucija • npr.
problem nezaposlenosti ili razvoda braka

Millsova kritika sociologije • Mills kritizira dvije suprotstavljene tendencije u sociologiji:

• 1) „superteorijska sociologija” i 2) „radikalni empirizam”

• knjiga „Društveni sistem” Talcotta Parsonsa kao primjer „superteorijske sociologije” •

nerazumljivost, apstraktnost, udaljenost od iskustva, pretjerano bavljenje pojmovima i
njihovom analizom

• grandiozna teorija koja generalizacijom želi u potpunosti nadići povijesni i društveni

kontekst („opća teorija društva”) • pretjerano naglašavanje normativnog poretka: prikrivanje
odnosa moći koji vladaju u društvu

RALF DAHRENDORF

“Klasa i klasni sukob u industrijskom društvu” (1959.)

• kritizira funkcionalizam: ne može objasniti silnice koje mijenjaju strukture; umjesto

vlasništva kao temeljnog izvora konflikta, Dahrendorf postavlja vlast (ili autoritet)

• društveni odnosi neizbježno obilježeni odnosima moći te podređenosti i nadređenosti;

odnosi dominacije prisutni su u svim strukturama i ne mogu se podvesti pod jedan zajednički
izvor (npr. ekonomski) ondje gdje ima dominacije, ima i otpora i konflikta

društvo pokazuje dva lica: konsenzualno i konfliktno

Dezintegracija radničke klase  radnička klasa podijeljena na tri razine: 1) nekvalificirane,

2) polukvalificirane 3) kvalificirane manualne radnike

razlikuju se s obzirom na ekonomske nagrade i prestiž (npr. kvalificirani radnik ima

veće beneficije, veće plaće, veću sigurnost posla)

 umjesto homogenog proletarijata “otkrivamo pluralnost statusnih i kvalifikacijskih

skupina čiji se interesi često razlikuju” (npr. kvalificiranim radnicima nije u interesu
solidariziranje s nekvalificiranim radnicima) ‡ dakle, nema ni klasne svijesti