GRAMATIKA

Present simple – prosto sadašnje vreme

Simple Present Tense (Prosto sadašnje vreme) se gradi od osnovnog oblika glagola
(infinitiv bez “to”).

Na primer, infinitiv sa “to” glagola raditi glasi to work a infinitiv bez “to” glasi work. Za sva
lica osim za treće lice jednine potvrdni oblik prostog sadašnjeg vremena glasi work. Za treće
lice se dodaje –s.

Potvrdni oblik

Jednina (singular)

 I work. (Ja radim.)

 You work. (Ti radiš.)
 He/she/it works. (On/ona/ono radi.)

Množina (plural)

 We work. (Mi radimo.)

 You work. (Vi radite.)
 They work. (Oni rade.)

Nastavak –s u trećem licu jednine može imati različite oblike. Ukoliko se glagol završava na
vokal o nastavak će glasiti –es, kao u primeru glagola go koji u 3. l. jed. glasi goes ili glagol
do koji u 3. l. jed. glasi does.

Ukoliko se glagol završava na –ch, –sh, –x, –ss, nastavak takođe glasi –es:

 He teaches. (teach – predavati)

 She washes. (wash – prati)
 He kisses. (kiss – ljubiti)
 She fixes. (fix – popravljati)

Ako se glagol završava na –y i ukoliko je ispred njega suglasnik –y prelazi u –ie:

 He cries. (cry -plakati)

 It flies. (fly – leteti)

Ako je ispred –y samoglasnik, nema promene:

 She plays. (play – igrati)

 He stays. (stay – ostati)

Izuzetak je glagol have (imati) koji u trećem licu glasi has.

 Upitni oblik
Upitni oblik glagola u Present Simple Tense-u se gradi od pomoćnog glagola do, odnosno
does (za treće lice jednine) i osnovnog oblika glavnog glagola.

Sva pitanja se u engleskom jeziku dele na Yes/No pitanja i Wh– pitanja. Yes/No nemaju
upitnu reč i na njih se može odgovoriti sa da ili ne. Wh- pitanja počinju upitnom rečju a one
su: when, what, why, where, how, how much, how many…

Yes/No pitanja:

Jednina (singular)

 Do I work? (Da li ja radim?)

 Do you work? (Da ti radiš?)
 Does he/she/it work? (Da li on/ona/ono radi?)

Množina (plural)

 Do we work? (Da li mi radimo?)

 Do you work? (Da li vi radite?)
 Do they work? (Da li oni rade?)

Odrični oblik
Odrični oblik se gradi od odričnog oblika pomoćnog glagola do (odnosno does za treće lice
jednine) u odričnom obliku i osnovnog oblika glavnog glagola.

Jednina (singular)

 I do not (don’t) work. (Ja ne radim.)

 You do not (don’t) work. (Ti ne radiš.)
 He/she/it does not (doesn’t) work. (On/ona/ono ne radi.)

Množina (plural)

 We do not (don’t) work. (Mi ne radimo.)

 You do not (don’t) work. (Vi ne radite.)
 They do not (don’t) work. (Oni ne rade.)

Present simple – Upotreba

Prosto sadašnje vreme se koristi za:

Radnje koje se ponavljaju (navike, običaji, rutine):

 I get up at 6 o’clock. (Ja ustajem u 6 sati.)

 She wears a uniform at work. (Ona nosi uniformu na poslu.)
  The English drink tea at 5 o’clock in the afternoon. (Englezi piju čaj u 5 sati
popodne.)

U ovom smislu se mogu koristiti i prilozi i fraze za učestalost (reči koje označavaju koliko
često se dešava radnja).

To su: always (uvek), usually (obično), often (često), sometimes (ponekad), never (nikad),
every day (svakog dana), every month (svakog meseca), every year (svake godine) i sl.
Zatim, once a year (jedanput godišnje), twice a day (dvaput dnevno), three times a week
(triput nedeljno) i sl.

Prilozi always, usually, often, sometimes, never dolaze pre glavnog glagola u potvrdnom
obliku. Fraze every day, every month, twice a year… najčešće dolaze na kraju rečenice:

 I always go to school at 8 o’clock in the morning. (Ja uvek idem u školu u 8 sati
ujutru.)
 She usually drinks tea in the evening. (Ona obično pije čaj uveče.)
 We never eat in the living room. (Mi nikad ne jedemo u dnevnoj sobi.)

Opšte istine (nešto što je uvek tačno):

 People change money in banks. (Ljudi menjaju novac u bankama.)

 A day has 24 hours. (Dan ima 24 časa.)
 The Earth goes around the Sun. (Zemlja se okreće oko Sunca.)
 The Sava flows into the Danube. (Sava se uliva u Dunav.)

Karakteristike subjekta:

 He speaks English very well. (On dobro govori engleski.)

 My sister plays the piano. (Moja sestra svira klavir)
The Present Continuous Tense – Sadašnje trajno vreme

Present Continuous Tense (Sadašnje trajno vreme) se gradi od glagola to be u Present Simple
Tense-u (Prostom sadašnjem vremenu), tj. am/is/are + Present Participle (sadašnji particip)
glavnog glagola.

Sadašnji particip se gradi kada se na infinitiv doda nastavak –ing:

 go – going
 sleep – sleeping
 work – working

Ako se glagol završava na jedan suglasnik ispred kojeg stoji kratak, naglašen samoglasnik,
krajnji se suglasnik ispred –ing udvostručava:

 hit (udariti) – particip: hitting

 stop (prestati) – particip: stopping
 permit (dopustiti) – particip: permitting
 begin (početi) – particip: beginning

Krajnje –l se uvek udvostručava:

 travel (putovati) – particip: travelling

Ukoliko se glagol završava na –e, to -e se gubi i dodaje se nastavak –ing:

 come – coming
 make – making
 take – taking

Ukoliko se glagoli završavaju na –ie, nastavak -ie prelazi u y i dodaje se nastavak – ing:

 die – dying
 lie – lying

Potvrdni oblik
Jednina (singular)

 I am working. (Ja radim.)

 You are working. (Ti radiš.)
 He/she/it is working. (On/ona/ono radi.)

Množina (plural)

 We are working. (Mi radimo.)

 You are working. (Vi radite.)
 They are working. (Oni rade.)
 Upitni oblik
Jednina (singular)

 Am I working? (Da li ja radim?)

 Are you working? (Da li ti radiš?)
 Is he/she/it working? (Da li on/ona/ono radi?)

Množina (plural)

 Are we working? (Da li mi radimo?)

 Are you working? (Da li vi radite?)
 Are they working? (Da li oni rade?)

Odrični oblik
Odrični oblik Present Continuous Tense-a (Sadašnjeg trajnog vremena) se gradi od odričnog
oblika pomoćnog glagola to be u sadašnjem vremenu i Present Participle-a (sadašnjeg
participa) glavnog glagola.

Jednina (singular)

 I am not (I’m not) working. (Ja ne radim.)

 You are not (aren’t) working. (Ti ne radiš.)
 He/she/it is not (isn’t) working. (On/ona/ono ne radi.)

Množina (plural)

 We are not (aren’t) working. (Mi ne radimo.)

 You are not (aren’t) working. (Vi ne radite.)
 They are not (aren’t) working. (Oni ne rade.)

The Present Continuous Tense – Upotreba

Present Continuous Tense (Sadašnje trajno vreme) se koristi za:

Radnju koja se dešava u trenutku govora, te se stoga uz njega često nalaze vremenske
odrednice now (sada) i at the moment (u ovom trenutku):

 She is reading a book at the moment. (Ona trenutno čita knjigu.)

 Look! She is dancing. (Pogledaj! Ona pleše.)

Planove vezane za budućnost:

 I am visiting my sister next weekend. (Sledećeg vikenda ću posetiti svoju sestru.)

 She is travelling to Italy next month. (Ona će putovati u Italliju sledećeg meseca.)
Past simple tense – Prosto prošlo vreme
Simple Past Tense (Prosto prošlo vreme) pravilnih glagola se gradi od osnovnog oblika glagola
(infinitiv bez “to”) i nastavka –ed.

Potvrdni oblik
Jednina (singular)

 I worked. (Ja sam radio.)

 You worked. (Ti si radio.)
 He/she/it worked. (On/ona/ono je radio/radila/radilo.)

Množina (plural)

 We worked. (Mi smo radili.)

 You worked. (Vi ste radili.)
 They worked. (Oni su radili.)

Ako se infinitiv glagola završava na –e, nastavak glasi –d:

 He closed. (close – zatvoriti)

Ako se glagol završava na –y i ukoliko je ispred njega suglasnik, –y prelazi u –i:

 He cried. (cry – plakati)

Ako je ispred –y samoglasnik, nema promene:

 She played. (play – igrati)

 He stayed. (stay – ostati)

Ukoliko se infinitiv završava na jedan suglasnik ispred koga je kratak, naglašen samoglasnik, taj krajnji
suglasnik se udvostručava pred nastavkom za Simple Past Tense:

 plan – planned (planirati)

 stop – stopped (zaustaviti)

Nepravilni glagoli imaju posebne oblike za prošlo vreme i oni se uče napamet.

Upitni oblik
Upitni oblik glagola u Simple Past Tense-u se gradi od pomoćnog glagola “do” u prošlom vremenu koji
glasi “did” i osnovnog oblika glavnog glagola.

Yes/No pitanja:

Jednina (singular)
  Did I work? (Da li sam ja radio?)
 Did you work? (Da li si ti radio?)
 Did he/she/it work? (Da li je on/ona/ono radio/radila/radilo?)

Množina (plural)

 Did we work? (Da li smo mi radili?)

 Did you work? (Da li ste vi radili?)
 Did they work? (Da li su oni radili?)

Nepravilni glagoli grade upitni oblik na isti način.

Odrični oblik
Odrični oblik se gradi od odričnog oblika pomoćnog glagola “do” u prošlom vremenu i osnovnog
oblika glavnog glagola.

Jednina (singular)

 I did not (didn’t) work. (Ja nisam radio.)

 You did not (didn’t) work. (Ti nisi radio.)
 He/she/it did not (didn’t) work. (On/ona/ono nije radio/radila/radilo.)

Množina (plural)

 We did not (didn’t) work. (Mi nismo radili.)

 You did not (didn’t) work. (Vi niste radili.)
 They did not (didn’t) work. (Oni nisu radili.)

Nepravilni glagoli grade odrični oblik na isti način.

Past simple tense – Upotreba

Prosto prošlo vreme se koristi za radnju koja je završena u prošlosti.

Karakteristične vremenske odrednice uz koje se upotrebljava su:

 yesterday – juče,
 the day before yesterday – prekjuče,
 two years ago – pre dve godine,
 three hours ago – pre tri sata,
 last Monday – prošlog ponedeljka,
 last year – prošle nedelje,
 in 1977 – 1977. i sl.

Primeri:

 I worked in a shop last year. (Radio sam u prodavnici prošle godine.)

 My brother finished his homework an hour ago. (Moj brat je završio domaći pre sat vremena.)
  Last week we decided to buy a new house. (Prošle nedelje smo odlučili da kupimo novu
kuću.)
 Sandra closed the window a few minutes ago. (Sandra je zatvorila prozor pre nekoliko
minuta.)
 My father built this house in 1997. (Moj otac je sagradio ovu kuću 1997.-e)
 The day before yesterday Marko bought a nice hat. (Prekjuče je Marko kupio lep šešir.)

Past Continuous Tense – Prošlo trajno vreme

Past Continuous Tense (Prošlo trajno vreme) se gradi od glagola “to be” u Past Simple Tense-u
(Prostom prošlom vremenu), tj. was/were i Present Participle-a (sadašnjeg participa) glavnog glagola.

Jednina (singular)

 I was working. (Ja sam radio.)

 You were working. (Ti si radio.)
 He/she/it was working. (On/ona/ono je radio/radila/radilo.)

Množina (plural)

 We were working. (Mi smo radili.)

 You were working. (Vi ste radili.)
 They were working. (Oni su radili.)

Upitni oblik
Upitni oblik glagola u Past Continuous Tense-u (Prošlom trajnom vremenu) se gradi inverzijom (u
odnosu na potvrdni oblik) pomoćnog glagola to be (u prošlom vremenu) i lične zamenice.

Yes/No pitanja:

Jednina (singular)

 Was I working? (Da li sam ja radio?)

 Were you working? (Da li si ti radio?)
 Was he/she/it working? (Da li je on/ona/ono radio/radila/radilo?)

Množina (plural)

 Were we working? (Da li smo mi radili?)

 Were you working? (Da li ste vi radili?)
 Were they working? (Da li su oni radili?)

Na Yes/No pitanja se odgovara kratkim odgovorima (Short answers) na sledeći način:

Jednina (singular)

 Was I working? – Yes, I was. / No, I wasn’t.

  Were you working? – Yes, you were. / No, you weren’t.
 Was he/she/it working? – Yes, he/she/it was. / No, he/she/it wasn’t.

Množina (plural)

 Were we working? – Yes, we were. / No, we weren’t.

 Were you working? – Yes you were. / No, you weren’t.
 Were they working? – Yes, they were. / No, they weren’t.

Wh- pitanja:

Jednina (singular)

 Where was I working? (Gde sam ja radio?)

 Where were you working? (Gde si ti radio?)
 Where was he/she/it working? (Gde je on/ona/ono radio/radilo?)

Množina (plural)

 Where were we working? (Gde smo mi radili?)

 Where were you working? (Gde ste vi radili?)
 Where were they working? (Gde su oni radili?)

Odrični oblik
Odrični oblik Past Continuous Tense-a (Prošlog trajnog vremena) se gradi od odričnog oblika
pomoćnog glagola to be u prošlom vremenu i Present Participle-a (sadašnjeg participa) glavnog
glagola.

Jednina (singular)

 I was not (I wasn’t) working. (Ja nisam radio.)

 You were not (weren’t) working. (Ti nisi radio.)
 He/she/it was not (wasn’t) working. (On/ona/ono nije radio/radilo.)

Množina (plural)

 We were not (weren’t) working. (Mi nismo radili.)

 You were not (weren’t) working. (Vi niste radili.)
 They were not (weren’t) working. (Oni nisu radili.)

Past Continuous Tense – Upotreba

Past Continuous Tense (Prošlo trajno vreme) se koristi za:

Radnju koja je u prošlosti duže vreme trajala:

 She was reading a book all day yesterday. (Ona je ceo dan juče čitala knjigu.)
Dve radnje koje su se u prošlom vremenu paralelno dešavale:

 While I was watching TV, my sister was doing her homework. (Dok sam ja gledao TV, moja
sestra je radila svoj domaći.)

Prošlu radnju koja je duže trajala a prekinuta je nekom drugom prošlom radnjom. Ta druga radnja se
obično izražava prostim prošlim vremenom (Past simple tense):

 I was watching TV when the telephone rang. (Ja sam gledao TV kada je telefon zazvonio.)
 When we arrived they were playing cards. (Kada smo stigli oni su igrali karte.)

Napomena: Glagoli koji se ne koriste u Present Continuous Tense-u, ne koriste se ni u Past

Continuous Tense-u. Umesto njih se obično koristi glagol u Past Simple Tense-u.

Future Simple Tense – Prosto buduće vreme

Future Simple Tense - Prosto buduće vreme

Future Simple Tense (Prosto buduće vreme) se gradi od modalnog glagola “will” i osnovnog oblika
glagola (infinitiv bez “to”).

Potvrdni oblik
Jednina (singular)

 I will (I’ll) work. (Ja ću raditi.)

 You will (You’ll) work. (Ti ćeš raditi.)
 He/She/It will (He’ll/She’ll/It’ll) work. (On/Ona/Ono će raditi.)

Množina (plural)

 We will (We’ll) work. (Mi ćemo raditi.)

 You will (You’ll) work. (Vi ćete raditi.)
 They will (They’ll) work. (Oni će raditi.)

Upitni oblik
Upitni oblik glagola u Future Simple Tense-u se gradi inverzijom (u odnosu na potvrdni oblik)
modalnog glagola “will” i lične zamenice.

Yes/No pitanja:

Jednina (singular)

 Will I work? (Da li ću ja raditi?)

  Will you work? (Da li ćeš ti raditi?)
 Will he/she/it work? (Da li će on/ona/ono raditi?)

Množina (plural)

 Will we work? (Da li ćemo mi raditi?)

 Will you work? (Da li ćete vi raditi?)
 Will they work? (Da li će oni raditi?)

Odrični oblik
Jednina (singular)

 I will not (won’t) work. (Ja neću raditi.)

 You will not (won’t) work. (Ti nećeš raditi.)
 He/She/It will not (won’t) work. (On/Ona/Ono neće raditi.)

Množina (plural)

 We will not (won’t) work. (Mi nećemo raditi.)

 You will not (won’t) work. (Vi nećete raditi.)
 They will not (won’t) work. (Oni neće raditi.)

Future Simple Tense – Upotreba

Future Simple Tense koristi se:

Da bismo govorili o radnjama koje predviđamo da će se desiti u budućnosti (future predictions):

 She will travel to Jamaica next year. (Ona će putovati na Jamajku sledeće godine.)
 Will it rain tomorrow? (Hoće li padati kiša sutra?)

Za odluke donete u trenutku govora:

 A: We ran out of sugar. (Nestalo nam je šećera.)

 B: I will go and buy some. (Otići ću i kupiću ga.)
Conditional sentences (uslovne/pogodbene rečenice)
Kondicionali (uslovne rečenice) su zavisne rečenice koje se uvode veznikom if (ako). U zavisnosti od
toga kolika je mogućnost za ostvarenje radnje svi kondicionali se dele na prvi, drugi i treći
kondicional.

THE FIRST CONDITIONAL (prvi kondicional)

Prvi kondicional se još naziva i realni. Sam naziv kaže da postoji velika mogućnost za ostvarenje
radnje koja se uslovljava. Kao i u svakoj složenoj rečenici, razlikujemo kondicionalnu (uslovnu)
rečenicu i glavnu rečenicu.

Uslov se u prvom kondicionalu izražava u Present Simple Tense-u, dok se u glavnoj rečenici javlja
Future Simple (will + infinitiv bez to).

 If you finish your homework on time, you will get a good mark. (Ako završiš domaći zadatak
na vreme, dobićeš dobru ocenu.)
 If she spends all the money, she will not go shopping. (Ako potroši sav novac, ona neće ići u
kupovinu).

Kao varijacije prvog kondicionala javljaju se sledeće izmene:

Umesto oblika will+infinitiv mogu se javiti ostali modalni glagoli sa infinitivom.

 If you want to lose weight, you should/must eat less bread. (Ako želiš da oslabiš, trebalo bi /
moraš da jedeš manje hleba.)
 If everything is in order, you may/can leave at once. (Ako je sve u redu, možeš odmah otići.)

U glavnoj rečenici se može desiti da se takođe javi Present Simple Tense. To se dešava kada govorimo
o naučnim činjenicama ili drugim izvesnim radnjama.

 If you heat ice it turns to water. (Ako zagrevaš led pretvoriće se u vodu.)
 If there is an economy crisis prices go up. (Ako nastane ekonomska kriza cene rastu.)

Umesto Present Simple Tense -a možemo upotrebiti Present Continuous Tense za sadašnju radnju ili
neki plan u budućnosti.

 If you are looking for Marko (present action) you should better look in the cafe. (Ako tražiš
Marka, bolje ga potraži u kafiću.)
 If you are staying for another night (future arrangement) I`ll ask the manager to give you a
better room. (Ako ćete ostati još jednu noć, pitaću upravnika da Vam da bolju sobu.)

THE SECOND CONDITIONAL (drugi kondicional)

Drugi kondicional nosi sa sobom manju verovatnoću da će se radnja ostvariti iako to nije potpuno
nemoguće.

Uslov se izražava Past Simple Tense-om, dok se u glavnoj rečenici nalazi modalni glagol would +
infinitiv bez to.
  If I had a map, I would lend it to you. (Kad bih imala mapu, posudila bih ti je.)
 If someone stole my car, I would call the police. (Kad bi mi neko ukrao auto, pozvala bih
policiju.)

Prošli oblik glagola TO BE se često u drugom kondicionalu javlja samo kao WERE za sva lica.

 If I were you, I wouldn`t do that. (Da sam ja na tvom mestu, ne bih to uradila.)

Varijacije se takođe mogu javiti u obliku modalnih glagola koji zamenjuju would + infinitiv u glavnoj
rečenici.

 If I knew his number, I could ring him up. (Kad bih znala njegov broj, mogla bih da ga
pozovem.)
 If you tried again, you might succeed. (Kad bi ponovo pokušao, možda bi uspeo.)

Umesto Past Simple Tense -a možemo upotrebiti Past Continuous Tense.

 If we were going by boat I`d feel much safer. (Da idemo čamcem, osećala bih se mnogo
bezbednije.)
 If my car was working I could drive you to the station. (Da mi auto radi, mogla bih da te
odvezem do stanice.)

THE THIRD CONDITIONAL (Treći kondicional)

Treći kondicional označava zamišljenu ili potupo nerealnu situaciju. On nam daje do znanja da više ne
postoji mogućnost za ostvarenje radnje.

Uslov se izražava Past Perfect Tense-om, dok se u glavnoj rečenici nalazi modalni glagol would + prošli
infinitiv bez to.

Prošli infinitiv (Perfect Infinitive) je oblik infinitiva koji se gradi od glagola HAVE + PAST PARTICIPLE
glavnog glagola, npr. have been, have gone, have taken …

 If I had seen him, I would have told him the news. (Da sam ga videla, rekla bih mu vesti.)
 If someone had stolen my car, I would have called the police. (Da mi je neko ukrao auto,
pozvala bih policiju.)

Varijacije se takođe mogu javiti u obliku različitih modalnih glagola koji zamenjuju would u glavnoj
rečenici.
 If he had invited me, I might have come to the party. (Da me je pozvao, možda bih i došla na
zabavu.)
 If the police had come on time, they could have caught the burglar. (Da je policija došla na
vreme, možda bi uhvatili provalnika.)
U uslovnoj rečenici se takođe mogu javiti neke varijacije. Umesto Past Perfect Tense-a može se javiti
Past Perfect Continuous Tense.
 If we had been travelling by car, the accident might not have happened at all. (Da smo
putovali autom, možda do nesreće ne bi ni došlo.)
Present perfect simple – Sadašnje svršeno vreme

Present perfect simple - Sadašnje svršeno vreme

Present Perfect Tense (Sadašnje svršeno vreme) se gradi od glagola “to have” u Present Simple Tense-
u (Prostom sadašnjem vremenu), tj. have/has i Past Participle-a (prošlog participa) glavnog glagola.

Prošli particip se kod pravilnih glagola gradi kada se na infinitiv doda nastavak –ed. Kod nepravilnih
glagola prošli particip ima drugačiji oblik (tzv. treća kolona):

 play – played
 work – worked
 sleep – slept

Potvrdni oblik
Jednina (singular)

 I have (I’ve) worked. (Ja sam radio.)

 You have (You’ve) worked. (Ti si radio.)
 He/she/it has (He’s/She’s/It’s) worked. (On/ona/ono je radio/radila/radilo.)

Množina (plural)

 We have (We’ve) worked. (Mi smo radili.)

 You have (You’ve) worked. (Vi ste radili.)
 They have (They’ve) worked. (Oni su radili.)

Promena sa nepravilnim glagolom:

Jednina (singular)

 I have (I’ve) slept. (Ja sam spavao.)

 You have (You’ve) slept. (Ti si spavao.)
 He/she/it has (He’s/She’s/It’s) slept. (On/ona/ono je spavao/spavala/spavalo.)

Množina (plural)

 We have (We’ve) slept. (Mi smo spavali.)

 You have (You’ve) slept. (Vi ste spavali.)
 They have (They’ve) slept. (Oni su spavali.)

Upitni oblik
Upitni oblik glagola u Present Perfect Tense-u (Sadašnjem svršenom vremenu) se gradi inverzijom (u
odnosu na potvrdni oblik) pomoćnog glagola to have (u sadašnjem vremenu) i lične zamenice.
Yes/No pitanja:

Jednina (singular)

 Have I worked? (Da li sam ja radio?)

 Have you worked? (Da li si ti radio?)
 Has he/she/it worked? (Da li je on/ona/ono radio/radila/radilo?)

Množina (plural)

 Have we worked? (Da li smo mi radili?)

 Have you worked? (Da li ste vi radili?)
 Have they worked? (Da li su oni radili?)

Odrični oblik
Odrični oblik se gradi od odričnog obika glagola have (odnosno has za treće lice jednine) i Past
Participle-a glavnog glagola.

Jednina (singular)

 I have not (haven`t) worked. (Ja nisam radio.)

 You have not (haven`t) worked. (Ti ne radiš.)
 He/she/it has not (hasn`t) worked. (On/ona/ono nije radio/radila/radilo.)

Množina (plural)

 We have not (haven`t) worked. (Mi nismo radili.)

 You have not (haven`t) worked. (Vi niste radili.)
 They have not (haven`t) worked. (Oni nisu radili.)

Present perfect simple – Upotreba

Present Perfect Tense (Sadašnje svršeno vreme) se koristi za:

Radnju koja je upravo završena, te se stoga uz njega često nalazi vremenska odrednica just (upravo).
Ovaj prilog se nalazi između glagola to have i participa prošlog:

 She has just gone out. (Ona je upravo izašla.)

Radnju koja se desila u prošlosti u neko neodređeno vreme:

 I have travelled to America. (Putovao sam u Ameriku.)

Prošlu radnju koja ima vidljive rezultate (posledice) u sadašnjosti:

 The lift has broken down. We have to use the stairs. (Lift se pokvario. Moramo da idemo
stepenicama.)
 I have washed the car. It looks lovely. (Oprao sam kola. Izgledaju odlično.)
Za radnju koja kazuje neko životno iskustvo subjekta. U ovom značenju često se javljaju i prilozi ever
(ikada) i never (nikad), koji se nalaze između glagola to have i participa prošlog:

 He has never eaten Chinese food. (On nikada nije jeo kinesku hranu.)
 Have you ever been to France? (Da li si ikada bio u Francuskoj?)

Za radnju koja se dogodila ranije nego što je očekivano. U tom smislu se upotrebljava prilog already
(već) koji se nalazi između glagola to have i participa prošlog:

 Jane: Tom, don’t forget to post the letter. (Džejn: Tome, nemoj da zaboraviš da pošalješ
pismo.)
 Tom: I’ve already posted it. (Tom: Ja sam ga već poslao.)

Za očekivanu radnju. U tom smislu koristimo reč yet, koja se nekada ni ne prevodi, ali ima značenje
do sad, do ovog trenutka, još uvek. Ona se nalazi na kraju rečenice, i koristi se samo u odričnim i
upitnim rečenicama:

 Has it stopped raining yet? (Da li je kiša prestala da pada?)

 I haven’t done my homework yet. (Još uvek nisam uradio svoj domaći zadatak.)
Nouns – Imenice
Poreklo same reči “imenica” potiče još iz latinskog jezika, tačnije latinske reči “nomen” koja znači
“ime“. Vrste reči kao što su imenice koriste se da označe ljude, predmete, događaje, životinje, stanja,
osećanja i apstraktne pojmove. U rečenicama one mogu imati ulogu subjekta ili objekta, a definišu se
dodatno i uz pomoć članova (articles) i prideva (adjectives).

Vrste imenica
 Vlastite imenice (proper nouns) su imena ljudi, država, mesta, npr. Martin, France, London
itd.
 Opšte imenice (common nouns) označavaju nazive bića, pojava i predmeta sa zajedničkim
osobinama, npr. aunt (tetka), worker (radnik), plane (avion), horse (konj), story (priča), chair
(stolica)…
 Zbirne imenice (collective nouns) koje označavaju više bića ili predmeta kao jednu celinu, npr.
flock (jato), colony (kolonija), team (tim), swarm (roj).
 Apstraktne imenice (abstract nouns) označavaju nešto što je neopipljivo. To su npr. love
(ljubav), sadness (tuga), happiness (radost), death (smrt), itd.
 Glagolske imenice (verbal nouns) predstavljaju nazive radnji i stanja. Imaju formu glagola
(nastavak za sadašnji particip -ing) , ali imaju funkcuju imenice. Primeri: running (trčanje),
sleeping (spavanje), itd.
 Osim gore navedenih, takođe postoje i brojive i nebrojive imenice.

Obeležje roda u srpskom jeziku ima poseban značaj, dok u engleskom to nije slučaj. U srpskom jeziku
imenice koje označavaju nežive entitete (stolica, orman, beton…) imaju i svoj rod, dok se u
engleskom po pravilu zamenjuju sa it ili which.

Zamenice he i she upotrebljavaju se u situacijama kada se one odnose na ljude, a it kad se govori o
nečem drugom (životinjama ili stvarima). Neke neanimatne imenice mogu biti zamenjene sa he/she
ukoliko su personifikovane. U takvoj upotrebi sun, war su muškog roda, dok su moon, nature, ship,
kao i imena zemalja ženskog roda.

Kada je reč o životinjama (najčešće kućnim ljubimcima) upotrebljavamo he, she, who. Neke od
imenica koje se odnose na životinje mogu imati različite oblike za mužjake i ženke (bull/cow,
dog/bitch, tiger/tigress). Imenice koje sadrže sufiks -ess govore da je reč o osobi ženskog
pola (waiter/waitress, host/hostess, actor/actress).

Neke imenice su i muškog i ženskog roda (cook, friend, guest, journalist, neighbour, person, pupil,
relative, scientist, student, teacher, tourist, writer). Na muški ili ženski rod mogu da ukazuju reči
male/female, he/she, boy/girl, man/woman, itd. (male cousin, man servant, woman doctor, itd.). Na
zbirne imenice (committee, team, army, family) mogu se odnositi ili it/which, ako se misli na grupu
kao celinu, ili sa they/who ako se misli na jedinke grupe.

Množina (Plural)
Množina imenica se gradi dodavanjem nastavka –s na jedninu imenice. Taj nastavak se izgovara kao /
z / iza zvučnih suglasnika i samoglasnika, a iza bezvučnih suglasnika / s /:

Primeri za imenice sa / z / izgovorom:

  chair (stolica) – chairs (stolice)
 window (prozor) – windows (prozori)
 table (sto) – tables (stolovi)

Primeri za imenice sa / s / izgovorom:

 street (ulica) – streets (ulice)

 shop (prodavnica) – shops (prodavnice)

Ako se imenica završava na –y a prethodi joj suglasnik, –y prelazi u –i i dodaje se –es:

 baby – babies (beba – bebe)

 country – countries (zemlja – zemlje)

Ako se ispred –y nalazi samoglasnik, množina se gradi pravilno, tj. dodavanjem nastavka –s:

 toy – toys (igračka – igračke)

 way – ways (put – putevi)

Ako se imenica završava na –s, –ss, –ch, –sh, -x dodaje se nastavak –es. Kod takvih imenica nastavak –
es izgovara se / iz /:

 bus – buses (autobus – autobusi)

 wish – wishes (želja – želje)
 box – boxes (kutija – kutije)

Neke imenice imaju nepravilnu množinu:

 man (muškarac) – men (muškarci)

 woman (žena) – women (žene)
 child (dete) – children (deca)
 foot (stopalo) – feet (stopala)
 tooth (zub) – teeth (zubi)
 mouse (miš) – mice (miševi)

Brojive i nebrojive imenice (Countable and Uncountable

Nouns)
Brojive imenice (countable nouns) su imenice koje imaju množinu – mogu se brojati:

 book (knjiga) – books (knjige)

 child (dete) – children (deca)

Nebrojive imenice (uncountable nouns) nemaju množinu – ne mogu se brojati:

 sugar, milk, love, money

Some and Any (negde se kategorišu kao indefinite
pronouns)
Količina se može iskazati neodređenim prilozima some i any.

Some (nekoliko) se koristi u potvrdnim rečenicama. Može stajati isred brojivih imenica u množini i
ispred nebrojivih imenica:

 She left some oranges on the table. (Ona je ostavila nekoliko narandži na stolu.)
 We need to buy some butter for the cake. (Treba da kupimo malo putera za tortu.)

Jedini slučaj kada se some upotrebljava u pitanjima jeste kada nekoga nudimo nečim:

 Would you like some coffee? (Da li bi htela kafu?)

 How about some oranges? (Hoćeš li narandže?)

Any (ijedan, nijedan) se koristi u upitnim i odričnim rečenicama ispred brojivih imenica u množini i
ispred nebrojivih imenica:

 Are there any eggs in the fridge? (Ima li jaja u frižideru?)

 There isn’t any coffee left in the coffee box. (Nema nimalo kafe u kutiji za kafu.)

U potvrdnim rečenicama any znači ma koji, bilo koji, svaki:

 Any day suits me. (Odgovara mi bilo koji dan.)

 Give me any book you want. (Daj mi ma koju knjigu hoćeš.)
 Any man can understand that. (Svaki čovek može to da razume.)

Much and Many (negde se kategorišu kao indefinite

pronouns)
Much i many (mnogo) su prilozi za količinu koji imaju isto značenje ali različitu upotrebu.

Much se koristi uz nebrojive imenice dok se many koristi uz brojive imenice. Pored ovih priloga često
se koristi i prilog a lot of koji može stajati i uz brojive i uz nebrojive imenice:

 There wasn’t much snow last winter. (Nije bilo mnogo snega prošle zime.)
 I saw many famous people in Los Angeles. (Videla sam mnogo slavnih ljudi u Los Anđelesu.)
 She drank a lot of alcohol at the party. (Ona je popila puno alkohola na zabavi.)
 Michael bought a lot of good books at the book fair. (Majkl je kupio mnogo dobrih knjiga na
sajmu knjiga.)
Verbs – Glagoli

Morfološki oblici
Glagoli u engleskom jeziku mogu se formirati na 4 načina, tj. postoje 4 morfološka oblika, a to su: the
present (sadašnje vreme), the past (prošlo vreme), the present participle (sadašnji particip) i the past
participle (prošli particip).

The present (sadašnje vreme) je osnovni oblik glagola koji tražimo u rečniku: be, close, love, go…

The past je prošli oblik glagola koji objašnjava da se radnja dogodila u prošlosti, to je prost glagolski
oblik koji stoji sa imenicom ili zamenicom i tako označava predmet iskaza: I was, I closed, I loved, I
went…

Participles and verbs of sensation (participi i glagoli

percepcije)
Participi (sadašnji i prošli) su glagolski pridevi koji se najčešće koriste za građenje trajnih i
svršenih vremena. Ali oni se mogu koristiti i u raznim konstrukcijama kao i za skraćenje rečenica.

Participi se koriste da skrate rečenicu kada označavaju radnju istovremenu sa dešavanjem radnje
glavnog glagola.

 She was sitting in an armchair reading a book. (Sedela je u fotelji i čitala knjigu.)
 He is a man praized by all his friends. (On je čovek hvaljen od strane svih svojih prijatelja.)

Nekada radnja participa može i da prethodi glavnoj radnji:

 Taking a key out of his pocket, he opened the door. (Izvadivši ključ iz džepa, on je otvorio
vrata.)
 It is a novel written a few years ago. (To je roman napisan pre nekoliko godina.)

Sadašnji particip može da objašnjava razlog izvršenja neke radnje.

 Feeling tired, I went to bed early. (Pošto sam bila umorna, otišla sam u krevet ranije.)

Takođe se koristi da označi trajne osobine stvari ili ljudi.

The road joining the two villages is very narrow. (Put koji spaja dva sela je veoma uzan.)

Prošli particip se koristi u obrascu

subjekat + glagol + imenica/ zamenica + prošli particip sa velikim brojem glagola kao što su feel, find,
get, have, hear, like, make, prefer, see, want …

 I found the house deserted. (Pronašao sam kuću napuštenu.)

 John heard his name called. (Džon je čuo da su prozvali njegovo ime.)
Upotreba glagola “have” i “get” u ovakvim konstrukcijama se zove causative have i znači da radnju
nije izvršio subjekat već neko drugi za njega:

 How often do you have your car serviced? (Koliko često ti rade servis na autu?)
 I have just had my hair cut. (Upravo sam išla da mi skrate kosu.)

Ponekad konstrukcija have something done ima značenje iskusiti, proći kroz nešto, na primer:

 My brother had his nose broken in a fight. (Mom bratu su slomili nos u tuči.)
 He had his car stolen last night. (Sinoć mu je neko ukrao auto.)

Sadašnji particip se može koristiti u obrascu

subjekat + glagol + imenica / zamenica + sadašnji particip sa velikim brojem glagola koji označavaju
čulne senzacije (verbs of sensations), npr. hear, look at, notice, observe, perceive, see, smell, watch, a
i sa glagolima like, find, get, have, keep, make, want, wish…

 I thought I heard the telephone ringing. (Mislim da sam čula telefon kako zvoni.)
 Did you notice something moving in the bushes? (Jesi li primetio da se nešto mrda u žbunju?)
 Look at the birds flying south. (Pogledaj ptice kako lete na jug.)

Ponekad u istim ovim konstrukcijama sadašnji particip može biti zamenjen infinitivom bez “to”.
Razlika je u tome što konstrukcija sa infinitivom označava završenu trenutnu aktivnost a sadašnji
particip označava radnju koja traje.

 I saw him cross the road. (Videla sam ga kako je prešao put.)
 I saw him crossing the road. (Videla sam ga kako prelazi ulicu.)

Pravilni i nepravilni glagoli

Engleski, kao i mnogi germanski jezici, sadrži pravilne i nepravilne glagole. Svaki nepravilni glagol se
uči napamet. U zavisnosti od pravilnosti glagoli se dele na četiri grupe: pravilni, nepravilni, glagoli koji
imaju više oblika i nepotpuni glagoli.

Pravilni glagoli grade prošlo vreme i prošli particip tako što se im dodaje nastavak –d ili –ed, kao što
je open, opened, opening, opened.

Nepravilni glagoli imaju sopstvene oblike za prošlo vreme i prošli particip kao što je drink,
drank, drinking, drunk.

Glagoli sa više oblika formiraju prošlo vreme i prošli particip na dva ili više načina, dakle mogu biti
pravilni i nepravilni u isto vreme, kao što je thrive, thrived ili throve, thrived ili thriven.

Nepotpuni glagoli poput beware, ought, quoth nemaju participe i imaju samo nekoliko oblika ili
vremena.

Funkcije pomoćnih glagola u engleskom jeziku

Pomoćni glagoli u engleskom jeziku su be, do i have, a oni se takođe mogu koristiti i kao samostalni
glagoli. Will i shall se koriste da izraze buduće vreme.

U svakom od sledećih primera ovi pomoćni glagoli imaju funkciju prostog predikata (nema dodatnih
glagola koji menjaju njihovo osnovno značenje):

 Tamara is a teacher. (Tamara je učiteljica.)

 The bowls are in the cupboard. (Činije su u kredencu.)
 James does this kind of thing frequently. (Džon to čini često.)
 My roommates and I do the laundry every week. (Moji cimeri i ja peremo veš svake nedelje.)
 I can’t complete my task because he still has my notes. (Ne mogu da završim moj zadatak jer
su kod njega još uvek moje beleške.)
 They have several kinds chocolate in the store. (Oni imaju nekoliko vrsta čokolade u radnji.)

Drugi glagoli koji se takođe smatraju pomoćnim su can, could, may, might, must, ought, should, and
would. Ovi glagoli se nazivaju modalni glagoli i izražavaju potrebu, obavezu ili mogućnost:

 Tom decided that Ana could take several days off.

 The girl told her parents that she would finish everything if they gave her money.
 John told Maria that she ought to have the car fixed.
 The boss told his workers that they might get new uniforms.
 According to the instructions, we must keep this cream in a cool and dry place.

Pomoćni i glavni glagol ne stoje uvek jedan pored drugoga. Između njih se mogu naći odrečne rečce i
prilozi:

 They have not changed the figures on time. (Nisu promenili cifre na vreme.)
 The problem was never discovered. (Problem nikad nije otkriven.)
 He has recently decided that all workers should do those reports. (On je skoro odlučio da svi
radnici treba da urade te izveštaje.)
 Will you walk the dog tomorrow? (Hoćeš li prošetati psa sutra?)
 My friend was rapidly and gracefully dancing about the stage. (Moj prijatelj je brzo i
graciozno igrao po pozornici.)

The passive voice (pasiv)

Glagoli imaju dva stanja: AKTIV ili radno stanje i PASIV ili trpno stanje.

Ako subjekat rečenice vrši radnju, onda je glagol u AKTIVU

 Somebody cleans the office every day. (Neko čisti ovu kancelariju svakog dana.)

Ako subjekat rečenice trpi radnju, onda je glagol u PASIVU

 The office is cleaned every day. (Ova kancelarija se čisti svakog dana.)

Objekat aktivne rečenice (the office) postaje subjekat pasivne rečenice i dolazi na početak rečenice, a
glavni glagol (clean) se stavlja u pasiv (is cleaned).
Pasiv se gradi od odgovarajućeg oblika glagola to be i past participle-a (prošlog participa) glavnog
glagola.

Tako će u sadašnjem vremenu pasiv glagola clean glasiti:

 am cleaned, are cleaned, is cleaned (u zavisnosti od lica)

a u prošlom vremenu

 was cleaned, were cleaned (u zavisnosti od lica)

Rečenica koju smo imali u sadašnjem vremenu, ovako bi izgledala u prošlom:

 Somebody cleaned the office yesterday. (Neko je juče očistio ovu kancelariju.) (aktiv)
 The office was cleaned yesterday. (Ova kancelarija je očišćena juče.) (pasiv)

Primeri pasiva:

 Butter is made from milk. (Buter se pravi od mleka)

 Oranges are imported into Britain. (Pomorandže se uvoze u Britaniju.)
 How often are these rooms cleaned? (Koliko često se čiste ove prostorije?)
 This house was built 100 years ago. (Ova kuća je sagrađena pre 100 godina.)
 These houses were built 100 years ago. (Ove kuće su sagrađene pre 100 godina.)
 When was the telephone invented? (Kada je izmišljen telefon?)

Upotreba:

Pasiv se koristi u situacijama

1. Kada ne znamo ko je izvršio radnju

 The house was built in the 19th century. (Kuća je izgrađena u 19. veku.)

2. Kada izvršilac radnje nije bitan

 Wine is served during the lunch. (Vino se služi tokom ručka.)

3. Ako želimo da označimo izvršioca radnje, koristimo predlog by.

 These cakes were made by my mother. (Ove kolače je napravila moja majka.)

Napomena: Samo prelazni glagoli (glagoli koji imaju objekat iza sebe) mogu da se stave u pasiv.

Trajni (progressive) aspekt

Pomoćni glagol be se koristi sa sadašnjim participom za formiranje trajnog aspekta. Rečenica „I am
driving my car“ opisuje šta govornik radi u samom trenutku govora, dok je rečenica „I drive my car“
činjenica i odnosi se na širi vremenski period.
Svršeni (perfect) aspekt
Pomoćni glagol be se koristi sa prošlim participom da bi se formirao svršeni aspekt. Na primer,
rečenica „Marina has fallen in love“ se razlikuje od „Marina fell in love“ jer prethodna podrazumeva
povezanost sa sadašnošću (moguće je da je Marina još uvek zaljubljena), dok u drugoj to nije slučaj.

Stative verbs – glagoli stanja

Neki glagoli se koriste samo (ili uglavnom) u prostim vremenima, a ne koriste se u trajnim. Primer
prostog vremena je prosto sadašnje vreme, ili prosto prošlo vreme. Primer trajnog vremena je
sadašnje trajno vreme ili prošlo trajno vreme. Ovi glagoli se zovu glagoli stanja. Glagol koji nije glagol
stanja zove se glagol zbivanja i obično predstavlja neku radnju. Često se glagoli stanja odnose na to
šta volimo, a šta ne, ili opisuju mentalno stanje, a ne neku radnju.

Pogledajte primere ovih glagola:

Agree:

 Correct: Sarah doesn’t agree with us.

 Not correct: She isn’t agreeing with us

Appear:

 Correct: It appears to be snowing.

 Not correct: It is appearing to be snowing.

Believe:

 Correct: I don’t believe her.

 Not correct: I am not believing her.

Belong:

 Correct: This book belonged to my grandmother.

 Not correct: This book was belonging to my grandmother.

Concern:

 Correct: This concerns you.

 Not correct: This is concerning you.

Consist:

 Correct: Bread consists of flour, water and yeast.

 Not correct: Bread is consisting of flour, water and yeast.

Contain:
  Correct: This box contains a big cake.
 Not correct: This box is containing a big cake.

Depend:

 Correct: It depends on you.

 Not correct: It’s depending on you.

Deserve:

 Correct: He deserves to pass that exam.

 Not correct: He is deserving to pass that exam.

Feel (= have an opinion):

 Correct: I don’t feel that this is a good idea.

 Not correct: I am not feeling that this is a good idea.

Hate:

 Correct: Julie’s always hated cats.

 Not correct: Julie’s always been hating cats.

Imagine:

 Correct: I imagine you must be tired.

 Not correct: I am imagining you must be tired.

Impress:

 Correct: He impressed me with his story.

 Not correct: He was impressing me with his story.

Know:

 Correct: I’ve known George for ten years.

 Not correct: I’ve been knowing George for ten years.

Like:

 Correct: I like reading detective stories.

 Not correct: I am liking reading detective stories.

Matter:

 Correct: It doesn’t matter.

 Not correct: It isn’t mattering.

Mind:
  Correct: She doesn’t mind the noise.
 Not correct: She isn’t minding the noise.

Need:

 Correct: At three o’clock yesterday I needed a taxi.

 Not correct: At three o’clock yesterday I was needing a taxi.

Owe:

 Correct: I owe you £20.

 Not correct: I am owing you £20.

Prefer:

 Correct: I prefer chocolate ice cream.

 Not correct: I am preferring chocolate ice cream.

Realise:

 Correct: I didn’t realise the problem.

 Not correct: I wasn’t realising the problem.

Sound:

 Correct: Your idea sounds great.

 Not correct: Your idea is sounding great.

Surprise:

 Correct: The noise surprised me.

 Not correct: The noise was surprising me.

Wish:

 Correct: I wish I had studied more.

 Not correct: I am wishing I had studied more.
Adjectives – Pridevi
Pridevi opisuju imenicu uz koju stoje u rečenici. U engleskom jeziku oni nemaju rod, broj i slaganje sa
padežima, tačnije nepromenljivi su. Za prideve se kaže da su “neprijatelji” imenica iz razloga što neke
imenice možemo da upotrebimo bez prideva. Na primer, umesto da kažemo „velika, impresivna
kuća“ (2 prideva+1 imenica), možemo jednostavno reći „vila“ (1 imenica).

Posebnu pažnju treba obratiti na vlastite prideve koji se izvode iz vlastitih imenica. U srpskom jeziku
takvu vrstu prideva pišemo malim slovima (npr. ruska tehnika, francuska poezija), dok se u
engleskom oni pišu velikim slovom.

Prisvojni pridevi (Possessive Adjectives)

Prisvojni pridevi određuju imenice (my sister, his book, their house). Prisvojni pridevi imaju sledeće
oblike:

Lična zamenica

 I – ja
 you – ti
 he – on
 she – ona
 it – ono
 we – mi
 you – vi
 they – oni

Prisvojni pridev

 my – moj
 your – tvoj
 his – njegov
 her – njen
 its – njegovo
 our – naše
 your – vaše
 their – njihovo

Primeri:

 This is my house. (Ovo je moja kuća.)

 His mother is very nice. (Njegova majka je veoma fina.)
 Her name is Jelena. (Njeno ime je Jelena.)
 What is your name? (Koje je tvoje ime / Kako se zoveš?)
 What is his job? (Koje je njegovo zanimanje?)

Poređenje prideva (Comparisons of Adjectives)

Kod jednosložnih i nekih dvosložnih prideva komparativ se gradi dodavanjem sufiksa –er, a superlativ
dodatkom sufiksa –est:

 old – older – oldest (star, stariji, najstariji)

 smart – smarter – smartest (pametan, pametniji, najpametniji)

Pridevi koji se završavaju na –y ispred kojeg se nalazi suglasnik, menjaju –y u –i:

 friendly – friendlier – friendliest (ljubazan, ljubazniji, najljubazniji)

Jednosložni pridevi sa kratkim samoglasnikom udvajaju poslednji suglasnik u poređenju:

 big – bigger – biggest (velik, veći, najveći)

 thin – thinner – thinner (mršav, mršaviji, najmršaviji)

Višesložni pridevi se porede na sledeći način: komparativ se gradi dodatkom priloga more a superlativ
dodatkom priloga most:

 beautiful – more beautiful – most beautiful (lep, lepši, najlepši)

 popular – more popular – most popular (popularan, popularniji, najpopularniji)

Ovakvo poređenje se još naziva i složeno poređenje. U okviru složenog poređenja možemo razlikovati
pozitivno i negativno poređenje.

Pozitivno poređenje govori o tome da jedan subjekat u većoj meri sadrži navedenu osobinu:

 She is more intelligent than her sister. (Ona je inteligentnija od njene sestre.)

Negativno poređenje govori o tome da jedan subjekat u manjoj meri sadrži navedenu osobinu:

 Belgrade is a less dangerous place than New York. (Beograd je manje opasno mesto od
Njujorka.)

Razliku između dva subjekta možemo iskazati i sa different from:

 Belgrade is different from New York. (Beograd je drugačiji od Njujorka.)

Poređenje po jednakosti znači da dva subjekta u istoj meri poseduju neku osobinu. U tu svrhu
koristimo as … as:
 Mary is as beautiful as her sister. (Meri je lepa kao njena sestra.)
 He is as smart as I am. (On je pametan kao ja.)
Neki pridevi se porede nepravilno:
 good – better – best (dobar, bolji, najbolji)
 bad – worse – worst (loš, gori, najgori)
 little – less – least (malo, manje, najmanje)
 much – more – most (mnogo, više, najviše)
 many – more – most (mnogo, više, najviše)
Prepositions – predlozi
Predlozi opisuju vezu između reči u rečenici. Kada bi predlog stajao samostalno, njegovo značenje bi
bilo teško odrediti rečima. Predlozi se gotovo uvek koriste u kombinaciji sa drugim rečima.

Kao predlog za mesto, at služi da odredi mesto gde se nešto dešava:

 at the football match (na fudbalskoj utakmici)

 at school (u školi)
 at the party (na zabavi)
 at work (na poslu)
 at university (na univerzitetu)
 at the station (na stanici)
 at Jane’s (house) (kod Džejn)
 at the doctor’s (kod doktora)
 at the door (na vratima)

Zapamtite:

 at the traffic lights (na semaforu)

 at the desk (za stolom)
 at the top (na vrhu)
 at the bottom (na dnu)

Kao predlog za mesto, in se koristi za gradove i države:

 in London (u Londonu)
 in France (u Francuskoj)

Zapamtite da se kaže:

 in the world (na svetu)

 in a picture (na slici)
 in a street (na ulici)

Razlika u upotrebi at i in za mesto je u tome što in insistira na unutrašnjosti zgrade, a at može značiti
unutra, neposredno ispred, neposredno iza…

 I’ll meet you at the theatre. (Naći ćemo se u pozorištu / kod pozorišta)
 I’ll meet you in the theatre. (Naći ćemo se u pozorištu – u unutrašnjosti zgrade)

Kada se koristi za mesto on znači na:

 on the chair (na stolici)

 on the roof (na krovu)
 on the floor (na pod)
 on the wall (na zidu)

Predlog to se koristi da označi pravac kretanja. Koristi se uz glagole kretanja:

  go to work (ići na posao)
 run to the office (trčati do kancelarije)
 swim to the boat (plivati do čamca)

Ako imenici home prethodi glagol kretanja, ispred nje se ne koristi predlog:

 I’m tired. I’m going home. (Umoran sam, idem kući.)

 Did you walk home? (Da li si hodao do kuće.)

Ako imenici home prethode be, stay, do something, ispred nje dolazi at:

 I’m staying at home this evening. (Ostajem kod kuće ove večeri.)
 When I am at home, I usually watch TV. (Kada sam kod kuće, obično gledam TV.)
 I like working at home. (Volim da radim kod kuće.)

Kada idemo od jednog do drugog mesta koristimo from … to:

 We travel from Novi Sad to Budapest. (Mi putujemo od Novog Sada do Budimpešte.)

Kada se govori o prevoznom sredstvu koristi se predlog by:

 by bus (autobusom)
 by car (autom)
 by plane (avionom)

Ali se kaže:

 on foot (peške)
Adverbs – Prilozi
Prilozi su reči koje bliže određuju glagole, prideve i druge priloge, tj. oni objašnjavaju kako se nešto
radi, odnosno na koji način se obavlja neka radnja.

Postoje razne vrste priloga. Naime, najveći broj priloga se gradi tako što se na osnovu prideva doda
nastavak –ly:

 quick + ly = quickly (brzo)

 slow + ly = slowly (sporo)
 clear + ly = clearly (jasno)
 kind + ly = kindly (ljubazno)
 careful + ly = carefully (pažljivo)
 beautiful + ly = beautifully (lepo)

Pridevi koji se završavaju na –y, menjaju –y u –i:

 easy + ly = easily (lako)

 happy + ly = happily (srećno)
 angry + ly = angrily (ljuto)

Pridevi koji završavaju na –le, gube krajnje –e, i dodaje im se samo –y:

 gentle + ly = gently (nežno)

 comfortable + ly = comfortably (udobno)

Neki prilozi imaju potpuno isti oblik kao pridevi. Takvi su sledeći prlozi:

 fast (brzo), hard (teško), late (kasno), early (rano)

Prilog koji odgvara pridevu good (dobar) je nepravilan i glasi well.

Primeri:

 She sang beautifully last night. (Ona je sinoć lepo pevala.)

 He speaks English well. (On dobro govori engleski.)
 They ran quickly. (Oni su brzo trčali.)
 Please, talk slowly. (Molim vas, govorite sporo.)
 He always drives very fast. (On uvek vozi veoma brzo.)

Postoje četiri vrste priloga i to su: za vreme, za mesto, način i stepen:

 Primeri priloga za vreme: usually (obično), often (često), tomorrow (sutra), forever (zauvek),
never (nikad), afterwards (posle)…
 Primeri priloga za stepen: too (previše), greatly (uveliko), enough (dovoljno), exactly (tačno)…
 Primeri priloga za mesto: firstly (kao prvo), away (dalje), down (dole), around (oko),
everywhere (svuda)…
 Primeri priloga za način: as (poput), well (dobro), quickly (brzo), however (međutim),
particularly (posebno)…

Prilozi nemaju modifikatore. Samo nekoliko imaju porđenje koje se vrši isto kao i kod prideva:
  soon – sooner – soonest
 long – longer – longest
 fast – faster – fastest

Sledeći prilozi imaju nepravilno poređenje:

 well – better – best

 badly – worse – worst
 little – less – least
 much – more – most
 far – farther – farthest
 forth – further – furthest

Pronouns – Zamenice
Zamenice su vrsta reči koje se koriste umesto imenice.

 Maria loves this film. She has watched it several times and she is still not bored.

Zamenice su neophodne u rečenici, međutim moguće je da se nikad ne koriste u rečenici. Mnoge

rečenice bi zvučale čudno bez zamenica:

 Clarisa is creating Clarisa’s best work and Clarisa is thinking what Clarisa needs to do in the
future.
 Clarisa is creating her best work and she is thinking what she needs to do in the future.

Upotrebu zamenica treba izbegavati u slučajevima kad značenje rečenice može biti nejasno:

 Ornaments on tables make it look nice. (Ne znamo na šta se it odnosi.)

 The boys made frames. The girls decorated them. They had fun. (Ne znamo na koga se they
odnosi.)

Subjekatske zamenice (Subject Pronouns)

Subjekatske zamenice imaju funkciju subjekta, odnosno vršioca radnje u rečenici:

 I (ja) – I know John. (Ja znam Džona.)

 you (ti) – You know John. (Ti znaš Džona.)
 he (on) – He knows John. (On zna Džona.)
 she (ona) – She knows John. (Ona zna Džona.)
 it (ono) – It knows John. (Ono zna Džona.)
 we (mi) – We know John. (Mi znamo Džona.)
 you (vi) – You know John. (Vi znate Džona.)
 they (oni, one, ona) – They know John. (Oni znaju Džona.)

Objekatske zamenice (Object pronouns)

Lične zamenice imaju i objekatski padež, i on se upotrebljava kada zamenice imaju funkciju objekta u
rečenici:

 me (mene) – John knows me. (Džon zna mene.)

 you (tebe) – John knows you. (Džon zna tebe.)
 him (njega) – John knows him. (Džon zna njega.)
 her (nju) – John knows her. (Džon zna nju.)
 it (to) – John knows it. (Džon zna to.)
 us (nas) – John knows us. (Džon zna nas.)
 you (vas) – John knows you. (Džon zna vas.)
 them (njih) – John knows them. (Džon zna njih.)

Primeri:

 I see him every morning. (Viđam ga svako jutro.)

 My friend often invites me to lunch. (Prijateljica me često poziva na ručak.)
 Her parents will send her to London. (Njeni roditelji će je poslati u London.)
 Michael sometimes gives her this book to read. (Majkl joj ponekad daje da čita ovu knjigu.)
 Jane shows me her new bicycle every day. (Džejn mi pokazuje svoj novi bicikl svakog dana.)
 We are waiting for them. (Mi ih čekamo.)
 She lives with him. (Ona živi sa njim.)
 He receives a letter from her on Mondays. (On ponedeljkom dobija pismo od nje.)
 We always speak about him. (Mi uvek govorimo o njemu.)

Povratne zamenice (Reflexive pronouns)

Povratna zamenica u srpskom jeziku se izražava pomoću: sebe ili se i koristi se da se izrazi nešto što je
neko sam učinio, bez ičije pomoći, uticaja ili krivice, kao i kod povratnih glagola. Na primer: Ja sam se
posekao (Ja sam sebe posekao). U engleskom jeziku, one po licima glase:

Jednina (singular)

 myself
 yourself
 himself
 herself
 itself

Množina (plural)

 ourselves
 yourselves
 themselves

Primeri:

 The little girl dressed herself. (Devojčica se sama obukla.)

 Do it yourself. (Uradite to sami.)
 He’s looking at himself in the mirror. (On se gleda u ogledalu.)
 He cut himself with a knife. (Posekao se nožem.)
  Please, help yourselves. (Poslužite se, molim vas.)
 Leyla had a nice time in London. She enjoyed herself. (Lejla se lepo provela u Londonu.
Uživala je.)

Povratnu zamenicu koristimo i uz predlog by u značenju alone (sam):

 She went on holiday by herself. (Ona je sama išla na odmor.)

 I made it by myself. ( Ja sam to sama napravila.)

Prisvojne zamenice (Possessive pronouns)

Prisvojni pridevi se upotrebljavaju uz imenice, dok se prisvojne zamenice upotrebljavaju samostalno.

Prisvojni pridevi:

Jednina (singular)

 my (moj)
 your (tvoj)
 his, her, its (njegov, njen, njegovo)

Množina (plural)

 our (naš)
 your (vaš)
 their (njihov)

Prisvojne zamenice:

Jednina (singular)

 mine (moj)
 yours (tvoj)
 his, hers, its (njegov, njen, njegovo)

Množina (plural)

 ours (naš)
 yours (vaš)
 theirs (njihov)

Prisvojni pridevi i prisvojne zamenice se na srpski jezik prevode isto, ali im je upotreba u engeskom
jeziku različita:

 Is this your book? (pridev) (Da li je ovo tvoja knjiga?)

 Is this book yours? (zamenica) (Da li je ova knjiga tvoja?)
 This car is hers. (zamenica) (Ovaj auto je njen.)
 Her car is red. (pridev) (Njen auto je crven.)
 Your coat is black and mine is green. (your – pridev, mine – zamenica) (Tvoj kaput je crn, a
moj je zelen.)
  Their car is old, and ours is new. (their – pridev, ours – zamenica) (Njihov auto je star, a naš je
nov.)
 Whose coat is that? It’s mine. (Čiji je ono kaput? Moj je.)
 Whose shoes are these? They’re hers. (Čije su ove cipele? Njene su.)
 Whose car is this? It’s theirs. (Čiji je ovo auto? Njihov je.)
 Whose balls are those? They’re ours. (Čije su ono lopte? Naše su.)

Articles – Članovi
Članovi su vrsta reči koja ne postoji u srpskom jeziku. Oni imaju istu funkciju kao i pridevi –
modifikuju imenicu. Ne prevode se na srpski jezik, osim ako to ne zahteva kontekst.

Da bismo lakše razumeli članove, evo primera kako se mogu prevesti:

 A bird flew into my room. (Neka ptica mi je uletela u sobu.)

 The bird was brown. (Ta ptica je bila braon.)
 John gave her a flower. (Džon joj je dao jedan cvet.)
 The flower is very unusual. (Taj cvet je veoma neobičan.)

Neodređeni član (Indefinite Article)

Neodređeni član (indefinite article) a/an se ispred imenica koje počinju suglasnikom čita / ə / dok se
ispred imenica koje počinju samoglasnikom čita kao / ən /:

 a boy / ə boi /
 an egg / ən eg /

Neodređeni član se koristi da označi lice ili stvar koje ne poznajemo ili koje po prvi put pominjemo.
Neodređeni član se upotrebljava isključivo sa imenicama u jednini:

 There is a boy in the street. (Neki dečak se nalazi na ulici.)

 She put an apple on the table. (Stavila je jabuku na sto.)

Neodređeni član se koristi ispred imenskog dela predikata:

 I am a student. (Ja sam student.)

 The ugly duckling became a beautiful swan. (Ružno pače je postalo prelepi labud.)

Određeni član
Određeni član (definite article) the se isped imenica koje počinju suglasnikom izgovara kao / ðə / dok
se ispred imenica koje počinju samoglasnikom određeni član čita kao / ði: /:

 the book / ðə buk /

 the eyes / ði: аіz /
Određeni član se koristi za opisivanje određenih, poznatih lica i stvari:

 The man you met is my friend. (Čovek kog si upoznao je moj prijatelj.)
 The book on the table is mine. (Knjiga na stolu je moja.)

Određeni član se koristi ispred superlativa i rednih brojeva:

 She is the prettiest girl in the class. (Ona je najlepša devojka u razredu.)
 The first act of the play was the best. (Prvi čin drame je bio najbolji.)

Određeni član se koristi da označi pojmove od kojih samo jedan postoji na svetu:

 the Earth, the past, the Sun, the weather

Određeni član se koristi ispred imena reka, mora, okeana, planinskih venaca:

 the Sava, the Adriatic sea, the Atlantic, the Alps

Određeni član se koristi ispred imena pripadnika narodnosti da označi celu naciju:

 the French, the Swiss

Određeni član se koristi ispred imena javnih zgrada i institucija u gradu:

 the Odeon cinema, the National Museum, the Modern Art Gallery

Određeni član se koristi ispred naziva instrumenata:

 She plays the guitar. (Ona svira gitaru.)

Izostavljanje člana
Član se ne koristi:

Sa imenicama u množini i nebrojivim imenicama kada govorimo uopšteno o nečemu:

 Apples are very good for your health.

 We drink coffee and tea.

Ispred imena jezika i obroka:

 She speaks French. (Ona govori francuski.)

 We had lunch with John. (Ručali smo sa Džonom.)

Ispred imena igara i sportova:

 Marko plays chess very well. (Marko igra šah vrlo dobro.)
 Many people like playing basketball. (Mnogi ljudi vole da igraju košarku.)
Ispred ličnih imena i imena gradova:

 I live in New York. (Ja živim u Njujorku)

U mnogim uobičajenim izrazima, kao što su:

 by day (danju, po danu), at night (noću), at home (kod kuće), at work (na poslu), in bed (u
krevetu), by car (kolima)

Conjunctions – Veznici
Uloga veznika je da povezuju reči u rečenicama. U engleskom jeziku razlikujemo tri vrste veznika:

 Nezavisni ili koordinativni veznici (eng. coordinating conjunctions)

 Odnosni ili korelativni veznici (eng. correlative conjunctions)
 Zavisni veznici ili subjunktori (eng. subordinate conjunctions)

Nezavisni veznici
Nezavisni veznici povezuju različite jezičke jedinice, odnosno reči, skupove reči i rečenice. Najčešće
korišćeni veznici u engleskom jeziku su: and, but, or, nor, for, so, yet

 He works and he plays a piano every day.

 Ann is very pretty, but she is too shy.
 You can study hard for this exam or you can fail.
 I don’t see how. Nor do I.
 He is the best student in his class, for he has good grades.
 You have learned for the exam, so you will certainly pass.
 John plays basketball well, yet his favorite sport is badminton.

Odnosni veznici
Odnosni veznici nazivaju se još i korelativni. U engleskom jeziku koriste se kako bi se izrazili recipročni
odnosi među rečima, skupovima reči ili rečenicama. Javljaju se u šest različitih parova:

1. not only…but (also)

Not only did he donate a large amount of money to the school, but he also bought them new
computers.

2. both…and

Both the parent and the child agreed to never argue again.

3. whether…or
It will happen, whether you like it or not.

4. either…or

I want to buy either a new desktop computer or a laptop.

5. just as…so

Just as Europeans love soccer, so do the Americans love baseball.

6. neither…nor (ponekad neither…or)

The water in the shower was neither hot nor cold.

Zavisni veznici
Uloga zavisnih veznika u engleskom jeziku je da povežu zavisnu rečenicu sa glavnom:

 Olivia will come home as soon as she finishes the assignment.

 I want to go wherever you want to go.

U zavisnosti od rečenice, zavisni veznici izražavaju različita stanja i odnose:

 vreme: after, before, since, until, as long as

 mesto: where, wherever, in the same place as
 način: as though, as if
 namera: so that, in order that
 ishod: so, so that
 uzrok i posledica: when, why, because

Neki zavisni veznici u engleskom jeziku mogu nastati iz drugih vrsta reči:

 like – zavisni veznik i predlog

 since – vremenski i uzročni zavisni veznik, ali i predlog i prilog

Priložni veznici
Pored navedene tri vrste veznika, postoje još jedni, priložni veznici. U engleskom jeziku oni su
definisani kao “conjunctive adverbs“. Njihova uloga je da povezuju proste rečenice u složene.

Neki od najčešće korišćenih su: however, furthermore, therefore, likewise…

 Arrange your hours however you like.

 She was late for work today, furthermore she forgot to lock her front door.
 I think, therefore I am.
 The husband should give to his wife her conjugal rights, and likewise the wife to her husband.
Interjections – Uzvici
U gramatici, uzvici su reči koje se koriste za izražavanje emocija ili osećanja govornika. Često se
predstavljaju jednom rečju ili frazom sa znakom uzvika na kraju.

Uzvici se prema upotrebi dele na:

– Uzvici veselja: eigh! hey! io! yeah!

– Uzvici tuge: oh! ah! hoo! alas! alack! lackaday! welladay! ili welaway!

– Uzvici čuđenja: heigh! ha! strange! indeed!

– Uzvici pohvale: well-done! good! bravo!

– Uzvici iznenađenja: whew! hoity-toity! hoida! zounds! what!

– Uzvici straha ili boli: oh! ooh! ah! eh! O dear! Oh, no!

– Uzvici prezira: fudge! pugh! poh! pshaw! pish! tush! tut! humph! fine!

– Uzvici nesklonosti: Of aversion; foh! faugh! fie! fy! foy!

– Uzvici teranja: out! off! shoo! whew! begone! avaunt! aroynt!

– Uzvici dozivanja: ho! soho! what-ho! hollo! holla! hallo! halloo! hoy! ahoy! hey!

– Uzvici zanosa: ah! aha! huzza! hey! heyday! hurrah!

– Uzvici smejanja: ha, ha, ha; he, he, he; te-hee, te-hee.

– Uzvici pozdrava: welcome! hail! all-hail!

– Uzvici na skretanje pažnje: ho! lo! la! law! look! see! behold! hark!

– Uzvici za poziv na ćutnju: hush! hist! whist! ‘st! aw! mum! shhh! zip it!

– Uzvici grozote: oh! ha! hah! what!

– Uzvici dosade: heigh-ho! heigh-ho-hum!

– Uzvici stopiranja: hold! soft! avast! whoh! halt!

– Uzvici otpozdravljanja: farewell! adieu! good-bye! good-day! see ya!

– Uzvici otkrića: oho! ahah! ay-ay!

– Upitni uzvici: eh? ha? hey? no?

Relative clauses (odnosne (relativne) rečenice)

Odnosne rečenice se dele na dve grupe: Odredbene odnosne rečenice (Defining relative clauses) i
umetnute odnosne rečenice (Non-defining relative clauses).

DEFINING RELATIVE CLAUSES (odredbene odnosne

rečenice)

Odredbena odnosna rečenica (Defining relative clause) bliže određuje imenicu ili zamenicu na koju se
odnosi. Ona se ne može izostaviti jer bez nje rečenica ili nema smisao ili ga menja.

 The police have caught the thief who stole the jewels. (Policija je uhvatila lopova koji je
ukrao dragulje)
who stole the jewels je odredbena odnosna rečenica (defining relative clause).

Ove rečenice počinju odnosnim zamenicama who, whose, whom, which, that.

Kada govorimo o ljudima, koristimo who ili that.

 I talked to the man who won the race. ili

 I talked to the man that won the race. (Razgovarao sam sa čovekom koji je pobedio u trci.)

Kada govorimo o stvarima ili životinjama koristimo which ili that.

 I liked the car which my father bought. ili

 I liked the car that my father bought. (Svideo mi se auto koji je kupio moj otac)

Kada odnosna zamenica menja prisvojnu zamenicu (his, her, their...) koristimo whose (čiji, čija, čije)

 Marko is the boy whose parents live in our neighbourhood. (Marko je dečak čiji roditelji žive u
našem kraju.)

Odnosne zamenice who, that i which mogu biti subjekat ili objekat odnosne rečenice. Npr.u rečenici:

 I talked to the man who won the race, who je subjekat

ili u rečenici

 That is the dog that attacked me, that je takođe subjekat rečenice.

međutim u rečenici

 The letter which she sent me was nice, which je objekat

ili u rečenici

 The man that I met yesterday was very kind, that je takođe objekat.

Kada je odnosna zamenica objekat rečenice ona se može izostaviti.

 The man that I met yesterday was very kind = The man I met yesteday was very kind.
 The letter which she sent me was nice. = The letter she sent me was nice.

Whom se koristi umesto who ili that kada predstavlja objekat, pa se može reći i

 The man whom I met yesterday was very kind.

Zamenica whom se retko koristi u govornom jeziku.

Odredbene odnosne rečenice se ne odvajaju zarezom od glavne rečenice.

NON-DEFINING RELATIVE CLAUSES (umetnute
odnosne rečenice)

Umetnuta odnosna rečenica (Non-defining Relative Clause) daje dodatno obaveštenje o glavnoj
rečenici koje nije bitno za značenje rečenice kao celine. Glavna rečenica bi i bez nje imala smisla.

 Belgrade, which is the capital of Serbia, has about 2 milion inhabitants. (Beograd, koji je
glavni grad Srbije, ima oko 2 miliona stanovnika)

which is the capital of Serbia je umetnuta odnosna rečenica (non-defining relative clause) i odvaja se
zarezima od glavne rečenice.

Odnosne rečenice počinju odnosnim zamenicama who, which, whom, whose

U umetnutim odnosnim rečenicama za stvari i životinje, koristi se odnosna zamenica which (ali ne i
that kao što je slučaj sa odredbenim odnosnim rečenicam.)

 Mary gave the book, which she had already read, to her best friend. (Meri je knjigu, koju je
već bila pročitala, dala svojoj najboljoj drugarici.)

U umetnutim odnosnim rečenicama za osobe koristimo odnosnu zamenicu who (ali ne i that kao što
je slučaj u odredbenim odnosnim rečenicama)

 Ivo Andric, who was born in Travnik, was a great writer. (Ivo Andrić, koji je rođen u Travniku,
bio je veliki pisac.)

U slučajevima kada je who objekat rečenice, umesto njega se može koristiti whom

 Milan, whom I saw yesterday, is today in London. (Milan, koga sam juče video, je danas u
Londonu.)

Varijanta sa who:

 Milan, who I saw yesterday, is today in London. je manje formalna i češće se koristi.

U značenju njegov (his), njen (her), njihov (their) koristimo whose.

 Madonna, whose parents were born in Italy, is a famous American singer. (Madona, čiji su
roditelji rođeni u Italiji, je poznata američka pevačica)

Which se takođe može odnositi ne samo na reč iza koje stoji već i na čitavu rečenicu.

She gave me her watch as a present, which was very nice of her. (Dala mi je svoj sat na poklon, što je
bilo veoma lepo od nje.)
Pravilni glagoli tvore preterit i particip perfekta tako da se infinitivu doda nastavak –ed. Npr:

stay – stay – ed – ostati

look – look – ed – gledati
open – open – ed – otvoriti itd.

Ako se glagol u infinitivu završava na –e dodaje se samo nastavak –d. Npr:

smile – smile – d – smijati se

hope – hope – d – nadati se itd.

Nepravilni glagoli tvore preterit i particip perfekta na razne načine:

1. Preterit i particip perfekta imaju isti oblik:

stand (stajati) – stood – stood

think (misliti) – thought – thought

1. Sva su tri oblika različita:

sing (pjevati) – sang – sung

drive (voziti) – drove – driven

1. Sva su tri oblika jednaka:

hit (udariti) – hit – hit

put (staviti) – put – put
Funkcije pomoćnih glagola u engleskom jeziku
Pomoćni glagoli u engleskom jeziku su be, do i have, a oni se takođe mogu koristiti i kao
samostalni glagoli. Will i shall se koriste da izraze buduće vreme.

U svakom od sledećih primera ovi pomoćni glagoli imaju funkciju prostog predikata (nema
dodatnih glagola koji menjaju njihovo osnovno značenje):

 Tamara is a teacher. (Tamara je učiteljica.)

 The bowls are in the cupboard. (Činije su u kredencu.)
 James does this kind of thing frequently. (Džon to čini često.)
 My roommates and I do the laundry every week. (Moji cimeri i ja peremo veš
svake nedelje.)
 I can’t complete my task because he still has my notes. (Ne mogu da završim moj
zadatak jer su kod njega još uvek moje beleške.)
 They have several kinds chocolate in the store. (Oni imaju nekoliko vrsta čokolade
u radnji.)

Drugi glagoli koji se takođe smatraju pomoćnim su can, could, may, might, must, ought,
should, and would. Ovi glagoli se nazivaju modalni glagoli i izražavaju potrebu, obavezu ili
mogućnost:

 Tom decided that Ana could take several days off.

 The girl told her parents that she would finish everything if they gave her money.
 John told Maria that she ought to have the car fixed.
 The boss told his workers that they might get new uniforms.
 According to the instructions, we must keep this cream in a cool and dry place.

Pomoćni i glavni glagol ne stoje uvek jedan pored drugoga. Između njih se mogu naći
odrečne rečce i prilozi:

 They have not changed the figures on time. (Nisu promenili cifre na vreme.)
 The problem was never discovered. (Problem nikad nije otkriven.)
 He has recently decided that all workers should do those reports. (On je skoro
odlučio da svi radnici treba da urade te izveštaje.)
 Will you walk the dog tomorrow? (Hoćeš li prošetati psa sutra?)
 My friend was rapidly and gracefully dancing about the stage. (Moj prijatelj je
brzo i graciozno igrao po pozornici.)

The passive voice (pasiv)

Glagoli imaju dva stanja: AKTIV ili radno stanje i PASIV ili trpno stanje.

Ako subjekat rečenice vrši radnju, onda je glagol u AKTIVU

 Somebody cleans the office every day. (Neko čisti ovu kancelariju svakog dana.)

Ako subjekat rečenice trpi radnju, onda je glagol u PASIVU

  The office is cleaned every day. (Ova kancelarija se čisti svakog dana.)

Objekat aktivne rečenice (the office) postaje subjekat pasivne rečenice i dolazi na početak
rečenice, a glavni glagol (clean) se stavlja u pasiv (is cleaned).

Pasiv se gradi od odgovarajućeg oblika glagola to be i past participle-a (prošlog participa)

glavnog glagola.

Tako će u sadašnjem vremenu pasiv glagola clean glasiti:

 am cleaned, are cleaned, is cleaned (u zavisnosti od lica)

a u prošlom vremenu

 was cleaned, were cleaned (u zavisnosti od lica)

Rečenica koju smo imali u sadašnjem vremenu, ovako bi izgledala u prošlom:

 Somebody cleaned the office yesterday. (Neko je juče očistio ovu kancelariju.)
(aktiv)
 The office was cleaned yesterday. (Ova kancelarija je očišćena juče.) (pasiv)

Primeri pasiva:

 Butter is made from milk. (Buter se pravi od mleka)

 Oranges are imported into Britain. (Pomorandže se uvoze u Britaniju.)
 How often are these rooms cleaned? (Koliko često se čiste ove prostorije?)
 This house was built 100 years ago. (Ova kuća je sagrađena pre 100 godina.)
 These houses were built 100 years ago. (Ove kuće su sagrađene pre 100 godina.)
 When was the telephone invented? (Kada je izmišljen telefon?)

Upotreba:

Pasiv se koristi u situacijama

1. Kada ne znamo ko je izvršio radnju

 The house was built in the 19th century. (Kuća je izgrađena u 19. veku.)

2. Kada izvršilac radnje nije bitan

 Wine is served during the lunch. (Vino se služi tokom ručka.)

3. Ako želimo da označimo izvršioca radnje, koristimo predlog by.

 These cakes were made by my mother. (Ove kolače je napravila moja majka.)

Napomena: Samo prelazni glagoli (glagoli koji imaju objekat iza sebe) mogu da se stave u
pasiv.
Trajni (progressive) aspekt
Pomoćni glagol be se koristi sa sadašnjim participom za formiranje trajnog aspekta. Rečenica
„I am driving my car“ opisuje šta govornik radi u samom trenutku govora, dok je rečenica „I
drive my car“ činjenica i odnosi se na širi vremenski period.

Svršeni (perfect) aspekt

Pomoćni glagol be se koristi sa prošlim participom da bi se formirao svršeni aspekt. Na
primer, rečenica „Marina has fallen in love“ se razlikuje od „Marina fell in love“ jer
prethodna podrazumeva povezanost sa sadašnošću (moguće je da je Marina još uvek
zaljubljena), dok u drugoj to nije slučaj.

Stative verbs – glagoli stanja

Neki glagoli se koriste samo (ili uglavnom) u prostim vremenima, a ne koriste se u trajnim.
Primer prostog vremena je prosto sadašnje vreme, ili prosto prošlo vreme. Primer trajnog
vremena je sadašnje trajno vreme ili prošlo trajno vreme. Ovi glagoli se zovu glagoli stanja.
Glagol koji nije glagol stanja zove se glagol zbivanja i obično predstavlja neku radnju. Često
se glagoli stanja odnose na to šta volimo, a šta ne, ili opisuju mentalno stanje, a ne neku
radnju.

Pogledajte primere ovih glagola:

Agree:

 Correct: Sarah doesn’t agree with us.

 Not correct: She isn’t agreeing with us

Appear:

 Correct: It appears to be snowing.

 Not correct: It is appearing to be snowing.

Believe:

 Correct: I don’t believe her.

 Not correct: I am not believing her.

Belong:

 Correct: This book belonged to my grandmother.

 Not correct: This book was belonging to my grandmother.

Concern:

 Correct: This concerns you.

 Not correct: This is concerning you.
Consist:

 Correct: Bread consists of flour, water and yeast.

 Not correct: Bread is consisting of flour, water and yeast.

Contain:

 Correct: This box contains a big cake.

 Not correct: This box is containing a big cake.

Depend:

 Correct: It depends on you.

 Not correct: It’s depending on you.

Deserve:

 Correct: He deserves to pass that exam.

 Not correct: He is deserving to pass that exam.

Feel (= have an opinion):

 Correct: I don’t feel that this is a good idea.

 Not correct: I am not feeling that this is a good idea.

Hate:

 Correct: Julie’s always hated cats.

 Not correct: Julie’s always been hating cats.

Imagine:

 Correct: I imagine you must be tired.

 Not correct: I am imagining you must be tired.

Impress:

 Correct: He impressed me with his story.

 Not correct: He was impressing me with his story.

Know:

 Correct: I’ve known George for ten years.

 Not correct: I’ve been knowing George for ten years.

Like:

 Correct: I like reading detective stories.

 Not correct: I am liking reading detective stories.
Matter:

 Correct: It doesn’t matter.

 Not correct: It isn’t mattering.

Mind:

 Correct: She doesn’t mind the noise.

 Not correct: She isn’t minding the noise.

Need:

 Correct: At three o’clock yesterday I needed a taxi.

 Not correct: At three o’clock yesterday I was needing a taxi.

Owe:

 Correct: I owe you £20.

 Not correct: I am owing you £20.

Prefer:

 Correct: I prefer chocolate ice cream.

 Not correct: I am preferring chocolate ice cream.

Realise:

 Correct: I didn’t realise the problem.

 Not correct: I wasn’t realising the problem.

Sound:

 Correct: Your idea sounds great.

 Not correct: Your idea is sounding great.

Surprise:

 Correct: The noise surprised me.

 Not correct: The noise was surprising me.

Wish:

 Correct: I wish I had studied more.

 Not correct: I am wishing I had studied more.