Naslov izvornika

John le Carre
THE CONSTANT GARDENER Copvright© 2001 by David Cornwell Prava
za hrvatsko izdanje IZVORI, 2001
Nakladnik
IZVORI
d.o.o. za nakladničku djelatnost Zagreb
John le Carre
GORKI LIJEK
Prijevod Josip Tolić
Posvećeno Yvette Pierpaoli, koja je živjela i umrla ne hajući
Ah, čovjekov domet neka je dalji od dohvata, jer čemu inače raj?
"Andrea del Sarto" Roberta Browninga

PRVO POGLAVLJE
Vijest je pogodila Britansko visoko povjerenstvo* u Nairobiju u ponedjeljak
ujutro, u 9 i 30. Sandy Woodrow ju je primio kao metak; ukočene čeljusti,
ispršen; prošla je kroz njegovo podijeljeno englesko srce. Stajao je. Toga se
poslije sjećao. Stajao je, a interni telefon je pištao. Htio je nešto uzeti; onda je
začuo pisak, pa se odmah protegnuo kako bi dohvatio slušalicu sa stola i
rekao: "Woodrow." Ili možda: "Ovdje Woodrow." Zacijelo je ime izgovorio
malko zarežavši, toga se sigurno sjeća; glas mu je zvučao kao nečiji drugi,
zvučao je malo mrzovoljno: "Ovdje Woo-drow." Bilo je to njegovo vlastito,
posve pristojno prezime, ali ne-umekšano nadimkom Sandy; izgovorio gaje
brzometno, kao da mrzi vlastito prezime. Sve to zato što su redovite "duhovne
vježbe" kod visokog povjerenika trebale početi za točno pola sata, a
Woodrow, kao voditelj ureda Visokog povjerenstva, igrao je ulogu moderatora
u gomili primadona s posebnim interesima, od kojih je svaka htjela za sebe
isključivi posjed srca i uma visokoga povjerenika.
Ukratko, još jedan grozan ponedjeljak u kasnom siječnju, najvrućem dobu
godine u Nairobiju, vremenu prašine, nestašice vode, smeđe trave, upaljenih
očiju i vreline što razdire pločnike; ajacarande, kao i sve drugo živo, iščekuje
duge kiše.
Gdje je točno stajao, bijaše pitanje na koje nikad nije našao odgovor. Prema
pravilu, trebao je biti zgrčen za svojim radnim stolom, kuckati po tipkovnici,
tjeskobno pregledavajući naputke iz Londona i prispjelu poštu iz diplomatskih
misija u susjednim afričkim zemljama. Umjesto toga, stajao je pred stolom,
radeći nešto nepoznato, ali životno važno - možda je ispravljao fotografiju
svoje supruge Glorije i njihova dva mala sina; snimka je načinjena prošlog
ljeta, kad su bili na odmoru. Visoki povjerenik je stajao na uzvisini, što je bilo
dovoljno da sliku učini nestvarnom nakon samo jednog vikenda bez njega.
Ili je možda prskao insekticidom nekoga kenijskoga kukca, na što čak ni
diplomati nisu imuni. Prije nekoliko mjeseci bila je izbila epidemija
"najrobijskog oka"; to su mušice koje, kad ih se zgnječi i nehotice utrlja u kožu,
izazivaju otoke i plikove; čak se i vid može izgubiti. Prskao je kad je začuo
telefon, pa je odložio limenku na stol i zgrabio slušalicu; moglo je i tako biti,
jer je poslije iz pamćenja isplivala slika crvene limenke insekticida u kliznoj
kadici na njegovu stolu. Dakle: "Woodrow ovdje," i telefonska se slušalica
našla priljubljena uz njegovo uho.
"Ah, Sandy! Ovdje Mike Mildren. Dobro jutro! Jesi li sam?" Ulašteni, pretili,
dvadesetčetverogodišnji Mildren; osobni tajnik visokoga povjerenika; govor iz
Essexa, tek što je stigao iz Engleske na prvo mjesto u inozemstvu; niže ga
osoblje, kako se moglo i očekivati, zove "Mildred" (žensko ime). Da, prizna
Woodrow, sam je. Zašto?
"Nažalost, izgleda da se nešto dogodilo, Sandy. Pitam se bi li mogao
navratiti."
"Zar to ne može pričekati do poslije sastanka?"
"Pa, mislim da ne bi moglo. Ne, doista ne može," odgovori
Mildren. Sa svakom je riječju bivao sve uvjereniji. "Riječ je o Tessi Quayle,
Sandy."
Sad je nastupio drukčiji Woodrow, sav napet. Tessa, znači. "Što s njom?"
upita, namjerno nezainteresiranim tonom, dok su mu misli letjele na sve strane.
O, Tessa! Isuse Bože! Što si opet učinila?
"Najrobijska policija kaže daje ubijena," reče Mildren ravnodušno, kao da to
svaki dan govori.
"Što god!" provali iz Woodrowa prije nego je razmislio. "Ne budi smiješan!
Gdje? Kad?"
"Na jezeru Turkani. Na istočnoj obali. Ovog vikenda. O pojedinostima baš
nisu iscrpni. U autu. Nesretan slučaj," reče, dodavši kao da se ispričava:
"Prema njihovoj verziji. Imam osjećaj da nam ne žele sve reći kako ne bi
povrijedili naše osjećaje."
"U čijem autu?" vrisnu Woodrow. Borio se sam sa sobom, pokušavajući
odbaciti čitavu ludu koncepciju: tko, kako, gdje? Sve njegove misli i osjećaji
ronili su dolje; duboko, dublje - do svih onih tajnih sjećanja na nju što ih je
silom bio izbrisao; da ih zamijeni prizorima sprženoga Mjesečeva krajolika
pokraj Tur-kane, kako ih se sjećao s izleta prije pola godine u neizbježnu
društvu vojnog izaslanika. "Ostani gdje jesi! Dolazim! I ne govori nikome
drugom! Jesi li čuo?"
Djelujući sada po poslovniku, Woodrow vrati slušalicu na mjesto, obiđe stol,
uzme sako s naslona stolice te ga navuče - prvo jedan rukav, pa drugi. Obično
ne bi odijevao sako za odlazak na gornji kat. Sakoi nisu obvezni za sastanke
ponedjeljkom ujutro, a još manje za odlazak na razgovor s bucmastim
Mildrenom u njegovu uredu. No profesionalac u Woodrowu govorio mu je
kako ga čeka dug put. Unatoč tomu, na putu do gornjega kata velikim
naprezanjem snage volje vratio se prvom načelu što ga se držao kad god bi
kriza bila na vidiku te je uvjerio sama sebe, baš kao stoje malo prije uvjeravao
Mildrena, kako je sve to obična besmislica. U prilog svojoj pretpostavci,
prizvao je u svijest slučaj mlade Engleskinje koja je nađena sasječena na
komade u afričkoj savani prije deset godina. To je samo neukusna šala -
naravno da je. Repriza odigrana u nečijoj bolesnoj mašti. Neki poludjeli
afrički redarstvenik što čami u pustinji, napola lud od bangija, pokušava
štogod pridodati bijednoj plaći, koju nije dobio već šest mjeseci.
Nedavno dovršena zgrada čijim se stubištem uspinjao bijaše ozbiljna, ali
lijepo oblikovana. Stil mu se sviđao, možda zato što se izvana slagao s
njegovim vlastitim. Glavna je zgrada imala jasne obrise; bijaše tu i kantina,
trgovina; hodnici čisti, diskretni. Woodrow je, po svemu sudeći, bio isto takav.
S četrdeset godina bio je sretno oženjen Glorijom, ili - ako i nije bio sretan -
on je bio jedina osoba koja to zna. Bio je voditelj Ureda visokog povjerenstva
te je s prilično vjerojatnosti mogao očekivati da će, bude li svoje karte igrao
na pravi način, na sljedećem radnom mjestu u inozemstvu biti na čelu skromne
diplomatske misije. Odatle će ga put voditi preko niza manje skromnih misija
do titule Sir; čemu nije pridavao neku važnost, no Gloriji će biti drago. Na
njemu je bilo nečega vojničkog, iako nije bio časnički sin. U sedamnaest
godina u Službi vanjskih poslova Njezina Veličanstva vio je zastavu u šest
britanskih diplomatskih misija. Svejedno gaje pogibeljna, poluraspadnuta,
opljačkana, bankrotirana, nekoć britanska Kenija potresla više nego većina
drugih mjesta. Koliko je od toga imalo veze s Tessom, nije se usuđivao niti
upitati.
"U redu," zareži agresivno na Mildrena, prvo zatvorivši iza sebe vrata i
povukavši zasun.
Mildrenove su usne bile stalno napućene. Sjedeći za stolom izgledao je kao
zločesti debeli dječak koji ne želi do kraja pojesti svoju zobenu kašu.
"Odsjela je u 'Oazi,'" reče on.
"Kojoj 'Oazi? Budi precizan, ako možeš." No Mildrena se nije moglo tako lako
potresti kako bi Woodrow mogao pomisliti na temelju njegovih godina i
diplomatskoga čina. Vodio je stenograf-ske bilješke te ih je sad proučavao
prije nego je ponovno progovorio. Valjda ih tako danas uče, pomisli Wbodrow
s odbojnošću. Odakle bi inače žutokljunac iz okolice Londona, kao što je Mil-
dren, našao vremena naučiti stenografiju?
"Na istočnoj obali jezera Turkane, na južnom kraju, ima jedan gostinjac,"
objavi Mildren, s pogledom na bilješkama. "Ime mu je 'Oaza'. Tessa je tamo
prenoćila te se sljedećeg jutra odvez-la terencem vlasnika gostinjca. Kaže da
je željela vidjeti rodno mjesto čovječanstva tristo kilometara na sjever odatle.
Tamo je Leakev kopao." Ispravi se: "To je poznato antropološko nalazište gdje
je radio Richard Leakev. U Nacionalnom parku Sibiloi."
"Bila je sama?" "Wolfgangjoj je dao vozača. Njegovo je tijelo pronađeno u
terencu zajedno s njenim." "Wolfgang?"
"Vlasnik gostinjca. Bit će i prezime. Svi ga zovu Wolfgang. Izgleda daje
Nijemac. Zanimljiv tip. Prema policiji, vozač je okrutno umoren."
"Kako?"
"Odrubljena mu je glava. Nedostaje."
"Tko nedostaje? Rekao si daje bio u kolima s njom."
"Glava nedostaje."
To sam i sam mogao pogoditi. "A kako je Tessa poginula?"
"Nesretnim slučajem. To je sve što žele reći."
"Je li opljačkana?" "Ne, kako kaže policija."
To što nije bilo krađe, a vozač je ubijen, razigralo je Woodrow-Ijevu maštu.
"Daj mi samo točno sve podatke koje imaš," naloži on.
Mildren položi debele obraze u dlanove dok je opet gledao u bilješke. "Devet
i dvadeset devet, poziv iz letećeg odreda Najrobij-ske policije. Tražili su
visokog povjerenika," odvergla on. "Rekao sam im da je Ekscelencija u gradu,
u posjetu ministarstvima; vratit će se najkasnije do deset. Policajac je zvučao
djelotvorno; ime je zabilježeno. Rekao je da izvješće dolazi iz Lodwara."
"Iz Lodwara? Pa to je kilometrima daleko od Turkane!"
"To je najbliža policijska postaja," odgovori Mildren. "Terenac, vlasništvo
gostinjca 'Oaza,' pronađen je na istočnoj strani jezera, u blizini Allijina
zaljeva, na putu do Leakevjeva nalazišta. Od smrti je u trenutku nalaza trupla
bilo prošlo najmanje trideset šest sati. Jedna mrtva bjelkinja, jedan Afrikanac
bez glave, identificiran kao vozač Noah, oženjen, otac četvero djece. Jedna
safari čizma oznake mephisto, broj četrdeset tri. Jedna plava sa-vanska jakna,
veličina XL, zakrvarena, pronađena je na podu vozila. Žena starosti 25-29
godina, tamne kose, jedan zlatni prsten na prstenjaku lijeve ruke. Zlatna ogrlica
na podu auta."
Ta tvoja ogrlica... začu Woodrow vlastiti glas kako joj je govorio šaljivo je
izazivajući dok su plesali.
Baka ju je darovala mojoj majci na dan vjenčanja. Nosim je sa svime, čak i
kad se ne vidi.
I u postelji?
Ovisi.
"Tko ih je našao?" upita Woodrow.
"Wolfgang. Radiom je pozvao policiju i obavijestio svoj ured ovdje u
Nairobiju. U 'Oazi' nema telefona."
"Ako je vozačevo tijelo pronađeno bez glave, kako znaju daje to on?"
"Lijeva ruka mu je bila teško ozlijeđena. Zato je i postao vozač. Wolfgang je u
subotu u pet i pol ujutro gledao kako Tessa odlazi u društvu Arnolda Bluma. To
je posljednji put što ih je žive vidio."
I dalje je čitao iz bilješki, ili se pretvarao da to čini. Obrazi su mu i dalje
počivali u rukama; činilo se daje odlučio da im je tamo i mjesto, jer mu je na
ramenima počivala kruta tvrdoglavost.
"Daj mi ponovi ovo posljednje!" zapovjedi Woodrow, nakon kratke stanke.
"Tessa je bila u društvu Arnolda Bluma. Zajedno su se prijavili u 'Oazi,'
prenoćili u petak i sljedećeg jutra u pola šest krenuli Noinim džipom,"
opetovao je Mildren strpljivo. "Blumovo tijelo nije pronađeno u terencu, niti
su našli ikakav trag od njega. Ili bar dosad ništa nisu javili. Domaći policajci
iz Lodwara i leteći odred su tamo, no policijsko ravnateljstvo u Nairobiju pita
hoćemo li platiti za helikopter."
"Gdje su tijela?" Woodrow je sada bio pravi sin oca vojnika, jezgrovit i
praktičan.
"Nepoznato. Policija je htjela da ih Wolfgang preuzme, no on je to odbio.
Rekao je da bi ga tada napustili i osoblje i gosti." Oklijevao je. "Prijavila se
pod imenom Tessa Abbott."
"Abbott!?" -0/"
"To joj je djevojačko prezime. 'Tessa Abbott, poštanski pretinac 356 - naš -
Nairobi.' Nemamo nikoga pod prezimenom Abbott, pa sam provjerio u našim
dosjeima i našao: Quayle, djevojački Abbott, Tessa. Pretpostavljam daje to
ime kojim se služi u humanitarnom radu." Proučavao je zadnju stranicu svojih
bilješki. "Pokušao sam izvijestiti visokog povjerenika, ali on još obilazi
ministarstva, a sad je gužva u gradu." Htio je reći: ovo je moderni Nairobi
predsjednika Moija, gdje za jedan unutargradski poziv često treba pola sata
slušati sredovječni ženski glas kako neumorno ponavlja: Nažalost, sve su linije
zauzete. Pokušajte ponovno poslije.
Woodrow je već bio na vratima. "Jesi li još kome rekao?"
"Nikom živom."
"A policija?"
"Kažu da nisu. Ali ne mogu jamčiti za Lodwar, a ne bih baš rekao da mogu i za
same sebe."
"Justinu nitko još ništa nije rekao, koliko je tebi poznato?"
"Točno."
"Gdje je on?"
"U svom uredu, pretpostavljam."
"Zadrži ga tamo."
"Rano je stigao. Tako on radi kad je Tessa na terenu. Hoćeš li da otkažem
sastanak?"
"Čekaj!"
Sad je bio posve svjestan - ako je u to i trenutak sumnjao - kako ima posla i sa
skandalom megarazmjera, a ne samo s tragedijom. Woodrow požuri prema
stražnjem stubištu, čiji ulaz bijaše označen natpisom SAMO ZA OVLAŠTENO
OSOBLJE. Uđe u sumoran hodnik na kraju kojega su bila zatvorena čelična
vrata s rupom za gledanje i zvoncem. Vrata je otvorila tanka, crvenokosa žena
u trapericama i košulji na cvjetove. Sheila, njihov broj dva, govornica
svahilija, automatski mu prođe kroz glavu.
"Gdje je Tim?" upita.
Sheila pritisne gumb, pa progovori u kutiju. "Sandy je. Žurno."
"Pričekajte samo trenutak," odgovori glasan muški glas.
Čekali su.
"Sad je obala posve čista," izjavi isti glas, dok su se otvarala još jedna vrata.
Sheila stupi u stranu, te Woodrow kroči u sobu. Tim Dono-hue, visok metar
devedeset, šef postaje, stajao je pred svojim stolom. Vjerojatno ga je počistio,
jer na njemu nije bilo ni papirića. Donohue je izgledao još bolesnije nego
inače. Woodrowljeva žena Gloria je bila uvjerena da čovjek umire. Obrazi su
mu obješeni, bezbojni. Gnijezda naborane kože ispod pospanih, tužnih očiju
žutih bjeloočnica. Tanki brkovi objesili su se u komičnu očaju.
"Zdravo, Sandy. Što bi trebao?" uzviknu on, piljeći u Wood-rowa preko
bifokalnih naočala, smiješeći se mrtvačkim osmijehom.
On prilazi preblizu, prisjetio se Woodrow. Prelijeće tvoj teritorij i presreće ti
signale prije nego si ih i odaslao. "Tessa Quayle je, izgleda, ubijena negdje
pokraj jezera Turkane," reče on, osjećajući osvetničku potrebu da ga šokira.
"Tamo je gostinjac zvan 'Oaza'. Trebao bih razgovarati putem radija s
vlasnikom."
Tako su obučeni, pomisli. Prvo pravilo: nikad ne pokazuj osjećaje, ako ih
imaš. Sheilino pjegavo lice se smrzlo, zamislilo. Tim Donohue još se cerio
blesavo, ali taj osmijeh ionako ništa nije značio.
"Stoje bilo? Ponovi, molim te."
"Tessa je ubijena. Ne zna se kako, ili policija neće reći. Vozaču džipa je
odsječena glava. To je cijela priča." "Ubijena i opljačkana?" "Samo ubijena."
"Blizu jezera Turkane." "Da." "Kojeg je vraga tamo radila?"
"Nemam pojma. Navodno je išla posjetiti Leakevjevo nalazište."
"Zna li Justin?"
"Još ne."
"Je li još netko koga znamo umiješan?"
"To baš pokušavam doznati."
Donohue ga povede u zvučno izoliranu kabinu koju Woodrow nikad prije nije
vidio. Obojeni telefoni s utorima za kodne kartice. Telefaks na nečemu što
izgleda kao bačva za naftu. Radio načinjen od zelenih metalnih kutija. Popis
brojeva domaće izrade na njemu. Znači, tako naši špijuni šapuću jedan
drugome iz naše zgrade, pomisli on. Nadsvijet ili podsvijet? Tko bi znao.
Donohue sjedne ispred radija, prouči popis. Zatim je ugađao kontrolne
kotačiće radija drhtavim bijelim prstima, govoreći: "ZNB 85, ZNB 85 zove
TKA 60," poput junaka ratnih filmova. "TKA 60, čuješ li me? Javi se. Gotovo.
Oaza, Oaza, čuješ li me? Gotovo."
Nakon krčanja, izazovno: "Oaza ovdje. Čujem jasno i glasno, gospodine. Tko
ste vi?" izgovoreno oštrim njemačkim izgovorom.
"Oaza, ovdje Britansko visoko povjerenstvo u Nairobiju. Dajem mikrofon
Sandvju Woodrowu. Gotovo."
Woodrow se objema rukama osloni o Donohueov stol, da bi bio bliže
mikrofonu.
"Ovdje Woodrow, voditelj ureda. Govorim li s Wolfgangom? Gotovo."
"Ured, kao stoje bio Hitlerov?" "Politički odjel. Gotovo."
"U redu, gospon Ured. Ovdje Wolfgang. Kako glasi vaše pitanje? Gotovo."
"Dajte mi, molim vas, vaš opis žene koja se u vašem hotelu prijavila pod
imenom Tessa Abbott. To je točno, zar ne? To je ime koje je napisala?
Gotovo." "Tako je. Tessa." "Kako je izgledala? Gotovo."
"Tamna kosa, bez šminke, oko 27-28 godina. Nije Britanka. Meni tako nije
izgledala. Južna Njemica, Austrijanka, možda Talijanka. Ja sam hotelijer.
Promatram ljude. I lijepa je bila. Ja sam i muškarac. Bila je strašno seksi,
način na koji se kretala. Odjeća - mogao si je otpuhnuti s nje. Zvuči li to kao
vaša Tessa Abbott, ili kao nečija druga? Gotovo."
Donohueova je glava bila pedalj daleko od njegove. Sheila je stajala na drugoj
strani. Sve troje su gledali mikrofon.
"Da. Zvuči kao gđica Abbott. Možete li mi, molim vas, reći kad je rezervirala
mjesto u vašem hotelu i kako? Pretpostavljam da imate ured u Nairobiju.
Gotovo." "Nije." "Molim?"
"Dr. Blum je rezervirao. Dvije osobe, dvije kućice blizu bazena za jednu noć.
Imali smo slobodnu samo jednu kućicu i to sam mu rekao. Dobro, uzet će to.
Baš je bio neki. Uf! Svi su ih gledali. Gosti, osoblje. Jedna lijepa bjelkinja,
jedan lijep afrički doktor. Krasan pogled. Gotovo."
"Koliko je soba u jednoj kućici?" upita Woodrow, u slabašnoj nadi da bi se
skandal koji je stajao pred njima nekako mogao izbjeći.
"Jedna je spavaća soba, ali s dvije odvojene postelje za po jednu osobu.
Postelje nisu pretvrde, nego zgodne, pune opruga. Jedna dnevna soba. Svi se
gosti na recepciji upisuju u knjigu. 14
Nemojte mi s lažnim imenima, kažem im. Kad se ljudi izgube, moram znati tko
su. Znači, ona se tako zove: Abbott? Gotovo."
"To joj je djevojačko prezime. Gotovo. Poštanski pretinac što gaje dala
pripada Visokom povjerenstvu."
"Gdje joj je muž?"
"Ovdje, u Nairobiju."
"O-joj!"
"Onda, kad je Blum rezervirao? Gotovo."
"U četvrtak. Četvrtak navečer. Nazvao me radijem iz Lokija. Kazao mije da
očekuje kako će otići prvim letom u petak. Loki kao Lokichoggio. Na sjevernoj
granici. Glavni stožer humanitarnih organizacija koje rade u Južnom Sudanu.
Gotovo."
"Znam gdje je Lokichoggio. Jesu li rekli što tamo kane raditi?"
"Nešto humanitarno. Blum se time bavi, zar ne? Tako se jedino i može doći u
Loki. Radi za nekakve belgijske liječnike, tako mije rekao. Gotovo."
"Rezervirao je, dakle, iz Lokija, pa su odande otišli u petak ujutro, rano?
Gotovo."
"Rekao mije da očekuje kako će stići na zapadnu stranu jezera oko podneva.
Tražio je da im osiguram čamac koji će ih prebaciti preko jezera u 'Oazu.'
'Slušajte,' velim ja njemu, 'od Lo-kichoggia do Turkane vam je gadan put.
Najbolje vam je ići s konvojem s hranom. Planine su pune odmetnika.
Ovdašnja plemena jedna drugima kradu stoku. To je normalno; ali prije deset
godina imali su koplja, a danas svi imaju kalašnjikove.' On se samo nasmijao i
rekao kako on s tim može izaći na kraj. I mogao je. Prošli su bez problema.
Gotovo."
"Tako su došli i upisali se u knjigu gostiju. Što onda? Gotovo."
"Blum mi je rekao da im treba džip s vozačem da odmah ujutro odu na
Leakevjevo mjesto. Ne pitajte me zašto to nije spomenuo pri rezerviranju.
Nisam ni ja njega pitao. Možda su se tek onda sjetili. Možda nisu htjeli
otkrivati planove preko radija. 'U redu,' kažem ja njemu. 'Imate sreće. Noah je
vaš.' Blum zadovoljan, ona zadovoljna. Šetali su se zajedno vrtom, zajedno
plivali, sjedili za šankom, jeli zajedno, svima poželjeli laku noć, otišli u svoju
kućicu. Ujutro su zajedno otišli. Ja sam ih ispratio. Želite li znati što su jeli za
doručak?"
"Tko ih je vidio da odlaze osim vas? Gotovo." "Svi koji su bili budni su ih
vidjeli. Uzeli su objed, boce vode, bocu plina, suhu hranu za nepredviđene
slučajeve, lijekove i zavoje. Sve su troje sjeli sprijeda, Tessa^sredinu; kao
kakva sretna obitelj. Ovo je 'Oaza,' zar ne? Imam dvadeset gostiju- većina ih je
u to doba spavala. Imam četrdeset zaposlenika; većina ih je bila budna. Tu je
još i stotinjak ljudi koje ne trebam, koji se motaju po parkiralištu prodajući
krzna, štapove i lovačke noževe Svi koji su vidjeli Bluma i Tessu mahali su im
na pozdrav. Mašem ja masu prodavači krzna, odmahuju Noah, Blum i Tessa.
Ne smijese se. Ozbiljni su. Kao da imaju obaviti ozbiljan posao, donijeti
velike odluke, što li. Sto hoćete od mene, gospon Ured? Da po-bijem očevice?
Slušajte, ako sam Galilej... zatvorite me i prisegnut cu da Tessa nikad nije bila
u 'Oazi.' Gotovo "
Ukočivši se na tren, Woodrow nije imao daljih pitanja. Ili ih je možda imao i
previše. Ja sam već u zatvoru, pomisli on. Moja je doživotna robija počela
prije pet minuta. Prođe rukom preko očiju. Makne je vidjevši kako ga Donohue
i Sheila promatraju s istim praznim izrazom kako su ga gledali kad im je
priopćio da je Tessa mrtva.
"Kad ste prvi put pomislili da nešto možda nije u redu? Gotovo, upita
oklijevajući. Kao daje htio pitati: živite li tamo čitave godine? ih koliko dugo
ste već na čelu toga zgodnoga hotela?
ierenac ima radio. Kad su gosti s njim, Noah bi se trebao javiti i reci da je sve
u redu. Nije zvao. U redu - događa se da se radio pokvari, da vozač zaboravi
nazvati. Dosadno je javljati se. Mora se zaustaviti vozilo, izaći, postaviti
antenu. Čujete li vi mene? Gotovo."
"Jasno i glasno. Gotovo."
"Ali Noah nikad ne zaboravlja. Zato i radi za mene. Ipak nije zvao. Ni
poslijepodne, niti navečer. Dobro, mislim ja. Možda su se negdje utaborili,
dali Noi previše piti, tko zna. Navečer mi je zadnja stvar prije spavanja bila
nazvati čuvara parka oko Leake-vjeva nalazišta. Ništa. Ujutro sam odmah
pošao u Lodwar prijaviti njihov nestanak. Uostalom, to je moj terenac, je 1'
tako? I moj vozač. Nisu dali da prijavim nestanak radijem, nego sam morao
do« osobno. Dug je to put i gadan, ali zakon je zakon. Policija u Lodwaru
doista rado pomaže građanima u nevolji. Terenac mi je nestao? Teško. Dvoje
mojih gostiju i vozač u njemu? Pa zašto ih ne pođem sam potražiti? Nedjelja
je, danas oni ne bi trebali raditi. Moraju ići u crkvu. 'Dajte nam nešto novca i
posudite nam auto; možda bismo vam i mogli pomoći.' Tako oni meni. Vratim
se kuci i sam sastavim ekipu za potragu. Gotovo "
"Tko je bio u ekipi?" upita Woodrow, koji se bijaše pribrao Dvije skupine.
Moji vlastiti ljudi u dva vozila. S vodom, za-16
lihom goriva, lijekovima i zavojima, viskijem, za slučaj da nešto treba
dezinficirati. Gotovo." Netko je upao u vezu. Wolfang mu je rekao neka ide k
vragu i skine se s veze. Začudo, to je i učinio. "Ovdje je sad prilično vruće,
gospon Ured. Četrdeset pet. A šakala i hijena ima kao kod vas miševa.
Gotovo."
Stanka, ostavljena kako bi Woodrow mogao govoriti. "Slušam," reče
Woodrow.
"Džip je bio prevrnut na stranu. Ne pitajte kako. Vrata zatvorena. Ne pitajte
zašto. Jedan prozor otvoren, otvor kojih pet centimetara. Netko je zatvorio i
zaključao vrata. Smrad nepodnošljiv - i to samo kroz taj mali otvor.
Ogrebotine od hijeninih pandža posvuda, s ugrizima gdje su pokušavale ući.
Tragovi guma posvuda uokolo, kao ludi. Dobra hijena nanjuši krv na deset
kilometara. Da su dohvatile tijela, otvorile bi ih jednim ugrizom, a drugim
izvadile srž iz kostiju. Ali nisu mogle. Netko je zaključao vrata, ostavivši
samo mali otvor. Pa su hijene poludjele. I vi biste. Gotovo."
Woodrow se borio doći do riječi. "Policija tvrdi da je Noi bila skinuta glava.
Je li to točno? Gotovo."
"Itekako. Bio je sjajan momak. Obitelj je poludjela od brige. Poslali su ljude u
potragu za glavom. Bez glave ga ne mogu dolično pokopati, pa će ih progoniti
pokojnikov duh. Gotovo."
"A što je bilo sa ženom? Gotovo," pitao je Woodrow, dok mu je pred očima
prolijetala strašna vizija bezglave Tesse. "Zar vam nisu rekli?" "Ne. Gotovo."
"Prerezano grlo. Gotovo."
Drugi strašan prizor pred duhovnim pogledom: kako uboji-čina šaka otkida
ogrlicu s njezina vrata, kako bi napravio mjesta nožu. Wolfgang počne tumačiti
što je sljedeće učinio.
"Prvo sam rekao svojim dečkima neka ostave vrata zatvorena. Ionako nema
unutra nikoga živog. A tko god otvori vrata, po-žalit će što je to učinio. Jednu
sam skupinu ostavio neka zapali vatru i drži stražu. Drugu sam skupinu poveo
natrag u 'Oazu.' Gotovo."
"Pitanje. Gotovo," nastavljao je Woodrow krajnjim naporom. "Koje pitanje,
gospon Ured? Kako glasi vaše pitanje? Gotovo." "Tko je otvorio džip?
Gotovo."
"Policija. Pošto je policija stigla, moji su dečki odmah otišli. Nitko ne voli
policiju. Nitko ne želi biti uhićen. Ne ovdje. Prvo je došla policija iz
Lodwara, onda leteći odred, pa još neki momci iz Moijeva osobnog Gestapa.
Moji su dečki zaključali ladicu s novcem i sakrili obiteljsko srebro;
doduše,*ja uopće nemam srebra. Gotovo."
Slijedila je još jedna podulja stanka, dok se Woodrow borio naći razborite
riječi.
"Je li Blum nosio safari jaknu kad su krenuli prema Leake-yjevu nalazištu?
Gotovo."
"Svakako. Stari. Zapravo prsluk. Modri. Gotovo."
"Je li pronađen nož na mjestu ubojstva? Gotovo."
"Ne. A bio je to itekakav nož, vjerujte. Panga oštra kao britva. Prošla je kroz
Nou kao kroz maslac. Jednim potezom. Isto je bilo i s njom. Vuf! Žena je
skinuta gola. Bilo je na njoj puno tragova udaraca. Jesam li vam to već rekao?
Gotovo."
Ne, nisi mi rekao, reče Woodrow u sebi. Posve je ispustio njezinu golotinju. I
ozljede i modrice. "Je li bila kakva panga u terencu kad su krenuli iz vašega
gostinjca? Gotovo."
"Gospon Ured, još nikad nisam upoznao Afrikanca koji bi na safari krenuo bez
pange."
"Gdje su sada trupla?"
"Noah, tj. što je ostalo od njega - dali su njegovu plemenu. Po tijelo gospođice
Abbott policija je poslala motorni čamac. Morali su izrezati krov džipa. Za to
su posudili naš aparat za zavarivanje. Onda su je zavezali za palubu. Dolje za
nju nije bilo prostora. Gotovo."
"Kako nije bilo prostora?" upita Woodrow, požalivši istog trena stoje pitao.
"Malo razmislite, gospon Ured. Znate li što se na ovoj vrućini događa s
truplima? Ako je želite zrakoplovom prebaciti u Nai-robi, morat ćete razrezati
tijelo; inače neće stati u standardni lijes."
Woodrow odšuti trenutak, kao omamljen. Kad se osvijestio, čuo je Wolfganga
kako odgovara da je Bluma jednom prije već sreo. Dakle, morao gaje pitati o
tome, iako sam nije čuo pitanje.
"Prije devet mjeseci. Bio je glavni na tulumu krupnih riba među
humanitarcima. Svjetska hrana, svjetsko zdravlje, svjetske plaće. Gadovi su
potrošili brdo novca, a tražili su da im ispišem račun na dvostruki iznos.
Rekao sam im nek' si jebu mater. Blu-mu se to svidjelo. Gotovo."
"Kako vam je zadnji put djelovao? Gotovo."
"Kako to mislite?"
"Je li bio nekako drukčiji? Lakše se uzbuđivao? Je li bio nekako čudan?"
"O čemu vi to govorite, gospon Ured?"
"Hoću reći, je li možda nešto uzimao^Hoću reći, je li bio drogiran?" Oklijevao
je trenutak. "Mislim, kao - što ja znam - je li bio na kokainu, ili nečem
drugom? Gotovo."
"Ah, dragi moj..." reče Wolfgang; veza se prekine.
Woodrow je opet postao svjestan Donohueova prodorna pogleda. Sheila
bijaše nestala. Woodrowje imao dojam daje morala nešto žurno učiniti. Ali što
bi to moglo biti? Zašto bi Tessina smrt zahtijevala da špijuni nešto žurno
poduzmu? Bijaše mu hladno; poželi imati pulover; ipak se znoj cijedio niz
njega.
"Stari, ima li još štogod što bismo mogli učiniti za vas?" upita Donohue vrlo
skrbno, još zureći u njega bolesnim, krvlju podli-venim očima. "Čašicu
nečega?"
"Hvala. Ne sada."
Znali su, reče Woodrow samom sebi dok se spuštao. Znali su prije mene daje
mrtva. No to je upravo ono u što te uvijek žele uvjeriti: mi špijuni uvijek o
svemu znamo više od ostalih, i znamo prije.
"Visoki povjerenik se vratio?" upita, pokazujući glavom na prostor iza
Mildrenovih vrata.
"Svaki će čas."
"Otkazi sastanak!"
Woodrow nije krenuo ravno u Justinovu sobu. Prvo je otišao Ghiti Pearson,
pripadnici Ureda najnižoj na hijerarhijskoj ljestvici. Ghita je imala tamne oči i
svijetlu kosu. Bila je Angloindijka i nosila je oznaku kaste (točku) na čelu.
Ghita bijaše Tessina prijateljica, kojoj se povjeravala. Uposlena u zemlji
primateljici, prisjećao se Woodrow, no nadala se da će je britanska Služba
vanjskih poslova uzeti za stalno, da će to biti njezina karijera. Na-mrštila se
nepovjerljivo vidjevši ga kako zatvara vrata za sobom.
"Ghita, ovo je strogo između nas dvoje, dobro?" Gledala gaje postojano,
iščekujući. "Blum. Dr. Arnold Blum. Dakle?"
"Što je s njim?"
"Tvoj kompić." Nema odgovora. "Hoću reći: družiš se s njim."
"On je veza." U opis Ghitina radnog mjesta ulazila je svakodnevna veza s
humanitarnim organizacijama.
"I Tessin prijatelj, očito." Ghitine tamne oči nisu to komentirale. "Znate li
druge ljude koji rade u Blumovu uredu?"
"Nazovem Charlottu s vremena na vrijeme. Ona je Blumov ured. Ostali su
terenci. Zašto pitate?" Angloindijsko pjevuckanje u Ghitinu govoru... tako
seksi, tako privlačno. Ali ne više. Nikad više, nijedna više.
"Blum je prošlog tjedna bio u Lokichoggiu. U pratnji."
Treće kimanje glavom, ali sporije, i spuštanje vjeđa.
"Želim znati stoje tamo radio. Od Lokija se odvezao u Tur kanu. Važno mije
znati je li se već uspio vratiti u Nairobi. Ili se možda vratio u Loki. Možeš li
mi to provjeriti, a da ne polupaš cijeli servis?"
"Sumnjam."
"Pa dobro; pokušaj barem." Padne mu na pamet pitanje. Svih tih mjeseci što je
poznavao Tessu, to mu nikad nije padalo na um. "Znaš li možda, je li Blum
oženjen?"
"Valjda. Pretpostavljam da jest. Obično su oženjeni, je li tako?"
Koji to oni? Afrikanci? Ili ljubavnici? Svi ljubavnici?
"Ali žena mu nije ovdje? Nije u Nairobiju. Ili je uopće nema."
"Čemu sva ta pitanja?" upita meko, brzo. "Je li se Tessi štogod dogodilo?"
"Možda. Pokušavamo doznati."
Posegnuvši za vratima Justinove sobe, Woodrow pokuca i uđe ne čekajući
odgovor. Ovoga puta nije za sobom zaključao vrata. Držao je ruke u
džepovima, nasloni se širokim ramenima na vrata; za vrijeme njegova boravka
u sobi očuvao se isti učinak te geste.
Justin je stajao, njemu okrenut svojim elegantnim leđima. Njegova pažljivo
uređena glava bijaše okrenuta k zidu; proučavao je grafikon, jedan od nekoliko
raspoređenih po zidovima njegova ureda; svaki je bio iscrtan u stupnjevima
različitih boja te se crta uspinjala ili padala. Grafikon što bijaše privukao
njegovu pozornost nosio je naslov razmjerna izgrađenost infrastrukture 2005. -
2010. Svrha mu je bila, koliko je Woodrow mogao vidjeti sa svoga mjesta,
prikazati budući napredak afričkih zemalja. Na prozorskoj dasci stajao je niz
posuda s cvijećem što ih je Justin uzgajao. Woodrow prepozna jasmin i
balzam, no samo zato što ih je Justin prije darovao Gloriji.
"Bog, Sandy," reče Justin, naglasivši boa
¦Bog."
"Izgleda da jutros nema sastanka. Imamo problema u pogonu?" s
Poznati glas, pomisli Woodrow, primjećujući svaku pojedinost kao da sve prvi
put vidi i čuje. Malo istrošen s vremenom, no ushit je zajamčen svakomu kome
je pojava ispred biti. Zašto te prezirem u trenutku kad se spremam promijeniti
ti život? Odsad pa do kraja tvojih dana dijelit ćeš vrijeme na ono prije i
poslije ovoga trenutka. Bit će to razmeđe vjekova za tebe, baš kao stoje iza
mene. Zašto ne skineš taj glupi sako?Ti si valjda jedini čovjek u Službi
vanjskih poslova koji još kod svoga krojača naručuje tropska odijela.
Woodrow se tada prisjeti da i sam ima na sebi sako.
"A vi ste svi dobro, vjerujem?" upita Justln svojim promišljeno nehajnim
tonom. "Gloria dobro preživljava ovu nesnosnu vrućinu? Dečki cvatu itd.?"
"Mi smo svi dobro." Stanka, Woodrowljevo djelo. "A Tessa je u provinciji,"
nabaci on. Davao joj je posljednju priliku da dokaže kako je sve ovo bila
strašna zabuna.
Justin je odjednom postao široke ruke, kao i uvijek čim bi se spomenulo
Tessino ime. "Da, svakako. Njezin je humanitarni rad ovih dana potpuno
zaokuplja." Govoreći, privlačio je k sebi pedalj debeli svezak o Ujedinjenim
narodima. Odmakne knjigu od sebe i odloži je na pomoćni stolić. "Nastavi li
ovim tempom, do vremena našeg odlaska spasit će cijelu Afriku."
"Koja je zapravo bila svrha ovoga njezinog odlaska?" upita Woodrow, držeći
se još za zadnju slamku. "Mislio sam da nešto radi ovdje u Nairobiju. U nekom
getu. Kibera, je li tako?"
"Itekako," ponosno objavi Justin. "Radi danju i noću, sirota cura. Sve: od
brisanja dječjih guza do upoznavanja domaćeg osoblja s njihovim građanskim
pravima. Većina su joj klijenata žene, što se njoj sviđa. No njihovim se
muškarcima to već manje sviđa." Nasmiješi se sjetno, kao da govori: da
barem. "Prava na imovinu, rastave, tjelesno zlostavljanje, silovanje u braku,
obre-zivanje žena, siguran seks. Cijeli jelovnik, i tako svaki dan. Vidiš i sam
zašto se njihovi muževi uzrujavaju, je 1' tako? Ja bih se uzrujao, da sam bračni
silovatelj."
"Što je, dakle, radila u provinciji?" bio je Woodrow uporan.
"Oh, Bog zna. Pitaj doktora Arnolda," izbaci Justin i previše ležerno. "Arnold
je njezin vodič i filozof tamo gore." Tako on to igra, sjeti se Woodrow. Priča
koja pokriva sve troje. Liječnik Arnold Blum, njezin moralni učitelj, crni vitez,
zaštitnik u džungli humanitaraca. Sve, samo ne ono što je - tolerirani ljubavnik.
"Gdje je točno?"
"U Lokiju; Lokichoggiu." Justin se naslonio na rub svog stola, možda nesvjesno
oponašajući Woodrowljevu bezbrižnu naslo-njenost na vrata. "Svjetski
prehrambeni program ima tamo radionicu za ravnopravnost spolova - zamisli
ti to! Zrakoplovom dovezu nesvjesne seljanke iz Južnog Sudana, daju im brzi
tečaj Johna Stuarata Milla, pa ih vrate natrag svjesne. Arnold i Tessa su otišli
gledati tu zabavu - blago njima."
"Gdje je sada?" ^
Justinu se pitanje, izgleda, nije svidjelo. Možda je tada shvatio kako
Woodrowljevo brbljanje ima dublju svrhu. Ili mu se možda nije sviđalo -
mislio je Woodrow - da ga netko previše ispituje o pojedinostima u vezi s
Tessom, kad ni on sam nije znao sve pojedinosti.
"Na povratku, pretpostavljam. Zašto?"
"S Arnoldom?"
"Najvjerojatnije. Ne bije valjda tek tako ostavio tamo."
"Je li ti se javljala?"
"Meni? Iz Lokija? Kako? Tamo nema telefona."
"Mislio sam da se možda javila radio-vezom koju koriste neke tamošnje
humanitarne organizacije. Zar to drugi ljudi ne ra-
"Tessa nije kao drugi ljudi," reče Justin, dok mu se čelo mrštilo. "Ona ima
čvrsta načela. A jedno od njih je da se nepotrebno ne troše sredstva donatora.
Što se događa, Sandy?"
Justin se sad odbio od stola i pošao do sredine sobe, s rukama na leđima. A
Woodrow je promatrao njegovo njegovano, zgodno lice, prosijedu crnu kosu
na suncu. Sjetio se Tessine kose, točno iste boje kao što je Justinova, ali bez
tragova starenja. Prisjetio se prizora kad ih je prvi put vidio zajedno - Tessu i
Jus-tina, naš blistavi novovjenčani par, zvijezde primanja za dobrodošlicu u
Nairobi što ga bijaše priredio visoki povjerenik. Sjetio se osjećaja kad im je
pristupio kako bi ih pozdravio: činilo mu se da su otac i kći, a on, Woodrow,
daje prosac.
"Otkad se, dakle, nisi čuo s njom?"
"Nisam je vidio od utorka, kad sam ih odvezao u zračnu luku. Stoje ovo,
Sandy? Dok je Arnold s njom, sve će biti u redu. Ona će obaviti stoje rekla."
"Misliš li da su mogli otići na jezero Turkanu, ona i Blum - Arnold?"
"Ako su imali prijevoz i htjelo im se ići - zašto ne? Tessa voli divljinu.
Osobito poštuje Richarda Leakevja, i kao arheologa i kao dobroga bijelog
Afrikanca. Leakey drži bolnicu tamo gore, je 1' da? Arnold je vjerojatno imao
posla, pa ju je poveo sa sobom. Sandy, o čemu se radi?" opetovao je sve
upornije.
Zadajući smrtonosni udarac, nije mu bilo druge nego promatrati učinak
njegovih riječi na Justinovu licu. I vidje kako se suše zadnji ostatci Justinove
iščezle mladosti; kao u neke morske životinje, njegovo se lijepo lice zatvorilo,
stvrdlo, ostavljajući samo koralj ni vapnenac.
"Dobili smo izvješće o bjelkinji i afričkom vozaču koje su našli na istočnoj
obali jezera Turkane. Mrtve." Woodrow je namjerno ispustio riječ "ubijeni".
"Automobil s vozačem unajmljen je u gos-tinjcu 'Oazi'. Vlasnik gostinjca tvrdi
da je prepoznao ubijenu ženu kao Tessu. Kaže da su ona i Blum proveli u
'Oazi' noć prije polaska prema nalazištu Richarda Leakevja. Blum još nije
pronađen. No pronašli su njezinu ogrlicu. Onu koju je uvijek nosila."
Otkud ja to znam? Zašto sam, za Boga miloga, baš sad našao trenutak hvaliti se
intimnim znanjem o njezinoj ogrlici!?
Woodrow je još promatrao Justina. Kukavica u njemu željela je odvratiti
pogled, no za časnikova sina bilo bi to kao osuditi čovjeka na smrt i ne
pojaviti se na njegovu vješanju. Gledao je kako se Justinove oči šire od
povrijeđena razočaranja, kao da ga je prijatelj udario s leđa. Oči mu se zatim
suziše gotovo do zatvorenosti - kao da ga je taj isti prijatelj još jednom tresnuo
i bacio ga u nesvijest. Gledao je kako se lijepo oblikovane Justinove usne
razdvajaju od tjelesne boli, a onda se grčevito skupljaju, po-bijeljevši od
stiska.
"Lijepo od tebe što si mi rekao, Sandy. Nije se moglo ljepše reći. Zna li
Porter?" Porter (inače prezime; doslovno: nosač) bijaše nemoguće ime
visokoga povjerenika.
"Mildren mu nastoji ući u trag. Našli su mephisto čizmu, broj trideset sedam.
Odgovara li?"
Justin se teško snalazio. Morao je prvo do kraja čuti zvuk Woodrowljevih
riječi da bi ga uopće počeo slijediti. Zatim se upne kako bi odgovorio kratkim,
jedva protisnutim rečenicama. "Ima jedna trgovina pokraj Piccadillvja. Kupila
je tri para za prošlog dopusta. Inače ne troši puno. Nikad nije morala
razmišljati o novcu. Pa i nije. Odijevala bi se u trgovini Vojske spasa. Kad bi
mogla."
"Bila je i nekakva safari-bluza. Plava."
"O, ona nije podnosila takve stvari," reče Justin; dar govora mu se vratio te su
mu riječi navirale poput bujice. "Rekla mi je da ako je ikad uhvatim da nosi
ikakav odjevni predmet pješčane boje s džepovima na bedrima, neka to spalim
ili dam Mustafi."
Mustafa, njihov kućni sluga, prisjeti se Woodrow. "Policija kaže daje bluza
bila plava."
"Ona je mrzila plavu boju," sad je gotovo vikao Justin, očito na rubu da posve
izbori samonadzor. "Gadila joj se sva odjeća vojničkoga stila!" Eto, već
govori u prošlom vremenu, pomisli Woodrow. "Kažem ti: jednom je imala
zelenu tankericu. Kupila ju je kod Farbelowa u Stanlevjevoj ulici. Ja sam je
tamo odveo; ne znam ni sam zašto. Valjda me nagovorila. Mrzila je kupovati.
Obukla je jaknu; veličina joj je odgovarala. "Pogledaj me!" reče. "Ja sam
general Patton." A ne, kompa, nisi ti general Patton. Ti si jedna vraški zgodna
cura u vraški ružnoj jakni."
Počne pospremati svoj radni stol. Sustavno. Pospremati radi odlaska. Otvarao
je i zatvarao ladice. Kadice za spise ispraznio je u čelični ormar i zaključao
ga. Odsutno je gladio unatrag kosu između svega što je radio; taj je njegov tik
Woodrowa oduvijek osobito iritirao. Oprezno ugasi omraženo računalo,
pritisnuvši tipku kažiprstom, kao da se bojao da bi ga stroj mogao ugristi.
Pričalo se da mu je Ghita Pearson morala svakog jutra uključiti spravu.
Woodrow ga je promatrao kako je zadnji put zaokružio pogledom po uredu.
Kraj mandata. Kraj života. Molim vas, ostavite sobu urednu za idućega
korisnika. Na vratima se Justin osvrne i baci pogled na biljke na prozorskoj
dasci, pitajući se možda bi li ih ponio sa sobom, ili da barem da upute za
njihovo održavanje; na koncu ne učini nijedno od toga.
Prateći Justina hodnikom, Woodrow učini pokret kao da će mu dodirnuti ruku,
no iz svojevrsnoga gađenja povuče ruku prije nego su se dodirnuli. Istodobno
je pazio da hoda dovoljno blizu kako bi ga uhvatio padne li ili posrne. Jer
Justin je sad izgledao kao dobro odjeven mjesečar koji se posve odvojio od
smisla za orijentaciju. Kretahu se polako, bez puno buke, no Ghita ih je
vjerojatno čula jer kad su prošli pokraj njezinih vrata, ona ih je otvorila i
prikrala se Woodrowu te pošla uza nj nekoliko koraka. Šapnula mu je u uho,
pridržavajući rukom svoju zlatnu kosu, kako ga ne bi ticala.
"Nestao je. Posvuda ga traže."
No Justinovje sluh bio bolji nego što su očekivali. Ilije možda, u graničnoj
situaciji, njegovo opažanje bilo izoštrenije nego ikad.
"Zabrinuti ste za Arnolda, izgleda," reče Ghiti suosjećajnim tonom ljubazna
prolaznika koji neznancu pokazuje put.
Visoki povjerenik bijaše hiperinteligentan, ali prazan čovjek, vječni student
nečega. Sin mu je radio u trgovačkoj banci, a kćer-kica Rosie imala je teško
oštećen mozak. Žena mu je, dok je boravila u Engleskoj, bila utjelovljena
pravednost. Sve ih je jednako obožavao. Vikende je provodio s Rosie
privezanom vrpcama za trbuh. A opet, Coleridge je nekako i sam ostao
privezan na početku svoje muževne dobi. Mladenačke naramenice pridržavale
su mu vrećaste oksfordske hlače. Odgovarajući sako visio je iza vrata na
vješalici s njegovim imenom: P. Coleridge, Balliol. Stajao je napet nasred
svog velikog ureda; raščupana mu je~glava gnjevno upirala prema Woodrowu
dok ga je slušao. Suze mu u očima i na obrazima.
"Do vraga" objavi bijesno, kao da je jedva čekao svaliti teret sa sebe.
"Znam," reče Woodrow.
"Sirota djevojka. Koliko je bila stara? Ma ništa!"
"Dvadeset pet." Otkud ja to znam? "Otprilike," doda, kako bi bilo manje
određeno.
"Izgledala je kao da ima otprilike osamnaest. Ah, jadni Justin sa svojim
cvijećem."
"Znam," opet će Woodrow.
"Zna li Ghita?"
"Pomalo."
"Kojeg će vraga on učiniti? Nema čak ni karijeru. Bili su se složili izbaciti ga
iz službe na kraju ovog mandata. Da Tessa nije izgubila dijete, bili bi mu već
dali nogu." Sit stajanja najednom mjestu, Coleridge se odgega do drugoga
kraja sobe. "Rosie je ulovila kilogram tešku pastrvu u subotu," ispali
opominjućim tonom. "Što kažeš na to?"
Coleridge je imao takvu naviku - kupovati vrijeme nenajavljenim verbalnim
diverzijama.
"Sjajno," promrmlja Woodrow po dužnosti.
"Tessa bi bila oduševljena. Uvijek je govorila kako će Rosie uspjeti. A Rosie
ju je obožavala."
"Svakako bi."
"Neće je jesti, pazi. Morali smo je cijeli vikend držati na životu, a onda je
pokopati u vrtu." Ispravljanje ramena značilo je da se razgovor vraća na
posao. "Ima sve ovo i pozadinu, Sandy. I to jako gadnu."
"Svjestan sam toga."
"Onaj govnar Pellegrin već se javio i blebetao kako da smanjimo štetu." (Sir
Bernard Pellegrin, visoki službenik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova
zadužen za Afriku; Coleridgeov smrtni neprijatelj.) "Kako ćemo, k vragu,
smanjiti štetu kad još ne znamo što je. Do vraga, oštećeno!? Ali da: i njemu je
propala partija tenisa!"
"Četiri posljednja dana i noći prije svoje smrti provela je s Blumom," izjavi
Woodrow, pogledavajući vrata, kako bi bio siguran da su zatvorena. "Ako je to
šteta. Olifla su išli u Loki, zatim na Turkanu. Bili su zajedno u kućicu i Bog zna
što još. Cijela ih je hrpa ljudi vidjela zajedno."
"Hvala. Puno hvala. Baš sam to želio čuti." Zarivši ruke duboko u džepove
vrećastih hlača, "Uostalom, gdje je taj usrani Blum?"
"Kažu da ga posvuda traže. Posljednji put su ga vidjeli kako sjedi pokraj Tesse
u džipu, kad su polazili prema Leakevjevu nalazištu."
Coleridge se prišulja radnom stolu, upadne u stolicu te se nasloni, raširivši
ruke. "Sluga je to, znači, učinio," obznani on. "Blum je zaboravio svoju
naobrazbu, podivljao, zaklao ih, uzeo Noinu glavu za uspomenu, prevrnuo
terenca na stranu, zaključao ga i pobjegao. Pa to bi svatko učinio na njegovu
mjestu. Jebo te!"
"Znate ga kao i ja."
"Ne znam. Ja sam ga se klonio. Ne volim filmske zvijezde među
humanitarcima. Kamo je, k vragu, otišao? Gdje je?"
Slike promicahu pred Woodrowljevim duhovnim pogledom. Blum -
zapadnjakov idealni Afrikanac; bradati Apolon najro-bijskih koktel-zabava;
karizmatičan, duhovit, lijep. Blum i Tessa jedno pokraj drugoga; rukuju se s
gostima dok Justin, san starih debitantica, prede, smiješi se i dijeli pića. Dr.
Arnold Blum, nekad junak rata u Alžiru, raspravlja s podija predavaonice
Ujedinjenih naroda o medicinskim prioritetima u slučaju prirodne nepogode.
Blum pri kraju primanja, zavaljen u stolac, izgubljen i prazan; sve što o njemu
vrijedi znati u takvim je trenucima bilo skriveno kilometrima ispod površine.
"Nisam ih mogao poslati doma, Sandy," kazivao je Coleridge očvrslim glasom
čovjeka koji je posjetio vlastitu savjest, pa se vratio uvjeren. "Nikad nisam
držao svojim poslom uništiti čovjeku karijeru samo zato što mu žena voli
švrljati. Sad smo u novom tisućljeću - ljudima se mora dopustiti da si zeznu
život koliko sami žele."
"Naravno."
"Radila je vraški dobru stvar u getima, što god o njoj govorili u Klubu
'Muthaiga'. Možda nije baš odgovarala Moijevim dečkima, ali Afrikanci koji
nešto vrijede su je svi do jednoga voljeli."
"Svakako," složi se Woodrow.
"Dobro, bavila se tim ženskim sranjima. Pa i neka je. Daj Afriku ženama i
stvari bi možda čak mogle i profunkcionirati."
Mildren uđe ne pokucavši.
"Poziv iz Protokola, gospodine. Tessino je tijelo upravo stiglo u bolničku
mrtvačnicu. Traže da odmah dođemo radi identifikacije. Tisak pak vapi za
izjavom."
"Kako li su samo stigli u Nairobi tako brzo?"
"Zrakom," reče Woodrow, prisjetivši se Wolfgangove odvratne primjedbe o
rezanju tijela kako bi ga se moglo prevesti.
"Nema izjave prije identifikacije," odreže Coleridge.
Woodrow i Justin pošli su tamo zajedno, gr čeci se na zamrljanoj klupi
volksivagenova kombija Visokog povjerenstva, zatamnjenih prozora. Vozio je
Livingstone, dok se Jackson, krupan momak, Kikuju kao i Livingstone, stisnuo
pokraj njega naprijed, za slučaj da zatreba još mišića. Uz klimatizaciju
uključenu na najjače, u vo-ziluje još bilo vruće kao u peći. Gradski je promet
bio u najluđoj, najgoroj fazi. Natrpani matutu minibusi teturali su i trubili sa
svih strana, ispuštali oblake dima i podizali oblake prašine i prlja-vštine.
Livingstone se nekako provukao sporednim ulicama te se uvukao u kameni
portal okružen mnogim muškarcima i ženama što su se njihali i vikali.
Zabunom ih držeći prosvjednicima, Woo-drowbijesno uzvikne; zatim shvati
kako su to ožalošćeni srodnici koji čekaju preuzeti tijela svojih pokojnika.
Zahrđali kombiji i automobili s crvenim vrpcama iščekivali su parkirani duž
rubnika.
"Stvarno nije bilo potrebno, Sandy," reče Justin.
"Naravno daje bilo," plemenito će vojnički sin.
Skupina redarstvenika i ljudi nalik liječnicima, u zamrljanim bijelim
ogrtačima, čekali su ih na prilaznim stubama. Sama ljubaznost. Inspektor
Muramba se predstavi te se, ushićeno se smješkajući, rukova s dvojicom fine
gospode iz britanskog Visokog povjerenstva. Azijac u crnom odijelu predstavi
se kao patolog dr. Banda Sing, na njihovu službu. Cijevi iznad njihovih glava
pratile su ih ucviljenim hodnikom obrubljenim prepunim kantama za smeće.
Cijevi opskrbljuju hladnjače, pomisli Woodrow; no hladnjače ne rade jer
nema struje, a mrtvačnica nema svog agregata. Dr. Banda je vodio, no
Woodrow bi bio i sam našao put. Skreneš li lijevo, vonj nestane. Skreni desno,
vonj se pojača. Njegova bešćutna strana opet preuzme zapovjedništvo. Vojniku
je dužnost biti nazočan, ne osjećati. Dužnost. Zašto sam uz nju uvijek mislio na
dužnost? Pitao se postoji li neko drevno praznovjerje o tome što se događa s
preljubnicima u mislima kad gledaju mrtva tijela žena što su ih željeli. Dr.
Banda ih povede kratkim stubištem. Našli su se u neprozračenoj dvorani čiji
zrak bijaše posve ispunjen smradom smrti.
Pred njima su bila zahrđala čelična vrata. Banda zalupa po njima
zapovjednički, nagnu se na pete, pa ponovi lupanje četiri - pet puta u pravilnim
razmacima, kao da prenosi nekakve poruke. Vrata se odškrinuše i otkriše tri
nepočešljane glave ustra-šenih mladića. Vidjevši patologa, ustuknuše i pustiše
ga ući. Wo-odrow, koji je ostao u smrdljivom predvorju, imao je povlasticu
vidjeti pakleni prizor učeničkoga doma napunjena umrlima od side u svim
životnim dobima. Ispijena su trupla ležala po dva na ležaj. Između ležajeva
bilo je još leševa - neki odjeveni, neki goli; neki na leđima, neki na boku.
Drugi su pak imali koljena privučena tijelu u uzaludnom pokušaju samozaštlte;
brade im zabačene unatrag u nijemu prosvjedu. Iznad njih, u treperavoj
izmaglici, letjele su muhe, zujeći sve uglas.
U sredini "spavaonice", u prolazu između kreveta, stajala je matronina daska
za glačanje na kotačićima. A na dasci, snježna masa uzbibane plahte, iz koje su
virila dva čudovišna poluljud-ska stopala, koja su Woodrowa podsjećala na
papuče u obliku pataka što su ih Gloria i on darovali njihovu sinu Harrvju za
prošli Božić. Jedna se iskrivljena ruka nekako iskrala ispod plahte. Prsti joj
bijahu pokriveni crnom krvlju; krv je u najdebljem sloju pokrivala zglobove.
Vrhovi prstiju akvamarinski plavi. Malo razmislite, gospon Ured. Znate li što
se na ovoj vrućini događa s truplima?
"Gospodin Justin Quayle, molim," pozva dr. Banda Singh, s držanjem dvorskog
izvikavača na kraljevskom primanju.
"Idem s tobom," promrmlja Woodrow pa, usporedo s Justi-nom, hrabro stupi
naprijed, na vrijeme da vidi kako dr. Banda odgrće plahtu i otkriva Tessinu
glavu, strašno karikiranu i pod-vezanu od brade do tjemena grubom tkaninom
omotanom oko grla na mjestu gdje je nekad nosila ogrlicu. Utopljenik što se
zadnji put uspinje na površinu, Woodrow s užasom promotri i ostalo: njenu
crnu kosu što ju je uz glavu zalijepio pogrebnikov če-šalj. Obrazi napuhnuti
kao u anđela što na starim zemljovidima pusu vjetrove. Oči zatvorene, obrve
podignute a usta otvorena, kao od nevjerice; tamna krv skorena u ustima kao da
su joj sve zube odjednom iščupali. Ti? puše ona glupo dok je ubijaju - usta joj
oblikuju iii. Ti? Kome to govori? Čija je slika ostala iza njenih čvrsto stisnutih
vjeđa?
"Poznajete li ovu damu, gospodine?" upitao je inspektor Mu-ramba nježno
Justina.
"Da. Da, znam je. Hvala," odgovori Justin, pažljivo odvagnuv-ši svaku riječ
prije izgovaranja. "To je moja žena Tessa. Moram dogovoriti njezin pogreb,
Sandy. Ona bi htjela da to bude ovdje u Africi, i to što prije to bolje. Ona je
jedinica. Roditelji su joj umrli. Ne treba pitati nikoga osim mene. Što prije to
bolje."
"Pa, to će ovisiti i o policiji," hrapavo izgovori Woodrow, jedva stigavši do
napukla praonika u koji je zatim čitavu utrobu povratio, dok mu je uvijek
ljubazni Justin bio prebacio ruku preko ramena, mrmljajući nešto.
Iz tapeciranoga svetišta privatnog ureda visokog povjerenika Mi-ldren je
polako čitao tekst mladiću ravnodušna glasa na drugoj strani linije:
Visoko povjerenstvo sa žalošću objavljuje da je ubijena gđa Tessa Quayle,
supruga Justina Quaylea, prvoga tajnika Visokoga povjerenstva. Gospođa
Quayle je umrla na obali jezera Tu-rkane, blizu Allijina zaljeva. Njezin vozač
gospodin Noah Katan-ga također je ubijen. Gđe Quayle ćemo se sjećati po
njezinoj posvećenosti stvari ženskih prava u Africi, kao i po njezinoj mladosti
i ljepoti. Izražavamo najdublju sućut suprugu gđe Quayle Justinu i njezinim
brojnim prijateljima. Zastava Visokoga povjerenstva do daljega će se viti na
pola koplja. Knjiga žalosti je otvorena i potpisivat će se u salonu Visokog
povjerenstva.
"Kada ćete to pustiti?"
"Upravo jesam," odgovori mladić.

DRUGO POGLAVLJE
Obitelj Woodrow živjela je u kamenoj kući u predgrađu s mo-zaičnim
prozorima u stilu Tudora, u ekskluzivnom naselju Mu-thaiga na brdu, usred
velikih engleskih vrtova, tek koji korak od Kluba "Muthaiga," od rezidencije
britanskoga visokog povjerenika i golemih rezidencija veleposlanika zemalja
za koje možda nikad niste čuli, sve dok se niste provezli dobro čuvanom
avenijom i pročitali njihova imena između upozorenja na svahiliju da se treba
čuvati oštrih pasa. Nakon bombaškoga napada na američko veleposlanstvo u
Nairobiju, britanska je Služba vanjskih poslova sve osoblje Woodrowljeva i
višeg ranga opskrbila neprobojnim čeličnim prednjim vratima što su ih dan i
noć, bez prekida, na smjenu čuvali Baluhije i njihovi mnogobrojni prijatelji i
rođaci. Duž vrtne ograde isti su nadahnuti umovi stavili ogradu od žice pod
naponom, s kolutovima porežice na vrhu i reflektorima što gore čitavu noć. U
Muthaigi imaju poseban osjećaj za zaštitu, kao i za mnoge druge stvari.
Najskromnije kuće imaju razbijeno staklo na vrhu kamenih zidova, ljudi
srednjeg ranga porežicu. No za diplomatsko plemstvo - ništa manje nego
čelična vrata, ograde pod naponom, osjetnici na prozorima i automatski
upravljani reflektori; sve to treba jamčiti njihov opstanak.
Kuća Woodrow ima tri etaže. Dvije gornje čine ono što sigurnosne tvrtke zovu
sigurno utočište, zaštićeno željeznom zavjesom na prvom odmorištu stubišta;
samo Woodrowi roditelji imaju ključ te pregrade. Zaključavala se i pregrada u
razizemlju na vrtnoj strani, koja je štitila Woodrowe od njihove posluge. U
raziz-melju je bio uređen gostinjski stan; Woodrowi su ga zvali "donji kat," jer
je zbog padine brijega djelomice bio podrum. Razizemni se stan sastojao od
dviju soba; obje bijahu bijelo oličene, skromno i strogo namještene, s čeličnim
rešetkama na prozorima. Sve je to i odviše podsjećalo na zatvor. Očekujući
dolazak gosta, Gloria je stan ukrasila ružama iz vrta; donijela je i svjetiljku za
čitanje iz Sand^jeve garderobe. Onamo je premjestila je radio i televizor za
poslugu - dobro će im činiti da neko vrijeme budu bez toga. Čak i tako, nije
baš bilo kao u hotelu A kategorije, povjerila se Eleni, bliskoj prijateljici,
engleskoj supruzi mekodlanoga grčkoga dužnosnika Ujedinjenih naroda. No
siroti će čovjek bar moći biti sam, a to je ono što svatko mora imati pošto
pretrpi gubitak najbližih, El; Gloria se samo osjećala posve isto kad joj je
mama umrla. Opet, naravno, Tessa i Justin su bili... imali su svakako
nekonvencionalan brak, ako to možemo tako nazvati... iako, Gloria osobno
nikad nije sumnjala daje tu bilo pravih osjećaja; bar s Justinove strane...
Uostalom, stoje zapravo bilo s Tessine strane - iskreno, koka, Bog sam može
znati; nitko od nas nikad neće.
Na to će Elena, iskusna u svijetu i u rastavama (Gloria nije bila nijedno od
toga), primijeti tek: "Čuj, samo ti pazi svoju slatku guzu, mila. Svježe
obudovjeli plejboji znaju bitijako pohotni."
Gloria Woodrow bila je jedna od onih primjernih diplomatskih supruga,
odlučnih u svemu vidjeti dobru stranu. Ako dobre strane ne bi bilo, ona bi se
srdačno nasmijala i rekla: "Ha! Eto, tu smo!" Bio je to poziv lovačkim rogom
svima kojih se to tiče da se skupe i podnesu životne tegobe bez prigovora. Bila
je vjerna učenica dobre privatne škole koja ju je osnovala. Staroj je školi
redovito slala izvješća o svom napretku, rado iščekujući vijesti od kolegica.
Za svaki Dan škole poslala bi im duhovit brzojav čestitke. Dan-danas poruke
je slala elektroničkom poštom, obično u stihu; nije htjela dopustiti da se
zaboravi kako je bila dobitnica školske prve nagrade za pjesništvo. Bila je
privlačna na jednostavan i ispravan način i poznato govorljiva, osobito ako se
nije baš imalo što reći. A imala je onaj teturavi, izvanredno ružni hod kako već
imaju Engleskinje iz kraljevskoga sloja.
Opet, Gloria Wbodrow nije bila prirodno glupa. Prije osamnaest godina na
Sveučilištu u Edinburgu rangirali su kao jedan od boljih mozgova u generaciji.
Za nju se govorilo da bi, da se nije toliko zanijela za Woodrowa, završila
politologiju i filozofiju s pristojnim ocjenama. Ipak, u godinama nakon toga,
brak, majčinstvo i nestalnost diplomatskoga života izbrisale su iz nje i ono
malo ambicije što je možda imala. Ponekad je, što je izazivalo Woodrowljevu
tihu žalost, namjerno ostavljala po strani svoj intelekt da bi - kako je mislila -
bolje odigrala ulogu supruge. No bio joj je i zahvalan na toj žrtvi, kao i na
tome što mu nije čitala misli, a opet se podatno oblikovala prema njegovim
težnjama. "Kad budem htjela svoj vlastiti život, reći ću ti," uvjeravala bi ga
kad bi ga primio napad krivnje ili dosade, pa bi je pritiskao da ponovno upiše
nešto na sveučilištu: studiraj pravo, studiraj medicinu - studiraj bilo što, za
Boga miloga. "Ako me ne voliš ovakvu kakva sam, onda je to druga stvar,"
odgovarala bi ona, spretno prebacujući njegov prigovor s posebnoga na opće.
"Ma ne, ne! Volim te upravo takvu kakva jesi!" bunio bi se on, iskreno je
grleći. Manje - više je i sam u to vjerovao.
Justin je postao tajni zatvorenik donjega kata navečer istoga crnog ponedjeljka
kad su mu priopćili vijest o Tessinoj smrti; došao je u doba kad se bude i
počinju mrmljati i brundati limuzine na prilaznim stazama veleposlaničkih
rezidencija, unutar željeznih dveri; prije nego pođu prema mistično odabranom
večerašnjem pojilištu. Je li danas Lumumbin dan? Ili Merdekin dan? Dan
Bastille? Nije važno: državna će zastava lepršati u vrtu, automatske škropilice
travnjaka bit će isključene, crvene staze položene; crni će sluge u bijelim
rukavicama dočekivati i najavljivati goste - baš kako su to činili u mračnim
kolonijalnim vremenima, kojih se svi s gađenjem odričemo. I da: iz
domaćinova salona dopirat će zvuči prikladne domoljubne glazbe.
Woodrow se s Justinom dovezao u crnom volksivagenovu kombiju. Iz bolničke
mrtvačnice Woodrow ga je otpratio do policijske uprave. Tamo gaje
promatrao kako svojim besprijekornim akademskim rukopisom sastavlja
izjavu o identificiranju trupla svoje žene. Iz uređaje Woodrowveć prije bio
nazvao Glo-riju da će, dopusti li promet, za petnaest minuta stići s njihovim
posebnim gostom. "On će se držati po strani od svijeta, draga, a naše je
pobrinuti se da i ostane tako." To, naravno, nije spriječilo Gloriju da nakratko
nazove Elenu; nazivala je i nazivala dok je nije dobila, kako bi se s njom
posavjetovala o večeri: kako ono - siroti Justin voli ribu, ili je pak ne
podnosi? Zaboravila je, ali čini joj se daje on jako pomodan. Nego, zaboga,
El, što ću? Što ću ja razgovarati s čovjekom dok je Sandv na straži u tvrđavi, a
ja ću biti s nesretnikom sate i sate, dane i dane? Hoću reći, sve prave teme su
strogo zabranjene.
"Nešto ćeš već smisliti, mila, ne brini se," uvjeravala ju je Ele-na, ne sasvim
ljubazno.
Gloria je ipak našla vremena ukratkoitpoznati Elenu s posve groznim
telefonskim pozivima kojima je obasipaju novinari te o ostalima, koje nije
uopće htjela preuzeti, nego je radije pustila neka Juma, njihov kućni sluga i
plemena Vakamba, kaže kako ni gospodin ni gospođa Woodrow nisu trenutačno
u mogućnosti preuzeti poziv. Iznimka je onaj krasni, tako fini mladić iz Daily
Telegrapha s kojim bi tako rado razgovarala, no Sandy joj je zabranio,
prijeteći da će joj zavrnuti vratom.
"Možda će ti pisati, mila," utješi je Elena.
Volksivagenov kombi sa zatamnjenim prozorima uđe na prilaznu stazu kuće
Woodrow; Woodrow iskoči kako bi provjerio da nema novinara. Odmah nakon
toga Gloria bijaše počašćena prvim pogledom na Justina udovca, čovjeka koji
je u razmaku od šest mjeseci izgubio novorođena sina i suprugu, Justina
rogonju komu više nitko neće nabijati rogove; Justina u odijelu od najfinije
tropske vune krojenu po mjeri, mekana pogleda, uobičajena za njega - njihova
skrivenog bjegunca, koga će sakriti u donjem katu. Justin je skinuo slamnati
šešir izlazeći sa stražnjega sjedala kombija, leđima okrenut publici;
zahvaljivao je svima, a "svi" znači: vozaču Livingstoneu, čuvaru Jacksonu i
Jumi, koji se beskorisno motao okolo, kao i obično. Zahvaljivao je laganim,
odsutnim naklonom zgodne tamnokose glave ljupko se krećući duž špalira
prema ulaznim vratima. Lice mu je prvo ugledala u tamnoj sjeni, zatim u
kratkotrajnu sutonu. On joj se približi i reče: "Dobra večer, Gloria. Vrlo lijepo
od tebe što si me primila." Rekao je to tako odvažno kontroliranim glasom da
bi mogla zaplakati, stoje poslije u potaji i učinila.
"Tako nam je drago što možemo Ikako pomoći, dragi Justine," promrmlja ona,
poljubivši ga u obraz s opreznom nježnošću.
"Još nema vijesti o Arnoldu, je li? Nitko nije zvao dok smo bili na putu?"
"Žalim, ali ni glasa. Svi smo na iglama, naravno." Zbilja se drži, pomisli ona.
Itekako. Junački.
Negdje iz daljine Woodrow joj je ganutim glasom govorio kako morajoš jedan
sat provesti u uredu, zlato, nazvat će; no jedva je na njega obraćala pozornost.
Koga je on izgubio, pomisli žestoko. Začu lupu zatvaranja vrata, pa kako
volksivagen polazi, no nije se obazirala. Oči su joj bile prikovane za Justina,
njenoga tragičnog junaka. Justin je bio žrtva isto koliko i Tessa, jer Tessa je
mrtva, a on će svoju tugu morati tegliti do kraja života. Već su mu obrazi
posivjeli, promijenio mu se način kako hoda i gleda oko sebe. Pokraj Glorijine
vrsne živice, zasađene prema njegovim naputcima, prošao je ni ne pogledavši
je. Isto tako i s eukaliptusima i afričkim smokvama, za koje joj nije dopustio
da ih plati. Jer to je bila jedna od onih izvanrednih Justinovih svojstava o
kojima je Eleni iste večeri podnijela iscrpno izvješće: on posjeduje golemo
znanje o biljkama, cvijeću i vrtovima. Gdje li je samo sve to naučio, El?
Možda od majke. Nije li ona bila rođena Du-dley? Da, svi Dudlevji bave se
vrtlarstvom kao ludi; čine to već stoljećima. Ovdje je, naime, riječ o klasičnoj
engleskoj botanici, koka, ne o bedastoćama iz nedjeljnih novina.
Doprativši dragocjenoga gosta do ulaznih vrata, preko predvorja, pa stubištem
za poslugu do donjega kata, Gloria ga provede zatvorskom ćelijom što će mu
biti dom za cijelo vrijeme izdržavanja kazne: garderobni ormar od grubo
oblanjanih dasaka gdje možeš objesiti odijela, Justine (zašto, zaboga, nije dala
Ebe-diji još pedeset šilinga pa da oboji nesretni ormar), komoda s crvotočnim
ladicama za tvoje košulje i čarape (zašto se nikad nisam sjetila presvući ih
papirom?)
No kao i obično, Justin je bio onaj koji se ispričava. "Bojim se da nemam baš
puno odjeće da stavim u ormar i ladice, Gloria. Kuću mi opsjedaju lovci na
vijesti, a Mustafa je izgleda ostavio slušalicu otklopljenu. Sandy je bio
ljubazan, pa je kazao da će mi posuditi sve što budem trebao, dok zrak ne bude
dovoljno čist da se mogu krišom odšuljati do svoje kuće."
"O, Justine, kako sam glupal" uzviknu Gloria, pocrvenjev-ši.
A zatim, ili zato što ga nije htjela ostaviti, ili nije znala kako bi to učinila,
inzistirala je da mu pokaže grozni stari hladnjak prepun boca s pitkom vodom i
sokova za rijeđenje (zašto dosad nije dala promijeniti brtvenu gumu
hladnjaka?) Led je ovdje, Justine; treba ga samo staviti pod mlaz vode da se
odvoji; tu je i plastični električni grijač vode za čaj i kavu što gaje uvijek
mrzila, i pištavi kotlić iz Ilfracombea s vrećicama Tetley čaja i pukotinom, i
olu-pana konzerva Huntley & Palmer's slatkih keksa, ako volih grickati prije
spavanja; Sandy uvijek voli, iako mu je dano do znanja da bi trebao smršaviti.
I napokon (hvala Bogu, konačno nešto što je u redu) krasna vaza raznobojnih
kamelija što ih je uzgojila prema njegovim naputcima.
"Eto, dakle, ostavljam te, onda, na miru," reče, pa već stigavši do vrata sjeti
se, zasramivši se jako, kako mu nije iskazala sućut. "Dragi Justine..." poče ona.
"Hvala ti, Gloria, stvarno ne treba," presiječe je on neočekivano čvrsto.
Kad su joj oduzeli njezin trenutak nježnosti, Gloria se izbori sama sa sobom
kako bi vratila praktični ton. "Da. Dobro. Dođi gore kad god zaželiš. Dobro?
U načelu, večera je u osam. Može pićence prije, ako ti prija. Radi što god
hoćeš. Ili ništa. Sam Bog zna kad će se Sandy vratiti." Izgovorivši sve to, laknu
joj te pođe na kat u svoju spavaću sobu, istušira se i uredi lice. Pođe zatim
pogledati što dečki rade u radnoj sobi. Utišani nazočnošću smrti, marljivo su
učili, ili su se bar pretvarali.
"Izgleda li strašno žalosno?" upita Harry, mlađi.
"Sutra ćeš se pozdraviti s njim. Budite vrlo pristojni i ozbiljni s njim. Mathilda
vam peče hamburgere. Jest ćete u igraonici, ne u kuhinji; jasno?" Dodatak je
izrekla gotovo prije nego je stigla i razmisliti što govori: "On je vrlo hrabar i
fin čovjek; ponašajte se prema njemu s dubokim poštovanjem."
Sišavši u dnevnu sobu, iznenadi se vidjevši kako Justin već tamo sjedi. Rado
je prihvatio obilnu čašu viskija sa sodom; ona si je pak natočila čašu bijelog
vina i sjela u naslonjač; inače Sandvjev, no tko sad mari za njega. Nekoliko
minuta (nije imala pojma koliko je to zapravo dugo trajalo) nijedno od njih
nije progovorilo. Začudo, Gloria osjeti tu tišinu kao vezu između njih dvoje, to
jaču što je dulje trajala. Justin je pijuckao viski. Laknu joj kad opazi da nije
preuzeo Sandvjevu iritantnu naviku da zatvara oči dok pije viski - kao da je
službeni kušač. S čašom u ruci, ode do francuskog prozora s pogledom na
reflektorima osvijetljeni vrt - dvadeset 150-vatnih žarulja spojenih na kućni
agregat; od plamena tih svjetala gorjelo mu je pola lica.
"Možda tako svi misle," primijeti on iznenada, vraćajući se jednom davnom
razgovoru.
"Što to?" upita Gloria, koja nije bila sigurna da se njoj obratio; ipak je pitala,
jer je očito s nekim želio razgovarati.
"Da te vole zbog nečega što nisi. Da si na neki način varalica. Kradljivac
srca."
Gloria nije uopće znala je li to nešto što svi misle, ali je znala da nipošto ne bi
trebali. "Naravno da nisi varalica, Justine," reče oštro. "Ti si jedan od
najiskrenijih ljudi što ih poznajem i uvijek si bio takav. Tessa te obožavala i
imala je i zašto. Bila je zbilja sretna djevojka." A što se tiče kradljlvaca srca,
nema nagrada u igri pogađanja tko je u tom paru bio kradljivac srca!
Justin ne odgovori na ovo grubo ohrabrivanje, ili ga bar nije čula. Neko
vrijeme sve stoje čula bila jelančana reakcija psećega laveža: kad je jedan
počeo, razlajali su se i svi ostali, gore i dolje zlatnim putem Muthaige.
"Uvijek si bio dobar prema njoj, Justine, tako je to bilo. Ne smiješ sama sebe
kažnjavati za zločine koje nisi počinio. Mnogi to ljudi čine nakon gubitka
najmilijih, a nisu pravedni sami prema sebi. Ne možemo se prema ljudima
ponašati kao da će svaki čast pasti mrtvi; kamo bi nas to odvelo? Zar ne? Ti si
joj bio vjeran. Uvijek," ustvrdi ona, implicitno govoreći kako se isto ne bi
moglo reći i za Tessu. On nije prečuo tu aluziju: samo što nije počeo govoriti o
onom izopačenom Arnoldu Blumu kad, na njezino olakšanje, u vratima začu
ključ; čarolija bijaše gotova.
"Justine, siroti moj, kako si mi?" uskliknu Woodrow, natoči si neobično
skromnu čašu vina prije no što se srušio na divan. "Nema novih vijesti, bojim
se. Ni dobrih ni loših. Nema tragova, nema sumnjivaca; ne još. Ni traga od
Arnolda. Belgijanci šalju helikopter, iz Londona stiže drugi. Novac, novac...
prokletstvo svih nas! Opet, on je belgijski državljanin, pa zašto ne? Kako sam
krasno izgledaš, draga. Što ima za večeru?"
Pio je, pomisli Gloria s gnušanjem. Pravi se da radi dokas-na, a onda sjedi u
uredu i pije dok ja natjerujem dečke da pišu zadaću. Začuje pokrete iz smjera
prozora i vidje kako se Justin, na njezin užas, sprema otići; ustrašen, bez
sumnje, slonovskom bešćutnošću njenog muža.
"Nećeš jesti?" pobuni se Woodrow. "Moraš ostati snažan, stari moj, znaš."
'Vrlo si ljubazan, ali nemam teka. Gloria, hvala ti još jednom. Laku noć,
Sandy."
"A Pellegrin šalje snažnu poruku potpore iz Londona. Cijelo je Ministarstvo
ožalošćeno, kaže. No nije htio smetati osobnim pozivom."
"Bernard je uvijek bio vrlo taktičan."
Promatrala je kako se vrata zatvaraju, osluškivala korake na betonskom
stubištu. Ugleda zatim njegovu praznu čašu na bambusovu stoliću pokraj
francuskoga prozora. Na jedan strašan tren bila je uvjerena kako ga nikad više
neće vidjeti.
Woodrow je nespretno trpao hranu u sebe, ne kušajući je oprezno i gurmanski,
kao obično. Gloria nije imala teka, kao ni Justin, pa gaje gledala. Gledao gaje
i Juma, njihov sluga, neumorno trčkarajući između njih dvoje.
"Kako se drži?" prošapće Woodrow konspirativno, pokazujući na pod kako bi
je upozorio da i ona govori tiho.
"Dobro dosad," odgovori ona, prihvativši muževu igru. "S obzirom na
okolnosti." Što li radiš tamo dolje? pitala se. Ležiš li na postelji i plačeš sam u
mraku? Ili zuriš kroz rešetke u vrt, razgovarajući s njenim duhom?
"Je li se išta važno pojavilo?" upita Woodrow, još napola konspirativan, zbog
Jume.'
"Kao, na primjer, što?"
"O našem ljubavniku," reče, blesavo se smješkajući. Na to Ju-ma ode po vrč
vode.
Satima je Gloria ležala budna pokraj muža koji je hrkao, sve dok joj se nije
učinilo da je odozdo začula zvuk. Iskrala se na stubište i povirila kroz prozor.
Struja se bila vratila, pa se narančasti sjaj grada dizao do zvijezda. No iz
osvijetljena vrta nije virila nikakva Tessa, pa ni Justin. Vrativši se u postelju,
pronađe Harrvja kako dijagonalno leži na njemu, s palcem u ustima i rukom
preko očevih prsa.
Obitelj je ustala rano, kao i obično, no Justin ih već bijaše pretekao, odjeven u
zgužvano odijelo te ih je čekao, sav ustreptao. Izgleda kao da mu je neugodno,
malo je odveć zaposlen, pomisli ona, previše je boje ispod njegovih smeđih
očiju. Dječaci mu sti-snuše ruku ganuto, kako ih je naputila; Justin pažljivo
uzvrati njihove pozdrave.
"Ah, Sandy! Dobro jutro," počne Justin čim se Woodrow pojavio. "Pitam se
možemo li na trenutak razgovarati."
Dvojica muškaraca povuku se na verandu.
"Riječ je o mojoj kući," poče Justin čim su ostali sami.
"Kući ovdje ili kući u Londonu, stari?" uzvrati Woodrow, uzaludno
pokušavajući biti vedar. Gloria je prisluškivala kroz kuhinjski prozorčić za
posluživanje; čula je svaku riječ i daje mogla, glavu bi mu otkinula.
"Ovdje u Nairobiju. Tamo su njezini privatni spisi, odvjetnički dokumenti.
Materijal njezine obiteljske zaklade. Spisi vrlo važni za nas oboje. Ne mogu
ostaviti njezinu osobnu poštu kenijskoj policiji da prekapa po tome."
"Kakvo rješenje predlažeš, stari?"
"Morao bih otići tamo. Odmah."
Tako je čvrst! raspjeva se Gloria u sebi. Tako jak, unatoč svemu!
"Dragi moj, to je nemoguće. Oni bi te lešinari živa pojeli."
"Mislim da to nije istina. Mogu me fotografirati, valjda. Mogu mi dovikivati.
Ako ne odgovorim, to je otprilike sve što mogu učiniti. Uostalom, uhvatit ćemo
ih dok se briju."
Gloria je dobro poznavala sve muževe smicalice. Za koji tren nazvat će
Bernarda Pellegrina u London. Uvijek to čini kad želi zaobići Portera
Coleridgea i dobiti odgovor koji želi čuti.
"Znaš što ću ti reći, stari moj: hajde, napiši popis svega što želiš. Ja ću to
nekako dati Mustafi, pa će ti on ovamo donijeti stvari."
Tipično, pomisli Gloria bijesno. Oklijeva, vrluda, svaki put traži crtu
najmanjeg otpora.
"Mustafa nema pojma što bi treba donijeti," začu Justinov odgovor, čvrst kao i
prethodni. "Popis njemu ništa ne znači. Čak je i popis za kupovinu previše za
njega. Dugujem joj to, Sandv. Za mene je to časna dužnost i jaje moram
obaviti. Bez obzira hoćeš li ti ići sa mnom ili ne."
Svaka čast! pljeskala je Gloria nijemo sa svog mjesta uz rub igrališta. Dobro
čovjek igra! Čak ni tada joj nije palo na um, makar su joj misli letjele na sve
strane, u neuobičajenim smjerovima, da bi njezin rnuž mogao imati i svoje
vlastite razloge za posjet Tessinoj kući.
Novinari se nisu brijali. U tome je Justin pogriješio. Odnosno, ako i jesu,
činili su to na okrajcima travnjaka blizu Justinove kuće, gdje su čitavu noć
proveli utaboreni u unajmljenim automobilima, bacajući smeće u grmove
hortenzija. Nekoliko afričkih prodavača u hlačicama s američkom zastavom i
bejzbolskim kapama otvorili su štand za prodaju čaja. Drugi su kuhali kukuruz
na ugljenu. Tromi policajci, naslonjeni na olupani policijski auto, zijevali su i
pušili cigarete. Njihov šef, golemi debeljko s ulaštenim smeđim remenom i
zlatnim rolexom, izvalio se na prednjem sjedalu zatvorenih očiju. Bijaše pola
osam ujutro. Grad se nije vidio od niske naoblake. Velike crne ptice
premještale su se na visoko postavljenim žicama, čekajući kad će se obrušiti
na hranu.
"Prođi, onda stani!" zapovjedi Woodrow, časnički sin sa stražnjega sjedala
kombija.
Išli su u istom sastavu kao jučer: Livingstone i Jackson naprijed, Woodrow i
Justin zgrčeni na stražnjem sjedalu. Crni je volkswagen imao diplomatske
registarske pločice, no isto tako i pola auta u Muthaigi. Dobro obaviješten
promatrač mogao je uočiti britanski predbroj na pločici, no u blizini nije bilo
tako dobro obaviještenih. Nitko ne obrati pozornost dok je Livingstone polako
provezao pokraj kolnog ulaza, pa uz padinu. Zaustavivši kombi, povuče ručnu
kočnicu.
"Jacksone, izađi iz kombija, polako siđi niz brijeg do kolnog ulaza u kuću
gospodina Quaylea. Kako ti se zove vratar?" Posljednje je pitanje bilo
upućeno Justinu.
"Omari," glasio je Justinov odgovor.
"Reci Omariju neka otvori vrata tek kad se kombi posve približi, u zadnji tren;
isto tako, neka ih zatvori čim uđemo. Ostani s njim da vidiš hoće li učiniti
točno što si mu rekao. Sad!"
Jackson je bio rođen za tu ulogu. Protegne se, poigra se remenom, pa krenu niz
brijeg do Justinovih sigurnosnih vrata gdje se, pod pogledima redarstvenika i
novinara, smjestio pokraj Omarija.
"U redu. Kreni natrag!" zapovjedi Woodrow Livingstoneu. "Vrlo sporo.
Polako, polako."
Livingstone otpusti ručnu kočnicu pa, s upaljenim motorom, pusti vozilo kliziti
natrag, sve dok stražnji kraj auta nije ušao na Justinovu prilaznu stazu. Okreće
se, mogli su misliti promatrači. Ako su to i mislili, nisu dugo, jer je sljedećeg
trena pritisnuo gas i jurnuo natrag prema kolnom ulazu, a zapanjeni su novinari
skakali lijevo i desno ispred njega. Vratnice se otvoriše: jednu je stranu
povukao Omari, drugu Jackson. Čim je kombi prošao, vrata se zalupiše. Kad
su ušli, Jackson brzo opet uđe u auto; Livingstone zatim odveze bez stajanja
sve do verande, popevši se čak dvije stube, tako da se prednji kraj auta
zaustavio samo nekoliko pedalja od ulaznih vrata. Justinov kućni sluga Mustafa
ih je, pametno predvidjevši sve, brzo otvorio s unutarnje strane. Woodrow pak
izgura Justina ispred sebe, u kuću; zatim se on nađe u predvorju kuće i zalupi
vrata za sobom.
Kuća bijaše u mraku. Iz pijeteta prema Tessi, ili iz straha od lovaca na vijesti,
tek - kućna je posluga navukla zastore. Trojica muškaraca stajala su u
predvorju: Justin, Woodrow i Mustafa. Mustafa je tiho plakao. Woodrow je
uspijevao naslutiti njegovo zgužvano lice, grimasu boli i bijele zube, dvije
pruge suza široko razmaknute na obrazima, gotovo pod ušima. Justin zagrli
Musta-fu, tješeći ga. Zaprepašten takvim neengleskim pokazivanjem osjećaja,
Woodrow se osjeti uvrijeđen. Justin privuče Mustafu k sebi, dok mu stisnute
čeljusti nisu počinule na Justinovu ramenu. Woodrow je bilo neugodno; gledao
je u stranu. Na dnu hodnika
pojavi se nekoliko sjena iz dijela kuće za služinčad: jednoruki ilegalni
ugandski šamba dječak koji je Justinu pomagao u vrtu, čije ime Woodrow
nikad nije uspio zapamtiti. Također se pojavila ilegalna useljenica iz Južnog
Sudana Esmeralda, koja je imala problema s momkom. Tessa bi s se uvijek
smilovala na tužnu priču, a ionako se nije rado pokoravala propisima. Njezin
je dom stoga katkad podsjećao na panafričko prenoćište za invalidne
izbjeglice i gubitnike. Woodrow je više puta upozoravao Justina na to, no
svaki bi put naišao na zid. Samo Esmeralda nije plakala. Umjesto toga, držala
se drveno, što bijelci obično - pogrešno - drže znakom ravnodušnosti.
Woodrowje znao da nije to. Bila je to bliskost. Takav je stvarni život, reče
samom sebi. Tuga, mržnja i zaklani ljudi. To je naša svagdašnjica otkad smo se
rodili, a ti Vazungu nisi.
Blago odgurnuvši Mustafu, Justin primi Esmeraldu za obje ruke, ona prisloni
sljepoočnicu s kosom ukrašenom sitnim pletenicama sa šarenim stakalcima uz
njega. Woodrow je imao osjećaj kako je pripušten u osjećajni krug za koji nije
ni sanjao da postoji. Bi li Juma tako plakao da Gloriji prerezu vrat? Bi vraga!
A Ebediah? A Glorijina nova sobarica, kojoj nikako da zapamti ime? Justin
privije ugandskoga dvorišnoga slugu uza se, pogladi ga po obrazu, a onda
okrenu leđa svima njima te se desnicom primi za stubišnu ogradu. Na tren je
izgledao poput starca, što ce uskoro i postati; sporo se počne vući uzbrdo.
Woodrow ga je gledao kako doseže sjene na odmorištu i nestaje u spavaćoj
sobi u koju Woodrow nikada nije ušao, a bezbroj je puta zamišljao kako ulazi.
Shvativši da je sam, Woodrow se strese, osjetivši se ugroženim. Tako se
osjećao svaki put kad bi ušao u njezinu kuću-kao dječak sa sela tek pristigao u
veliki grad. Ako je koktel-za-bava, zašto ja ne poznajem uzvanike? Za koji se
plemeniti cilj ona večeras zauzima? U kojoj će je sobi pronaći? Gdje je Blum?
Uz nju, najvjerojatnije. Ili u kuhinji, gdje do suza nasmijava poslugu. Sjetivši
se zašto je došao, Woodrow nesigurno pođe po-lumračnim hodnikom prema
vratima dnevne sobe. Nisu bila zaključana. Traci jutarnjega sunca probijali su
se između zastora osvjetljujući štitove i krinke te grubo pletene, rukom
izrađene prostirke što su ih proizveli invalidi; tim je predmetima Tessa uspjela
oživjeti sumorno državno pokućstvo. Kako je samo uspjela da sve to smeće
tako zgodno izgleda? Kamin posve jednak kao nas, s jednakim strojno
kovanom željeznom ogradicom i priborom za čišćenje kao i kod nas - kao u
veseloj Engleskoj. Sve isto kao kod nas, ali manje, jer QuayleOvi nemaju
djece i nižega su čina. Pa zašto je onda Tessina kuća uvijek izgledala kao
prava kuća, dok su naše tek njezine nemaštovite, ružne sestre?
Zastane stigavši do sredine sobe; snaga sjećanja ga je zakočila. Evo, baš sam
ovdje stajao i držao joj predavanje - njoj, gro-fičinoj kćeri, iza ovoga lijepog
intarziranog stola za koji mi je kazala kako ga je njezina majka voljela, dok
sam grčevito stiskao tanki naslon stolca od tikovine i propovijedao kao
viktorijanski otac. Tessa je stajala tamo, ispred prozora, a sunce se lako
probijalo kroz njezinu pamučnu haljinu. Je li znala da govorim njezinom golom
obrisu? Je li znala da samo to što je gledam znači ispunjenje mojih snova, daje
moja djevojka na plaži, moja neznanka u vlaku?
"Mislio sam kako je najbolje da se navratim," glasio je strogi početak.
"Zašto si tako mislio, Sandy?" pitala je ona.
Jedanaest sati. Sastanak diplomatskog osoblja završen, Jus-tin na sigurnom,
poslan u Kampalu, gdje pohađa nekakvu beskorisnu trodnevnu konferenciju o
djelotvornoj uporabi humanitarne i razvojne pomoći. Ovdje sam službeno, no
automobil sam ipak parkirao u pokrajnjoj ulici kao grizodušni ljubavnik koji
posjećuje koleginu lijepu mladu ženu. Bože dragi, kako je lijepa! Bože dragi,
kako je mlada! Mlada: njezine se čvrste, visoko postavljene grudi uopće ne
miču. Kako je samo Justin pušta iz vida? Mlada je: vidi joj sive oči raširene
od gnjeva, vidi joj smiješak previše mudar za njezine godine. Woodrow
smiješak ne vidi, jer je Tessa u protusvjetlu prema njemu. No čuje joj ga u
glasu. U njezinu zadirkujućem, lisičastom, damskom glasu. Može ga u svako
doba prizvati u pamet. Isto tako je kadar prizvati obrise njezina struka i
bokova, njezina golog obrisa, njezin izluđujuće lagan hod. Nije ni čudo što su
Justin i ona pali jedno na drugo: od istoga su čistokrvnoga soja, samo s
dvadeset godina razlike.
"Tess, iskreno, ne ide dalje ovako."
"Ne zovi me Tess!"
"Zašto ne?"
"To je ime rezervirano za nekoga."
Za koga, pitao se. Za Bluma, ili za nekoga drugog ljubavnika? Quayle je nikad
nije tako zvao. Ni Ghita, koliko Woodrow zna.
"Jednostavno se ne možeš i dalje tako slobodno izražavati. Hoću reći, svoja
mišljenja."
Slijedio je prijelaz što gaje unaprijed isplanirao, dio govora u kojem je
podsjeća na njezine dužnosti kao odgovorne supruge diplomata na službi u
inozemstvu. Ali nije uspio doći do kraja. Riječ "dužnost" potaknula ju je na
djelovanje.
"Sandy, ja imam dužnost prema Africi. A ti?"
Na vlastito iznenađenje, spremno je odgovorio na to pitanje. "Prema mojoj
zemlji, ako mogu biti patetičan. Justin je isti takav. Odgovoran sam i britanskoj
Služi vanjskih poslova i šefu misije. Jesi li zadovoljna odgovorom?"
"Znaš i sam da nisam. Uopće nisam zadovoljna. Promašio si čitave kilometre."
"Otkud bih ja to trebao znati?"
"Mislila sam kako si možda došao da bismo razgovarali o iznimno zanimljivim
dokumentima
što sam ti ih dala."
"Ne, Tessa, nisam zato došao. Došao sam ti kazati da odmoriš malo usta od
govorenja o zlodjelima Moijeve vlade pred baš svakom šušom u Nairobiju.
Došao sam te zamoliti da malo pokušaš igrati za svoju momčad, umjesto što...
ah, sama dovrši rečenicu!" završi on grubo.
Bih li joj se tako obratio da sam znao kako je trudna? Vjerojatno bih bio manje
oštar. No morao bih joj reći. Jesam li naslutio daje trudna dok sam se trudio ne
zapažati njezin goli obris? Ne. Želio sam je do nepodnošljivosti, stoje mogla
opaziti po tome što mi se glas izmijenio, a pokreti bili čudno kruti.
"Hoćeš, dakle, reći da ih nisi pročitao?" reče ona, držeći se čvrsto dokumenata
kao teme. "Evo, sljedećeg ćeš trena reći kako nisi imao vremena."
"Naravno da sam ih pročitao."
"I onda, Sandy, što si s njima učinio, pošto si ih pročitao?"
"U njima nema ničega što nisam već prije znao. Isto tako, nema ničega što bih
mogao učiniti."
"Dakle, Sandy, to je vrlo negativan pristup. Štoviše, to je kukavno. Kako to da
ne možeš ništa učiniti?"
Woodrow odgovori, mrzeći vlastite riječi: "Zato što smo mi diplomati, a ne
policajci, Tessa. Moijeva je vlada do kraja korumpirana - kažeš ti meni. U to
nikad nisam ni sumnjao. Ova zemlja umire od side, bankrotirala je. Nema
nijedne djelatnosti: od turizma, preko zaštite prirode, školstva, prometa,
socijalne skrbi do telekomunikacija - u kojoj se sve ne bi raspadalo od
pronevjera, nesposobnosti i nehaja. Dobro si primijetila. Ministri i vladini
dužnosnici stavljaju na stranu za sebe čitave tegljače humanitarne pomoći u
hrani i lijekovima, namijenjene izgladnjelim izbjeglicama. Katkada to rade uz
pomoć djelatnika humanitarnih organizacija; tako ti kažeš. Naravno daje tako.
Godišnje se ovdje troši na zdravstvo pet dolara po glavi stanovnika. A to je
prije nego što svatko, od vrha do dna, uzme svoj dio mita. Policija rutinski
zlostavlja svakoga tko je dovoljno blesav da sve te stvari javno kaže. Također
točno. Proučavala si njihove metode. Koriste se vodenim mučenjem, kažeš ti.
Moče ljude u vode, pa ih batinaju, od čega ostaje manje vidljivih tragova.
Imaš pravo. Oni to zaista rade. Oni ne biraju, nego udaraju sreda. A mi se ne
bunimo. Isto tako, iznajmljuju oružje prijateljskim ubilačkim bandama, koje ga
vraćaju u cik zore, inače neće dobiti natrag novčani polog. Visoki povjerenik
se nad svime tim gnuša isto koliko i ti, a ipak ne prosvjedujemo. Zašto ne?
Zato što smo mi ovdje, srećom, kako bismo zastupali našu zemlju, a ne
njihovu. Imamo ovdje u Keniji trideset pet tisuća domaćih Britanaca čiji
nesigurni život, zdravlje i prihod ovise o mušicama predsjednika Moija.
Visoko povjerenstvo im ne želi činiti život težim nego što jest."
"A ti moraš predstavljati britanske interese," podsjeti ga ona podrugljivo.
"Tessa, to nije grijeh," uzvrati on, pokušavajući odlijepiti donji dio svog
pogleda od njenih grudi, vidljivih pod tankim tkanjem oprave. "Trgovina nije
grijeh. Trgovati sa zemljama u razvoju nije grijeh. Trgovina im pomaže u
razvoju. To omogućuje reforme. Onakve reforme kakve svi želimo. Tako se
približavaju suvremenom svijetu. Omogućuje nama da im pomažemo. Kako
možemo pomagati siromašnim zemljama ako sami nismo bogati?"
"Sranje."
"Molim?"
"Lažno, umišljeno, punokrvno sranje iz britanskog Ministarstva vanjskih
poslova, ako hoćeš puni naziv. Sranje dostojno samog neprocjenjivog
Pellegrina. Pogledaj oko sebe! Trgovina ne obogaćuje sirotinju. Profiti ne
kupuju reforme. Oni kupuju korumpirane vladine dužnosnike i bankovne račune
u Švicarskoj."
"S time se uopće ne slažem i..."
Prekine ga. "Znači - ad akta! Arhiviraj i zaboravi, je li tako? Bez daljeg
postupka; potpis: Sandy. Sjajno! Majka demokracije Britanija još se jednom
razotkrila kao lažljiva licemjerka, koja propovijeda slobodu i ljudska prava za
sve, osim kad se nada da bi mogla zaraditi."
"To je nekorektno! U redu, Moijevi momci su lupeži, a starom je ostalo još
nekoliko godina na vlasti. No na obzoru se naziru dobri znakovi. Šapat u
odgovarajuće uho - zajedničko uskraćivanje humanitarne pomoći od'Svih
donatorskih država - tiha diplomacija - sve to ima učinka. Richard Leakev je
pozvan u vladu kako bi zaustavio korupciju i uvjerio donatore da mogu opet
početi davati pomoć, ne bojeći se da time financiraju Moi-jeve reketaše."
Počinje zvučati kao pisani naputak iz Ministarstva, i zna da je tako. Što je još
gore, i ona to zna; dokaz: široko je zijevnula. "Kenija možda i nema neku
sadašnjost, ali zato ima budućnost," završava odvažno. I čeka neki znak s
njezine strane da se kreću prema dogovoru o prekidu vatre.
No Tessa, prekasno se sjetio, nije pomiriteljica; a nije ni njezina bliska
prijateljica Ghita. Obje su dovoljno mlade da vjeruju kako postoji
jednostavna, apsolutna istina. "U dokumentu koji sam ti dala navedena su
imena, datumi i brojevi bankovnih računa," inzistira ona neumorno i
neumoljivo. "Nekoliko je ministara navedeno poimence te jasno i
argumentirano optuženo. Bi li to isto tako moglo biti šaputanje u pravo uho? Ili
možda uho ne sluša?"
"Tessa!"
Odmače se od njega kad joj je prišao.
"Sandy."
"Slušam te i razumijem. Ali za Boga miloga, ako smo pri zdravoj pameti:
nećeš valjda ozbiljno očekivati da bi Vlada Njezina veličanstva, oličena u
Bernardu Pellegrinu, mogla i trebala provesti lov na vještice protiv ministara
kenijske vlade! Hoću reći, zaboga - pa ni mi Britanci nismo posve imuni na
korupciju! Hoće li kenijsko Visoko povjerenstvo početi čistku kod nas?"
"Sve što govoriš je čista obmana!" prosikće ona usplamtjelih očiju.
Na Mustafu nije računao. Tiho je ušao, na vršcima prstiju. Prvo je između njih
na sag stavio stolić, a zatim srebrni pladanj sa srebrnim kavnikom i košaricom
za kolačiće njene pokojne majke, ispunjenom slatkišima. Upad je očito
potaknuo Tessin vječni smisao za predstavu. Eto, klekla je uspravno pred
stolić, zaba-civši ramena tako te joj se haljina napela na prsima dok posipa
svoj govor podrugljivim pitanjima o njegovu ukusu.
"Voliš li crnu, Sandy, ili sa sasvim malo vrhnja. Oprosti, zaboravila sam," pita
ona lažno ljubazno. Vodimo farizejski život
- kazuje mu ona -Afrika umire pred našim vratima, a mi ovdje sjedimo ili
klečimo i pijemo kavu sa srebrnoga pladnja, dok djeca skapavaju od gladi na
kraju iste ulice, bolesni umiru i pokvareni političari uništavaju ovu zemlju
pošto ih je na prijevaru izabrala. "Lov na vještice - kad si ga već spomenuo -
bio bi izvrstan početak. Imenujmo ih, osramotimo ih! Otkinimo im glave i
nabodimo ih na koplja oko gradskih zidina. Nevolja je u tome što to ne radi.
Isti popis srama nairobijske novine objavljuju svake godine. Svake su godine
imena istih kenijskih političara na njemu. I što? Ništa! Nitko ne gubi fotelju,
nitko nije uhićen, nikome se ne sudi." Pruža mu šalicu, naginjući se na
koljenima prema njemu. "Ali to tebe ne dira, zar ne? Ti si čovjek za status quo.
To je tvoja odluka. Nije ti to nametnuto. Sam si to izabrao; ti sam, Sandy.
Jednog si se jutra pogledao u zrcalo i rekao: 'Zdravo, ja. Od sada nadalje
ostavit ću svijet kakva sam ga zatekao. Tražit ću najbolje za Britaniju i to ću
smatrati svojom dužnošću. Nije važno ako u takvu dužnost ulazi pomagati
opstanak nekih od najgorih režima na svijetu. Ja ću obaviti svoju dužnost.'"
Ona mu ponudi šećer, a on ga bez riječi odbije. "Dakle, bojim se da se ne
možemo složiti. Ja hoću progovoriti. Ti hoćeš da zabijem glavu u pijesak gdje
je i tvoja. Nekom je dužnost nešto učiniti, drugome od toga se što bolje izvući.
Ništa novo."
"A Justin?" pita Woodrow, izigravajući i svoju zadnju kartu, no ni ona ne
dobiva. "Pitam se gdje je njegovo mjesto u svemu ovome."
Ona se ukoči, osjetivši zamku. "Justin je Justin," odgovori oprezno. "On je
odabrao i ja sam odabrala."
"I Blum je također odabrao, pretpostavljam," naceri se Woo-drow. Ljubomora
i gnjev nagnali su ga izgovoriti ime za koje se bio zarekao da ga nipošto neće
reći. Ona se pak, izgleda, zarekla da ga neće čuti, jer je čvrsto stisnula usne
dok čeka da Sandy napravi još veću budalu od sebe. Što on i čini. U velikom
stilu. "Ne misliš li, na primjer, da škodiš Justinovoj karijeri?" upita bahato.
"Jesi li zato došao?"
"U osnovi, tako je."
"Držala sam kako si me došao spasiti od mene same. Kad ono, ti si došao
spasiti Justina od mene. Kakva muška solidarnost!"
"Smatrao sam da su tvoji i Justinovi interesi istovjetni."
Ciničan smijeh bez humora; bijes joj se vratio. "Gospode Bože! Sandy, ti si
valjda jedini čovjek u Nairobiju koji misli takvo što!" Ustala je; igra je
završena. "Mislim daje bolje da sada po-đeš. Ljudi će početi pričati o nama.
Neću ti više slati nikakve dokumente - možeš se opustiti. Ne smijemo pokvariti
rezalicu papira visokog povjerenika prekomjernom uporabom, zar ne? Osim
toga, ti bi mogao izgubiti bodove za promaknuće."
Proživljavajući opet taj prizor kao što gaje toliko puta u duhu opetovao u
prošlih dvanaest mjeseci otkako se dogodio, osjećajući opet poniženje i
frustraciju dok mu je njezin prezrivi pogled palio leđa dok je odlazio,
Woodrow kradomice otvori plitku ladicu u stoliću što ga je njezina mati
voljela. Pomete rukom nutrinu ladice i pokupi sve što je u njoj bilo. Bio sam
lud, reče sam sebi, opravdavajući svoj čin. Morao sam učiniti nešto
nerazumno. Pokušavao sam srušiti krov nad glavom kako bih vidio zvjezdano
nebo.
Jedan papir - to je sve što traži dok mahnito prekapa i prevrće po ladicama i
policama -jedan beznačajni list plavog uredskog papira Njezina veličanstva,
ispisan na jednoj strani mojim rukopisom; tamo je izrečeno neizrecivo
riječima koje nisu dvoznačne, ne govore S jedne je strane to, no s druge strane,
ja tu ne mogu ništa učiniti; nije potpisano sa S. niti W., nego Sandy lijepim,
čitljivim rukopisom, vrlo blizu prezimena WOODROW ispisana velikim
slovima, kako bi pokazao cijelom svijetu i Tes-si Quayle kako je, za pet
poremećenih minuta, vrativši se u svoj ured te iste večeri, s njezinom golom
siluetom koja mu gori u sjećanju i s velikom čašom dobrodošla viskija pokraj
njegova lakta sramežljiva ljubavnika, izvjesni Sandy Woodrow, voditelj Ureda
britanskog visokog povjerenstva u Nairobiju, počinio čin jedinstvene,
namjerne, proračunate ludosti, riskirajući karijeru, ženu i djecu u nastojanju -
unaprijed osuđenu na neuspjeh - da približi svoj život svojim osjećajima.
Napisavši sve stoje napisao, stavio je rečeno pismo u omotnicu Njezina
veličanstva i zalijepio omotnicu jezikom s okusom viskija. Brižljivo je ispisao
adresu te je - zanemarujući sve razumne unutarnje glasove koji su ga
nagovarali neka pričeka još sat, još dan, još jedan život, popije još jedan
viski, zatraži dopust i otputuje u Englesku, ili u najmanju ruku odgodi slanje
pisma do sutra ujutro, kad sve prespava - odnio pismo u otpremu pošte, gdje
će lokalni zaposlenik, Kikuju imenom Jomo, nazvan po znamenitom Kenvatti,
ne pitajući se zašto voditelj ureda šalje dostavom pismo s oznakom OSOBNO
goloj silueti lijepe mlade supruge podređenoga kolege, ubaciti pismo u vreću s
oznakom LOKALNA POŠTA BEZ TAJNOSTI, službouljudno otpjevavši:
"Laku noć, gospodine Woodrow," vraćajući se na svoje mjesto.
Stare božične čestitke.
Stare pozivnice što ih je Tessa označila križem, stoje značilo da neće ići.
Druge označene naglašenijim "nikad".
Stara razglednica sa željama za rVfzo ozdravljenje, od Ghite Pearson, sa
slikom indijskih ptica.
Vrpca svezana u ukrasni čvor, vinski čep, svežanj diplomatskih posjetnica što
iz zajedno drži čelična kvačica.
No nigdje malog plavog lista papira Njezina veličanstva na čijem je kraju
trijumfalno nažvrljano: "Volim te, volim te, volim te. Sandy."
Woodrow je hitro pretraživao i posljednje police, otvarajući nasumce knjige i
kutije sa sitnicama; napokon prizna poraz. Sa-beri se, čovječe, zapovijedao je
samom sebi, boreći se da pretvori lošu vijest u dobru. U redu: nema pisma.
Zašto bi ga i bilo? Tes-sa? Nakon godinu dana? Takva žena, koja voli flertati, s
mužem slabićem; njoj se muškarci nabacuju dvaput mjesečno. Triput! Jednom
tjedno! Dnevno! Znojio se. U Africi je znoj iz njega probijao kao mastan tuš,
pa bi presušio. Stajao je s glavom prema naprijed, puštajući bujicu neka teče,
slušajući.
Kojeg li vraga taj čovjek radi tako dugo? Hoda amo-tamo. Osobni spisi, rekao
je. Odvjetnički dokumenti. Kakve lije to papire držala gore, koji su bili
previše osobni za prizemlje? Zazvoni telefon u dnevnoj sobi. Zvonio je
neprestano otkad su ušli u kuću, no tek je sada to primijetio. Novinari?
Ljubavnici? Koga briga? Pusti neka zvoni. U mislima pregleda tlocrt vlastite
kuće, pa ga primijeni na ovu. Justin je odmah iznad njega, lijevo od stubišta
kad se ide na kat. Tamo su: garderoba, kupaonica i glavna spavaća soba.
Woodrow se prisjeti kako mu je Tessa pričala da je pretvorila garderobu u
radnu sobu: Nemaju samo muškarci kabinete. I mi cure ih imamo, rekla mu je
provokativno, kao da mu pokazuje intimne dijelove svoga tijela. Ritam se
promijenio. Sada prikupljaš stvari koje leže razbacane po sobi. Koje stvari?
Dokumenti koji su nam oboma dragocjeni. Možda su i meni dragocjeni,
pomisli Woodrow i smuči mu se od ponovnoga sjećanja na vlastitu glupost.
Shvativši kako se našao pokraj prozora što gleda na stražnji vrt, odmakne
zastore i ugleda cvjetne vijence od procvalih grmova, ponos Justinovih
"otvorenih dana" za niže osoblje, kad je posluživao jagode s tučenim vrhnjem i
hladno bijelo vino te ih provodio svojim Edenom. "Jedna godina vrtlarstva u
Keniji vrijedi za deset godina u Engleskoj," rado je opetovao za svojih
komičnih obilazaka ureda Visokoga povjerenstva, kad je dijelio dečkima i
curama svoje cvjetove. Kad se bolje razmisli, vrt je bio jedina tema o kojoj se
on ikada hvalio. Woodrow zaškilji ustranu, uz padinu brijega. Kuća Quayle
nije bila daleko od njegove. S obzirom na položenost tla, noću su mogli vidjeti
jedni drugima rasvijetljene prozore. Pogled mu padne baš na onaj prozor s
kojega je toliko puta čeznutljivo zurio ovamo. Najednom je bio bliže nego ikad
da se rasplače. Na licu osjeti njezinu kosu. Mogao bi plivati u njezinim očima,
mirisati njezin parfem i miris tople slatke trave što ga osjetiš dok plešeš s
njom na Božić u Klubu "Muthaiga," pa ti se pukim slučajem nos očeše o
njezinu kosu. To zastori čekaju, shvati on, čekaju povlačenje njegovih
polusuza. Zastori su zadržali njezin miris i sad sam licem prema njima.
Odjednom pograbi zastore objema rukama, želeći zariti lice u njih. "Hvala ti,
Sandy. Oprosti što sam te pustio čekati." Okrene se, odbacivši zastore. Justin
se motao predvorjem; djelovao je jednako zbunjeno kao i Woodrow, čvrsto
držeći dugu, narančastu Gladstoneovu torbu oblika kobasice, tešku, natrpanu
do vrha, s mjedenim kopčama, mjedenim kutovima i mjedenim bravicama na
oba kraja.
"Sve obavljeno, stari? Jesi li obavio svoju časnu dužnost?" upita Woodrow,
iznenađen i osupnut, no kao dobru diplomatu u trenu su mu se vratile sabranost
i šarm. "Vrlo dobro. Tako treba. Znači, sad imaš sa sobom sve po što si
došao?" "Mislim daje tako. Da. Imam." "Zvučiš kao da nisi siguran."
"Zbilja? Nisam htio. Njenog oca," objasni, pokazujući na torbu.
"Izgleda više kao da pripada liječniku aborteru," pokuša se Woodrow našaliti.
Ponudio mu je pomoć, no Justin je radije svoj teret nosio sam. Woodrow uđe u
kombi, Justin za njim, pa je sjedio obgrlivši torbu jednom rukom. Do njih kroz
tanke zidove dopriješe novinarska dovikivanja:
"Što mislite, gospodine Quayle, je lije Blum ubio?" "Hej, Justine, moj vlasnik
nudi veliku, veliku lovu!" Iz smjera kuće, iznad zvonjave telefona, Woodrowu
se učini kako je čuo plač dojenčeta; shvati daje to Mustafa.

TREĆE POGLAVLJE
Odjeci Tessina ubojstva u tisku u početku nisu bili ni upola tako gadni koliko
su se Woodrow i njegov visoki povjerenik bojali. Govnari koji su stručnjaci u
pravljenju nečega iz ničega, oprezno je primijetio Coleridge, isto su tako
sposobni načiniti ništa od nečega. Kao prvo, to je upravo ono što su sad
učinili. "Savanski banditi ubili ženu britanskog diplomata," glasili su naslovi
prvih članaka. Taj grubi pristup, koji se mijenjao pomalo prema gore za
ozbiljne novine, a prema dolje za tabloide, dobro je služio raznoliku
čitateljstvu. Razglabalo se o rastućim pogibeljima za humanitarne djelatnike
diljem svijeta; bilo je oštrih komentara o neuspjehu Ujedinjenih naroda u
zaštiti vlastitih ljudi i o sve većem broju humanitaraca koji su za svoju važnu i
hrabru djelatnost morali platiti najvišu cijenu. Govorilo se svisoka i o
anarhičnim plemenima u potrazi za nekim koga će požderati, o obrednim
umorstvima, vještičarstvu i grozovitoj trgovini ljudskom kožom. Velika se
pozornost pridavala lutajućim bandama ilegalnih useljenika iz Sudana,
Somalije i Etiopije. No ni riječi o neosporivoj činjenici da su Tessa i Blum,
naočigled osoblju i gostima, dijelili istu kućicu u noći prije njezine smrti.
Blum je bio "belgijski humanitarac" - točno - "medicinski savjetnik
Ujedinjenih naroda" - netočno -"stručnjak za tropske bolesti" - netočno - te se
strahovalo kako su ga ubojice oteli da bi ga držali zbog otkupnine, ili ga ubili.
Veza između iskusnoga dr. Arnolda Bluma i njegove lijepe mlade štićenice
bila je zajednički rad na humanitarnim ciljevima, i samo to. Noah je stigao
samo do prvih izdanja, a onda je umro po drugi put. Crna krv, kako zna svaki
početnik u londonskom Fleet Streetu, nije vijest, no odrubljivanje glave je već
vrijedno spomena. Reflektor je neumoljivo počivao na Tessi, djevojci iz
visokog društva koja je postala oksfordsko - kembrička pravnica, na princezi
Diani afričkih siromaha, majci Terezi nairobijskih slamova, na Anđelu
Ministarstva vanjskih poslova koga baš briga. Komentar Guardiana
naglašavao je činjenicu daje "diploma-tica novoga tisućljeća" (!) susrela svoju
smrt baš u Leakevjov kolijevci čovječanstva. Iz toga je člankopisac izvukao
uznemirujuću pouku da, iako se međurasni odnosi možda i mijenjaju, ne
možemo začepiti izvore divljaštva, koji se nalaze u srcu tame u svakome
čovjeku. Članak je ponešto izgubio na snazi kad je redaktor koji ne poznaje
Afriku smjestio ubojstvo na obalu jezera Tanganjike umjesto Turkane.
Objavljeno je mnoštvo njezinih fotografija. Vesela beba Tessa u rukama svog
oca suca, dok je Njegova milost bio još skromni odvjetnik s prihodom od
samo pola milijuna funti godišnje. Desetogodišnja Tessa u plisiranoj bluzi i
jahaćim hlačama u privatnoj školi za bogate djevojčice; u pozadini pitomi
poni. (Makar joj je majka bila talijanska grofica, s odobravanjem se
primjećivalo, njezini su se roditelji mudro odlučili za britansko školovanje.)
Zlatna djevojka, šiparica Tessa u bikiniju; njezino još neprereza-no grlo vješto
naglašeno retuširanjem. Tessa sa zgodno podignutom akademskom kapom na
glavi, u sveučilišnoj halji i minici. Tessa u smiješnoj odori britanskog
odvjetnika, slijedeći oca. Tessa na dan svoga vjenčanja, sa starim etonskim
đakom Justinom, koji se već smiješi smiješkom staroga Etonca.
Spram Justina je tisak pokazao začuđujuću suzdržanost, djelomice stoga što
nisu željeli da išta naruši blistavu sliku njihove Instant-junakinje, djelomice
stoga što se o'njemu gotovo i nije imalo što reći. Justin je bio "jedan od vjernih
britanskih diplomata srednjega ranga" (tj. običnih birokrata) - dugo vremena
stari momak "rođen u obitelji s diplomatskom tradicijom"; on je prije nego se
oženio vio britansku zastavu u nekim od najnepoželjnijih neuralgičnih točaka
kugle zemaljske, kao što su Aden i Bejrut. Kolege su lijepo govorili o njegovoj
hladnokrvnosti u kriznim situacijama. U Nairobiju je vodio "visokotehnološki
međunarodni forum" o humanitarnoj i razvojnoj pomoći. Nitko nije spomenuo
riječ "žabokrečina". Pomalo smiješno, ustanovilo se daje nestašica njegovih
fotografija od prije ili poslije vjenčanja. "Obiteljska snimka" je prikazivala
zamišljena, introvertirana mladića koji kao da je bio predodređen za rano
udovištvo. Fotografija je zapravo bila izdvojena, kako je na navaljivanje
domaćice Justin priznao, sa skupne snimke etonske ragbijaške momčadi.
"Nisam znala da si bio ragbijaš, Justine! Kako hrabro od tebe," uskliknu
Gloria ushićeno. "Natjerao me na to ona baraba odgojitelj, koji je držao da
nisi muškarac ako te ne rastave na dijelove. Škola baš i nije morala dati tu
fotografiju." No ohladivši se malo, doda: "Puno ti hvala, Gloria."
Kao i o svemu ostalom, o njemu je redovito izvješćivala Ele-nu: o njegovim
pićima i jelima i o zatvorskoj ćeliji; o njihovim zajedničkim šetnjama vrtom,
uz male predavanja o sađenju biljaka - osobito je mnogo govorio o svojim
rušeljkama, bijelim i ljubičastim, koje je ona napokon nastojala raširiti pod
stablom u vrtu - izvješćivala je o svojoj pomoći u dogovaranju pojedinosti
skorašnjeg, uključivši i odlazak u Jacksonovoj pratnji u pregled groba i
mrtvačnice, jer je Justin po naredbi iz Londona morao ostati u svom zatvoru
dok se ne stiša buka. Telefaksom poslano pismo iz Ministarstva, adresirano na
Justina u Visokom povjerenstvu i potpisano s "Alison Landsburv, načelnica
Kadrovske službe" proizvelo je gotovo nasilan učinak u Glorije. Poslije se
nije mogla sjetiti kad je bila tako blizu da izgubi samokontrolu.
"Justine, ovo je bezobrazno kako s tobom postupaju. 'Predajte ključeve kuće
dok vlasti ne poduzmu odgovarajuće korake.' Dakle, svašta! Koje vlasti?
Kenijske!? Ili one seprtlje iz Scotland Yarda, koji ti se još nisu udostojali ni
javiti?"
"Ali, Gloria, ja sam već bio u svojoj kući," inzistirao je, želeći je utješiti.
"Zašto se boriti kad je bitka već dobivena? Hoćemo li na na groblje?" "U dva i
pol. U Leejevom pogrebnom domu trebamo biti u dva. Sutra će u novinama
izići osmrtnica."
"A počivat će pokraj Gartha." (Garth je njihov pokojni sin, tako nazvan po
Tessinu ocu.)
"Najbliže što se može. Pod istim stablom džakarande. S malim afričkim
dječakom."
"Vrlo si ljubazna," reče joj on po tko zna koji put pa se, bez i jedne dalje
riječi, udalji u svoje razizemne odaje, svojoj Gladsto-neovoj torbi.
Torba je bila njegova utjeha. Gloria ga je dvaput kriomice promatrala kroz
rešetke vrtnoga prozora: sjedio je nepomično na postelji s glavom u rukama i
torbom pod nogama, zureći u nju. Potajno je bila uvjerena - i dijelila to
uvjerenje s Elenom - da su u torbi bila Blumova ljubavna pisma. Spasila ih je
od ispitivačkih očiju - bez zahvale Sandvju - a on je sada čekao da dovoljno
ojača i vidi hoće li ih pročitati ili spaliti. Elena se složila, iako je smatrala
daje veoma glupo od Tesse što ih je zadržala. "Pročitaj i spali - to je moje
načelo, draga moja." Primijetivši kako se Justin nerado udaljava iz sobe iz
strah'ai'da ne ostavi torbu nenad-gledanu, Gloria mu predloži neka je pohrani u
vinski podrum koji se zatvarao pomičnom željeznom rešetkom te tako još više
doprinosio zatvorskom dojmu donjega kata.
"A ključ je tvoj, Justine" - i stvarno mu ga povjeri. "Evo! A kad Sandy bude
htio bocu, morat će tebe doći pitati. Tako će možda manje piti."
Postupno, kako su rokovi za reakcije tiska istjecali jedan za drugim, Woodrow
i Coleridge gotovo su uvjerili sami sebe kako je bujica zaustavljena. Wolfgang
je utišao svoje zaposlenike i goste, ili su novine bile toliko zaokupljene
mjestom zločina te se nikome nije dalo otići do 'Oaze'; tako su govorili jedan
drugome. Coleridge se osobno obratio okupljenom vijeću staraca Kluba
"Muthaiga" zaklinjući ih neka u ime britansko-kenijske solidarnosti suzbiju
glasine. Woodrow je održao sličnu propovijed osoblju Visokoga povjerenstva.
Što god mi osobno mislili, ne smijemo učiniti ništa što bi dolilo ulje na vatru,
molio ih je; njegove su razborite riječi, doživljeno iznesene, imale učinka.
Ali sve je to bila tek iluzija, kako je u svom racionalnom srcu Woodrow znao
od početka. Baš kad se ostali tisak ispuhivao, jedan je belgijski dnevnik donio
na naslovnoj stranici priču o "strastvenoj vezi" Tesse i Bluma, s faksimilom
stranice iz knjige gostiju 'Oaze' i iskazima svjedoka koji su vidjeli ljubavnički
par kako glavom uz glavu večera dan prije Tessina umorstva. Britanski su
nedjeljni listovi dočekali svoj dan: Blum je preko noći postao omražen lik za
britanski tisak, osoba po kojoj se može pljuvati do mile volje. Dosad je bio dr.
Arnold Blum, usvojeni sin (kongoanskog podrijetla) bogatoga belgijskog para
vlasnika rudnika, obrazovan u Kinshasi, Bruxellesu i na pariškoj Sorbonni;
medicinski redovnik, stanovnik ratnih područja, nesebični vidar iz Alžira. Od
sada nadalje postao je zavodnik Blum, preljubnik Blum, manijak Blum. Članak
na trećoj stranici o doktoru ubojici popraćen je fotografijama Bluma i O. J.
Simpsona na kojima su izgledali slično, pod upadljivim naslovom "Koji je od
dvojice blizanaca doktor?" Ako ste ta vrsta čitatelja novina, Blum je za vas
tipični crni ubojica. Zaveo je bijelčevu ženu, prerezao joj vrat, otkinuo glavu
vozaču i pobjegao u savanu tražiti novi plijen, ili što već rade ti salonski crnci
kad se vrate svojoj pravoj naravi. Da bi sličnost izgledala veća, retuširali su
na fotografiji Blumovu bradu.
Čitava je dana Gloria čuvala Justirtžf od najgorega, bojeći se da bi ga to
moglo poremetiti. Ali on je inzistirao da vidi sve, što god bilo. Stoga mu je,
kad je došla večer, prije nego se Woodrow vratio, odnijela viski i oklijevajući
mu dala cijeli svežanj grozota. Ulazeći u Justinov zatvor, zgrozila se opazivši
svoga sina Harrvja kako sjedi nasuprot njemu za klimavim stolom od
borovine; obojica su se mrštila od usredotočenosti na partiju šaha. Preplavi je
val ljubomore.
"Harry, dragi, to nije lijepo od tebe - tako gnjaviti sirotoga gospodina Quaylea
sa šahom dok..."
No Justin je prekine prije no stoje stigla dovršiti rečenicu.
"Sin ti je lukavac, Gloria," uvjeri je on. "Sandy se mora čuvati, vjeruj mi."
Preuzevši novinske izreske od nje, sjedne bezvoljno na krevet i preleti ih.
"Znaš, Arnold je imao dosta dobar uvid u naše predrasude," nastavi istim
odsutnim tonom. "Ako je živ, neće se iznenaditi. Ako nije, onda ga nije briga.
Je li tako?"
No tisak je imao spremljen puno smrtonosniji udarac, koji Gloria nije mogla
predvidjeti ni u najpesimističkijim mislima.
Među desetak disidentskih biltena na koje je Visoko povjerenstvo pretplaćeno
- lokalnih novina velikoga formata u boji, s člancima potpisanim
pseudonimima, loše tiskanim -jedan je pokazao izvanrednu sposobnost
preživljavanja. Zvao se POKVARENA AFRIKA, a njegova uređivačka
politika (ako se tako mogu nazvati uzburkani porivi što su vodili autore) bila je
bacati ljagu na sve, bez obzira na rasu, boju, istinu ili posljedice. List je
razotkrivao navodne krađe ministara i birokrata Moijeve državne uprave, no
isto je tako bio na svome raskrinkavajući "korupciju, pronevjeru i licemjerje
kao način života" humanitarnih službenika.
No bilten o kojem je riječ - koji će otad postati i ostati zauvijek poznat kao
Broj 64 - nije se bavio nijednim od tih pitanja. Bio je tiskan na obje strane
jednog jedinog lista papira, kvadrata metar na metar, svijetloružičastom
bojom. Presavijen namalo, lijepo je stao u džep sakoa. Debeli crni obrub
označavao je da su neimenovani urednici Broja 64 u koroti. Naslov se sastojao
od jedne jedine riječi: TESSA crnim slovima pedalj visokim. Wo-odrow je
svoj primjerak dobio u subotu poslije podne. Osobno mu je donio nitko drugi
do li boležljivi, otrcani, visoki brkonja s naočalima - sam Tim Donohue.
Zvonce na vratima oglasilo se baš dok je igrao kriket s dečkima u vrtu. Gloria,
koja je obično jedva čekala da netko dođe, borila se s glavoboljom u
spavaćoj sobi na katu. Justin je boravio u svojoj ćeliji, s navučenim zastorima.
Woodrow prođe kroz kuću te, bojeći se novinarske znatiželje, poviri kroz
špijunku. Na ulazu je stajao Donohue, sa stidljivim smiješkom na dugom,
žalosnom licu, mašući lijevo-desno nečim što je izgledalo kao ružičasti ubrus.
"Užasno mi je žao što te uznemirujem, stari moj. Znam - sveta subota i tako
dalje. Izgleda da se netko, kako se ono kaže, posrao u ventilator u pogonu."
Ne skrivajući nezadovoljstvo, Woodrow ga povede u dnevnu sobu. Kojeg li je
vraga ovaj tip opet smislio? Što on uopće hoće, kad bolje razmislim?
Woodrow nikad nije volio "prijatelje," kako su špijune - nimalo prijateljski -
zvali službenici Vanjskih poslova. Donohue nije ugodan u društvu, ne govori
dobro strane jezike, ne zna pridobiti ljude za sebe. Po svim vanjskim
znakovima, njemu je prošao rok trajanja. Kako se čini, radne je dane provodio
na igralištu za golf Kluba "Muthaiga," a večeri igrajući bridž. A opet je živio
na visokoj nozi, u otmjenoj kući s četvero slugu i ocvalom ljepoticom imenom
Maud, koja je izgledala jednako bolesno kao i on. Je li Nairobi njegova
sinekura? Nagrada na kraju vrijedne karijere? Woodrow je čuo kako
"prijatelji" rade takve stvari. Po Woodrowljevu sudu, Donohue je bio
tehnološki višak u zanimanju koje je već po definiciji bilo parazitsko i
zastarjelo.
"Jedan od mojih momaka zatekao se na tržnici," objašnjavao je Donohue.
"Neki su dečki dijelili besplatne primjerke ovoga. Izgledali su malo nervozni,
pa je moj čovjek pomislio da bi i njemu dobro došao jedan bilten."
Prvu su stranicu ispunjavala tri odvojena hvalospjeva Tessi; svaki je, čini se,
napisala druga od njezinih afričkih prijateljica. Stil je bio tipično afro-
engleski: malo propovjedaonice, malo po-litikanstva, bujice žestokih osjećaja.
Tessa je - to su sve tri autorice tvrdile - razbila kalupe. Sandy obzirom na
svoje bogatstvo, podrijetlo, naobrazbu i ljepotu, mogla je plesati i slaviti s
najgorim kenijskim bijelim rasistima. Umjesto toga, ona je bila njihova
potpuna suprotnost. Tessa je ustala protiv svoje klase, rase i svega što ju je
vezivalo, bila to boja njezine kože, predrasude ljudi na istom stupnju društvene
ljestvice, ili stega konvencionalnoga diplomatskog braka.
"Kako se Justin drži?" upita Donohue, dok je Woodrow čitao.
"Dobro, hvala. Uzevši u obzir okolnosti."
"Čuo sam daje nekidan bio u svojoj kući."
"Dobro, hoćeš li da ovo pročitam ili ne?"
"Moram reći da si se dobro snašao, stari, kako si se riješio
AFRIČKO DIJETE MAME TESSE
Tessa Quayle je vjerovala u potrebu da joj tijelo i život budu tamo gdje su joj
uvjerenja. Od drugih je očekivala isto. Dok je Tessa bila zatočena u Bolnici
"Uhuru," njezin vrlo bliski prijatelj dr. Arnold Blum posjećivao ju je svakoga
dana te, prema nekim izvješćima, većinu noći; čak je nosio sa sobom poljski
krevet kako bi mogao spavati pokraj nje.
onih dosadnjakovića kod Quayleove kuće. Trebao ući u naše redove. Je li on
ovdje?"
"Je, ali nikoga ne prima."
Ako je Afrika bila izabrana domovina Tesse Quayle, čitao je Woodrow,
afričke su žene njezina izabrana religija.
Tessa se za nas borila na svakom bojnom polju, bez obzira na sve tabue.
Borila se za nas na raskošnim zabavama sa šampanjcem, na raskošnim
večerama i svim ostalim raskošnim mjestima i prigodama gdje i kad su bili
dovoljno ludi daje pozovu. Njezina je poruka uvijek bila ista. Samo
emancipacija afričkih žena može nas spasiti od pogrešaka i korupcije afričkih
muškaraca. A kad je Tessa otkrila daje trudna, inzistiralaje da svoje afričko
dijete donese na svijet među Afrikankama, koje je toliko voljela.
"Isuse Kriste!" uzvikne tiho Woodrow. "Tako je i meni bilo," složi se Donohue.
Posljednji je pasus bio tiskan velikim slovima. Woodrow ga makinalno
pročita:
ZBOGOM, MAMA TESSA. MI SMO DJECA TVOJE HRABROSTI. HVALA,
HVALA TI, MAMA TESSA, ZA TVOJ ŽIVOT. ARNOLD BLUM MOŽDA
ŽIVI, NO TI SI NESUMNJIVO MRTVA. AKO BRITANSKA KRALJICA
POSMRTNO DODJELJUJE ODLIČJA, NEKA ONDA - UMJESTO
DODJELJIVANJA VITEŠKOGA NASLOVA PORTERU COLERIDGEU ZA
NJEGOV DOPRINOS BRITANSKOJ SAMODOPADNOSTI - DODIJELI
VICTORIJIN KRIŽ TEBI, MAMA TESSA, PRIJATELJICE NAŠA, ZA
TVOJU VITEŠKU BORBU PROTIV POSTKOLONIJALNE ZATUCANOSTI.
"Najbolje dolazi na kraju," reče Donohue. Woodrow okrene list.
Woodrow presavije veliki list i stavi ga u džep. "Mislim da bih ovo odnio
Porteru, ako nemaš ništa protiv. Mogu zadržati ovaj primjerak,
pretpostavljam."
"Tvoj je, stari moj. Kuća časti."
Woodrow se kretao prema vratima, no Donohue ničim nije pokazao želju
slijediti ga.
"Dolaziš?"
"Mislio sam da bih mogao ostati još malo, ako ti ne smeta. Rekao bih što imam
sirotom Justinu. Gdje je on? Gore?"
"Zar nismo rekli da to nećemo raditi?"
"Jesmo? Nema problema. Drugi put. Tvoja kuća, tvoj gost. Nisi li možda tu
negdje sakrio i Bluma?"
"Ne budi smiješan!"
Neuvjeren, Donohue se naklon prema Woodrowu na ženski način, pokleknuvši,
praveći komediju. "Hoćemo li se malo provo-zati? Samo iza ugla. Ne moraš
izvoziti auto, idemo mojim. Pre-vruće je za šetnju."
Još pomalo strahujući da bi Donohue mogao opet početi navaljivati da
razgovara s Justinom, Woodrow prihvati vožnju, pa je iz auta gledao uokolo.
Porter i Veronica Coleridge sunčali su se u vrtu. Iza njih se vidjela rezidencija
visokoga povjerenika, otmjena kuća kao iz Surrevja, ispred njih besprijekorna
tratina i oplijevljene cvjetne lijehe, kao u vrtu bogata burzovnog mešetara.
Coleridge je sjedio u preklopnom vrtnom stolcu, čitajući dokumente iz kutije
za diplomatsku poštu. Njegova plavuša Veronica, u žuto-plavoj suknji i
slamnatu klobuku klapava oboda, opružila se na travi pokraj pojastučene
ogradice. U njoj se njihova kćerkica Rosie valjala naprijed - natrag na leđima,
diveći se hrastovoj krošnji promatrajući je između prstića, dok joj je Veronica
mumljala pjesmicu. Woodrow pruži Coleridgeu bilten, čekajući da počne
proklinjati. Ništa.
"Tko čita ovo sranje?"
"Svatko živ u gradu, rekao bih," reče Woodrow ravnim tonom.
"Što je sljedeće?"
"Bolnica," odgovori, a srce mu siđe u pete.
Svalivši se u naslonjač u Coleridgeovoj radnoj sobi, jednim uhom slušajući
kako Coleridge preko zaštićenog telefona što ga je držao zaključana u ladici
radnoga stola razmjenjuje oprezne rečenice sa svojim omraženim šefom u
Londonu, Woodrowu se sjećanje vraćalo kao ružan san kojega se neće moći
otresti do kraja života. Vidio je svoje bjelačko tijelo kako kolonijalnom
brzinom korača golemim nagužvanim dvoranama Bolnice "Uhuru,"
zaustavljajući se samo da bi upitao svaku osobu u odori za pravo stubište,
pravi kat, pravi odjel, pravu pacijenticu.
"Ono govno Pellegrin kaže da sve pometemo pod tepih," objavi Coleridge,
grubo zaklopivši slušalicu. "Baci što dalje i što brže. Pometi pod najveći tepih
koji nađeš. Tipično."
Kroz prozor radne sobe Woodrow ugleda Veronicu kako je podigla Rosie iz
ogradice te je nosi prema kući. "Ja sam mislio da mi to već radimo," prigovori
on odsutno, još u svom snu.
"Što je Tessa radila u svoje slobodno vrijeme bila je njezina osobna stvar.
Uključivši i vezu s Blumom i borbu za sve moguće plemenite ciljeve za koje se
borila. Neslužbeno i samo izravno upitani, mi smo poštovali njezine križarske
pohode, ali smo ih držali nedovoljno obaviještenima i čudačkima. A
neodgovorne tvrdnje uličarskoga tiska." Stanka, u kojoj se borio s gnušanjem
prema samu sebi. "I konačno: moramo proširiti vijest daje bila luda."
"Zašto bismo, zaboga, to učinili?" upita oštro probuđeni Sandy.
"Nije naše da o tome razmišljamo. Prije nego je izgubila dijete bila je
nestabilna, nakon toga - poremećena. U Londonu je posjećivala psihijatra; to
podupire priču. A priča je odvratna, mrzim je. Kad je pogreb?"
"Najranije sredinom idućeg tjedna."
"Ne može prije?" ¦ "Ne."
"A zašto?"
"Čekamo nalaze obdukcije. Osim toga, pogrebi se moraju unaprijed
dogovoriti."
"Seri?" "Ne, hvala. Ja bih se vratio na svoj ranč."
"Naša Služba traži strpljive patnike. Bila je naš križ, ali hrabro smo je nosili.
Jeste li vi strpljiv patnik?"
"Ne bih baš rekao."
"Ni ja. Gadi mi se to sve, pas mu mater."
Riječi su iz njega izletjele tako brzo, tako subverzivno i uvjereno, da se pitao
je li ih doista čuo.
"Ono govno Pellegrin kaže da moramo biti temeljiti." Coleridge nastavi tonom
krajnje ogorčenosti. "Nitko ne smije sumnjati, nitko odstupiti od službene
linije. Vama je to prihvatljivo?"
"Valjda je."
"Dobar posao. Meni nije. Sve što je iznosila - što su iznosili - ona i Blum -
zajedno ili odvojeno - bilo kome, uključivši nas dvoje, bilo koje i kakve muhe
u glavi, o stvarima životinjskim, biljnim, političkim ili farmaceutskim..."
Slijedila je nepodnošljivo duga stanka, za koje su ga se Coleridgeove oči
hvatale sa žarom heretika koji mu se pridružuje u izdaji. "Sve je to izvan našeg
dosega i mi apsolutno ništa ne znamo o njima. Jesam li bio dovoljno jasan ili
to moram ispisati na zidu nevidljivom tintom?"
"Bili ste dovoljno jasni."
"Jer Pellegrinje bio jasan, znate. Što jest -jest; nije bio nejasan."
"Ne bih to ni očekivao od njega."
"Imamo li kopije onog materijala što vam ga Tessa nikad nije dala? Materijala
koji nikada nismo vidjeli, dotaknuli niti na bilo koji način njime ukaljali naše
snježnobijele savjesti?"
"Sve što mije dala otišlo je Pellegrinu."
"Kako smo pametni! A vi ste dobro raspoloženi i spremni na borbu, Sandy?
Hoću reći, imajući na umu da su vremena teška i da njezin muž sada stanuje
kod vas?"
"Mislim da jesam. A vi?" upita Woodrow, koji je od prije nekog vremena,
kako gaje Gloria ohrabrivala, rado gledao sve veći jaz između Coleridgea i
Londona te je razmišljao kako bi to što bolje mogao iskoristiti.
"Za sebe nisam siguran, zapravo," odgovori Coleridge, pokazujući spram
Woodrowa više iskrenosti nego prije. "Nisam uopće siguran. Zapravo, kad
bolje razmislim, vrlo sam nesiguran da bih se sa svime tim mogao složiti.
Zaista: ne mogu. Odbijam. Prema tome, neka se friga vražji Bernard Pellegrin i
sve njegovo. Neka idu k vragu! Osim toga, grozno igra tenis. Reći ću mu to."
Bilo kojega drugog dana Woodrow bi vjerojatno pozdravio takve dokaze
raskola te oprezno učinio sve što može kako bi dolio ulja na vatru. No sjećanja
na bolnicu proganjala su ga takvom živošću te se od nje nije moglo pobjeći;
osjećao je neprijateljstvo spram svijeta koji gaje držao zatočena. Put pješice
od Rezidencije do njegove kuće nije trajao dulje od deset minuta. Usput je
postao pokretnom metom za razlajane pse, djecu prosjake koja su vikala: "Pet
šilinga, pet šilinga, gospodine!" trčeći za njim te za dobronamjerne vozače što
su usporavali da bi mu ponudili vožnju. No do dolaska pred svoju kuću u duhu
je proživio sat što ga je pekao više od bilo čega u životu.
U sobi Bolnice "Uhuru" bilo je šest kreveta, po tri uz lijevi i desni zid. Bez
plahti i jastuka. Betonski pod. Visoko smješteni prozori postoje, ali su
zatvoreni. Zima je, no kroz sobu ne puše povjetarac, pa je smrad izmeta i
dezinfekcijskoga sredstva tako jak te se Woodrow čini da ga ne samo njuši,
nego i guta. Tessa leži na srednjem krevetu s lijeve strane, dojeći dijete. Nju je
posljednju ugledao, namjerno. Kreveti na njezinoj strani su prazni, osim
otrcanih gumenih prekrivača zakopčanih za madrace. Nasuprot njoj, vrlo
mlada žena skvrčila se na boku s glavom ravno položenom na madrac, dok joj
jedna ruka visi. Dječak od 13-14 godina čuči iza njezina kreveta i
razrogačanih očiju joj gleda u lice dok ga hladi mahanjem komadom ljepenke.
Sljedeća je ponosna starica, koja čita misionarsku Bibliju kroz naočale s
košta-nim okvirom. Nosi pamučnu kangu kakva se prodaje turistima kao
pokrivalo. Još dalje, žena sa slušalicama mršti se na ono što čuje, što god to
bilo. Lice joj je iskrivljeno od boli i duboko pobožno. Sve je to Woodrow
promotrio krišom, kao uhoda, dok krajičkom oka gleda Tessu i pita se je li ona
ugledala njega.
No Blum gaje vidio. Blumova se glava podigla već s Woodrow-ljevim prvim
nespretnim koracima na ulazu sobu. Blum je ustao s mjesta gdje je sjedio
pokraj Tessina kreveta, šapnuo joj nešto u uho, a onda mu prišao, pružio ruku i
rekao: "Dobro došao," kao muškarac muškarcu. Dobro došao čemu, komu
zapravo? Dobro došao Tessi, ljubaznošću njezina ljubavnika? Dobro došao u
paklenu jamu letargicne patnje? No Woodrow odgovara pristojno: "Drago mi
je što te vidim, Arnolde." I Blum je već diskretno otišao na hodnik.
Engleskinje pri dojenju djece - koliko govori Woodrowljevo ograničeno
iskustvo s tom vrstom živih bića - pokazuju pristojnu uzdržanost. U svakom
slučaju je Gloria tako radila. Otvore njedra isto kao što i muškarci čine, a
onda uporabe sve trikove da bi skrile što se tamo krije. No Tessa u zagušljivu
afričku zraku ne osjeća nikakvu potrebu za sramom. Gola je do pasa; bokovi
joj pokriveni kangom sličnom onoj na starici. Drži dojenče na lijevoj dojci,
dok joj je desna slobodna i očekuje. Gornji joj je dio tijela vitak i proziran.
Grudi su joj, čak i sada, kratko nakon porođaja, lagane i besprijekorne kako ih
je često zamišljao. Dijete je crno. Plavkasto-crno na mramornoj bjelini njezine
puti. Jedna je crna ručica pronašla sisu koja ga hrani i muze je s jezovitim
pouzdanjem dok ga Tessa promatra. Zatim polako podiže velike sive oči i
pogleda u Woodrowljeve. On pokuša nešto reći, ali nije mogao. Nagne se
preko nje i djeteta te je, primivši se lijevom rukom za njezino uzglavlje,
poljubi u čelo. Čineći to, iznenadi se primijetivši bilježnicu na strani kreveta
gdje je Blum sjedio. Jedva se drži na malenu stoliću, zajedno s čašom ustajale
vode i nekoliko kemijskih olovaka. Bilježnica je otvorena i ispunjena
zamršenim, jedva čitljivim rukopisom koji djeluje kao karikatura nagnuta
krasopisa, privatno naučena, što je bio njen i što ga on u sjećanju s njome
povezuje. Sjedne poprečno na krevet, smišljajući što bi mogao reći. No Tessa
progovori prva. Slabo; glas joj kao drogiran i zadavljen od boli; opet, govori
neprirodno sabrano, uspijevajući još riječima dati prizvuk zadirkivanja, kako
uvijek s njime govori.
"Zove se Baraka," kaže ona, "što znači blagoslov. Ali ti to znaš."
"Lijepo ime."
"Dijete nije moje." Woodrow šuti. "Njegova ga majka ne može hraniti,"
objasni ona. Glas joj je spor i sanjiv.
"Onda je sretan što ima tebe," zgodno se snašao Woodrow. "Kako si, Tessa?
Strašno sam se zabrinuo za tebe, ne možeš ni zamisliti. Tako mi je žao. Tko se
brine za tebe, osim Justina? Ghita i tko još?"
"Arnold."
"Mislio sam - osim Arnolda, očito."
"Jednom si mi rekao da privlačim slučajeve," govori ona, ignorirajući njegovo
pitanje. "Stavljajući se na prvu liniju, izazivam stvari da se dogode."
"Zbog toga sam ti se divio."
"Još mi se diviš?"
"Dakako."
"Umire," kaže ona, prešavši pogledom od njega do žene na drugoj strani sobe.
"Njegova majka, Vanza." Gleda ženu s opuštenom rukom i nijema dječaka na
podu pokraj nje. "Hajde, Sandy! Zar me nećeš pitati od čega?"
"Od čega?" upita poslušno.
"Od života. Kako kažu budisti, to je osnovni uzrok smrti. Od pretrpanosti. Od
neuhranjenosti. Od prljavštine u kojoj živi." Sada se obraćajući djetetu: "Od
pohlepe. Pohlepnika u ovom slučaju. Čudo je što i tebe nisu ubili. Ali nisu.
Prvih su je nekoliko dana posjećivali dvaput dnevno. Bili su prestrašeni."
"Tko to?"
"Pohlepnici. U finim bijelim ogrtačima. Promatrali su je, malo je boli,
očitavali brojeve, razgovarali s medicinskim sestrama. A sad su prestali
dolaziti." Dojenče ju je ozljeđivalo, pa ga nježno premjesti i nastavi govoriti.
"Za Krista je sve bilo u redu. Krist bi sjeo uz krevet umirućih, izgovorio
čarobne riječi; ljudi bi oživjeli i svi su pljeskali. Slučajevi to ne mogu. Zato su
otišli. Ubili su je, a sad ne znaju prave riječi."
"Jadni oni," reče Woodrow, pokušavajući je razvedriti.
"Ne." Okrene glavu, mršteći se od boli što ju je presjekla, pa kimne prema
drugoj strani sobe. "One su jadne. Vanza je jadna. I onaj mali tamo na podu.
Njezin brat Kioko. Hodao je osamdeset kilometara od njihova sela da otjera
muhe s tebe. Dobar je tvoj ujak, je li?" rekla je dojenčetu, namjestivši ga u
krilu. Zatim ga nježno potapša po leđima da podrigne. Podmetnu onda dlan pod
desnu dojku, davajući je djetetu da siše.
"Slušaj me, Tessa." Woodrow je promatrao kako ga mjerka očima. Ona zna taj
glas. Ona poznaje sve glasove. Vidje sjenu sumnje kako joj pada preko lica i
ostaje na njemu. Poslala je po mene jer sam joj trebao biti koristan, no sada se
sjetila tko sam ja. "Tessa, molim te, čuj me. Nitko ne umire. Nitko nije nikoga
ubio. Imaš vrućicu, pa zamišljaš stvari. Strašno si umorna. Pusti to. Odmori se!
Molim te."
Vratila je pozornost dojenčetu, milujući kažiprstom njegov obraščić. "Ti si
najljepše što sam dotaknula u životu," šapće mu. "Nemoj to nikad zaboraviti."
"Neće, sigurno," srdačno se složi Woodrow. Zvuk njegova glasa podsjeti je da
je i on nazočan.
"Kako je u ludnici?" pita ona (tako ona zove Visoko povjerenstvo).
"Sve u cvatu."
"Možete se svi lijepo spakirati i sutra otići doma. Ne bi se primijetila nikakva
razlika," reče blagim, razlivenim glasom.
"To si mi uvijek govorila."
"Afrika je ovdje, a vi ste tamo."
"O tome ćemo raspravljati kad ojačaš," predloži Woodrow najpomirljivijim
mogućim tonom.
"Možemo li?"
"Naravno."
"Slušat ćeš?"
"Kao jastreb."
"Znači, možemo ti ispričati o pohlepnim slučajevima u bijelim ogrtačima. I ti
ćeš nam vjerovati. Dogovoreno?"
"Nama?"
"Arnold."
Spomen Blumova imena vratio je Woodrowa na zemlju. "Učinit ću sve što
mogu u danim okolnostima. Što god to bilo. U razumnim granicama.
Obećavam. A sad se pokušaj odmoriti. Molim te."
Razmotri njegove riječi. "Obećava da će učiniti sve što može u danim
okolnostima," objašnjavala jeđjetetu. "U razumnim granicama. Dakle, pravi
čovjek. Kako je Gloria?"
"Duboko zabrinuta. Šalje ti srdačne pozdrave."
Tessa duboko uzdahne, pa se zavali na jastuk, s dojenčetom još na prsima.
"Onda idi doma k njoj! I nemoj mi više pisati pisma," reče odlučno, pa doda
nakon stanke: "I ostavi Ghitu na miru! Neće se ni ona igrati."
Ustao je i okrenuo se, iz nekog razloga očekujući kako će vidjeti Bluma na
vratima, u pozi koja mu najviše ide na živce: Blum oslonjen o dovratnik, s
palcima zabijenim u svoj ukrašeni remen, u kaubojskom stilu, smiješeći se
bijelim zubima u pretencioznoj crnoj bradi. No na vratima nema nikoga;
hodnik je bez prozora i taman, osvijetljen poput skloništa nizom slabih žarulja.
Provlačeći se između polomljenih kolica s polumrtvim tijelima, njušeći krv i
izmet, pomiješane sa slatkim, konjskim mirisom Afrike, Woodrow se pitao je
li ta prljavština ono što ga toliko privlači njoj: cijelog sam života bježao od
stvarnosti, ali zbog nje me stvarnost počela privlačiti.
Ušavši u natrpano predvorje, opazi Bluma kako uzbuđeno raspravlja s drugim
muškarcem. Prvo začu Blumov glas, ne ra-zabirući riječi. Ton mu je grub i
optužujući; odjekuje od željeznih rešetaka. Zatim progovori drugi čovjek. Neke
ljude, premda smo ih samo jednom vidjeli, zauvijek čuvamo u sjećanju. Za
Woodro-wa je taj jedan od takvih ljudi. Snažno je građen; mesnato lice mu se
sjaji i ima izraz krajnjeg očaja. Žućkastoriđa kosa jedva pokriva lubanju. Usta,
okrugla i ispupčena poput pupoljka ruže, mole i niječu. Oči, razrogačene od
povrijeđenosti, progoni, izgleda, isti užas kao i Bluma. Ruke su mu kratke i
vrlo jake, ovratnik kaki košulje namočen znojem. Ostatak tijela sakriva bijeli
liječnički haljetak.
Znači, možemo ti ispričati o pohlepnim slučajevima u bijelim ogrtačima.
Woodrow im se kriomice približi. Stigao je gotovo do njih, ali nijedna ne
okreće glavu. Previše su se zanijeli u raspravu. Prođe pokraj njih
neprimijećen, dok mu je iza leđa buka njihovih podignutih glasova bivala sve
tiša.
Donohueov je auto opet na prilazu. Woodrow pobjesni od toga prizora. Ustrči
na kat, istušira se, odjene svježu košulju; od svega toga bijes nije popustio.
Kuća je bila neuobičajeno tiha za subotnje poslijepodne; pogledavši kroz
kupaonički prozor vidje zašto. Donohue, Justin, Glorla i dječaci iJSjede za
stolom u vrtu i igraju monopol. Woodrow nije volio nijednu društvenu igru na
ploči; no monopol je iskreno mrzio, gotovo na isti način kao i "prijatelje" i
druge pripadnike britanske predimenzionirane obavještajne zajednice. Kojega
vraga izvodi!? Dolazi ovamo samo nekoliko minuta pošto sam mu jasno rekao
neka se drži podalje! A i kakav je to vražji muž koji rado sjeda i veselo igra
monopol samo nekoliko dana nakon što su mu zaklali ženu? Gosti u kući i riba,
govorili su nekad Sandy i Gloria, to je kao riba i vonj trećeg dana. No Justin je
svakim danom Gloriji postajao sve miriš-
Woodrow se spusti u donji kat. Stajao je malo u kuhinji, gledajući kroz prozor.
Subotom poslije podne, naravno, nema posluge. Još bolje da smo malo sami,
dragi. Samo što nismo mi sami, nego vi. A ti si očito sretnija s dva
sredovječna muškarca koji se motaju oko tebe, nego što ikad izgledaš sa
mnom.
Za stolom, Justin je upravo stigao na nečiji posjed, pa je to plaćao svežnjem
novca; Gloria i dečki su zadovoljno uzvikivali, a Donohue govorio kako je već
bilo i vrijeme. Justin je nosio svoj glupi slamnati šešir; kao i bilo što drugo, i
to mu je savršeno pristajalo. Woodrow upali plin i pristavi vodu za čaj.
Odnijet ću im čaj vani, neka znaju da sam se vratio - ako nisu previše
zaokupljeni jedni drugima da bi me primijetili. Predomislivši se, izađe u vrt i
pođe ravno k stolu.
"Justine! Oprosti što smetam. Mogu li s tobom razgovarati na trenutak." A
ostali - njegova vlastita obitelj - zurili su u njega kao daje silovao sobaricu.
"Nisam htio prekidati igru, društvo. Samo pet minuta. Tko pobjeđuje?"
"Nitko," odgovori Gloria ledeno, dok se Donohue sa strane blesavo cerekao.
Dvojica muškaraca stajala su u Justinovoj ćeliji. Da vrt nije zauzet, Woodrow
bi bio radije razgovarao u vrtu. Tako kako je bilo, stajahu jedan prema
drugome u sumornoj spavaonici, s Tessinom Gladstoneovom torbom - zapravo
Gladstoneovom torbom Tessina oca - naslonjenom na rešetku. To je moj vinski
podrum, a ključ je kod njega. Torba njezina vrlo poštovanoga gospodina oca.
Ali kad je progovorio, vidje na svoj užas da se okoliš mijenja. Umjesto
željezne postelje, ugleda intarzirani stolić što gaje njezina majka voljela. Iza
njega, kamin od opeka s pozivnicama na ploči. A na drugom kraju sobe,
Tessina gola silueta ispred francuskoga prozora. Snagom volje prisili se na
povratak u sadašnje vrijeme i prostor, pa iluzija nestane.
"Justine."
"Da, Sandy."
No po drugi put u dvije minute odluta od sukoba što gaje planirao. "Jedan
ovdašnji list objavio je prijateljski zapis o Tessi."
"Lijepo od njih."
"Ima tu puno prilično izravnih stvari o Blumu. Sugeriraju da je on osobno
porodio dijete. Tu je i dosta neuvijena aluzija da bi dijete moglo biti njegovo.
Oprosti."
"Misliš, Garth."
"Da."
Justinov je glas bio napet te - za Woodrowljeve uši -jednako opasno napet kao
njegov vlastiti. "Da, dobro; to je zaključak koji su mnogi ljudi izvlačili u
posljednjih nekoliko mjeseci, Sandy. Nema sumnje da će u sadašnjem ozračju
toga biti još."
Makar mu je Woodrow ostavio prostora za to, Justin nije tvrdio kako su te
tvrdnje neistinite. Zbog toga ga Woodrow pritisne jače. Nekakav grizodušni
unutarnji poriv gaje na to tjerao.
"Tvrde daje Blum išao tako daleko te je u bolnicu donio poljski krevet kako bi
mogao spavati pokraj nje."
"Dijelili smo ga."
"Molim?"
"Ponekad je Arnold spavao na njemu, ponekad ja. Spavali smo na smjenu,
ovisno o tome koliko je koji imao posla."
"Znači, to te nije smetalo."
"Zašto bi mi smetalo?"
"Da se to može reći za njih - da joj je posvećivao toliko pozornosti - s tvojom
privolom, kako izgleda - dok je ona ovdje u Nairobiju igrala ulogu tvoje
supruge."
"Igrala ulogu? Tessa je bila moja žena, vrag te odnio!"
Woodrow nije s Justinovim gnjevom računao ništa više nego s Coleridgeovim.
Previše je truda utrošio u stišavanje vlastita gnjeva. Spustio je glas te je u
kuhinji uspio zbaciti sa sebe dio tereta napetosti. No Justinov je gnjev došao
kao munja iz vedra neba, što ga je zaprepastilo. Očekivao je skrušenost i -
iskreno - poniženost, ali nikako oružani otpor.
"Što ti zapravo hoćeš od mene?" pitao je Justin. "Mislim da nisam razumio."
"Trebam znati, Justine. To je sve."
"Znati što? Jesam li kontrolirao svoju ženu?"
Woodrow je molio i povlačio se istodobno. "Gledaj, Justine... daj to pokušaj
sagledati s mojega gledišta, samo na tren. U redu? Sav će tisak u svijetu
navaliti na to. Imam pravo znati."
"Što znati?"
"Što god su Tessa i Blum namjeravali, bit će u novinama, i to na naslovnicama
- sutra i idućih mjesec - dva," završi on, ne bez samosažaljenja.
"Kao na primjer?"
"Blum je bio njezin vođa i učitelj. Zar ne? Hoću reći, uza sve ostalo što joj je
bio." "Pa?"
"Pa su djelovali na ostvarenju zajedničkih ciljeva. Njuškali su o zloporabama.
Ljudska prava i te stvari. Blum je pazio na sve to, je li? Ili njegovi djelatnici.
Tako je Tessa..." gubio se i zapletao, a Justin gaje samo promatrao. "... Tessa
mu je pomagala. Savršeno naravno. U danim okolnostima. Rabila je svoj
odvjetnički um."
"Bi li te smetalo da mi kažeš kamo sve ovo vodi?" "Njezini spisi. To je sve.
Njezine stvari. Koje si pokupio. Koje smo zajedno pokupili." "Što s njima?"
Woodrow se sabra: ja sam tvoj šef, za Boga miloga, a ne neki jadni
podnositelj predstavke. Hajde, sad ćemo igrati kako treba!
"Prema tome, trebam tvoja uvjeravanja da će svi papiri što ih je ona ovdje
prikupila za svoje ciljeve - u svojstvu tvoje supruge, s diplomatskim statusom,
kao supruga djelatnika Službe vanjskih poslova Njezina veličanstva - biti
predani Službi. Pod tim sam te uvjetom u utorak poveo u tvoju kuću. Inače ne
bismo išli."
Justin se ne pomakne. Ne pomakne ni prst, ne trepne okom dok se Woodrow
spašavao od neistinite primisli. U protusvjetlu, bio je miran kao što je bio
Tessin goli obris.
"Drugo uvjeravanje koje tražim od tebe je samo po sebi razumljivo," nastavi
Woodrow. "Koje uvjeravanje?"
"Da i ti sam budeš diskretan kad je riječ o ovome. O svemu što znaš o njezinim
aktivnostima - o njenoj agitaciji - o njenom takozvanom humanitarnom radu
koji je izmakao nadzoru." "Čijem nadzoru?"
"Želim samo reći da u svakoj prilici kad je ona zagazila u službene vode, ti si
isto toliko vezan pravilima povjerljivosti kao i svi mi ostali. Bojim se daje to
previšnja zapovijed," pokuša se on našaliti, no nijedan od njih dvoje nije se
nasmiješio. "Pellegrinova zapovijed."
Vi ste dobro raspoloženi i spremni na borbu, Sandy? Imajući na umu da su
vremena teška i da njezin muž sada stanuje kod vas?
Justin napokon progovori. "Hvala ti, Sandy. Cijenim sve što si učinio za mene.
Zahvaljujem ti što si mi omogućio posjetiti moju vlastitu kuću. No sad moram
prikupiti rentu na Piccadil-lyju, gdje, mislim, posjedujem vrijedan hotel."
S tim riječima, na Sandvjevo zaprepaštenje, vrati se u vrt te, zauzevši opet
svoje mjesto uz Donohuea, nastavi igru monopola gdje ju je bio prekinuo.

ČETVRTO POGLAVLJE
Britanska je policija posve pitoma. To je Gloria rekla; Sandy i ako se nije s
njome slagao, nije to pokazivao. Čak ih je i Porter Coleridge, makar škrt na
riječima opisujući suradnju s njima, proglasio "začuđujuće civiliziranima, s
obzirom na to da su govna." A najbolje je kod njih bilo to - izvijestila je
Gloria Elenu iz spavaće sobe, isprativši ih do dnevne sobe na njihovu drugu
seansu s Justinom - najbolje je bilo to, El, što zbilja osjećaš da su oni ovdje
kako bi nam pomogli, a ne da nabace još nevolja i nelagoda na pleća sirotom
Justinu. Taj dečko Rob je zgodan; muškarac, koka, nema više od dvadeset pet!
Pomalo je glumac na nenametljiv način i vrlo se dobro snalazi s najrobijskim
plavcima s kojima mora raditi. A Leslev - ona je žena; to je sve iznenadilo,
pokazavši koliko malo znamo o današnjoj Engleskoj. Nosi se malko prema
lanjskoj modi. No osim toga, stvarno, nikad ne bi rekla da nije obrazovana
jednako dobro kao mi. Ne po govoru, dakako, jer se danas nitko ne usuđuje
govoriti kako je odgojen; ljudi se ne usuđuju. Ali ona je sasvim kao kod kuće u
našoj dnevnoj sobi, vrlo je sabrana i samouvjerena; i ugodna je, ima zgodan
osmijeh, ima nekoliko ranih sjedina u kosi koje je - pametno - ostavila. Osim
toga, poštuje ono što Sandy zove pristojna tišina, tako da čovjek ne mora
stalno misliti što će reći kad oni stanu; tako se siroti Justin može i odmoriti.
Jedini je problem, Gloria uopće nema pojma što su razgovarali, jer je teško
mogla stajati cijeli dan u kuhinji s uhom priljubljenim za prozorčić za
posluživanje; svakako ne dok se posluga mota okolo; zar ne, El? Ako nije
znala što su razgovarali Justin i dvoje policajaca, Gloria je znala još manje o
njihovim razgovorima s njezinim mužem, iz jednostavnog razloga što joj on
nije rekao da i njega ispituju.
Početak razgovora između Woodrowa i dvoje istražitelja bio je sama
ljubaznost. Detektivi su izjavili da razumiju osjetljivost zadatka; oni ne kane
uništiti život bijele zajednice u Nairobiju itd. Woodrow je zauzvrat obećao
suradnju svog osoblja i uporabu sve potrebne opreme. Amen. Policajci su
obećali obavješćivati Woodrowa o napretku istrage, ako se iz središnjice
Scotland Yar-da drukčije ne zapovijedi. Woodrow srdačno ukaže da svi služe
istoj kraljici. Ako su krsna imena dovoljno dobra za Njezino veličanstvo,
dobra su i za nas.
"Stoje, dakle, bio Justinov posao ovdje u Visokom povjerenstvu, gospodine
Woodrow?" upita dječak Rob pristojno, ignorirajući taj poziv na neformalnost.
Rob bijaše londonski maratonac, sav od ušiju, koljena, lakto-va i hrabrosti.
Leslev, koja mu je mogla biti pametna starija sestra, nosila je praktičnu torbu
za koju je Sandy odmah zamišljao da bi mogla sadržavati stvari koje Robu
trebaju na trkalištu: jod, tablete soli, pričuvne vezice za tenisice; zapravo, u
torbi su bili tek (koliko je mogao vidjeti) diktafon, kazete i višebojni niz ste-
nografskih blokova i bilježnica.
Woodrow se pravio da duboko razmišlja. Mudro namršteno lice kazivalo je
kako je on profesionalac. "Pa, kao prvo, on je naš domaći stari Etonac"," reče
on; svi su uživali u ovoj dobroj šali. "U biti, Robe, on je naš, britanski
predstavnik u Odboru za djelotvornost istočnoafričkih donatora, koji je poznat
pod kraticom ODID," nastavi on, govoreći vrlo jasno, imajući na umu Robovu
ograničenu inteligenciju. "Umjesto 'djelotvornost' isprva je stajalo
'učinkovitost,' no ovdje malo ljudi zna što to znači, a i kratica bi bila
nezgodna."
"Taj odbor - što radi?"
"ODID je razmjerno novo savjetodavno tijelo, Robe, sa sjedištem ovdje u
Nairobiju. Sastoji se od predstavnika svih zemalja davateljica pomoći Istočnoj
Africi, u bilo kojem obliku. Članovi su diplomati, pripadnici osoblja
veleposlanstava odnosno Visokih povjerenstava tih zemalja. Odbor se sastaje
svakoga tjedna te podnosi dvotjedna izvješća."
"Kome?" pita Rob, zapisujući.
"Svim zemljama članicama, očito."
"O čemu?"
"O onome što kazuje naziv tijela," strpljivo odgovori Sandy, opraštajući
dječaku loše manire. "Svrha mu je poticati učinkovitost, ili djelotvornost na
području humanitarne, tehničke i razvojne pomoći. Na području pomoći, može
se reći daje djelotvornost zlatni standard. Suosjećanje se podrazumijeva,"
doda s razoružavajućim osmijehom, koji je govorio da smo svi mi suosjećajni
ljudi. "ODID se bavi osjetljivim pitanjem: koliko od svakoga dolara što ga
daje svaka zemlja davateljica doista dođe do cilja kojem je namijenjeno te
koliko štetnoga preklapanja i nezdrave konkurencije opstoji među
organizacijama na terenu. Bavi se osnovnim problemima pomoći, kao nažalost
i svi mi ostali; to su: dupliciranje, suparništvo i racionalizacija. Nastoji
pomiriti troškove i produktivnost te..." reče sa smiješkom nekoga tko prosipa
mudrosti, "daje tu i tamo neobvezne preporuke; pri tome valja imati na umu da
Odbor - za razliku od vas ovdje - nema ovlasti odlučivati niti zapovijedati
provedbu svojih zaključaka." Dražesni naklon glave najavio je malu
povjerljivu obavijest. "Među nama, nisam siguran kako je osnutak Odbora bio
među najmudrijim zamislima na svijetu. Ali ODID je duhovno čedo našega
vlastitog dragog ministra vanjskih poslova. Lijepo se slaže s pozivima na veću
transparentnost i etičnu vanjsku politiku te s drugim suvremenim plemenitim
nakanama. Stoga smo se punom snagom zauzimali za njegov osnutak. Neki kažu
kako bi se Ujedinjeni narodi trebali baviti tim poslom. Drugi pak govore da
Ujedinjeni narodi već obavljaju taj posao. Neki opet vele da su Ujedinjeni
narodi dio bolesti. Izaberite sami!" Elegantno Sandy-jevo slijeganje ramenima
pozivalo ih je da baš to učine.
"Koje bolesti?"
"ODID nema ovlasti istraživati na terenu. No korupcija je važan čimbenik, koji
treba uzeti u obzir čim počnete računati omjer između potrošenoga i
postignutoga. Ne valja to miješati s prirodnim gubitcima i nesposobnošću,
makar ima veze s tim." Poslužio se zatim analogijom iz svakidašnjega života.
"Uzmimo za primjer našu staru dobru britansku vodovodnu mrežu, izgrađenu
negdje oko 1890. Voda istječe iz spremnika. Jedan njezin dio, ako imate sreće,
teče i iz slavina. Ali na putu od jednog do drugog ima nekih cijevi s puno rupa.
Kad se voda poklanja javnom, društvenom dobrotom, ne možete je tek tako
pustiti da uludo istekne. Nipošto, ako ovisite o prevrtljivoj volji birača!
"S kirnje kontaktirao u vezi s poslovima Odbora?" pita Rob.
"S diplomatima srednjega i višeg ranga iz međunarodne zajednice ovdje u
Nairobiju. Imaju uglavnom rang savjetnika ili viši. Tu i tamo pokoji prvi
tajnik, no nema ih puno." Pomisli kako ovo zahtijeva dodatno tumačenje.
"ODID je trebao biti uzvišen, prema mojem mišljenju. S glavom u oblacima.
Kad je jednom dopusti da ga dovuku na terensku razinu, završit će kao neka
vrsta krovne, nadgledničke nevladine organizacije (za tebe, Robe, NGO). Tako
će se uprljati vlastitim sredstvom za čišćenje. Za takav sam se pristup snažno
zauzimao. Dobro, ODID mora biti na terenu, ovdje, u Nairobiju, svjestan
mjesta zbivanja. Očito. No on ipak ostaje strateško tijelo. Mora očuvati
objektivnost. Izvanredno je važno da Odbor ostane - dopustite mi navesti sama
sebe - zona slobodna od osjećaja. A što se tiče Justina, on je tajnik Odbora. Ne
po zasluzi, nego je na nama red. On vodi bilješke, uspoređuje nalaze
istraživanja te izrađuje nacrte dvotjednih izvješća."
"Tessa baš i nije živjela u zoni slobodnoj od osjećaja," prigovori Rob nakon
stoje razmislio trenutak. "Naprotiv, Tessa je sva bila satkana od osjećaja,
koliko smo čuli."
"Bojim se da ste čitali previše novina, Robe."
"Nisam. Čitao sam njezina izvješća s terena. Bila je svuda, radila zavrnutih
rukava. Bila je u govnima sve do laktova, danju i noću."
"Bilo je to nužno, nema sumnje. I vrlo pohvalno. No teško da ju je vodilo
objektivnosti, što je prvenstvene obveza Odbora kao međunarodnoga
savjetodavnog tijela," dražesno će Woodrow, zanemarivši Robov pad na
uličarski govor; isto je tako to zanemario - iako na sasvim drugoj razini - u
razgovoru s visokim povjerenikom.
"Oni su, znači, pošli različitim putovima," zaključi Rob, na-slonivši se i
zamišljeno kuckajući olovkom po zubima. "On je bio objektivan, ona
osjećajna. On se držao sigurne sredine, ona se pak kretala opasnim rubom.
Shvaćam. Točnije, mislim da sam to već prije znao. A gdje se tu uklapa
Blum?"
"U kojem smislu?"
"Blum. Arnold Blum. Doktor. Gdje se on uklapa u obrazac Tessina i vašeg
života?"
Woodrow se lagano nasmiješi na ovu čudnu formulaciju. Mog života? Što
njezin život ima s mojim? "Ovdje djeluje veliko mnoštvo različitih iz
inozemstva financiranih humanitarnih organizacija; vi to zacijelo i znate.
Podupiru ih iz različitih zemalja i financiraju različite humanitarne i druge
zaklade. Naš vrli predsjednik Moi ih prezire sve skupa."
"Zašto?"
"Zato što rade ono što bi njegova vlada činila kad bi radila svoj posao. Osim
toga, zaobilaze njegov sustav podmićivanja. Blumova je organizacija skromna,
belgijska, privatno financirana, medicinska. To je ujedno i sve što vam o njoj
znam reći, bojim se," doda, s otvorenošću koja ih je pozivala da mu se
pridruže u neznanju o tim stvarima.
Njih se pak nije dalo tako lako pridobiti.
"Oni se bave nadzorom," kratko ga izvijesti Rob. "Njihovi liječnici obilaze
druge nevladine udruge, posjećuju bolnice, provjeravaju dijagnoze i
ispravljaju ih. Kao, na primjer: 'Možda to nije malarija, dragi kolega, možda
je to rak jetre.' Zatim provjeravaju terapije. Bave se i epidemiologijom. A
stoje s Leakevjem?"
"Što s njim?"
"Blum i Tessa bili su na putu prema njegovu nalazištu; točno?"
"Navodno."
"Tko je on zapravo? Leakev? Čime se bavi?"
"On je svojevrsna bijela afrička legenda. Antropolog i arheolog koji je
zajedno s roditeljima radio na iskapanjima na istočnoj obali jezera Turkane,
istražujući izvore ljudskoga roda. Kad su roditelji umrli, on je nastavio njihov
rad. Bio je na čelu Nacionalnoga muzeja ovdje u Nairobiju, a poslije se bavio
zaštitom prirode."
"Alije dao ostavku."
"Bio je natjeran na ostavku. Priča je zamršena."
"Uz to je trn u oku Moiju, zar ne?"
"Politički se suprotstavljao Moiju, pa je gadno dobio po glavi zbog toga. Sada
je politički uskrsnuo kao kenijski borac protiv korupcije. Međunarodni
monetarni fond i Svjetska banka praktički su zahtijevali njegovo sudjelovanje
u vladi." Rob se tada nasloni; bio je red na Leslev. Odmah je bilo očito kako
se razlika o kojoj je Rob govorio o Quayleima mogla primijeniti i na stilove
dvoje policajaca. Dok je Rob govorio na mahove, s grubom samo-kontrolom
čovjeka koji se bore sa svojim osjećajima, Leslev bijaše sama mirnoća.
"Dakle, kakva je vrsta čovjeka Justin?" blago upita ona, promatrajući ga kao
neki povijesni lik iz daleke prošlosti. "Osim njegova radnog mjesta i tog
njegovog odbora? Kakvi su mu interesi, želje, kakav mu je način života; tko je
on?"
"O Bože\ Tko je bilo tko od nas?" usklikne Woodrow, možda malčice previše
teatralno. Rob na to počne opet lupkati olovkom po zubima, a Leslev se
strpljivo nasmiješi. Šarmantno oklijevajući, Sandy počne nabrajati Justinove
oskudne atribute: predan vrtlar (makar, kad se malo bolje razmisli, nakon stoje
Tessa izgubila dijete i ne tako predan); ništa mu nije tako drago kao rintati po
cvjetnim lijehama subotom poslije podne. Zatim, on je pravi gospodin (u
kojem god smislu hoćete) - pravi, ispravni Etonac. Ljubazan do pretjerivanja u
ophođenju s lokalnim osobljem, naravno. To je momak na kojega možete
računati da će plesati s osamljenim djevojkama na godišnjoj zabavi visokog
povjerenika. Na neki način, djeluje kao stari neženja; da, to sam trebao prije
reći. Koliko znam, ne igra golf ni tenis; ne bavi se lovom ni ribolovom. Uopće,
ne bavi se aktivnostima na otvorenom, ako se izuzme vrtlarenje. A onda,
naravno, on je prvorazredni, rutinirani, iskusni profesionalni diplomat - s puno
inozemnog iskustva, dva - tri strana jezika, vješt, posve vjeran naputcima iz
Londona. Te konačno - i to je žalosno, Robe - bez svoje krivnje, zaustavljen u
promaknuću."
"A ne druži se s lošim društvom?" pitala je Leslev, gledajući u bilježnicu. "Ne
može ga se sresti u opskurnim noćnim klubovima dok je Tessa na terenu?"
Pitanje je bilo napola šala. "Ne radi on takve stvari, je li?"
"Noćni klubovi? Justin!? Kakva pomisao! Da, možda kod An-nabele u
Londonu, prije dvadeset i pet godina. Ma otkud vam samo takvo što?" uzvikne
Woodrow i grohotom se nasmije, kako nije već danima.
Rob ga je rado poučio: "Naš šef, zapravo. Gospodin Gridlev je služio jedan
mandat kao časnik za vezu s kenijskom policijom. Kaže da se plaćeni ubojice
mogu unajmiti u noćnim klubovima u Nairobiju. Ima jedan na Riječnoj ulici,
blok udaljenosti od Novog Stanlevja. To je zgodno, ako ste tamo odsjeli. Za
petsto američkih dolara odstrijelit će vam koga god hoćete. Pola odmah, pola
poslije obavljena posla. Kaže kako je u nekim klubovima manje, ali onda niste
sigurni u kakvoću posla."
"Je li Justin volio Tessu?" pita Leslev, dok se Woodrow još smiješio.
U opuštenu ozračju što se razvijalo među njima, Sandy uzdigne ruke uvis i
ispusti prigušen uzvik Nebesima. "O, Bože! Tko koga voli na ovom svijetu i
zašto?" Kad ga Leslev nije odmah oslobodila pitanja, nastavi: "Bila je lijepa.
Pametna. Mlada. On je imao četrdeset i nešto kad ju je upoznao. Već u
menopauzi, približavajući se poluvremenu, sam, zaluđen, željan smirivanja.
Ljubav? To vi tako zovete, ne ja."
Ako je to bio poziv Leslev da uskoči s vlastitim mišljenjem, ona gaje
zanemarila. Čini se da su je, isto kao i Roba, koji je sjedio pokraj nje, više
zanimale sitne promjene na Sandvjevu licu: zatezanje borića na gornjem dijelu
obraza; blijede mrlje crvenila na vratu; lagano nehotično škubljenje donje
usne.
"Je li se Justin ljutio na nju; na primjer, zbog njezina humanitarnog rada?"
zanimalo je Roba.
"Zašto bi se ljutio?"
"Zar ga nije smetalo što je ona stavljala na sva zvona kako izvjesne zapadne
tvrtke, uključivši i britanske, deru kožu Afrikancima: previše im zaračunavaju
za tehničke usluge i uvaljuju im stare lijekove, za koje također previše traže?
Uz to rabe Afrikance kao ljudske zamorce za testiranje novih lijekova, na što
se često sumnja, ali je rijetko dokazano, a tako kažem."
"Siguran sam da je Justin bio vrlo ponosan na njezin humanitarni rad. Gledajte,
puno naših diplomatskih supruga ovdje ne radi ništa. Tessin je predani rad
popravljao prosjek."
"On, znači, nije bio ljut na nju?" nije se dao Rob.
"Justin jednostavno nije čovjek koji se ljuti. Ne na normalan način. Ako išta,
bilo mu je neugodno."
"A vi? Hoću reći, vi u Visokom povjerenstvu?"
"Zašto, za Boga miloga?"
"Zbog njezina humanitarnog rada. Njezinih posebnih zanimanja. Je li se to
kosilo s interesima Vlade Njezina veličanstva?"
Sandy se namršti na najzbunjeniji i najsimpatičniji mogući način. "Vlada
Njezina veličanstva nikad nema ništa protiv čovječnih postupaka, Robe. To
biste trebali znati," pouči ga on.
"Učimo, gospodine Woodrow," tiho ga prekine Leslev. "Novi smo." Gledajući
ga ispitivački, ali ne prestavši se ni trena milo smješkati, ona pospremi svoje
bilježnice i kazetofon natrag u torbu. Ispričavši se novim sastankom u gradu,
predloži da nastave sutra u isto vrijeme.
"Znate li možda je li se Tessa ikome povjeravala?" upita usputnim tonom dok
su se kretali prema vratima.
"Mislite, osim Bluma?"
"Mislila sam zapravo na prijateljice."
Woodrowje razmetljivo pretraživao svoje pamćenje. "Ne. Ne, ne bih rekao.
Nitko mi ne pada na pamet. No zapravo, ja to i ne mogu znati, naravno."
"Možda netko od osoblja Visokog povjerenstva? Recimo, Ghi-ta Pearson, ili
netko drugi," pomože mu Leslev.
"Ghita? A da, svakako, Ghita. Da. Inače, dobro ste smješteni? Imate prijevoz i
sve što vam treba? Dobro."
Prođe cijeli dan i cijela noć prije nego su opet došli.
Ovoga je puta Leslev otvorila seansu, a ne Rob. Učinila je to sa svježinom
koja je davala naslutiti da su se od prošloga sastanka dogodile neke dobre
stvari. "Tessa je nedavno imala snošaj," objavi ona glasom za dobar početak
dana, dok je raspoređivala svoje stvari poput dokaza na sudu: olovke,
bilježnice, kazetofon, gumicu za brisanje. "Sumnjamo na silovanje. To nije za
objavljivanje, premda očekujem da ćemo to sutra svi čitati u novinama. "Zasad
su uzeli samo bris rodnice te ga pregledali mikroskopom kako bi utvrdili je li
sperma živa ili mrtva. Misle da je živa, i to vjerojatno od više od jedne osobe.
Možda cijela momčad. Mi pak držimo kako zapravo ne znaju."
Sandy ponikne i sakrije glavu u ruke.
"Moramo čekati što će reći naši stručnjaci, prije nego smo sto posto sigurni,"
reče Leslev, promatrajući ga.
Rob je, kao i jučer, opušteno lupkao olovkom po svojim velikim zubima.
"Krv na Blumovoj bluzi je Tessina," nastavi Leslev istim tonom. "Pazite, to su
tek privremeni nalazi. Ovdje rade samo osnovne testove: A i B. Sve ostalo
morat ćemo napraviti doma."
Woodrow ustane, stoje često činio za neslužbenih sastanaka, kako bi se svi
ugodnije osjećali. Pošavši dugim, nemarnim koracima k prozoru, zauzme
položaj na strani sobe suprotnoj od njih i počne se pretvarati da promatra
nelijepe obrise grada. Držao se, naprotiv, vrlo opušteno. Nitko nije mogao
vidjeti dvije - tri kaplje znoja što su napustile njegove pazuhe i curile niz rebra
kao debeli kukci.
"Je li tko već rekao Quayleu?" upita, pitajući samoga sebe - vjerojatno kao i
oni - zašto je udovac silovane žene odjednom postao "Quayle," a nije više
"Justin."
"Mislili smo kako bi bilo bolje da takvu vijest dozna od prijatelja," reče
Leslev.
"Od vas," protumači Rob.
"Dakako."
"Uz to, moguće je - kao što je Les već rekla - da su ona i Arnold to učinili još
jednom, tek tako, prije polaska. Ako mu to želite spomenuti. Ovisi o vama."
Što još? Što mi se još treba dogoditi prije no što napokon otvorim ovaj prozor
i skočim kroz njega? Možda je zapravo to ono što sam od nje želio: da me
odvede preko granica prihvatljivoga za mene.
"Nama se Blum sviđa," prekine Lesley tišinu prijateljskom opaskom, kao daje
potrebno da se Blum sviđa i Wbodrowu. "Dobro, moramo paziti i na onog
drugog Bluma - zvijer u ljudskoj spodobi. A prema našem iskustvu,
najmiroljubiviji ljudi, kad ih se pritisne, mogu učiniti najstrašnije stvari. No
pitam se tko ga je pritisnuo - ako je uopće bio pritisnut? Nije to mogao biti
nitko osim nje."
Lesley zastane, očekujući Wbodrowljev komentar, no on se koristio svojim
pravom na šutnju.
"Blum je najbliži onome što zovemo dobar čovjek," inzistira-la je, kao da je
dobar čovjek neko jasno određeno svojstvo, kao što je Homo sapiens. "Učinio
je doista mnogo dobrih stvari. Ne za pokazivanje, nego jer je to htio. Spašavao
je živote, stavljao na kocku vlastiti život, radio bez novca na groznim
mjestima, skrivao bjegunce na svom potkrovlju. Što vi, gospodine, kažete?
Slažete se?"
Zafrkava ga? Ili samo traži dodatne obavijesti od zrela promatrača veze Tesse
i Bluma?
"On svakako ima dobar dosje," prizna napokon Wbodrow.
Rob nestrpljivo zarokće te neugodno tržne gornjim dijelom tijela. "Gledajte,
dajte zaboravite dosje! Što vi osobno mislite o njemu? Sviđa li vam se on ili
ne? Jednostavno." Dorekavši, premjesti se na sjedalu.
"Bože moj," počne Sandy preko ramena, pazeći ovoga puta da ne pretjera u
lakrdijanju, no dopustivši si ipak prizvuk iznenađenja. "Jučer ste tražili da
definiram ljubav, a danas je na redu sviđanje. Danas se u našoj zgodnoj
Britaniji baš naganjaju precizne definicije, je li tako?"
"Pitamo vas za vaše mišljenje, gospodine," reče Rob. Možda je baš to
"gospodine" (sir) razotkrilo s kim ima posla. Na prvom je sastanku bio
gospodin (mister) Woodrow, a koji put, kad bi skupili dovoljno hrabrosti,
Sandy. Sad je str, i to podsjeća Woodrowa kako ovo dvoje nižerangiranih
policajaca nisu njegovi kolege ni prijatelji, nego neznanci iz niže klasu koji
zabadaju nos u ekskluzivni klub koji mu je davao dostojanstvo i štitio ga
sedamnaest punih godina. Zabaci ruke na leđa i primi se jednom za drugu,
zatim ih stavi sprijeda na ramena; tek tada se okrene na peti i suoči sa svojim
ispitivačima.
"Arnold Blum je uvjerljiv," objavi on, držeći im predavanje preko cijele sobe.
"Zgodan je, šarmantan na svoj način. Duhovit - ako volite takav humor. Ima
neku auru, možda zbog te uredne bradice. Za ljude koji se lako daju
impresionirati, on je afrički pučki junak." Izrekavši to, on se opet okrene od
njih, kao da očekuje kako će pokupiti svoje stvari i otići.
"A za one koji se ne daju lako impresionirati?" pitala je Le-sley, iskoristivši
prigodu za znalačko promatranje s leđa: ruke opušteno miluju jedna drugu iza
leđa, težina tijela na jednoj nozi, a koljeno druge malko podignuto u
samoobrani.
"A, mi smo u manjini, u to sam siguran," svileno odgovori Woodrow.
"Samo mislim daje to za vas vjerojatno bilo vrlo zabrinjavajuće. To je bila
kušnja za vas - imajući na umu vaš položaj voditelja ureda Visokoga
povjerenstva - vidjeti sve što se zbiva vama pred nosom i znati kako ne možete
ništa poduzeti da biste to zaustavili. Hoću reći, niste mogli tek tako otići
Justinu i reći mu: 'Gledaj tamo onoga bradatog crnca; on petlja s tvojom
ženom.' Niste mogli. Ili ipak jeste?"
"Zaprijeti li skandal koji bi mogao ozbiljno ukaljati dobar glas Visokoga
povjerenstva, ja sam ovlašten - štoviše, dužan sam
- intervenirati."
"Pa, jeste li?" ubaci se Leslev.
"Općenito govoreći, jesam."
"Jeste li govorili s Justinom? Ili izravno s Tessom?"
"Problem je, očito, što je njezin odnos s Blumom imao pokriće, da tako
kažemo," odgovori Woodrow, zanemarivši posljednje pitanje. "Čovjek je
ugledan liječnik. Humanitarci ga cijene. Tessa je predana dragovoljna
suradnica u njegovoj udruzi. Na površini, sve je savršeno dopustivo. Može se
samo upasti i optužiti ih za preljub, ali bez dokaza. A to ne ide. Dakle, jedino
što ostaje je reći: gledajte, to daje znakove koji se mogu krivo shvatiti. pa
molim vas, budite pažljiviji."
"I kome ste to rekli?" upita Leslev, zapisavši nešto u bilježnicu.
"Nije tako jednostavno. Nije to bilo samo jednom; bilo je više razgovora."
Leslev se nagne naprijed, provjerivši radi li magnetofon. "Razgovora vas i
Tesse?"
"Tessa je imala izvrsno konstruiran motor, ali je nedostajale pola klipova.
Prije no što je izgubila novorođena sina, bila je malo otkvačena. Nema veze."
Pripremajući se na potpunu izdaju Tesse, Sandy se prisjeti Portera Coleridgea
kako je sjedio u svojo; radnoj sobi i bijesno navodio Pellegrinove naputke.
"Ali poslijt
- ovo moram reći - s velikim, velikim žaljenjem - poslije je mnogima od nas
izgledala prilično neuravnotežena."
"Je li bila nimfomanka?" upita Rob. ^
"Bojim se daje to pitanje malo iznad moga platnog razreda," glasio je ledeni
Woodrowljev odgovor.
"Hajde, recimo samo daje pretjerano flertala," spustila je Le-sley ton. "Sa
svima."
"Ako baš inzistirate" - nitko ne bi mogao zvučati objektivnije - "teško je reći.
Lijepa djevojka, najljepša u društvu, stariji muž... je li flertala? Ilije samo bila
ono što jest, uživala u životu, zabavljala se? Ako odjene izrezanu haljinu i šali
se, ljudi kažu da je laka ženska. Ako to ne čini, onda je dosadna. Eto, to vam je
bijeli Nairobi. A možda je i svuda tako. Ne znam, nisam neki stručnjak."
"Je li flertala s vama?" upita Rob, nakon još jednog iritantnog tetoviranja
zubiju olovkom.
"Već sam vam rekao. Nemoguće je reći je li flertala ili je samo davala oduška
svom dobrom raspoloženju," reče Woodrow, dosegnuvši dotad nedosegnute
vrhunce pristojnosti i gospodstva.
"A vi? Jeste li vi, ovaj, možda nekim slučajem... malo flertali s njom?"
ispitivao je Rob. "Nemojte me tako gledati, gospodine Woodrow. Imate
četrdeset i nešto godina; i vi ste 'u menopauzi' i 'bližite se poluvremenu,' baš
kao i Justin. Palili ste se na nju. Zašto ne? Sigurno bih i ja."
Woodrow se probudio iz nirvane tako brzo te je to i njega samog iznenadilo.
"O, momče moj dragi! Ni na što drugo nisam mislio. Tessa, samo Tessa - danju
i noću. Bio sam opsjednut njome. Pitajte bilo koga!"
"I jesmo," prizna Rob.
Idućeg su jutra, tako je barem izgledalo napadnutom Sandvju, njegovi
ispitivači postali nepristojni od žarke želje da ga pritijesne. Rob je stavio
kazetofon na stol, a Leslev otvorila veliku bilježnicu crvenih korica, sa
stranicom označenom elastičnom gumenom vrpcom. Ona je vodila ispitivanje.
"Imamo razloga vjerovati kako ste posjetili Tessu u najrobij-skoj bolnici nakon
što je izgubila dijete. Je li to točno, gospodine?"
Sandvjev se svijet potresao u temelju. Tko im je to rekao, za Boga miloga!?
Justin? Nije mogao, još nisu s njim razgovarali, znao bi to.
"Stanite!" zapovjedi oštro.
Leslev podigne glavu. Rob se iznenada otkvači. Kao da će mu zaravnati lice
dlanom, ispruži dugu ruku, ispruži je Woodrowu ravno u nos; počne zatim
promatrati njegovo lice preko vrhova svojih ispruženih prstiju.
"Hoće li to biti naša tema danas?" zahtijevao je Woodrow odgovor.
"Jedna od tema," prizna pomirljivo Leslev. "Onda mi, molim vas, objasnite - s
obzirom da nitko od nas nema puno vremena - što posjet Tessi u bolnici ima s
pronalaženjem njezina ubojice? Koliko sam shvatio, to je svrha vašega
boravka ovdje."
"Tražimo motiv," reče Leslev. "Rekli ste mi da ga imate. Silovanje."
"Silovanje nam se više ne uklapa. Ne odgovara kao motiv. Silovanje je bilo
nuspojava. Možda i varka, kako bismo mislili da je riječ o slučajnom ubojstvu,
a ne planiranom."
"Predumišljaj," objasni Rob, gledajući ga praznim pogledom svojih velikih
smeđih očiju. "To je ono što mi zovemo ortački posao."
Na to se na kratak, ali strašan trenutak Woodrow posve izgubio; nije mislio ni
na što. Zatim počne misliti o riječi ortački. Zašto li je samo rekao ortački?
Ortački, kao nešto zajedničko, na čemu radi više ortaka? Užasno! Ne, ne... to je
previše, pretjerano. Nije vrijedno razmatranja jednog uglednog diplomata!
Nakon toga mozak mu se jednostavno ispraznio. Nijedna mu riječ, kako god
banalna i besmislena, nije padala na pamet. Sebe je u tom trenutku vidio, ako
ikako, kao nekakvo računalo koje pronalazi, sastavlja i zatim odbacuje niz jako
šifriranih obavijesti iz trostrukom ogradom odijeljena, zabranjena područja -
njegova mozga.
Ortačko, zajedničko ništa. Bilo je slučajno. Neplanirano. Krvavi pir na afrički
način.
"Onda, što ste tražili u bolnici?" začu Leslevin glas kako govori, nakon stoje u
duhu ulovio korak sa zvučnom vrpcom, koja se stalno okretala. "Zašto ste išli
posjetiti Tessu nakon što je izgubila dijete?"
"Zato što me pozvala. Preko muža. Kao Justinova šefa."
"Je li još tko bio pozvan na zabavu?"
"Koliko ja znam, nije."
"Ghita možda?"
"Mislite - Ghita Pearson?"
"Znate još neku?"
"Ghita Pearson nije bila nazočna."
"Znači, samo vi i Tessa," pročita Leslev naglas što je upravo pisala u
bilježnicu. "U kakvoj je vezi vaš posjet s tim što ste šef njezinu mužu?"
"Bila je zabrinuta za Justina i htjela se uvjeriti daje sve u redu s njim,"
odgovori Woodrow namjerno polako, ne želeći prihvatiti Leslevin sve brži
ritam. "Pokušao sam uvjeriti Justina da uzme bolovanje ili odmor, no on je
radije ostao na radnom mjestu. Bližila se godišnja ministarska konferencija
ODID-a i on je čvrsto odlučio voditi pripreme za nju. Sve sam joj to prenio i
objasnio te joj obećao da ću paziti na njega."
"Je li imala sa sobom svoje prijenosno računalo?" upadne Rob.
"Oprostite?" "
"Što je tu tako teško? Je li imala prijenosno računalo kod sebe? Pokraj sebe,
na stolu, pod krevetom, u njemu? Njezino računalo. Tessa ga je obožavala. S
njega je ljudima slala poruke elektroničkom poštom. Slala je poruke Blumu.
Slala je poruke Ghiti. Pisala je bolesnom djetetu u Italiji za koje je skrbila; i
bivšem dečku u London. Pisala je cijelo vrijeme cijelom svijetu. Dakle: je li
imala sa sobom svoje prijenosno računalo?"
"Hvala vam što ste mi to tako iscrpno objasnili. Ne, nisam vidio nikakvo
prijenosno računalo."
"A što je s bilježnicom?"
Zastane na trenutak, kao da pretražuje pamćenje; za to je vrijeme smislio kako
će lagati: "Ja nisam vidio nikakvu bilježnicu."
"A je li bila neka koju vi niste vidjeli?"
Woodrow ga ne udostoji odgovorom. Rob se zavali, digne glavu pa, lažno
opušten, počne proučavati strop.
"Pa, kako je izgledala i kako se osjećala?"
"Nitko nije baš najbolje nakon donošenja mrtvorođenčeta."
"Kakva je ona bila?"
"Slaba. Neusredotočena. Potištena."
"Znači, samo ste o tome razgovarali. O Justinu, njezinu ljubljenom mužu."
"Koliko se sjećam, da."
"Koliko ste dugo bili kod nje?"
"Nisam mjerio, no rekao bih - nekih dvadesetak minuta. Naravno, nisam je
želio zamarati."
"Dakle, dvadeset minuta ste razgovarali o Justinu. Papa li svoju kašicu i tako
to."
"Razgovor je bio isprekidan," odgovori Woodrow, ne uspjevši ne porumeniti.
"Kad žena izgubi dijete, ima vrućicu i izmorena je, nije lako suvislo i
povezano razgovarati."
"Je li još netko bio nazočan?"
"Već sam vam rekao. Sam sam išao tamo."
"Nisam vas to pitao. Pitao sam vas je li bilo još nekoga, je li još netko bio
prisutan."
"Kao, na primjer, tko?"
"Kao na primjer bilo tko. Tko god je bio tamo. Sestra, doktor. Neki drugi
posjetitelj, njezin prijatelj. Prijateljica. Afrički prijatelj. Kao doktor Arnold
Blum, na primjer. Zašto sve moram izvlačiti iz vas, gospodine?"
Želeći pokazati svoju uzrujanost, Rob se trzao poput cirkuskog artista. Najprije
je mahao rukama po zraku, naginjući se prvo naglo naprijed, zatim natrag.
Zatim je, sjedeći, protezao svoje duge noge. U međuvremenu je Woodrow
vidljivo naprezao pamćenje: skupio je obrve na smiješan i pretjeran način.
"Da, da. Sad kad ste spomenuli, Robe, prisjećam se. Imate pravo. Baš ste
pametni! Da, Blum je bio tamo kad sam došao. Pozdravili smo se i on je
otišao. Rekao bih da smo tamo istodobno bili kojih dvadeset sekunda. Evo,
radi vas ću biti precizan: možda i cijelih dvadeset pet!"
Unatoč svom Woodrowljevom prividnom nehaju, ovu bitku baš i nije dobio.
Tko im je, do vraga, rekao da je Blum bio uz njezinu postelju? No njegovi
strahovi krenuše i dalje. Došli su do tamnih špilja njegova drugog uma,
dotičući se opet onog uz-ročno-posljedničnog lanca što ga nije želio priznati,
za koji mu je Porter Coleridge bijesno zapovjedio zaboraviti.
"Onda, gospodine,po vašem mišljenju, što je Blum tamo radio?"
"Nije objašnjavao, a nije ni ona. On je liječnik, uostalom. Uza sve ostalo."
"Što je Tessa radila?"
"Ležala u krevetu. A što bi drugo radila!? Igrala se školice?' planu Sandy,
izgubivši strpljenje na trenutak.
Rob je pred sobom ispružio duge noge, pa se zagledao u golema stopala, kao
osoba koja se sunča na plaži. "Ja ne znam," reče "Znaš li ti, Les? Što bi ona
mogla raditi?" upita svoju policijsku partnericu. "Da, zacijelo se nije igrala
školice. Evo, da: ona leži u krevetu. I radi - što, pitamo se mi."
"Rekla bih da doji crno dojenče," spokojno će Leslev. "Dok njegova majka
umire."
Neko vrijeme proteče u tišini. Jedini su zvukovi bili koraci u hodniku i
automobili koji se pretječu, koče i sudaraju se u gradu, na drugoj strani doline.
Rob ispruži žilavu ruku i isključi kazetofon.
"Kao što ste ispravno primijetili, gospodine, nitko od nas nema previše
vremena," počne on ljubazno. "Zato bih vas lijepo molio da ga ne trošite
uludo, ne zavlačite nas i ne ponašate se prema nama kao prema govnima."
Uključi opet kazetofon, pa nastavi: "Budite tako dobri, gospodine Woodrow,
pa nam ispričajte, vlastitim riječima, o umirućoj ženi u bolničkoj sobi i njezinu
novorođenom dječaku. Molim vas. Od čega je umrla? Tko ju je pokušavao
izliječiti i kako? Molim vas, recite nam i sve ostalo što znate u vezi s tim."
Stjeran u kut i pun bijesa u svojoj izolaciji, Woodrow je nagonski potražio
potporu šefa misije. No samo je vidio kako je Co-leridge izbjegavao razgovor
s njim. Sinoć, kad gaje Sandy pokušao pronaći kako bi s njim porazgovarao u
četiri oka, Mildren ga je izvijestio kako se njegov gospodar zatvorio s
američkim veleposlanikom te se do njega može samo u krajnjoj nuždi. Ujutro
je Coleridge navodno "vodio poslove iz Rezidencije".
PETO POGLAVLJE
Woodrowa nije lako demoralizirati. U svojoj se diplomatskoj karijeri puno
puta morao nositi s ponižavajućim situacijama. Iz iskustva je naučio da je
najsigurnije nikad ne priznati kako je nešto naopako. Sad je primijenio tu
pouku dok je, kratkim rečenicama, davao minimalistički opis prizora koji se
odigrao u bolničkoj sobi. Da, slaže se - malo iznenađen što se toliko zanimaju
za pojedinosti Tessina boravka u bolnici - mutno se sjeća da je druga
pacijentica spavala ili bila u komi. Budući da nije mogla hraniti vlastito dijete,
Tessa mu je bila dojilja. Tessin je gubitak bio dobitak za to dijete.
"Ima li neko ime ta bolesnica?" pitala je Leslev.
"Ja se ne sjećam."
"Je li netko bio s bolesnicom - rođak ili prijatelj?"
"Tinejdžer iz istog sela, navodno njezin brat. Tako mije Tessa rekla; no s
obzirom na njezino stanje, ne smatram je pouzdanom svjedokinjom."
"Znate li kako se zove brat?"
"Ne."
"A selo?" -
"Ne."
"Je li vam Tessa rekla što je bilo toj ženi?"
"Ono stoje govorila uglavnom je bilo nesuvislo."
"Znači, ostatak je bio suvisao," istakne Rob. Odjednom je bic jezivo strpljiv i
snošljiv. Žilavi su mu udovi našli mjesto gdje se mogu smiriti. Iznenada je
imao pred sobom čitav dan vremena "Gospodine Woodrow, što vam je Tessa
rekla o bolesnici u krevetu preko puta, u trenucima kad je suvislo govorila?"
"Da umire. Daje njezina bolest, kojunije imenovala, uzrokovana lošim
društvenim uvjetima u kojima je živjela."
"Sida?"
"Nije to rekla."
"Onda to mijenja stvar."
"Svakako."
"Je li netko liječio tu ženu od te neimenovane bolesti?"
"Vjerojatno. Zašto bi inače bila u bolnici?"
"Lorbeer?"
"Tko?"
"Lorbeer, kao lovor. Nizozemski križanac. Riđe - plav. Preko pedeset.Debeo."
"Nikad nisam čuo za toga čovjeka," odvrati Woodrow s posvemašnjom
sigurnošću na licu, dok su mu ruke titrale.
"Jeste li vidjela koga kako je liječi?"
"Ne." ¦
"Znate li kako je liječena? I čime?"
"Nikad niste vidjeli da joj netko daje tablete ili injekcije?"
"Već sam vam rekao: nitko od bolničkog osoblja nije se pojavljivao u sobi dok
sam ja bio tamo."
U svojoj novopronađenoj mirnoći Rob je našao vremena razmišljati o ovom
odgovoru i što će on reći. "A ne-bolničko osoblje?"
"Ne u mojoj nazočnosti."
"A kad niste bili tamo?"
"Otkud bih ja to znao?"
"Od Tesse. Iz onoga što vam je Tessa rekla dok je bila pribrana," objasni Rob,
smiješeći se tako široko da je to postalo uznemirujuće, kao uvod u šalu koja će
tek doći. "Je li bolesnica u Tessinoj sobi, čije je dijete dojila, od ikoga
primala medicinsku pomoć - prema Tessinim riječima?" strpljivo je pitao,
slažući riječi kao da upotpunjuje slagalicu u nekoj društvenoj igri. "Je li tu
bolesnicu itko posjećivao, pregledavao, promatrao ili liječio? Bilo tko: muško
ili žensko; bijel ili crn; liječnici, medicinske sestre, nemedicinsko osoblje,
ljudi iz bolnice, izvan bolnice, posjetitelji, ljudi uopće?" Nasloni se
zadovoljan; hajde se iz ovog izvuci.
Woodrow postajaše sve svjesniji veličine nevolje koja ga je snašla. Koliko
još znaju, a još ne otkrivaju? Ime Lorbeer zazvonilo mu je u glavi kao
pogrebna zvonjava. Kojim će se još imenima nabaciti na njega? Što im je
Coleridge rekao? Zašto mu ne želi pomoći, odbijajući susret s njim? Zar je sve
priznao Sandvju iza leđa?
"Pričala je nešto da su bolesnicu posjećivali mali ljudi u bijelim ogrtačima,"
reče prezrivo. "Držim da je to sanjala. Ili je to zamišljala dok mije govorila.
Nisam tome poklanjao pozornost." A ne biste ni vi trebali, govorio im je time.
"Zašto su je posjećivali ti u bijelim ogrtačima? Prema Tessi-noj priči. U tom
snu, kako ga vi zovete."
"Ljudi u bijelim ogrtačima su, kaže ona, ubili tu bolesnicu. U jednom ih je
trenutku nazvala slučajevima." Odlučio je izreći istinu i ismijati je. "Mislim da
ih je također nazivala pohlepnici-ma. Željeli su je izliječiti, ali nisu mogli.
Priča je bila besmislena."
"Kako su je htjeli izliječiti?"
"To mi nije otkrila."
"Kako su je onda ubili?"
"Bojim se daje i glede toga bila jednako neodređena."
"Je lije uopće zapisala?"
"Što - priču? Kako bi to učinila?"
"Je li vodila bilješke? Je li vam čitala iz tih bilježaka?"
"Rekao sam vam. Koliko ja znam, nije imala nikakvu bilježnicu."
Rob nagne dugu glavu na stranu kako bi bolje promotrio Wo-odrowa, pod
drugim kutom, iz kojega će se možda bolje razotkriti. "Arnold Blum ne smatra
Tessinu priču besmislenom. Ne drži je nesuvislom. Naprotiv, Arnold smatra
kako je pogodila točno u metu po svemu što je govorila. Je li tako, Les?"
Woodrow osjeti kako mu je krv otekla iz lica. Opet, čak i nakon šoka
prouzročena njihovim riječima ostao je nepokoleban pod vatrom, kao svaki
iskusan diplomat koji mora zadržati položaj. Nekako pronađe glas. I
ogorčenje. "Oprostite: hoćete reći da ste pronašli Bluma? To je nečuveno!"
"Znači, vi ne želite da ga pronađemo?" začuđeno je pitao Rob.
"Ništa takvog. Hoću reći da ste vi ovdje pod određenim uvjetima, a jedan od
njih je i da ako nađete Bluma ili razgovarate s njim, onda morate o tome
izvijestiti Visoko povjerenstvo."
Ali Rob je već odmahivao glavom. "Ne, uopće ga nismo pronašli, gospodine.
Da barem jesmo! Ali našli smo neke njegove spise. Korisne stvarčice, moglo
bi se reći, razbacane su po njegovu stanu. Nažalost, ništa senzacionalno.
Nekoliko bilježaka o slučajevima, koje bi, pretpostavljam, nekoga mogle
zanimati. Kopije pokojega grubog pisma što gaje doktor "slao ovoj ili onoj
tvrtki, laboratoriju ili klinici na raznim mjestima u svijetu. I to bi bilo to; zar
ne, Les?"
"Razbacane - to je malo pretjerano reći," priznala je Leslev. "Pohranjene - to
je bolje rečeno. Jedan je svežanj bio na unutarnjoj strani okvira slike, drugi
ispod kade. Trebao nam je cijeli dan da to nađemo. Zapravo, veći dio dana."
Liznuvši prst, okrene stranicu bilježnice.
"Uz to, tko god daje zaboravio njegov auto," podsjeti je Rob. "Stan mu je više
djelovao kao smetlište nego kao stan kad su završili s njim," složi se Leslev.
"Bez ikakve vještine. Samo razbij i grabi. Eto, to mi danas imamo u Londonu.
U novinama objave da je netko nestao ili da je mrtav, a razbojnici se tamo
pojave istog jutra, pa se posluže. Naši ljudi za prevenciju kriminala prilično su
zabrinuti zbog toga. Bi li vas smetalo ako vam nabacimo još nekoliko imena,
gospodine Woodrow?" pitala je, podižući sive oči i upravljajući čvrsti pogled
na njega.
"Osjećajte se kao da ste doma," reče Woodrow, kao da oni to već nisu učinili.
"Kovacs, ime nepoznato. Žena, mlada. Kosa crna kao krilo gavranovo, duge
noge. Rob će vam dati ostale pojedinosti. Bavi se znanstvenim istraživanjem."
"Nje biste se svakako sjetili," isceri se Rob.
"Bojim se da ne."
"Emrich. Liječnica, znanstvena. Diplomirala medicinu u Pe-trogradu, stažirala
i specijalizirala u Njemačkoj, u Leipzigu. Bavila se istraživanjem u Gdanjsku.
Fizički opis nemamo. Zvuči li poznato?"
"Nikad u životu nisam čuo za takvu osobu. Ni za koga s tim opisom, nikoga s
tim prezimenom, ni za koga toga podrijetla ili kvalifikacije."
"Bemti! Vi stvarno niste čuli za nju, je 1' da?" "Tu je i naš stari prijatelj
Lorbeer," reče Leslev, tonom ispričavanja. "Ime nepoznato; podrijetlo
nepoznato, vjerojatno napola Nizozemac ili Bur, stručna sprema također
zagonetka. Navodimo prema Blumovim zabilješkama, u tome je problem. Zbog
toga smo prepušteni njemu na milost i nemilost, moglo bi se reći. Blum je ta tri
prezimena spojio kao u dijagram tijeka, s pažljivo ispisanim objašnjenjima u
svakom oblačiću. Lorbeer i dvije liječnice. Lortie^r^^mncJiJJiovat^Puna su
čovjeku usta od njih! Donijeli bismo vam bili presliku, no trenutačno se malo
bojimo fotokopirati. Znate već kakva je ovdašnja policija. A fotokopiraonice...
ha - kod njih ne bismo koplfali ni Oče naš, iskreno rečeno. Je li tako, Robe?"
"Upotrijebite našu fotokopirku," reče Woodrow i previše lako.
Slijedila je tišina puna zamišljenosti, koja je za Woodrowa bila poput gluhoće:
nijedan automobil nije prolazio, ptice nisu pjevale, nitko nije hodao hodnikom.
Muk razbije Leslev, pažljivo opisujući Lorbeera kao čovjeka koga bi najviše
voljeli ispitivati.
"Lorbeer je slobodni strijelac, lutalica. Vjeruje se kako se bavi
farmaceutikom. Drži se kako je lani nekoliko puta dolazio u Nairobi i odlazio
iz njega, ali Kenijci mu ne mogu ući u trag; koje iznenađenje! Smatra se kako je
posjetio Tessu u Bolnici 'Uhuru' dok je ona tamo ležala. Grubijan, tako ga još
opisuju. Vi ste, dakle, sigurni kako nikad niste naišli na crvenokosog liječnika
Lorbeera grubijanskog izgleda? Možda je tada bio liječnik. Niste ga sreli
najednom od svojih putova?"
"Nikad nisam čuo za toga čovjeka. Niti za nekoga poput njega''„
"Mi smo zapravo čuli dosta," komentirao je Rob sa strane.
"Tessa gaje poznavala. Blum isto tako," reče Leslev. "To još ne znači da sam
ga i ja znao." "Dakle, kakva je sušica kad je kod kuće?" upita Rob. "Nemam
pojma o čemu govorite."
Otišli su kako su i prije odlazili: za njima je svaki put ostajao sve veći upitnik.
Čim ih se riješio, Woodrow uzme telefonsku slušalicu i nazove Coleridgeov
kućni broj. Osjeti olakšanje začuvši njegov glas. ,;
"Imate minutu vremena?"
"Mislim da imam."
Našao ga je za radnim stolom, s jednom rukom na čelu. Nosio je žute
naramenice s uzorkom konja. Izraz lica bio mu je umoran i ratoboran.
"Trebam se uvjeriti da u ovome imamo punu potporu Londona - izravno odreže
Woodrow, a da prije nije ni sjeo.
"Tko to mi?"
"Vi i ja."
"A London pak znači Pellegrin, je li tako?"
"Zašto? Zar se nešto promijenilo?"
"Ja ne znam ni za kakve promjene."
"Pa hoće li?"
"Ne znam za to."
"Dobro onda: ima li Pellegrin potporu, da tako postavimo stvar."
"O, Bernard uvijek ima potporu."
"Dobro, dakle: hoćemo li nastaviti s ovim, ili nećemo?"
"S čim - s laganjem? Naravno da hoćemo!"
"Kako se onda ne možemo složiti o... onome što govorimo?"
"Dobro primijećeno. Ne znam. Da sam čovjek Božji, iskrao bih se sad na
molitvu. Ali nije to tako lako, do vraga! Cura je mrtva. To je jedna strana
priče. A mi smo živi. To je drugi dio."
"Pa jeste li im rekli istinu?"
"Ne, ne. Bože dragi! Ne! Ja imam izvrsno pamćenje."
"Hoćete li im reći istinu?"
"Njima? "
"Riječ je o vašem posjetu Bolnici 'Uhuru,' gospodine," poče Leslev bodro.
"Mislio sam da smo prošli put završili tu priču."
"Vaš drugi posjet. Drugi. Malo poslije. Nastavak priče."
"Nastavak? Nastavak čega?"
"U vezi s obećanjem što ste joj ga zadali, čini se."
"O čemu vi to govorite!? Ne razumijem vas."
No Rob ju je savršeno razumio te je to i kazao. "Gospodine, menije ovo
zvučalo posve razumljivo. Jeste li se s Tessom i drugi put vidjeli u bolnici?
Mjesec dana nakon što je otpuštena s bolničkog odjela, primjerice. Jeste li se,
na primjer, s njom sastali u čekaonici poslijeporođajne ambulante, gdje je
imala zakazan pregled? To, naime, piše u Arnoldovim zabilješkama. Dosad je
sve bilo točno što je on zapisao, koliko mi neznalice možemo razumjeti."
Arnold, primijeti Sandy. Ne više Blum.
Časnikov se sin u sebi prepirao sam sa sobom, čineći to s ledenom
proračunatošću koja mu je bila nadahnuće u kriznim trenutcima, dok je u
mislima slijedio odvijanje prizora u natrpanoj bolnici kao da se dogodio
nekome drugom. Tessa nosi vezenu platnenu torbu s ručkama od bambusa. Prvi
je put vidi, no od sada pa do konca svojega kratkog života ta će torba postati i
ostati dio nove, tvrđe Tessine slike. Ta se slika oblikovala dok je ležala u
bolnici s mrtvim novorođenčetom u mrtvačnici i umirućom ženom u krevetu
nasuprot njezinu, s djetetom te žene na Tessi-nim grudima. Stavlja manje
šminke i skratila je kosu. Zuri u nj mrkim pogledom, ne baš jako različitim od
pogleda puna nevjerice kojim ga upravo sada prostrjeljujeLeslev, iščekujući
njegovu pročišćenu inačicu događaja. Rasvjeta je slaba, kao posvuda u
bolnici. Debele pruge sunčeva svjetla sijeku polumrak interijera. Ptičice
skakuću među krovnim gredama. Tessa stoji leđima naslonjena na zaobljeni
zid, tik do kafića s narančastim stolcima, odakle dopire neugodan vonj.
Mnoštvo ljudi ulazi na sunčevu svjetlost i izlazi iz nje, no on ju je odmah
opazio. Drži izvezenu torbu objema rukama pred donjim dijelom trbuha,
stojeći kako su kurve stajale u kućnim ulazima dok je on bio mlad i zastrašen.
Zid je u sjeni jer sunčeve zrake ne dosežu kutove prostorije. Možda je Tessa
baš zato odabrala to mjesto za stajanje.
"Rekao si da ćeš me saslušati kad ojačam," podsjeti ga na obećanja tihim,
grubim glasom, toliko izmijenjenim te ga je jedva prepoznao.
To je prvi put što razgovaraju otkako ju je posjetio u bolnici. Gleda joj usne,
tako krhke bez discipline ruža. Vidi strast u njezinim sivim očima; straši ga to
kao što ga straši svaka strast, uključivši i njegovu vlastitu.
"Sastanak o kojemu govorite nije bio društveni," obrati se Robu, izbjegavajući
nepopustljivi Leslevin pogled. "Bio je službeni. Tessa je tvrdila kako je
nabasala na neke dokumente koji bi, ako su autentični, mogli biti politički
osjetljivi. Tražila je da se sastanemo u ambulanti kako bi mi ih mogla predati."
"Nabasala?" čudio se Rob.
"Imala je vanjske veze. Toliko samo znam. Imala je prijatelje u humanitarnim
udrugama."
"Poput Bluma?"
"Između ostalih. Trebate znati kako to nije bilo prvi put što se obraća Visokom
povjerenstvu s pripovijestima o skandalima na vrhu. Njoj je to prešlo u
naviku."
"To s Visokim povjerenstvom, hoćete reći?"
"Ako vi želite reći, to sa mnom kao voditeljem ureda Visokog povjerenstva,
onda da."
"Zašto ih nije predala svom mužu Justinu, pa da ih preda u dalji postupak."
"Justin je morao ostati izvan toga. To je bila njezina odluka, a vjerojatno i
njegova." Previše objašnjava; to bi moglo postati opasno. Nastavi, udubivši se
u temu. "To sam kod nje cijenio. Iskreno rečeno, kod nje sam vrlo cijenio svaki
znak skrupula."
"Zašto dokumente nije predala Ghiti?"
"Ghita je nova, mlada i pripada lokalno zaposlenom osoblju. Prema tome, ne
bi nikako bila dobra prenositeljica poruke."
"Tako ste se, dakle, sastali," preuzme Leslev opet riječ. "U bolnici. U
čekaonici poslijeporođajne ambulante. Nije li to bilo nezgodno mjesto? Niste
li upadali u oči: dvoje bijelaca među svim tim Afrikancima?"
Bili ste tamo, pomisli, došavši opet blizu pogibeljnom rubu panike. Bili ste u
bolnici. "Nije se ona bojala Afrikanaca, nego bijelaca. S njom se nije dalo
raspravljati. Među Afrikancima se osjećala sigurno."
"Je li vam ona to rekla?"
"Sam sam zaključio."
"Odakle?" upita Rob.
"Iz njezina ponašanja tih zadnjih mjeseci. Poslije djeteta. Prema meni, prema
bijeloj zajednici. Prema Blumu. Blum nije mogao učiniti nikakvo zlo. Jer on je
Afrikanac, zgodan i liječnik. Ghita je pak napola Indijka, " objašnjavao je
pomalo divlje.
"Kako se Tessa dogovorila s vama?" pitao je Rob.
"Poslala mi je poruku, koju mi je donio njezin kućni sluga Mustafa."
"Je li vaša supruga znala kako se sastajete s njom?"
"Mustafa je poruku predao mom kućnom sluzi, koji ju je pak predao meni."
"A vi niste rekli svojoj ženi?"
"Sastanak sam držao povjerljivim."
"Zašto vas nije nazvala telefonom?"
"Moja žena?"
"Ne, Tessa."
"Nije vjerovala telefonima u diplomatskim kućama. S razlogom. Nitko od nas
im ne vjeruje."
"Zašto nije onda jednostavno poslala dokumente preko Mu-stafe?"
"Zato što je od mene tražila neka uvjeravanja. Jamstva."
"Zašto vam nije papire donijela ovamo?" zapitkivao je dalje Rob, pritišćući
sve jače i jače.
"Iz razloga koje sam vam već objasnio. Došla je do točke kad više nije imala
povjerenja u Visoko povjerenstvo, nije se više željela kaljati njime, nije htjela
daje itko vidi kad ulazi u ovu zgradu ili izlazi iz nje. Vi govorite kao da su
njezini postupci bili logični. Zadnjih nekoliko mjeseci Tessina života njezine
se postupke nije više moglo tumačiti logikom."
"Zašto ne Coleridge? Zašto ste to uvijek morali biti vi? Vi pokraj njezine
bolesničke postelje, vi se s njom tajno sastajete u ambulanti. Zar nikoga drugog
ovdje nije poznavala?"
Najedan opasan trenutak, Woodfowje udružio snage sa svojim inkvizitorima.
Stvarno: zašto ja? Pitao je to u sebi Tessu, nošen gnjevnim samosažaljenjem.
Zato što me u svojoj prokletoj taštini nikad nisi htjela ostaviti na miru! Zato što
ti je bilo tako milo čuti kako ti obećavam brda i doline, zavjetujem dušu vragu.
A oboje smo dobro znali da, kad dođe vrijeme, neću ispuniti obećanje, niti bi
ti sama to prihvatila. Zato što je imati posla sa mnom značilo izravno se
uhvatiti ukoštac s engleskom bolećivošću koju si toliko mrzila. Zato što sam ja
za tebe bio neka vrsta prototipa: "sami obredi, a vjere nigdje" - kako si
govorila o meni. Stojimo licem u lice, udaljeni tek pedalj. Pitam se zašto smo
iste visine dok nisam shvatio daje podnožje okrugle izbočine na zidu uzdignuto
za jednu stubu, pa si se i ti, poput ostalih žena ovdje, popela na nju kako bi te
tvoj muškarac lakše vidio. Lica su nam na istoj razini i - unatoč tvojoj novoj
ozbiljnosti - opet je Božić i ja plešem s tobom, osjećajući slatki, topli miris
trave u tvojoj kosi.
"I tako vam je ona predala taj svežanj papira," začuje Roba kako govori. "O
čemu se tu radilo?"
Uzimam od tebe omotnicu; ruke nam se dotaknu i dodir me tvojih prstiju
izluđuje. Ti namjerno potpiruješ plamen u meni. dobro to znaš, ali ne možeš si
pomoći; opet me vodiš preko ruba ponora, makar znaš kako nikada nećeš poći
sa mnom. Nemani sakoa. Gledaš me kako otkapčam košulju i ubacujem
omotnicu u njedra. Ona klizi uz moju golu kožu; guram je nadolje dok se donji
kraj nije našao ukliješten između remena hlača i moga struka. Gledaš me kako
opet zakapčam košulju, a ja se osjećam iste sramotne osjete koje bih osjetio da
smo vodili ljubav. Kao dobar diplomat, nudim ti šalicu kave u kafiću. Odbijaš.
Stojimo licem u lice poput plesača, čekajući da počne svirati glazba koja će
opravdati našu blizinu.
"Rob vas je pitao o čemu se radilo u tim dokumentima," dopre mutno do njega
Leslevin glas odnekud izvan njegova opažaj-noga polja.
"Navodno su u njima bili podatci čije bi objavljivanje izazvale velik skandal."
"Ovdje, u Keniji?"
"Dokumenti su dobili oznaku povjerljivosti."
"Tessa ih je tako označila?"
"Dajte, ne budite smiješni! Kako bi ona mogla išta označiti!0 oštro reče
Woodrow, požalivši odmah svoju ljutnju.
Moraš ih prisiliti na djelovanje, Sandy, natjeruješ me. Lio ti je blijedo od
patnje i hrabrosti. Iskustvo zbiljske tragedije nije potisnulo tvoju težnju k
teatralnosti. Oči ti blistaju od suza; otkad si izgubila dijete, stalno je tako. Tvoj
glas moli i zahtijeva, no istodobno i miluje, prelazeći istom ljestvicom kao
uvijek. Treba nam netko tko će se zauzeti za našu stuar, Sandy. Netko izvan
našega kruga. Netko služben i sposoban. Obećaj mi! Ako ja mogu imati
povjerenja u tebe, možeš i ti u mene.
I tako sam rekao. Poput tebe, i mene je ponijela snaga trenutka. Vjerujem. U
Boga. U ljubav. U Tessu. Dok smo zajedno na pozornici, ja vjerujem. Prisežem
tebi, prisežem protiv sebe; činim to svaki put kad sam ti blizu. To je ono što
žarko želiš i tražiš od mene jer si i ti, kao i ja, ovisnica o nemogućim odnosima
i teatralnim prizorima. Obećavam ti, govorim ti, a ti me tjeraš da to kažem
opet. Obećavam ti, obećavam. Volim te i obećavam ti. To ti je mig da poljubiš
moje usne što su upravo izrekle sramno obećanje: poljubac da me ušutkaš i
zapečatiš ugovor; brz zagrljaj da me vežeš i daš mi pomirisati kosu.
"Dokumenti su diplomatskom poštom poslani nadležnom pomoćniku ministra
vanjskih poslova u London," tumačio je Sandy Robu. "Tada im je pridana
oznaka povjerljivosti."
"Zašto?"
"Zbog ozbiljnih optužaba sadržanih u njima."
"Protiv koga?"
"Bojim se da ćemo morati preskočiti ovo pitanje."
"Protiv nekog poduzeća? Ili pojedinca?"
"Preskočite!"
"Koliko je ukupno bilo stranica, sjećate li se?"
"Petnaest, možda dvadeset. Bio je i nekakav dodatak."
"Je li bilo nekih fotografija, crteža, predmeta kao priloga?"
"Preskočite!"
"Tonskih zapisa? Kazeta s tajno snimljenim priznanjima ili izjavama?"
"Preskočite!"
"Kojem pomoćniku ministra ste to poslali?"
"Sir Bernardu Pellegrinu."
"Jeste li ovdje sačuvali kopiju?"
"Naša je politika svesti držanje povjerljivog materijala ovdje na najmanju
moguću mjeru."
"Dakle, jeste li zadržali kopiju ili niste?"
"Ne."
"Je li dokument bio otipkan?"
"Tko bi ga otipkao?"
"Je li bio otipkan ili pisan rukom?"
"Otipkan."
"Čime?"
"Nisam stručnjak za pisaće strojeve."
"Je li bio elektronički otisnut? Hoću reći: je li tekst bio izrađen na osobnom
računalu? Kakva su bila slova?"
Woodrow nervozno, gotovo nasilno slegne ramenima.
"Nije, primjerice, bio pisan kurzivom?" navaljivao je Rob.
"Nije." "Ili pak onim lažnim rukopisom, napola spojenim slovima kakve danas
rabe?"
"Ne, najobičnijim Timesovim novolatinskim slovima."
"Računalnim?"
"Da."
"Dakle, ipak se sjećate. Dodatak je također bio tipkan?" "Vjerojatno."
"Znači, petnaest do dvadeset stranica, manje - više, sasvim običnim
računalnim Timesovim novolatinskim slovima. Hvala vam. Jeste li se poslije
javili iz Londona?"
"Jesu; puno poslije."
"Pellegrin?"
"Mogao je to biti sir Bernard, a mogao je biti i netko od njegovih podređenih
službenika."
"Što su rekli?"
"Nije se tražio nikakav dalji postupak."
"Jesu li uopće naveli neki razlog?" nastavljao je Rob, obasipajući ga pitanjima
kao udarcima.
"Takozvani dokazi ponuđeni u dokumentu bili su tendenciozni. Bilo kakvim
istraživanjem o njihovoj valjanosti ne bi se ništa postiglo, a pokvarilo bi se
odnose sa zemljom primateljicom."
"Jeste li rekli Tessi da je to bio odgovor - nikakav postupak?" "Nisam joj baš
tako rekao."
"Što ste joj rekli?" pitala je sada Leslev.
Je li to bila nova Sandvjeva politika govorenja istine, ili ga je neka unutarnja
slabost, neki poriv natjerao priznati? "Rekao sam joj ono za što sam mislio da
će joj - u njenom stanju - biti prihvatljivo; uzevši u obzir teški gubitak koji je
pretrpjela i važnost što ju je pridavala tim dokumentima."
Leslev je isključila kazetofon te je pospremala bilježnice. "Koja je to laž noj
bila prihvatljiva, gospodine? Prema vašem mišljr-nju?" pitala je ne podižući
glavu.
Na jedan blaženi trenutak Sandvje povjerovao kako je sas: nak završen. No
Rob se nije micao sa svog mjesta, spreman z davati nove udarce.
"Samo još jedna stvar, ako dopuState, gospodine Woodrow. Bell, Barker &
Benjamin. Poznati i kao ThreeBees*".
Woodrow se ne pomakne ni za milimetar.
"Cijeli su grad oblijepili plakatima. 'ThreeBees rade za Afriku.' 'Zujimo za
tebe, medena! Volim ThreeBees.1 Centrala im je nedaleko odavde. Nova
ostakljena zgrada."
"I što s njima?"
"Sinoć smo izvukli profil te tvrtke; je 1' da, Les? Vrlo impresivno poduzeće, ne
biste vjerovali. Umočili su prste u svaku afričku kašu, a ipak su Britanci do
srži. Imaju hotele, putničke agencije, novine, osiguravajuća društva, banke,
rudnike zlata, ugljena i bakra; uvoze automobile, kamione i barke - mogao bih
dovijeka nabrajati. Uza sve to, imaju i lijep izbor lijekova. 'ThreeBees zuje za
vaše zdravlje.' To smo reklamno geslo uočili jutros vozeći se ovamo; je 1' da,
Les?"
"Da, pet minuta vožnje odavde," složila se Leslev.
"A bliski su oni i s Moijevim momcima, kako svi kažu. Privatni zrakoplovi,
cure da prste poližeš; samoposluga."
"Pretpostavljam da bi nas ovo moglo nekamo odvesti."
"Ne baš. Samo sam htio promatrati izraz vašeg lica dok govorimo o njima. To
sam sad obavio. Hvala vam na strpljenju."
Leslev se još bavila svojom torbom. Koliko je zanimanja pokazala za tu
konverzaciju, možda ju je i posve prečula.
"Ljude kao što ste vi treba zaustaviti, gospodine Woodrow," razmišljala je
naglas, odmahujući mudrom glavicom. "Vi držite kako rješavate svjetske
probleme, a zapravo ste vi sami problem."
"Htjela je reći kako ste usrani lažljivac," protumači Rob.
Ovoga ih puta Woodrow nije ispratio do vrata. Ostao je na svom mjestu za
radnim stolom, slušajući sve tiše korake svojih posjetitelja na odlasku. Zatim
nazove recepciju te zatraži, najo-puštenijim mogućim tonom, neka mu jave kad
izađu iz zgrade. Primivši tu obavijest, uputi se hitro prema uredu visokog
povjerenika. Kako je dobro znao, Coleridge nije bio za svojim stolom, nego je
razgovarao u kenijskom Ministarstvu vanjskih poslova. Mildren je razgovarao
na kućnoj telefonskoj liniji; djelovao je neugodno opušteno.
"Ovo je žurno," reče Woodrow, a bilo je to u suprotnosti s onim što je Mildren
činio - što god to bilo.
Zasjevši za prazni Coleridgeov stol, Woodrow je promatrao Mildrena kako iz
osobnoga sefa visokoga povjerenika izvlači bijeli romb i s dužnom ga
pozornošću umeće u zaštićeni telefon.
"Uostalom, što hoćeš?" upita Mildren, s bezobraštinom svojstvenom
niskorođenim osobnim tajnicima velikih šefova.
"Izlazi!" zapovjedi Woodrow.
Čim je ostao sam, nazvao je izravni broj sir Bernarda Pellegrina.
Sjedili su na verandi, njih dvojica kolega iz Službe, uživajući u piću nakon
večere pod neumornim bljeskom nametljivih svjetala. Gloria se bijaše povukla
u dnevnu sobu.
"Justine, nažalost, ne postoji lijep način da se ovo kaže," počne Sandy. "A ipak
ti to moram reći. Vrlo je velika vjerojatnost da je silovana. Strašno mije,
strašno žao. Zbog tebe i zbog nje."
Woodrowu je zaista bilo žao, itekako. Ponekad ne moraš nešto osjećati kako bi
znao da osjećaš. Ponekad su ti osjećaji tako otupljeni bolom da još jedna
grozna vijest postaje tek nova zamorna pojedinost koju treba proraditi.
"Naravno, obdukcija još nije obavljena, pa je to još nepotvrđeno i
neslužbeno," nastavi on, izbjegavajući Justinov pogled. "No čini se da više ne
sumnjaju kako se to dogodilo." Osjeti potrebu ponuditi neku vrstu praktične
utjehe. "Policija drži kako je sada lakše razmišljati: barem imamo motiv. Sada
barem znaju u kojem smjeru treba tragati, makar možda još ne znaju tko bi
mogao biti krivac."
Justin je sjedio ukočeno, držeći čašu vinjaka pred sobom objema rukama, kao
da mu ju je netko dao kao pobjednički pehar.
"Samo velika vjerojatnost?" pobunio se napokon. "Vrlo čudno. Kako to?"
"Pa, očito se moraju upitati je li možda bilo s obostranim pristankom. To je
rutinski postupak."
"Pristankom - s kim?"
"Pa, s kim god - koga god oni imali na umu. Ne možemo umjesto policije
obavljati njihov posao, zar ne?"
"Ne. Ne možemo. Jadan ti, Sandy. Izgleda da tebe dopadne sav prljavi posao.
Sad bismo sigurno trebali dati pozornost Glo-riji. Imala je potpuno pravo što
nas je ostavila nasamo. Sjediti vani s kukcima cijele Afrike zacijelo je više
nego što njezina svijetla i nježna engleska koža može podnijeti." Iznenada se
počevši gnušati Sandvjeve blizine, Justin naglo ustane i otvori francuski
prozor. "Gloria, mila, zanemarili smo te."

ŠESTO POGLAVLJE
Justin Quayle je pokopao svoju višestruko umorenu ženu na lijepom afričkom
groblju imenom Langata pod stablom dža-karande", između njihova
mrtvorođenoga sina Gartha i petogodišnjega dječaka iz plemena Kikuju, koga
je čuvao gipsano od-ljeveni anđeo sa štitom, koji je objavljivao da se dječak
pridružio svecima. Iza njih počivali su Horatio John Williams iz Dorseta, s
Bogom, a njemu pod nogama Miranda K. Soper, zauvijek voljena. Ipak su
Garth i afrički dječačić, imenom Gitau Karanja, bili njezini najbliži drugovi.
Tessa će leći rame uz rame s njima, kako je Justin želio i što je Gloria
osigurala, nakon prikladne razdiobe Justinove baštine. Tijekom čitava obreda
Justin stajaše posebno od svih; Tessin mu je grob bio slijeva, a Garthov
zdesna; bio je puna dva koraka ispred Sandvja i Glorije koji su u povorci sve
do samoga groba zaštitnički koračali svatko s po jedne njegove strane, dijelom
da bi ga utješili, dijelom kako bi ga zaštitili od pozornosti tiska, čiji su
predstavnici neumorno nastojali pribaviti snimke britanskoga diplomata
rogonje i nesuđenog oca čija je okrutno umorena bijela žena (tako su pisali
žešći žuti listovi) rodila dijete svom afričkom ljubavniku, a sada počiva u
tuđoj zemlji koja je ipak (navedimo prema najmanje tri tabloida istog dana)
zauvijek engleska.
Iza Woodrowa, dosta udaljena od njih, stajala je Ghita Pear-son u sariju, glave
nagnute naprijed i ruku sklopljenih pred sobom u vjekovnoj žalobnoj pozi. Iza
Ghite stajao je mrtvački blijed Porter Coleridge i njegova supruga Veronica.
Woodrow se činilo kao da na nju prenose zaštitu što su je inače pružali svojoj
sada odsutnoj kćerkici Rosie.
Groblje Langata leži na raskošnoj visoravni od crvenice, gdje raste visoka
trava, urešena dekorativnim drvećem što djeluje istodobno tužno i veselo.
Udaljeno je nekoliko kilometara od središta grada, no samo nekoliko koraka
od Kibere, jednog od većih sirotinjskih predgrađa Nairobija, goleme smeđe
mrlje zadimljenih limenih straćara obavljenih oblakom bolesne afričke
prašine, naguranih u dolinu rijeke Nairobija tako da među kućama nije ostalo
ni lakat prostora. Kibera broji pola milijuna stanovnika i broj se iz dana u dan
povećava. Dolina obiluje zalihama izmeta, plastičnih vrećica, raznobojnih
vrpci starih prnja, kora banane i naranče, klipova kukuruza i svega drugoga što
se gradu sviđa tamo odbaciti. Nasuprot groblju nalaze se uredni uredi
Kenijskog odbora za turizam i ulaz u Najrobijski rezervat divljači; negdje iza
njih klimave nastambe Zračne luke Wilsona, najstarije u Keniji.
Za oboje Woodrowa i mnoge druge sudionike pogreba bilo je nešto zlokobno i
ujedno junačko u Justinovoj samoći kako se bližio trenutak Tessina ukopa.
Činilo se kako se oprašta ne samo od Tesse, nego i od svoje karijere, od
Nairobija, od svoga mrtvorođenoga sina, od cijelog svoga dotadašnjeg života.
Njegova pogibeljna blizina rubu rake ukazivala je na to. Neizbježno se
nametao dojam da dobar dio, ako već ne sav Justin kakva su dotad poznavali
odlazi u grob zajedno s njom. Samo je jedna osoba u tom trenu zavrijedila
njegovu pozornost, primijetio je Sandy; nije to bio svećenik, ni stražarski lik
Ghite Pearson, niti mučaljivi, blijedi Porter Goleridge, šef misije u kojoj je
služio, pa ni fotoreporteri koji su se borili među sobom kako bi ga što bolje
snimili: nisu to bile ni dugočeljusne engleske supruge u suosjećajnoj boli za
pokojnom susestrom čija je sudbina tako lako mogla snaći i jednu od njih, pa
ni desetak pretilih kenijskih redarstvenika.
Bio je to Kioko. Dječak koji je sjedio na podu Tessine sobe u Bolnici 'Uhuru,'
gledajući kako mu sestra umire; koji je hodao deset sati iz svojega sela kako bi
bio s njom do konca; koji je danas hodao još deset sati kako bi bio s Tessom.
Justin i Kioko ugledali su jedan drugoga u isti tren te im se otada pogledi nisu
razdvajali. Kioko je bio najmlađa osoba na pogrebu, opazio je Woodrow.
Poštujući plemenske tradicije, Justin je tražio neka djeca i mladež ne dolaze.
Bijele su vratnice označavale ulaz u groblje kad su došla kol s Tessinim
tijelom. Divovski kaktusi, tragovi u crvenom blatu pitomi prodavači banana,
pisanga i sladoleda poredali su se du. puta do njezina groba. Svećenik bijaše
crn, star i prosijed. Sanci
se prisjeti kako se na jednoj zabavi kod Tesse upoznao s njim. No svećenikova
ljubav za Tessu bijaše tako prekomjerna, njegova vjera u zagrobni život tako
snažna, a buka cestovnog i zračnoga prometa tako postojana (da i ne
spominjemo blizinu drugih pogreba s bukom duhovne glazbe sa žalobničkih
kamiona i suparničkih govornika s megafonima što su pobuđivali krugove
prijatelja i rođaka koji se bijahu utaborili na travi oko ljesova svojih milih) -
da i nije bilo iznenađujuće što je svega nekoliko krilatih riječi svetoga čovjeka
doprlo do ušiju slušateljstva. Ju-stin pak, ako je što i čuo, ničim nije pokazivao
da je tako. Elegantan kao uvijek u crnom odijelu s dvorednim sakoom što ga je
pribavio za tu prigodu, fiksirao je pogledom Kioka koji je, poput Justina, i sam
potražio mjesto posve izdvojeno od ostalih, na kojemu kao daje visio, jer su
mu tanka stopala jedva i ticala tlo, dok su mu ruke labavo visile o bokovima, a
duga se glava propela u stavu stalnog upita.
Tessino zadnje putovanje nije bilo glatko, no ni Woodrow ni Gloria nisu ni
željeli da bude. Oboje su se prešutno slagali kako dolikuje da i taj posljednji
njen čin ima u sebi element nepredvidljivosti kojim je toliko obilovao Tessin
život. Obitelj Woodrow ustala je rano, iako za to nije bilo pravoga razloga,
osim što je Gloria usred noći shvatila kako nema crnoga klobuka. Pozivom u
cik zore utvrdilo se kako Elena posjeduje dva, ali oba su malo kao iz
dvadesetih i u stilu zrakoplovaca, ako to Gloriju ne smeta? Službeni mercedes
poslan je iz rezidencije njezina muža Grka, noseći crni šešir u Harrodovoj
plastičnoj vrećici. Gloria ga vrati, odlučivši radije nositi rubac za glavu od
crne čipke, koji je pripadao njezinoj majci: nosit će ga kao mantillu. Tessa je,
konačno, bila napola Talijanka, objasnila je ona.
"Španjolska, draga," odgovori Elena.
"Glupost!" odbrusi Gloria. "Majka joj je bila toskanska grofica; piše u
Telegraphu."
"Mantilla, draga," strpljivo je ispravi Elena. "Mantilla je španjolska, a ne
talijanska."
"Dobro, ali majka joj je bila itekako Talijanka, bemti!" ispali Gloria. Nakon
pet minuta opet je nazvala, kriveći stres za svoje loše raspoloženje.
Dotad su dječaci Woodrow bili već otpremljeni u školu, a sam \^>odrow
otišao na posao u Visoko povjerenstvo, dok se Justin motao dnevnom sobom
noseći odijelo i kravatu, tražeći cvijeće. Ne cvijeće iz Glorijina vrta, nego iz
njegova vlastitog. Htio je žute mirišljive frezije što ih je za Tessu uzgajao
čitave godine, rekao je, te su je uvijek čekale u dnevnoj^sobi kad bi se vraćala
s puta na teren. Trebalo mu ih je najmanje dvadeset četiri za Tessin lijes.
Glorijino razmatranje kako bi najbolje došla do njih prekinuo je zbunjeni
telefonski poziv iz uredništva jednih najrobijskih novina; nazivač je tvrdio
kako su navodno našli Blumov leš u isušenom riječnom koritu osamdeset
kilometara istočno od jezera Turkane; ima li tko što izjaviti o tome? Gloria
zareži: "Bez komentara!" u slušalicu i poklopi je. No bila je sva potresena i
pitala se bi li tu vijest odmah prenijela Justinu ili da to ostavi za poslije
pogreba. Na njezino veliko olakšanje, ni pet minuta poslije nazvao ju je
Mildren i obavijestio je da joj je muž na sastanku, ali su glasine o Blumovu
tijelu gluposti; tijelo, za koje su somalski banditi tražili deset tisuća dolara,
bijaše najmanje sto godina staro (možda bliže tisuću); bi li mogao na trenutak
dobiti Justina? Gloria je dovela Justina do telefona te je uslužno ostala uza nj
dok je govorio da - to mu odgovara - vrlo ste ljubazni, pobrinut će se da se
pripremi. No u vezi s čime je Mildren bio tako ljubazan i za što će se to Justin
pripremiti, to joj je ostalo nejasno. I ne, hvala vam - Justin je naglašeno
odlučno govorio Mildrenu. dodajući zagonetki - ne želi doček u zračnoj luci,
radije će se san: dalje brinuti za sebe. Nakon toga je završio razgovor i pitao
je - dosta oštro, s obzirom na sve što je učinila za njega - da bude ostavljen
sam u blagovaonici, kako bi nazvao svog odvjetnika u London (na njegov
račun); učinio Je to već dvaput u posljednjih nekoliko dana, također ne
dopustivši Gloriji da čuje razgovor Pokazujući diskreciju, otišla je u kuhinju
kako bi slušala kroz prozorčić za posluživanje. No tamo je zatekla bolju
shrvana Mu-stafu, koji je neometan pristigao na stražnja vrata s košarom
punom žutih frezija što ih je od vlastite volje nabrao u Justinor!: vrtu.
Oboružana, tom isprikom; Gloria upadne u blagovaonicu nadajući se kako će
uhvatiti barem kraj-razgovora, no Justin * upravo poklapao slušalicu kad je
ušla.
Najednom, a da nije prošlo ništa više vremena, za sve je v; bilo kasno. Gloria
je dovršila odijevanje, ali. nije m takla lice, : tko nije ni taknuo jelo, a vrijeme
objeda već je prošlo; Sandv čekao vani u volksivagenu, Justin je u predsoblju
stezao sv frezije - sada povezane u buket - Juma je mahao svima pred i som
pladnjem sendviča sa sirom, a Gloria se pokušavala odlu' bi li vezala mantillu
pod vratom, ili je prebacila preko rame: kako je činila njezina majka.
Sjedeći na stražnjem sjedalu kombija, između Justina i Saa dyja, Gloria u sebi
prizna sama sebi ono što joj je Elena govorio već nekoliko dana: da se preko
ušiju'žaljubila u Justina - nešto što joj se nije dogodilo već godinama; bijaše
joj strašna pomisao da će on za koji dan otići. S druge strane, kako joj je Elena
ukazala, njegov će joj odlazak omogućiti da se barem malo pribere te nastavi
obavljati svoje uobičajene bračne dužnosti. Dogodi li se pak da rastavljenost
samo pojača osjećaje, onda - kako je Elena hrabro predložila - u Londonu
uvijek nešto može poduzeti oko toga.
Vožnja kroz grad Gloriji se činila još neudobnija nego inače - auto je skakao
na rupama i neravninama - no tješila ju je toplina Justinova bedra uz njeno.
Dok je volksivagen stigao do pogrebnog doma, grlo joj se stislo, rupčić joj se
u šaci pretvorio u mokru loptu; nije više znala žali li za Tessom ili za Justinom.
Stražnja se vrata kombija otvoriše izvana, Justin i Woodrow iskočiše,
ostavljajući je na stražnjem sjedalu samu s Livingstone-om. Nema novinara,
primijeti s olakšanjem, nastojeći se pribra-ti. Ili ih još nema. Promatrala je
svoju dvojicu muškaraca kroz vjetrobran dok su se penjali ulaznim stubištem u
granitnu jednokatnicu u stilu Tudora. Justin u svom crnom odijelu krojenu po
mjeri i savršenom krijestom (nikad ga nitko nije vidio da se češlja), stežući
buket frezija - i s tim njegovim hodom konjaničkoga časnika, s desnim
ramenom izbačenim malo naprijed, kao svi Dudlevji po majci koje je znala.
Zašto uvijek izgleda da Justin vodi, a Sandy slijedi? I zašto se Sandy ovih dana
tako sluganski ponaša, kao da je butler? Prigovarala je ona u sebi. Vrijeme je
da si kupi novo odijelo; u ovom starom izgleda kao privatni detektiv.
Nestali su u predvorju. "Moraju se potpisati neki papiri, draga," reče Sandy
nadmoćnim tonom. "Nalog za pogreb i slične gluposti." Zašto se odjednom
prema njoj ponaša kao prema maloj, glupoj ženici? Zar je zaboravio kako sam
ja organizirala čitav glupi pogreb? Crno odjeveni nosači nagurali su se uz
pokrajnje zidove pogrebnog doma. Vrata se otvoriše; crna mrtvačka kola
polako su se kretala prema njima; bijela slova POGREBNIK, dva pedlja
visoka, bezrazložno su stajala na bokovima automobila. Gloria na tren ugleda
uglačano drvo medene boje i žute frezije dok je lijes brzo kliznuo između crnih
sakoa na svoje mjesto kroz stražnja vrata pogrebničkih kola. Zacijelo su buket
zalijepili vrpcom za poklopac; kako bi se inače frezije držale tako čvrsto
poklopca lijesa? Justin je na sve mislio. Pogrebnički automobil izveze se iz
dvorišta, nosači su hodali pred njim. Gloria glasno smrkne, pa ispuše nos.
"Loše je, gospođo," oglasi se Livingšfbne s prednjeg sjedala. "Jako, jako
loše."
"Tako je, Livingstone," odgovori Gloria, zahvalna za ukočenost ovog dijaloga.
Gledat će te, mlada damo, strogo upozori u sebi samu sebe. Vrijeme je da se
pribereš i služiš kao primjer. Vrata se naglo otvoriše.
"Sve u redu, curo?" veselo upita Sandy, srušivši se pokraj nje. "Bili su sjajni;
zar ne, Justine? Vrlo suosjećajnji, vrlo profesionalni."
Ne usuđuj se zvati me curo, pomisli bijesno; no nije ništa rekla.
Ulazeći u crkvu svetog Andrije, Woodrow promotri okupljene u njoj. Jednim
je pogledom spazio blijede Coleridgeove te iza njih Donohuea i njegovu čudnu
ženu Maud, koja je izgledala kao ka-baretska plesačica koja je spala na niske
grane, a pokraj njih Mi-ldrena s anorektičnom plavušom koja je navodno s
njime dijelila stan. "Čvrsta jezgra 'Kluba Muthaiga' - Tessin izraz - zbila se u
vojnu falangu. S druge strane prolaza opazio je skupinu iz Svjetskoga
programa za hranu te drugu od Afrikanki; neke su nosile šešire, druge su bile u
trapericama, no lica su im svima blistala borbenim sjajem, što bijaše zaštitni
znak Tessinih politički radikalnih prijatelja. Iza njih stajaše roj izgubljenih,
malo umišljenih mladih ljudi galskog izgleda; žene su imale pokrivene glave, a
muškarci košulje otvorene na vratu i šminkersku trodnevnu bradu. Woodrow
je, nakon početne zbunjenosti, zaključio kako su to Blumovi Belgijanci,
članovi njegove udruge. Vjerojatno se pitaju neće li se za tjedan dana opet
okupiti ovdje, samo zbog Arnolda, pomisli brutalno. Ilegalna posluga
Quayleovih poredala se uz njih: kućni sluga Mustafa, Esmeralda iz Južnoga
Sudana i jednoruki Uganđanin nepoznata imena. U prvom se redu smjestila,
nadvisujući svoga podmukloga maloga Grka muža. pojastučena figura mrkvaste
kose - sama Draga Elena, nakićena kompletom ahatnoga bakinoga nakita za
pogrebe.
"Onda, koka, što ti misliš: da nosim ahat, ili je to pretjerano? tražila je
mišljenje je od Glorije togjutra. Ne bez zločestoće, Gloria joj savjetova
odvažnost.
"Na nekom drugom, El, to bi bilo previše, iskreno rečeno. Ne s tvojom bojom
kose ide izvrsno."
Nijednog policajca, primijeti zadovoljno - ni kenijskog, ni britanskog. Je li to
učinak čarobnog napitka Bernarda Pellegrina?
Kradom još jednom pogleda Coleriđgea; lice mu je tako bijelo, tako izmučeno.
Sjetio se čudnog razgovora u Rezidenciji prošle subote i prokune visokog
povjerenika zbog neodlučnosti. Pogled mu se vrati na Tessin lijes položen pred
oltar, žute frezije na njemu. Oči mu se napune suzama; jedva se prisilio da ne
proplače. Orgulje su svirale Nunc dinuttis-, Gloria, koja je uvijek dobro znala
riječi, pjevala je zajedno sa zborom. Pjesma za povečerje u njezinoj
internatskoj školi, mislio je Sandy. Ili mojoj. Obje je ustanove jednako srdačno
mrzio. Sandy i Gloria, rođeni neslobodni. Razlika je jedino u tome što ja to
znam, a ona ne zna. Gospodine, daj sluzi svom da ode u miru. Katkada zaista
želim otići u miru. Otići i nikada se više ne vratiti. No gdje bi to bio moj mir?
Pogled mu opet počine na lijesu. Volio sam te. Sad je to puno lakše reći u
prošlom vremenu. Volio sam te. Bio sam manijak nadzora koji nije mogao
nadzirati sama sebe - bila si tako dobra da mi to kažeš. A gledaj sada što se
tebi dogodili. Gledaj zašto ti se to dogodilo.
Ne, ja nikad nisam čuo za Lorbeera. Ne poznajem nikakvu dugonogu mađarsku
ljepoticu s prezimenom Kovacs i ne slušam i ne želim slušati nijednu više
nedokazanu i neizgovorenu teoriju što mi odzvanja u glavi kao crkvena zvona; i
uopće me ne privlači vitka maslinasta ruka Ghite Pearson što viri iz njezina
sarija. Ono što znam je sljedeće: nakon tebe, nitko nikad više ne treba doznati
kakvo strašljivo dijete živi u tijelu ovoga vojnika.
Osjetivši potrebu skrenuti misli na nešto drugo, Woodrow se počne žustro
baviti proučavanjem crkvenih prozora. Sveci... sve sami muškarci, bijelci;
nigdje Bluma. Tessa bi se na to ozbiljno naljutila. Prozor u spomen zgodnoga
bijelog dječaka u mornarskom odijelcu, simbolički okružena prašumskim
životinjama u pozi obožavanja. Dobra hijena nanjuši krv na deset kilometara.
Opet pogibelj od suza. Woodrow se prisili na promatranje dobroga staroga
svetog Andrije, ovdašnjeg domaćina; pastir iz klana Macphersonovih, s onog
izleta na Loch Awe s dečkima, kad smo išli pecati losose. Žestoko škotsko
oko, riđa škotska brada. Što li oni misle o nama? Misli su mu lutale, a pogled
se s prozora spusti na crna lica sabrana u crkvi. Što li smo mi sebi zamišljali u
to doba - pokušavajući presaditi ovamo našega bijelog britanskog Boga i
našega bijeloga škotskog sveca dok nam je ova zemlja služila kao pustolovno
igralište za propale kurviše iz višega sloja?
"Osobno, trudim se popraviti," odgovaraš ti flertajući, nakon što sam ti
postavio isto pitanje na plesnom podiju Kluba 'Muthai-ga\ No ti nikad nisi
odgovorila na pitanje a da ga nisi izokrenula i uporabila protiv mene kao
dokaz. "A što vi radite ovdje, gospodine Woodrow?" pitala si. Glazba je
bučna, pa moramo plesati priljubljeni jedno uz drugo kako bismo se uopće
čuli. Da, to su moje grudi - govore tvoje oči kad sam se na tren usudio spustiti
pogled na njih. Da, to su moji kukovi, koji se okreću dok me držiš oko struka.
Možeš ih promatrati, napasati oči na njima. Većina muškaraca to čini; ne moraš
pokušavati biti iznimka.
"Rekao bih da je ono što stvarno radim ovdje jest da pomažem Kenijcima
upravljati stvarima koje smo im ostavili," vičem pompozno kako bih nadglasao
glazbu te osjećam kako ti se tijelo koči i udaljava od mene gotovo i prije no
što sam dovršio rečenicu.
"Ništa mi njima nismo dali ! Oni su to uzeli ! Uz pomoć puš-čanih cijevi! Ništa
mi njima nismo dali - ništa!"
Woodrow se naglo okrene. Gloria pokraj njega također; isto tako i Coleridgei,
s druge strane prolaza. Nakon vriska pred crkvom slijedila je lomljava nečega
velikog i staklenog. Kroz otvorena unutarnja vrata Woodrow vidje kako
dvojica preplašenih crkvenjaka u crnim odijelima brzo zatvaraju ulazne dveri,
dok policajci sjtacigama stvaraju kordon s unutarnje strane željezne prepreke,
držeći objema rukama drvene palice sa željeznim vrhom, u položaju igrača
bejzbola koji se pripremaju udariti lopticu. Na ulici, gdje su se okupili
studenti, gori jedno stablo, a nekoliko je automobila prevrnuto na krov. Gomila
ohrabrujuće urla te se blistava crna limuzina, volvo poput Woodrowljeva,
trese, pa nesigurno podiže s tla; diže ga gomila mladića i djevojaka. Napokon
se auto podigne, zaljulja, pa padne najprije na bok, a onda na krov uz
strahoviti tresak; mrtav i on padne uza svoje drugove. Policija napadne. Što
god da su dotada čekali, dogodilo se. U jednom trenutku su nepomično čekali,
u sljedećem su probijali crvenu stazu kroz uzbibano ljudsko more, zastajući
jedino kako bi osuli još udaraca po onima koji su već pali. Približi se
oklopljeni kombi, pa pet - šest krvarećih tijela pobačaju u njega.
"Sveučilište ti je bačva baruta, stari moj," poučio gaje Dono-hue kad se s njim
savjetovao o riziku. "Stipendije su potpune presahnule, profesori ne dobivaju
plaće, predavaonice i studentski domovi su pretrpani, a mjesta u njima
dobivaju bogati ; glupi, zahodi su svi začepljeni, svaka vrata škripe, opasnost
oci požara je velika, a oni u hodnicima kuhaju na ugljenu. Nema
struje, nema svjetla za učenje, ni knjiga iz kojih bi se učilo. Najsiromašniji
studenti su izašli na ulice jer vlada želi privatizirati visoko školstvo a da
nikoga nije pitala. Dakle, sveučilište je samo za bogate, ispiti se namještaju i
kupuju; vlada hoće natjerati studente da studiraju u inozemstvu. Jučer je
policija ubila nekoliko studenata; iz nekog razloga njihovi kolege to nisu olako
primili. Imaš li još pitanja?"
Crkvena se vrata zatvore, orgulje opet počnu svirati. Moglo se vratiti Božjem
poslu.
Na groblju je vrućina bila nametljiva i osobno uvrjedljiva. Prosi-jedi stari
svećenik je prestao govoriti no žamor nije prestao; sunce je tuklo kroza nj kao
mlat za žito. Na jednoj strani Woodrow s golemoga kazetofona je odjekivala
rok verzija "Zdravo, Marije", puštena na najjače; slušale su crne redovnice u
sivim habi-tima. Na drugoj strani, nogometna ekipa okupila se oko kokosova
oraha i praznih konzervi piva, dok je solist pjevao pjesmu rastanka
preminulom članu ekipe. A u zračnoj luci Wilsonu vjerojatno se održavao
nekakav aeromiting; naime, žarko obojeni mali zrakoplovi uzlijetali su u
pravilnim razmacima od dvadeset sekunda. Stari je svećenik spustio
molitvenik. Nosači pristupiše lijesu. Svaki od njih čvrsto uhvati za kraj mreže
pod njim. Justin se ljuljao, još sam. Sandy korakne naprijed kako bi ga
prihvatio, no Gloria ga zaustavi čvrstim stiskom ruke u rukavici.
"Hoće je samo za sebe, budalo," prosikće kroz suze.
Novinari nisu pokazali takvu taktičnost. Dočekali su ono zbog čega su i došli:
Crni nosači spuštaju umorenu bijelu ženu u afričku zemlju; promatra ih njezin
suprug, koga je varala. Muškarac bubuljičava lica, kratko ošišan, s
fotoaparatima što mu skakuću po trbuhu, ponudi Justinu lopatu napunjenu
zemljom, nadajući se snimci udovca koji sipa zemlju na lijes. Justin ga
odgurne. Dok je to činio, podigne glavu te mu pogled padne na dvojicu
odrpana-ca koji su gurali drvene tačke s ispuhnutom gumom, doguravši ih do
ruba rake. Tačke bijahu do vrha napunjene mokrim betonom.
"Molim vas, što to radite?" upita tako oštro te su se sva lica okrenula k njemu.
"Hoće li netko, molim, pitati ovu gospodu što namjeravaju učiniti s tim svojim
betonom? Sandy, trebao bih tumača, molim."
Zanemarivši Gloriju, Woodrow se jednim skokom nađe pokraj Justina. Žilava
Sheila iz odjela Tima Donohuea obrati se tim ljudima, zatim Justinu.
"Kažu kako to rade za sve bogate ljude," reče Sheila.
"Što zapravo rade? Ne razumijem. Objasnite, molim."
"Beton se stavlja da bi odvratio uljeze. Pljačkaše. Bogate ljude pokapaju s
vjenčanim prstenjem i lijepom odjećom. Vazungu je omiljena meta pljačkaša.
Kažu daje beton osiguranje."
"Tko im je rekao da to rade?"
"Nitko. Stoji pet tisuća šilinga."
"Moraju otići. Molim vas, Sheila, recite im neka odu. Ne želim njihove usluge
i neću im ništa platiti. Neka uzmu svoje tačke i neka idu." Najednom, valjda ne
vjerujući Sheili kako će vjerno i dovoljno žestoko prenijeti njegovu poruku,
Justin sam ode do njih, stane između tački i ruba rake, pa ispruži odlučno ruku,
poput Mojsija, pokazujući iznad glava sudionika pogreba. "Idite, molim vas!"
zapovjedi on. "Odmah otiđite! Hvala."
Sudionici pogreba se razmakoše duž crte označene njegovom ispruženom
rukom. Odrpanci se odvukoše zajedno s kolicima. Justin ih je slijedio
pogledom dok mu se nisu izgubili s očiju. U titravoj vrućini ljudi kao da su
otišli ravno u prazno nebo. Justin se okrene za polukrug, kruto poput limenog
vojnika, sve dok se nije našao licem u lice s novinarima.
"Želio bih da svi odete, molim vas," reče on, prekinuvši tišinu koja se stvorila
usred buke. "Bili ste vrlo ljubazni. Hvala vam. Zbogom."
Tiho, i na zaprepaštenje ostalih, novinari pospremiše svoje fotoaparate i
notese te, mrmljajući nešto kao "Do viđenja, Justine," napustiše groblje. Justin
se vrati na svoje osamljeničko mjesto uz Tessinu glavu. Kad je on to učinio,
skupina Afrikanki stupi naprijed i postavi se u potkovu oko podnožja groba.
Sve su bile jednako odjevene: u modru ljetnu haljinu s cvjetnim uzorkom i isti
takav rubac na glavi. Svaka za sebe, mogle su djelovati izgubljeno, ali kao
skupina bile su ujedinjene. Počeše pjevati, isprva tiho. Nije bilo zborovođe,
nije bilo glazbala ni svirača, veći dio zbora je jecao, ali nisu dopuštale da
suze utječu na njihove glasove. Pjevale su skladno, na engleskom i svahiliju
naizmjence, sve snažnije sa svakim novim stihom: Kva heri, mama Tessa...
Mala mama. zbogom... Sandy je pokušavao razumjeti i ostale riječi. Kva heri,
Tessa... Tessa, prijateljice, zbogom... Došla si na, mama Tessa. mala mama,
dala si nam svoje srce... Kva heri, Tessa, zbogom. "Odakle su, k vragu, ove
izletjele?" upita Gloriju kutom usana.
"Sa dna brijega," promrmlja Gloria, pokazavši glavom prern?. Kiberi.
Pjesma se pojačavalo dok su spuštali lijes u raku. Justin je promatrao
spuštanje; tržne se kad je lijes dotaknuo dno rake, zatim još jače kad je prva
lopata zemlja zakloparala po poklopcu mrtvačkoga sanduka, druga, odmah za
njom, prignječila frezije, prljajući latice. Strašan vapaj uzdigne se k nebu,
kratak kao škripaj pri otvaranju vrata, ali dovoljno dug da bi Woodrow vidio
Ghitu Pearson kako usporeno pada na koljena, a zatim se prevaljuje na lijepo
oblikovani lijevi bok, lica skrivena u dlanovima. Zatim se, jednako
nevjerojatno, diže, oslonjena o ruku Veronice Coleridge i opet zauzme svoj
žalobnički položaj.
Je li Justin nešto rekao Kioku? Ilije on djelovao od svoje volje? Lagan poput
sjene, našao se uz Justinov bok te ga s nepo-sramljenim osjećajem uhvati za
ruku. Kroz novu poplavu suaa Gloria vidje kako namještaju ruke dok nisu našli
obojici udoban položaj. Tako združeni, ožalošćeni muž i ožalošćeni brat
promatrali su kako Tessin lijes nestaje u zemlji.
Justin je iste večeri napustio Nairobi. Sandy, nanijevši time Glo-riji tešku i
teško prežaljivu bol, nije joj ništa rekao. Stol za večeru bijaše postavljen za
troje, Gloria je sama otčepila bocu crnoga vina i stavila patku u pećnicu - da
se svi malo razvedrimo. Začuv-ši hod u predsoblju, zadovoljno zaključi kako
je Justin odlučio popiti pićence prije večere - samo nas dvoje, dok Sandy na
katu čita dječacima priču. Odjednom se tamo stvorila njegova trošna
Gladstoneova torba; društvo joj je pravio tamnosivi kovčeg što gaje Mustafa
donio, s naljepnicama. Justin je stajao pokraj njih s kišnim ogrtačem preko
ruke i prekonoćnom torbom preko ramena, želeći joj vratiti ključ vinskoga
podruma.
"Ali, Justine, ne odlaziš valjda već..."
"Bila si predivna prema meni, Gloria. Nikad neću znati kako bih ti zahvalio."
"Oprosti zbog ovog, draga," veselo zapjeva Sandy, silazeći niz stube,
preskačući po dvije. "Da, žao mi je, malo smo to konspirativno... Nisam htio
da posluga priča. Ovo je bio jedini način."
Začu se zvonce na vratima. Bio je to vozač Livingstone s crvenimpeugeotom
što gaje posudio od prijatelja, kako bi se u zračnoj luci izbjegle izdajničke
diplomatske registarske pločice. Skljokan u suvozačkom sjedalu bio je
Mustafa, izgledajući kao svoj vlastiti nadgrobni spomenik.
"Ali... moramo poći s tobom, Justine! Inzistiram! Moram ti dati jedan svoj
akvarel! Što će biti s tdSom u Londonu?" cviljela je Gloria. "Ne možemo te tek
tako pustiti sama u noć... dragi!"
To dragi službeno je bilo upućeno Sandvju, no mogla se isto tako obraćati i
Justinu, jer čim je to izgovorila, briznula je u nezaustavljiv plač, posljednji
toga dugoga, plačnog dana. Jecajući, čvrsto zagrli Justina, tukući ga po leđima
i trljajući obraz o njega, šapćući: "O! Nemoj ići, molim te, Justine, o!" i druge
manje razumljive uzdahe - sve dok se jedva odbacila od njega, izgurala
supruga sa svjetla, pa se ustrčala uza stube ravno do spavaće sobe.
"Malo je prenapeta," reče Sandy, smiješeći se.
"Svi smo," reče Justin, prihvativši Woodrowljevu ruku i ruko-vavši se s njim.
"Hvala ti još jednom, Sandy."
"Ostat ćemo u veži."
"Svakako."
"A ti si sasvim siguran da ne želiš doček u Londonu? Oni svi gore od želje da
ispune svoju dužnost."
"Dosta sam siguran, hvala ti. Tessini odvjetnici se pripremaju za moj dolazak."
Sljedećegje trena Justin silazio niz stube do crvenog automobila; Mustafa je
hodao s jedne strane, noseći Gladstoneovu torbu, Livingstone s druge, noseći
sivi kovčeg.
"Omotnice za vas sam ostavio kod gospodina Woodrowa," reče Justin Mustafi
dok su se vozili. "A ovo treba u četiri oka dai: Ghiti Pearson. Mislim, stvarno
u četiri oka."
"Vi ćete uvijek biti dobar čovjek, Mzi*," odgovori Mustafa proročki, sakrivši
omotnicu u skute svoje pamučne jakne. No u glasu mu nije bilo oproštaja za
zločin napuštanja Afrike.
Zračna je luka, unatoč nedavnoj obnovi, bila u kaosu. Skupinr oparenih turista,
umornih od puta, čekali su u dugim redovima napadali turističke vodiče i
panično trpali goleme naprtnjače u rengene. Službenici na šalterima za
registraciju putnika iščuđa-vali su se nad svakom kartom te neprestano nešto
mrmljali u telefonske slušalice. Nerazgovijetne objave preko razglasa šire
paniku dok nosači i policajci besposleno stoje i gledaju. No Woo-drow je sve
uredio. Justin jedva što je izišao iz automobila k ga je predstavnik British
Airwaysa odveo u mali ured, sklonj; od pogleda javnosti.
* Svahili: "starina;" govori se iz poštovanja starijem po godinama položaju.
"Molim vas, mogu li moji prijatelji-doći sa mnom," zamoli Justin.
"Nema problema."
Dok su se Livingstone i Mustafa vrzmali iza njega, uručiše mu ukrcajnu kartu
na ime gospodina Alfreda Browna. Pasivno je promatrao dok su na sivi
kovčeg stavljali oznaku s istim imenom.
"A ovo ću ponijeti u kabinu sa sobom," izjavi on, kao da daje carski ukaz.
Predstavnik zračnoga prijevoznika, plavi dečko s Novog Zelanda, pravio se da
važe u ruci Gladstoneovu torbu; pretjerano zastenje od napora. "Obiteljsko
srebro; je 1' tako, gospodine?"
"Srebro mog domaćina," prihvati Justin šalu, no lice mu je jasno kazivalo kako
oko toga nema rasprave.
"Ako vi to možete nositi, gospodine Brown, onda možemo i mi," reče plavi
predstavnik, vraćajući mu torbu. "Ugodan let, gospodine Brown. Provest ćemo
vas kroz odjeljak za dolaske; vama je ionako svejedno."
"Vrlo ljubazno od vas."
Okrenuvši se kako bi se posljednji put oprostio, Justin primi obje divovske
Livingstoneove ruke. No za Mustafu je sve to bilo previše. Tih kao uvijek, on
se iskrao.
Čvrsto držeći gledstonicu, Justin uđe u prostoriju za dolazne putnike, slijedeći
svog vodiča; zatekne sama sebe kako bulji u divovsku prsatu ženu neodredive
rase kako se ceri prema njemu sa zida. Šest metara visok i metar i pol širok na
najširem dijelu, njezin je lik jedini oglas u cijeloj dvorani. Žena nosi odoru
medicinske sestre s tri zlatne pčele (engleski: bees) na svakom ramenu. Još tri
koče se na prsnom džepu njezine bijele haljine. Nudi pladanj farmaceutskih
delikatesa višerasnoj obitelji sretne djece i njihovih roditelja. Na pladnju
ponešto za svakoga: boce zlatno-smeđeg lijeka koji više izgleda kao viski za
tatu, čokoladom prekrivene tablete, baš prave za dječicu, a za mamu
kozmetički proizvodi s likom gole božice koja poseže za Suncem. Na vrhu i na
dnu divovskoga plakata žestoka su slova objavljivala cijelom svijetu veselu
poruku:
Three Bees
ZUJE ZA ZDRAVLJE AFRIKE!
Plakat je privukao njegovu pozornost.
Isto je tako bio privukao i Tessinu.
Ukočeno zureći u njega, Justin sluša kako ona s njegove desne strane šaljivo
prosvjeduje. Ošamućeni od puta, natrpani ručnom prtljagom ponesenom u
posljednji trenutak, njih su dvoje ovamo stigli prije nekoliko trenutaka iz
Londona, prvi put ovdje. Nijedno od njih nije prije nogom stupilo na afričko
tlo. Kenija ih čeka, cijela Afrika ih čeka. No taj je plakat zaokupio Tessino
uzbuđeno zanimanje.
"Justine, gledaj ! Ne gledaš!
"Što to? Gledam, naravno!"
"Ukrali su naše pčele! Netko ovdje misli da je Napokon Strašno bezobrazno!
Užas! Moraš nešto poduzeti!"
Tako je to bilo. Užas. Ali veseli užas. Napoleonove tri pčele simboli njegove
slave, dragocjeni znakovi Tessinoga voljenog otoka Elbe, gdje je veliki čovjek
proveo svoje prvo izgnanstvo, sada su besramno deportirani u Keniju i
prodani u komercijalno ropstvo. Gledajući sad isti plakat, Justin se može samo
čuditi opsce-nosti životnih podudarnosti.

SEDMO POGLAVLJE

Ukočeno uspravljen u svom sjedalu u poslovnom razredu, u prednjem dijelu

letjelice, s gledstonicom u pretincu iznad glave, Ju-stin Quayle je zurio pokraj
svog odraza u praznu crninu onkraj prozora. Slobodan je. Ne pomilovan, ne
pomiren, ne utješen, ne riješen. Ne slobodan od noćnih mora koje mu govore
da je ona mrtva, niti od jave koja ih potvrđuje kad se probudi. Nije slobodan
od krivnje preživjeloga. Nije slobodan od izjedanja o Ar-noldu. No napokon
slobodan tugovati na svoj vlastiti način. Slobodan od svoje strašne ćelije. Od
tamničara što ih se počeo gnušati. Od kruženja sobom poput zatočenika, napola
izluđen od zbunjenosti svog uma i nečistoće svog zatvora. Slobodan od tišine
vlastitoga glasa, od sjedenja na rubu postelje pitajući se zašto, zašto, zašto.
Slobodan od sramotnih trenutaka kad je bio tako potišten, umoran i iscrpljen te
je gotovo uspio uvjeriti samoga sebe kako ga uopće nije briga - brak je ionako
bio ludorija; gotov je i hvala Bogu što je tako. Ako je pak tuga vrsta dokolice
(kako je negdje pročitao), onda je sad, slobodan i od te dokolice, mislio ipak
samo na svoju tugu.
Slobodan također i od policijskog ispitivanja, kad je Justin kakva ni sam nije
poznavao stupio u središte pozornice te, nizom besprijekorno modeliranih
rečenica, olakšao svoj teret pred noge svojih začuđenih ispitivača. Zapravo,
rekao im je onoliko koliko mu je unutarnji poriv, koliko god zbunjen, govorio
da je mudro otkriti. Počeli su time što su ga optužili za umorstvo.
"Ovdje nam je nametnut jedan scenarij, Justine," objašnjavala je Leslev
ispričavajući se. "Moramo ga iznijeti pred vas, kako biste znali o čemu se
radi, iako znamo da će vas to povrijediti.
Riječ je o ljubavnom trokutu. Prema scenariju, vi ste ljubomorni suprug koji je
organizirao plaćeno ubojstvo dok su vaša supruga i njezin ljubavnik bili od
vas najdalje stoje moguće, a to je uvijek dobar alibi. Dali ste ih oboje ubiti,
jer je samo to moglo zadovoljiti vašu potrebu za osvetom. Tijelo Arnolda
Bluma je odneseno iz terenca i skriveno, tako da smatramo kako je on, Arnold
Blum ubojica, a ne vi. Jezero Turkana puno je krokodila, pa se nije bilo teško
riješiti Arnolda. Uz to, dobivate, na svaki način, i lijepo nasljedstvo, što
udvostručuje vaš motiv."
Promatraju ga - zna on to dobro - kako bi uočili znakove krivnje, nevinosti,
bijesa ili očaja - znakove bilo čega. Promatraju ga uzalud jer Justin, za razliku
od Woodrowa, isprva ne čini baš ništa. Sjedi lijepo uređen, zamišljen, odsutan
na Woodrowljevoj replici starinskoga rezbarenoga stolca. Prsti mu počivaju
na stolu kao daje upravo odsvirao skladbu te sluša kako se gube njezini
posljednji odjeci. Leslev ga optužuje za ubojstvo; a opet, sve što je izvukla iz
njega jest lagano mrštenje koje ga povezuje s njegovim unutarnjim svijetom.
"Ja sam pak razumio, iz ono malo obavijesti što mi je Woo-drow bio tako
dobar reći o napredovanju vaše istrage, da ste uglavnom pristali uz teoriju
slučajnoga ubojstva, a ne planiranoga," razlagao je Justin, više kao profesor
koji raspravlja nego kao ožalošćeni suprug.
"Woodrow sere," zareži Rob tiho, iz poštovanja prema domaćici.
Na stolu još nema kazetofona. Raznobojne bilježnice leže netaknute u
Leslevinoj praktičnoj torbi. Ne treba žuriti niti forma-lizirati. Gloria je
donijela pladanj s čajem te, nakon duga traktata o njezinom nedavno
preminulom bulterijeru, nakon oklijevanja ipak otišla.
"Osam kilometara od mjesta zločina pronašli smo tragove drugog vozila koje
je tamo bilo parkirano," objasni Leslev. "Vozilo je ležalo u jarku jugozapadno
od mjesta Tessina ubojstva. Našli smo uljnu mrlju i ostatke vatre." Justin
trepće, kao da mu je sunčevo svjetlo prejako, a zatim pristojno naginje glavu
kako bi pokazao da i dalje sluša. "Pronašli smo i svježe zakopane pivske boce
i opuške cigareta," nastavlja ona, navaljujući sve to na Ju-stinova vrata. "Kad
se Tessin džip provezao, zagonetni karavan je krenuo za njim i slijedio ga.
Neko je vrijeme vozio uza nj. Predni: lijevi kotač Tessina terenca pogođen je
lovačkom puškom. To nama ne izgleda kao slučajno ubojstvo."
"Više kao ortačko ubojstvo, kako mi to zovemo," objasni Rob.
"Ubojstvo što ga planiraju i obavljaju'plaćeni profesionalci za račun nepoznate
osobe ili osoba. Tko god da ih je obavijestio, znao je Tessine planove uzduž i
poprijeko."
"A silovanje?" upita Justin hinjeno ravnodušno, pogledom fiksirajući svoje
sklopljene ruke.
"Kozmetičko ili slučajno," spremno će Rob. "Ubojice su izgubili glavu, ili su
to unaprijed smislili kao trik."
"To nas pak vraća na motiv, Justine," reče Leslev.
"Vaš," dopuni Rob. "Osim ako vi nemate bolju zamisao."
Lica im slijede Justinovo poput kamera, po jedno na svakoj strani. No Justin
ostaje jednako neprobojan za njihove poglede kao što je imun i na njihove
optužbe. Možda u svojoj unutarnjoj izolaciji nije svjestan ni jednog ni drugog.
Leslev spusti ruku kako bi u praktičnoj torbi potražila kazetofon, no predomisli
se. Ruka joj je ostala uhvaćena inflagrante, dok se ostatak nje okrenuo prema
Justinu, čovjeku besprijekorno oblikovanih rečenica, stalnom odboru od
jednoga člana.
"Ali, gledajte, ja ne poznajem nikakve ubojice," buni se on, ukazujući na
pukotinu u njihovoj argumentaciji. "Nikoga nisam unajmio, nikome nisam dao
nikakve naputke. Ja nemam ništa s ubojstvom moje supruge. Ne u smislu koji
mi vi pripisujete. Ja to nisam želio, nisam planirao." Glas mu zadrhti, slomi se,
neugodno se iskrivi. "Žalim za njom više nego se da riječima iskazati."
Rekao je to tako konačno, tako odlučno te se dvoje policijskih istražitelja na
tren našlo u neprilici, pa su bez riječi počeli proučavati Glorij'ine akvarele
Singapura, što vise u redu iznad kamina od opeka, svaki po cijeni od "L 199 I
TO BEZ PDV-a," svaki prikazuje isto isprano nebo, palmu i jato ptica, svaki s
njezinim imenom ispisanim slovima dovoljno velikim da se vide s druge strane
ulice, a tu je i datum, za kolekcionare.
Sve dok Rob, koji ima drskost svojih godina, ako već ne i samouvjerenost, nije
izbacio naprijed dugu mršavu glavu i bubnuo: "Vama, znači, nije smetalo što
vam žena spava s Blumom? Puno bi se muževa malo uzrujalo zbog toga." Onda
zatvori usta, čekajući da Justin učini nešto od onoga što Rob s pravom očekuje
od prevarenih muževa, da počne: plakati, crvenjeti, bjesnjeti na vlastite
nedostatke ili prevari svojih prijatelja. No Justin gaje razočarao.
"Jednostavno, nije riječ o tome," reče tako snažno te je i sama sebe iznenadio.
Uspravi se pa zaokruži pogledom kao da želi vidjeti tko je to govorio kad nije
bio njegov red, kako bi toga tipa izgrdio. "O tome može biti riječ u novinama.
Može se o tome raditi i za vas. No za mene se nikad nije o tome radilo, niti se
radi danas."
"Dobro, o čemu se onda radi?" nije se predavao Rob.
"Ja sam je iznevjerio."
"Kako? Niste bili dorasli zadatku?" isceri se Rob muški. "Iznevjerili ste je u
bračnom krevetu?"
Justin odmahne glavom. "Ne, time što sam se udaljio." Glas mu se stiša do
mrmljanja. "Time što sam je pustio da sama ide svojim putem. Time što sam u
mislima otišao od nje. Time što sam s njome sklopio nemoralnu pogodbu.
Takvu kakvu nikad nisam smio dopustiti. A nije ni ona."
"Što je to bilo?" pita Leslev, sva med i mlijeko nakon Robove namjerne
grubosti.
"Ona je slijedila glas svoje savjesti, dok sam ja nastavljao raditi svoj posao.
Bila je to nemoralna stvar. To se nikada nije smjelo dogoditi. Bilo je to kao da
sam je poslao u crkvu da se mol: za nas oboje. Kao da smo nacrtali kredom
crtu po sredini kuće i rekli: 'vidimo se u krevetu1."
Nedirnut iskrenošću priznanja, ni noćima i danima samoop-tuživanja što ih
daju naslutiti, Rob ga je želio opet izazvati. I dalje se tugaljivo cerio, ne
vjerujući, a usta mu okrugla i otvorena kao grlo cijevi mitraljeza. Ali danas je
Leslev brža od Roba. Žena u njoj je posve budna i pozorno sluša što Robove
agresivne muške uši ne mogu čuti. Rob se okrene k njoj, tražeći dopuštenje za
nešto: da ga još malo izaziva Arnoldom Blumom možda, ih nekim drugim
raskrinkavajućim pitanjem, što će ga dovesti bliže ubojstvu. No Leslev
odmahuje glavom te, podigavši ruku iz blizine torbe, njome potajno tapše zrak,
što znači: "polako, polako.
"Pa kako ste se vas dvoje upoznali i spojili?" upita ona Jusi:-na, tonom kao što
se pita slučajne znance na dugu putovanju.
Bilo je to genijalno od Leslev: ponuditi mu žensko uho i raži mijevanje
stranca. Zaustaviti ovo što se sada događa, povesti sa sadašnjeg bojnog polja k
neugroženim poljanama prošlosti. Justin se odaziva na njezin poziv. Opušta
ramena, napola zatvara oči, pa im na opušten, vrlo privatan način pripovijeda
svo> sjećanja kako je to bilo, na isti način kako je to pripovijedao mom sebi
stotinu puta u isto toliko nespokojnih sati.
"Kada, dakle, država nije država, prema vašem mišljenju, podine Quayle?"
pitala je Tessa slatkim glasom, jednoga doko podneva u Cambridgeu prije
četiri godine, drevnoj potkrov
predavaonici, dok su se sunčeve zrake probijale kroz tavanske prozore i
osvjetljavale prašinu u zraku. To su prve riječi koje mu je ikad uputila;
izazvale su salvu smijeha inače bezvoljna slušateljstva od pedeset kolega
pravnika koji su se, poput Tesse, upisali na dvotjedni ljetni seminar o "Pravu i
uređenu društvu". Ju-stin to sve sad ponavlja u duhu. Kako se dogodilo da je
stajao sam na podiju, u Haywardovu sivom flanelskom odijelu s prslukom,
držeći se objema rukama za govornicu - to je njegova životna priča,
objašnjava; govoreći, ne obraća se nijednom od njih, nego zavijutcima
Woodrowljeve blagovaonice u neotudorskom stilu. "Quayle će to obaviti!"
zaderao se kasno sinoć neki novak iz ureda pomoćnika ministra, ni jedanaest
sati prije nego se predavanje trebalo održati. "Dajte mi Quaylea!" Quayle -
neženja po struci, mislio je on, uvijek uporabljivi Quayle, miljenik starih
frajli, zadnji pripadnik izumiruće vrste, hvala Bogu što postoji; tek se vratio iz
proklete Bosne, predviđen za Afriku - ali ne još. Quayle muškarac koji
nedostaje; dobro gaje znati ako dajete večeru, a ne možete složiti broj;
savršene manire - vjerojatno je peder (samo što nije, što pokoja supruga
boljeg izgleda dobro zna, ali neće reći, naravno).
"Justine, jesi li to ti? Bog, Haggary ovdje. Sjećaš se, bili smo na istom faksu,
samo ti si koju godinu stariji. Gledaj, stari, pomoćnik ministra sutra drži u
Cambridgeu predavanje nekim nadobudnim odvjetnicima. Problem je što ne
može doći. Mora za jedan sat krenuti u Washington, pa..."
A Justin, dobar momak, već sam sebe nagovara na pristanak: "Pa dobro, ako je
predavanje već napisano. Onda dobro, samo ću ga pročitati."
Haggarty ga pak presiječe: "Auto s vozačem bit će pred tvojom kućom točno u
devet, ni minute poslije. Govor je čisto sranje. On gaje sam napisao. Možeš ga
malo popraviti dok se voziš u Cam-bridge. Justine, pravi si."
I tako, evo njega, dobar momak, Etonac; upravo se riješio naj-dosadnijeg
predavanja što ga je ikad u životu pročitao: pisano svisoka, napuhano i
predugo, kakav je i autor, koji se sad vjerojatno negdje u Washingtonu opušta u
raskoši kakva dolikuje zamjenicima ministara vanjskih poslova. Uopće mu nije
palo na pamet da bi morao odgovarati na pitanja, no kad je Tessa ispalila
svoje, nije mu na pamet palo niti ne dati joj odgovor. Sjedila je u
geometrijskoj sredini prostorije; u središte je i pripadala. Vidjevši je, Justinu
se nametne budalast dojam da su njezini kolege namjerno ostavili prostor oko
nje iz duboka štovanja njezine ljepote. Visoki ovratnik njene pravnički bijele
bluze sezao je, kao kod nevine djevojčice iz školskoga zbora, sve do brade.
Bljedoća i izrazita vitkost činili su da izgleda kao zapušteno dijete. Čovjek
bije poželio zamotati u pokrivač i zaštititi je. Sunčeve zrake kroz krovni su
prozor sjale tako jarko na njenu tamnu kosu da joj u početku nije mogao
razabrati lice. Vidio je isprva samo široko, blijedo čelo, par ozbiljnih velikih
očiju i borbena čeljust. No čeljust je došla poslije. U međuvremenu, bila je
anđeo. Što nije još znao, ali će uskoro otkriti, bilo je daje ona anđeo s
toljagom.
"Dakle, rekao bih daje odgovor na vaše pitanje..." počne Ju-stin, "i morate me
ispraviti ako mislite drukčije..." nastojao je on popuniti generacijski jaz i
spolni jaz, općenito nastojeći uspostaviti egalitarno ozračje, "da država
prestaje biti državom kad prestane obavljati svoje temeljne dužnosti. Je li to
ono u osnovi ono što i vi mislite?"
"A koje su te temeljne dužnosti?" reče anđeo - dijete.
"Dakle..." počne opet Justin, ne znajući više kamo ga to vodi te zato
primjenjujući signale ne-parenja, za koje je smatrao kako ga osiguravaju bar
donekle, ako mu već i ne daju potpuni imunitet, "Dakle... " gesta neugode
rukom, vrh etonskoga kažiprsta na već prosijedom zalisku, pa opet dolje.
"Predložio bih vam ovako: danas se, vrlo ugrubo, civiliziranom državom
smatra ona koja ispunjava sljedeća svojstva: održavanje izbora s općim
biračkim pravom, ah - zaštita života i imovine građana - hmm, pravosuđe,
zdravstvena zaštita i obrazovanje pod jednakim uvjetima za sve, barem do
neke razine; zatim, održavanje funkcionalne uprave, onda cesta,
telekomunikacija, sustava odvodnje itd. I - što još imamo? Ah, da: djelotvorno
prikupljanje poreza. Ako država ne obavlja barem veći dio nabrojenoga, onda
se mora reći kako je društveni ugovor između države i građanina poprilično
uzdrman. Ako pak država ne obavlja ništa od navedenog, onda je to] propala
država, kako se danas kaže. Nedržava." Šala. "Izdržava. Opet šala, ali nitko se
i opet ne smije. "Zadovoljava li vas odgovo na vaše pitanje?"
Pretpostavio je kako će anđelu trebati trenutak za razmišljanje o tom
dubokoumnom odgovoru; zato se strese kad je opet napala, jedva mu
dopustivši dovršiti tiradu.
"Možete, znači, zamisliti situaciju u kojoj biste se vi osobiv 1 osjećali
obveznim podrivati državu?"
"Ja osobno? Ovu zemlju? O, Bože moj! Ne, nipošto," odgovor. * Justin,
prikladno šokiran. "Ne sad; tek sam se vratio kući." Prezrv. f smijeh zaori se iz
klupa; ljudi su očito bili na njezinoj strani.
"Ni pod kojim okolnostima?"
"Koliko ja mogu predvidjeti, nema takvih okolnosti; ne."
"A što je s drugim zemljama?"
"Pa, ja nisam državljanin drugih zemalja, zar ne?" Opet smijeh, no sad se
okretao u njegovu korist. "Vjerujte mi, zaista imam dovoljno posla nastojeći
zastupati jednu zemlju." Nova provala smijeha, koja ga je još više ohrabrila.
"Hoću reći, više od jedne jednostavno nije..."
Trebao mu je pridjev, no ona ga pogodi novim udarcem prije no stoje našao
odgovarajući pridjev. Kako se pokazalo, bio je to čitav niz udaraca u brzu
slijedu, u lice i tijelo.
"Zar morate biti državljanin neke zemlje prije nego donesete sud o njoj? Vi
pregovarate s drugim zemljama, zar ne? Vi se s njima dogovarate, sklapate
ugovore. Dajete im legitimitet trgovinskim partnerstvima. Želite li nas uvjeriti
kako postoje jedna etička mjerila za vašu zemlju, a drukčija za ostale? Što nam
zapravo želite reći?"
Justin se prvo osjeti neugodno, a onda se naljuti. Sjetio se, malo kasno, kako je
strašno umoran nakon nedavna povratka iz vražje Bosne; teoretski je još na
oporavku. Počeo je već pripreme za mjesto u Africi; nije točno znao koje, no
pretpostavljao je da je grozno, kao i obično. Nije se vratio u Majku Englesku
da bi bio vreća za udaranje nekoga odsutnog pomoćnika ministra, a još manje
da bi čitao njegove loše govore. Ne, ne; neće "uvijek raspoloživi" Justin biti
meta ni nekoj lijepoj huliganki, koja ga napada kao nekoga koga smatra
tipičnim birokratskim beskralježnjakom. U zraku je bilo još smijeha, no bio je
to smijeh na oštrici noža; mogao se okrenuti na jednu ili na drugu stranu. Vrlo
dobro: ako ona igra za stojeća mjesta, i on će. Izigravajući, baš kao i većina
njih, podigne lijepo oblikovane obrve i ostavi ih tako. Korakne naprijed te
raširi ruke s dlanovima prema gore, u pozi molitve ili samozaštite.
"Gospođo," počne on, kad se smijeh okrenuo na njegovu stranu. "Ja držim,
gospođo -ja se bojim - da me vi nastojite uvući u neku vrstu rasprave o mom
moralu."
Na to publika počne frenetično pljeskati; svi osim Tesse. Sunce stoje sjalo na
nju bijaše nestalo, pa ugleda njezino lijepo lice, koje odavaše krhkost i
prestrašenost. Shvatio je teret ljepote i prokletstvo kad se uvijek upada u oči;
shvatio je kako je pobijedio a da to nije želio. Poznavao je vlastitu nesigurnost
te ju je prepoznao u njoj. Smatrala je, zbog svoje ljepote, kako ima obvezu
daje se čuje. Ona je krenula odvažnom stazom i stvari su pošle krivo za nju.
Sad ne zna kako bi se vratila na polazište, gdje god ono bilo. Prisjeti se
groznog daveža što gaje upravo pročitao i jeftinih odgovora što ih je dao;
pomisli: ona je posve u pravu, a ja sam svinja. Još gore. Ja sam sredovječni
britanski diplomat, ru-tiner koji je okrenuo dvoranu protiv lijepe mlade žene
koja čini ono što joj je prirodno. Oborivšije, požuri joj pomoći ustati:
"No ako smo za trenutak ozbiljni" najavi on posve drukčijim, kruto ozbiljnim
glasom, obraćajući se preko dvorane izravno njoj, dok je smijeh poslušno
zamirao, "mora se uprijeti prstom točno na pitanje na koje doslovce nitko u
međunarodnoj zajednici ne zna odgovor. Koja je prava strana? Što je to etična
vanjska politika? U redu. Možemo se složiti da ono je ono što danas povezuje
bolje države neka vrsta humanističkog liberalizma. No ono što nas dijeli jest
upravo pitanje koje ste vi postavili: kada navodno humanistička država postaje
neprihvatljivo represivna? Što se događa kad ugrozi naše nacionalne interese?
Tko je onda humanist? Drugim riječima, kad pritišćemo gumb za uzbunu za
Ujedinjene narode (dobro, pretpostavimo da oni stupe u djelovanje, što je pak
posve drugo pitanje)? Uzmite Čečeniju - uzmite Burmu - uzmite Indoneziju -
uzmite tri četvrtine zemalja takozvanoga svijeta u razvoju."
I tako dalje, i tako dalje. Metafizičko petljanje najgore vrste. kao što bi sam
prvi priznao; no upalilo je: skinuo ju je s udice. Razvila se svojevrsna
rasprava, oblikovale se strane, bilježili jeftini bodovi. Sastanak se oduljio i
prevršio predviđeno vrijeme; zato je proglašen velikim uspjehom.
"Voljela bih da me povedete u šetnju," rekla mu je Tessa nakon sastanka.
"Možete mi pričati o Bosni," doda kao izliku.
Šetali su vrtovima Clare Collegea. Umjesto priče o prokletoj Bosni, Justin joj
je govorio ime svake biljke, ime i prezime te o< čega živi. Držala ga je za ruku
i slušala šutke, osim povremeni pitanja kao: "Zašto tako rade?" ili: "Kako se to
događa?" Od togi je nastavio govoriti; isprva joj je na tome bio zahvalan, jer
je go vor za njega bio izgradnja paravana kojima se ograđivao od I - osim što
je s Tessom oslonjenom o njegovu ruku zatekao s< ma sebe kako uopće ne
misli na te paravane, nego kako su j gleznjevi krhki u pomodnim teškim
čizmama što ih je stavlja! jednu pred drugu uskom stazom kojom su hodali. Bio
je uvjere kako bi, kad bi pala prema naprijed, slomila golijeni. Kako ga samo
lagano ticala; njezin je hod bio više jedrenje nego hodanje. Nakon šetnje otišli
su na kasni objed u talijanski restoran; kono bari su flertali s njom, što ga je
smetalo, dok se nije ispostavilo kako je Tessa napola Talijanka, što jĆ'na neki
način stvar učinilo prihvatljivom, slučajno omogućivši Justinu da pokaže
vlastitu vještinu vladanja talijanskim jezikom, čime se ponosio. No odjednom
uoči kako se snuždila, zamislila, kako su joj ruke os-labjele, kao da su joj nož i
vilica postali preteški - kao što su joj čizme u vrtu bile preteške.
"Zaštitili ste me," objasni ona, još na talijanskom, spustivši glavu tako te joj je
kosa zaklanjala lice. "Uvijek ćete me štititi, je li tako?"
Justin pak, pristojan do pretjerivanja, kao uvijek, reče da, dobro, pozove li ga,
hoće, svakako. Ili, dat će u svakom slučaju sve od sebe, da tako kažemo.
Koliko se ikad mogao sjetiti, bijahu to jedine riječi što su ih razmijenili za
vrijeme objeda, makar gaje ona poslije, na njegovo zaprepaštenje, uvjeravala
kako je vrlo pametno govorio o opasnosti novoga sukoba u Libanonu (zemlji
na koju nije mislio već godinama), o demonizaciji islama u zapadnim
medijima, o sramno blesavom stajalištu zapadnih liberala, koji nisu dopuštali
da im se neznanje ispriječi na putu nesnošljivosti; govorila mu je i kako je se
duboko dojmilo koliko je osjećaja unio u tu temu, što je i opet zbunilo Justina,
koji je dosad znao kako je u sebi potpuno podijeljen u tom pitanju.
No odjednom se s Justinom počelo događati nešto što nije mogao nadzirati, a
to gaje istodobno uzbuđivalo i strašilo. Nekim slučajem našao se posve uvučen
u lijepu igru, koja ga je posve zaokupila. Bio je u drugačijem elementu, igrao
je ulogu, i to ulogu što ju je često želio igrati u životu, no nikad dosad nekako
nije uspio. Jednom ili dvaput, istina, osjetio je začetak sličnog osjećaja, no
nikad s tako opojnom snagom i tolikim zaboravom. A sve to dok mu je iskusni
ženskar u njemu slao upozoravajuce znakove najnaglašenije vrste: prekini,
mala je živa nevolja, premlada je za tebe, previše stvarna, preiskrena, ne zna
igrati igru.
Ali ništa. Nakon ručka, dok ih je sunce još obasjavalo, spustiše se na rijeku te
joj on pokaza što bi svi dobri ljubavnici - drži se - trebali pokazati svojim
ženama u Cambridgeu - naime, kako je spretan, kako uglađen, kako ležeran dok
balansira uspravljen u svom prsluku na zaljuljanoj krmi barke, odguruju-ći se
motkom i vodeći duhovit dvojezični razgovor - opet, ona se klela da je to
radio, makar se on uvijek poslije sjećao tek njezina dugog mladenačkog tijela
u bijeloj bluzi i crnoj suknji jahačice s rasporkom; sjećao se i kako gaje njezin
sjetni pogled pratio s nekim priznanjem što ga nije mogao uzvratiti, jer se ne
sjeća da ga je ikad prije u životu posjela tako snažna privlačnost, niti je ikad
bio tako bespomoćan. Pitala gaje gdje je naučio toliko o vrtlarenju i on je
odgovorio: "Od naših vrtlara." Pitala gaje tko su mu bili roditelji, pa je morao
priznati - oklijevajući, siguran kako će to povrijediti njezina egalitarna načela
- da je iz vrlo dobre obitelji, odgojen u pažnji i bogatstvu; daje vrtlare plaćao
njegov otac, koji je također platio i dugi niz dadilja, privatnih interna-tskih
škola, sveučilišta i praznike u inozemstvu i sve ostalo što mu je trebalo
olakšati put u "obiteljsku tvrtku," kako je njegov otac zvao Foreign Office
(britansko Ministarstvo vanjskih poslova).
No na njegovo olakšanje, njoj se to učini savršeno razumljivim opisom
njegova podrijetla; dopunila je to povjerivši mu ponešto iz vlastite prošlosti. I
ona je rođena u bogatoj obitelji, priznala je. No oboje roditelja su joj umrli u
posljednjih devet mjeseci, oboje od raka. "Tako sam ja siroče," objavi s
lažnom lakoćom. "Može me se dati u dobre ruke." Nakon toga se za neko
vrijeme odvojiše, ostavši u kontaktu.
"Zaboravio sam auto," reče u nekom trenutku, kao da je to neka prepreka
daljim aktivnostima.
"Gdje ste ga parkirali?"
"Nisam. Ima vozača. To je vladin auto."
"Zar ga ne možete nazvati?"
Nevjerojatno, imala je telefon u torbici, a on je imao broj vozačeva mobitela u
džepu. Tako je privezao čamac i sjeo pokraj nje govoreći vozaču neka se sam
vrati u London, stoje bilo kao baciti kompas u šumi - čin samoizolacije čije
značenje nije promaknulo nijednom od njih dvoje. Nakon rijeke povela gaje u
svoje odaje i vodila ljubav s njim. Zastoje to učinila, stoje mislila tko je on
kad je to učinila, stoje on mislio tko je ona, tko su oboje bili koncem toga
vikenda - takve će se zagonetke, rekla mu je dok ga je obasipala poljupcima na
željezničkoj postaji, riješiti s vremenom : praksom. Činjenica jest, rekla je, da
ga voli, a sve će ostalo riješit: kad se vjenčaju. A Justin, u ludosti što ga bijaše
obuzela, davač joj je slične bezumne izjave, opetovao ih i nadopunjavao, sve
na valu slatke nerazumnosti što gaje nosila - i predao joj se rade iako je, u
trenutcima kad bi mu se na tren vratio razum, znao kako će jednoga dana svaka
hiperbola imati svoju cijenu.
Nije krila da želi starijeg ljubavnika. Poput mnogih lijepih mladih žena što ih
je poznavao, bilo joj je zlo i od pogleda ni muškarce vlastitog naraštaja.
Jezikom kojega se potajno gnušao nazivala se malom đavolicom, lakom
ženskom, kurvom dotr srca; no bio je i previše smućen a da bi je ispravljao.
Izrazi - poslije je to otkrio - potjecali od njfeiina oca, koga je odonda prezirao,
no s mukom je to morao skrivati, jer je ona o njemu govorila kao o svecu.
Njezina je potreba za Justinovom ljubavlju, objasnila je, plamtjela u njoj kao
neutaživa glad; Justin je na to mogao reći samo to da isto vrijedi i za njega. U
to je čak tada i vjerovao.
Njegov je prvi poriv, četrdeset osam sati nakon povratka u London, bio bijeg.
Pogodio ga je uragan; no uragani, znao je to iz iskustva, učine puno štete, nešto
od toga sa strane, pa krenu dalje. Njegov odlazak na diplomatsku dužnost u
afričku paklenu špilju, još neodređena datuma odlaska, odjednom je izgledao
privlačno. Njegove vlastite ljubavne izjave uzbunjivale su ga to više što više
ih je ponavljao: to nije istina, ja sam zalutao u pogrešan igrokaz. Imao je niz
veza i nadao ih se imati još nekoliko
- ali samo suzdržano i promišljeno, sa ženama jednako nesklonim kao i on
napustiti zbog strasti zdrav razum. Što je još okrutnije, on se bojao njezine
vjere jer je on, kao punokrvni pesimist, nije imao uopće. Nije vjerovao u
Boga, u dobrotu ljudske naravi, u budućnost, a još najmanje u sveopću snagu
ljubavi. Čovjek je zao i tako će uvijek biti. Na svijetu ima malo razboritih
duša, a Justin je jedna od njih. Njihov je posao, mislio je jednostavno, jest
voditi ljudsku vrstu što dalje od najgorih pretjerivanja, iako valja priznati da
kad su dvije strane čvrsto odlučile jedna drugu raznijeti na sitne komadiće,
onda razborita osoba tu malo što može učiniti, koliko god nemilosrdno
nastojala boriti se protiv nemilosrdnosti. Na koncu, reče majstor visokoga
nihilizma samom sebi, svi su civilizirani ljudi danas osuđeni na propast
- plimni je val sve veći i potopit će ih. Stoga je dvostruko nesretna slučajnost
da Justin, koji gleda na svaku vrstu idealizma s najdubljom skepsom, uđe u
vezu s mladom ženom koja (premda krasno nesputana u mnogom pogledu) ne
može prijeći ni ulicu a da prije toga ne zauzme moralno stajalište. Bijeg je
jedino razumno rješenje.
No kako su tjedni prolazili jedan za drugim, a on počeo ono što je trebao biti
osjetljivi proces udaljavanja, čudo onoga što se dogodilo uhvatilo je korijena
u njemu. Večerice planirane za žaljenja vrijedan prizor rastanka pretvarale su
se nehotice u slavlja opčinjenosti, iza kojih su slijedila sve luđa spolna
zadovoljstva. U sebi se počinjao stidjeti svoga tajnog otpadništva. Tessin ga je
bahato-borbeni idealizam zabavljao, a ne odbijao; na neki bezopasan način,
čak ga je i sam počinjao u njemu sudjelovati. Dotad je snažna uvjerenja držao
prirodnim neprijateljima diplomata - nečim što valja zanemarivati, ismijavati
ili, poput opasne energije, kanalizirati u nešto drugo. Sada ih je, na svoje
iznenađenje, počeo vidjeti kao znakove odlučnosti, čega je Tessa bila
zastavnica.
S tim je otkrićima Justinu došla nova samospoznaja. Nije više bio ljubimac
starih frajli, zaprisegnuti neženja koji zauvijek vješto izbjegava okove braka.
Bijaše obožavani očinski lik lijepoj djevojci; ispunjavao joj je svaku mušicu,
kako se već kaže, davao joj da bude po njenom kad god bi to htjela. No ipak
joj je istodobno bio zaštitnik, njena stijena, njena čvrsta ruka, njezin predivni
zreli vrtlar sa slamnatim šeširom. Napustivši plan bijega, Justin je svoju lađu
čvrsto usmjerio k njoj te ovoga puta više nikad nije zažalio niti se osvrtao
unatrag. Ili je barem želio da tako vjeruju policijski istražitelji.
"Čak ni kad vam je počela činiti neugodnosti?" upita nakon što su ona i Rob,
potajice zapanjeni njegovom otvorenošću, odsjedili primjereno razdoblje u
tišini punoj poštovanja.
"Rekao sam vam. Bilo je pitanja u kojima smo se razlikovali. Čekao sam.
Čekao sam ili dok ona usmjeri svoja stajališta, ili da Foreign Office pronađe
za nas uloge koje nisu u suprotnosti. Položaj diplomatskih supruga u britanskoj
Službi vanjskih po slova neprestano se mijenja. One ne smiju zarađivati u
strani zemljama gdje su im muževi na službi. Obvezne su slijediti muža zbog
potreba službe. U jednom trenutku nude im se sve moguće slobode. U
sljedećem se od njih očekuje ponašanje poput diplomatskih gejša."
"Govorite li to vi, ili to Tessa govori kroz vas?" upita Leslev ss smiješkom.
"Tessa nikad nije čekala da joj daju slobodu. Ona ju je uzimala."
"A Blum vam nije smetao?" upadne grubo Rob.
"Ako se i nismo u svemu slagali, nije mi smetao. No što hoću reći jest: Arnold
Blum nije bio Tessin ljubavnik. Njih su spai;= '• sasvim druge stvari. Tessina
je najmračnija tajna bila njezina k: jepost. Voljela je šokirati ljude."
Bilo je to previše za Roba. "Četiri noći na putu!?" pobuni ¦ on. "Zajedno u
kućici u Turkani. Cura kao Tessa? Znači, vi oz no tražite od nas da vam
vjerujemo kako nije imala ništa s njiir.
"Vjerujte vi što god hoćete," reče Justin, koga je nemoguće nenaditi. "Ja o tome
nemam nikakve sumnje."
"Zašto?"
"Zato što mije rekla."
To ih je zaista ostavilo bez teksta. Ipak, Justin je još nešto imao reći. Dio po
dio, uz pomoć Leslevinih potpitanja, nekako je to izvukao iz sebe.
"Udala se za konvencionalnost," počne teško. "Za mene. Ne za nekog
idealističkog dobročinitelja. Doista je ne biste smjeli smatrati nekom
čudakinjom. Nisam uopće sumnjao - a nije ni ona kad smo stigli ovamo - da će
Tessa biti išta drugo osim još jedne diplomatske gejše, makar se toga gnušala.
Ona je htjela biti to, makar na svoj način. Možda na rubu, ali ipak to."
Razmatrao je, svjestan nevjerice u njihovim razrogačenim očima. "Nakon smrti
roditelja, ona se uplašila same sebe. Sa mnom kao osloncem, htjela se povući
od previše slobode. Bila je to cijena što ju je bila pripravna platiti za to što
više nije siroče."
"Zašto se to onda promijenilo?" pitala je Leslev.
"Mi!" odgovori Justin sa žarom. Htio je reći, ostali mi. Mi, preživjeli. Krivci.
"Svojom susretljivošću," reče tihim glasom. "Ovime." Širokom je gestom
obuhvatio ne samo blagovaonicu i Glo-rijine grozne akvarele poredane duž
kamina, nego čitavu kuću, njezine stanare, pa i ostale kuće u ulici. "Mi koji
smo plaćeni da vidimo što se događa, ali radije ne vidimo. Mi koji prolazimo
pokraj života oborena pogleda."
"Jesu li to njezine riječi?"
"Nisu. Nego moje. Tako nas je ona počela gledati. Rođena je u bogatstvu, no
ono joj nikad nije bilo važno. Novac je nije zanimao. Trebala joj gaje znatno
manje no što ga treba skorojevićima. Međutim, znala je kako nema izgovora za
ravnodušnost prema svemu što vidi i čuje. Znala je svoj dug."
U tom trenutku Leslev pozva na prekid do sutra u isto vrijeme ako se slažete,
Justine. Slaže se.
Izgleda da je i British Airways došao do istog zaključka, jer su u kabini prvog
razreda primali zadnje narudžbe pred spavanje i gasili velika svjetla.

OSMO POGLAVLJE
Rob se opet odmara dok Leslev vadi svoje igračke: raznobojne bilježnice,
olovke, mali kazetofon što ga jučer nisu ni dotaknuli, gumicu za brisanje. Justin
je zatvorenički blijed i oko očiju mu se stvorila mreža finih borića; tako ga
sada jutra zatječu. Liječnik bi mu propisao svježi zrak.
"Justine, rekli ste kako nemate ništa s ubojstvom svoje žene u onom smislu mi
mislimo," podsjetila gaje prvo Leslev. "A koji još smisao postoji, ako smijem
pitati?" Morala se nagnuti preko stola kako bi čula njegove riječi.
"Trebao sam poći s njom."
"U Lokichoggio?"
Justin odmahne glavom.
"Na jezero Tur kanu?"
"Svuda."
"Je li vam to ona rekla?"
"Nije. Ona me nikad nije kritizirala. Nikad nismo jedno drugom govorili što da
činimo ili ne činimo. Imali smo samo jednu svađu, i to oko metode, ne oko biti.
Arnold nam nikad nije bioi prepreka."
"O čemu ste se onda svađali?" upita Rob, držeći se kao pijan. plota
doslovnoga značenja riječi.
"Nakon stoje Tessa izgubila naše dijete, preklinjao sam je ne ka mi dopusti
daje povedem u Europu - Englesku ili Italiju. K mo god želi. Nije htjela ni čuti.
Ona je imala misiju; hvala Bo_ razlog za život, no to je bilo ovdje u Nairobiju.
Naišla je na vel: društvenu nepravdu. Teški zločin; rabila je oba imena. To je
!: sve što mije bilo dopušteno znati. U mojem je poslu promišljc: neznanje
razvijeno do umjetničke razifte." Okrene glavu k prozoru i zagleda se kroz
njega. "Jeste li ikad vidjeli kako žive ljudi u ovim sirotinjskim predgrađima?"
Leslev odmahne glavom.
"Jednom me povela tamo. U trenutku slabosti, kako mi je poslije kazala, htjela
je da vidim njezino radno mjesto. Ghita Pe-arson je pošla s nama. Ghita i
Tessa bile su bliske po naravi. Sličnosti su bile tako brojne te je to već bilo
smiješno. Majke su im objema bile liječnice, očevi odvjetnici; obje su
katolički odgojene. Posjetili smo dom zdravlja. Četiri betonska zida, limeni
krov i tisuću ljudi koji čekaju ulazak." Za trenutak se izgubio, zaboravio gdje
je. "Takvo je siromaštvo zasebna disciplina. Ne može se naučiti ujedno
poslijepodne. Ipak, menije odonda bilo teško hodati Stanlevevom ulicom a da
nemam pred očima..." Glas mu se opet slomio. "A da nemam pred očima onu
dragu sliku." Nakon Woodrowljevih lukavih izvrdavanja, Justinove su riječi
zvučale kao pravo evanđelje. "Velika nepravda - teški zločin - to je ono što ju
je držalo na životu. Prošlo je pet tjedana od smrti našega djeteta. Ostavljena
sama u kući, satima bi zurila u zid. Mustafa bi mi telefonirao u Visoko
povjerenstvo: 'Dođite kući, Mzi. Bolesna je, loše joj je.' No nisam je ja vratio
u život. Bio je to Arnold. Arnold ju je razumio. Arnold je s njom dijelio tajnu.
Kad bi samo začula zvuk njegova auta pred kućom, postala bi druga osoba.
'Što imaš? Što imaš?' Mislila je, vijesti. Informacije. Kako stvari napreduju.
Kad bi otišao, povukla bi se u svoju malu radnu sobu i tamo radila do noći."
"Na svom računalu?"
Trenutak opreza kod Justina. Prevladan. "Imala je svoje spise i svoje računalo.
Imala je telefon, no služila se njime vrlo oprezno. I imala je Arnolda, kad god
je mogao doći."
"I vama to nije smetalo?" iskesi se opet Rob, pogrešno zaključivši kako je
došao trenutak da se vrati svom grubom tonu. "Žena vam tako sjedi sva
izgubljena, čekajući da se pojavi Divni Doktor."
"Tessa je bila očajna. Da joj je trebalo stotinu Blumova, što se mene tiče,
mogla ih je sve imati, i to kako god hoće."
"A vi ništa niste znali o teškom zločinu?" vratila se Lesley, ne dajući se
uvjeriti. "Ništa. O čemu je riječ, tko su žrtve, tko su glavni igrači. Sve su vam
te informacije ustezali. Blum i Tessa bili su zajedno u tome, a vas su držali
vani na hladnom."
"Ja sam im dao razmak," potvrdi uvjereno Justin.
"Ne shvaćam kako ste mogli preživjeti na taj način," navaljivala je Leslev,
spustivši bilježnicu u kriloi šireći ruke. "Odvojeni, a zajedno. Tako kako vi to
opisujete, to je bilo... kao da ne razgovarate. Ma još gore!"
"Nismo preživjeli," podsjeti je jednostavno Justin. "Tessa je mrtva."
Mogli su misliti kako je prošlo vrijeme intimnih ispovijedi i da će doći
razdoblje sramežljivosti ili nelagode, čak i povlačenja prije izrečenoga. No
Justin je tek počeo. Naglo usta, kao da pokazuje svoj plijen. Ruke mu padoše
do bedara i ostaše tamo do nove zapovijedi. Glas mu vrati snagu. Neka se
duboka unutarnja snaga iz njega probijala na površinu, u nimalo svježi zrak
Woodrowljeve smrdljive blagovaonice, u kojoj se još osjećao miris sinoćnjeg
mesnog umaka.
"Bila je tako neobuzdana" objavi ponosno, još jednom navodeći tekstove
govora što ih je na kraju samome sebi satima držao. "To sam kod nje volio od
početka. Bilo joj je tako očajnički stalo da što prije imamo dijete. Trebalo je
što prije nadoknaditi smrt njezinih roditelja! Zašto bismo čekali dok se ne
vjenčamo? Zaustavio sam je. Nisam trebao. Pobjegao sam se konvenciji - sam
Bog zna zašto. Vrlo dobro,' rekla je. 'Ako se moramo vjenčati da bismo imali
dijete, vjenčajmo se onda odmah.' Tako smo pošli u Italiju gdje smo se smjesta
vjenčali, na veliko veselje mojih kolega." To je i njega samog zabavljalo. "
'Quayle je poludio! Stari Justin je oženio svoju kćer! Je li Tessa već
maturirala?' Kad je zatrudnjela, nakon tri godine pokušaja, plakala je od sreće.
1 ja sam."
Zašutio je, no nitko nije prekinuo tijek njegovih misli.
"Trudnoća ju je izmijenila. Nabolje. Tessa je odrasla, dorasla do majčinstva.
Izvana je ostala lakomislena. No iznutra je u nje zrio dubok osjećaj
odgovornosti. Humanitarni je rad za nju poprimio novo značenje. Rekli su mi
da to nije neuobičajeno. Stoj je bilo važno, postalo je poziv, gotovo sudbina.
Kad je bila sedam j mjeseci noseća, još se skrbila za bolesne i umiruće, i još
se vrcala na zamorne diplomatske večere i primanja u gradu. Što više bližio
predviđeni datum djetetova rođenja, to je odluči ona bila da ga rodi na što
bolji svijet. Bolji svijet ne samo za ne, dijete, nego za svu djecu. U to se doba
odlučila kako će rodi afričkoj bolnici. Da sam je prisilio otići u privatnu
kliniku, on to učinila, no to bi bila izdaja prema njoj."
"Kako?" prošapće Leslev.
"Tessa je činila apsolutnu razliku Smeđu promatrane boli i boli u kojoj se
sudjeluje. Promatrana je bol samo novinarska bol. Diplomatska bol.
Televizijska bol, koja završava čim isključite taj svoj gadni televizor. Oni koji
promatraju bol i ne čine ništa da bi je olakšali, prema njenoj knjizi, jedva su
malo bolji od onih koji je uzrokuju. To su loši Samaritanci."
"No ona je činila nešto kako bi je olakšala," usprotivi se Le-sley.
"Otuda afrička bolnica. U krajnjim je trenutcima govorila je kako želi donijeti
dijete na svijet u sirotinjskom predgrađu Kibe-ri. Srećom, Arnold i Ghita
mogli su vratiti joj osjećaj za mjeru. Arnold je bio autoritet za patnju. Ne samo
što je u Alžiru liječio žrtve mučenja, nego su ga i samoga mučili. Zaslužio je
propusnicu u svijet mučenih na svijetu. Ja nisam."
Rob se uhvati toga, kao da o tome nije već desetak puta bilo govora. "Malo je
teško vidjeti gdje je vaše mjesto u svemu tome, je li tako? Bili ste nešto kao
peti kotač; sjedili ste tako u oblacima s vašom diplomatskom boli i visokim
odborom, zar ne?"
No Justinovo je strpljenje beskonačno. Katkad je jednostavno predobro
odgojen a da bi izrazio neslaganje. "Izuzela me od djelatne službe, kako je
sama govorila," ustanovi on, posramljeno spustivši glas. "Izmišljala je za mene
vrlo opsežne izgovore, kako bi mi bilo lakše. Inzistirala je da svijet treba nas
oboje: mene unutar Sustava, da guram; nju izvan Sustava, na polju, da vuče. 'Ja
vjerujem u moralnu državu," govorila bi. 'Ako vi ne radite svoj posao, kakvu
nadu mi ostali možemo imati?' Bile su to sofisterije; znali smo to oboje. Sustav
nije imao potrebu za mojim poslom; ni ja je sam nisam imao. Što je bila svrha
svega toga? Pisao sam izvješća koja nitko nije čitao i predlagao mjere koje se
nikada nisu poduzimale. Tessi je svaka laž bila strana. Osim u mojem slučaju.
Zbog mene je bila spremna do kraja obmanjivati samu sebe."
"Je li se ikada bojala?" upita Leslev mekano, da ne poremeti ozračje priznanja.
Justin razmisli, a zatim si dopusti polusmiješak prisjećanja. "Jednom se hvalila
ženi američkog veleposlanika kako je strah jedina riječ od pet slova kojoj ne
zna značenje. Njezinu ekselen-ciju to baš nije zabavljalo."
Leslev se također smiješi, no ne zadugo. "A što se tiče te odluke da rodi u
afričkoj bolnici," pita ona, s pogledom u bilježnicu. "Možete li nam reći kad i
kako je donijela tu odluku, molim vas?"
"Bila je jedna žena iz sirotinjskoga sela na sjeveru, koju je Tes-sa redovito
posjećivala. Vanza, prezime nepoznato. Vanza je patila od nekakve tajnovite
bolesti. Odvojili su je za posebno liječenje. Slučajno su se našle u istoj sobi
Bolnice 'Uhuru' te se Tessa tamo sprijateljila s njome."
Jesu li zamijetili notu opreza što se uselila u njegov glas. Jus-tin ju je čuo.
"Znate li o kojoj je bolesti riječ?"
"Samo najopćenitije. Bila je bolesna i bolest se mogla opasno pogoršati."
"Je li imala sidu?"
"Nemam pojma je li njezina bolest imala neke veze sa sidom. Moj je dojam da
se radilo o nečemu posve drugom."
"To je dosta neuobičajeno. Naime, da žena iz sirotinjskoga predgrađa rađa u
bolnici."
"Nju su promatrali."
"Tko ju je promatrao?"
Po drugi put Justin obavi autocenzuru. Varke njemu nisu lako padale na pamet.
"Pretpostavljam, jedna od klinika. U njezinu selu. Odnosno, naselju straćara.
Kako vidite, mutno govorim. I sam se čudim koliko toga sam uspio ne znati."
"I Vanza je umrla, zar ne?"
"Umrla je posljednje noći Tessina boravka u bolnici," odgovori Justin,
zahvalno napustivši svoju zadršku kako bi za njih rekonstruirao taj trenutak.
"Bio sam cijelu večer, ali Tessa je inzisti-rala da pođem kući i uhvatim
nekoliko sati sna. Isto bi bila rekla Arnoldu i Ghiti. Na smjenu smo stražarili
uz njezinu postelju. Ar-nold je donio poljski krevet. Tessa me nazvala u četiri
sata ujutrc U bolničkoj sobi nije bilo telefona, pa se koristila sestrinim. Bik je
uznemirena. Zapravo, bolje bi bilo reći: histerična; no Tesss kad je histerična,
ne podiže glas. Vanza je bila iščezla. I dijete Kad se probudila, zatekla je
Vanzin krevet prazan, a djetetova j-zipka nestala. Odvezao sam se u Bolnicu
'Uhuru'. Arnold i Ghi; stigli su istog trena. Tessa je bila neutješna. Bilo joj je
kao da drugi put u nekoliko dana izgubila dijete. Nas troje smo je uvjer:. kako
je vrijeme da počne oporavak kod kuće. Budući daje Van; umrla, a dijete su
odnijeli, nije se više osjećala obveznom ostai:
"Tessa nije išla vidjeti Vanzino tijelo?"
"Tražila je vidjeti leš, no rekli su joj kako to nije prikladn. Vanza je umrla, a
dijete je njezin brat odnio u njihovo selo. Su se bolnice tiče, to je bio kraj
priče. Bolnice se ne brinu za mrtve' doda on, prisjetivši se iskustva s Garthom.
"Je li Arnold vidio tijelo?" **
"Bilo je prekasno. Poslali su ga u mrtvačnicu i izgubili."
Leslevine se oči rašire u nehinjenu zaprepaštenju kad se Rob, na drugoj
Justinovoj strani, hitro naguno naprijed, zgrabio magnetofon i provjerio okreće
li se vrpca u prozorčiću.
"Izgubili!? Molim vas, kako se to leš može izgubiti?" uzvikne Rob.
"Baš naprotiv. Uvjeravam vas da se to u Nairobiju stalno događa."
"A što je sa smrtovnicom?"
"Mogu vam samo prenijeti što sam doznao od Arnolda i Tes-se. O smrtovnici
ne znam ništa. Nisu je spominjali."
"Je li obavljena obdukcija?" vratila se Leslev.
"Koliko ja znam, nije."
"Je li tko posjećivao Vanzu u bolnici?"
Justin promisli, no ne nađe nijedan razlog da ne odgovori. "Njezin brat Kioko.
Spavao je pokraj nje na podu; inače je tjerao muhe od nje. Ghita Pearson je
također znala sjesti uz nju kad bi došla Tessi u posjet."
"Je libilo još koga?"
"Bijelac, liječnik, mislim. Nisam siguran."
"Što? Daje bio bijelac?"
"Da je bio liječnik. Bijelac u bijelu ogrtaču. Imao je i stetoskop."
"Sam?"
Opet zadrška padne poput sjene na njegov glas. "Pratila gaje skupina
studenata. Odnosno, ja sam ih držao za studente. Bili su mladi. Nosili su bijele
ogrtače."
S po tri zlatne pčele na prsnim džepovima ogrtača, mogao je dodati. No
odlučio je to zadržati za sebe.
"Zašto ih zovete studentima? Je li vam Tessa kazala kako su to studenti?"
"Nije."
"A Arnold?"
"Arnold nije o njima govorio, bar ja nisam čuo. Ja samo nagađam. Bili su
mladi."
"A njihov vođa? Liječnik, ili što je već bio. Je li Arnold štogod govorio o
njemu?"
"Meni nije. Ako gaje što zabrinjavalo, obratio se izravno njemu - čovjeku sa
stetoskopom."
"U vašoj nazočnosti?"
"Da. Ali nisam čuo što govore." Zapravo, gotovo nisam.
I Rob i Lesley naginju se naprijfift kako im ne bi promaknula nijedna njegova
riječ. "Opišite!" zapovjedi mu Rob.
Justin to već i čini. Sklopivši primirje s njima, nakratko se pridružio njihovoj
ekipi. No glas mu je i dalje rezerviran. Oprez i nepovjerenje su mu ispisani
oko umornih očiju. "Arnold ga je poveo na stranu. Primio ga je za nadlakticu.
Hoću reći, čovjeka sa stetoskopom. Razgovarali su jedan s drugim kako to
liječnici čine. Sami, tihim glasom."
"Na engleskom?"
"Mislim da je tako. Kad Arnold govori francuski ili svahili. promijeni mu se
gestikulacija i držanje tijela." A kad govori engleski, obično malo podigne
glas, mogao je dodati. Ali nije.
"Opišite ga! Tipa sa stetoskopom," zapovijeda opet Rob.
"Velik, jak. Debeo. Nenjegovan. Sjećam se njegovih antilop-skih cipela.
Sjećam se kako sam se čudio što doktor nosi cipele od antilop-kože; ne znam
zašto mi je to bilo čudno. No njegovu obuću vrlo dobro pamtim. Ogrtač mu je
bio zamrljan, nisam vidio od čega. Antilopske cipele, zamrljan bijeli ogrtač,
crven u licu. Izgledao je kao nekakav zabavljač. Da nije bilo bijelog ogrtača,
mislio bih da je impresario." Imao je i tri zlatne pčele, i oštećene, ali jasno
vidljive; baš kao medicinska sestra na divov- ¦ skom plakatu u zračnoj luci -
mislio je. "Djelovao je nekako pc - = sramljeno," doda, iznenadivši i sama
sebe time što je rekao.
"Čime?"
"Time stoje tamo. Time što radi."
"Zašto tako mislite?"
"Nije htio pogledati Tessu. Niti ikog od nas. Gledao je svu okolo, samo ne u
nas."
"Boja kose?"
"Svijetla. Plavo - riđa. Na licu mu se vidjelo da je pio. Zn li ga vi? Tessa se
vrlo zanimala za njega."
"Je li nosio bradu? Brkove?"
"Ne, nije. Bio je obrijan. Zapravo, nije se bio obrijao - dva. Brada mu je bila
plava. Tessa ga je nekoliko puta pi kako se zove. Nije htio reći."
Rob opet grubo upadne: "Kako je izgledao taj razgovor? li to bila svađa? Ili
prijateljsko ćaskanje? Jesu li pozivali j drugoga na ručak? Što se točno
događalo?"
Opet oprez. Ništa nisam čuo. Samo sam vidio. "Arnold zbog nečega, čini se,
prosvjedovao, grdio ga. Doktor je nije branio se. Imao sam dojam..." zastane,
dajući si vremena izabere riječi. Nikome ne vjeruj, govorila je Tessa.
Nikome Ghite i Arnolda. Obećaj mi! Obećao sam joj. "Meni se činilo da to
nije bilo prvo neslaganje između njih. Bio sam, izgleda, svjedokom nastavka
raspre koja je već dulje trajala. Barem sam tako poslije zaključio. Da sam
pribivao ponovnom otvaranju neprijateljstava među starim protivnicima."
"Znači da ste o tome puno razmišljali."
"Da, jesam," složi se Justin, no malo oklijevajući. "Također sam imao dojam
da engleski nije bio doktorov materinski jezik."
"No vi o tome niste razgovarali s Arnoldom i Tessom?"
"Kad je taj čovjek otišao, Arnold se vratio Tessinoj postelji, izmjerio joj bilo i
nešto joj govorio na uho."
"Što vi, opet, niste čuli?"
"Nisam ni trebao." Tanko je to. Smisli nešto bolje, pomisli on. "S time sam se
ja dobro upoznao," objasni, izbjegavajući njihov pogled. "Naučio sam ostati
izvan njihova kruga."
"Koje je lijekove uzimala Vanza?" upitala je Leslev.
"Nemam pojma."
Itekako je imao pojma. Otrov. Doveo je Tessu iz bolnice i sad je stajao dvije
stube ispod nje na stubama što vode u njihovu spavaću sobu, držeći u jednoj
ruci prekonoćnu torbu, a u drugoj torbu s Garthovom prvom odjećom,
posteljinom i pelenama. No motrio ju je pozorno kao hrvač jer - Tessa kao
Tessa - morala je sve sama, nije si dala pomoći. Čim se počela rušiti, on
ostavi torbe i uhvati je prije no što su joj koljena posve popustila. Osjeti kako
je strašno lagana, kako se trese; osjeti njezin očaj. Ona počne tužaljku, ne o
mrtvom Garthu, nego o mrtvoj Vanzi. Ubili su je! provali iz nje, ravno njemu u
lice, jer ju je tako blizu držao. Gadovi su ubili Vanzu, Justine! Ubili su je
svojim otrovom. Tko je koga ubio, mila? pitao je, odmičući joj oznojenu kosu
s obraza i čela. Tko ju je ubio? Reci mi! Prebacivši joj ruku preko slabih
pleća, nježno joj je pomogao uspeti se stubama. Koji gadovi, draga? Reci mi
koji gadovi. Gadovi iz ThreeBees. Prokleti lažni doktori. O kakvim to
doktorima govorimo? Podiže joj glavu i polegne je na postelju, ne dajući joj ni
najmanju prigodii da opet padne. Imaju li ti doktori imena? Reci mi!
Vrativši se iz dubina svog unutarnjeg svijeta, začuje Leslev kako mu postavlja
isto pitanje, samo obrnuto: "Znači li vam štogod ime Lorbeer, Justine?"
Ako se krzmaš, laži - zakleo se samom sebi. Ako si u nevolji, laži. Ako ne
vjerujem nikome - čak ni samom sebi - ako sam vjeran samo mrtvoj osobi,
onda moram lagati.
"Bojim se da ne," glasio je odgovor.
"Ništa niste čuli - preko telefona'? Malo čavrljanja između Ar-nolda i Tesse?
Lorbeer... Nijemac, Nizozemac, možda Švicarac. Čuli ste?"
"Ime Lorbeer meni ne znači baš ništa. Nikad ga nisam čuo, ni u kojem
kontekstu."
"Kovacs - Mađarica. Crna kosa, navodno ljepotica?"
"Krsno ime?" Hoće reći: ne, ne poznajem je, no ovoga puta govori istinu.
"Ne, nažalost. Ne znamo to ni za koga," uzdahne žalosno Les-ley. "Imamo još
jednu ženu bez imena, s prezimenom Emrich. Plavuša. Ne?" Ništa. Leslev baci
olovku na stol, u nemoćnu bijesu. "I tako je Vanza preminula," reče ona.
"Službeno. Ubio ju je čovjek koji vas nije htio pogledati. I danas, šest mjeseci
nakon toga, vi i dalje ne znate od čega. Jednostavno je umrla."
"Nikada to nisam doznao. Ako su Tessa ili Arnold znali uzrok njezine smrti, ja
nisam."
Rob i Leslev namještaju se u stolcima poput dvoje sportaša koji su se
dogovorili kako je vrijeme za prekid treninga radi odmora. Naslonivši se, Rob
širi ruke koliko se god može i uzdiše glasno kao na pozornici. Leslev je pak i
dalje nagnuta naprijed bradu je podbočila objema rukama; na pametnom joj
licu melankolični izraz.
"Onda, vi niste sve to skupa izmislili?" upita Justina kroz prste. "Cijelu priču o
umirućoj Vanzi, njezinu djetetu, takozvanom liječniku koji je zbog nečega
posramljen, takozvanim studentima u bijelim ogrtačima? Nije li to jednostavno
sve laž, od prvog dc posljednjeg?"
"Kakva besmislica! Smiješno! Zašto bih ja, molim vas, tratic vaše vrijeme
izmišljajući takvu priču?"
"Bolnica 'Uhuru' nije zabilježila Vanzu kao pacijenticu," protumači Rob, u
istom raspoloženju, iz svoga položaja za odmor "Tessa je postojala, isto tako i
nesretni Garth. Vanza ne. Nikad nije bila tamo, nikad nije primljena u bolnicu,
nikad je nijedan liječnik nije liječio - pravi ili lažni. Nitko je nije promatrao,
nitk: joj ništa nije propisao. Njezino dijete nije rođeno, ona nije umri njezino
tijelo nije izgubljeno jer nikada nije ni postojalo. Naša Les razgovarala s
nekoliko medicinskih sestara, ali one ne zna ništa; je 1' tako, Les?
"Netko je s njima potiho razgovarao prije mene," objas; Les.
Začuvši iza sebe muški glas, Justin se okrene. No bio je to samo stjuard koji
gaje pitao je li se udobno smjestio. Treba li gospodinu Brovmu pomoći s
kontrolnim uređajima u sjedalu? Hvala, gospodin Brown će radije ostaviti
naslon sjedala u uspravnom položaju. Video? Ne, hvala. Želite li onda da vam
navučem kapak na prozor? Ne, hvala vam (naglašeno). Justin je više volio
imati otvoren prozor u svijet. Bi li gospodin Brown možda želio topli
pokrivač? Samo iz neizlječive pristojnosti, Justin prihvati pokrivač, pa vrati
pogled na mračni prozor; baš na vrijeme kako bi vidio Gloriju kako bez
kucanja upada u blagovaonicu, noseći pladanj sendviča s paštetom. Stavivši ga
na stol, krišom zirne prema bilježnici kako bi vidjela što je to Lesley tamo
zapisala; uzalud, jer je Leslev, kako to već biva, vješto okrenula novu stranicu.
"Nećete, nadam se, odviše umoriti moga gosta, mili moji? On sad ima i
previše toga na glavi; zar ne, Justine?"
Poljubac u obraz za Justina i izlaz kao u mjuziklu za sve njih, dok su sve troje
skočili kao jedan da bi otvorili vrata svojoj tam-ničarki dok odlazi s priborom
ostalim iza popijenoga čaja.
Nekoje vrijeme nakon Glorijina upada razgovor nepovezan. Žva-ču sendviče,
Leslev otvara drugu bilježnicu, plavu, dok Rob punih usta ispaljuje niz
naizgled nepovezanih pitanja.
"Znamo li nekoga tko neprestano puši Sportsman cigarete?" upita tonom koji
sugerira kako je pušenje tih cigareta zločin koji se kažnjava smrtnom kaznom.
"Ne, ne bih znao. Oboje mrzimo pušenje."
"Mislim uopće, ne samo doma."
"I dalje ne znam."
"Ne znate nikoga s dugim zelenim safari-terencem, u dobrom stanju, s
kenijskom registracijom?"
"Visoki povjerenik se može pohvaliti nekakvim džipom, no to vjerojatno nije
ono što imate na umu. "
"Znate li neke ljude četrdesetih godina, dobro građene vojničke tipove,
osunčane, s ulaštenom obućom?"
"Nitko mi takav ne pada na pamet, nažalost," priznao je Justin, nasmiješivši se,
pomislivši olakšanjem kako se udaljavaju od opasnog područja.
"Jeste li ikada čuli za mjesto zvano Marsabit?"
"Mislim da jesam. Da, naravno: Marsabit. Zašto?"
"O! Fino! Dobro. Dakle, čuli ste. Gdje je to?"
"Na rubu pustinje Čalbija."
"Znači, istočno od jezera Turkane?^
"Koliko me pamćenje služi, tako je. Mjesto je nekakvo upravno središte. Tamo
se sastaju nomadi iz cijeloga sjevernog područja."
"Jeste li ikada bili tamo?"
"Nažalost, nisam."
"Znate li nekoga tko je bio?"
"Ne, ne bih rekao."
"Znate li išta o tome što stoji na raspolaganju umornu putniku kad stigne u
Marsabit?"
"Mislim da tamo postoji nekakav smještaj. Policijska postaja također. Blizu je
i nacionalni park."
"Ali nikad niste bili tamo?" Justin nije bio u Marsabitu. "Ili ste nekoga poslali?
Recimo, dvojicu?" Justin nije nikoga slao. "Pa otkud onda sve to znate o tom
mjestu? Jeste li telepat, što li?"
"Kad me pošalju na službu u stranu zemlju, smatram svojom dužnošću dobro
proučiti njezin zemljovid."
"Justine, mi smo pak čuli priče o dugom zelenom safari-te-rencu koji se
zaustavio u Marsabitu dvije noći prije ubojstva," objasni Leslev, kad se
istrošilo Robovo obredno iskazivanje nasilnosti. "Bila su dvojica bijelaca.
Izgledali su kao bijeli lovci. U dobroj kondiciji, negdje vaših godina, u kaki
odjeći, ulaštenih cipela, kako je Rob primijetio. Nisu razgovarali ni s kim
osim jedan s drugim. Nisu se nabacivali zgodnim Šveđankama za šankom. U
trgovini su kupili brdo stvari. Gorivo, cigarete, vodu, pivo, hranu Pljuge su
bile Sportsman, a pivo Whitecap u boci. Ta vrsta piv? se ionako prodaje samo
u bocama. Otišli su idućeg jutra, krenuv ši na zapad kroz pustinju. Ako su
vozili bez stajanja, mogli si predvečerje sljedećeg dana stići na obalu Turkane.
Mogli su čak stići i do Allijina zaljeva. Prazne pivske boce što smo ih našli
blizu mjesta zločina bile su Whitecap, a opušci Sportsman."
"Možda zvuči kao preveliko pojednostavnjivanje, ali mogu i upitati: ima li
hotel u Marsabitu registar gostiju?"
"Manjka jedna stranica!" pobjednički objavi Rob. "Istrgnuta Uz to, osoblje
prenoćišta u Marsabitu ne sjeća se ničega. Tako s prestrašeni da se ne mogu
sjetiti vlastitih imena. Netko je potih s njima razgovarao - pretpostavljamo.
Kao što su neki ljudi ra;: govarali i s osobljem Bolnice 'Uhuru'."
No bio je to Robov labuđi pjev u ulozi Justinova krvnika Shvaća to i sam, jer
je ispustio čudan uzdah te odmahnuo ruko:: blizu svog uha. Rob je poprimio
gotovo ispričavajući izraz lic no sad se Justin zahuktao. Pogled mu je stao
neprestance skakti od Roba do Leslev i natrag. Čekao je da mu se postavi
pitanje, pa kad nije, postavio je on jedno njima.
"Jeste li provjerili registraciju vozila kod policije?"
Prijedlog nagna oboje detektiva na otužan smijeh.
"Pa mi smo u Keniji!" rekoše uglas.
"Onda kod osiguratelja motornih vozila. Provjerite kod uvoznika, kod
dobavljača. Ne može biti baš tako puno dugih zelenih safari-terenaca u Keniji.
Mogli biste ih ipak sve provjeriti."
"Plavi momci stalno rade na tome," reče Rob. "Do početka novoga tisućljeća,
ako budemo jako dobri, mogli bi nam dati odgovor. Ni s uvoznicima stvari
nisu tako jednostavne, ako ćemo pravo," nastavi on, pogledajući ispod oka
Leslev. "Malo poduzeće imenom Bell, Barker & Benjamin, poznati također
kao ThreeBees - jeste li čuli za njih? Doživotni predsjednik tvrtke je izvjesni
Sir Kenneth K. Curtiss, golfist i lupež, za prijatelje Kenny K. Poznato?"
"Svi su u Africi čuli za ThreeBees " odgovori Justin, oštro se dovodeći u red.
Ako si u dvojbi, laži. "I za Sir Kennetha, naravno. On je poseban lik."
"Omiljen?"
"Obožavan - mislim da bi to bila prava riječ. Vlasnik je poznatoga kenijskog
nogometnoga kluba. I nosi bejzbolsku kapu naopako," reče s takvim prezirom
da su se istražitelji nasmijali.
"ThreeBees su dosad pokazali puno žustrine, ali ne baš puno rezultata,"
zaključi Rob. "Kao, hoće pomoći, ali se s njima baš nismo puno pomogli.
'Nema problema, detektive! Dobit ćete to do ručka, detektive!' No taj je ručak
bio prošloga tjedna."
"Čini mi se da tako ovdje mnogi rade," pripomenu Justin s umornim
smiješkom. "Jeste li pokušali kod automobilskog osiguranja?"
"ThreeBees se bave i osiguranjem motornih vozila. Pa naravno - zašto ne? Kad
kupite vozilo od njih, daju vam besplatno obvezno osiguranje. No ni to nam
nije baš puno pomoglo. Ne kad je riječ o dobro očuvanim zelenim safari-
terencima."
"Shvaćam," spokojno će Justin.
"Tessa se njima nikad nije bavila, je li?" pita Rob svojim uobičajeno ležernim
tonom. "ThreeBees? Kenny Kje, čini se, prilično blizak Moijevu dvoru, a to bi
već trebalo biti dovoljno daje naljuti. Onda, je li se bavila njima?"
"O, rekao bih daje," odgovori Justin jednako opušteno i neodređeno. "Prije ili
poslije. Svakako je i na njih naišla."
"I o tome se upravo može raditi - zašto nikako da dobijemo baš tu informaciju
koju tražimo od plemenite kuće ThreeBees - podatke koji se tiču zagonetnoga
vozila ijedne ili dviju stvari izravno povezanih s tim. Ali oni su jaki na drugim
područjima, zar ne? Bave se svime: od sirupa protiv kašlja do poslovnih
zrakoplova; tako su nam objasnili; je li tako, Les?"
Justin se odsutno smješka, no ničim ne potiče nastavak razgovora o ovoj temi
(iako je u kušnji to učiniti), čak ni zabavnom opaskom o posuđenoj
Napoleonovoj slavi, ili apsurdnoj podudarnosti - Tessinoj povezanosti s
otokom Elbom. Također uopće ne spominje noć kad ju je doveo kući iz
bolnice, niti one gadove iz ThreeBees koji su ubili Vanzu svojim otrovom.
"Ali nisu bili na Tessinoj crnoj listi, kažete vi," nastavlja Rob. "To je zaista
neobično, s obzirom što o njima govore mnogi kritičari. 'Čelična šaka u
čeličnoj rukavici' - tako ih je nedavno opisao jedan zastupnik u parlamentu,
ako se dobro sjećam; govorio je o nekom zaboravljenom skandalu. Taj neće
baš brzo dobiti od njih besplatan safari; je F da, Les?" Les kaže, nema šanse.
"Kennv K i ThreeBees. Zvuči kao ime rok-sastava. No Tessa nije objavila
fatvu protiv njih, koliko je vama poznato?"
"Koliko ja znam, nije," kaže Justin, nasmiješivši se na duhovitu uporabu
riječi/arua*.
Rob ne popušta. "Nije li ipak bilo nešto? Na osnovi - ne znam - nekog lošeg
iskustva što su ga ona i Arnold imali u terenskon: radu, nekim, kako bih kazao,
lošim postupcima u farmaceutske praksi? Za nju su medicinska pitanja uvijek
bila dosta važna zar ne? Isto vrijedi i za Kennvja K-a, kad ne igra golf s
Moijeviir. momcima i ne leti po svijetu svojim gulfstreamom, kupujući jo
nekoliko tvrtki."
"Da, svakako," govori Justin, no tako spokojno, ako ne vec posve
nezainteresirano, da im je sasvim jasno kako neće o ton. iz njega ništa novo
izvući.
"Ako vam dakle kažem kako su Tessa i Arnold podnijeli vi-predstavki
različitim odjelima razgranate Kuće ThreeBees po ljednjih tjedana prije
Tessine smrti: pisali su pisma, nazivali : telefonom, ugovarali osobne sastanke
- vi ćete i dalje tvrditi kak to nije nešto što biste bili opazili u bilo kojem
obliku i na bilo k način. To je pitanje."
"Bojim se da je tako."
"Tessa je napisala niz bijesnih pisama upućenih Kennvju K - osobno. Neka su
osobno donesena, neka poslana preporučeno poštom. Telefonirala je njegovoj
tajnici triput dnevno i bombardirala ga porukama elektroničkom poštom.
Pokušala ga je pre-sresti na ulazu u njegov posjed na jezeru Naivaši te na
ulazu u njegove glavne nove uredske prostorije, no njegovi su ga dečki na
vrijeme obavijestili, pa se poslužio stražnjim stubištem, što je jako zabavilo
njegovo osoblje. Sve je to potpuna novost za vas, tako vam Bog pomogao?"
"S Božjom pomoći ili bez nje, ali to je novost za mene."
"Ipak, ne izgledate osobito iznenađeni."
"Ne izgledam? Neobično. Mislio sam da sam zaprepašten. Možda ne odajem
osjećaje onoliko koliko bih trebao," reče Justin s mješavinom gnjeva i
rezerviranosti koja je zatekla policajce, pa su podigli glave prema njemu,
gotovo kao pri počasnom pozdravu.
Ali Justina njihove reakcije ne zanimaju. Njegove varke dolaze iz sasvim
drugog izvora nego Woodrowljeve. Gdje je Woodrow marljivo zaboravljao,
Justina su sa svih strana opsjedala poluprizva-na sjećanja: komadići razgovora
Bluma i Tesse što ga se, častan kako jest, bio obvezao ne čuti, ali mu se sada
vraća; njezino ogorčenje, zakrinkano kao šutnja, kad god se u dometu njenih
ušiju izgovorilo sveprisutno ime Kennvja K-a; primjerice, kad je bila riječ o
njegovom predstojećem ulasku u Dom lordova - što su u Klubu 'Muthaiga'
držali ne za mogućnost, već za izvjesnost. Primjerice, stalne glasine o
divovskom spajanju ThreeBeesa i mul-tinacionalnoga giganta još većeg od
njih. Sjeća se njezina neumoljivog bojkota svih proizvoda ThreeBees - njezina
"križarskog rata protiv Napoleona" - kako ga je sama ironično nazivala: od
kućanskih proizvoda i deterdženata, što ih Tessina domaća vojska posluge nije
smjela kupiti pod prijetnjom smrtne kazne, preko brzogriza i benzinskih
postaja ThreeBees uz ceste, do akumulatora i motornih ulja što ih Justin nije
smio rabiti dok su se zajedno vozili; napokon, njezina bijesna psovanja kad
god bi vidjela plakate s ukradenim Napoleonovim znakom ThreeBees.
"Čuli smo da se govori o nekom radikalizmu, Justine," najavi Leslev, izronivši
iz svojih bilježaka kako bi još jednom upala u njegove misli. "Je li Tessa bila
radikalna? U našem kraju radikalan znači militantan. Kao: 'koga ne voliš, baci
na njega bombu'. Tessa se nije bavila takvim stvarima, zar ne? Ni Arnold. Ili
ipak jesu?"
Justinov je odgovor imao prizvuk umoriog opetovanja za pedantnoga
načelnika.
"Tessa je smatrala kako neodgovorna trka za profitom poduzeća uništava
svijet, a posebno zemlje u razvoju. Pod krinkom stranih ulaganja, zapadni
kapital uništava okoliš u tim zemljama i potiče razvoj domaće kleptokracije.
Tako je ona govorila. Danas je to teško nazvati radikalnim stajalištem. Takva
sam stajališta puno puta čuo u diplomatskim krugovima. Čak i mom vlastitom
odboru."
Načini novu stanku, prisjećajući se nelijepa prizora vrlo pretile pojave
Kennvja K-a kako se odvozi od humka za prvu rupu na igralištu za golf Kluba
'Muthaiga' u društvu Tima Donohuea, našega ostarjeloga glavnog špijuna.
"Prema istom razlaganju, humanitarna i tehnička pomoć Trećem svijetu je
zapravo samo izrabljivanje pod drugim imenom," zaključi on. "Pomoć stvarno
koristi zemljama koje posuđuju novac uz kamate, domaćim afričkim
političarima koji u džep stavljaju velika mita te zapadnim dobavljačima oružja
i druge robe koji dobivaju masne profite. Žrtve su obični ljudi, iskorijenjeni,
siromašni i vrlo siromašni. I djeca bez budućnosti," završi on citirajući Tessu,
a sjećajući se Gartha.
"I vi to vjerujete?" pita Leslev.
"Za mene je malo kasno vjerovati u bilo što," odgovori Justin ponizno. Nakon
trenutka tišine doda (manje ponizno): "Tessa je bila vrlo rijetka pojava:
odvjetnik koji vjeruje u pravdu".
"Zašto su se bili uputili prema Leakevjevu nalazištu?" upita Leslev, nakon
stoje neko vrijeme u tišini razmišljala o onome što je rekao.
"Možda je Arnold gore imao nekog posla za svoju nevladinu organizaciju.
Leakev nije čovjek koji bi zanemario dobrobit domaćih ljudi, Afrikanaca."
"Možda," složi se Leslev, zamišljeno pišući u zeleno ukoričenu bilježnicu. "Je
li se upoznala s njim?
"Ne bih rekao."
"A Arnold?"
"Pojma nemam. Možda biste trebali pitati Leakevja."
"Gospodin Leakev nikad nije čuo ni zajedno od njih, sve dok ih nije prošloga
tjedna vidio na televiziji," odgovori Leslev sumornim tonom. "Gospodin
Leakev ovih dana najviše boravi u Nairo-biju. Pokušava biti Moijev čisti
čovjek. Teško prenosi svoju poruku."
Rob zirne prema Leslev. Dobivši pristanak u obliku jedva primjetnoga kimanja
glavom, on se nagnu naprijed i agresivno potisnu magnetofon prema Justinu:
govori u to!
"Onda, stoje sušica kad je doma?" zahtijeva on odgovor, s tonom koji
implicira da je Justin osobno odgovoran za njezino širenje. "Sušica," ponovi
on, vidjevši Justinovo oklijevanje. "Što je to? Hajde!"
Stoička se nepokretnost još jednom usidrila na Justinovu licu. Glas mu se
vratio u službenu školjku. Staze povezivanja opet se otvaraju pred njim, ali su
to Tessine staze, kojima će sada morati poći sam.
"Sušica je nekad bila pučki naziv za tuberkulozu," izjavi on. "Tessin je djed
umro od te bolesti. Kao dijete je bila svjedokom njegove smrti. Tessa je imala
i knjigu s tim naslovom." No nije dodao daje knjiga ležala na njezinoj postelji
dok je nije pokupio i spremio u gledstonicu.
Sad je Leslevin red za oprez: "Je li se zato posebno zanimala za tuberkulozu?"
"Posebno? To ne bih znao. Kao što ste upravo i sami rekli, njezin rad u
sirotinjskim predgrađima davao je poticaja njezinu zanimanju za čitav niz
medicinskih pitanja. Tuberkuloza je bila jedno od njih."
"Ali, Justine, ako joj je djed umro od toga..."
"Tessu je osobito smetao sentimentalizam koji se u književnosti povezuje s tom
bolešću," nastavi Justin smrtno ozbiljno, obraćajući se samo njoj. "Keats,
Stevenson, Coleridge, Thomas Mann... govorila je kako su ljudi koji smatraju
tuberkulozu romantičnom trebali prosjediti koji sat uz njezina bolesnog djeda."
Rob se opet pogledom posavjetuje s Leslev i opet od nje primi neizgovoreno
dopuštenje. "Bi li vas iznenadilo kad bih vam rekao da smo tijekom
neodobrene premetačine stana Arnolda Bluma pronašli primjerak staroga
pisma što ga je poslao voditelju prodajnog odjela ThreeBees; u pismu ih
upozorava na nu-spojave novog lijeka protiv tuberkuloze, brzog djelovanja,
što ga ThreeBees prodaje na kenijskom tržištu. Poznato?"
Justin nije oklijevao ni jedne sekunde. Pogibeljni smjer kojim je krenulo
ispitivanje ponovno je aktiviralo njegove diplomatske vještine. "Zašto bi me to
iznenađivalo? Blumova se nevladina udruga vrlo zanima za uporabu lijekova u
zemljama Trećega svijeta. Štoviše, to je jedna od svrha njezina postojanja.
Lijekovi su skandal Afrike. Ako nešto može poslužiti kao znak zapadne
ravnodušnosti spram patnji Afrikanaca, onda je to bijedna nestašica
odgovarajućih lijekova; također, to su sramotno visoke cijene što ih
farmaceutske tvrtke cijede iz Afrike već trideset godina," naveo je Tessine
riječi točno, ali ne priznajući odakle je uzeo citat. "Mogu se kladiti daje
Arnold napisao desetke takvih pisama."
"No ovo je bilo zasebno skriveno," objasni Rob. "Smotano zajedno s pismom,
kao priloge, pronašli smo puno stručnih podataka koji nas nadilaze."
"Dobro. Nadajmo se kako ćete, kad se vrati, moći pitati Ar-nolda da vam sve
to objasni," govori Justin strogo, i ne trudeći se prikriti gnušanje nad
činjenicom što su kopali po Blumovim stvarima i čitali njegova pisma, a da ga
nisu pitali.
Leslev opet preuzme. "Tessa je imala prijenosno računalo. Točno?"
"Itekako je imala." "Koje marke?"
"Ne mogu se sjetiti imena. Malo, sivo, japansko - to je otprilike sve što vam
mogu reći."
Laže. I to vješto. Ipak: on zna, oni znaju. Sudeći prema izrazu njihovih lica,
nešto je izgubljeno u njihovu odnosu, nešto poput izgubljena prijateljstva. Nije
tako na Justinovoj strani. On poznaje tek tvrdoglavo nijekanje, zakukuljeno u
diplomatsku dražest. U ovoj je bitki on sam danima i noćima, nadajući se kako
će i ostati sam.
"Držala gaje u svojoj radnoj sobi, je li tako? Gdje je držala i osobnu oglasnu
ploču, spise i istraživački materijal." "Kad ga nije nosila sa sobom, da."
"Je li ga upotrebljavala za pisanje pisama i dokumenata?" "Vjerujem da jest."
"A za e-poštu?" "Često."
"I otiskivala je tekstove s njega, točno?" "Ponekad."
"Prije nekih pet - šest mjeseci napisala je dokument - nekih osamnaest stranica
plus privitak. Neka vrsta prosvjeda protiv zlouporaba - medicinskih ili
farmaceutskih; mi mislimo: i jednih i drugih. U privitku je opis jednoga
slučaja, vrlo teškog, koji se dogodio ovdje, u Keniji. Je li vam pokazala taj
tekst?" "Nije."
"A vi ga niste možda pročitali? Sami, bez njezina znanja i dopuštenja?" "Ne."
"Onda vi ništa ne znate o tome. To nam želite reći?" "Bojim se daje tako."
Progutao je to sa žalostivim smiješkom.
"Mi smo se samo pitali imali to veze s velikim zločinom na koji je ona mislila
daje naišla."
"Shvaćam."
"Pitali smo se i jesu li ThreeBees imali štogod s velikim zločinom."
"To je uvijek moguće."
"Ali nije vam pokazala tekst?" navaljivala je opet Leslev.
"Leslev, kako sam vam već nekoliko puta rekao: ne." Samo što nije dodao:
draga gospođo.
"Mislite li da su ThreeBees na bilo koji način bili umiješani?"
"Nažalost, ništa ne znam o tome."
Itekako je znao. Bilo je to strašno vrijeme. Vrijeme kad se bojao da ju je
možda izgubio, kad je njezino mlado lice iz dana u dan postajalo sve tvrđe, a
mlade su joj oči poprimile fanatičan pogled. Kad je sjedila, iz noći u noć,
zgrčena za svojim prijenosnim računalom u svom malom kućnom uredu,
okružena hrpama papira, međusobno povezanih kao kod odvjetničkih dosjea.
Vrijeme kad je jela a da nije opažala što jede, kad se vraćala svom poslu čak
se i ne pozdravljajući s Justinom; vrijeme kad su sramežljivi seljani dolazili iz
provincije i nečujno se pojavljivali na sporednom ulazu kuće, dolazeći joj u
posjet; sjedili bi s njom na verandi, jedući hranu koju bi im Mustafa donio."
"Dakle, nikad s vama nije govorila o tom dokumentu?" pitala je opet Leslev,
glumeći nevjericu.
"Ne, žao mije. Nikad."
"Ili pred vama - s Arnoldom ili Ghitom, na primjer?"
"Posljednjih su nekoliko mjeseci Tessa i Arnold držali Ghitu malo podalje od
svega, za njezino vlastito dobro. Što se mene tiče, imam dojam kako zapravo
nisu imali dovoljno povjerenja u mene. Držali su da bih ja, ako bih upao u
sukob interesa, imao na umu kako prvenstvenu vjernost dugujem Kruni."
"Jesu li bili u pravu?"
Nikad, nikad - misli on. No pazio je da u izgovorenu odgovoru bude dovoljno
dvoznačnosti što je očekuju od njega: "Budući da mi nije poznat sadržaj
dokumenta o kojemu govorite, bojim se da ne mogu odgovoriti na vaše
pitanje."
"Ali taj je dokument otisnut s njenog prijenosnog računala, je li tako? To je
osamnaest stranica, čak i ako vam to nije htjela pokazati."
"Moguće. Moglo se otisnuti i s Blumova računala. Ili kod prijateljice."
"Onda gdje je sad? Računalo? U ovom trenutku?"
Ni traga.
Woodrow bi mogao učiti od njega.
Tijelo mu ništa nije govorilo, u glasu nije bilo drhtaja, stanka za udisaj nije
bila pretjerano duga.
"Uzalud sam tražio Tessino prijenosno računalo u popisu njezinih stvari što ga
je sastavila i predala mi kenijska policija. Nažalost, nije ga bilo, kao ni
mnogih drugih stvari."
"U Lokiju je nitko nije vidio s računalom," reče Leslev. "Ali mislim da nisu
pregledavali njezinu osobnu prtljagu."
"Nitko je u 'Oazi' nije vidio s računalom. Je li ga nosila kad ste je vozili u
zračnu luku?"
"Ponijela je naprtnjaču što ju je uvijek nosila na teren. I to je nestalo. Imala je
i prekonoćnu torbu, u kojoj je računalo također moglo stati. Katkad bi ga tamo
stavila. U Keniji samim ženama nije pametno u javnosti pokazivati skupe
elektroničke naprave."
"Opet, ona nije bila sama," podsjeti ga Rob. Nakon toga slijedila je duga
šutnja, tako duga daje već postalo napeto tko će je prekinuti.
"Justine," progovori napokon Leslev. "Kad ste s Woodrowom posjetili svoju
kuću prošlog utorka ujutro, što ste ponijeli sa sobom?"
Justin se pretvarao da u glavi sastavlja popis. "Ah... obiteljske spise...
privatnu korespondenciju koja se tiče Tessine obiteljske zaklade... nekoliko
košulja, čarape, gaće... crno odijelo za pogreb... pokoju sitnicu sentimentalne
vrijednosti... nekoliko kravata."
"Ništa drugo?"
"Trenutačno mi ništa ne pada na pamet. Ne."
"A nešto što vam ne pada na pamet?" pita Rob.
Justin se umorno smješka, ali ništa ne govori.
"Razgovarali smo s Mustafom," kaže Leslev. "Pitali smo ga: Mustafa, gdje je
laptop gospođe Tesse? Govorio je proturječne stvari. U jednom trenutku gaje
ponijela sa sobom. U sljedećem nije. Nakon toga: novinari su ga ukrali. Tko ga
sigurno nije uzeo - to ste vi. Mislili smo da vas on možda pokriva, no ne radi
to osobito uspješno."
"Bojim se da to tako ispadne kad prejako pritišćete poslugu."
"Nismo ga pritiskali!" podvikne Leslev; napokon se i ona naljutila. "Bili smo
vrlo blagi i ljubazni s njim. Pitali smo ga o oglasnoj ploči. Zašto je puna rupa i
pribadača, ali nema nijedne poruke? On je to sredio, kaže. Sredio je to sam,
bez ičije pomoći.
Ne zna čitati engleski, nije mu dopušteno-dirati njezine stvari niti išta u radnoj
sobi, ali on je sam od sebe počistio oglasnu ploču! Sto je učinio s papirićima,
pitali smo ga. Spalio ih je, kaže. Tko mu je rekao da ih spali? Nitko. Tko mu je
rekao da počisti oglasnu ploču? Nitko. A najmanje gospodin Justin. Mi
mislimo da vas je pokrivao, ne baš vješto. Smatramo da ste vi pokupili
papiriće, a ne Mustafa. Mislimo da vas pokriva i za prijenosno računalo."
Justin se još jednom vratio u ono stanje umjetne opuštenosti i mira što je
ujedno prokletstvo i vrlina njegova zanimanja. "Bojim se da niste uzeli u obzir
naše kulturne razlike, Leslev. Vjerojatnije objašnjenje je da je Tessa ponijela
računalo sa sobom na Tur kanu."
"Ponijela je i papiriće s oglasne ploče? Ne bih baš rekla, Ju-stine. Jeste li
uzeli i diskete prilikom posjeta svojoj kući?"
Ovdje je za trenutak - ali zaista samo na trenutak - Justin spustio svoj gard. Jer
dok jedna polovica njega žestoko poriče sve, baš sve - druga želi doći do
odgovora jednako žudno kao što to žele njegovi ispitivači.
"Nisam, ali priznajem da sam ih tražio. Na njima je bio veći dio njezine
pravne prepiske. Imala je običaj slati poruke elektroničkom poštom svom
odvjetniku, o mnogim pitanjima."
"A niste našli diskete?"
"Uvijek su joj bile na stolu," pobuni se Justin, sada u žarkoj želji da svoj
problem podijeli s nekim. "Držala ih je u zgodnoj lakiranoj drvenoj kutiji što
joj je za prošli Božić poklonio taj isti odvjetnik. Osim što joj je odvjetnik, on
joj je i bratić i blizak, stari prijatelj. Na kutiji je bio natpis ispisan kineskim
znakovima. Tessa je dovela jednu kinesku humanitarku da joj to prevede. Na
Tessin ushit, bila je to nekakva tirada protiv prezira dostojnih Zapadnjaka.
Mogu samo pretpostaviti da je tamo gdje i prijenosno računalo. Možda je i
diskete ponijela sa sobom u Loki."
"Zašto bi to učinila?" sumnjičavo će Leslev.
"Ja sam, nažalost, informatički nepismen. Trebao bih biti pismen, ali nisam.
Policijski popis stvari također ne spominje diskete," dodaje on, očekujući
pomoć od njih.
Rob se nastavi na to. "Što god daje na disketama, vjerojatno je i na tvrdom
disku računala," izjavi on. "Osim u slučaju da je sve presnimila na diskete, a
zatim obrisala tvrdi disk. No zašto bi to itko učinio?"
"Tessa je imala visoko razvijen osjećaj za sigurnost, kako sam vam već rekao."
Slijedila je još jedna zamišljena šutnja?*
"Onda, gdje su sad njezini papiri?" grubo upita Rob.
"Na putu u London."
"Diplomatskom poštom?"
"Kojim god putem ja poželim. Ministarstvo vanjskih poslova mi ide na ruku
koliko je god moguće."
Možda je ovaj odjek Woodrowljeva izvrdavanja nagnao Leslev na rub stolca,
do ispada nehinjena ogorčenja.
"Justine!"
"Da, Leslev."
"Tessa je istraživala. Točno? Zaboravite diskete! Zaboravite laptop\ Gdje su
njezini papiri -svi papiri? Gdje se/izički nalaze u ovom trenutkul?" odlučno
zatraži Leslev. "I gdje su poruke samoj sebi s njezine oglasne ploče?"
Prikazujući im opet svoje umjetno, pažljivo razrađeno lice, namrštio se
snošljivo i strpljivo. Kao, jest daje ona nerazborita, ali on će dati sve od sebe
kako bi je razvedrio. "Među mojim stvarima, nema sumnje. Ako me pitate u
kojem točno kovčegu, možda bih se malo zbunio."
Leslev pričeka dok joj se disanje smirilo. "Željeli bismo da nam otvorite svu
svoju prtljagu. Molim vas. Htjeli bismo da nas odmah povedete dolje i
pokažete nam sve što ste pokupili iz svoje kuće u utorak ujutro."
Ustala je. Rob isto; postavio se blizu vrata, kako bi bio spreman. Samo je
Justin ostao sjediti. "Bojim se da to nije moguće," rekao je spokojno.
"Zašto ne?" oštro upita Leslev.
"Iz istih razloga iz kojih sam uopće uzeo te papire. Oni su osobni i privatni. Ne
kanim ih dati vama na pregled - niti ikome drugom - prije nego ih sam pažljivo
proučim."
Leslev pocrveni. "Da smo u Engleskoj, Justine, dala bih vas uhititi tako brzo
da ne biste ni shvatili što vas je snašlo!"
"Ali nismo u Engleskoj, nažalost. Nemate uhidbeni nalog, nemate nalog za
premetačinu. Zapravo, koliko ja znam, u ovoj zemlji nemate nikakve službene
istražne ovlasti."
Leslev gaje ignorirala. "Da smo u Engleskoj, dobila bih nalog za premetačinu
ove kuće od podruma do krova! Uzela bih svaku sitnicu, svaki list papira i
disketu što ste ih pokupili iz Tessine radne sobe. I računalo! Sve bih
pročešljala svilom za zube."
"Ali, Leslev... Pa već ste pretresli moju kuću," blago se pobuni Justin, sjedeći i
dalje na svom mjestu. "Mislim da se našem domaćinu Woodrowu ne bi
svidjelo da kopate i po njegovim stva-
rima. Ja vam pak nikako ne mogu dopustiti da meni učinite što ste Arnoldu
učinili bez pitanja."
Leslev se mršti, porumenjela lica, kao žena kojoj je nanesena nepravda. Rob je
blijed kao krpa i s čežnjom promatra svoje stisnute šake.
"Vidjet ćemo sutra što ćemo s tim!" reče zlokobno prije odlaska.
No to sutra nikad nije došlo. Unatoč svim njezinim žestokim riječima. Cijelu
noć i jutro Justin je prosjedio na rubu postelje, čekajući da se Rob i Leslev
vrate kako su zaprijetili, oboružani nalozima za premetačinu, uhidbenim
nalozima i svim mogućim ostalim nalozima, s odredom kenijskih Plavih
momaka da za njih obave prljaviji dio posla. Besplodno razmatra mogućnosti,
različita skrovišta što ih već danima premeće u glavi. Razmišlja poput ratnog
zarobljenika, razmatrajući podove, zidove, stropove: gdje? Kuje planove za
vrbovanje Glorije, pa odustaje od njih. Kuje nove, u kojima traži pomoć od
Mustafe i Glorijina kućnoga sluge. Opet nove, u kojima će Ghita surađivati.
No jedina vijest o njegovim ispitivačima stiže u obliku Mildrenova
telefonskog poziva; kaže kako su policajce po potrebi službe poslali nekamo
drugamo; ne, nema još vijesti o Arnoldu. Kad je došlo vrijeme za Tes-sin
pogreb, policajci su i dalje potrebniji negdje drugdje - ili se tako barem čini
Justinu dok tu i tamo pogledava po žalobnicima, brojeći prijatelje koji nisu
došli.
Zrakoplov bijaše ušao u zemlju vječnoga praskozorja. S druge strane
kabinskoga prozora val za valom ledenoga mora valjao se prema bezbojnu
beskraju. Svuda oko njega u bijelo umotani putnici spavahu u nestvarnim
položajima mrtvaca. Jedna je uzdigla ruku visoko iznad glave, kao da su je
ustrijelili dok je nekome mahala na pozdrav. Drugome su pak usta razjapljena
u nijemu kriku, a mrtva mu ruka preko srca. Uspravan, osamljen, Justin vrati
pogled prozoru. Lice mu pluta u njemu pokraj Tessina lica, poput krinki ljudi
što ih je nekad poznavao.

DEVETO POGLAVLJE
"Vraški je strašno!" vikne proćelav lik u debelom smeđem kaputu, oslobodivši
Justina od kolica za prtljagu i zaslijepivši ga medvjeđim zagrljajem. "Potpuno
idiotski, do vraga, nepošteno, užasno! Prvo Garth, a sad Tess."
"Hvala ti, Ham," reče Justin, uzvraćajući zagrljaj kako najbolje zna i umije,
uzevši u obzir da su mu ruke prilijepljene uz bokove. "Hvala ti i što si se
pojavio u ovo neljudsko doba dana. Ne, ja ću to nositi; hvala ti. Ti uzmi
kovčeg."
"Bio bih došao i na pogreb da si mi dopustio! Bože, Justine!" "Bolje je što si
ostao ovdje; netko je morao čuvati kuću," odgovori blago Justin.
"Nije ti tanko to odijelo? Padaju sjekire, bojim se; i to nakon sunčane Afrike."
Arthur Luigi Hammond je jedini partner odvjetničke tvrtke "Hammond &
Manzini" iz Londona i Torina. Hamov je otac studirao s Tessinim ocem na
pravnom fakultetu u Oxfordu i poslije u Milanu. Na istom vjenčanju u visokoj
crkvi u Torinu oženili su dvije sestre, Talijanke plemkinje, obje glasovite
ljepotice. Gotovo u isto vrijeme kad je jedna sestra rodila Tessu, druga je
donijela na svijet Hama. Djeca su, rastući, provodila ljetne praznike, na
zimskim su praznicima zajedno skijali u Cortini d'Ampezzo. Kao defacto brat i
sestra, zajedno su diplomirali pravo: Ham kao vrstan ragbijaš i treći u
naraštaju (do čega je teškom mukom došao), a Tessa kao najbolja
diplomandica. Nakon smrti Tessi-nih roditelja Ham je igrao i ulogu mudroga
strica, zdušno upravljajući njezinom obiteljskom zakladom. Njezin je novac
ulagao nevjerojatno mudro, sa svim autoritetom svoje prerano oćelavjele
glave; potiskivao je velikodušne porive svoje sestrične, zaboravljajući
istodobno ispostaviti joj račun za svoje usluge. Bio je velik, ružičast i sjajan,
blistavih očiju i mekih obraza koji su se mrštili ili smiješili na svaki unutarnji
lahor. Kad Ham igra remi, znala je govoriti Tessa, vidiš mu karte prije njega,
već po širini smiješka dok uzima karte.
"Zašto to ne baciš straga?" zagrmi Ham dok su se ukrcavali u njegov maleni
auto. "Dobro, kako hoćeš; onda stavi na pod. Što to imaš unutra? Heroin?"
"Kokain," odgovori Justin, diskretno se obazrijevši po redovima smrznutih
automobila. Na useljeničkom šalteru dvije su im žene samo kimnule neka
prođu, s upravo sumnjivom ravnodušnošću. U prostoriji za primanje prtljage
dvojica muškaraca sivih lica, u odijelima, s identifikacijskim oznakama,
gledali su svakoga, samo ne Justina. Tri auta niže od Hamova, muškarac i žena
sjede glavom uz glavu na prednjim sjedalima/orda, proučavajući cestovnu
kartu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne zna, gospodo, rado je govorio
izmoždeni instruktor na sigurnosnom tečaju. Najsigurnije je pretpostaviti da su
uvijek s tobom.
"Sve spremno?" upita Ham sramežljivo, zakapčajući sigurnosni pojas.
Engleska je lijepa. Niske, položene zrake jutarnjega sunca miluju smrznutu,
uzoranu zemlju Sussexa. Ham je vozio kao uvijek: osamdeset kilometara na sat
gdje je dopušteno sto, deset metara iza brekćuće velike ispušne cijevi
najbližega dostupnoga tegljača.
"Meg ti šalje poljubac," izvijesti ga mrko, misleći na svoju ženu, trudnu do
zuba. "Cmizdrila je cijeli tjedan. I ja sam. I sad bih, da dobro ne pazim."
"Zao mi je, Ham," reče jednostavno Justin, prihvativši bez gorčine činjenicu
daje Ham jedan od onih žalobnika koji očekuju da ih tješe svježi udovci i
udovice.
"Samo bih volio da pronađu toga tipa; samo to," bubne on nekoliko minuta
nakon toga. "A kad završe s njim, mogli bi baciti u Temzu i one gadove s Fleet
Streeta."
Vozili su se neko vrijeme opet u tišini. Ham je mrko gledao u smrdljivi tegljač
ispred njih, a Justin zbunjeno promatrao stranu zemlju što je predstavlja u
inozemstvu pola svog života. Ford ih je pretekao, a zamijenio gaje motociklist,
od glave do pete odjeven u crnu kožu. U civiliziranoj zemlji nikad se ne zna.
"Bogat si, usput rečeno," izbaci Ham kad su prve kuće predgrađa zamijenile
otvoreno polje. "Nisi ni prije bio siromah, ali sad si doista lovaš. Imaš baštinu
njezinog oca, majke, zakladu - sve se lijepo slaže jedno s drugim. Uz to si
jedini izvršitelj oporuke njezine karitativne zaklade. Rekla je kako ćeš ti znati
što ćeš s tim."
"Kad je to rekla?"
"Mjesec prije nego je izgubila dijete. Htjela je da sve bude kako treba, za
najgori slučaj. K vragu, što sam mogao učiniti, za Boga miloga!?" ražesti se
malko on, pogrešno pomislivši kako je Justinova šutnja bila prijekor. "Ona je
bila moja klijentica, a ja njezin odvjetnik. Što sam mogao? Odgovoriti je od
toga? Nazvati te?"
Gledajući u vanjski retrovizor, Justin proizvede nekoliko prikladnih utješnih
šumova.
"A drugi izvršitelj cijele oporuke je Blum." Ham bijesno doda tumačenje:
"Izvršitelj kao izvršitelj kazne."
Prazne prostorije tvrtke "Hammond & Manzini" nalaze se u ograđenoj slijepoj
ulici zvanoj Elvjev trg, na dvama oronulim gornjim katovima, sa zidovima
iznutra obloženim drvenim pločama na kojima vise poluraspadnute slike davno
preminulih odličnika. Za dva će sata bilingvalni službenici početi mrmljati u
telefonske slušalice dok se Hamove dame u puloverićima hvataju ukoštac s
modernom tehnologijom. No u sedam ujutro Elvjev trg bijaše pust, izuzmemo li
desetak automobila parkiranih duž pločnika i žuto svjetlo što gori u kripti
kapele svete Eteldrede. Trpeći pod teretom Justinove prtljage, dvojica se
muškaraca uspeše na drugi kat do Hamova ureda, a onda na treći, gdje je
smješten njegov samostanski skroman tavanski stan. U maloj kuhinji-dnevnoj
sobi-blagovaonici visjela je slika vitkijega Hama kako postiže nogometni
zgoditak, na oduševljenje mnogih studenata gledatelja. U Hamovoj maloj
spavaćoj sobi, gdje se Justin trebao presvući, Ham i njegova mladenka Meg
režu trokatnu svadbenu tortu uz zvuke fanfara talijanskih trubača u tajicama. U
maloj kupaonici, gdje se Justin tuširao, visjela je naivna uljena slika Hamova
djedovskoga doma u najhladnijem kutku Northumbrije; to je podrijetlo
odgovorno za Hamovu neimaštinu.
"Prokleti je krov odletio do kraja sa sjevernoga krila zgrade!" ponosno se
prodere kroz kuhinjski zid dok je razbijao jaja i lupao tavama. "Vjetar je sve
odnio: dimnjak, crjepove, vjetrokaz, uru - sve je otišlo k vragu! Meg je bila
kod Roseanne, hvala Bogu. Daje bila u povrtnjaku, moglo se sve to srušiti na
nju."
Justin odvrne slavinu za toplu vodu i opeče ruku. "To ju je sigurno uznemirilo,"
reče glasno, prikladno suosjećajno, dodajući hladnu vodu.
"Poslala mije izvanrednu knjigu za Božić," viknu opet Ham, nadglasavajući
cvrčanje slanine na Svi. "Ne Meg. Tess. Je li ti je uopće pokazala? Knjižicu
što mi je poslala? Za Božić?"
"Ne, Ham. Ne bih rekao," odgovori Justin, u tri] avaj ući u kosu sapun umjesto
šampona, kojega nije bilo.
"Neki mistični Indijac. Rahmi Whoosit. Poznato? Odmah ću se sjetiti i
ostaloga."
"Ne, ne znam."
"Sve nešto o tome kako trebamo voljeti jedni druge bez vezivanja. Učinilo mi
se prilično visokim zahtjevom."
Zaslijepljen sapunicom, Justin zastenje suosjećajno, kako i treba.
"Sloboda, ljubav i djelovanje - eto, to je naslov. Što li samo očekuje da
počnem sa slobodom, ljubavlju i djelovanjem? Ja sam oženjen, do vraga!
Uskoro ću imati i dijete. Uz to sam i vražji Rimljanin. Tess je također bila
Rimljanka, dok se nije sredila. Bila je vražićak."
"Valjda ti je htjela zahvaliti za sve to što si se natrčao zbog nje," nabaci Justin,
uhvativši svoj trenutak, pazeći ipak da se ne izgubi opušteni ton njihova
razgovora.
Privremeni prekid veze kroz zid. Još malo cvrčanja, gadne psovke, vonj
spaljene hrane.
"Kako sam se ja to natrčao?" upita sumnjičavo Ham kroz zid. "Koliko je meni
poznato, ti ne bi trebao znati ništa o tom trčanju. To je trčanje bilo strašno
povjerljivo, kako mije Tess rekla. 'Pažljivo čuvati od svakog Justina.'
Liječničko upozorenje. To mije ponavljala u svakoj e-pošti."
Justin je pronašao ručnik, no od trljanja su ga oči samo još jače zapekle.
"Nisam znao, Ham. Nego sam nekako dokučio," tumači on kroz zid, i dalje
istim opuštenim tonom. "Što si trebao učiniti za nju? Dići Parlament u zrak?
Otrovati gradski vodovod?" Bez odgovora. Ham se zaokupio pripremanjem
doručka. Justin dohvati i odjene čisto rublje. "Čuj, nemoj mi reći da te
nagovorila raznositi subverzivne letke o dugovima Trećega svijeta."
"Radilo se o dokumentima nekih tvrtki," začuje Hamov glas kroz novu provalu
lupanja loncima i tavama. "Hoćeš dva jaja ili jedno? To je od naših kokoši."
"Jedno je dosta, hvala. Kakvi su to bili dokumenti?"
"Svake vrste, sve što je nju zanimalo. Upravo kad bih se lijepo usalio i
ulijenio: paf! Došla bi mi na računalo njezina poruka o ovoj ili onoj tvrtki."
Nastavak lupanja posuđem skrene Hamove misli na drugu stranu. "Varala je na
tenisu, jesi li znao? U Torinu. O, da! Mala zloćkica i ja igrali smo u paru na
nekom dječjem turniru; igralo se na ispadanje. Lagala je drsko za cijelog meča.
Svaka loptica na crtu: aut. Ma što: mogla je biti i metar unutra, nije ju bilo
briga. Aut! 'Ja sam Talijanka, pa mije dopušteno.' 'Ma vraga si Talijanka!
Engleskinja si od glave do pete, baš kao i ja!' Sam Bog zna što bih učinio da
smo na kraju pobijedili. Vratio bih pehar, valjda. Ne, ne bih. Ubila bi me. O,
Bože! Oprosti, Justine. Oprosti!"
Justin uđe u dnevnu sobu kako bi zauzeo svoje mjesto ispred masne hrpe
slanine, jaja, kobasica, prženoga kruha i rajčica. Ham je stajao s rukom na
ustima, skamenjen svojim zaista nesretnim izborom metafore.
"Kakve su to tvrtke, Ham? Nemoj me tako gledati. Prisjest će mi doručak."
"Vlasništvo," reče Ham kroz prste, sjedajući za mali stol. "U cijeloj se stvari
radilo o vlasništvu. Tko je vlasnik nekakvih bezveznih malih tvrtki na otoku
Manu. Je li je itko još zvao Tess, znaš li?" upita on, još zbunjen. "Osim mene?"
"Ne kad bih ja čuo. A ni ona. Ti si imao ekskluzivno autorsko pravo na Tess."
"Strašno sam je volio, znaš."
"I ona tebe. Kakve su bile te tvrtke?"
"Intelektualno vlasništvo. Nikad nisam imao ništa s njom, pazi. Prebliski smo,
kao brat i sestra."
"Ako te zanima, isto vrijedi i za nju i Bluma."
"Je li to službeno?"
"Nije ju ni ubio. Ništa više nego ti ili ja."
"Sigurno?"
"Sigurno."
Ham se razvedri. "Meg nije bila uvjerena. Nije znala Tess onako dobro kao ja
- shvaćaš. Bila je nešto posebno. Što se neće ponoviti. 'Tess je imala kompiće,'
rekao sam Meg. 'Prijatelje. Demon seksa u to ne ulazi.' Ispričat ću joj što si mi
rekao. To će je razvedriti. Sve to sranje u novinama. Sve se to odražava na
mene."
"Pa, gdje su te tvrtke bile registrirane? Kako su se zvale? Sjećaš li se?"
"Naravno da se sjećam. I ne mogu drukčije, kad me Tess svaki drugi dan
gnjavila s tim."
Ham je točio čaj, držeći čajnik objema rukama -jednom za ručku, drugom je
držao poklopac da se ne otvori; gunđao je. Za-vršivši operaciju, sjedne, još
držeći ruku na čajniku, zatim spusti glavu kao da će navaliti.
"U redu," počne grubo. "Reci mi: u kojoj djelatnosti ćeš naći najtajnovitije,
najdvoličnije, najlažljivijef najpokvarenije poslov-njake?"
"U obrani," neuvjerljivo odgovori Justin.
"Krivo! U farmaceutskoj industriji. Tuče obranu za tri koplja. Imam ga! Znao
sam da će doći. Lorpharma i Pharmabeer."
"Tko?"
"Da, bilo je nešto s nekakvim lijekom. Lorpharma je otkrila molekulu, a
Pharmabeer ima vlasništvo nad procesom. Znao sam da ću se sjetiti. Kako im
samo padaju na pamet takva imena? Sam Bog zna."
"Procesom čega?"
"Proizvodnim, budalo! Za proizvodnju te molekule."
"Koje molekule?"
"Bog zna. Isto kao zakon, samo gore. Riječi koje nikad prije nisam vidio i
nadam se da i neću."
Nakon doručka sišli su kat niže, u ured, te tamo stavili gledsto-nicu u Hamov
trezor, pokraj ureda. Čvrsto stisnutih usta radi diskrecije, pogleda podignuta k
nebu, Ham je izabrao kombinaciju i povukao čelična vrata kako bi Justin
mogao sam ući. S ulaza je vidio kako Justin polaže torbu na pod, blizu hrpe
starih kožnih kutija s natpisom s torinskom adresom tvrtke na poklopcu.
"To je bio tek početak, pazi," upozori ga mračno Ham, hineći uvrijeđenost.
"Predjelo prije prave stvari. Nakon toga, trebala je imena svih poduzeća u
vlasništvu tvrtke 'Karei Vita Hudson' iz Vancouvera, Seattlea i Basela i
svakoga grada za koji si ikad čuo - od Oshkosha do East Pinnera. I 'kako stvari
stoje glede često objavljivanih glasina o izravno predstojećoj propasti
plemenite drevne kuće Balls, Birmingham & Bumfluff ili kako se već zovu,
inače poznati kao ThreeBees, čiji je doživotni predsjednik i gospodar svemira
izvjesni Kenneth K. Curtiss, vitez.' Je li mi postavljala još neka pitanja i
zadatke, pitaš se ti. Jest, itekako! Rekao sam joj neka si to skine s Mreže, ali
mi je odgovorila daje tim stvarima zabranjen javni pristup. Kazao sam joj:
'Tess, stara moja, za ime Božje, za to će mi trebati tjedni. Ma mjeseci!' Je lije
bilo briga? Vraga! Pa bila je to Tess! Ja bih skočio iz balona bez padobrana da
mi je rekla."
"I rezultat je bio?"
Ham je već blistao od nevina ponosa. "KVH Vancouver i Ba-sel ima u
vlasništvu pedeset jedan posto pišljivih biotehnoloških tvrtki s otoka Mana -
Lor-štogod i Pharma-blatruć. ThreeBees Nairobi jedini imaju pravo uvoza i
distribucije rečene molekule i svih njezinih derivata u cijeloj Africi.
"Ti si nevjerojatan, Ham!" M*
"Vlasnici i Lorpharme i Pharmabeera su ista tročlana banda. Ili su bili, dok
nisu prodali svojih pedeset jedan posto. Jedan frajer, dvije ženske. Tip se zove
Lorbeer. Ženske su obje doktorice. Adresa: nekakav švicarski patuljak koji
živi u poštanskom sandučiću u Lihtenštajnu."
"Imena?"
"Neka Lara. Imam u bilješkama. Da - Lara Emrich!"
"A druga?"
"Zaboravio sam. Ne, nisam. Kovacs je prezime. Ime ne znam. E, u Laru sam se
zaljubio. To mije bila najdraža pjesma. I Tes-sina, u stare dobre dane./"
Naravna stanka dok Ham ispuše nos; Justin je čekao.
"Pa što si učinio s tim povjerljivim podatcima kad si došao do njih?" obazrivo
upita Justin.
"Nazvao sam je u Nairobi i sve joj pročitao preko telefona. Bila je
oduševljena. Nazvala me junakom..." Ham se prekine, uzbunjen izrazom
Justinova lica. "Nije razgovarala s vašeg telefona, budalo, nego od nekog
kompića u provinciji. 'Moraš otići u telefonsku govornicu, Ham. Odmah me
nazovi na broj koji ću ti reći. Imaš olovku?' Mala voli šefovati; uvijek je bila
takva. Ali bila je strašno oprezna s telefonom. Čak malo paranoična. Opet,
neki paranoici imaju stvarne neprijatelje, je 1' tako?"
"Tessa je imala," složi se Justin. Ham ga čudno pogleda; što je dulje trajao,
pogled postajao čudniji.
"Ne misliš valjda da se to dogodilo?" upita Ham u pola glasa.
"Na koji način?"
"Daje Tess pala žrtvom svojih farmaceutskih prijatelja?"
"Moglo bi biti."
"Hoću reći... Bože dragi! Stari, ne misliš valjda da su joj oni začepili usta?
Zauvijek? Opet, nisu baš uzor - izviđači..."
"Ja sam siguran da su oni svi revni čovjekoljupci, Ham. Svi do jednog - do
zadnjeg milijunaša među njima."
Slijedila je vrlo duga tišina, koju prekine Ham.
"Majko Božja! O! Dobro. Treba tiho raditi, ha?"
"Baš tako."
"Uvalio sam je u govna tim telefonskim pozivom."
"Nisi, Ham. Zbog nje si slomio ruku i nogu. Ona te voljela."
"Dobro. Isuse! Mogu li ikako pomoći?"
"Možeš. Nađi mi kutiju! Dobro bi mi došla jaka smeđa kartonska kutija. Imaš
li tako nešto?"
Sretan što može pomoći nekom sitnicom, Ham odjuri. Nakon puno psovki,
vrati se s plastičnim plaiftijem za ocjeđivanje posuđa. Čučnuvši pokraj
gledstonice, Justin otvori bravice, otpusti kožne remene pa, priječeći Hamu
pogled leđima, izbaci sadržaj torbe na pladanj.
"Sad mi, molim te, daj snop najglupljih, najdosadnijih dosjea koje imaš o
Manzinijevu imanju. Stare brojeve. Dokumente koje držiš, ali nikad ne čitaš.
Donesi dovoljno da napunim torbu."
Ham mu donese dosjee: baš tako stare kako je Justin želio, s magarećim ušima.
Pomogne mu utrpati ih u torbu. Promatrao ga je kako opet zatvara, zakapča i
zaključava torbu. Zatim ga je s prozora opet gledao kako korača slijepom
uličicom s torbom u ruci, kako bi uhvatio taksi. "Majko Božja sveta!" uzdahne
on, iskreno se obraćajući Blaženoj Djevici Mariji.
"Dobro jutro, gospodine Quayle. Možete li mi dodati torbu, gospodine? Mora
proći kroz rendgen. Oprostite, to su novi propisi. Nije bilo tako u naše
vrijeme, je li tako? Još manje u doba naših očeva. Hvala, gospodine. Evo,
izvolite kartu; na prvoj palubi, vanjska, sunčana strana, kako se kaže." Pa doda
puno tišim glasom: "Strašno mi je žao, gospodine. Vijest nas je sve jako
pogodila."
"Dobro jutro, gospodine! Lijepo je što ste opet s nama." Tišim glasom: "Moja
najdublja sućut. I od supruge."
"Duboko suosjećam s vama, gospodine Quayle," reče još jedan glas, pušući mu
pivske pare u uho. "Gospođica Landsburv kaže neka pođete ravno k njoj.
Dobro došli doma!"
No britansko Ministarstvo vanjskih poslova nije više bilo njegov dom. Oholo
predvorje, građeno kako bi utjeralo strah u kosti indijskim knezovima, danas
daje dojam tek bijedne nemoći. Portreti prezira dostojnih gusara s vlasuljama
više mu se ne osmjehuju prijateljski ni rođački sa zidova.
"Justine, ja sam Alison. Nismo se dosad upoznali. Kakav strašan, strašan način
da se nekoga upozna. Kako ste?" obrati mu se Alison Landsburv, pojavivši se s
promišljenom suzdržanošću u tri i pol metra visokom ulazu u njezin ured,
stisnuvši mu desnu ruku objema svojima prije no što ju je pustila pasti. "Svi
smo tako, tako žalosni, Justine. Tako smo užasnuti. A vi ste tako hrabri. Došli
ste tako brzo ovamo. Možete li stvarno razgovarati? Ne znam kako."
"Zanimalo bi me: imate li kakvih vijesti o Arnoldu?"
"Arnoldu? A, da - tajanstvenom doktoru Blumu. Ni glasa, nažalost. Moramo se
bojati najgoreg," reče ona, ne otkrivajući što je za nju to "najgore". "Opet, on
nije britanski podanik, zar ne?" upita ona, već se razvedrivši. "Moramo pustiti
dobrim Belgijancima neka skrbe za svoje ljude."
Ured joj je bio visok dva kata, s gipsanim cvjetnim vijencima i crnim
radijatorima iz vremena Drugoga svjetskog rata te balkonom koji je gledao na
ograđene vrtove. Bila su dva naslonjača; Alison Landsburv je držala vestu
preko naslona svojeg mjesta, kako posjetitelj zabunom ne bi sjeo na njega.
Kava u termosici, tako da ne treba radi toga prekidati sastanak. Zrak u
prostoriji bijaše zagonetno zagušljiv, kao da su je druga tijela tek napustila.
Četiri godine ministrica* u Bruxellesu, tri godine savjetnica za obranu u
Washingtonu, ponavljao je Justin gradivo o svojoj sugovornici. Sljedeće tri
godine provela je u Londonu kao članica Zajedničkog izvještajnog odbora.
Prije šest mjeseci imenovana je šeficom kadrovskih poslova. Naša jedina
zabilježena komunikacija: jedno pismo kojim mi predlaže neka svojoj supruzi
potkrešem krila - zanemario. Jedna telefaks-poruka kojom mi zapovijeda neka
ne posjećujem vlastitu kuću - prekasno. Pitao se kakav li je Alisonin dom; u
mislima joj dodijeli stan u kući od crvenih opeka iz robne kuće "Harrods,"
zgodno za partije bridža vikendom. Koštunjava pedesetšestogodišnjakinja nosi
crninu, zbogTesse. Na srednjaku lijeve ruke nosi muški pečatnjak. Justin
pretpostavi kako je očev. Fotografija na zidu prikazuje ju kako vozi blizu Moor
Parka. Druga - ne baš dobar izbor, prema Justinovu mišljenju - kako se rukuje
s Helmutom Kohlom. Uskoro ti dolazi kruna karijere: plemstvo - bit ćeš Dame
Alison.
"Cijelo jutro razmišljam o stvarima koje vam neću reći," poče ona, ugodivši
glas za stražnji dio prostorije, kako bije mogli čuti i zakašnjeli slušatelji. "I o
svim stvarima o kojima se jednostavno ne smijemo još složiti. Neću vas pitati
kako zamišljate svoju budućnost. Niti ću vam kazati kako je mi vidimo. Svi
smo previše uzrujani," završi ona, sa zadovoljstvom učiteljice na koncu dobra
predavanja. "Usput, ja sam vam kao pita od jabuka - jednaka gdje god me
razrežete. Nemojte, dakle, od mene očekivati slojevitost."
Postavila je na stol pred sobom prijenosno računalo, koje je izgledalo kao
Tessino. Govoreći, ubadala je zaslon sivim štapićem povezanim žicom sa
strojem; pomagalom umjesto miša. "Ima ipak stvari koje vam moram reći, pa
ću to odmah učiniti." Ubod. "Ah! Prvo, bolovanje neograničena trajanja.
Neograničena, jer će njegovo trajanje, očito, ovisiti o liječničkom mišljenju.
Bolovanje zato što ste u šoku, bez obzira jeste li toga svjesni ili ne." Tako
dakle. Ubod. "Mi vam možemo dati psihološku pomoć; nažalost, u tome imamo
dosta iskustva." Tužan osmijeh, još jedan ubod. "Doktorica Shand. Emily, moja
tajnica, dat će vam koordinate doktorice Shand. Pregled vam je provizorno
ugovoren za sutra u jedanaest, no možete to promijeniti ako trebate. Harlevjeva
ulica - a gdje bi drugdje bila? Ne smeta vam što je žena?"
"Ni najmanje," ljubazno odgovori Justin.
"Gdje ste se smjestili?"
"U našoj kući. U Chelseaju. To je moja kuća; to jest, bit će."
Ona se namršti. "Ali ta kuća ne pripada vašoj obitelji?"
"Pripada Tessinoj."
"Ah! No vaš otac ima kuću u Ulici lorda Northa. Lijepa kuća, koliko se
sjećam."
"Prodao ju je prije smrti."
"Kanite li ostati u Chelseaju?"
"Za sada."
"Onda treba dati Emilv koordinate te kuće."
Povratak zaslonu. Čita li s njega ili se skriva u njemu?
"Doktorica Shand nije za jednu noć; k njoj se ide više puta. Savjetuje
pojedince i skupine. Potiče interakciju među pacijentima sa sličnim
problemima. Dakako, kada to sigurnosni obziri dopuštaju." Ubod. "Ako biste
pak željeli svećenika, umjesto nje ili uz nju, imamo prestavnike svih
denominacija koji su sigurnosno provjereni; samo recite. Mi ovdje držimo:
treba sve pokušati, samo neka je sigurno. Ako vam doktorica Shand ne bude
odgovarala, vratite se k nama, pa ćemo potražiti nekoga tko će vam bolje
odgovarati."
Možda mi možete ponuditi i akupunkturu, pomisli Justin. No drugi dio njegova
mozga pitao se zašto mu ona nudi sigurnosno provjerene ispovjednike kad on
nema nikakvih tajni koje bi ispovijedao.
"Ah! Sad, treba li vam utočište, Justine?" Ubod.
"Molim?"
"Spokojnu kuću." S naglaskom na spokojnu, kao u izrazu žuta kuća. "To je kuća
daleko od svih i svega, gdje se možete skloniti dok se cijela halabuka ne stiša.
Gdje vas nitko ne poznaje; gdje možete vratiti svoju ravnotežu, ići u duge
šetnje prirodom, pojavljivati se u Londonu kad vas ustrebamo ili vi ustrebate
nas, vratiti se natrag. To je ponuda, i to dobra. Nije posve besplatna u vašem
slučaju, ali Vlada Njezina veličanstva plaća veći dio. A da razgovarate s
doktoricom Shand o toj mogućnosti?"
"Ako vi tako kažete."
"Kažem." Ubod. "Pretrpjeli ste strahovito javno poniženje. Kako je to na vas
utjecalo, prema vašem mišljenju?"
"Zapravo i nisam baš puno boravio u javnosti. Vi ste me sakrili - sjećate se?"
"Svejedno ste patili od toga. Nitko ne voli biti prikazan kao prevareni muž,
nitko ne voli da se tisak bavi njegovim spolnim životom. Kako bilo da bilo, vi
nas ne mrzite. Niste gnjevni, puni gorčine niti se osjećate zgaženim. Ne vrebate
prigodu za osvetu. Preživljavate. Dakako! Vi ste stari diplomat."
Ne znajući je li to pitanje, prigovor ili samo definicija izdržljivosti, Justin
odluči tu izjavu jednostavno odšutjeti, usredoto-čivši se umjesto toga na uvelu
begoniju u loncu smještenu preblizu radijatoru iz ratnih vremena.
"Evo, imam za vas i dopis od računovodstva. Želite li sve to odmah, ili vam je
previše?" Premda je to rekla, dala mu je omotnicu. "Ostajete na punoj plaći,
dakako. Dodatak na suprugu je, bojim se, ukinut s danom kad ste postali
udovac. Ima nezgodnih stvari s kojima se morate uhvatiti ukoštac, Justine; moje
iskustvo govori kako je bolje to učiniti što prije. Što se tiče uobičajene
kompenzacije za povratak u Veliku Britaniju, to će vam biti isplaćeno, ali ovisi
o vašem budućem odredištu; naravno, i to bez dodatka za suprugu. Dakle,
Justine, mislite li daje to dosta?"
"Dosta novca?"
"Dosta informacija za prvo vrijeme."
"Zašto? Zar ima još?"
Alison spusti štapić i pogleda ga punom snagom. Prije više godina, Justin se
ohrabrio prigovoriti u jednoj otmjenoj trgovini na Piccadillvju; tada se suočio
s takvim istim ledenim upraviteljskim pogledom.
"Još ne, Justine. Koliko je nama poznato, ne. Svi smo na iglama. Za Bluma se
još ne zna, pa će se sve te strašne novinske priče nastaviti sve dok se slučaj ne
riješi - ovako ili onako. Nego, imate dogovoren objed s Pellegrinom."
"Da."
"Dakle, on je strašno dobar. Bili ste postojani, Justine. Pokazali ste
izdržljivost pod pritiskom; to se uočilo. Pretrpjeli ste nevjerojatan pritisak,
svakako. Ne samo nakon Tessine smrti, nego i prije. Trebali smo biti čvršći i
vratiti vas oboje kući dok je još bilo vrijeme. Pretjerana tolerancija izgreda,
kad se pogleda unatrag, jednostavno kao linija najmanjeg otpora. Oprostite."
Ubod; pregledava zaslon sa sve većim negodovanjem. "Niste davali intervjue
novinama, je li tako? Niste uopće govorili, za objavljivanje ili neslužbeno?"
"Razgovarao sam samo s policijom."
Na to nije reagirala. "I nećete. Nipošto. Nemojte govoriti čak ni 'nemam
komentara.' U vašem stanju, posve je normalno da im spustite slušalicu."
"To mi uopće neće biti teško."
Ubod. Stanka. Opet proučavanje zaslona. Proučavanje Justi-na. Povratak
pogleda na zaslon. "A nemate nikakve dokumente ili materijale koji pripadaju
Ministarstvu? Koji bi bili - kako da kažem - naše intelektualno vlasništvo? Već
su vas pitali, ali moram vas opet upitati, u slučaju daje nešto došlo, ili će doći
u budućnosti. Je li išta došlo?"
"O Tessi?"
"Riječ je o njezinim izvanbračnim aktivnostima." Trebalo joj je vremena prije
nego je odredila u čemu bi se one mogle sastojati. Dok je to činila, Justin
shvati, možda malo kasno, kako je Tessa za Alison bila nekakva strašna
uvreda, sramota za njihove škole, klasu, spol, zemlju, Službu; da je, prema
tome, Justin nekakav trojanski konj pomoću kojega je taj neprijatelj ušao u
našu tvrđavu. "Mislila sam na bilo kakve dokumente o istraživanjima kojima
se bavila, papire koje je pribavila, legalno ili ilegalno, tijekom svojih istraga,
ili kako ih je već zvala," doda s iskrenim gađenjem.
"Ne znam ni što bih trebao tražiti," prigovori Justin.
"Ne znamo ni mi. Nama je zaista teško razumjeti kako se uopće dovela u taj
položaj." Odjednom je gnjev stoje kiptio u njoj počeo izbijati na površinu.
Nije ona to htjela, Justin je o tome bio uvjeren; puno je truda uložila kako bi ga
suzbila. No očito joj je na trenutak izmaknuo nadzoru. "To je zbilja neobično,
kad se pogleda što je sve izbilo na vidjelo, da se ikad dopustilo da Tessa
postane to stoje bila. Porter je na svoj način bio izvrstan šef misije, no ne
mogu si pomoći: i ja držim kako na njemu također leži dobar dio krivnje."
"Krivnje za što?"
Ona se posve zaustavila i to ga je iznenadilo. Kao daje udarila o odbojnik.
Posve se zamrzla, s očima na zaslonu. Držala je svoju iglu od miša spremnu za
uporabu, no nije njome ništa radila. Položi je nježno na stol, kao da spušta
pušku na vojnom pogrebu.
"E, da - Porter," dopusti ona, iako JustM nije ništa rekao što bi je na to
nagnalo.
"Što se dogodilo s njim?" upita Justin.
"Smatram daje zaista izvanredno kako su njih dvoje sve žrtvovali za to siroto
dijete."
"Slažem se. No što su sada žrtvovali?"
Činilo se kako je i ona jednako zaprepaštena. Kako ga treba za saveznika,
makar i samo za svrhu ogovaranja Portera Cole-ridgea. "Strašno je, strašno
teško u ovom poslu, Justine, znati gdje stati, gdje povući crtu. Čovjek žarko
želi pristupiti svakom čovjeku pojedinačno, kao čovjeku, uvažavati posebne
okolnosti svakoga od njih." No ako je Justin pomislio kako ona ublažava napad
na Portera, gadno se zaribao. Samo je ponovno punila pušku. "Ali Porter je -
moramo se s tim suočiti - bio na terenu, a mi nismo. Ne možemo ništa učiniti
ako nas se ne izvješćuje. Nema koristi pitati nas da pokupimo krhotine
postjacto ako nismo bili obaviješteni a priori. Je li tako?"
"Slažem se."
"A ako je Porter već bio previše u oblacima, previše vezan svojim groznim
obiteljskim problemima - to nitko ne osporava - a da bi vidio što mu se događa
pod nosom - to s Blumom i tako dalje, oprostite - onda se mogao osloniti na
Sandvja, koji mu je bio nesumnjivo prvorazredna desna ruka; vrlo vješt, uvijek
pri ruci, u svako doba; on mu je u svako doba mogao jasno i glasno reći što se
zbiva. Sandy je to i činio. Do besvijesti, čini se. Ali bez učinka. Hoću reći,
potpuno je jasno da to dijete - očito - sirota djevojčica - Rosie ili kako se već
zove - zaokuplja svu njegovu pozornost izvan radnog vremena. A to baš i nije
najbolje za jednog visokog povjerenika. Zar ne?"
Justin načini blago lice, pokazujući kako suosjeća s njezinim dvojbama.
"Ne guram nos gdje mu nije mjesto, Justine. Samo pitam. Kako je vašoj ženi
moguće - kako je bilo moguće - baviti se cijelim nizom aktivnosti o kojima vi
niste, kako kažete, znali baš ništa? U redu, bila je moderna žena. Svaka čast!
Vodila je svoj život, imala je svoje veze." Značajna šutnja. "Ne želim reći da
ste je trebali obuzdati - to bi bilo muškošovinistički od mene. Pitam vas kako
ste zapravo uspjeli baš ništa ne znati o njenim aktivnostima - njezinim...
njezinom... kako bih to nazvala? Najradije bih rekla: njezinom miješanju u tuđe
poslove." "Imali smo sporazum," reče Justin. "Naravno da jeste. Ravnopravni i
usporedni životi. Ali u istoj kući, Justine! Zar zaista hoćete reći da vam nije
govorila ništa, pokazivala ništa, nije s vama dijelila ništal? To mi je vrlo teško
vjerovati."
"I meni," složi se Justin. "No eto, to se događa kad se gura glavu u pijesak."
Ubod. "Dakle, jeste li dijelili s njom računalo?"
"Pitanje je savršeno jasno. Jeste li dijelili s Tessom njezino prijenosno
računalo, ili ste imali pristupa njemu na neki drugi način? Vi to možda i ne
znate, no ona je Ministarstvu vanjskih poslova poslala neke vrlo žestoke
dokumente. A i drugima. Teško je optužila neke ljude. Optužila ih je za grozne
stvari. Izazivala je nevolje, potencijalno vrlo štetne."
"Potencijalno štetne za koga, zapravo, Alison?" upita Justin, blago
pokušavajući iz nje izvući bilo kakvu obavijest što se tako besplatno može
dobiti.
"Ne radi se o tome za koga, Justine," odgovori tvrdo. "Radi se o tome
posjedujete li vi Tessino računalo ili ne. Ako ne, gdje je, gdje se fizički nalazi
u ovom trenutku? I što ima na njemu?"
"Nikad ga nismo dijelili, da odgovorim na vaše prvo pitanje. Računalo je bilo
njezino i samo njezino. Ne bih čak znao ni pristupiti njegovu sustavu."
"Neka vas ne zabrinjava pristup. Vi ga imate; to je glavno. Scotland Yard vas
je to isto pitao, no vi ste - vrlo mudro i vrlo lojalno od vas - zaključili kako je
bolje dati ga nama nego njima. Vrlo lijepo od vas. I to je zapaženo."
Bila je to izjava; ujedno i dvojni izbor. Označite, molim, polje A ako ga imate,
a polje Blum ako ga nemate. Zapovijed i izazov. Uz to, sudeći prema njezinu
kristalnom pogledu, to je i prijetnja.
"Trebaju nam i diskete, naravno," doda, čekajući. "Tessa je bila djelotvorna
žena (što cijelu stvar čini još neobičnijom), odvjetnica. Uvijek je pazila da
napravi kopiju svega što joj je bilo važno. U ovim okolnostima, sadržaj tih
disketa također je prekršaj sigurnosnih pravila, pa ih, molim vas, također
predajte nama."
"Nema nikakvih disketa. Nije ni bilo."
"Naravno da je bilo. Kako bi radila na računalu a da nema disketa?"
"Gledao sam, tražio posvuda. Nema ih."
"Jako čudno!"
"Da, itekako."
"Kad bolje razmislim, Justine, najbolje bi bilo da donesete sve što imate
ovamo čim to raspakirate; dajte da se dalje mi time bavimo. Prištedite si trud i
odgovornost. Dobro? Možemo se dogovoriti. Sve što nam nije od važnosti
pripada samo vama. Mi ćemo vam to otisnuti i dati. Nitko to ovdje neće čitati,
procjenjivati, niti će biti na bilo koji način zabilježeno. Hoćete li da
pošaljemo nekoga da pođe odmah s vama? Bi li to pomoglo? Može?" "Nisam
siguran."
"Niste sigurni da želite nečiju pomoć? Trebali biste. Suosjećajna kolegu vašeg
ranga? Nekoga kome možete potpuno vjerovati? Jeste li sada sigurni?"
"Vidite, riječ je o Tessi. Ona je to kupila i rabila." "Pa?"
"Pa nisam siguran da biste trebali od mene tražiti da to učinim. Da vam predam
njezinu imovinu samo zato što je ona mrtva." Osjetivši pospanost, na tren
zatvori oči, zatim prodrma glavom kako bi se razbudio. "Kako bilo da bilo, to
nije u pitanju." "Zašto ne, molim vas?"
"Zato što nije kod mene." Ustane, iznenadivši i sama sebe; no trebao se
protegnuti, prohodati; trebalo mu je i svježeg zraka. "Kenijska policija ga je
vjerojatno ukrala. Oni puno toga kradu. Hvala vam, Alison. Bili ste vrlo
ljubazni."
Trebalo je malo dulje nego je uobičajeno dok mu je šef čistačica napokon
vratio gledstonicu.
"Oprostite što sam prerano došao," reče Justin dok je čekao. "Uopće nije
prerano, gospodine," reče šef čistačica, pocrve-njevši.
"Justine, dragi moj!"
Justin je upravo govorio svoje ime klupskom vrataru, no Pel-legrin je bio brži;
strčao je niz stube i pozvao ga, smiješeći se osmijehom pristojnoga momka.
Brzo dobaci: "On je moj, Jim-my. Ubaci mu torbu u svoju slavnu rupu; ide na
moj račun," prije nego je dograbio Justinovu ruku, a drugom ga obgrlio oko
ramena, pokazujući snažnom, tako ne-engleskom gestom svoje prijateljstvo i
sućut.
"Možeš ti to, je li?" upita povjerljivo, provjerivši prvo da ih nitko ne sluša.
"Možemo se i prošetati parkom. Možemo i drugi put. Samo reci."
"Ne, Bernarde, dobro sam. Zbilja."
"Ona gadura Landsburvca te nije previše iscijedila?"
"Nimalo."
"Rezervirao sam nam mjesta u blagovaonici. Ima i švedski stol, ali to znači
jesti s krila u društvu hrpe umirovljenih diplomata koji stenju o Suezu. Trebaš
pišati?"
Blagovaonica je podignuti katafalk s naslikanim kerubinima na plavom nebu
stropa. Pellegrinovo izabrano mjesto molitve bijaše kut zaštićen stupom od
poliranoga granita i žalosnom zma-jolikom palmom. Oko stolova
bezvremensko bratstvo iz White-halla u kemijski sivim odijelima, podšišani
kao školarci. To je bio moj svijet, objasnio joj je Justin. Kad sam se oženio
tobom, još sam bio jedan od njih.
"Hajde, obavimo prvo teži dio posla," majstorski predloži Pel-legrin, dok im
je karipski konobar u svijetlosmeđem sakou smokinga davao jelovnike u
obliku reketa za stolni tenis. Bilo je to taktično od Pellegrina i posve u skladu
s njegovim ponašanjem pristojnoga momka, jer su se proučavanjem jelovnika
mogli naviknuti jedan na drugoga i izbjeći pogled oči u oči. "Let je bio
podnošljiv?"
"Vrlo dobar, hvala. Dali su mi prvi razred."
"Sjajna, sjajna, sjajna cura, Justine," mrmljao je Pellegrin, zaklonjen
paravanom svog reketa za stolni tenis. "Dovoljno je to reći."
"Hvala, Bernarde."
"Snažan duh, vrlo hrabra. Frigaš ostalo! Meso ili riba? Ah, danas nije
ponedjeljak. Što si jeo tamo dolje?"
Justin je napreskokce poznavao Bernarda Pellegrina veći dio svoje karijere.
Došao je poslije Bernarada u Ottawu, nakratko su se sreli u Bejrutu. U
Londonu su zajedno pohađali tečaj preživljavanja, gdje su zajedno došli u
posjed takvih dragocjenosti kao što je kako opaziti da vas prati skupina
naoružanih razbojnika koji se ne boje smrti; kako očuvati dostojanstvo kad su
vam vezane oči, a ruke i noge oblijepljene ljepljivom vrpcom te se nalazite u
prtljažniku njihova mercedesa; najbolji način za skok s visokoga kata ako se ne
možete poslužiti stubištem; naravno, pod pretpostavkom da vam noge nisu
vezane.
"Svi su novinari govna," izjavi Pellegrin povjerljivo, još s unutarnje strane
svog jelovnika. "Znaš što ću jednog dana učiniti? Pokucat ću im nenajavljen na
vrata. Treba s njima onako kako oni postupaju s nama. Podjarit ću gomilu neka
viče protiv njih, pronaći urednika 'Govnijade' ili 'Svjetskih zajebancija' dok se
ševe sa svojim suradnicama. Snimit ću im klince dok idu u školu. Pitat ću
njihove žene kakvi su u krevetu. Treba govnima pokazati kako je to biti na
debljem kraju batine! Jesi li kad poželio malo prošarati strojnicom po njima?
"Ne baš."
"Ja isto. Licemjeri nepismeni! Dobar je odrezak od haringe. Od dimljene
jegulje mi se prdi. List je dobar, tko voli lista. Ako ne voliš na taj način, neka
bude na žaru." Pisao je na tiskanom obrascu s natpisom SIR BERNARD P na
vrhu, velikim elektroničkim slovima, nazivima jela nalijevo, kućicama za
označavanje nadesno i mjestom za potpis člana na dnu.
"List će biti u redu."
"Na žaru?"
"Na način smuđa."
"Landsburvca je u formi?"
"Spremna za borbu."
"Rekla ti je da je kao pita od jabuka?"
"Bojim se da jest."
"Ovo joj je važno. Je li s tobom razgovarala o budućnosti?"
"Nije, jer ja sam u šoku i na neograničenu bolovanju."
"Hoćeš li škampe?"
"Ja bih radije avokado. Hvala," reče Justin, gledajući kako Pellegrin označava
dva puta koktel od škampa.
"Ministarstvo danas službeno zabranjuje piti alkohol u doba objeda; to
zacijelo rado čuješ," reče Pellegrin, iznenadivši Justina punim osmijehom.
Zatim, ako prva primjena nije donijela rezultata, slijedi druga. Justin se
prisjeti kako su osmijesi uvijek jednaki: iste širine i trajanja, istog stupnja
spontane topline. "No s tobom treba suosjećati, pa imam tešku dužnost praviti
ti društvo. Ovdje imaju kako - takav mersault s donje strane. Možeš pola
boce?" Označi odgovarajuću kućicu srebrnom kemijskom olovkom.
"Oslobođen si, usput rečeno. Skinut s udice. Slobodan. Čestitam!" Otrgne list,
pa stavi soljenku na njega, kako ne bi odletio.
"Čega sam oslobođen?"
"Optužbe za ubojstvo - čega drugog? Nisi ubio ni Tessu ni njezina vozača, nisi
u nekoj kriminalnoj igri unajmio plaćene ubojice, nisi Bluma objesio za jaja na
tavanu. Možeš otići iz sudnice bez i najmanje mrlje u životopisu. Ljubaznošću
murjaka." Narudžbenica je nestala ispod soljenke. Valjda ju je konobar odnio,
no Justin u svom izvantjelesnom stanju nije opazio kad i kako se to dogodilo.
"Usput, kakvim si se vrtlarenjem bavio tamo dolje? Obećao sam Celly da ću te
pitati." Celly je odmila za Celine, Pellegrinovu zastrašujuću suprugu. "Egzote?
Sočno voće? Nisam ja odatle, bojim se."
"Uzgajao sam manje - više sve," začuje Justin sama sebe kako govori.
"Kenijsko je podneblje vrlo blago. Nisam znao da sam imao mrlju na
životopisu, Bernarde. Bila je teorija, pretpostavljam. Zapravo, samo slabo
utemeljena pretpostavka."
"Imali su svakakve teorije, jadničci. Teorije visoko iznad njihove razine,
zapravo. Nego, moraš nekad doći k nama u Dorche-ster. Razgovarao sam sa
Celly o tome. Na vikend. Igraš tenis?"
"Žalim, ne igram."
Imali su svakakve teorije, prestrašeno je u sebi ponavljao. Jadničci. Pa
Pellegrin govori o Robu i Leslev na isti način kako je Landsburvca govorila o
Porteru Coleridgeu. Onaj dripac Tom Kako-se-ono-preziva dobit će Beograd,
govori Pellegrin, uglavnom zato što zamjenik ministra ne može podnijeti ono
njegovo gnusno lice - i tko bi? Dick - neki drugi - bit će promaknut i odlikovan
kad se to sljedeći put bude dijelilo; s malo sreće prebacit će ga u Ministarstvo
financija - neka se Bog smiluje britanskim financijama; opet, treba uzeti u
obzir da se Dick uvlači u dupe ovim novim laburistima već godinama. Inače,
sve je isto kao prije. Ministarstvo se i dalje puni onim nadobudnim
provincijalcima iz Crovdona s bezbojnim govorom i irskim puloverima, kojih
se zacijelo i Justin sjeća iz svojih predafrickih dana. Za deset godina neće
ostati nijedan od nas. Konobar je donio dva koktela od škampa. Justin gaje
promatrao kao na usporenom filmu.
"A opet - bili su mladi, zar ne?" nastavi Pellegrin, vrativši se svom tonu
posmrtnoga slova.
"Tko? Pripravnici u Ministarstvu? Naravno da su mladi."
"Ne, tvoji policajčići u Nairobiju. Mladi i gladni, blago njima. Svi smo nekad
bili takvi."
"Ja sam ih držao pametnima."
Žvačući, Pellegrin se namršti. "David Quayle ti je u rodu?"
"Nećak mije."
"Potpisao je za nas prošlog tjedna. Mali ima samo dvadeset jednu godinu, ali
kako drukčije se nositi s onim poslovnjacima iz Cityja? Evo, moje kumče:
dečko je prošlog tjedna počeo raditi za Barclavjevu banku; plaća mu je
četrdeset pet tisuća funta godišnje plus dodaci. A još smrdi po mlijeku."
"Drago mije za Davida. Nisam znao."
"Gridlev je napravio izvanredan izbor, iskreno rečeno - poslati takvu ženu u
Afriku. Frank je radio s diplomatima. Poznaje scenu. Tko će tamo ozbiljno
shvatiti policajku? Moijevi dečki sigurno neće."
"Gridlev?" ponovi Justin kao jeka, kad mu se magla u glavi malo razbistrila.
"To nije Frank Arthur Gridlev? Tip koji je bio zadužen za sigurnost
diplomatskih misija."
"Baš taj, budi Bog s nama." :%
"Pa taj je bio potpuni bezveznjak! Radili smo s njim još dok sam bio u
Protokolu." Justin je čuo kako mu je jačina glasa premašila razinu decibela
društveno prihvaćenu u klubu, pa s naporom stiša govor.
"Lijevo smetalo," veselo se složi Pellegrin.
"Pa dobro: kojeg vraga on onda ima voditi istragu o Tessinu ubojstvu?"
"Prebačen je u Teške zločine. Stručnjak za slučajeve u inozemstvu. Znaš već
kakvi su murjaci," reče Pellegrin, trpajući u usta škampe i kruh s maslacem.
"Znam kakav je Gridlev."
Progutavši škamp, Pellegrin prijeđe na telegrafski stil starih konzervativaca.
"Dvoje detektiva, jedna od njih žena. Zajedno, misle da su Robin Hood. Važan
slučaj, svijet ih gleda. Počinju zamišljati svoja imena svjetlećim neonskim
slovima." Popravivši ubrus na vratu, nastavi: "Pa su počeli smišljati teorije.
Ništa se ne može tako dobro dojmiti poluobrazavana šefa kao zgodna teorija."
Otpije vina, pa grubo obriše usta kutom ubrusa. "Plaćeni ubojice - potplaćene
afričke vlade - multinacionalne kompanije -fantastičan materijal! Uz malo
sreće, mogli bi čak dobiti i filmske uloge."
"Koje su multinacionalke imali na umu?" upita Justin, odlučivši prijeći preko
ogavne zamisli o snimanju filma o Tessinoj smrti.
Pellegrin uhvati njegov pogled, odmjeri ga na tren, nasmiješi se jednom, pa još
jednom. "To se samo tako kaže," objasni obra-naški. "Ne valja sve uzimati
doslovno. Mladi su murjaci od prvog dana tražili na krivoj strani," nastavi on,
prekinuvši se kad je došao konobar i počeo im opet puniti čaše. "Odvratno,
zapravo. Odvratno i zajebano. Ne ti, Matthew, stari moj," reče konobaru, u
duhu prijateljstva s pripadnicima manjina, "a isto tako nijedan član ovoga
kluba, što mi je drago." Konobar nestane. "Pokušali su to prišiti Sandvju na pet
minuta; ne možeš vjerovati! Zlokobna teorija: on je bio zaljubljen u nju, pa ih
je oboje ubio iz ljubomore. Kad ih to nikamo nije dovelo, okrenuli su se teoriji
urote. Najlakša stvar na svijetu! Uzmeš nekoliko činjenica, dobro ih izmiješaš
u kašu, poslušaš nekoliko profesionalnih pesimista što oštre svoje sjekire,
ubaciš imena jedne ili dvije poznate tvrtke i to je to - imaš priču! Oprosti što
to govorim, ali to je i Tessa radila. Uostalom, ti bar znaš sve o tome."
Justin je polako odmahivao glavom u nevjerici. Ne, nisam to čuo. Putujem
zrakoplovom, spavam i sanjam. "Ne, ne znam, nažalost," reče on.
Pellegrin ima vrlo male oči. Justin to prije nije uočio. Možda su zapravo
uobičajene veličine, no on se navikao smanjivati pod neprijateljskom vatrom.
A neprijatelj je, koliko Justin može primijetiti, svatko tko drži Pellegrina za
riječ ili tko odvodi razgovor u smjeru što ga on nije predvidio.
"List je bio dobar? Trebao si uzeti kao moj. Nije tako suh."
List je bio sjajan, reče Justin, suzdržavši se da ne kaže kako je zapravo i tražio
takav. I meursault s donje strane bio je također sjajan. Sjajan, kao sjajna cura.
"Nije ti, dakle, pokazala svoju veliku tezu. Njihovu veliku tezu - oprosti što to
kažem. To je tvoja priča i ti je se držiš. Je li tako?"
"Tezu o čemu? Policija mije postavila isto pitanje. Isto tako i Alison
Landsburv, na svoj okolišni način. Koja je to teza?" Pravio se nevješt i
počinjao je uvjeravati sama sebe. Opet je pecao, ali pod krinkom.
"Nije ju pokazala tebi, ali ju je pokazala Sandvju," reče Pellegrin, zalijevajući
tu tvrdnju dobrim gutljajem vina. "Zar želiš da to vjerujem?"
Justin se uspravi na stolcu. "Ona je što učinila?"
"Svakako. Tajni sastanci, cijela parada. Oprosti. Mislio sam da znaš."
No sretan si što nisam znao, pomisli Justin, još zureći u ne-vjerici u Pellegrina.
"Pa što je Sandy s tim učinio?" upita.
"Pokazao je Porteru. Porter je pak oklijevao. Porter donosi odluke jednom
godišnje i guta ih s puno vode. Sandy mi je to poslao. S njegovim supotpisom i
oznakom tajnosti. Nju nije stavio Sandy, nego Tessa i Blum. Usput, zlo mi je od
tih humanitarnih junaka, ako smijem reći. Dječji izlet za međunarodne
birokrate. Razonoda. Oprosti."
"Onda - što si ti s tim učinio? Za Boga miloga, Bernarde!"
Ja sam prevareni udovac na izmaku snaga. Ja sam povrijeđeno nevinašce (ne
tako nevino kako izgledam). Ja sam prevareni muž, koga su iz igre izbacili
njegova nemirna žena i njezin ljubavnik. "Hoće li mi netko napokon reći o
čemu se ovdje radi? nastavi on istim mrzovoljnim tonom. "Bio sam, bez svoje
volje, Sandvjev gost veći dio vječnosti. On me nikad nije zamarao govoreći mi
o tajnim sastancima s Tessom, Arnoldom ili bilo kim drugim. Koja teza? Teza
o čemu?" I dalje je ubadao naslijepo.
Pellegrin se opet nasmiješi. Jednom- Dvaput. "Tebi je, znači, sve to novo. Vrlo
dobro!"
"Da. Novo je. Nemam blage veze."
"Cura poput nje, dvostruko mlađa od tebe, išla je lijevo, desno, gore, dolje; a
ti se nikad nisi upitao kojeg li to vraga smjera."
Pellegrin je ljut, opazi Justin. I Landsburvca se ljutila. I ja sam ljut. Svi se
ljutimo i svi to pokušavamo sakriti.
"Ne, nisam se upitao. Inače, nije bila dvostruko mlađa od mene."
"Nikad nisi zavirio u njezin dnevnik, nikad nisi lažnom zabunom upao u njezin
telefonski razgovor. Nikad joj nisi čitao pisma ni virio u njezino računalo.
Ništa?"
"Ništa od svega toga."
Pellegrin počne razmišljati naglas, gledajući Justina. "Dakle, kroz tebe ništa
nije prošlo. Ne čuj zlo, ne vidi zlo! Nevjerojatno," reče on, jedva sapinjući
sarkazam unutar donekle pristojnih granica.
"Bila je odvjetnica, Bernarde. Nije bila dijete. Bila je visoko stručna, vrlo
pametna odvjetnica. Zaboravljaš to."
"Zaboravljam? Nisam siguran." Stavio je naočale za čitanje kako bi se
posvetio donjem dijelu lista. Da bi to učinio, podigao je riblju kralježnicu
nožem i vilicom, zirkajući uokolo kao bespomoćni invalid, tražeći pogledom
konobara koji će mu donijeti tanjurić za kosti. "Nadaj se samo kako je svoje
predstavke upućivala samo Sandvju Woodrowu. Dosađivala je ona i glavnom
igraču; znamo mi to."
"Kojem glavnom igraču? Hoćeš reći: tebi?"
"Curtissu. Kennvju K-u glavom i bradom." Tanjurić se pojavi i Pellegrin
odloži riblje kosti na njega. "Čudi me što se nije bacila pod kopita njegovih
trkaćih konja dok se bavila time. Što to nije otpjevala u Bruxellesu, u
Ujedinjenim narodima, na televiziji. Djevojka poput nje, sa zadatkom
spašavanja svijeta, ide gdje god je mašta vodi; k vragu i posljedice!"
"To uopće nije istina!" reče Justin, boreći se krajnjim naporom sa
zaprepaštenjem i bijesom.
"Molim?"
"Tessa se trudila zaštititi me. I našu zemlju."
"Kako? Kopanjem po smeću? Napuhivanjem te stvari preko svake mjere?
Dodijavanjem muževu šefu? Navaljivanjem na premorene direktore ruku pod
ruku s Blumom? Čuj, ja baš i ne zamišljam tako kad žena štiti svog muža. To mi
više djeluje kao najbrži način da se sirotom čovjeku pđfevare šanse za
karijeru. Što ne znači da su tvoje šanse bile baš jako velike ni prije toga, ako
ćemo biti iskreni." Gutljaj mineralne vode. "A, sad sam shvatio. Jasno mije
stoje bilo." Dvostruki osmijeh. "Ti doista ne znaš pozadinu. Ostaješ pri tome."

DESETO POGLAVLJE
Bijaše to kuća koju je mrzio u svom sjećanju kad god bi bio daleko od nje:
velika, otrcana, nepodnošljivo roditeljska, broj četiri tihe pokrajnje ulice pune
stabala u Chelseaju, s prednjim vrtom koji je ostajao onoliko divalj koliko je
to sam želio, koliko god se Justin trudio oko njega kad je imao malo godišnjeg.
I ostatci Tes-sine kućice na drvetu zaglavljeni poput truleće splavi za
spašavanje u mrtvom hrastu što mu gaje zabranila posjeći. Razbijene boce
nekih davnih godina, komadi letećega zmaja na žilavim granama mrtvoga
stabla. Zahrđala željezna ljesa što je, gurnuta s mukom preko polutruloga lišća,
potjerala susjedova okatog mačka u podrum. I par zlovoljnih višanja za koje je
pretpostavljao kako bi trebao biti zabrinut jer su im grančice urasle jedna u
drugu.
Bijaše to kuća koje se čitav dan grozio; i prije, cijeloga prošlog tjedna, služeći
svoj rok u donjem katu; i cijelo vrijeme žustroga hoda prema zapadu kroza
samotnu polutamu londonskoga zimskog poslijepodneva, dok mu se um s
mukom probijao kroz labirint grozota, a gledstonica mu je lupkala po bedru. Ta
kući sadrži dijelove nje u kojima nikad nije imao udjela te sad nikad i neće
imati.
Oštar je vjetar potresao tendu voćarnice preko puta, vrtložeći lišće i kasne
kupce duž pločnika. No Justin je, unatoč svom laganom odijelu, imao previše
toga u sebi, a da bi osjećao hladnoću. Klinkerom popločane stube na ulazu
zabubnjaše pod njegovim koracima. Došavši do vrha, okrene se i baci dug
pogled unatrag; nije bio siguran zašto to čini. Pas lutalica leži sklupčan ispod
NatWestova bankomata. Nepropisno parkiran auto, u njemu se muškarac i žena
svađaju. Mršav čovjek n>:kišnom ogrtaču, s malim šeširom, naginje se prema
mobitelu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne zna. Prozor s ventilatorom iznad
ulaznih vrata bio je iznutra osvijetljen. Ne želeći nikoga iznenaditi, pritisne
zvonce te začuje poznati hrđavi zvuk, poput automobilske sirene, kako trubi na
odmorištu na prvom katu. Tko lije doma, pitao se, čekajući nečije korake.
Aziz, slikar iz Maroka, i njegov dečko Raoul. Pe-tronilla? nigerijska djevojka
u potrazi za Bogom, i njezin pedesetogodišnji gvatemalski svećenik. Visoki
Gazon, teški pušač, suh kao leš, francuski liječnik koji je s Arnoldom radio u
Alžiru i ima isti tužni osmijeh kao on; ima također Arnoldovu naviku da stane
usred rečenice i ne dovrši je, napola zatvarajući oči, prisjeti-vši se nečega
bolnog i čekajući da mu se um pročisti od Bog zna kakve strahote, prije nego
što nastavi.
Ne začuvši nikakav odaziv niti topot nogu. okrene ključ i stupi u predvorje,
očekujući miris afričke kuhinje, zvuk regea s radija i promuklo čavrljanje uz
kavu iz kuhinje.
"Zdravo, ljudi!" zaviče. "To sam ja, Justin."
Nikakva odgovora, nikakve glazbe, nikakva mirisa iz kuhinje; ni glasa. Uopće
nikakva zvuka, osim tihoga šuma prometa s ulice i jeke njegova vlastita glasa,
koja se popela sve do vrha stubišta. Umjesto svega toga vidio je tek Tessinu
glavu, izrezanu na vratu iz novina i podmetnutu kartonom, kako zuri u njega sa
smotre staklenki za marmeladu s cvjetovima u njima. Među staklenkama list
papira istrgnuta, kako je pretpostavljao, iz Azizo-va risaćeg bloka, s
rukopisnom porukom tuge i sućuti, ljubavi i oproštaja od Tessinih iščezlih
stanara: Justine, mislili smo kako nije zgodno da ostanemo, s datumom od
prošlog ponedjeljka.
Ponovno presavije papir i vrati ga na njegovo mjesto među staklenkama.
Stajao je u stavu "pozor," ukočena pogleda, dok se treptanjem borio protiv
suza. Ostavivši gledstonicu na podu u predsoblju, otetetura do kuhinje,
pridržavajući se za zid. Otvori hladnjak. Prazan, osim bočice lijeka koji se
izdaje na recept; na naljepnici žensko ime, nepoznato; neka Annie. Valjda neka
Gazo-nova. Savladao je nekako hodnik, ušao u blagovaonicu i upalo svjetla.
Grozna pseudotudorska blagovaonica njezina oca. Po šest stolaca s
uzdignutim, savinutim naslonima na svakoj strani stola čekaju megalomane kao
što je bio i sam. Tata je shvaćao koliko je blagovaonica ružna, ali ju je ipak
volio; zato je i ja volim, govorila mu je. Pa dobro; ja je uopće ne volim, mislio
je, ali Bože sačuvaj da to i kažem. Prvih nekoliko mjeseci što su bili zajedno
Tessa nije govorila ni o čemu driigom nego o svojem ocu i majci, sve dok pod
Justinovim vještim vodstvom nije počela istjerivati njihove duhove puneći
kuću ljudima svojeg naraštaja - što luđim, to boljim: etonskim trockistima,
pijanim poljskim prelatima i orijentalnim misticima; tomu treba dodati i pola
gre-batora iz dosad otkrivenog svijeta. Ali kad je jednom otkrila Afriku,
gađala je bolje, pa je broj četiri umjesto dotadašnje klijentele postao utočište
za introvertirane humanitarce i aktiviste svake zamislive sumnjive vrste. Još
pretražujući sobu, Justinov pogled se nezadovoljno zaustavi na hrpi čađe
razbacanoj oko mramornoga kamina, preko klada i ogradice. Čavke, pomisli.
Pustio je pogled dalje lutati sobom, dok opet nije pao na čađu. Dopustio je
zatim i svom umu usredotočiti se na jedno. Dogodilo se to dok se prepirao sam
sa sobom. Ili s Tessom, što je manje-više isto.
Koje čavke?
Kada?
Poruka u presoblju je od ponedjeljka.
Mama Gates dolazi srijedom; mama Gates je gospođa Dora Gates, Tessina
nekadašnja dadilja, koju je uvijek zvala mama.
Ako je mama Gates prehlađena, dolazi njezina kći Pauline.
Ako ni Pauline ne može doći, onda je tu njezina sestra, ona kurvica Debbie.
Nezamislivo je da bi bilo koja od njih zanemarila tako veliku hrpu čađe.
Prema tome, čavke su napale poslije srijede, ali ne večeras, nego prije.
Sve u svemu, ako je kuća ispražnjena u ponedjeljak - vidi poruku - a mama
Gates dolazi čistiti srijedom - otkud onda u čađi jasan, oštro ocrtan otisak
muške cipele, čini se planinarske?
Telefon stoji na stoliću, uz njega adresar. Broj mame Gates ispisan je crvenom
pastelom na prednjoj unutarnjoj strani korica, Tessinom rukom. Okrenu broj i
dobije Pauline, koja je briz-nula u plač i predala slušalicu majci.
"Strašno, strašno, strašno mi je žao," reče mama Gates polako i razgovijetno.
"Žalosna sam tako da vam ne mogu reći, gospodine Justine. Nikad vam neću
moći reći koliko mi je žao; a znam - i vama."
Počeo ju je ispitivati: dugo i nježno, kako je već morao; slušajući puno više
nego je govorio. Da, mama Gates je, kao obično, došla čistiti u srijedu, od
devet do dvanaest, sama je to htjela... Tako je mogla biti sama s gospođicom
Tessom... Čistila je kao uvijek: ništa nije preskočila ni zaboravila... Malo je
plakala i pomolila se za Tessinu dušu... Ako gospodin Justin nema ništa protiv,
ona bi voljela i dalje dolaziti srijedom, kao dok je gospođica Tessa bila živa;
nije stvar u novcu - to je zbog sjećanja na nju...
Čađa? Nikako! U srijedu sigurno nije bilo čađe na podu blagovaonice; inače bi
je svakako opazila i očistila, da netko u nju ne ugazi. Londonska je čađa tako
masna! Kod tih velikih kamina ona uvijek provjeri da nema čađe! Ne,
gospodine Justine, sigurna sam: dimnjačar nema ključ.
Zna li gospodin Justin jesu li već pronašli doktora Arnolda? Jer od sve
gospode što su ikad dolazili u kuću, doktor Arnold joj je bio najdraži; što god
oni pisali u novinama, ona zna: samo izmišljaju...
"Vrlo ljubazno od vas, gospođo Gates."
Upalivši luster u dnevnoj sobi, dopusti si pogled na stvari koje su zauvijek
činile Tessu: njezine dječje jahaće čizme, portret s vjenčanja na ulaznim
stubama crkvice svetog Antonija na Elbi. Žarač i lopatica za kamin bili su
ranoviktorijanski rad, od slitine mjedi i željeza, s mjedenim kliještima. Čađa
pokriva i žarač i lopaticu. Ista ta čađa leži na njihovu stalku te na šarkama za
otvaranje ogradice kamina.
Zanimljiva prirodna zagonetka, reče Tessi: dva nepovezana jata čavki odlučila
su u istom trenu razbacati čađu u dvama nepovezanim dimnjacima. Što iz toga
zaključujemo? Ti kao pravnica, a ja kao pripadnik zaštićene vrste?
Ipak, u dnevnoj sobi nema otisaka. Tko god daje pretraživao blagovaonicu,
ostavio je trag. Tko god da je pretraživao dnevnu sobu - ista osoba ili druga -
nije ostavio traga.
Opet, zašto bi itko pretraživao kamin, a kamoli dva? Točno, drevni su kamini
bili tradicionalna skrovista za ljubavna pisma, sramotne dnevnike i vrećice
zlatnika. Točno je također i to da, prema legendama, dimnjake nastavaju
duhovi. Točno je i da je vjetar kroz stare dimnjake pričao priče, od kojih su
mnoge tajne. Te je pak večeri puhao hladan vjetar, lupajući kapcima i
potresajući brave. No zašto bi netko pretraživao ove kamine? JVaše kamine?
Zašto broj četiri? Osim ako su dimnjaci bili tek dio opće pretrage čitave kuće.
Na odmorištu stubišta zastane kako bi promotrio Tessin medicinski pretinac,
stari talijanski ormarić za začine, bez posebne vrijednosti, vijcima pričvršćen
za zid na stubištu i označen zelenim križem što ga je ona sama nacrtala. Nije
uzalud bila liječnička kći. Vrata ormarića bila su odškrinuta. On ih otvori do
kraja.
Opljačkano. Omoti zavoja, konzerve sadre, borni prašak, antiseptićki prašak -
sve grubo otvoreno i rasuto u bijesu. Upravo je zatvarao vratašca kad mu je
negdje pokraj glave zapištao telefon.
Za tebe je, rekao je Tessi. Morat ću reći da si mrtva. Za mene je, rekao joj je.
Morat ću slušati izraze sućuti. To je pita od jabuka; hoće pitati imam li sve što
mi treba da budem siguran i spokojan u svom šoku. To je netko tko je morao
čekati dok se linija oslobodi tijekom moga kilometarskog razgovora s mamom
Gates.
Podigne slušalicu i začuje glas zaposlene žene. Iza nje odjekivahu limeni
glasovi; čuli su se i koraci. Zaposlena žena na radnom mjestu s kamenim
podom. Zaposlena Londončanka iz nižeg sloja, s humorom u glasu; glas kao u
djevojke iz kabarea.
"Konačno! Mogu li, molim vas, govoriti s gospodinom Jus-tinom Quayleom,
ako je kod kuće?" Obavivši obred, kao da se spremala izvesti trik s kartama.
"Kod kuće je, dragi; čujem ga," reče nekom sa strane.
"Quayle ovdje."
"Hoćeš li sam razgovarati s njim, dragi?" Dragi nije htio. "Ovdje je samo
Jeffrevjeva cvjećarnica, gospodine Quayle; na Kraljevoj ulici. Imamo za vas
prekrasan cvjetni aranžman od - ne smijem reći čega. Treba ga osobno
dostaviti vama, svakako večeras ako ste tu, što prije to bolje. Ne smijem reći
od koga je; je 1' tako, dragi?" Očito je bilo tako. "Pa kako bi bilo da vam
pošaljem dečka odmah, gospodine Quayle? Bit će tamo za dvije minute; je V
tako, Kevine? Za jednu, ako mu date dobro piće."
Dobro, pošaljite ga onda, reče Justin rastreseno.
Bio je pred vratima Arnoldove sobe, koju su tako zvali jer Arnold nijednom,
boraveći u kući, nije propustio ostaviti neki trag, neki dokaz stalnoga boravka:
par cipela, češalj, budilicu, hrpu papira o bijednom neuspjehu medicinske
pomoći Trećem svijetu. Ugledavši Arnoldov sako od devine dlake preko
naslona njegova stolca ipak gaje okamenio; jedva se suzdržao a da ne zazove
Arnolda po imenu, približavajući se radnom stolu.
Isprevrtan.
Ladice otvorene, papiri i uredski predmeti izbačeni, pa nepažljivo vraćeni
unutra.
Zatrubi automobilska sirena. Potrči%lz stube, pribravši se kad je stigao do
ulaznih vrata. Kevin dostavljač cvijeća bio je crvenih obraza i malen rastom,
Dickensov dječak cvjećar, sjajan od zimske studeni. Buket perunika i ljiljana u
njegovu naručju bijaše velik gotovo koliko i on. Za žicu što povezuje peteljke
bila je pričvršćena bijela omotnica. Rujući po šaci kenijskih šilinga, Justin
nađe dvije engleske funte, dade ih dječaku i zatvori vrata za njim. Otvori
omotnicu i izvadi bijelu dopisnicu omotanu debelim papirom, kako se ne bi
moglo razaznati što piše kroz omotnicu. Poruka je bila otisnuta s računala.
Justine! Izađi iz kuće večeras u pola osam. Ponesi aktovku napunjenu
novinskim papirom. Pođi pješice do kina "Cineflex" na Kraljevoj ulici. Kupi
kartu za dvoranu 2; gledaj film do devet. Izađi s torbom kroz bočni izlaz (sa
zapadne strane). Potraži parkirani plavi minibus blizu izlaza. Vozača ćeš lako
prepoznati. Spali ovo!
Bez potpisa.
Pregleda omotnicu, onjuši je, onjuši i dopisnicu; ništa nije nanjušio, nije ni
znao kakav je miris očekivao pronaći. Uzme kartu i omotnicu i odnese i
kuhinju. Tamo ih je, u najboljoj tradiciji britanskoga diplomatskoga
sigurnosnog tečaja, zapalio žigicom i stavio ih zapaljene u sudoper. Kad su
izgorjeli, očistio je pepeo, stavio ostatke u mlinac za smeće i ostavio ga
uključena dulje nego stoje nužno. Potrči uz stube, preskačući po dvije, dok nije
stigao do vrha kuće. Nije ga tjerala panika nego odlučnost: nemoj misliti, nego
djeluj. Pred njim se ispriječe zaključana tavanska vrata. Imao je spreman
ključ. Lice mu poprimi odlučan, ali i pomalo zastrašen izraz. Bio je očajnik
koji sam sebe hrabri pred veliki skok. Naglo otvori vrata, pa kroči u sićušno
predsoblje. Vodilo je do nekoliko tavanskih soba, među mjestima pokraj
dimnjaka, koja su čavke onečistile, i tajnim ravnim dijelovima krova,
pogodnim za uzgoj lončanica i vođenje ljubavi. Napredovao je očiju stisnutih
u proreze, kako bi odolio blijesku sjećanja. Nije tu bilo nijednoga predmeta,
slike, stolice, kutka koji nije bio Tes-sin; u kojemu nije stanovala, govorila iz
njega. Nametljivi radni stol njezina oca, što mu ga je poklonila za vjenčanje,
stajao je u istom kutu kao uvijek. Podigne ploču - poklopac. Što sam ti rekla?
Pregledano, opljačkano. Otvorivši njezin garderobni ormar, nađe Tessine
kapute i haljine, otkinute s vješalica i ostavljene da umru s izvrnutim
džepovima. Doista si ih mogla vratiti na vješalice, draga. Ti vrlo dobro znaš
da sam ih stavila; netko ih je drugi pobacao. Prokopavši iza njih, pronađe staru
Tessinu torbu za glazbala - najsličnije aktovci što je mogao pronaći.
Prije nego je krenuo, zastane na tren kako bi provirio na nju kroz otvorena
vrata spavaće sobe. Izašla je iz kupaonice i stajala gola pred zrcalom, s
glavom nagnutom na stranu dok se češljala. Lijeva gola noga bila je okrenuta u
stilu balerine prema njemu; tako je uvijek radila kad je gola. Desnu je ruku
podigla do glave. Promatrajući je, osjeti isto neobjašnjivo otuđenje od nje što
gaje osjećao dok je bila živa. Premlada si i presavršena, reče joj. Što god,
odgovori ona slatko; odmah mu je bilo lakše.
Sišavši u prizemlje, nađe ondje hrpu starih novina: Kenyan Standard, Ajrica
Confidential, The Spectator, Private Eye. Strpa ih u glazbenu torbu, vrati se u
predsoblje, posljednji put pogleda njezino improvizirano svetište i
gledstonicu. Ostavljam ih ovdje, u slučaj da u Ministarstvu nisu zadovoljni
jutros obavljenim poslom, objasni joj, pa izađe u ledenu tamu. Šetnja do kina
trajala je deset minuta. Dvorana 2 bila je tri četvrtine prazna. Uopće nije
pratio film. Dvaput se morao iskrasti u nužnik, s torbom u ruci, kako bi
pogledao na sat a da to nitko ne opazi. U pet do devet izašao je na pomoćni
izlaz na zapadnoj strani, našavši se na ledenoj sporednoj ulici. Plavi je
minibus bio ravno pred njim; za trenutak mu se, posve besmisleno, učini kako
je to zeleni safari-terenac iz Marsabita. Farovi auta zatreptaše. Četvrtast lik s
mornarskom kapom razvalio se na vozačkom sjedalu.
"Na stražnja vrata!" zapovjedi Rob.
Justin ode do stražnjeg dijela vozila i vidje da su vrata već otvorena. Leslev je
pružala ruku kako bi preuzela glazbenu torbu. Sjevši na drveno sjedalo u mrklu
mraku, opet je bio u Muthaigi, na tvrdoj rebrastoj klupi volksivagena kombija,
s LMngstoneom za upravljačem i Woodrowom nasuprot sebi; on je izdavao
zapovijedi.
"Slijedili smo te, Justine," objasni Leslev. Glas joj je u tami odavao žurnost;
opet, bio je nekako neobjašnjivo očajan. Kao da je i ona pretrpjela veliki
gubitak. "Ekipa za tajnu pratnju slijedila te do kina; mi smo njezin dio.
Pokrivamo bočni izlaz u slučaju da ti film dosadi, pa izađeš na ovu stranu.
Takva mogućnost uvijek postoji. Ti si to upravo učinio. Za pet minuta ćemo
tako izvijestiti šefa operacije. Na koju ćeš stranu?"
"Na istok."
"Onda pozovi taksi i kreni na istok. Dat ćemo im registraciju toga taksija. Mi
te nećemo slijediti, jer bi nas prepoznao. Drugo vozilo tajne pratnje čeka te
pred ulazorft u kino, a pričuvno je na Kraljevoj ulici, za svaki slučaj. Odlučiš
li se hodati ili ići podzemnom, ubacit će nekoliko pješaka da te slijede.
Uhvatiš li autobus, bit će im drago, jer ništa nije lakše nego zaglaviti iza
londonskog autobusa. Odeš li telefonirati iz govornice, prisluškivat će te.
Imaju odobrenje policije, pa te mogu slušati odakle god zvao."
"Zašto?" upita Justin.
Oči su mu se privikavale na svjetlo. Rob je omotao svoje dugačko tijelo oko
naslona vozačkoga sjedala, želeći se uključiti u razgovor. Izgledao je jednako
jadno kao Leslev, ali se držao ne-prijateljskije.
"Zato što si nas posrao," reče on.
Leslev je izvlačila novine iz Tessine glazbene torbe i trpala ih u plastičnu
vrećicu iz trgovine. Pod nogama joj je ležalo desetak velikih omotnica. Počne
ih spremati u torbu.
"Ne shvaćam," reče iskreno Justin.
"Pokušaj!" odgovori Rob. "Nama ne govore zašto nešto radimo. Mi
izvješćujemo gospodina Gridlevja što ti radiš. Netko tamo gore govori zašto to
radiš, ali ne nama. Mi smo obični radnici."
"Tko je pretražio moju kuću?"
"U Nairobiju ili u Londonu?" uzvrati Rob sarkastično.
"U Londonu."
"Nije na nama pitati. Ekipa je stajala vani četiri sata dok to nisu obavili - tko
god je bio. To je sve što znamo. Gridlevje na ulaz stavio jednog uniformiranog
murjaka, ako bi netko pokušao ući s ulice. Da se to dogodilo, on bi rekao da
policajci upravo obavljaju istragu provale u kuću, dakle: odbij! Ako je taj
čovjek uopće bio pravi murjak, u što sumnjam," reče Rob i naglo zašuti.
"Roba i mene su skinuli sa slučaja," rekla je Leslev. "Gridlev bi nas poslao da
reguliramo promet na Orknevjskom otočju, da je mogao; samo se nije usudio."
"Skinuli su nas sa svega," ubaci Rob. "Mi smo nedodirljivi. Sve to
zahvaljujući tebi."
"Želi da budemo negdje gdje nas može vidjeti," objasni Leslev.
"To jest: u šatoru, ali da pišamo van," dopuni Rob.
"Poslao je u Nairobi dvojicu novih policajaca da pomognu kao savjetnici
domaćoj policiji u lovu na Bluma; i to je sve," reče Leslev. "Nema podizanja
kamenja, nema skretanja s puta. I točka!"
"Nema novog Marsabita, plakanja zbog umirućih crnkinja, potrage za
fantomskim doktorima," nastavio je Rob. "Navodim Gridlevjeve vlastite
riječi. Našim nasljednicima nije dopušteno razgovarati s nama, da ih ne
zarazimo. To su dva tupana godinu - dvije prije mirovine; baš kao i Gridlev."
"Sve je to sigurnosno vrlo osjetljiva situacija, čiji si i ti dio," reče Leslev,
zatvorivši poklopac glazbene torbe, no zadržavši je još malo u krilu. "No nitko
točno ne zna koja je tvoja uloga. Gridlev želi tvoju životnu priču. S kim se
sastaješ i gdje; tko ti dolazi u kuću; kome telefoniraš; što jedeš i s kim. Svaki
dan. Ti si materijalni igrač u vrlo tajnoj operaciji; to je sve što je nama
dopušteno znati. Mi moramo raditi što nam se kaže i gledati svoje
posla."
"Nije prošlo ni deset minuta pošto smo se vratili u središnjicu Yarda" kad je
počeo vikati neka mu odmah predamo sve bilježnice, vrpce i predmete,"
pričao je Rob. "I tako smo mu ih dali. Izvornike - sve potpuno, ništa ne manjka.
Napravili smo kopije,
dakako."
"Slavna Kuća ThreeBees nikad se više ne smije spomenuti; to je zapovijed,"
bio je red na Leslev. "Ni njihovi proizvodi, postupci niti osoblje. Nikome nije
dopušteno ljuljati barku. Amen." "Koju barku?"
"Puno barki," upadne Rob. "Izaberi sam! Curtiss je nedodirljiv. "Na pola je
puta da zaključi veliki posao prodaje britanskog oružja Somalcima. Embargo
je prepreka, ali on je našao način kako ga zaobići. Uz to je u prvom redu borbe
za modernizaciju telekomunikacija u Istočnoj Africi do svjetske razine -
služeći se britanskom visokom tehnologijom."
"A ja sam prepreka na putu ostvarivanja svega toga?" "Da, stojiš na putu i
točkaV upadne žestoko Rob. "Da smo ih mi mogli zaobići, to bismo bez
problema učinili. A sad smo opet na ulici, kao na samom početku karijere."
"Oni misle da znaš sve što je Tessa znala. To ti može naškoditi zdravlju,"
objasni Leslev. "Oni?"
Robov se bijes nije dao zaustaviti. "Sve je to od početka bila namještaljka. A
ti si to znao! Plavi momci su nam se smijali, isto tako i oni gadovi iz
ThreeBees. Tvoj kolega i prijatelj gospodin Woodrow lagao nam je cijelo
vrijeme. Tako i ti. Ti si nam bio jedina nada, ali si nas punom snagom udario u
zube."
"Imamo jedno pitanje za tebe, Justine," reče Leslev, jedva išta manje jetko.
"Duguješ nam pošten, jasan odgovor. Imaš li kamo otići? Neko sigurno mjesto
gdje možeš u miru sjesti i čitati? Najbolje u inozemstvu."
Justin se počne izmotavati. "Što se događa ako odem doma u Chelsea i upalim
noćnu svjetiljku? Vi mi stojite pod prozorom i gledate što radim?"
"Ekipa te prati do kuće, prati te na spavanje. Promatrači odspavaju koji sat, ali
slušači ostaju spremni slušati ako budeš telefonirao. Promatrači se vraćaju
rano ujutro idućeg jutra, da te vide kako ustaješ. Najbolje ti je vrijeme za bijeg
između jedan i četiri noću."
"Onda imam kamo poći," izjavi Justin pošto je još malo razmislio.
"Izvrsno! Mi, naime, nemamo," reče Rob.
"Ako je to u inozemstvu, idi kopnom i morem," uputi ga Le-sley. "Kad prijeđeš
Kanal, prekini lanac. Putuj lokalnim autobusima i vlakovima. Odijevaj se
obično, brij se svakog dana, nemoj zuriti u ljude. Nemoj unajmljivati aute,
nemoj letjeti nigdje, čak ni unutar iste zemlje. Ljudi pričaju da si bogat."
"I jesam."
"Onda si nabavi puno gotovine. Nemoj se služiti kreditnim karticama ni
putničkim čekovima. Mobitel nemoj ni taknuti. Nemoj zvati na račun onoga
koga zoveš niti govoriti svoje ime na otvorenoj liniji; sve se bilježi i tako bi te
našli uz pomoć računala. Evo, Rob ti je napravio britansku putovnicu i
britansku novinarsku iskaznicu; radiš za Telegraph. Jedva je došao do tvoje
fotografije: nabavio ju je tako stoje nazvao Ministarstvo vanjskih poslova i
rekao im da nam treba fotka za našu arhivu. Rob ima prijatelje gdje ih navodno
ne bi trebao imati; je li tako, Robe?" On ne odgovori. "Dokumenti nisu
savršeni jer Robovi prijatelji nisu imali dovoljno vremena. Zato ih nemoj
upotrebljavati pri odlasku iz Engleske i povratku u nju. Dogovoreno?"
"Jest," reče Justin.
"Zoveš se Peter Paul Atkinson; ti si novinski izvjetitelj. Još nešto: što god
radio, nikad nemoj nositi sa sobom dvije putovnice u isto vrijeme."
"Zašto vas dvoje sve ovo radite?" upitao je Justin.
"Što te briga?" reče se Rob iz tame. "Imali smo obaviti posao, to je sve. Nismo
ga htjeli izgubiti. Pa smo ga dali tebi da ga dokrajčiš! Kad nas posve izbace s
posla, možda ćeš nam dati da tu i tamo operemo tvoj rolls-royce."
"Moglo bi se reći da ovo činimo za Tessu," reče Leslev, puno blaže, gurnuvši
mu glazbenu torbu u ruke. "Kreni sad, Justine! Nisi nam vjerovao. Možda si
bio u pravu. No da si nam povjerovao, mogli smo možda stići do cilja. Gdje
god da se on nalazi." Posegne za kvakom. "Čuvaj se! Ovi ubijaju. No to si već
primijetio."
Pođe niz ulicu, začuvši kako Rob govori u mikrofon. Slatkica je Izašla iz kina.
Ponavljam: Slatkicaje izašla iz kina; nosi torbicu. Vrata minibusa se zalupiše
iza njegovih leđa. Zatvaranje, pomisli. Prešao je određenu udaljenost. Slatkica
zove taksi; ona je dečko.
Justin je stajao uz dugi uski prozor u Hamovu uredu, slušajući kako ura odbija
deset sati, nadglasavajući privremeno noćnu huku grada. Gledao je na ulicu, no
povukavši se malo od prozora, na mjestu odakle se dobro vidjelo, no nije bilo
lako biti viđen. Blijedo svjetlo za čitanje gorjelo je na Hamovu radnom stolu.
Ham se razvalio u kutu, u naslonjaču što su ga istrošili naraštaji nezadovoljnih
klijenata. Vani se ledena maglica navukla s rijeke, zamrzavajući ogradu pred
kapelicom svete Eteldrede, koja je vidjela mnoge neriješene Tessine prepirke
sa svojim Stvoriteljem. Osvijetljena zelena ploča obavješćivala je prolaznike
da su kapeli Staroj vjeri vratili Oci propovjednici (dominikanci). Ispovijed,
blagoslovi i vjenčanja po dogovoru. Pokoji kasni molitelj silazio bi niz stube
kripte ili uzlazio njima. Nitko od njih nije bio Tessa. Na uredskom je podu, na
Hamovom plastičnom pladnju, ležao prijašnji sadržaj gledstonice. Na stol je
položio Tessinu glazbenu torbu. Pokraj nje su ležale mape s imenom
odvjetničke tvrtke, u koje je Ham marljivo sakupio otiske, telefakse, preslike,
zabilježene telefonske razgovore, dopisnice i pisma što ih je nakupio u
dopisivanju s Tessom tijekom prošle godine.
"Mala zbrka, bojim se," prizna Ham nevoljko. "Ne mogu naći njezinu najnoviju
e - poštu."
"Ne možeš naći?"
"Ni njenu ni bilo čiju drugu. Računalo je pokupilo virus ili se pokvarilo, ne
znam. Vražja je sprava požderala ne samo poštu, nego i pola memorije na
tvrdom disku. Stručnjak još radi na tome. Kad se podatci vrate, poslat ću ti ih."
Razgovarali su o Tessi, zatim o Meg, pa o kriketu, u koji je Ham također uložio
dio svoga velikog srca. Justin se nije previše zanimao za kriket, no dao je sve
od sebe da zvuči kao da ga to zanima. Iznad njih se u mraku zabjelasao
turistički plakat Firence, snimljen iz zraka.
"Još se služiš onom finom tekličkom službom što svakog tjedna ide do Torina i
natrag?" upita Justin.
"Svakako, stari moj. Služba je preuzeta, dakako. A tko nije? Ljudi su isti, samo
su sad dio veće organizacije."
"I još rabiš one zgodne kožne kutije za šešire s imenom tvrtke na njima?
Onakve kakve sam jutros vidio u tvom trezoru."
"Kad bih se morao svega odreći, njih bih zadržao."
Justin zirne nadolje, na slabo osvijetljenu ulicu. Još su tamo: pretila žena u
teškom kaputu i mršav muškarac sa šeširom povijena oboda i O-nogama, kao
kod staroga džokeja, u skijaškoj jakni čiji je ovratnik podigao sve do nosa.
Bulje u oglasnu ploču svete Eteldrede već deset minuta, a sve što im je ona
mogla kazati te hladne veljačke noći mogli su doznati u deset sekunda.
Ponekad se u civiliziranoj zemlji zapravo zna.
"Reci mi, Ham."
"Što god hoćeš, stari."
"Je li Tessa imala štogod love u Italiji?"
"Na gomile. Hoćeš li da ti pokažem izvatke?"
"Ne treba. Je li novac sad moj?"
"Uvijek je i bio. Imali ste zajedničke račune, sjećaš se? Stoje moje, to je i
njegovo. Pokušao sam je odgovoriti od toga. Rekla mi je da se nosim. Tipično
za nju."
"Onda mi onaj tvoj momak u Torinu može poslati nešto od toga, zar ne? Na moj
račun u ovoj ili onoj banci. Neka mi se nađe dok sam u inozemstvu, na
primjer."
"Nema problema."
"Ili na bilo čiji račun koji mu kažem, zapravo. Može se podići s putovnicom."
"Tvoja lova, tvoja stvar, stari. Radi s njom što god hoćeš. Samo uživaj!"
Sjahali džokej okrenuo je oglasnoj ploči leđa; sada se pak pravio da promatra
zvijezde. Žena u teškom kaputu gledala je na sat. Justin se opet prisjeti
dosadnog instruktora na sigurnosnom tečaju. Promatrači su glumci. Njima je
najteže ne raditi ništa.
"Imam jednog prijatelja, Ham. Nikad ti nisam o njemu govorio. Peter Paul
Atkinson. Uživa moje potpuno povjerenje."
"Pravnik?"
"Naravno da ne. Pa imam tebe. On je novinar Dailu Telegra-pha. Stari prijatelj
sa studija. Želim mu dati potpunu punomoć za sve moje novčane poslove. Ako
ti ili tvoji ljudi u Torinu primite nalog od njega, neka to bude posve isto kao da
nalog dolazi od mene."
Ham se zagrcne i protrlja vrh nosa. "Ne može to tek tako, stari moj. Moram
imati njegov potpis i tako dalje. Službenu punomoć od tebe. Vjerojatno sa
svjedocima."
Justin prijeđe sobom do mjesta gdje je Ham sjedio, pa mu dade Atkinsonovu
putovnicu neka pogleda.
"Možeš prepisati podatke iz ovoga," predloži on.
Ham prvo pogleda fotografiju. Bez ikakve vidljive promjene izraza lica u prvi
tren, usporedi lice s fotografija s Justinovim licem pred sobom. Pogleda još
jednom, pa usporedi osobne podatke. Polako prolista stranice s puno viza i
graničnih žigova.
"Prilično je putovao taj tvoj prijatelj," primijeti flegmatično.
"I još će više, rekao bih."
"Trebat će mi potpis. Bez potpisa se ne mogu ni maknuti."
"Daj mi minutu vremena i imat ćeš potpis."
Ham usta, vrati putovnicu Justinu, pa polako pođe k svom radnom stolu.
Otvorivši ladicu, izvadi iz nje nekoliko obrazaca službena izgleda i nekoliko
listova bijeloga papira. Justin položi putovnicu otvorenu pod svjetlo stolne
svjetiljke pa, dok mu je Ham znatiželjno virio preko ramena, iskuša ruku dva -
tri puta prije no što je napisao i potpisao punomoć za sve svoje poslove Peteru
Paulu Atkinsonu, posredništvom Odvjetničke tvrtke "Hammond & Manzini" iz
Londona i Torina.
"Ja ću to ovjeriti," reče Ham.
"Ima još nešto, ako smijem."
"O, Bože!"
"Trebao bih ti pisati."
"Svakako, stari. Zaista me veseli što ćemo ostati u kontaktu."
"Ali ne na ovu adresu. Ne uopće u Englesku. Ne čak ni na tvoj ured u Torinu,
ako može. Ako se dobro sjećam, ti si imao neke talijanske tete. Bi li jedna od
njih mogla primati poštu za tebe i čuvati je na sigurnom dok se ti sljedeći put
ne pojaviš?"
"Imam jednoga starog zmaja što živi u Milanu," odgovori Ham, slegnuvši
ramenima.
"Bravo! Stari zmaj u Milanu je točno ono što nam treba. Mogao bi mi dati
adresu."
U Chelseaju bijaše ponoć. Odjeven u blejzer i sive flanelske hlače, revni
službenik Justin sjedio je za ružnim stolom za blagovanje pod arturovskim
lusterom; opet je pisao. Nalivperom, na listov-nom papiru kuće na broju četiri.
Poderao je nekoliko ispisanih listova kojima nije bio zadovoljan, no stil i
rukopis ostali su mu nepoznati i u konačnoj inačici.
Draga Alison, *
Hvala za vaše suosjećajne prijedloge što ste mi ih iznijeli na jutrošnjem
sastanku. Ministarstvo je u kritičnim trenucima uvijek pokazivalo svoje
ljudsko lice; tako je bilo i sada. Dobro sam razmislio o vašem prijedlogu te
sam o tome iscrpno porazgovarao s Tessinim odvjetnicima. Čini se da su
njezini poslovi potpuno zanemareni posljednjih nekoliko mjeseci, pa bih im se
odmah morao posvetiti. Morat ću riješiti pitanja prebivališta i poreza, da i ne
spominjem kako ću se morati odlučiti što učiniti s imanjima u zemlji i
inozemstvu. Zato sam se odlučio odmah posvetiti rješavanju tih pitanja; rekao
bih čak da ću se toga rado prihvatiti.
Prema tome, nadam se da ćete mi dopustiti posvetiti se tome na tjedan ili dva
prije nego što postupim prema vašem prijedlogu. Glede bolovanja, čini mi se
kako ne bih trebao zlorabiti dobru volju Ministarstva. Ove godine nisam
uzimao odmort; koliko mi se čini, imam pravo na pet tjedana izvanrednog
odmora, povrh redovitoga godišnjeg odmora. Radije bih uzeo što mi pripada
nego pitao da mi se izlazi u susret. Još jednom zahvaljujem. Srdačan pozdrav,
Justin Quayle
Licemjeran, nepošten placebo, zadovoljno zaključi, pročitavši pismo još
jednom. Neizlječivi državni službenik Justin lomi se je li bolje uzeti bolovanje
ili dopust, dok sređuje poslove svoje ubijene žene. Vrati se u predsoblje i opet
pogleda gleđstonicu što je ležala na podu ispod stolića s mramornom pločom.
Jedna je bravica silom otvarana i zatvarana, pa više ne radi; druga nedostaje.
Sadržaj nasumce vraćen u nju. Tako loše radite, pomisli s prezirom. Zatim
opet: osim ako me nastojite uplašiti; u tom ste slučaju obavili dosta dobar
posao. Provjeri sadržaj džepova sakoa: moja prava putovnica, kojom ću se
poslužiti za izlazak iz Britanije; novac; nijedne kreditne kartice. Držeći se kao
netko s čvrstom nakanom, baci se na posao namještanja svjetala u kući tako da
izgleda kao da spava.

JEDANAESTO POGLAVLJE
Planina se crnjela na pozadini sve tamnijeg neba, po kojem su se lovili oblaci,
teški otočni vjetrovi i veljačka kiša. Vijugava je cesta zamrljana kamenčićima
i crvenim blatom s promočena brijega. Mjestimice postaje tunel od borovih
grana što se nadvijaju nad nju, na mjestima je pak tristo metara ispod nje
strmina sve do uzburkanoga Sredozemnog mora. Okrene se i bez ikakva
razloga more se podigne poput zida pred njim, a u idućem se trenutku opet
strmoglavi u ponor iz kojega je i došlo. No koliko god i kako god se okretao,
kiša tuče ravno na njega; svaki put kad bi pljusak jače udario o vjetrobran,
osjetio bi kako se džip trese pod njim kao stari konj koji više ne može vući
teške terete. Cijelo ga je vrijeme gledala stara utvrda na gori Monte Capanne -
sad svisoka, sad skutrivši se negdje zdesna na nekom neočekivanoj gorskoj
kosi; vukla ga je naprijed, ali i obmanjivala poput fatamorgane.
"Gdje je to, do vraga? Negdje na lijevo, siguran sam," glasno se žalio, što
samom sebi, što Tessi. Dosegnuvši vrh brijega, uzrujan zaustavi vozilo pokraj
ceste i stavi si prste na čelo nastojeći se pribrati. Poprimao je pretjerane geste
osamljenika. Ispod njega su svjetla Portoferraia. Ispred njega, na kopnu
nasuprot, žmirkaju svjetla Piombina. Lijevo i desno, prosjeci u šumi, kuda
tegle debla. Evo, ovdje su te tvoji ubojice čekali u zelenom safari-terencu;
čekali su kako bi te ubili, u duhu je tumačio Tessi. Ovdje su pušili te odvratne
sportsmane i pili ivhitecap pivo iz boce, čekajući da naiđete ti i Arnold.
Obrije se električnim aparatom, odjene čistu traper-košulju, počešlja se.
Osjećao je vrućinu u licu i nabijanje u sljepoočnicama. Skrene na lijevo.
Džip poskoči preko neuredne gomile borovih grančica i iglica. Stabla se
razdvojiše, nebo posvijetli i opet je gotovo dan. Ispod njega, u donjem dijelu
čistine leži hrpica starih seoskih kuća. Nikad ih neću prodati, nikad ih neću
iznajmiti, rekla si mi prvi put kad si me dovela ovamo. Dat ću ih ljudima koji
ih zaslužuju, a poslije ćemo doći i umrijeti ovdje.
Parkiravši terenac, Justin se kroz mokru travu provuče do najbliže kućice. Bila
je to uredna prizemnica svježe obijeljenih zidova i krova od starih ružičastih
crjepova. Iza jednog je prozora gorjelo svjetlo. Zalupa na vrata. Spori pramen
dima od drva, zaštićen okolnom šumom, dizao se iz dimnjaka ravno u nebo,
dok ga vjetar ne bi dohvatio i pomeo. Kuštrave crne ptice kriještale su i
koškale se. Vrata se otvore i seljanka s rupcem i ispusti bolan krik, spusti
glavu i izgovori nešto što nije mogao očekivati kako će razumjeti. Još oborene
glave, tijela bočno okrenuta k njemu, uzme mu ruku objema svojima, pa je
pritisne prvo o jedan, pa o drugi svoj obraz; na koncu mu odano poljubi ruku.
"Gdje je Guido?" upita je na talijanskom slijedeći je u kuću.
Otvorila je sobna vrata i pokazala mu. Guido je sjedio za dugim stolom, ispod
drvenoga križa; pogrbljen starac od dvanaest godina, kratka daha, sablasno
blijed u licu, kost i koža, užagre-nih očiju. Mršave su mu ruke počivale na
stolu, prazne. Teško je zato bilo zamisliti što je radio prije Justinova dolaska,
sam u tamnoj, niskoj sobi, gdje su zrake svjetla plazile po stropu. Nije čitao,
nije se igrao, nije ništa posebno promatrao. Duge glave nagnute na stranu i
otvorenih usta, Guido je gledao Justina kako ulazi. Zatim ustane, popne se
nesigurno na stol, pa skoči prema Justinu, želeći ga zagrliti kao rak. No skok
mu je bio prekratak, pa mu ruke padoše na stranu, a Justin ga uhvati i učvrsti.
"Želi umrijeti, kao njegov otac i Signora," požalila se Guidova majka. '"Svi su
dobri ljudi u raju,' kaže on meni. 'A loši ostaju na zemlji.' Jesam li ja loša,
signor Justin? Jeste li vi loši? Je li nas Signora zato dovela iz Albanije, platila
mu liječenje u Milanu, dala nam stanovati u ovoj kući - zato da umremo od
žalosti za njom?" Guido je sakrio izmučeno lice među dlanove. "Prvo se
onesvijesti, onda ide u krevet i spava. Ne jede, ne uzima lijekove. Neće u
školu. Jutros, čim se pošao oprati, zaključala sam mu sobu i sakrila ključ."
"To je dobar lijek," tiho reče Justin, gledajući Guida.
Vrteći glavom, žena ode u kuhinju; tamo je malo lupala tavama, pa pristavila
vodu za kavu. Justin povede Guida natrag k stolu i sjedne s njim.
"Slušaš li ti mene, Guido?" upita na talijanskom.
Guido je sklopio oči.
"Sve ostaje točno kako je i bilo," rekao je Justin čvrsto. "Sve je pokriveno -
troškovi za školu, liječnici, bolnica, lijekovi - sve što je nužno dok ne vratiš
zdravlje. Za tebe i majku: stanarina, režije, hrana. Poslije za tebe: gimnazija,
sveučilište. Provest ćemo sve što je Tessa za tebe planirala, točno kako je ona
željela. Ne možemo manje, zar ne?"
Oborena pogleda, Guido porazmisli prije nego je neodlučno odmahnuo glavom
u znak slaganja: ne, ne možemo manje - priznao je.
"Igraš li još šah? Da odigramo jednu partiju?"
Dječak po drugi put odmahne glavom, no sad je to značilo neslaganje: značilo
bi manjak pijeteta prema pokojnoj signori Tessi kad bismo sad igrali šah.
Justin primi Guida za ruku i zadrži njegovu ruku u svojoj. Lagano ga povuče za
ruku, očekujući makar nagovještaj smiješka. "Onda, što radiš kad ne umlreš?"
upita ga engleski. "Jesi li pročitao knjige što smo ti ih poslali? Dosad si već
trebao postati stručnjak za Sherlocka Holemesa."
"Gospodin Holmes je veliki detektiv," odgovori Guido, također na engleskom,
ali bez smiješka.
"A što je s računalom što ti ga je Signora dala?" upita Justin, vrativši se na
talijanski. "Tessa kaže da si postao pravi stručnjak. Genij - tako mi je rekla!
Stalno ste jedno drugom slali poruke elektroničkom poštom. Postao sam
ljubomoran. Nemoj samo reći da si ostavio svoje računalo, Guido!"
Pitanje je stvorilo ljutitu upadicu iz kuhinje. "Nego što nego gaje ostavio! Sve
je ostavio! Stajalo ju je četiri milijuna lira! Cijeli je dan sjedio za računalom:
tap, tap, tap... Tap, tap, tap. 'Oslijepit ćeš,' govorila sam mu. 'Razboljet ćeš se
od previše koncentracije.' A sad - ništa! Čak i računalo mora umrijeti."
Još držeći Guida za ruku, Justin mu se unese očima u oči. "Je li to istina?"
upita ga.
Bila je.
"Ali to je grozno, Guido. Ti doista uludo bacaš svoj talent," prigovori Justin, a
na Guidovu licu se pojavi početak smiješka. "Čovječanstvo ozbiljno treba
velike umove kao što si ti. Jesi li me čuo?"
"Možda."
"Ti se, dakle, sjećaš računala signore Tesse, onoga na kojemu te učila?"
Naravno da se Guido sjeća - i to malo svisoka, da ne kažemo s prezirom.
"Naravno, nije tako dobro kao tvoje. Tvoj je stroj nekoliko godina mlađi i
pametniji. Točno?"
Da. Itekako! Osmijeh se proširio.
"Dakle, Guido, za razliku od tebe -ja sam idiot. Ne znam kako bih radio čak ni
na njezinom računalu. Problem je u ovome: Tessa je na računalu ostavila puno
poruka, od kojih su neke za mene. Užasno me strah da ih ne izgubim. Mislim
kako bi ona voljela da ih ne izgubim i da mi upravo ti u tome pomogneš. U
redu? Znaš koliko je željela imati sina kao što si ti. I ja sam to želio. Pitanje
glasi: bi li sa mnom sišao u vilu, pa mi pomogao da pročitam što ima na
njenom prijenosnom računalu?"
"Imaš li pisač?"
"Imam."
"Pogon za diskete?"
"I to."
"Čitač CD-a? Modem?"
"Sve to. I priručnik. I transformatore, kabele i adapter. No i dalje sam idiot.
Ako postoje i najmanji izgledi da nešto zeznem, zacijelo ću to učiniti."
Guido bijaše već ustao, no Justin ga blago povuče natrag za stol.
"Ne večeras. Noćas ćemo se naspavati. Ako se slažeš, sutra ću rano ujutro
doći po tebe terencem iz vile, no nakon toga ćeš morati u školu. Dobro?"
"Dobro."
"Preumorni ste, signor Justin," tiho je govorila Guidova majka, stavljajući
kavu pred njega na stol. "Previše tuge šteti srcu."
Na otoku je već dva dana i dvije noći, no da mu netko dokaže kako je prošao
čitav tjedan, ne bi ga iznenadilo. Prvo se trajektom prebacio preko Kanala do
Boulogne; tamo je za gotovinu kupio željezničku kartu; putem je sišao i
promijenio vlak, kupivši drugu kartu, puno prije nego je stigao na odredište
prve karte. Pokazao je putovnicu, koliko ga pamćenje služi, samo jednom, i to
letimice, kad je ulazio u Italiju iz Švicarske, na opasnu i prelijepu prijevoju. I
bila je to njegova vlastita putovnica. U to je bio siguran. Poslušavši Leslevine
naputke, poslao je putovnicu gospodina Atkinsona ispred sebe, preko Hama,
radije nego bi riskirao da ga uhvate s dvjema putovnicama. No kad bi ga netko
pitao koji je to bio prijevoj i koji vlak - e, za to bi morao proučavati zemljovid
i prvo na njemu pronaći grad u kojem se ukrcao na vlak.
Veći ga je dio puta Tessa pratila; tu i tamo bi se našalili jedno s drugim, obično
nakon nekoga Tessina ironičnog komentara, izrečena sotto voće. Drugi dio puta
su se prisjećali trenutaka provedenih zajedno - rame uz reme, zabačenih glava,
zatvorenih očiju, kako već i čine stari parovi. Dok ga najednom nije opet
napustila; bol i tuga shrvaše ga poput raka, za koji je cijelo vrijeme znao da ga
ima; Justin Quayle tugovao je za svojom mrtvom suprugom žešće nego u
najtežim trenucima u Glorijinom donjem katu, ili na pogrebu u Langati, pa čak i
za posjeta mrtvačnici, ili za boravka na broju četiri u Chelseaju.
Zatekavši se stojeći na peronu željezničkoga kolodvora u Torinu, uzeo je sobu
u jeftinu hotelu. Zatim je u trgovini rabljenim kovčezima kupio dva bezimena
platnena kovčega, kako bi u njih stavio spise i predmete što su za nj postali
Tessine relikvije. I si, signor Justin, kako ga je uvjeravao mladi odvjetnik u
crnom odijelu, nasljednik Manzinijeve polovice partnerstva (isprekidano
izrazima najdublje sućuti, to bolnijima što su bili iskreni), kutije za šešire
stigle su sigurno i na vrijeme, zajedno s Harno-vim nalogom da se kutije broj
pet i šest predaju neotvorene Ju-stinu osobno; ako ima išta, bilo što, samo
recite što mladić može učiniti za Justina, pravne, profesionalne ili bilo koje
druge naravi, onda će on to rado učiniti; samo se po sebi razumije da njegova
odanost obitelji Manzini ne prestaje s tragičnom smrću st-gnore Tesse i tako
dalje. Ah, da, naravno - tu je i novac, dodao je prezrivo - i izbrojio Justinu na
ruke pedeset tisuća dolara, za što je potpisao priznanicu. Na to se Justin
povukao u intimnost prazne konferencijske dvorane, gdje je prebacio Tessine
relikvije i putovnicu gospodina Atkinsona u njihovo novo spremište - platnene
kovčege. Uskoro nakon toga otišao je taksijem u Piombino gdje se,
zahvaljujući slučajnoj vremenskoj podudarnosti, uspio ukrcati na drečav hotel-
neboder što se naziva brodom i plovi za Portoferraio na otoku Elbi.
Sjevši najdalje što je bilo moguće od golemoga televizora, jedini gost u
divovskoj plastičnoj samoposlužnoj blagovaonici na šestoj palubi, s po jednim
kovčegom na svakoj strani, Justin je večerao redom: salatu od plodova mora,
sendvič sa salamom i pola boce lošega crnog vina. Pristavši u Portoferraiu,
pogodi ga dobro mu poznat osjećaj bestežinskoga stanja, dok se probijao kroz
nerasvijetljena crijeva brodske kamionske garaže dok su nepristojni vozači
brujili motorima ili se zalijetali ravno na njega, gurajući ga, zajedno s
kovčezima, na zakovicama optočenu brodsku oplatu, što je zabavljalo dokone
nosače koji su to promatrali.
Bijaše suton, usred zime, vrlo hladno kad se, sav drhteći i bijesan napokon
dokopao rive. Malobrojni su se prolaznici gibali s neuobičajenom žustrinom.
Bojeći se da ga netko ne prepozna ili, još gore, počne sažalijevati, natukao je
šešir duboko na čelo i odvukao kovčege do najbližega taksija; laknulo mu je
kad je vidio kako mu taksistovo lice nije poznato. Za dvadesetominut-ne
vožnje vozača je zanimalo je li on Nijemac, na što mu je Ju-stin odgovorio da
je Šveđanin. Odgovor, koji nije bio unaprijed smišljen, dobro mu je poslužio,
jer taksist više ništa nije pitao.
Vila Manzini blizu je sjeverne obale otoka. Snažan je vjetar puhao s mora,
tresući palmama, hujeći preko kamenih ograda, lupajući kapcima, udarajući
crjepove; od njega su cviljele daske u prigradnjama. Sam pod slabom
mjesečinom, Justin je ostao stajati gdje ga je taksi ostavio, na ulazu u kamenom
popločano dvorište s prastarom crpkom za vodu i tijeskom za masline,
čekajući da mu se oči priviknu na mrak. Vila se nazirala pred njim. Dva
drvoreda topola, što ih je zasadio Tessin otac, obrubljuju stazu od ulaza do
mora. Jedno po jedno, Justin razazna kućice za poslugu, kamena stubišta,
polustupove na ulazu i u tami na rimski način složene kamene zidove. Nigdje
svjetla. Upravitelj imanja je u Napulju, kako kaže Ham: zabavlja se sa
zaručnicom. Čuvanje kuće povjereno je paru putujućih Austrijanki koje se
nazivaju slikaricama, a utaborile su se u kapelici izvan uporabe na drugoj
strani posjeda. Dvije nadničarske kolibe, što ih je Tessi-na majka dottoressa
preuredila i nazvala "Romeo" i "Giulietta" po ukusu njemačkih turista, bile su
u nadležnosti agencije za iznajmljivanje u Frankfurtu.
Dobro došla, dakle, reče Tessi, u slučaju da malo sporije shvaća, vrlo umorna
od duga puta.
Ključevi vile stoje na kamenoj polici u drvenoj oplati crpke za vodu. Prvo
podigni poklopac, dragi - eto, tako - onda ispružiš ruku; budeš li imao sreće,
uspjet ćeš ih dohvatiti. Zatim otključaj ulazna vrata kuće, odvedi svoju
mladenku u spavaću sobu i vodi ljubav s njom. No on je nije odveo u spavaću
sobu - znao je za bolje mjesto. Podigavši još jednom platnene kovčege, pođe
preko dvorišta. Dok je prelazio dvorište, Mjesec ispuni svoju dužnost i očisti
se od oblaka, osvjetljujući mu put i bacajući bijele trakove svjetla među
topolama. Došavši do najdaljega kuta dvorišta, pođe uskom stazom što gaje
podsjećala na starorimsku uličicu, do vrata od maslinova drva s izrezbarenom
Napoleono-vom heraldičkom pčelom, u čast - kako kaže obiteljska legenda -
samoga velikoga čovjeka koji je, visoko cijeneći ugodan razgovor i još
ugodnije vino Tessine šukunbake, proglasio sama sebe čestim gostom vile za
deset nemirnih mjeseci svog izgnanstva na Elbi.
Justin među ključevima izabere najveći, pa L-< okrene u bravi. Vrata zacvile,
pa popuste. Ovdje smo brojili novac, ozbiljno mu reče Tessa u ulozi
nasljednice Manzinijevih, mladenke i turističkog vodiča. Izvrsne masline s
posjeda Manzinijevih danas se šalju u Piombino na tiještenje, baš kao i sve
druge. No u vrijeme moje majke dottorese u ovoj je prostoriji još bilo Svetište
nad svetištima. Ovdje smo računali koliko ima ulja, staklenku po staklenku,
prije nego bismo ga pohranili na brižljivo održavanoj uvijek istoj temperaturi
u cantini u podrumu. Baš tamo smo... ne slušaš me!
"To je zato što upravo vodimo ljubav."
Ti si moj muž; mogu s tobom voditi ljubav kad god želim. Pazi dobro! U ovoj
sobi bi se svakom seljaku nadničaru izbrojila tjedna plaća na ruke, a oni bi
potpisali - obično križem - u knjigu veću od vaše Engleske knjige Sudnjega
dana.
"Tessa, ja ne mogu..."
Što ne možeš? Ma jasno da možeš! Možeš ti puno toga. Ovdje smo također
primali okovane robijaše na izdržavanju doživotne kazne, što su ih slali iz
tamnice na drugoj strani otoka. Zbog toga je špijunka na vratima. Zbog toga su
u zidove pričvršćeni željezni kolutovi, da se zatvorenike može privezati dok
čekaju polazak na rad u maslinike. Nisi li ponosan na mene, kao na posljednju
od robovlasničkoga roda?"
"Beskrajno ponosan."
Zašto onda zaključavaš vrata? Jesam li i ja zatvorenica?
"Jesi."
Soba za ulje je duga, s otvorenim krovnim gredama na stropu; prozori su joj
previsoko za znatiželjne poglede: izvana se ne može vidjeti broji li se unutra
novac, okivaju li zatvorenike, ili tek vjenčani par divlje vodi ljubav na kožnom
divanu prislonjenu uz zid prema morskoj strani. Stroj za brojenje novca je
kvadratičan i ravan. U polunadsvođenim nišama iza stola stoje dvije tesarske
radne klupe. Justin je morao uporabiti svu svoju tjelesnu snagu da bi ih po
kamenom podu dovukao do stola i svaku postavio s po jedne njegove strane.
Iznad vrata, u polici udubljenoj u zid, niz drevnih boca za ulje i vino
napabirčenih po posjedu. Dohvativši ih, obriše ih rupcem od prašine j^clnu po
jednu, pa ih poreda na stol, kako bi poslužile kao pritskivači za papir. Vrijeme
je stalo. Nije osjećao žeđi ni gladi, niti potrebe za snom. Stavivši po jedan
kovčeg na svaku radnu klupu, izvuče prvo dva najdragocjenija svežnja. Dobro
je pazio da ih stavi u samu sredinu stola, ako bi se u tuzi ili ludosti htjeli baciti
preko ruba. Počne pažljivo svlačiti prvi svežanj, sloj po sloj: njezin pamučni
kućni ogrtač, vestu od angore koju je nosila dan prije nego je otišla za
Lokichoggio, njezina svilena bluza, čiji ovratnik još miriše na nju. Tako sve
dok mu se u rukama nije našla nerazotkrivena dragocjenost: tanka siva kutija,
veličine četrdeset sa trideset centimetara, s imenom japanskoga proizvođača
na poklopcu. Nedirnuta danima i noćima paklene samoće i putovanja. Iz
drugoga je svežnja izvukao pribor. Učinivši to, hitro prebaci sve skupa, komad
po komad, na stari stol od borovine na drugom kraju sobe.
"Poslije," obeća joj naglas. "Strpljenja, ženo."
Lakše dišući, iz ručne prtljage izvadi radio-budilicu; poigra se dok nije
pronašao mjesnu valnu duljinu BBC-jeve Svjetske službe. Cijeloga je puta
pratio bezuspješnu potragu za Arnoldom. Postavivši radio da se upali na
sljedeći puni sat, kad su vijesti, Justin prenese pozornost na raznovrsnu hrpu
pisama, dosjea, iz-rezaka iz novina, računalnih otisaka i snopova papira
službena izgleda što su mu, u njegovu drugom životu, bili utočište u bijegu od
stvarnosti. Sada mu ti papiri nisu nudili utočište ni od čega, što god bili:
Leslevini policijski dokumenti, Hamove zabilješke o Tessinim ultimativnim
zahtjevima, ili njezini vlastiti, brižljivo poslagani, snopovi pisama, ogleda,
novinskih izrezaka, farmaceutskih i medicinskih tekstova, poruka samoj sebi s
oglasne ploče u njezinoj radnoj sobi, ili pak grozničave žvrljotine iz bolnice,
što su ih Leslev i Rob iskopali iz skrovišta u Blumovu stanu. Radio se uključi.
Justin podigne glavu i počne slušati. O nestalom Arnoldu Blumu, doktoru
medicine, osumnjičenom daje ubio Tessu Quay-le, suprugu britanskoga
diplomata - spiker opet nije imao ništa reći. Obavivši i tu dužnost, Justin je
čeprkao po Tessinim spisima dok nije pronašao predmet za koji je odlučio da
će ga držati kod sebe sve vrijeme svog istraživanja. Donijela ga je sa sobom iz
bolnice -jedina stvar koja je ostala iza Vanze. Uzela ju je iz neispražnjene
kante za smeće pokraj Vanzina napuštenoga kreveta. Danima i noćima po
njezinu povratku, to je stajalo na njezinu radnom stolu poput optužujućega
stražara: kartonska kutijica, crveno-crna, deset sa šest centimetara, prazna.
Odatle je našla put do srednje ladice, gdje ju je Justin pronašao za svoje
panične potrage za njezinim stvarima. Nije bila zabdfavljena ni odbačena.
Samo premještena, spljoštena, stavljena na stranu dok se ona posvećivala
važnijim stvarima. Ime Dypraxa bilo je otisnuto na sve četiri strane kutijice;
uputa za uporabu, s opisom indikacija i kontraindikacija, stajala je u kutiji. A
na poklopcu tri vesele zlatne pčele. Otvorivši je, napravivši od nje ponovno
kutiju, Justin je postavi u sredinu prazne police ravno pred sobom. Kenny K
misli daje Napoleon sa svoje tri pčele (ThreeBeesJ, šaptala mu je u uho u
bolnici. Ali njihov Je žalac smrtonosan -Jesi li znao? Ne, draga, nisam znao;
hajde, vrati se na spavanje.
Čitati.
Putovati.
Usporiti glavu.
Ubrzati shvaćanje.
Potrčati te istodobno ostati na mjestu; biti strpljiv kao svetac, a nagao kao
dijete.
Nikad u životu nije Justin toliko žudio za znanjem. Nema više vremena za
pripreme. Pripremao se danju i noću od njezine smrti. Izdržao je teško, ali se
pripremio. U Glorijinom strašnom donjem katu pripremao se on. U
razgovorima s detektivima on se pripremao, kad je na trenutke bilo gotovo
neizdržljivo; i opet se u nekom nemirnom kutku svoje glave pripremao. Za
beskrajnoga leta kući, u uredu Alison Landsburv, u Pellegrinovu klubu, u
Hamovu uredu i na broju četiri, dok mu je kroz glavu prolazilo stotinu drugih
stvari, on se pripremao. Ono što mu sada treba je duboko zaranjanje u srce
njezina tajnoga svijeta. Treba prepoznati i pročitati svaki putokaz i miljokaz na
putu; zatomiti vlastitu osobu i oživjeti njenu - ubiti Justina i vratiti Tessu u
život.
Odakle početi?
Odasvud!
Kojim putem krenuti?
Svima!
Državni službenik u njemu bijaše u stanju neizvjesnosti. Po-djaren Tessinom
nestrpljivošću, Justin je prestao odgovarati bilo komu osim nje. Ako je ona
bila brzopleta, bit će i on. Gdje je načinila intuitivni skok, on će je uzeti za
ruku i skočit će zajedno. Je li gladan? Ako nije Tessa, nije ni on. Je li umoran?
Ako je Tessa mogla prosjediti po pola noći u kućnom ogrtaču, pogrblje-na za
radnim stolom, onda će i Justin prosjediti cijelu noć, čitav sljedeći dan i noć
nakon toga!
U jednom trenutku, kad se odlučio'Odmoriti, otišao je u kuhinju vile; vratio se
sa salamom, maslinama, dvopekom, sirom i mineralnom vodom. Drugi put -je
li bio sumrak ili zora (imao je osjećaj sivkasta svjetla izvana)? - bio je usred
njezina bolničkoga dnevnika, pri bilješkama o posjetima Lorbeera i njegove
pratnje Vanzi. Tada se prenuo i zatekao kako luta ograđenim vrtom. Ovdje, pod
prodornim Tessinim pogledom, zasadio svadbene vu-čike, svadbene ruže i -
neizbježno - svadbene frezije iz ljubavi za nju. Samo jedna ruža cvate. Sjetivši
se kako je ostavio otvorena vrata sobe za ulje, potrči natrag preko kamenog
dvorišta; vrata nađe sigurno zaključana, a ključ u unutarnjem džepu jakne.
Izrezak iz Financial Timesa:
Zujanje Triju pčela (ThreeBees)
Šire se glasine da oštroumni plejboj Kenneth K. Curtiss, vlasnik ThreeBees,
velike tvrtke koja posluje u Trećem svijetu, planira hitro sklopiti brak iz
računa sa švicarsko-kanad-skim farmaceutskim divom "Karei Vita Hudsonom".
Hoće li KVH zaista doći pred oltar? Hoće li ThreeBees doći s mirazom?
Odgovori glase: da i da, sve dok se, za Kennvja K tipično farmaceutsko
kockanje isplati. U poslu za koji se vjeruje da je bez presedana u tajnom i
izvanredno unosnom farmaceutskom svijetu, ThreeBees Nairobi će navodno na
sebe preuzeti jednu četvrtinu od predviđenih 500 milijuna funta troškova
istraživanja i razvoja KVH-ova novog, čudesno djelotvornog lijeka protiv
tuberkuloze pod imenom DY-PRAXA, u zamjenu za prava prodaje i
distribucije lijeka u cijeloj Africi i zasad nepoznati postotak od
ukupnog dohotka od prodaje lijeka u svijetu.
Glasnogovornica ThreeBees u Na-irobiju Vivian Eber je oprezno tri-
jumfalistična: "Ovo je sjajno - to je tipični i potpuni Kenny K. To je
humanitarni čin - dobar za tvrtku, dobar za njezine dioničare, dobar za Afriku.
DYPRAXA se uzima lako, poput bombona. ThreeBees će biti u prvim
borbenim redovima u borbi protiv tuberkuloze, koja se u posljednje vrijeme
strašno brzo ponovno širi svijetom."
Predsjednik KVH Dieter Korn je sinoć u Baselu izjavio, s istim optimizmom
kao gđica Eber: "DYPRA-XA pretvara šest do osam mjeseci mukotrpna
liječenja u gutanje samo dvanaest tableta. Držimo kako su ThreeBees prava
tvrtka za početno uvođenje DYPRAXE u Afriku.
Rukopisna Tessina poruka Blumu, vjerojatno pronađena u Arnoldovu stanu:
Arnolde, dušo,
Nisi mi vjerovao kad sam ti rekla da su ljudi u KVH loši. Provjerila sam: loši
su. Prije dvije godine tužili su ih jer su onečistili pola Floride, gdje su imali
velik pogon; sudac ih je samo opomenuo. Neosporni dokazi optužbe pokazali
su kako je KVH prešao dopuštenu granicu ispuštenoga otrovnoga otpada za
900%, trujući prirodne rezervate, močvare, rijeke, plaže, a vjerojatno čak i
mlijeko. KVH je na sličan način zadužio javnost i u Indiji, gdje je u okolici
Madrasa navodno dvjesto djece umrlo od uzroka u vezi s njihovim
onečišćenjima. Indijski će sud suđenje održati za kojih petnaest godina - ili
poslije, ako KVH i dalje nastavi podmićivati prave ljude. Također su poznati
kao predvodnici farmaceutske industrije u njezinoj kampanji za produživanje
života farmaceutskih patenata, a sve u interesu bijelih milijardera, koji teško
pate. Laku noć, mili. Nikad više nemoj sumnjati ni u jednu moju riječ. Ja sam
savršena. Kao i ti. T.
Izrezak s financijske stranice londonskoga Guardiana:
Sretna pčela
Dramatični, 40-postotni porast vrijednosti tvrtke ThreeBees Nairobi pokazuje
rastuće povjerenje javnosti, zbog toga što je poduzeće nedavno dobilo
sveafričku franšiu za jeftin novi lijek za multirezistentnu tuberkulozu; lijek se
zove Dypraxa.
Govoreći u svojoj kući u Monacu, glavni direktor ThreeBees Kenneth K.
Curtiss je izjavio: "Sto je dobro za ThreeBees, dobro je i za Afriku. A stoje
dobro za Afriku, to je dobro i za Europu, Ameriku i ostatak svijeta."
Posebna mapa s natpisom HIPO, ispisanim Tessinom rukom, sadrži četrdesetak
razmijenjenih poruka - prvo pisama, zatim otisnutih poruka elektroničkom
poštom - između Tesse i neke žene po imenu Birgit, koja radi za neovisnu
organizaciju za nadzor nad farmaceutskom industrijom. Ime organizacije je
Hipo i sjedište joj je u Bielefeldu, malom gradu na sjeveru Njemačke. Glava
listovnog papira Hipa tumači kako je organizacija nazvana po grčkom liječniku
Hipokratu, rođenu 460. god. p. Kr. Svi liječnici polažu Hipokratovu zakletvu.
Prepiska počinje službeno, no kako su prešle na elektroničku poštu, sve
postaje mekše i osobnije. Glavni su igrači brzo dobili nadimke. KVH postaje
Div, Dypraxa Tableta, Lorbeer Zlatonosac. Sfrgitin izvor o djelovanju Karei
Vita Hudsona postaje "Naša prijateljica". Našu prijateljicu treba uvijek štititi,
jer "je ono što mi govori potpuno suprotno švicarskim zakonima".
Otisak Birgitine elektroničke poruke Tessi:
... za doktorice Emrich i Kovacs Zlatonosac je osnovao tvrtku na otoku Manu
(možda i dvije), jer su još bila komunistička vremena. Naša prijateljica kaže
kako je L. stavio tvrtke na vlastito ime da žene ne bi imale gadnih natezanja s
vlastima. Odonda su se njih dvije posvadile. Spor je bio i znanstveni i
politički. U Divu nikome nije dopušteno znati pojedinosti. Emrichica je prije
godinu dana emigrirala u Kanadu. Kovacsica je ostala u Europi; uglavnom je u
Baseiu. Carla je posve izludio slonić na kotačima što si mu ga poslala. Svako
mi jutro trubi kao slon kako bi mi pokazao da je budan.
Otisak Birgitine elektroničke poruke Tessi:
Evo još jedne priče o Tableti. Prije pet godina Zlatonosac je tražio financijsku
potporu za molekulu što su je žene napravile, ali nije mu sve išlo lako.
Pokušao je nagovoriti neke velike njemačke farmaceutske tvrtke, ali one su se
žestoko odupirale jer nisu u tome vidjele prigodu za velike profite. Sa
sirotinjom je uvijek isti problem: nisu dovoljno bogati da mogu kupovati skupe
lijekove! Div se kasno uključio, tek nakon iscrpna istraživanja tržišta. Naša
prijateljica kaže da su vrlo mudro postupali pri sklapanju posla s ThreeBees.
To je bio majstorski potez: prodati siromašnu Afriku, a za sebe zadržati bogati
svijet! Plan je vrlo jednostavan i dobro tempiran. Tableta će se dvije-tri
godine ispitivati u Africi, upravo toliko koliko su u KVH izračunali da će
tuberkuloza postati VELIKI PROBLEM na Zapadu. Također, za tri će godine
ThreeBees tako loše financijski stajati da će ih Div moći kupiti za sitniš!
Prema tome, kako kaže Naša prijateljica, ThreeBees su izvukli kraći kraj, a
Div dulji. Carl spava pokraj mene. Draga Tessa, nadam se da će i tvoje dijete
biti lijepo kao Carl. Bit će veliki borac, kao što mu je i majka. Ciao, B.
Posljednja e-poruka u prepisci Birgite i Tesse:
Naša prijateljica me izvijestila o vrlo tajnovitim aktivnostima u Divu u vezi s
ThreeBees u Africi. Možda si naletjela na osinjak?
Dr. Kovacs će u velikoj tajnosti odletjeti u Nairobi, gdje će je dočekati
Zlatonosac. Svi ružno govore o lijepoj Lari. Ona je izdajica, kurva itd. Otkud
je tako dosadna velika korporacija odjednom postala tako strasna? Čuvaj se,
Tessa! Mislim da si malo vvaghalsig; kasno je i ne mogu se sjetiti kako se to
kaže na engleskom; neka ti to tvoj dobri muž prevede. B. P.S. Dođi uskoro u
Bielefeld, Tessa. To je lijep i skrovit gradić; zavoljet ćeš ga! B.
Večer je. Tessa je trudna do zuba. Korača dnevnom sobom njihove kuće u
Nairobiju; sad sjeda, sad opet ustaje. Arnold joj je zabranio ići u Kiberu dok
ne rodi. Čak je i sjedenje za računalom sada umara. Nakon pet minuta mora
ustati i prošetati. Justin je ranije došao kući kako bi joj pravio društvo u
njezinoj muci.
"Tko ili što je ivaghalsig?" ispali ona pitanje ravno na njega, čim je otvorio
vrata.
"Što je što?"
Izgovori riječ namjerno anglizirano: wag kao dog, halsig kao hall-sick. Morala
je riječ dvaput ponoviti prije nego je shvatio.
"Nemiran," oprezno odgovori Justin. "Koji traži izazove. Zašto?"
"Jesam lija ivalhalsig?"
"Nikad. Ma kakvi!"
"Netko me upravo nazvao tako; eto, to je to. Baš u ovom stanju mogu tražiti
izazove!"
"Nisam ja siguran!" s ljubavlju odgovori Justin; oboje istodobno prasnuše u
smijeh.
Pismo od Odvjetničke tvrtke Oakey & Farmeloe iz Londona, Na-irobija i Hong
Konga, poslano gđi T. Abbott, adresa: poštanski pretinac u Nairobiju:
Poštovana gđo Abbott,
Djelujemo prema naputcima kuće ThreeBees iz Nairobija, čiji smo pravni
zastupnici. Oni su nam predali nekoliko pisama što ste ih naslovili osobno na
Sir Kennetha K. Curtissa, glavnoga direktora tvrtke, a također i na druge
direktore i članove Uprave.
Želimo Vas izvijestiti kako je proizvod o kojemu govorite prošao sva potrebna
klinička ispitivanja. Mnoga od njih obavljena su u skladu s normama znatno
višim nego što traže nacionalni ili međunarodni propisi. Kao što ste i sami
ispravno primijetili, proizvod je prošao sva ispitivanja te je odobren za
uporabu i registriran u Njemačkoj, Poljskoj i Rusiji. Na zahtjev kenijskih
zdravstvenih vlasti, registraciju u Keniji neovisno je potvrdila Svjetska
zdravstvena organizacija; presliku svjedodžbe o ispravnosti SZO prilažemo u
privitku.
Slijedom rečenoga, moramo Vas izvijestiti kako ćemo sve dalje predstavke u
ovom predmetu, koje biste podnijeli Vi osobno ili osobe s Vama povezane,
bile one poslane Kući ThreeBees ili kome drugome, biti prisiljeni protumačiti
kao ničim izazvan zlonamjerni napad na ovaj vrlo kvalitetni proizvod i na
dobar glas i visoku tržišnu poziciju njegova distributera, Kuće ThreeBees,
Nairobi. Nastupi li takav slučaj, imamo stalni naputak da protiv Vas povedemo
pravni postupak s punom snagom, bez daljih naputaka naših klijenata. ¦-¦:,-
S poštovanjem...
"Stari! Imaš li pet minuta? Htio bih ti nešto reći."
Govoritelj je bio Tim Donohue. Stari - sam Justin. Prizor se odigrava u
njegovu sjećanju. Većinom glasova partija monopola je na neodređeno vrijeme
prekinuta, jer su Woodrowljevi sinovi već kasnili na sat karatea, a Gloria je
pošla donijeti pićenca iz kuhinje. Woodrow je žurno odletio u Visoko
povjerenstvo. Justin i Tim, dakle, sjede sami, rame uz rame, za vrtnim stolom,
okruženi milijunima igraćih funta.
"Bi li te smetalo ako stupim neposvećenom nogom na sveto tlo, u interesu
višega dobra?" upita Donohue tihim, napetim glasom, koji se ne čuje dalje
nego što bi trebao.
"Ako moraš."
"Moram. Riječ je o onom nevjerojatnom sporu, stari. Onom što gaje tvoja
neprežaljena vodila s Kennvjem K-om."
"Ne znam o čemu govoriš."
"Naravno da ne znaš. Trenutno to baš i nije najsretnija tema za razgovor.
Pogotovo ne dok se murjaci ovuda motaju. Naš savjet glasi: pometi to pod
tepih! Nije bitno. Bolje tako za sve nas. Uključivši i Kennvja." Podigavši glas:
"Izvanredno se držiš! Ništa osim beskrajna divljenja za njega; je li tako,
Gloria?"
"On je pravi natčovjek. Zar ne, Justine, dragi?" potvrđuje Gloria, spuštajući
pladanj s čašama džin-tonika na stol.
Naš savjet, prisjeti se Justin, još zureći u odvjetničko pismo. Ne njegov. Nego
njihov.
Otisnuta Tessina elektronička poruka Hamu:
Srce moje! Moje duboko grlo u ThreeBees kune se da su u puno goroj
novčanoj frci nego što itko sluti. Kaže da se u kući priča kako Kenny K
razmišlja iznajmiti sve ne-farmaceutske poslove nekakvome mutnom koncernu
sa sjedištem u Bogoti! Pitanje: može li prodati tvrtku a da ništa unaprijed ne
pita male dioničare? Ja sam još slabija u trgovačkom pravu od tebe - a to ti
dosta govori. Daj mi tumačenje, inače... Najviše te voli Tess.
No Ham nije imao vremena za tumačenja, čak i daje to mogao učiniti, odmah
ili poslije; vremena nije imao ni Justin. Klopot starijeg automobila što se vuče
prilaznom stazom, a nakon toga gromoglasno lupanje na vratima, natjerali su
Justina da skoči na noge i proviri kroza zatvorsku špijunku. Nađe se oko u oko
s dobro uhranjenim likom oca Emilija Dell'Ora, župnika, koji već bijaše
namjestio izraz sažaljive zabrinutosti. Justin mu otvori vrata.
"Ali što to radite, signor Justin?" krikne svećenik svojim opernim načinom i
zagrli ga. "Zašto moram od Marija taksista čuti da je muž pokojne signore
Tesse poludio od žalosti, pa se naziva Šveđaninom i zaključao se u vili? Čemu
služe svećenici, za ime Svevišnjega, ako ne da prave društvo ožalošćenima?
Da budu očevi teško pogođenim sinovima?"
Justin promrmlja nešto kako mu treba samoća.
"Ali vi radite!" usklikne župnik, vireći znatiželjno preko Ju-stinova ramena na
hrpe papira raspoređene sobom za ulje. "Čak i sad, u svojoj velikoj žalosti, vi
služite svojoj zemlji! Nije ni čudo što ste vi Englezi stvorili veće carstvo nego
Napokon!"
Justin mu ponudi nekakvo slabašno objašnjenje, kako diplo-matov posao nikad
ne završava.
"Ni svećenikov posao, sinko moj, ni svećenikov! Jer na svaku dušu koja se
okreće Stvoritelju, ima ih stotinu koje odlaze od Njega!" Približio se. "Ali
Signora je bila vjernica, signor Justin. I njezina majka dottoressa je vjerovala,
iako to neki osporavaju. S toliko ljubavi za ljude, svoje bližnje, kako netko
može posve začepiti uši za Božji zov?"
Justinu nekako pođe za rukom odvući svećenika od sobe za ulje i posjesti ga u
salon ledene vile. Pod poluoguljenim freskama spolno neodređenih kerubina
ponudio ga je jedno, pa drugom čašom vina, otpijajući oprezno iz svoje.
Nekako je prihvatio uvjeravanja dobrog oca daje Tessa sigurna ftVukama
Božjim. Pristao je bez opiranja da se za nju odsluži misa zadušnica i donirao
pristojnu svoticu fondu za obnovu crkve, a isto tako i za očuvanje divnoga
dvorca na gori, jednog od bisera srednjovjekovne Italije, za koji učeni
putopisci i arheolozi kažu da će se uskoro srušiti ako se - s voljom Božjom -
ne učvrste njegovi temelji i nosivi zidovi... Isprativši dobroga čovjeka do
njegova automobila, Justi-nu je bilo toliko stalo da ga ne zadržava te je
pasivno prihvatio njegov blagoslov prije no što se trkom vratio Tessi.
Čekala ga je prekriženih ruku.
Odbijam vjerovati u Boga koji dopušta patnje nevine dječice.
"Pa zašto se onda vjenčavamo u crkvi?"
Da smekšamo Njegovo srce, glasio je njezin odgovor.
KRMAČO! PRESTANI PUSITI DOKTOROV CRNI KURAC! VRATI SE
SVOM SMIJEŠNOM UŠKOPLJENOM MUŽU I PONAŠAJ SE PRISTOJNO!
ODMAH PRESTANI GURATI POSRANI NOS U NAŠE POSLOVE! AKO
NE PRESTANEŠ, BIT ĆEŠ USKORO MRTVA, TO TI SVEČANO
OBEĆAVAMO.
Običan list pisaćeg papira što gaje držao u drhtavim rukama nije htio smekšati
ničije srce. Poruka je otisnuta na računalu, golemim crnim velikim slovima.
Potpis, dakako, nedostaje. Začudo, nema pravopisnih pogrešaka. Učinak na
Justina bijaše tako nasilno snažan, tako optužujući, tako uspaljiv, daje na
nekoliko strašnih trenutaka posve izgubio strpljenje s njom.
Zašto mi nisi rekla!? Pokazala!? Pa bio sam ti muž, tvoj navodni zaštitnik,
tvoja druga polovica, kako se kaže!
Odustajem. Dižem ruke! Tebi zaprijete smrću preko poštanskog pretinca. Ti to
primiš. Pročitaš - jednom! Uf! Onda, ako si poput mene, držiš to podalje od
sebe jer je tako divljački, tako fizički odbojno te ne želiš da ti bude blizu lica.
No čitaš opet. I opet. Dok ne naučiš svaku riječ naizust. Kao i ja.
I onda, što činiš? Nazoveš me i kažeš: "Dragi, nešto se strašno dogodilo.
Moraš odmah doći kući"? Uskočiš u auto? Voziš kao pomamna do Visokog
povjerenstva, mašeš mi pismom pred nosom, natjeraš me otići Porteru? Vraga!
Ni blizu. Kao i obično, tebi je ponos na prvom mjestu. Ti mi ne pokažeš
pismo, ti mi ne kažeš za njega, ali ga niti ne spališ. Držiš ga u tajnosti. Staviš
na njega oznaku tajnosti i spremiš ga. Zakopaš ga duboko u ladicu svog radnog
stola, koji se ne smije dirati. Učiniš točno ono čemu bi se kod mene narugala:
spremiš ga među svoje papire, držeći se onoga što si kod mene ironično
nazivala plemenitaškom diskrecijom. Kako si mogla živjeti sama sa sobom
nakon toga - kako si nakon toga živjela sa mnom - tko bi to znao? Bog zna kako
si živjela sa smrtnom prijetnjom, no to je tvoja stvar. Pa, hvala ti. Hvala ti
puno! Hvala ti za konačni udarac u našem bračnom aparthejdu. Bravo! I još
jednom hvala.
Bijes ga ostavi isto tako brzo kako gaje bio i obuzeo; zamijenili su ga sram i
kajanje od kojih se znojio. Nisi to mogla podnijeti, je li tako? Nisi mogla
podnijeti da bi stvarno nekome pokazala prijeteće pismo. To bi pokrenulo
čitavu lavinu, koju ne bi mogla nadzirati. Sve to s Blumom, sa mnom. Bilo je
to previše za tebe. Štitila si nas. Sve nas. Naravno da jesi. Jesi li rekla Arnol-
du? Naravno da nisi. Jer bi te on pokušao nagovoriti da odusta-neš.
U duhu Justin korakne natrag od ovoga dobrodušnog razmišljanja.
Preslatko. Tessa je bila čvršća. Misli ledenim pragmatizmom. Misli kao vrlo
žestoka djevojka, koja se sprema ugrabiti svoj plijen.
Znala je da je postalo vruće. Prijetnja smrću je to potvrdila. Ne prijeti se
nikome smrću ako te taj netko nije ozbiljno ugrozio.
Zatražiti pomoć u toj fazi igre značilo bi predati se vlastima. Britanske su
vlasti bespomoćne. Nemaju vlasti, nemaju jurizdik-cije. Jedini bi izlaz bio
pokazati prijeteće pismo kenijskim vlastima.
No Tessa u kenijske vlasti nije imala povjerenja. Bila je duboko uvjerena i
često je to opetovala da pipci Moijeva carstva sežu u svaki kutak kenijskoga
društva. Tessa je svoj ulog, poput svojih bračnih dužnosti, stavila na Britance -
bilo to dobro ili loše (vidi njezine tajne dogovore s Woodrowom).
Onoga trenutka kad bi se obratila kenijskoj policiji, morala bi im dati popis
svojih neprijatelja, stvarnih i mogućih. Time bi bila zaustavljena njezina
potraga za počiniteljima velikoga zločina. Bila bi prisiljena prekinuti lov. A to
nikada ne bi učinila. Veliki joj je zločin značio više od vlastita života.
Isto vrijedi i za mene. Više od mojeg života.
Dok se Justin očajnički nastojao Uravnotežiti, pogled mu padne na rukopisno
adresiranu omotnicu što ju je u predživotu, u slijepoj žurbi, izvukao iz iste
srednje ladice Tessina radnog stola u Nairobiju u kojoj je pronašao praznu
kutijicu Dypraxe. Rukopis na omotnici bio mu je nejasno poznat, ali nije
odmah mogao utvrditi čiji je. Omotnica je bila otvorena. Unutra samo jedan
list plavoga listovnog papira Njezina veličanstva. Slova su odavala da se
pisalo na brzinu; tekst je odavao ne samo brzinu, nego i strast. * •/=a r.
Predraga Tessa, ti koju volim više od svega i uvijek ću te voljeti!
U ovo što ti pišem sam potpuno, posve uvjeren i samo sam u to siguran. Danas
si bila grozna prema meni, ali ni upola tako grozna kao ja prema tebi. Iz nas
oboje su govorile pogrešne osobe. Volim te, volim te, volim te! Žudim za
tobom i obožavam te toliko te se to ne da više podnijeti. Spreman sam ako si ti
spremna. Otresimo se oboje naših smiješnih brakova i pođimo kamo god želiš,
kad god želiš! Ako je i nakraj svijeta - što dalje, to bolje. Volim te!
Ovoga puta potpis nije nedostajao. Pisao je jasno i glasno slovima veličine
dovoljne za prijetnju smrću: SANDY. Zovem se San-dy, govorio je, i možeš
reći cijelom svijetu, vrag neka ga nosi!
Tu su i mjesto i datum. Čak i u raljama strasne, velike ljubavi, Sandy
Woodrow je ostao savjestan čovjek.

DVANAESTO POGLAVLJE
Prevareni muž Justin ukočeno zuri u posrebreni morski obzor na mjesečini i
dugim udisajima srče hladan noćni zrak. Ima osjećaj da je udahnuo nešto što ga
tjera na povraćanje, pa mora pročistiti pluća. Sandy ide od slabosti prema
snazi, rekla si mi jednom. Sandtj prvo zavarava samoga sebe, a onda sve nas...
Sandgje kukavica kome treba zaštita velikih gesta i velikih riječi; sve manje od
toga ostavlja ga nezaštićena...
Kad si sve to znala, za Boga miloga, zašto si sve to svalila sebi na glavu?
Pitao je more, nebo, oštri noćni vjetar.
Ništa nisam učinila, odgovorila je ozbiljno. Sandy je moje bezazlenoJlertanje
shvatio kao obećanje, isto tako kao stoje tvoje dobre manire držao slabošću.
Na tren si Justin dopusti luksuz: dopusti da ga hrabrost ostavi, kao što ga je
katkad, na dnu srca, znala ostaviti glede Ar-nolda. No u pamćenju mu se sve
počne komešati. Nešto što je pročitao jučer, sinoć, preksinoć... Ali što? Otisak
Tessine elektroničke poruke Hamu. Dugo e-pismo, malo preintimno za Justin
ukus na prvi pogled; zato ju je stavio na stranu, u mapu za zagonetke koje ću
rješavati kad budem dovoljno jak za suočavanje s njima. Vrativši se u sobu za
ulje, iskopa otisak i pogleda datum.
Otisak Tessine elektroničke poruke Hamu, poslane točno jedanaest sati nakon
što joj je Woodrow, suprotno pravilima Službe o uporabi službenoga pisaćeg
papira, iskazao strast spram ko-legine supruge na listu plavog papira Njezina
veličanstva:
Nisam više djevojka, Ham, pa je vrijeme da se okanim djevojačkih stvari. No
što djevojka radi, čak i kad je skotna? I sad sam naletjela na tog prvorazredni
turbo-ulizicu koji pada na mene. Problem je u tome što smo Amold i ja
napokon naišli na zlatnu žilu; točnije rečeno, na pravo sranje najsmrdljivije
sorte. Očajnički nam treba ta ulizica da zagovara našu stvar kod ljudi iz vlasti.
To je jedini put koji mogu podnijeti ako sam Justinova žena i lojalna Britanka,
što želim biti, unatoč svemu. Jesam li te čula kako govoriš da sam ista
nemilosrdna kučka koja voda muškarce na lancu, čak i kad su super-ulizice?
Nemoj to reći, Ham! Nemoj reći čak ni ako je točno. Šuti! Jer ja moram održati
svoja obećanja, a moraš i ti, srećo. Trebaš mi; trebam te da ostaneš uz mene
kao dobar, dragi prijatelj, što si mi uvijek bio. Ako nećeš, dobit ćeš od mene
najmokriju pusu od onda kad sam te u tvom mornarskom odijelcu gurnula u
Rubikon. Volim te, mili. Ciao! Tess.
P. S. Ghita kaže da sam živa kurva. No ne zna to izgovoriti kako treba, pa kaže
kuva, kao kruva, samo bez r. Puse, Tess (kuva)
Optuženica nedužna po optužnici, izriče on njoj. A ja se, kao i obično, trebam
sramiti.
Začudno umiren, Justin se vrati svom zagonetnom putovanju. Izvadak iz
zajedničkog izvješća Roba i Leslev Odjelu za kaznena djela počinjena u
inozemstvu Scotland Yarda, na pozornost načelnika Odjela, gosp. Franka
Gridleva. Ispitanik: Woodrow, Ale-xander Henry, voditelj ureda Visokoga
povjerenstva u Nairobiju; treći razgovor:
Ispitanik silom ustraje pri svemu za što drži da je mišljenje Sir Bernarda
Pellegrina, ravnatelja za Afriku u Ministarstvu vanjskih poslova, tj. da bi
svaka buduća istraga slijedom podneska Tesse Quayle nepotrebno ugrozila
odnose Vlade Njezina veličanstva s Republikom Kenijom te naškodila
britanskim trgovinskim interesima... Ispitanik odbija otkriti sadržaj
spomenutoga podneska, navodeći za to sigurnosne razloge... Ispitanik poriče
da bi išta znao o novom lijeku što ga prodaje Kuća ThreeBees... Ispitanik je
izjavio da bilo koji zahtjev za uvid u podnesak Tesse Quayle treba nasloviti
izravno na Sir Bernarda Pellegrina; to u slučaju da podnesak još postoji, u što
ispitanik nije siguran. Ispitanik je Tessu Quayle opisao kao zamornu, histeričnu
ženu, duševno nestabilnu kad je riječ o građi u vezi s njezinim humanitarnim
radom. Mi to tumačimo kao zgoda način za umanjivanje važnosti njezina
podneska. Zato molimo da se što prije od Ministarstva vanjskih poslova
službeno zatraže preslike svih podnesaka što ih je ispitaniku podnijela Tessa
Quayle.
Zapisano rukom na margini, crvenim crnilom, s potpisom: F. Gri-dley,
načelnik: RAZGOVARAO SA SIR B. PELLEGRINOM. ZAHTJEV ODBIJEN
IZ RAZLOGA NACIONALNE SIGURNOSTI.
Izresci iz stručnoga medicinskoga časopisa, različite razine stručne
šifriranosti, pisano prikladnim, prividno neutralnim izrazima o senzacionalnim
učincima novoga lijeka Dypraxe, "odsutnosti mutagenosti" kod njega i "dugom
poluživotu kod ispitanih štakora."
Izrezak iz Haiti Journal qf Health Sciences; u članku se izriču blage rezerve o
Dypraxi. U potpisu je pakistanski liječnik koji je vodio klinička ispitivanja
lijeka u haićanskoj klinici. Riječi "moguća toksičnost" Tessa je podcrtala
crvenom; navodi se spektar neželjenih, pa i opasnih nuspojava: zatajenje jetre,
unutarnje krvarenje, omamljenost, oštećenje očnoga živca.
Izrezak iz sljedećeg broja istoga časopisa, u kojem nekoliko znamenitih
liječnika, profesori na uglednim sveučilištima, zadaju snažan protuudarac,
navodeći tri stotine ispitanih slučajeva. U istom se članku siroti Pakistanc
optužuje za "pristranost," čak i za "neodgovornost prema pacijentima;" zaziva
se prokletstvo na njegovu glavu.
Rukopisni Tessin komentar: Svi do jednog ovi su "nepristrani" ugledni
stručnjaci vezani ugovorom za KVH: imaju visoku "promjenjivu proviziju" za
pronalaženje obećavajućih bioteh-noloških projekata diljem svijeta.
Izvadak iz knjige "Klinička ispitivanja" Stuarta Pococka, ispisan Tessinom
rukom (tako je ona obično pisala kad je željela nešto zapamtiti). Neki su
dijelovi podcrtani žarkocrveno, u suprotnosti s autorovim ozbiljnim stilom:
Kod mnogih studenata medicine, štoviše i kod mnogih liječnika praktičara,
postoji tendencija da previše vjeruju medicinskoj literaturi. Za ugledne
časopise, kao što je Lancet ili New England Journal oj Medicine drži se da
objavljuju nove medicinske činjenice, o čemu se nema što raspravljati. Takvu
naivnu vjeru u "medicinsko evanđelje" vjerojatno pothranjuje i dogmatski stil
kojim pišu mnogi autori. Pri tome se ne ističe dovoljno nesigurnost odnosno
nedovoljna provjerenost pojedinih teza.
(Tessina primjedba: Farmaceutske tvrtke stalno ubacuju članke u stručne
časopise, čak i tzv. kvalitetetne.)
Što se tiče izlaganja na znanstvenim skupovima i reklama farmaceutskih tvrtki,
mora se biti još sumnjičaviji... izgledi za pristranost su golemi.
(Tessina primjedba: Kako kažeArnold, velike farmaceutske tvrtke troše
strahovit novac na kupovanje znanstvenika i liječnika kako bi uveli i održali u
uporabi njihove proizvode. Birgit Je izvijestila kako Je KVH nedavno donirala
pedeset milijuna dolara Jednoj velikoj američkoj klinici, plus plaće i troškovi
za troje vrhunskih liječnika i šest znanstvenih novaka. Još je lakša i veća
korupcija na sveučilištima: profesorske katedre, bio-tehnološki labosi,
istraživački zavodi, itd. "Sve se teže nalazi nepotkupljeno znanstveno
mišljenje," kaže Arnold.) Dalje piše Stuart Pocock:
... uvijek postoji rizik da su autore uvjerili da pozitivne nalaze naglase više
nego je stvarno opravdano.
(Tessina primjedba: Za razliku od ostaloga tiska, medicinski i farmaceutski
časopisi nerado objavljuju loše vijesti.)
Kad se i objave negativni nalazi kliničkog ispitivanja, to će vjerojatnije biti
neki nepoznati usko specijalistički časopis, a ne jedan od glavnih
općemedicinskih. Sukladno tome, negativni nalazi nikad ne dolaze do tako
široke publike kao pozitivni.
Mnogim kliničkim testovima nedostaju osnovni preduvjeti
za nepristranost. (Tessina primjedba: Svrha im je dokazati unaprijed
postavljenu tezu, a ne preispitati je; dakle, nisu samo beskorisni - nego gore od
toga!)
Ponekad autori namjerno "prilagođavaju" podatke kako bi dobili pozitivne
rezultate.
(Tessina primjedba: Ovo je najvažnije!!!)
Izrezak iz londonskoga Sundaya Timesa - članak pod naslovom "Tvornica
lijekova ugrozila zdravlje bolesnika ispitujući lijek u bolnici". Članak sav
ispodcrtan, mnogi dijelovi zaokruženi Tes-sinom rukom; vjerojatno je faksiran
Arnoldu Blumu, jer iznad njega piše: Arniejesi li vidio OVO?!?
JEDNA od najvećih tvrtki za proizvodnju lijekova na svijetu ugrozila je stotine
pacijenata infekcijom koja može biti i smrtonosna. Tvrtka je zatajila bitne
obavijesti o sigurnosti njezina lijeka bolnicama u kojima se lijek ispitivao
diljem UK (ukupno šest bolnica), kao dio nacionalnoga kliničkog ispitivanja.
Ukupno je oko 650 ljudi u Britaniji bilo podvrgnuto pokusu što ga je
organizirao njemački farmaceutski div "Bayer." Pokus je proveden unatoč
činjenici daje tvrtka već prije provela istraživanja koja su pokazala da lijek
loše reagira u kombinaciji s drugima, što znatno umanjuje njegovu sposobnost
uništavanja bacila.
Rezultati tih prijašnjih istraživanja, do kojih su došli naši novinari, nisu na
početku kliničkog
ispitivanja predočeni britanskim bolnicama.
Uporaba lijeka, s čijim nedo-statcima nisu bili upoznati ni pacijenti niti
članovi njihovih obitelji. prouzročila je kod gotovo polovice onih na kojima je
iskušavan nakon operacije upokusnom središtu u Sou-thamptonu jednu inačicu
po život opasne infekcije.
"Bayer" je odbio priopćiti ukupan broj pacijenata koji su dobili
postoperativnu infekciju i broj umrlih, proglasivši te podatke poslovnom
tajnom.
"Ispitivanje su odobrile nadležne britanske zdravstvene vlasti, uz prethodno
mišljenje lokalnih etičkih odbora, "izjavio je "Baverov" glasnogovornik.
Oglas preko cijele stranice u četverobojnom tisku, istrgnut iz popularnog
afričkoga časopisa, s naslovom: JA vjerujem u čuda! U sredini prizora zgodna
mlada crna majka u duboko izrezanoj bijeloj bluzi i dugoj suknji; radosno se
osmjehuje. Sretno djetešce sjedi joj ukoso na krilu, s jednom ručicom na
majčinoj dojci. Sretna braća i sestre stisli su se uz majku, a zgodni otac se na-
dnio nada sve. Svi se oni, uključivši i majku, dive izvanredno zdravom djetetu
na njezinu krilu. Uz donji rub stranice nanizane su riječi: THREEBEES
TAKOĐER VJERUJU U ČUDA! Iz usta mlade
majke dolazi govorni oblačić, u kojemffiše: "Kad su mi rekli da mi dijete
boluje od tuberkuloze, molila sam se Bogu. A kad mi je moj liječnik rekao da
postoji Dypraxa©, znala sam da su moje molitve uslišane!"
Justin se vrati policijskom izvještaju.
Izvadak iz razgovora s ispitanicom PEARSON, Ghita Janet, lokalno
zaposlenom službenicom ureda Britanskoga visokog povjerenstva u Nairobiju:
S ispitanicom smo razgovarali tri puta: prvi put devet minuta, drugi četrdeset
pet i treći devedeset minuta. Na ispitaničin zahtjev razgovori su se vodili na
neutralnom terenu (prijateljičin dom) u diskreciji. Ispitanica ima dvadeset
četiri godine; Anglo-Indijka je po rođenju; obrazovana u katoličkim
djevojačkim školama u UK; usvojena kći oca odvjetnika i majke liječnice;
oboje roditelja (posvojitelja) pobožni katolici. Ispitanica je s odlikom
diplomirala pravo (britansko, američko i pravo zemalja Commonivealtha) na
Sveučilištu u Exeteru; očito je inteligentna i vrlo nervozna. Imamo dojam kako
nije samo duboko ožalošćena, nego i ozbiljno prestrašena. Primjerice,
ispitanica je dala nekoliko izjava što ih je poslije povukla, kao: "Tessa su ubili
jer su je samo tako mogli ušutkati." Ili: "Tko god se usudi suprotstaviti
farmaceutskoj industriji, završit će prerezana vrata." Ili: "Neke su tvornice
lijekova zapravo prodavači oružja u sjajnoj odori." Kad smo je pitali da
razradi te izjave, odbila ih je bilo čime potkrijepiti i zatražila neka ih
izbrišemo iz zapisnika. Također je odbacila mogućnost da bi BLUM mogao
biti počinitelj zločina na jezeru Turkani. BLUM i QUAYLE za nju nisu u
pitanju, nego su "dvojica najboljih ljudi na svijetu." Tko loše govori o njima
"ima pokvarenu maštu."
Pritisnuta daljim ispitivanjem, ispitanica se pozvala na svoju obvezu prema
Zakonu o čuvanju službene tajne, pa i na prisegu na šutnju što ju je dala
pokojnici. Na trećem i posljednjem razgovoru primijenili smo prema ispitanici
manje prijateljski pristup, rekavši joj da zadržavanjem obavijesti možda štiti
Tessine ubojice, nastojeći omesti potragu za BLUMOM. Čistopise zapisnika
razgovora prilažemo kao dodatke A i B. Ispitanica je pročitala zapisnike, ali ih
nije htjela potpisati.

DODATAKA

P: Jeste li ikad pratili Tessu Quayle na njezinim odlascima na teren?

O: Vikendom i u svoje slobodno vrijeme pf atila sam Arnoldai Tessu na
nekoliko odlazaka u sirotinjsko predgrađe Kiberu i u provinciju, kako bih
pomogla u terenskom zdravstvenom radu i vidjela podjelu lijekova. Ta vrsta
posla je glavna zadaća Arnoldove nevladine udruge. Za nekoliko lijekova što
ih je Arnold ispitivao pokazalo se da im je odavno prošao rok trajanja, pa su
se počeli razdvajati i mijenjati, iako su još donekle pomagali. Drugi su bili
neprikladni za bolesti koje su navodno liječili. Bili smo svjedoci jedne pojave
koja je uobičajena i drugim dijelovima Afrike. Naime, na pakiranjima nekih
lijekova popisi i opisi indikacija i kon-traindikacija su promijenjeni za Treći
svijet kako bi se uporaba tih lijekova proširila i na bolesti za koje njihova
uporaba nikako nije odobrena u razvijenim zemljama. Na primjer, sredstvo
protiv boli koje se u Europi i Sjevernoj Americi rabi za olakšanje boli
terminalnim bolesnicima od raka u Africi su davali za uklanjanje boli od
menstrualnih grčeva i slabijih boli u zglobovima. Kontraindikacije uopće nisu
bile navedene. Ustanovili smo također kako domaći liječnici, čak i kad
postave pravilnu dijagnozu, često propisuju pogrešnu terapiju jer im nedostaju
potrebne obavijesti.
P: Je li tvrtka ThreeBees bila jedan od takvih distributera lijekova?
O: Svi znaju kako je Afrika kanta za smeće svjetske farmaceutske industrije. A
ThreeBees je jedan od glavnih distributera farmaceutskih proizvoda u Africi.
P: Pa, je li se u ovom slučaju radilo o ThreeBees?
O: U izvjesnim je slučajevima ThreeBees bio distributer.
P: Distributer odgovoran za nepravilnosti?
O: Tako je.
P: U koliko slučajeva? U kojem postotku?
O: (nakon duga kolebanja): U svim.
P: Ponovite, molim vas. Vi, znači, hoćete reći daje tvrtka ThreeBees bila
distributer u svim slučajevima kad nešto nije bilo u redu s lijekovima?
O: Mislim da ne bismo trebali ovako razgovarati. Arnold je možda još živ.

DODATAK B

P: Koliko se sjećate, je li bio neki proizvod, neki lijek koji su Arnold

i Tessa smatrali posebno važnim? O: To ne može biti tako! Ne može. P: Ghita!
Pokušavamo shvatiti zašto je Tessa ubijena i zašto vi mislite da razgovorom o
toj temi ugroža%te Arnolda više nego što je već ugrožen.
O: Bilo je posvuda.
P: Što je bilo posvuda? Zašto plačete? Ghita!
O: Ubija ljude. Po selima. Po sirotinjskim predgrađima. Arnold je u to bio
čvrsto uvjeren. Ma to je dobar lijek - tako je on rekao. Treba im još možda pet
godina razvoja proizvoda i bit će stvarno dobar. Zamisao lijeka je neosporiva,
dobra zamisao. Kratka terapija, jeftin lijek, lagan za uzimanje. Ali previše su
žurili. Ispitivanja su bila tek djelomična. Ispitali su lijek na trudnim štako-
ricama, na majmunima, kunićima i psima. Nije bilo poteškoća. Kad su prešli
na ljude, onda su se već pojavili problemi. No dobro, to se uvijek tako
događa. I tu je upravo ta siva, neodređena zona koju izrabljuju farmaceutske
tvrtke. Tu dolazi statistika; a statistikom možete dokazati sve što hoćete.
Arnold je držao kako im se žurilo izbaciti lijek na tržište prije konkurencije.
Ima toliko zakona, pravilnika i ispitivanja da bi se pomislilo kako to nije
moguće, ali Arnold kaže kako se to cijelo vrijeme događa. Stvari izgledaju
posve drukčije kad ih se gleda iz raskošna ureda Ujedinjenih naroda u Ženevi
nego kad ste na terenu.
P: Tko to proizvodi?
O: Ja doista ne bih mogla nastaviti ovaj razgovor.
P: Kako se zove lijek?
O: Zašto nisu nastavili s testiranjima? Nisu Kenijci krivi. Ovdje se ne može
pitati - ovo je Treći svijet. Morate jednostavno uzeti što vam daju.
P: Je li to Dypraxa?
O (nerazumljivo)
P: Ghita! Molim te, smiri se i lijepo nam reci. Kako se zove lijek, čemu služi i
tko ga proizvodi?
O: U Africi je osamdeset pet posto slučajeva side u svijetu; jeste li to znali?
Koliko od njih ima pristup lijekovima? Jedan posto! To više nije humanitarno
pitanje! Nego gospodarsko! Muškarci ne mogu raditi. Žene ne mogu raditi! To
je heteroseksualna spolno prenosiva bolest. Zato i ima toliko siročadi! Ne
mogu prehranjivati obitelji! Ništa se ne događa! Samo umiru!
P: Dakle, riječ je o lijeku protiv side?
O; Ne dok je Arnold živ! ... To je sve povezano. Gdje je tuberkuloza, tu
sumnjaju i na sidu... Ne uvijek, ali najčešće... Tako kaže Arnold.
P: Je li Vanza uzimala taj lijek?
O: (nerazumljivo)
P: Je li Vanza umrla od toga?
O: Ne dok je Arnold živ! ... Jest, od Dypraxe. A sad van!
P: Zašto su išli na Leakevjevo nalazište?
O: Ne znam! Odlazite!
P: Zašto su zapravo išli u Lokichoggio? Mislim, osim seminara
za emancipaciju žena? O: Ništa ne znam! Prestanite! P: Tko je to Lorbeer? O:
(nerazumljivo)

PRIJEDLOG

Službeno zatražiti od Britanskoga visokog povjerenstva u Nairo-biju da se

svjedokinji da potpuna zaštita u zamjenu za potpuno svjedočenje. Moglo bi joj
se zajamčiti da nijedna obavijest koju bi dala o Blumovoj djelatnosti i o
pokojnici neće biti upotrijebljena tako da dovede Bluma u opasnost (naravno,
ako je živ).

PRIJEDLOG SE ODBIJA IZ SIGURNOSNIH RAZLOGA

F. Gridlev, načelnik
Naslonivši bradu na ruku, Justin se zagleda u zid. Sjećao se Ghite, druge
najljepše žene u Nairobiju. Tessine samozvane učenice, čiji je jedini san bio
dovesti pokvareni svijet na razinu obične građanske pristojnosti. Ghitaje ista
kao ja, ali bez mojih loših strana, znala je Tessa često reći.
Ghita, posljednja nevina duša na svijetu; glavu uz glavu s do zuba trudnom
Tessom, nad šalicom zelenoga čaja. Rješavaju svjetske probleme dok Justin,
besmisleno sretni skeptik i budući otac sa slamnatim šeširom obrezuje, plijevi
i bere po cvjetnim li-jehama; vezuje, zalijeva i izigrava sredovječnu englesku
budalu. "Pazi na noge, Justine!" doviknule bi mu uznemireno. Upozoravale su
ga na safari-mrave što u povorkama izlaze iz zemlje nakon kiše i kadri su ubiti
psa ili malo dijete golom silom svoje odlučnosti i brojnosti. U kasnoj trudnoći,
Tessa se bojala da bi mravi mogli zamijeniti njegovo zalijevanje s
neočekivanim pljuskom.
Ghita koju je stalno sve šokiralo: od katolika koji se protive kontracepciji u
zemljama Trećega svijeta i demonstrativno spaljuju prezervative na stadionu
Nyayo, preko američkih tvornica duhana koje stavljaju u cigarete što ih
proizvode mirisne tvari koje izazivaju navikavanje i od djece pušača stvore
ovisnik, do somalskih ratnih vođa koji bacaju kasetne bombe na
nebranjena sela i proizvođača oružja :%oji proizvode kasetne bombe.
"Tko su ti ljudi, Tessa?" šaptala bi povjerljivo. "Kakav je to mentalitet, molim
te? Je li riječ o istočnom grijehu? Ja mislim daje nešto puno gore. Istočni
grijeh podrazumijeva prvotno stanje nedužnosti. A gdje je danas nedužnost,
Tessa?"
No kad bi navratio Arnold, a vikendom je to često činio, razgovor bio postao
određeniji. Tri bi se glave skupile, lica poprimila napet izraz. Ako bi Justin iz
nestašnosti zalijevao preblizu a da bi se oni ugodno osjećali, napadno bi
počeli govoriti o sitnicama i nastavili tako sve dok ne bi otišao do udaljenije
cvjetne lijehe.
Policijsko izvješće o sastanku s predstavnicima Kuće ThreeBees u Nairobiju: ,
Tražili smo razgovor sa Sir Kennethom Curtissom i bilo nam je dano razumjeti
da će nas primiti. Kad smo stigli u sjedište Kuće ThreeBees, rekli su nam kako
je Sir Kenneth pozvan na žuran sastanak s predsjednikom Moijem. Nakon toga
mora odletjeti u Basel gdje će o zajedničkoj poslovnoj strategiji razgovarati s
poslovodstvom Karei Vita Hudsona (KVH). Predložili su nam da se sa svim
pitanjima koja imamo obratimo direktorici Odjela za prodaju farmaceutskih
proizvoda Kuće ThreeBees, gđi Y. Rampuri. Stigavši u njezin ured, doznali
smo da je odsutna iz obiteljskih razloga. Savjetovali su nam neka tražimo
sastanak sa Sir Kennethom ili gđom Rampuri nekoga drugog dana. Pošto smo
objasnili ograničenost vremena koje nam je na raspolaganju, ponudili su nam
sastanak s neimenovanim "višim upraviteljima" tvrtke. Nakon sat vremena
čekanja, konačno su nas primili gđa V Eber i gosp. D. K. Crick, oboje iz
Odjela za odnose s klijentima. Sastanku je pribivao i g. R R. Oakey, koji se
predstavio kao "odvjetnik iz Londona, koji trenutačno boravi u Nairobiju radi
drugih poslova."
Gđa Vivian Eber je visoka, privlačna crnkinja, dobi između 25 i 30 godina.
Završila je ekonomiju na jednom američkom sveučilištu.
Gosp. Crick dolazi iz Belfasta; sličnih je godina kao i gđa Eber; građenje
dojmljivo snažno; u govoru mu se lagano čuje sjevernoir-ski dijalekt.
Pitanja koja slijede ukazuju kako je gosp. Oakey, londonski odvjetnik, ista
osoba kao i Percv Ranelagh Oakey iz londonske tvrtke Oakey, Oakey &
Farmeloe. Gosp. Oakey je nedavno na sudu uspješno obranio nekoliko velikih
farmaceutskih tvrtki, tuženih radi odštetnih zahtjeva; među njima je i KVH. Mi
to nismo znali u doba razgovora.
V Dodatak za napomenu o D. K. Cricku.

ZAPISNIK SASTANKA

1. Isprike u ime Sir Kennetha K. Curtissa i gđe Y. Rampuri.

2. Izrazi žaljenja u ime ThreeBees (Crick) zbog smrti Tesse Quayle te
zabrinutosti za sudbinu dr. Arnolda Bluma.
ThreeBees (Crick): U ovoj je vražjoj zemlji svakim danom sve gore. To se
gospođom Quayle je zbilja užasno. Bila je fina dama koja si je stvorila ugled u
ovom gradu. A što se vas tiče, gospodo policajci, kako vam možemo pomoći?
Izvolite, stojimo vam na raspolaganju. Šef vas osobno pozdravlja i kaže neka
vam budemo pri ruci. On duboko poštuje britansku policiju.
Scotland Yard: Koliko nam je poznato, Arnold Blum i Tessa Quay-le podnijeli
su niz usmenih i pismenih predstavki ThreeBees u vezi s novim lijekom za
tuberkulozu koji prodajete; zove se Dy-praxa.
ThreeBees (Crick): Je li? Moramo to provjeriti. Znate, gospođa Eb-er je više
u odnosima s javnošću, dok sam ja na ispomoći iz drugog odjela; to je dio
velike reorganizacije kroz koju upravo prolazi naša tvrtka. Šef misli da je
svatko tko sjedi na mjestu čisti gubitak novca.
Scotland Yard: Ishod njihovih predstavki bio je sastanak gospođe Quayle,
doktora Bluma i više osoba iz vaše tvrtke u vašim prostorijama. Htio bih vas
pitati možemo li vidjeti bilješke s toga sastanka ili bilo koje druge spise s tim
u svezi.
ThreeBees (Crick): U redu je, Robe. Ovdje smo da bismo vam pomogli.
Jedino, gledajte... kad spominjete da su podnosili neke predstavke ThreeBees -
znate li možda o kojem se odjelu radi? Vjerujte mi, tih odjela ima vraški
mnogo!
Scotland Yard: Gospođa Quayle je slala pisma, obična i elektronička, osobno
Sir Kennethu, odnosno njegovu uredu, gospođi Rampuri i manje-više svima u
vašoj Upravi u Nairobiju. Isto vrijedi i za telefonske pozive. Neka pisma je
poslala telefaksom i dodatno običnom poštom. Neka je opet osobno uručila.
ThreeBees (Crick): Da. Krasno. Sad imamo odakle krenuti. A vi imate
preslike tih pisama, je li tako?
Scotland Yard: Trenutačno nemamo.
ThreeBees (Crick): Znate li tko je pribivao sastanku s naše strane?
Scotland Yard: Pretpostavljali smo da ćete to vi znati.
ThreeBees (Crick): O, joj! Što dakle imate?
Scotland Yard: Usmene i pismene izjave svjedoka da su takve predstavke
podnošene i da su se sastanci odvijali. Gospođa Quayle je išla tako daleko te
je posjetila Sir Kennetha na njegovoj farmi kad je prošli put boravio u Keniji.
ThreeBees (Crick): Maje li? E, to nisam znao. Je li imala dogovoreno?
Scotland Yard: Ne. :" .
ThreeBees (Crick): Pa tko ju je onda pozvao?
Scotland Yard: Nitko. Jednostavno se pojavila.
ThreeBees (Crick): Hrabra cura! Dokle je stigla?
Scotland Yard: Izgleda, nedovoljno daleko, jer je poslije toga presretala Sir
Kennetha ovdje, u uredu; no nije imala uspjeha.
ThreeBees (Crick): Ma vidi vraga! Opet, šef ima jako puno posla. Mnogi ljudi
puno usluga traže od njega. Većinom odu praznih ruku.
Scotland Yard: Ona nije od njega tražila uslugu.
ThreeBees (Crick): Onda stoje tražila?
Scotland Yard: Odgovore. Koliko nam je poznato, gospođa Quayle je Sir
Kennethu također predala opise nuspojava tog lijeka u slučajevima većeg
broja pacijenata - sve podrobno opisano.
ThreeBees (Crick): A tako? E, Bože dragi! Da, da. Nisam znao da ima
nuspojava. Ona je znanstvenica, je li? Doktorica? To jest, bila je - trebao sam
tako reći.
Scotland Yard: Bila je zabrinuta i angažirana pripadnica ljudskog društva,
pravnica i borac za ljudska prava. Također se puno bavila humanitarnim
radom.
ThreeBees (Crick): Kad kažetepredaia, što točno mislite pod time?
Scotland Yard: Mislim, donijela ih je osobno u ovo zgradu i predala ih osobno
Sir Kennethu.
ThreeBees (Crick): Dobila je potvrdu?
Scotland Yard {pokazuje potvrdu)
ThreeBees (Crick): Aha, dobro. "Primljen jedan omot." Pitanje je što je u
omotu. Opet, vi sigurno imate preslike opisa pojedinih slučajeva, naravno. To
sigurno imate.
Scotland Yard: Očekujemo da ćemo ih za nekoliko dana imati.
ThreeBees (Crick): Tako? Dakle, i mi bismo ih vrlo rado pogledali, zar ne,
Viv? Mislim, Duprcuca je trenutačno naš vodeći proizvod; šef ga zove našim
admiralskim brodom. Prema tome, ako je Tes-sa imala nekih zamjerki, onda mi
to zaista moramo znati i u skladu s time postupiti. Daje šef ovdje, on bi to sam
prvi kazao.
Problem je u tome što je on jedan odonih što stanuju u poslovnom mlažnjaku.
Jako me iznenadilo što se pristao susresti s njom, unatoč svemu. To mu nije
nalik. S druge strane, ako ste i vi toliko zauzeti koliko je on...
ThreeBees (Eber): Gledajte, Rob: mi imamo utvrđen postupak kad se klijenti
žale na bilo što u vezi s farmaceutskim proizvodima s našeg asortimana.
Morate znati kako mi nismo proizvođač, nego samo distributer. Uvozimo i
distribuiramo. Ako kenijska vlada odobri lijek, bolnice i domovi zdravlja su
njime zadovoljni u uporabi, onda mi djelujemo samo kao posrednici, znate. I tu
otprilike završava naša odgovornost. Naravno, pazimo na pravilno
skladištenje, na odgovarajućem stupnju temperature i vlažnosti i tako dalje. No
u načelu sve počinje i završava kod proizvođača i kod kenijske vlade.
Scotland Yard: A što je s kliničkim ispitivanjima? Zar ne provodite vi testove?
ThreeBees (Crick): Nikakve testove, nikakva ispitivanja. Bojim se da ovaj
zadatak iz svoje domaće zadaće niste obavili, Robe. Ne ako je riječ o
strukturiranim, pravim, znanstveno izvedenim testovima s dvije nadzorne
skupine. Eto, tako.
Scotland Yard: Pa o čemu je onda riječ?
ThreeBees (Crick): Kad je lijek jednom na tržištu neke zemlje, recimo Kenije,
onda se to ne radi. Kad se lijek jednom počne distribuirati na tržištu i imate
dečke iz domaćeg zdravstva sto posto za sebe, onda je. to gotova stvar. Tako je
to!
Scotland Yard: Dobro. Koje i kakve pokuse, ispitivanja, testove vi ipak vodite
ili izvodite? Ako to činite.
ThreeBees (Crick): Gledajte! Nemojte mi stavljati riječi u usta, u redu? Ako je
riječ da treba zabilježiti uspješnu uporabu nekog lijeka, recimo vrlo dobrog
lijeka kao što je ovaj, a pripremate se za početak distribucije tog lijeka u
drugoj zemlji - izvan Afrike - recimo u Sjedinjenim Američkim Državama,
onda da, slažem se, na neizravan način se ono što ovdje radimo može nazvati
pokusnom uporabom ili ispitivanjem. Ali samo u tom smislu. U smislu
priprema za situaciju koja je pred nama, pripreme za vrijeme kad će
ThreeBees i KVH zajedno ući na uzbudljivo novo tržište, o čemu sam vam
natuknuo. Pratite me?
Scotland Yard: Ne do kraja. Čekam riječ "zamorac."
ThreeBees (Crick): Hoću reći samo to daje, u interesu svih i u općem interesu,
svaki pacijent na neki način pokusni slučaj, za opće dobro svih nas. Nema
riječi o nekim "zamorcima." Dajte, molim vas!
Scotland Yard: Opće dobro zapravo znali američko tržište, je li tako?
ThreeBees (Crick): Do vraga! Ne. Hoću reći: svaki nalaz, svaki put kad nešto
zabilježimo, a zabilježimo svakog pacijenta... svi nalazi brižljivo se
pohranjuju, obrađuju i proučavaju u Seattleu, Van-couveru i Baselu, gdje se
sve to čuva za budućnost. Za buduće vrjednovanje proizvoda kad ga budemo
htjeli drugdje registrirati. Tako da nikad nema opasnosti od pogreške. Uz to,
kako sam već rekao, dečki iz kenijskoga zdravstva su stalno s nama.
Scotland Yard: I što rade - odnose mrtva tijela?
P. R. Oakey: Rob, ja sam siguran da vi to niste rekli. A mi nismo čuli. Doug je
bio vrlo iskren, otvoren i velikodušan dajući vam informacije. Možda i
previše. Izvolite, Leslev?
Scotland Yard: Dakle, što u međuvremenu radite s prigovorima? Bacate ih u
smeće?
ThreeBees (Crick): Uglavnom, Les, evo što radimo: proslijedimo iz
proizvođaču, Karei Vita Hudsonu. Zatim ili odgovorimo podnositelju
prigovora prema preporukama KVH, ili koji put KVH sam odgovori. Tako to
ide. Sad sve znate, Robe. Možemo li još nešto učiniti za vas? Možda da
dogovorimo sljedeći sastanak kad budete imali dokumentaciju koju nam kanite
predati?
Scotland Yard: Samo trenutak, molim. Prema našim informacijama, Tessa
Quayle i doktor Arnold Blum prošlog su studenog došli ovamo na vaš poziv -
na poziv ThreeBees - razgovarati o učincima vašeg proizvoda Dypraxe -
pozitivnim ili negativnim. Vašim su kolegama također predali preslike opisa
slučajeva što su ih prethodno poslali Sir Kennethu Curtissu osobno. Hoćete
reći da nemate nikakve bilješke s toga sastanka, da čak ne znate ni tko mu je iz
ThreeBees pribivao?
ThreeBees (Crick): Kojeg je to datuma bilo, Robe?
Scotland Yard: Prema dnevniku koji posjedujemo, vaša je tvrtka bila
predložila održavanje sastanka 18. studenog uli sati. Dogovor je obavljen
putem ureda gospođe Rampuri, direktorice vašeg Odjela za prodaju
farmaceutskih proizvoda. Za nju su nam kazali kako nas sada ne može primiti.
ThreeBees (Crick): Ništa ne znam o tome, moram priznati A ti Viv?
ThreeBees (Eber): Ni ja, Doug.
ThreeBees (Crick): Čujte, a zašto ne bih provjerio u Yvonninu rokovniku?
Scotland Yard: Dobra zamisao. Mi ćemo vam pomoći.
ThreeBees (Crick): Čekajte malo! Moram prvo dobiti njezino odobrenje,
dakako. Yvonne je velika faca. Ne mogu tek tako kopati po njezinom rokovniku
- isto kao što ne bih po vašem, Lesley.
Scotland Yard: Nazovite je! Na naš račun.
ThreeBees (Crick): Neće ići, Robe.
Scotland Yard: Zašto ne?
ThreeBees (Crick): Gledajte, Robe, Yvonne i njezin dečko su otišli na tu
veliku svadbu u Mombasu. Kad se kaže da je "odsutna zbog obiteljskih
poslova," onda su to veliki poslovi, znate. Je, je - to je vraški velika stvar,
vjerujte mi. Dakle, mislim da biste s njom mogli kontaktirati zbilja najranije u
ponedjeljak. Ne znam jeste li kad bili na svadbi u Mombasi, ali mogu vam
reći...
Scotland Yard: Dobro, nije važan rokovnik. Nego, što je sa dokumentima što
su ih ostavili kod nje?
ThreeBees (Crick): Mislite one takozvane opise slučajeva, o kojima ste prije
govorili?
Scotland Yard: Među ostalim.
ThreeBees (Crick): Pa, ako je riječ o pravim opisima slučajeva (i to je očito,
Robe), ako je riječ o stručnom raspravljanju o simptomima, indikacijama,
doziranju, nuspojavama i tako dalje, onda je, Robe, očito - kako smo već rekli
- daje to proizvođačev posao, u svakom pojedinom slučaju. To ide u Basel, ide
u Seattle, ide u Vancouver. Mislim - do vraga! Od nas bi to bilo zločinački
neodgovorno (je 1' da, Viv?) kad svaki takav slučaj ne bismo odmah
proslijedili stručnjacima na procjenu. To nije samo strategija ovdje u
ThreeBees. To je Sveto pismo.
ThreeBees (Eber): Svakako. Uopće nije u pitanju, Doug. Šef inzisti-ra na tome.
Onoga trena kad se pojavi problem, mi se povežemo sKVH.
Scotland Yard: Što nam vi to želite reći? To je smiješno! Što se dogodilo s
papirima koji su ovdje predani, za Boga miloga!?
ThreeBees (Crick): Kažem vam da smo vas saslušali i da ćemo pokrenuti
potragu, pa ćemo vidjeti što će izaći. Ovo nije britanska državna uprava,
Robe. Niti Scotland Yard. Mi ovdje ne spavamo s prokletim dosjeima! Imamo
boljih načina da provedemo vrijeme.
R R. Oakey: Rekao bih da ovdje imamo dvije stvari. Možda tri. Bilo bi ih
dobro razdvojiti. Prvo: koliko ste vi, dame i gospodo detektivi, sigurni da se
sastanak između gospođe Quayle i doktora Bluma s jedne, i predstavnika
ThreeBees s druge strane, zaista odigrao?
Scotland Yard: Kako smo vam već rekli, imamo pisane dokaze, pisane
Blumovom rukom, iz njegova rokovnika, daje preko ureda gospođe Rampuri
sastanak dogovoren za 18. studenoga.
E R. Oakey: Dogovoren je jedno, Leslev, a održan - sasvim nešto drugo.
Nadajmo se da gospođa Rampuri ima dobro pamćenje. Ona ima sudjeluje na
puno, zaista puno sastanaka, to možete biti sigurni. Druga stvar o kojoj sam
želio govoriti jest ton. Koliko možete reći, jesu li navodne predstavke imale
neprijateljski ton? Je li se možda, na primjer, moglo u zraku nanjušiti nešto što
je mirisalo na parnicu? O mrtvima... znamo to, ali po svemu što se priča o
pokojnoj gospođi Quayle, ona baš i nije bila osoba koja bi se bojala ući u
sukob, zar ne? Bila je također i pravnica, kako ste spomenuli. Doktor Blum je
pak, koliko sam shvatio, profesionalni nadzornik rada farmaceutske industrije.
Nisu njih dvoje bilo tko.
Scotland Yard: Pa što ako je ton bio neprijateljski? Ako je netko umro od tog
lijeka, imaju i pravo nastupati neprijateljski.
R R. Oakey: Dakle, Robe, očito je da ako je gospođa Rampuri nanjušila da
netko prijeti tužbom... ili još gore - ako je Šef to nanjušio, pretpostavimo li da
je doista primio taj pisan materijal, što je otvoreno pitanje, onda bi im svakako
prva stvar bila poslati to pravnom odjelu tvrtke. Onda pak morate pogledati na
sasvim drugom mjestu. Je li tako, Doug?
Scotland Yard: Mislio sam da ste vi iz pravnog odjela.
E R. Oakey {u šali): Ja sam zadnji izlaz, Robe. Ne prvi. Ja sam preskup za to,
jako preskup.
ThreeBees (Crick): Mi ćemo se ponovno sastati, Robe. Bilo nam je
zadovoljstvo. Idemo sljedeći put na ručak. Dobro, ne možete očekivati previše
romantike. No sve je onako kako sam vam rekao. Mi ovdje ne provodimo
cijele dane pospremajući papire. Kako Sef kaže, mi ovdje imamo puno
vrućega željeza, tek izvađena iz vatre; a željezo se kuje dok je vruće. Tako je
naša tvrtka doprla do ovoga stoje danas.
Scotland Yard: Zadržali bismo vas samo još trenutak, molim vas, gospodine
Crick. Htjeli bismo razgovarati s gospodinom imenom Lorbeer; vjerojatno je
on doktor Lorbeer; Nijemac, Švicarac, možda Nizozemac. Nažalost, ne znamo
mu ime, ali smo doznali kako je on tijesno povezan s prodajom Dypraxe u
Africi.
ThreeBees (Crick): Na čijoj strani, Lesley?
Scotland Yard: Zar je to važno?
ThreeBees (Crick): Pa je, svakako. Ako je Lorbeer doktor, kako vi smatrate,
onda je vjerojatnije da radi za proizvođača, a ne za nas. ThreeBees ne
upošljava liječnike, znate. Mi smo laici na tržištu. Prodavači. Dakle, opet
KVH, bojim se, Les.
Scotland Yard: Gledajte, recite nam samo poznajete li vi Lorbeer a ili ne.
Nismo u Vancouveru, Seattleu niti Baselu. Ovo je Afrika. To je vaš lijek i vaš
teren. Vi to uvozite, vi ga reklamirate, distribuirate i prodajete. Kažemo vam
daje Lorbeer povezan s vašim lijekom ovdje, u Africi. Jeste li čuli za Lorbeera
ili niste?
R R. Oakey. Mislim da ste čuli odgovor. Pokušajte kod proizvođača!
Scotland Yard: A žena s prezimenom Kovacs, vjerojatno Mađarica?
ThreeBees (Crick): Pokušajte pogledati u telefonski imenik, Robe.
ThreeBees (Eber): Ona je isto liječnica?
Scotland Yard: Je li vam prezime poznato? Nije sad važna titula. Je li itko od
vas čuo za neku žensku s prezimenom Kovacs? U vezi s prodajom toga lijeka?
Scotland Yard: Postoji još i doktorica Emrich. I s njom bismo voljeli
razgovarati.
P. R. Oakey: Izgleda da smo došli do zida, detektivi. Strašno mi je žao što vam
ne možemo više pomoći. Sve smo pokušali, ali izgleda da nam danas
jednostavno ne ide.
Primjedba dodana tjedan dana nakon sastanka:
Unatoč uvjeravanjima iz ThreeBees daje potraga u tijeku, izviješteni smo kako
nikakvi spisi, pisma, elektroničke ni telefaks-poruke od Tesse Abbott ili
Quayle ili Arnolda Bluma do sada nisu pronađene. Ljudi iz KVH poriču da bi
išta znali o tome, a isto tako i pravni odjel ThreeBees u Nairobiju. Naši
pokušaji da ponovno kontaktiramo s Crickom i Ebericom također su bili
bezuspješni. Crick "pohađa tečaj dopunske obuke u Južnoj Africi," a Eberica
je "premještena u drugi odjel." Njihovi nasljednici još nisu imenovani. Gđa
Rampuri i dalje ne može s nama razgovarati, zbog "unutarnje reorganizacije."

PRIJEDLOG:

Scotland Yard bi se trebao službeno izravno obratiti Sir Kennethu K. Curtissu

sa zahtjevom za potpunim odgovorom na pitanja o cijelom odnosu njegove
tvrtke s pokojnom Tessom Quayle i dr. Blu-mom. Također bi trebalo zahtijevati
od njega neka zapovjedi svom osoblju ozbiljnu i žurnu potragu za rokovnikom
gđe Rampuri i ne-stalim dokumentima, a sama gđa Rampuri neka se odmah
pojavi pred nama radi ispitivanja.
/Načelnik Gridley parafom potvrdio daje vidio izvješće, ali nije odredio
postupak, niti ima tragova daje proveden./
 DODATAK

Crick, Douglas (Doug) James; rođen u Gibraltaru 10. listopada 1970. (uveden
u Središnji popis počinitelja kaznenih djela pri Državnom odvjetništvu)
Ispitanik je izvanbračni sin Crick, Davida Angusa (Kraljevska ratna
mornarica, nečasno otpušten iz službe). Crick stariji izdržao je jedanaest
godina zatvorske kazne u britanskim zatvorima zbog više kaznenih djela,
uključivši i dva ubojstva. Sada živi (bogato) u Marbelli u Španjolskoj.
Crick, Douglas James (ispitanik) stigao je u Ujedinjeno Kraljevstvo iz
Gibraltara u dobi od devet godina; tada na očevoj (v. gore) skrbi; otac je
uhićen po iskrcaju. Ispitanik je predan u dječji dom. Dok je boravio u
domovima za odgoj djece i mladeži, ispitanik je više doba izvođen pred
malodobničke sudove i osuđivan za više kaznenih djela: preprodaju droge,
tučnjavu, nanošenje teških tjelesnih ozljeda i svodništvo. Bio je također
osumnjičen za sudioništvo u ubojstvu (banditska tučnjava) dvojice crnih
mladića u Nottingha-mu 1984., ali za to nije optužen.
Godine 1989. ispitanik je ustvrdio kako je odlučio promijeniti život te se
prijavio u policijsku službu. Nije primljen u službu, ali je, čini se, angažiran
kao honorarni doušnik.
Godine 1990. ispitanik se prijavio za profesionalnu službu u Britanskoj vojsci,
gdje je i primljen. Prošao je obuku za specijalne postrojbe. Zatim je dodijeljen
Britanskoj vojnoj izvještajnoj službi u Sjevernoj Irskoj. Bio je u civilu s činom
narednika. Nakon tri godine službe je degradiran na redova i nečasno otpušten
iz službe. Ostali podatci o njegovoj vojnoj službi i razlozima otpusta nisu
dostupni.
Premda nam je D. J. Crick (ispitanik) predstavljen kao službenik za odnose s
javnošću Kuće ThreeBees, donedavno je bio poznat kao vodeći član njihova
odjela za zaštitu i sigurnost. Navodno uživa osobno povjerenje Sir Kennetha
K. Curtissa, kome je puno puta služio kao osobni tjelesni čuvar, npr. pri
Curtissovim posjetima Perzijskom zaljevu, Latinskoj Americi, Nigeriji i
Angoli - samo u posljednjih godinu dana.
Izazivati Kennyja K-a na njegovoj Jarmi, dragi moj... govorio je Tim Donohue
iznad ploče za igru monopola u Glorijinu vrtu. Nazivati ga u nepristojno
vrijeme... slati mu gruba pisma... Moj ti je savjet: sve to pomesti pod tepih.
Oni ubijaju, rekla je Leslev u tami kombija u Chelseaju. No to si već
primijetio.
Dok su mu ta sjećanja još odzvanjala u glavi, Justin je vjerojatno zaspao za
stolom za brojanje novca, jer gaje u zoru probudila zračna bitka golubova
protiv galebova. Onda, kad je bolje pogledao, shvati daje suton, a ne zora.

TRINAESTO POGLAVLJE

Guido čeka na ulazu kućice u kojoj živi, u predugačkom crnom kaputu; školska
mu torba - naprtnjača stalno spada s ramena: nema se za što uhvatiti. U lijevoj
mršavoj ruci stišće limenu kutiju za sendviče i lijekove. Šest je sati ujutro.
Prve zrake proljetnoga sunca tkaju koprenu na travnatoj padini. Justin doveze
džip najbliže kućici stoje mogao. Guidova majka je gledala kroz prozor dok je
Guido, odbivši Justinovu ponuđenu ruku, uskočio na suvozačko sjedalo: ruke,
koljena, naprtnjača, limena kutija i skuti kaputa
- sve je to palo na Justinov bok poput ptičice na prvom letu.
"Koliko si me dugo čekao?" upitao je Justin, no Guido odgovori tek mrštenjem.
Guido je majstor autodijagnoze, podsjetila ga je Tessa, još pod jakim dojmom
nedavna posjeta dječjoj bolnici u Milanu. Kad je bolestan, Guido zove sestru.
Kad mu je jako zlo, zove sestru Annu. A kad misli da bi mogao umrijeti, zove
doktora. I svi oni dođu trčeći.
"U pet do devet moram biti na ulazu u školu," reče Guido kruto.
"Nema problema," odgovori Justin na engleskom, radi Guidova
samopoštovanja.
"Ako stignem prekasno, ući ću u učionicu bez daha. Prerano
- motat ću se okolo, pa ću postati sumnjiv."
"Shvatio," reče Justin pa zirne u zrcalo i vidje daje Guido blijed poput voska,
kao da mu treba transfuzija krvi. "Ako te zanima, radit ćemo u sobi za ulje, ne
u vili," ohrabri ga Justin.
Guido ne reče ništa, no dok je cesta izbila na obalu, boja mu se vratila u lice.
Ponekad ni ja ne mogu podnijeti njezinu blizinu, pomisli Justin.
Stolac je bio prenizak, a stol previsoK; pa Justin ode sam u vilu i donese dva
jastučića. No kad se vratio, zateče Guida kako opušteno barata opremom za
njezino prijenosno računalo: spaja telefonsku žicu s modemom, transformatore
s računalom i pisačem, na odgovarajuća mjesta spojne kabele adaptera i
pisača te konačno samog računala, s kojim je postupao s uznemirujućim
nedostatkom poštovanja: prvo je otvorio poklopac sa zaslonom, zatim grubo
utakne veliki utikač u računalo, ali ga nije - Bogu hvala - još drugim krajem
utaknuo u strujnu utičnicu. S istim viteškim samopouzdanjem Guido gurne na
stranu modem, pisač i sve ostalo što mu nije u tom trenutku trebalo, pa se uvali
na jastučiće na stolcu.
"U redu," navijesti on.
"U redu - što?"
"Uključi!" reče Guido na engleskom, pokazavši glavom na utičnicu na zidu,
blizu njegove desne noge. "Idemo!" I da Justinu strujni kabel s utikačem na
kraju. Justinovo i previše istančano uho i nehotice opazi nosni njujorški
prizvuk u Guidovu engleskom.
"Može li što poći po zlu?" upita uznemireno.
"Kao, na primjer, što?"
"Može li se dogoditi da zabunom nešto obrišemo ili uništimo?"
"Uključivanjem? Nikako!"
"Zašto ne?"
Guido širokom kretnjom obiju mršavih ruku obuhvati zrak iznad zaslona. "Sve
kaj je unutra, ona je sačuvala. Ak' nije sačuvala, onda joj nije trebalo, pa toga
nema. Zvuči razumno? Ili nerazumno?"
Justin u primozgu osjeti ubod neprijateljstva, što mu se uvijek događalo kad bi
mu se netko obratio kompjutoraskim nenormalnim žargonom.
"Dobro onda. Ako ti tako kažeš. Uključit ću." Pa čučne i ugura utikač u zidnu
utičnicu. "Da?"
"O, čovječe!"
Justin mlako ispusti kabel iz ruke, baš na vrijeme kako bi vidio da se na
zaslonu nije dogodilo baš ništa. Usta mu se osuše, zavrti mu se u glavi.
Napravio sam užasnu glupost. Ja sam nespretni idiot. Trebao sam dovesti
stručnjaka, a ne dijete. Trebao sam sam naučiti baratati tom prokletom
spravom. Zaslon se zatim osvijetli; pojave se nasmiješena crna djeca kako
mašu, nanizana pred domom zdravlja- dugom potleušicom s limenim
krovom; onda, umjesto njih, pogled iz zraka nđfaznobojne četverokute i ovale
razasute sivoplavim poljem.
"Što je to?"
"Sučelje."
Vireći Guidu preko ramena, Justin je čitao natpise što su pojavljivali na
zaslonu: My briefcase... Netivork neighborhood... Shortcut to Connect (Moja
aktovka, Mrežno susjedstvo, Prečica do Povezivanja). "I što sad?"
"Hoćeš vidjeti dokumente? Pokazat ću ti ih. Idemo na dokumente, pa čitaj."
"Hoću vidjeti stoje Tessa vidjela. Sve na čemu je radila. Hoću slijediti njezin
put i pročitati sve što tamo ima. Mislim da sam ti to dobro objasnio."
Bio je uznemiren pa mu je smetala Guidova nazočnost. Želio je Tessu samo za
sebe; ovdje, za stolom za brojanje novca. Želio je da njezino prijenosno
računalo nestane. Guido dovede strelicu na maleni četverokut u donjem
lijevom kutu Tessina zaslona
"Cime to radiš?"
"To je kuglica za upravljanje. Evo, ovdje je zadnjih devet dokumenata na
kojima je radila. Hoćeš da ti pokažem i ostale? Pokazat ću ti ostale, nema
frke."
Opet se pojavi četverokut, s naslovom Otvori spis, Tessini dokumenti. On opet
nešto pritisne.
"U ovoj kategoriji ima dvadeset pet dokumenata," reče on.
"Imaju li naslove?"
Guido se nagne nadesno, pozivajući Justina neka sam pročita:
Farmaceutika Zaraza Ispitivanja
farma - općenito zaraza - povijest Rusija
farma - onečišćenja zaraza - Kenija Poljska
farma - Treći svijet zaraza - liječenje Kenija
farma - nevladine org. zaraza -novo Meksiko
farma - mito zaraza - staro Njemačka
farma - suđenja zaraza - šarlatani Smrtni slučajevi
farma - novac Vanza
farma - prosvjedi
farma - licemjerje
farma - ispitivanja
farma - laži
farma - prikrivanje
Guido je pomicao strelicu i opet nešto pritiskao i tipkao. "Ar-riold. Tko je sad
pak taj Arnold?" zahtijevao je odgovor.
"Njezin prijatelj."
"I on ima svoje dokumente. Isuse, koliko ih samo ima!"
"Koliko?"
"Dvadeset. Više." Opet nešto učini s kuglicom. "Svaštarije. Je li to nešto
britanski?"
"Da, to je engleski. Možda nije američki, ali je svakako engleski," odgovori
Justin malo iznervirano. "Stoje to? Što to sad radiš? Ideš prebrzo."
"Ne idem prebrzo. Idem polako, zbog tebe. Pogledao sam u njezinu aktovku, da
vidim koliko ima mapa. Ima ih puno. Mapa jedan, mapa dva. Ima još mapa."
Pritisne opet. Guidov je lažni američki govor izluđivao Justina. Gdje li je
samo to pokupio? Gleda previše američkih filmova. Razgovarat ću s
ravnateljem škole. "Si videl ovo? Evo, ovo je kanta za smeće. U nju je stavila
sva kaj je mislila da treba bacit."
"Ali nije, izgleda. Nije to bacila."
"Kaj je tu, nije bacila. Kaj nije, to je." Opet malo tipkanja.
"Što je to AOL?" upita Justin.
"America-On-Line. Poslužitelj. Sve što je dobila preko AOL-a i sačuvala,
spremila je u ovom programu; isto tako i staru e-poš-tu. Za nove poruke moraš
izaći na Mrežu. Ako hoćeš poslati poruku, isto tako moraš na Mrežu. Ako nisi
uključen, nema poruka; ne primaš, ne šalješ."
"To znam. Očito je."
"Hoćeš na Mrežu?"
"Ne još. Hoću prvo vidjeti što ima ovdje."
"Sve?"
"Da."
"Onda ćeš to danima morati čitati. Možda i tjednima. Evo, samo dovedeš
strelicu na ime dokumenta koji trebaš i klikneš. Hoćeš sjest' di ja sjedim?"
"Jesi li sasvim siguran da ništa ne može poći krivo?" inzisti-rao je Justin,
sjedajući na stolac, dok je Guido, ustavši, stajao iza njega.
"Stoje spremila, spremila je. Kako sam rekao. Zašto bi to inače spremala?"
"I ja to ne mogu izgubiti?"
"Ma ne, čovječe! Ne možeš, osim ako stisneš gumb Izbriši. Čak i ako to
slučajno pritisneš, pitat će te: 'Justine, jesi li siguran da to želiš izbrisati?' Ako
nisi siguran, stisneš Ne. Kad to stisneš, znači: 'Ne, nisam siguran da želim,' i
sfe ostaje kako je bilo. To je to. Hajde!"
Justin oprezno tipka, probijajući se kroz Tessin elektronički labirint, s
instruktorom Guidom uz bok; pjeva mu na uho odsječne zapovijedi
kibernetskim njujorškim. Kad je postupak Justinu nov ili ga zbunjuje, on ga
zaustavlja i zapisuje redoslijed koraka, prema Guidovu nestrpljivu diktatu.
Novi obavijesni krajolici razotkrivaju mu se pred očima. Idi tamo, idi onamo,
sad se vrati natrag. Sve je to preveliko za mene, preširoko si otišla, nikad neću
pohvatati tvoje konce, govori joj on. Budem li i godinu dana iščitavao, kako ću
znati da sam našao što si ti tražila?
Informacije Svjetske zdravstvene organizacije.
Zapisnici s neznanih medicinskih stručnih skupova u Žene-vi, Amsterdamu i
Heidelbergu, pod pokroviteljstvom još jedne izbačene utvrde razvedenog
medicinskoga carstva Ujedinjenih naroda.
Reklamni prospekti koji hvale farmaceutske proizvode s neiz-govorivim
nazivima i njihove vrline u poboljšavanju i produživa-nju života.
Podsjetnici samoj sebi. Kratke zabilješke. Šokantni navod iz časopisa Time,
obrubljen uskličnicima, probušen u kutovima, gdje je bio pribijen za oglasnu
ploču pribadačama; pisan masnim velikim slovima, vidljiv i s druge strane
sobe svima koji imaju oči i ne odvraćaju pogled. Strašna opća tvrdnja koja
opravdava njezinu potragu za pojedinačnim:
U 93 KLINIČKA ISPITIVANJA ISTRAŽIVAČI SU NAIŠLI NA 691
NEGATIVNU REAKCIJU, ALI SAMO O NJIH 39 IZVIJESTILI SU
DRŽAVNE ZDRAVSTVENE VLASTI.
Cijela mapa posvećena PW. Što li je samo PW? Očaj. Vratite me papiru - to
razumijem. No kad je otvorio Svaštarije, eto opet PW - gleda ga ravno u lice.
Još jedan klik i sve je jasno: PW je kratica PharmaWatch, nevladinu udrugu sa
sjedištem u Kansa-su, prema vlastitom iskazu "u kibernetskom podzemlju,"
čija je "misija razotkrivati pretjerivanja i zloporabe farmaceutske industrije";
tu je i "nehumanost samozvanih humanista, koji pljačkaju najsiromašnije
zemlje".
Izvješća s takozvanih alternativnih skupova među prosvjed-nicima što su se
spremali okupiti u Seattleu ili Washingtonu kako bi iznijeli svoja stajališta
Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu.
Visokoparne riječi o "Velikoj američkoj korporacijskoj hidri" i "Čudovišnoj
prijestolnici". Smiješno drzak članak, Bog zna odakle preuzet: "Anarhizam je
opet u modi."
Još malo traženja i otvaranja i - evo napada na riječ humanost. To je Tessi bila
opscena riječ, otkrio je Justin. Kad god čujem riječ "humanost," povjerila je
Blumu u brbljavoj e-poruci, hvatam se za pištolj.
Svaki put kad čujem farmaceute kako opravdavaju ono što čine humanošću,
dužnošću spram čovječanstva, altruizmom - meni se povraća - i to ne zato što
sam trudna. To je zato što u isto vrijeme čitam kako američki farmaceutski
divovi pokušavaju produžiti rok svojih patenata kako bi očuvali monopol i
mogli tražiti koliko god im se prohtije novaca za svoje proizvode. State
Department im služi za zastrašivanje zemalja Trećega svijeta, kako ne bi
počele proizvoditi vlastite generičke proizvode za djelić cijene što je traže
poznata američka imena. Dobro, učinili su gestu glede lijekova za sidu, no to
je kozmetika. A što kažeš za...
Kažem da sve to znam, misli on, pa se vraća na osnovni izbornik, pa odatle ide
na Arnoldove spise.
"Što je ovo?" pita oštro, podigavši ruke s tipkovnice kao da želi skinuti sa
sebe odgovornost. Prvi put otkako se znaju, Tes-sa od njega traži lozinku kako
bi ga pustila unutra. Njezina je riječ konačna: LOZINKA, LOZINKA - kao
svjetleći znak javne kuće koji se pali i gasi.
"Sranje," reče Guido.
"Je li imala lozinku kad te učila kako se rukuje ovime?" upita Justin,
zanemarivši Guidovu nepristojnost.
Guido stavi lijevu ruku na usta, nagne se naprijed, pa desnom rukom utipka pet
znakova. "Mene," izjavi ponosno.
"Što to radiš?" upita Justin.
"Upisujem svoje ime: Guido."
"Zašto?"
"To je bila lozinka," kaže on na talijanskom, jer se i on počeo uzrujavati.
"Samo što I nije I, nego jedan. A O nije O, nego nula. Tessa je bila luda za te
stvari. U lozinci mora biti barem jedna brojka - to joj je bilo jako važno."
"Zašto vidim samo zvjezdice?"
"Zato jer neće da vidiš što piše: Giiido! Inače bi mi mogao viriti preko ramena
i doznati lozinku! Ali ovo ne radi! 'Guido' nije njezina lozinka!" Guido zagnjuri
lice među dlanove.
"Dobro, možemo pogađati," predloži Justin, nastojeći smiriti dječaka.
"Pogađati? Što? Kako? Koliko puta možeš pogađati? Mislim triput!"
"Hoćeš reći, ako ne pogodimo, stroj nas neće pustiti unutra," govori Justin,
nastojeći sad umiriti i sama sebe. "Hej, ti! Pokaži
se!" . •. -,:
"Ništa od toga!"
"Dobro. Gledaj: hajdemo razmišljati! Koje još brojke možemo načiniti od
slova?"
"Od naopakog E može nastati trica. S može postati petica. Ima ih pet-šest. Ma
više! Užas," govori Guido, i dalje između dlanova.
"I što se zapravo dogodi kad ispucamo sva tri pokušaja?" "Zaključa se i neće
nam više dati nijedan pokušaj. A što si mislio?"
"Nijedan? Nikad više?"
"Nikad."
Justin začuje laž u njegovu glasu, pa se nasmiješi.
"Ti, dakle, misliš da će nam dati samo tri pokušaja?"
"Gle, ja nisam leksikon, znaš. Nisam ni priručnik. Što ne znam, ne govorim.
Možda su tri. Možda deset. Moram u školu. Možda bi trebao zvati telefonsku
pomoć."
"Misli! Poslije Guida, što joj je najdraže?"
Guidovo je lice napokon izronilo iz dlanova. "Ti. A tko drugi? Justin!"
"Ne bi ona to učinila." "Zašto?"
"Zato što je ovo njezino kraljevstvo, a ne moje." "Samo nagađaš! Smiješno.
Pokušaj Justin. Znam da sam u pravu!"
"Ne. Nakon Justina, što bi joj bilo sljedeće najdraže?"
"Nije bila moja žena, ne znam. Nego tvoja!"
Justin pomišlja na Arnold, zatim Vanza. Pokušava Ghita, utipkavši I kao 1.
Ništa se ne događa. Zafućka živčano, stoje značilo kako ga ova djetinjasta igra
nadilazi; no to je zato što mu misli hitaju u svim smjerovima, a on ne zna kojim
je pravi. Pomišlja: Garth, njezin pokojni otac, Garth, njihov pokojni sin;
odbacuje oboje, iz estetičkih i emocionalnih razloga. Pomisli i na Tessa - ali
ne, ona nije bila egocentrik. Pomišljala ARNO1D, ARNOLD, ARN01D - opet,
Tessa ne bi to učinila: zar ne bi bilo glupo staviti Arnolda kao lozinku za
Arnoldove spise? Poigrava se s Maria (ime njezine majke), onda Mustafa,
zatim Hammond, no nekako nijedno od toga mu ne nadolazi kao dobra zaporka
ili lozinka. Pogleda u Tessin grob: vidje kako žute frezije na poklopcu lijesa
nestaju pod grudama zemlje crvenice. Vidje Mustafu kako stoji u
Woodrowljevoj kuhinji, držeći ih čvrsto, kao buket. Vidje sama sebe sa
slamnatim šeširom kako ih njeguje u vrtu u Nairobiju, zatim opet ovdje na
Elbi. Unese riječ/rezi/a, otipkavši 1 umjesto I: FREZ1JA. Na zaslonu:, ali
ništa se ne dogodi. Izbriše, pa unese opet isto, no dodavši još jednu znamenku:
FREZIJA.
"Hoće li me još pustiti?" upita tiho.
"Ja imam dvanaest godina, Justine! Dvanaest!" vikne dječak, pa se malo
opusti. "Imaš možda još jedan pokušaj. A onda pada zastor. Odustajem. To je
njezino računalo. Tvoj. Ja sam izvan igre."
Unese/režija još jednom, no ovoga puta vrativši I u I: FRE-7IJA. Odjednom se
pred njim otvori nedovršen polemični ogled. Uz pomoć svojih žutih frezija
napao je Arnoldove spise i našao nešto o ljudskim pravima. Guido skakuće i
pleše po sobi.
"Imamo ga! Rekao sam ja! Sjajni smo! Ona je sjajna!"
Zašto su afrički homoseksualci zaključani u ormar?
Čujmo prvo opuštene riječi velikoga prosuditelja javne pristojnosti,
predsjednika Daniela Arapa Moija:
"Riječi kao što su 'lezbijstvo' i 'homoseksualnost' ne postoje u afričkim
jezicima." (1995.)
"Homoseksualnost se protivi afričkim moralnim, društvenim i vjerskim
normama. I religije ju osuđuju kao teški grijeh." (1998.)
Ne iznenađuje onda što se i kenijski Kazneni zakonik poslušno slaže sa svojim
predsjednikom, sto posto. Članci 162.
- 165. Određuju OD PET DO ČETRNAEST GODINA ZATVORA za
protuprirodni blud. Zakonik dalje određuje:
- prema kenijskom zakonu, svaki je spolni odnos među muškarcima kazneno
djelo;
- za spolne odnose među ženama kenijski zakon nije ni čuo.
Koje su društvene posljedice ovakvoga pretpotopnog stajališta?
- homoseksualni muškarci se žene ili infiaju veze sa ženama kako bi prikrili
svoju pravu spolnu usmjerenost;
- žive jadno, a isto tako i njihove supruge;
- homoseksualcima se ne nudi nikakav spolni odgoj ni izobrazba, čak ni s
obzirom na dugo poricanu, a plamteću epidemiju side u Keniji;
- pojedini dijelovi kenijskoga društva žive skriveni i u nametnutu licemjerju.
Liječnici, odvjetnici, poslovni ljudi, svećenici, čak i političari žive u strahu od
ucjene i uhidbe.
- stvorio se i sam se održava začarani krug korupcije i pritiska; on vuče
kenijsko društvo sve dublje u ponor.
Tu članak prestaje. Zašto?
Zašto je, za ime Božje, nepotpuni polemički članak o pravima homoseksualaca
spremljen pod Arnoldove spise i zaključan lozinkom?
Justin se trgne: sjetio se da je Guido pokraj njega. Vratio se sa svojih duhovnih
hodočašća te se sad nagnuo naprijed, zabezeknuto buljeći u zaslon.
"Vrijeme je da te odvezem u školu," trijezno će Justin.
"Ne moramo još ići! Imamo još deset minuta! Tko je taj Ar-nold? Je li on
peder? Što zapravo pederi rade? Mama bi se izderala na mene kad bih nju
pitao."
"Idemo odmah. Možemo naići na traktor koji nećemo moći preteći."
"Samo da otvorim njezin poštanski sandučić. Dobro? Možda joj se netko javio.
Možda je Arnold pisao. Zar ne želiš vidjeti što ima u njezinoj pošti? Možda je
tebi poslala poruku koju nisi pročitao. Mogu, dakle, otvoriti poštu? Da?"
Justin nježno stavi ruku Guidu na rame. "Bit će sve u redu. Nitko ti se neće
smijati. Svatko s vremena na vrijeme izostane iz škole. Nećeš od toga ispasti
invalid. Naprotiv, to te čini normalnim. Hajde, idemo sad u školu. Pregledat
ćeš njezin sandučić kad se vratiš."
Vožnja do Guidove škole i natrag trajala je dobar sat vremena; za to si vrijeme
nije dopustio nikakvih uzleta mašte ni preuranjenih spekulacija. Vrativši se u
sobu za ulje, nije pošao k računalu, nego ka hrpi papira što mu ih je Leslev
dala u kombiju pred kinom. Krećući se znatno sigurnije nego kad je morao
rukovati računalom, lako se probio kroz papire do preslike pisma pisana
nespretnim rukopisom na papiru nacrte koji mu je upao u oči već pri prvom
ratnom pohodu na Tessine papire. Nedatira-no. "Primijetili su ga," prema
prikvačenoj bilješci s Robovim pa-rafom, među stranicama medicinske
enciklopedije što su je istražitelji našli na kuhinjskom podu u Blumovu stanu,
gdje su je bacili Irustrirani provalnici. Pisaći papir izblijedio i star. Omotnica
naslovljena na poštanski pretinac Blumove nevladine udruge. Poštanski žig
otoka Lamua, drevne arapske tržnice robova.
Moj predragi Arni,
Ja neču nikad zaboravim našu ljuba/ili tvoje zagrljaje i dobrotu prema meni
moj nadražiji prijatelju. Koja sreča i blagoslof za mene što ti dao čast našem
Ijepom otoku za praznike! Moram ti rečfala, ali ja Bogu zafalim za tvoju
veljikodušnu Ijubaf i poklone i znanje što ja imat kad budem na studij
zafaljujuć tebi, Jala ti i za motor. Za tebe moj dragi čovječe ja radim danju i
noću, i uvjek mi je u srdcu drago znati da moj dragi je sa mnom na svaki korak.
On mene grli i voli.
A potpis? Justin se pomuči dešifrirati ga, baš kao i Rob prije njega. Stil pisma
navodio je na pomisao da je to pisala ruka navikla pisati arapskim slovima -
potezi su dugi, obline dovršene. Potpis je cvjetast, čini se daje po suglasnik na
oba kraja, a između samoglasnik: Pip? Pet? Pat? Dot? Beskorisno je nagađati.
Po svemu se čini kako je to zapravo arapski potpis.
Tko je to pisao - žena ili muškarac? Bi li neobrazovana Arap-kinja s Lamua
zbilja imala hrabrosti tako pisati? Bi li vozila motorkotač?
Prešavši sobom do stola od borovine, Justin sjedne pred prijenosno računalo.
No umjesto da opet otvori Arnoldove spise, on se samo prazno zagleda u
zaslon.
"Koga zapravo Arnold voli?" upitao ju je s hinjenom opuštenošću, kao da mu
je odgovor nebitan, dok su ležali jedno uz drugo na postelji jedne vruće
nedjeljne večeri u Nairobiju. Arnold i Tessa su se istog tog jutra vratili sa
svojega prvog zajedničkog odlaska na teren. Tessa ga je proglasila jednim od
najvećih iskustava u životu.
"Arnold voli cijelo čovječanstvo," odgovori ona. "Nitko nije izuzet."
"On isto tako i spava s cijelim čovječanstvom?"
"Možda. Nisam ga pitala. Hoćeš da ga pitam?"
"Neće biti nužno."
"Sigurno?"
"Sasvim sigurno."
I poljubi ga. Pa ga opet poljubi. Dok ga poljupcima nije vratila u život.
"I nemoj me to nikad više pitati," reče mu ona, dodavši to kao da se toga
naknadno sjetila, ležeći s glavom u njegovu pazuhu, udova obavijenih oko
njegovih. "Recimo samo da je Arnold ostavio srce u Mombasi." Pa se upije u
njega, pognute glave i ukočenih ramena.
U Mombasi? Ili u Lamuu, kojih dvjesto kilometara uz obalu?
Vrativši se za stol za brojanje novca, Justin među spisima izabere Leslevin
osobni dosje "BLUM, Arnold Moise, doktor medicine, nestala žrtva ili
osumnjičenik." Nema skandala, neoženjen, nema nevjenčane supruge niti stalne
pratilje. U Alžiru je živio u domu za mlade liječnike obaju spolova u
samačkom smještaju. Njegova organizacija nema zabilježenu nikakvu njegovu
partnericu. Najbliži rod: adoptivna sestra, koja živi u Bruggeu u Belgiji.
Arnold nikad nije tražio pokrivanje troškova puta ili smještaja za drugu osobu,
niti je ikada tražio drukčiji smještaj, osim sa-mačkoga. Blumov stan u
Nairobiju Leslev je opisala kao "ne samo samački, nego redovnički; u zraku se
snažno osjeća apstinencija." ŽMo je sam, bez posluge. "U privatnom je životu
živio bez komfora, čak i bez tople vode."
"Čitav Klub 'Muthaiga' je uvjeren kako je Arnold napravio naše dijete,"
informirao je Justin Tessu, savršeno prijateljski, dok su jeli ribu u indijskom
restoranu na rubu grada. Ona je četiri mjeseca trudna. Makar se to ne bi reklo
prema tijeku njihova razgovara, Justin je luđi za njom nego ikad.
"Tko je to čitav Klub 'Muthaiga'?" pita ona.
"Elena Grkinja, rekao bih. Preneseno Gloriji, odatle Woodro-wu," nastavlja on
veselo. "Što bih ja trebao poduzeti, nije mi posve jasno. Možda bih te trebao
odvesti u klub i voditi ljubav s tobom na biljarskom stolu."
"Onda je to dvostruka opasnost, je li tako?" reče ona zamišljeno. "I dvostruka
predrasuda."
"Dvostruka? Zašto?"
Ona prekine, spusti pogled i blago odmahne glavom. "Sve su to gadovi puni
predrasuda - ostanimo pri tome."
Tada je učinio kako je tražila. Ali sada - ne više.
Zašto dvostruka, pitao se, zureći u prazan zaslon.
Jednostruka opasnost je preljub s Arnoldom. Ali zašto dvostruka? Što je
drugo? Njegova rasa? Arnold je žrtva dvostruke diskriminacije: zbog
navodnoga preljuba i zbog rase?
Možda.
Osim ako...
Osim ako je iz nje opet govorio hladnokrvna pravnica: pravnica koja je
odlučila zanemariti prijetnju smrću radije nego prekinuti potragu za pravdom.
Osim ako je prva predrasuda ne protiv crnca koji navodno spava s udanom
bjelkinjom, nego protiv homoseksualaca općenito, kojima je Blum pripadao,
makar to njegovi mrzitelji nisu znali.
Ako je tako, hladnokrvna pravnica vruća srca ovako je zaključivala:
Prva opasnost: Arnold je homoseksualac, ali lokalne predrasuda mu to ne
dopuštaju priznati. Kad bi priznao, ne bi mogao nastaviti s humanitarnim
radom, jer se Moi gnuša nevladinih udruga jednako koliko mrzi
homoseksualce; u najmanju bi ruku Arnolda izbacio iz zemlje.
Druga opasnost: Arnold je prisiljen živjeti u stalnoj laži i prijevari (vidi
njegov nedovršeni članak). Umjesto da objavi svoju spolnu usmjerenost, iz
nužde je prihvatio pozu zavodnika, prihvaćajući time kritiku rezerviranu za
heteroseksualne preljub-nike.
Dakle: dvostruka opasnost.
Na koncu, zašto Tessa i opet nije tu tajnu povjerila svome voljenom mužu,
umjesto što ga je ostavila neka se sam nosi s nečasnim sumnjama što ih neće,
ne smije, ne može priznati nikome, čak ni samome sebi - pitao je Justin opet
prazni zaslon.
Prisjetio se imena tog indijskog restorana, koji joj je bio vrlo drag. Haandi.
Valovi ljubomore, što ih je Justin tako dugo zaustavljao, odjednom su probili
brane i opkolili ga. No bila je to ljubomora nove vrste: ljubomora na Tessu i
Arnolda koji su, eto, i tu tajnu skrivali od njega, skupa sa svim ostalima.
Namjerno su ga isključili iz svojega povjerljivoga kruga, u kojem su bili samo
njih dvoje, ostavivši da ga viri preko zida kao voajer, nikad ne znajući - unatoč
svim njezinim uvjeravanjima - da se nema što vidjeti; da - kako je Ghita htjela
objasniti Robu i Leslev prije nego se uplašila i ušutjela - nije bilo među njima
nikakve iskre; daje jedini njihov odnos bio samo isključivo bratsko-sestrinski
odnos kakav je Justin opisao Hamu, iako na dnu srca ni sam nije posve u to
vjerovao.
Savršen čovjek, nazvala je Tessa jednom Bluma. Čak ni skeptični Justin nikad
nije o njemu drukčije razmišljao. Muškarac koji u svakom od nas dira onaj
skriveni homoerotični živac, rekao je jednom Tessi, nevin u svom neznanju.
Lijepe pojave i lijepih riječi. Ljubazan prema prijateljima i neznancima. Lijep
u svemu: promuklu glasu, okrugloj sijedoj bradi, pa do velikih crnih očiju
dugih vjeđa, čiji pogled nikad ne skreće sa sugovorni-kova lica, govorio on ili
slušao. Lijep u rijetkim i savršeno prikladnim gestama kojima je pratio svoja
pametna, lijepo izložena, inteligentna mišljenja. Lijep od glave do skladno
oblikovanih gležnjeva; perolaka tijela, vitka i gipka kao u plesača, a opet
strogo disciplinirana. Nikad nije bio bezobrazan, nikad nestrpljiv, nikad
sarkastičan, iako je na svakoj zabavi i svakom sastanku susretao Zapadnjake
takve neznalice da je Justinu bilo neugodno umjesto njega. Čak su i starješine
Kluba 'Muthaiga' govorili: taj Blum... e, Bože moj, u naše dane nisu pravili
takve crnce; nije ni čudo što je Justinova curica od žene pala na njega.
Pa zašto me onda, zbog te njegove svetosti, nisi izbavila od moje muke? Pitao
je bijesno Tessu - ili prazni zaslon.
Zato što sam imala povjerenja u tebe i očekivala da i ti imaš povjerenja u
mene.
Ako si mi vjerovala, zašto mi nisi rekla?
Zato što ne želim iznevjeriti prijatelje i reći što su mi oni rekli u povjerenju.
Od tebe tražim da to poštuješ i diviš mi se zbog toga. Da mi se diviš naveliko i
uvijek.
Zato što sam odvjetnica; zato, kad je riječ o tajnama - u usporedbi sa mnom, i
grob je brbljav.

ČETRNAESTO POGLAVLJE
A tuberkuloza je veliki posao: pitajte Karei Vita Hudson. Za koji će dan u
najbogatijim zemljama izbiti pandemija tuberkuloze. Dypraxa će zarađivati
milijarde dolara - san svakoga dioničara. Sušica, Bijela smrt, Veliki
izjednačitelj ne ograničava se više na prezrene na svijetu. Čini što je činila i
prije stotinu godina. Lebdi poput prljava oblaka nad vlastitim obzorom
Zapada, premda su žrtve još zapadni siromasi.
- Jedna trećina svjetskoga pučanstva zaražena je bacilom. Tessa to govori
svom računalu, podcrtavajući dok piše.
- U Sjedinjenim Američkim Državama učestalost je porasla za dvadeset posto
u posljednjih sedam godina...
- Jedan neliječeni bolesnik zarazi bolešću između deset i petnaest ljudi
godišnje.
- Zdravstvene vlasti grada New Yorka isposlovale su ovlast da zatvore žrtve
TBC-a koje neće dragovoljno u izolaciju.
- Danas je 30% poznatih slučajeva TBC otporno na lijekove.
Sušica se ne rađa u nama, čita Justin. Dobivamo je od lošeg daha, loših
životnih uvjeta, loše higijene, loše vode i loše javne uprave.
Bogate je zemlje mrze, jer su mrlja na njihovu inače savršenu kućanstvu;
siromašne je zemlje mrze, jer je za mnoge od njih istoznačna sa sidom. Neke
države odbijaju priznati da toga kod njih uopće ima, radije poričući nego da
žive u sramoti.
U Keniji, kao i u drugim afričkim zemljama, učestalost tuberkuloze se četiri
puta povećala od pojave virusa side.
Arnoldova elektronička poruka ča^ja o praktičnim poteškoćama liječenja
bolesti na terenu:
- Dijagnoza: teško se i sporo postavlja. Pacijenti moraju više dana zaredom
donositi uzorke ispljuvka.
- Laboratorijske pretrage nužne, ali mikroskopi su često pokvareni ili
ukradeni.
- Nema bojila za otkrivanje bacila: bojilo prodano, popijeno, potrošeno, novo
nenabavljeno.
- Liječenje traje osam mjeseci. Pacijenti kojima je bolje nakon mjesec dana
napuštaju terapiju ili prodaju tablete. Bolest se zatim vraća u obliku otpornu na
lijekove.
-Tablete protiv TBC prodaju se na afričkim crnim tržištima kao lijekovi protiv
spolno prenosivih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija inzistira da
pacijenta treba promatrati dok uzima i guta tabletu. Naime: na crnom tržištu
tableta se prodaje "mokra" ili "suha," ovisno je li bila u nečijim ustima...
Naknadno dodano, oštro:
Od TBC umire više majki nego od bilo koje druge bolesti. U Africi žene
uvijek loše prolaze. Vanza je bila zamorac i postala je žrtva. Cijela sela Vanza
bila su zamorci.
Izrezak članka na četvrtoj stranici International Herald Tribu-nea:
"Zapad je također žrtva TBC otporne na lijekove" - Donald G. McNeil Jr.,
New York Times Service; neke dijelove podcrtala Tessa.
AMSTERDAM: Smrtonosna varijanta tuberkuloze, otporna na lijekove, sve je
češća ne samo u siromašnim zemljama, nego i na bogatom Zapadu. prema
izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije i nevladinih udruga za borbu
protiv tuberkuloze.
"To je poruka, pazite, dečki, ovo je ozbiljno," kaže dr. Marcos Espinal, glavni
autor izvješća. "U budućnosti nas možda čeka velika kriza." (...)
No najmoćnije oružje što ga međunarodna zdravstvena zajednica ima za
prikupljanje novca jest činjenica da će se. ne zaustavi li se rastući broj
slučajeva u Trećem svijetu, pojedini sojevi spojiti u nešto neizlječivo i vrlo
zarazno, što će napasti Zapad.
Tessina napomena, napisana začuđujiiee uzdržano, kao da se namjerno klonila
osjećaja:
"Arnold kaže: Ruski useljenici u SAD, osobito oni koji dolaze ravno iz
sabirnih kampova, nositelji su svih vrsta TBC otporne na više različitih
lijekova - zapravo u većem postotku nego ovdje u Keniji, gdje takva
tuberkuloza NE znači ujedno i HlV-pozi-tivnost. Njegov prijatelj u području
Brooklvn's Bay Ridge liječi nekoliko teških slučajeva; brojke su već sada
zastrašujuće, kaže on. Učestalost diljem SAD, među gradskim manjinskim
skupinama, nabijenim na malom prostoru, stalno se povećava."
Ili, rečeno jezikom što ga razumiju burze diljem svijeta: bude li tržište
tuberkuloze raslo kako je predviđeno, milijarde i milijarde dolara samo čekaju
da ih se zaradi. A zaradit će ih Dy-praxa - naravno, ako preliminarna
ispitivanja u Africi ne pokažu nikakve uznemirujuće nuspojave.
Taje misao nagnala Justina da se žurno vrati u bolnicu "Uhu-ru" u Nairobiju.
Pohitavsi stolu za brojanje, počne opet kopati po policijskim izvješćima te je
pronašao šest fotokopiranih stranica pokrivenih Tessinim grozničavim
žvrljotinama, kad se borila zapisati povijest Vanzina slučaja dječjim jezikom.
Vama je samohrana majka.
Ne zna čitati ni pisati.
Upoznala sam je u njezinom selu. Opet sam je srela u Kiberi. Dijete joj je
napravio ujak koji ju je silovao, a onda tvrdio kako gaje zavela. Ovo joj je
prva trudnoća. Vanza je otišla iz sela daje opet ne siluje ujak, a ijedan drugi
muškarac koji ju je napadao.
Vanza kaže kako su mnogi njezini suseljani bolovali od gadna kašlja. Mnogi
muškarci imaju sidu; žene isto. Dvije trudnice su nedavno umrle. Kao Vanza, i
one su išle u dom zdravlja osam kilometara daleko. Vanza tamo nije htjela više
ići. Bojala se da su joj dali loše tablete. Ovo pokazuje njezinu inteligenciju,
jer većina njih ima slijepo povjerenje u doktore. Ali injekcije cijene više nego
tablete.
U Kiberi su je posjetili bijelac i bjelkinja. Nosili su bijele kute, pa je mislila
da su liječnici. Znali su iz kojeg je sela došla. Dali su joj neke tablete - iste
koje uzima u bolnici.
Vanza kaže da se čovjek zove Lo-ber. Tjerala sam je da mi to puno puta
ponovi: Lohrbear? Lor-bear? Lor-beer? Bjelkinja koja je došla s njim nije
rekla kako se zove, ali je pregledala Vanzu. Uzela joj je uzorke krvi, mokraće
i ispljuvka.
U Kiberi su Joj došli Još dvaput. Ostali ljudi u kolibi ih nisu zanimali. Rekli
sujoj da mora roditi u bolnici jer je bolesna. Vanzi se to nije svidjelo. Mnoge
su trudnice u Kiberi bolesne, ali ne rađaju u bolnici.
Lo-berje rekao da neće imati nikakva troška; sve je plaćeno za nju. Nije pitala
tko je platio. Kaže da su to dvoje bili vrlo zabrinuti. Nije htjela da budu tako
zabrinuti. Našalila se, ali oni se nisu nasmijali.
Drugog dana su poslali auto po nju. Termin joj je bio blizu. Tada se prvi put u
životu vozila autom. Dva dana poslije njezin brat Kioko stigao je u bolnicu
kako bi bio s njom. Čuo je daje u bolnici. Kioko je pismen i jako pametan.
Brat i sestra se jako vole. Vanza ima 15 godina.
Kioko kaže daje jedna druga trudnica u selu isto bila bolesna i umirala. Isti su
bijelci došli, pregledali je i uzeli uzorke na isti način kao od Vanze. Tada su
čuli daje Vanza pobjegla u Kiberu. Kioko kaže da su se raspitivali o njoj kako
bije našli; pisali su u bilježnicu. Tako su bijelci našli Vanzu u Kiberi i poslali
je u "Uhuru" na promatranje. Vanza je afrički zamorac, jedan od mnogih koji
nisu preživjeli Dypraxu.
Tessa razgovara s njim preko stola za doručkovanje. Trudna je sedam mjeseci.
Mustafa stoji gdje uvijek stoji - u kuhinji, ali slušajući pokraj odškrinutih
vrata, tako da uvijek točno zna kada prepeći još kruha ili natočiti još čaja.
Jutro je sretno doba dana. I večer. No ujutro razgovor lakše teče.
"Justine!"
"Da, Tessa."
"Spreman?"
"Sav sam se pretvorio u uho."
"Ako ti bubnem Lorbeer - tek tako - što bi ti to značilo?"
"Lovor."
"Dalje."
"Lovor. Vijenac. Kruna. Cezar. Car. Sportaš. Pobjednik."
"Dalje."
"Okrunjen... ovjenčan lišćem lovora, hrasta, masline... počivati na lovorikama
- 'bem ti lovor, stečen je u krvavu ratu! Zašto se ne smiješ?"
"To je njemačka riječ?"
"Njemačka imenica muškog roda." jjp>
"Kako se piše?"
On joj reče.
"Može li biti nizozemska?"
"Rekao bih da može. Tako nešto. Nije isto, ali je slično, vjerojatno. Rješavaš
križaljku ili tako nešto?"
"Ne više," odgovori ona zamišljeno. I to je bilo to, kako je prilično često
bivalo s Tessom. U usporedbi sa mnom, grob je brbljav.
Nema J. G. ni A, nastavljaju se njezine zabilješke. Što znači: nije nazočan ni
Justin, ni Ghita, ni Arnold. Ona je sama u bolničkoj sobi s Vanzom.
U 12,53 ulazi bijelac debelih obraza i visoka, zgodna crnka, istočnoeuropskog
izgleda; oboje u bijelim kutama; ženi je kuta otvorena na prsima. Za njima idu
trojica muškaraca, svi u bijelim kutama. Na prsnim džepovima ukradene
Napoleonove pčele.
Idu k Vanzinu krevetu i gledaju u nju.
Ja: Tko ste vi? Što joj to radite? Jeste li liječnici? Oni se ne obaziru na mene,
gledaju Vanzu, slušaju joj srce i pluća, bilo, gledaju oči, zovu je imenom. Ne
odgovara.
Ja: Jeste li vi Lorbeer? Tko ste vi svi skupa? Kako se zovete?
Istočnoeuropljanka: To se vas ne tiče.
P. S. Istočnoeuropljanka je zgodna kučka. Kosa obojena u crno, duge, dobre
noge; miješa bokovima - ne može si pomoći.
Poput krivca uhvaćena na nedjelu, Justin hitro ubaci Tessine zabilješke ispod
hrpe drugih papira, skoči na noge i osvrne se u užasnutoj nevjerici prema
vratima sobe za ulje. Netko jako lupa na vrata. Pred njegovim se očima vrata
tresu u ritmu udaraca. Jače od udaraca odjekuje strašno poznat stentorski glas
Engleza iz visoke klase, kadar probuditi tri sela.
"Justine! Izađi, mili! Nemoj se skrivati! Znamo da si unutra! Ovdje su tvoji
prijatelji! Nosimo ti darove i utjehu!"
Zamrznuvši se, Justin je ostao nesposoban odgovarati.
"Skrivaš se k'o Greta Garbo, kompa! Nema potrebe! To smo mi - Beth i
Adrian! Tvoji prijatelji!"
Justin zgrabi ključeve s police pa, poput čovjeka koji je krenuo na vlastito
pogubljenje, istupi na sunce te se nađe licem u lice s Beth i Adrianom
Tupperom, najvećim parom pisaca svoga vremena, znamenitim Tupperima iz
Toskane.
"Beth! Adriane! Krasno je što ste ovdje!" objavi on, zalupivši vrata za sobom.
Adrian ga obgrli oko ramena, pa mu reče kazališnim šap-tom: "Dragi moj
Justine... Koga bogovi vole... Hmh... mhm? Mu-ževnost... samo to ostaje," reče
sve istim, tihim, sućutnim glasom. "Sam si, znam, znam. Strašno sam."
Prepustivši se Adrianovu zagrljaju, Justin vidje kako njegove male, duboko
usađene očice pohlepno pretražuju prostor iza Justinovih leđa.
"O, Justine, i mi smo je tako voljeli," zamijauče Beth, nakri-vivši mala usta
prema dolje, u tužnu krivulju, a zatim opet podigavši krajeve usta kako bi
poljubila Justina.
"Gdje ti je tvoj Luigi?" upita Adrian.
"U Napulju. Sa zaručnicom. Vjenčat će se. U lipnju," dodao je nepotrebno.
"Trebao bi biti ovdje i davati ti potporu. Eh, kakav je danas svijet, dragi moj.
Nema više vjernosti. Takva je danas posluga!"
"Veliki je za uspomenu na dragu Tessu, a mali za sirotoga Gartha, da bude
pokraj nje," protumači Beth limenim glasićem koji je negdje usput izgubio
odjek. "Mislila sam kako ćemo ih zasaditi u spomen; je li tako, Adriane?"
U dvorištu stoji njihov kamiončić, sanduka razmetljivo nakrcana rustičnim
cjepanicama, radi Adrianovih čitatelja, pozivajući ih neka povjeruju da ih je
on sam nasjekao. Preko cjepanica su zavezana dva mlada breskvina stabalca s
plastičnim vrećicama oko korijena sa zemljom.
"Beth izvanredno osjeća vibre," samouvjereno bubne Adrian. "To ti je valna
duljina, dragi moj. Stalno si na njoj, zar ne, draga? 'Moramo mu odnijeti
stabalca,' rekla je. Ona zna, vidiš. Jednostavno zna."
"Možemo ih odmah zasaditi. Onda smo učinili posao, je 1' da?" rekla je Beth.
"Poslije ručka," reče Adrian čvrstim glasom.
I eto seljačkoga piknika (kako ga ona zove) iz Bethine košare; sastoji se od
hljeba kruha, maslina i doma pripremljenih dimljenih pastrva; dragi, samo nas
troje; uz bocu tvoga dobrog Manzi-nijeva vina.
Ljubazan do groba, Justin ih povede u vilu.
"Ne možeš dovijeka tugovati, dragi moj. Židovi to ne rade. Sedam dana je
najviše kod njih. Nakon toga, opet su na nogama i spremni poći dalje. Takav
im je zakon, draga," objasni Adrian, obraćajući se supruzi kao da je imbecil.
Sjede u salonu ispod kerubina i jedu pastrvu s krila, kako bi bili u skladu s
Bethinom zamisli piknika.
"Njima je sve napisano. Što treba raditi, tko to čini, koliko dugo. Nakon toga
nastavljaju s poslom. Justin bi trebao isto tako. Nije dobro vući se besposleno,
Justine. Nemoj to nikad raditi. To je previše negativistički."
"Ma ne, ne vučem seja," prigovori Justin, psujući u sebi sama sebe što je
otvorio drugu bocu vina.
"Što onda radiš?" zahtijevao je Tupper odgovor, dok su mu prodorne okrugle
očice prodirale u Justina.
"Gledaj, Tessa je iza sebe ostavila puno nedovršena posla," objasni blago
Justin. "Kao prvo, tu je njezin posjed, naravno. Zatim humanitarna zaklada što
ju je osnovala. I druge stvarčice." "Imaš računalo?"
Vidio si ga! pomisli Justin, potajno zgrožen. Ma nisi ga mogao vidjeti! Bio sam
svakako prebrz za tebe!
"To je najvažniji izum od izuma tiska, dragi moj. Zar ne, Beth? Bez tajnice, bez
žene, bez ičega. Čime se ti služiš? Mi smo se tome u početku opirali, je 1' da,
Beth? Pogreška."
"Nismo shvaćali," objasni Beth, potegnuvši vrlo velik gutljaj vina za tako
malenu ženu.
"A, jednostavno sam uzeo što sam pronašao ovdje," odgovori Justin, vrativši
ravnotežu. "Tessini su mi odvjetnici dobacili hrpu disketa. Dograbio sam stroj
odavde, s imanja, i pročešljao to najbolje što sam mogao."
"Znači, dovršio si posao. Vrijeme da pođeš kući. Nemoj oklijevati. Idi! Tvoja
te zemlja treba."
"Pa, nisam zapravo dovršio, Adriane. Imam još nekoliko dana posla."
"Foreign OJJice zna da si ovdje?"
"Vjerojatno," odgovori Justin. Kako mi to Adrian može raditi? Posve me
razoružava. Gura nos u moju najdublju intimu, koja ga se uopće ne tiče. A ja ga
tek tako puštam.
Moratorij, za vrijeme kojega je Justin, na svoje golemo olakšanje, podvrgnut
nevjerojatno dosadnoj pripovijesti kako je Najveći par pisaca na svijetu,
unatoč svim svojim naravnim nagnućima, preobraćen na Mrežu; to je, rlema
sumnje, kostimirani pokus za još jedno novo, rado iščekivano poglavlje
Toskanskih priča - i još jedan besplatan stroj, poklon proizvođača.
"Bježiš i skrivaš se, dragi moj," ozbiljno upozori Adrian dok su odvezivali
breskvina stabalca s kamiončića i vozili ih u tačka-ma do cantine, kako bi ih
Justin posadio. "To je nešto što se zove dužnost. Danas je to zastarjela riječ.
Stoje duže odgađaš, teže će ti biti. Idi kući! Dočekat će te raskriljenih ruku."
"Zašto ih odmah ne posadimo?" pita Beth.
"To je previše emocionalno, draga. Pustimo ga neka to sam učini. Bog te
blagoslovio, dragi moj. Valna duljina. To je najvažnija stvar u životu."
Što si, dakle, ti bio i što si htio? upita bezglasno Justin Tuppera, gledajući kako
odlazi njihov kamiončić: jesi li naletio slučajno, ili je to bilo s umišljajem?
Jesi li skoknuo do mene, ili su te pogurali ovamo? Jesi li došao nanjušivši
miris krvi - ili po Pellegrinovu nalogu? U različitim fazama Tupperova života,
javna, i predobro opisana u raznim medijima, častio je svojom suradnjom
BBC i jedne bezvezne britanske novine. No radio je on i u mračnim stražnjim
sobama tajnih Vladinih ureda. Justin se prisjeti Tesse kad je bila najzločestija:
"Što ti misliš, što Adrian radi sa svim onim obavještajnim podatcima što ih ne
objavi?"
Vratio se Vanzi, no tek toliko kako bi otkrio da su Tessine šes-tostranične
zabilješke o bolesti njezine susobnice naglo i loše završile. Lorbeer i njegova
ekipa posjetili su je još tri puta. Arnold ih je dvaput nešto pitao, ali Tessa nije
čula što. Vanzu nije fizički pregledavao Lorbeer, nego privlačna
Istočnouropljanka, a Lorbeer i pratnja su besposleno gledali. Što se događalo
poslije, zbilo se noću, dok je Tessa spavala. Tessa se probudila, dozivala i
vrištala, ali nijedna sestra nije došla. Bile su previše preplašene. Tessa ih je
pronašla tek s velikom mukom, pa ih prisilila da joj priznaju kako je Vanza
umrla, a dijete su odnijeli natrag u njezino selo.
Vrativši te stranice među policijske papire, Justin se vrati računalu. Vrtjelo mu
se u glavi. Popio je previše vina. Pastrva mu je kao kamen pala na želudac;
zacijelo je na pola dimljenja pobjegla iz sušionice. Pritisnuo je nekoliko tipki,
razmišljajući kako bi najbolje sad bilo vratiti se u vilu i popiti litru mineralne
vode. Odjednom je zurio u zaslon u nevjerici, zgranut. Odvrati
pogled, odmahnu glavom kako bije razbistrio, pa opet pogleda u zaslon.
Zagnjuri lice među dlanove, protrlja ga, kako bi se pribrao. No kad je opet
pogledao, poruka je još bila na zaslonu prijenosnog računala:
PROGRAM JE IZVEO NEDOPUŠTENU OPERACIJU. MOGUĆE . JE DA
ĆETE IZGUBITI SVE NESAČUVANE PODATKE U SVIM PROZORIMA
KOJI SADA RADE.
Ispod te smrtne presude nanizale su se kutije, poput ljesova za masovni
pogreb: kliknite na onaj u kojem želite biti pokopam. Objesi ruke niz tijelo,
zavrti glavom, pa se odgurne petama unatrag, pažljivo udaljivši stolac od
računala.
"Proklet bio, Tupperu!" prošapće. "Proklet, proklet, proklet bio!" No zapravo
je mislio: proklet ja bio.
To je zbog nečega što sam učinio; ili što sam propustio. Trebao sam uspavati
vražju zvijer.
Guido. Moram naći Guida!
Pogleda na ručni sat. Nastava završava za dvadeset minuta, no Guido nije htio
da ga dočeka s autom. Radije se vozi školskim autobusom kao svi normalni
dječaci, hvala ti, Justine; zamolit će vozača autobusa neka stane i potrubi pred
ulazom - u tom će trenutku Justinu velikodušno biti dopušteno da ga uzme u
džip. Požuri li kako bi bio brži od autobusa, mogao bi zakasniti pred školu, pa
bi morao žuriti natrag. Ostavivši računalo, vrati se stolu za brojenje, kako bi si
podigao raspoloženje radeći s papirom, koji je neusporedivo više volio od
svjetlucava zaslona.
Agencija PANA - bilten za 24.09.97.
Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, godine 1995.
Supsaharska Afrika je imala najveći broj novih slučajeva tuberkuloze od svih
regija svijeta. Također je čest slučaj istodobne infekcije Kochovim bacilom
(uzročnik TBC) i virusom HIV (uzročnik side)...
To mije već poznato, hvala lijepa.
Tropski velegradi bit će pakao na zemlji Divlja sječa šuma te onečišćivanje
zraka i tla, kao i neograničeno crpljenje nafte sve više ugrožavaju ekosustave
zemalja Trećega svijeta. Seljaci su u tim zemljama zbog toga prisiljeni seliti u
gradove da bi pronašli posao i preživjeli. Stručnjaci predviđaju nastanak i rast
desetaka, možda i stotina tropskih velegrada, koji će privlačiti golemo
pučanstvo sirotinjskih predgrađa, gdje će živjeti najslabije moguće plaćeni
radnici s obiteljima. To će pak proizvesti dosad nezabilježene zaraze
smrtonosnih bolesti, kao stoje tuberkuloza...
Iz daljine začuje trubljenje autobusne sirene.
"Znači, zeznuo si stvar," zadovoljno će Guido dok gaje Justin vodio na mjesto
nesreće. "Jesi li pogledao njezinu poštu?" upita, tip kajući već po tipkovnici.
"Naravno da nisam. Ne znam kako bih to učinio. Što to radiš?"
"Jesi li išta novo dodao i zaboravio spremiti?"
"Ništa, baš ništa! Nijedno, ni drugo. Ne."
"Onda ovo nije ništa. Onda ništa nisi ni izgubio," ozbiljno reče Guido
kompjutoraš; s još nekoliko laganih udaraca po tipkovnici i okretaja kuglice,
vratio je stroju život i zdravlje. "Možemo li sad na Mrežu? Molim te,"
preklinjao je.
"Zašto?"
"Da dođemo do njezine pošte, zaboga! Stotine ljudi su joj pisali svakoga dana,
a ti to ne želiš čitati. A gdje su tek ljudi koji tebi žele izraziti sućut i ljubav?
Zar te ne zanima tko ti piše i što ti imaju reći? Ima i mojih elektroničkih
pisama na koja nikad nije odgovorila! Možda ih nije ni pročitala!"
Guido samo što nije briznuo u plač. Zagrlivši ga blago, Justin ga posjedne
ispred tipkovice.
"Reci mi kakav je rizik," blago gaje ispitivao. "Kaži mi najgori mogući
slučaj."
"Ništa ne riskiramo. Sve je sačuvano. Nema najgoreg slučaja. S ovim
računalom radimo najjednostavniju moguću stvar. Ako padnemo, sve će biti
kao prije. Spremit ću sve nove poruke. A Tessa je spremila sve ostalo. Vjeruj
mi!"
Guido spoji računalo s modemom, pa pruži Justinu drugi kraj telefonske žice.
"Izvuci telefonski utikač, pa ovo uključi. Onda je sve spojeno."
Justin učini kako mu je rečeno. Guido tipka i čeka. Justin mu gleda preko
ramena. Hijeroglifi, otvoren prozor, još hijerogli-fa. Stanka za molitvu i
razmatranje; nakon toga poruka preko cijelog zaslona koja se pali i gasi poput
neonske reklame; Guido ispusti usklik gnušanja.

"OPASNA ZONA«!
OVO JE ZDRAVSTVENO UPOZORENJE. NE IDITE DALJE. KLINIČKA
ISPITIVANJA VEĆ SU POKAZALA KAKO DALJE ISTRAŽIVANJE MOŽE
IMATI FATALNE NUSPOJAVE. RADI VAŠE SIGURNOSTI, VAŠ TVRDI
DISK OČIŠĆEN JE OD OTROVNIH TVARI.
Nekoliko je sekundi Justin bio još u zabludi i nije se ozbiljno zabrinjavao. U
boljim bi okolnostima volio sjesti za stol za brojanje i napisati - perom -
ljutito pismo proizvođaču računala, prosvjedujući protiv njihova pretjerana
stila. S druge strane, Guido je upravo pokazao da više laju nego što grizu. Baš
je htio uzviknuti nešto kao: "O, to su opet onV. Baš su dosadni," kad je vidio
daje Guido uvukao glavu u ramena kao da ga je udario nasilnik; njegovi prema
gore iskrenuti prsti skupili su se na obje strane tipkovnice poput pauka, a lice -
ono što Justin može vidjeti od njega - vratilo se prijašnjoj pretransfuzijskoj
bljedoći.
"Je li loše?" upita blago.
Sunuvši naprijed kao zrakoplovni pilot u krizi, Guido počne tipkati i pritiskati
prema postupku za slučaj nevolje. Uzalud, čini se, jer se opet uspravio i
pljesnuo se dlanom po čelu, zatvorio oči i zastrašujuće zastenjao.
"Samo mi reci što se događa," zamoli Justin. "Ništa nije tako strašno, Guido.
Reci mi!" A kad Guido još nije odgovorio, on doda: "Isključio si. Je li tako?"
Skamenjen od strave, Guido kimne.
A sada isključuješ modem iz struje."
Opet kimanje. Ista skamenjenost.
"Zašto to radiš?"
"Ponovno dižem."
"Što to znači?"
"Pričekat ćemo jednu minutu."
"Zašto?"
"Možda dvije."
"Što će od toga izaći?"
"Dat ćemo mu vremena zaboraviti. Smiriti se. Ovo nije normalno, Justine. Ovo
je stvarno loše." Vratio se na kompjutoraški američki. "Nije ovo hrpa
asocijalnih mladića koji se zabavljaju. Ovo su ti učinili neki vrlo bolesni ljudi,
vjeruj mi."
"Meni ili Tessi?"
Guido odmahne glavom. "Kao da te netko mrzi." On opet uključi računalo,
podigne se sa stolca, pa dugo udahne - nešto kao obrnuti uzdah. Justin se
razveseli vidjevši poznati niz sretne crne djece kako mašu sa zaslona.
"Uspio si!" usklikne. "Ti si genij, Guido!"
No još dok je govorio, djecu je zamijenio živahan mali pješčani sat, presječen
bijelom, dijagonalnom strjelicom. Zatim i to nestane, ostavljajući samo modro-
crni beskraj.
"Ubili su ga," šapne Guido.
"Kako?"
"Stavili su mu bubu. Rekli su bubi neka obriše tvrdi disk, a tebi su ostavili
poruku koja ti govori što su učinili."
"Onda to nije tvoja pogreška," dobrodušno će Justin.
"Je li što skidala s Mreže?"
"Pročitao sam sve stoje otisnula."
"Ne govorim o otiscima! Je li što presnimavala na diskete?"
"Nisam ih mogao pronaći. Možda ih je ponijela sa sobom na sjever."
"Koji sjever? Zašto nije slala poruke elektroničkom poštom na sjever? Zastoje
na sjever morala nositi diskete? Ne shvaćam."
Justin se prisjeti Hama dok razmišlja o Guidu. Hamovo računalo također ima
virus.
"Kažeš da ti je slala puno poruka," reče on.
"Pisala mi je jednom tjedno. Dvaput. Ako bijednog tjedna zaboravila, pisala bi
dvaput idućeg." Govori talijanski. Opet je dijete, jednako izgubljen kao onoga
dana kad ga je Tessa pronašla.
"Jesi li gledao svoju poštu otkad je ubijena?"
Guido žestoko zavrti glavom, niječući. Bilo je to previše za njega. Nije to
mogao.
"Možda bi mogao otići kući i pronaći čega tamo ima. Ne smeta ti? Nisam
nametljiv?"
Vozeći uz brijeg među sve tamnijim drvećem, Justin nije mislio ni na što i ni na
koga nego na Guida. Guido je ranjeni prijatelj i Justinov je jedini cilj odvesti
ga sigurno kući njegovoj majci, obnoviti mu mir i osigurati da odsad dalje
prestane cmoljiti i postane zdrav i bahat mali dvanaestogodišnji genij, umjesto
bogalja čiji je život prestao s Tessinom smrću. Ako su, kako sumnja, oni
- tko god oni bili - učnili Guidovu računalu što su učinili Harno-vu i Tessinu,
onda Guida valja utješiti i - koliko je god moguće
- dati mu duhovni mir. To je Justinov prvi i jedini prioritet, koji nadilazi sve
ostale ciljeve i osjećaje; sada se njima baviti značilo bi anarhiju. Značilo bi
sići s puta razborite potrage i pomiješati želju za osvetom sa željom za
Tessom.
Parkirao je. S osjećajem za posljednfe stvari, podmetne ruku pod Guidovu.
Guido se, na Justinovo iznenađenje, ne odupre. Majka mu je načinila prežganu
juhu s komadićima kruha, na koju je bila ponosna, pa su je - na Justinovo
navaljivanje - njih dvojica prvo pojeli, dok je ona stražarila nad njima. Tek
tada Guido donese računalo iz svoje sobe. Neko vrijeme nisu išli na Mrežu,
nego su sjedili rame uz rame, čitajući Tessina izvješća o pospanim lavovima
što ih je vidjela na svojim putovanjima te STRAŠNO zaigranim slonovima,
koji bi bili sjeli na njezin terenac i zgnječili ga, da im je dala samo pola
prigode za to, te o OHOLIM žirafama, koje NIKAD nisu sretne dok se netko ne
divi njihovim elegantnim vratovima.
"Hoćeš disketu sa svim njenim pismima?" upita Guido, osjetivši ispravno kako
je Justin vidio od ovoga onoliko koliko može podnijeti.
"To bi bilo vrlo lijepo od tebe," reče Justin vrlo pristojno. "Onda mi napravi
kopije svega što ti radiš tako da to mogu u miru pročitati i pisati ti; hoću
sastavke, zadaće i sve ostalo što bi volio da Tessa pročita."
Kad je sve potrebno nasnimio na diskete, Guido zamijeni telefonski utikač
utikačem na kraju telefonske žice modema. Slušali su topot stada Thomsonovih
gazela u punom galopu prije no što se zaslon zamračio. No kad je Guido s
nekoliko okretaja kuglice i pritisaka na tipke pokušao vratiti plohu radnog
stola, morao je izgrebanim glasom objaviti kako mu je cijeli tvrdi disk obrisan
baš kao i Tessin, samo bez one lude poruke o kliničkim ispitivanjima i otrovu.
"A nije ti poslala ništa da joj čuvaš?" upita Justin; sam sebi zazvuči kao
carinik.
Guido odmahne glavom.
"Ništa što si trebao nekom proslijediti - nisi joj bio poštanski pretinac, ili tako
nešto?"
Još odmahivanja glavom.
"Što si onda izgubio što ti je bilo važno?"
"Samo njezine zadnje poruke," prošapće Guido.
"Onda smo dvojica." Ili trojica, ako računamo i Hama, pomisli. "Dakle, ako ja
s time mogu izaći na kraj, možeš i ti. Dobro? Možda je na njenom stroju bio
neki virus koji je zarazio tvoj stroj. Je li to moguće? Nešto je pokupila i
pogreškom ti prenijela. Da? Nemam pojma što govorim, je li tako? Samo
nagađam. Što znamo, jest da ne znamo i nikad nećemo znati. Prema tome,
možemo jednostavno reći: 'loša sreća' i nastaviti živjeti. Obojica. Da?
A ti ćeš lijepo naručiti sve što ti treba ifa se opet podigneš. Da? Reći ću uredu
u Milanu da ćeš to učiniti."
Razborito uvjeren kako je Guido sad u boljem stanju, Justin ode; to će reći,
odveze se niz brijeg do vile, parkira terenac u dvorištu gdje gaje pronašao,
uzme računalo iz sobe za ulje i odnese ga na morsku obalu. Na nekoliko
tečajeva su ga učili, a bio je voljan to i povjerovati, da postoje pametni ljudi
koji mogu izvući tekstove s računala navodno do kraja izbrisanih. No takvi su
ljudi na službenoj strani života, kojoj on više ne pripada. Prošla mu je kroz
glavu pomisao da stupi u vezu s Robom i Leslev, pa se na njih osloni radi
pomoći, no bijaše mu teško dovoditi ih u nepriliku. Osim toga, iskreno rečeno,
Tessino je računalo nekako kontaminirano; ima u njemu nešto opsceno, čega bi
se najradije fizički riješio.
Pri svjetlu polumjeseca, dakle, ode on do kraja klimava drvena mola, prošavši
pokraj vrlo stara, histerična natpisa koji je govorio da tko god ide dalje, čini
to na vlastitu odgovornost. Došavši do kraja mola, posla njezino silovano
računalo u dubinu prije povratka u sobu za ulje, gdje je do zore ispisivao svoju
dušu.
Dragi Harne,
Ovo je prvo od, nadam se, mnogih pisama tvojoj dragoj teti. Ne bih htio
zvučati plačljivo, ali ako padnem pod autobus, molim te da osobno predaš sve
dokumente najzagriženijem, najzadrtijem pripadniku svoje struke; plati ga
masno i počni predstavu. Na taj ćemo način oboje učiniti nešto lijepo za Tessu.
Kao uvijek, Justin

PETNAESTO POGLAVLJE
Sve do kasna te večeri, dok ga viski napokon nije svladao, San-dy Woodrow
vjerno je ustrajao na svom mjestu u Visokom povjerenstvu. Pisao je, mijenjao,
prepisivao, redigirao, usavršavao nacrt svoga govora na sutrašnjem sastanku
osoblja Visokog povjerenstva; prolazio je govorom prema gore, kroz svoj
službeni um, a zatim prema dolje, kroz onaj drugi um, koji ga je, poput
zastranjela protuutega, bez upozorenja vukao kroz hordu optužujućih duhova,
tjerajući ga da viče glasnije od njih: vi ne postojite, vi ste samo niz slučajnih
epizoda; niste ni na koji način povezani s iznenadnim odlaskom Portera
Coleridgea u London sa suprugom i djetetom, s dvojbenim objašnjenjem kako
su u jednom trenutku odlučili uzeti dopust i pronaći prikladnu specijalnu školu
za Rosie.
A ponekad bi mu se misli posve otele nadzoru i pošle nekim svojim putem;
zatekao bi ih kako razmatraju takve subverzivne teme kao što je mogućnost
sporazumne rastave; i: bi li Ghita Pe-arson ili ona nova djevojka iz
Trgovinskog odjela, Tara - kako joj je ono prezime - bila prikladna životna
družica; ako bi, koja bi se od njih dečkima više svidjela. Ili je, nakon svega,
bolje živjeti ovako, kao vuk samotnjak, sanjajući o vezi, ali ne nalazeći je,
gledajući kako mu san odmiče sve dalje i dalje. Vozeći se doma zaključanih
vrata i zatvorenih prozora, ipak, opet se mogao vidjeti kao vjerna hranitelja
obitelji i supruga - u redu, još diskretno otvorena za sve mogućnosti, ali koji
muškarac to nije - no nakon svega, isti onaj pristojni, postojani vojnički sin s
nogama čvrsto na zemlji, u koga se Gloria zaljubila do ušiju prije toliko
godina. Ušavši u kuću, bio je dakle iznenađen, da ne kažemo
povrijeđen, otkrivši kako Gloria nije nekom telepatijom otkrila njegove dobre
namjere i čekala ga, nego ga je umjesto toga ostavila kopati po hladnjaku
tražeći hranu. Napokon, 'bem ti, ja sam privremeni visoki povjerenik,
otpravnik poslova] Zaslužujem malo poštovanja, čak i u vlastitoj kući.
"Je li bilo što na vijestima?" vikne jadno, jedući hladnu govedinu u
nedostojanstvenoj samoći.
Strop blagovaonice bijaše tanka betonska ploča i ujedno pod njihove spavaće
sobe.
"Zar ne dobivaš vijesti na poslu?" prodere se Gloria, odgovarajući.
"Mi tamo ne slušamo radio cijeli dan, ako si to mislila," odgovorio Sandy,
aludirajući kako je to ono stoje Gloria cijeli dan radila. Opet pričeka, s
vilicom na pola puta do usta.
"Ubili su još dva bijela farmera u Zimbabveu, ako je to novost," objavi Gloria,
nakon kraćeg prekida komunikacije.
"Kao da to ne znam! Pellegrin nam je za vratom cijeli vražji dan. Zašto ne
možemo uvjeriti Moija da obuzda Mugabea? Ma daj, molim te! Iz istih razloga
iz kojih ne možemo uvjeriti Moija da obuzda Moija. To mu je odgovor!" Čekao
je: "Jadan ti, dragi," ali dočekala gaje tek tajnovita tišina.
"Ništa drugo?" upita. "Na vijestima. Ništa drugo?"
"Ne. A što bi bilo?"
Koji se vrag događa s tom ženom - pitao se mrzovoljno, točeći si drugu čašu
crnog vina. Nikad nije bila takva. Otkad se njezin ljubljeni udovac odvukao u
Englesku, cmolji i vuče se po kući kao bolesna krava. Neće piti sa mnom, neće
jesti sa mnom, ne gleda me u oči. Neće raditi ni one stvari; no dobro, to joj
nikad nije bio prioritet. Jedva da se više i šminka, začudo.
Unatoč svemu, bijaše mu drago što nije čula nikakve vijesti. Napokon je
jednom znao nešto što ona ne zna. Nije često da London uspije poklopiti vruću
priču, a da je neki kreten iz Odjela za informiranje ne izblebeće javnim
glasilima prije dogovorena roka. Ako zadrže vijest samo do sutra ujutro, imat
će otvoreno polje, a to je sve što je tražio od Pellegrina.
"To je moralno pitanje, Bernarde," upozorio ga je svojim najboljim vojničkim
tonom. "Neki će to ljudi ovdje prilično teško primiti. Volio bih im ja to reći.
Osobito dok nema Portera."
Uvijek ih je dobro podsjetiti tko je na čelu misije. Oprezan, ali neslomljiv -
takva svojstva Ministarstvo traži i očekuje od onih koje čeka dobra karijera u
Službi. Ne treba od toga praviti pitanje, dakako; puno je bolje pustiti neka
London sam opazi kako glatko stvari teku dok nema Portera ui kući, koji
razbija glavu oko svakog zareza.
Baš je iscrpljujuće ovo bi - ne bi, iskreno rečeno. Valjda je to oneraspoložuje.
Eto, sto metara dalje cestom stoji spremna i prazna rezidencija visokog
povjerenika, s mercedesom u garaži, ali bez zastave na stijegu. Postoji Porter
Coleridge, naš odsutni visoki povjerenik. Postoji i moja malenkost, koja ovdje
obavlja Co-leridgeov posao u njegovoj izočnosti, bolje nego što gaje on sam
obavljao; dan i noć čekam hoću li čuti mogu li, ispunivši njegovo mjesto, ostati
na njemu ne više kao njegova privremena zamjena, nego kao njegov službeni
nasljednik s punim ovlastima, sa svime što ide uz to - rezidencija, mercedes,
osobni ured, Mildren, trideset pet tisuća funta godišnje više u plaći i dodacima
i - na koncu -još je nekoliko prečki bliže viteškom naslovu.
No ima i jedna velika prepreka. Ministarstvo u pravilu nema običaj promicati
ljude en poste. Radije čovjeka vrate kući, pa ga pošalju nekamo drugamo. Bilo
je iznimaka, ali ne baš previše...
Misli mu se vrate Gloriji. Lady Woodrow. to će riješiti stvar. Nespokojna je -
eto, to je. Zapravo, nema pametnijeg posla - dokona je. Trebao sam joj
napraviti još nekoliko djece daje zaokupim. Pa dobro, ako se nastani u
Rezidenciji, neće biti dokona, to je sigurno. Imat će samo jednu slobodnu
večer tjedno, bude li imala sreće. Samo je jedna slobodna večer u tjednu. I to
puna svađe. Strašna svađa s Džumom prošloga tjedna oko neke posve banalne
stvari, jer je zaribao donji kat, ili tako nešto. A u ponedjeljak, iako se nikad
tome nije usudio nadati, izrežirala je neku vrstu sukoba s onom prakučkom
Elenom; casus belli nepoznat.
"Vrijeme je da pozovemo Eline na večeru, draga," predloži ka-valirski.
"Nismo ih pozvali već mjesecima."
"Ako si ih željan, pozovi ih," reče Gloria ledeno; pa ih nije pozvao.
No osjećao je gubitak. Gloria bez prijateljice je kao motor bez cilindara.
Činjenica - nevjerojatna činjenica - daje sklopila neku vrstu prekida vatre sa
srnookom Ghitom Pearson nije ga uopće tješila. Prije samo nekoliko mjeseci
Gloria je odbacivala Ghitu kao "ni jedno, ni drugo". "Što ću ja s tom
brahmanskom kćeri, obrazovanom u Engleskoj, koja govori poput nas, ali se
odijeva kao derviš," rekla je Eleni, kad ju je Sandy mogao čuti. "Osim toga, ta
Quayleica loše utječe na nju." Sad je sve drukčije: Quayleica je mrtva, Elena
poslana k vragu,. A Ghita, koja se odijeva kao derviš, ima zadatak biti vodič
Gloriji na turističkom obilasku sirotinjskog predgrađa Kibere, s
proklamiranom nakanom da joj nađe dragovoljni posao kod neke tM
humanitarnih udruga. A sve to baš u vrijeme kad je Ghitino vlastito ponašanje
zadavalo sve ozbiljnije zabrinjavalo Woodrowa.
Prvo ta njezina predstava na pogrebu. U redu, nema nekog pravilnika koji bi
propisivao kako se treba ponašati na pogrebu, istina. Ipak, Woodrow je njezinu
predstavu držao egocentričnom. Slijedilo je zatim nešto što bi Sandy nazvao
razdobljem agresivne korote; za to je vrijeme tumarala uredima kao zombi,
uporno izbjegavajući pogledati mu u oči, dok ju je u prošlosti smatrao - eh,
mogućom kandidaticom, da tako kažemo. Prošlog ga je petka - bez ikakva
objašnjenja - tražila jedan slobodan dan, makar kao posve nova zaposlenica, i
to najniža na hijerarhiji, strogo uzevši, na to i nije još imala pravo. Iz čiste
dobrote srca svoga joj je rekao: "Dobro, Ghita, u redu. Samo ga nemoj previše
izmoriti." Ništa uvrjedljivo - bila je to tek nedužna šala starijeg oženjena
muškarca i zgodne mlade djevojke. Ali da pogledi ubijaju, bio bi ostao na
mjestu mrtav od njezina.
I što je učinila s tim nezasluženim slobodnim danom? Odletjela je na prokleto
jezero Turkanu s desetak drugih članica samo-proglašenoga kluba
obožavateljica pokojne Tesse Quayle. Tamo su položile vijenac, udarale u
bubnjeve i pjevale crkvene himne na mjestu gdje su ona i Noah ubijeni!
Woodrow je za to doznao za doručkom u ponedjeljak, otvorivši svoj Nairobi
Standard i ugledavši je na fotografiji među dvjema golemim crnkinjama što ih
se mutno sjećao s pogreba.
"Dakle, Ghita Pearson, ovo je doista previše!" uzvikne ljuti-to, gurnuvši
novine preko stola Gloriji. "Mislim, za Boga miloga, vrijeme je da pokopamo
mrtve; ne treba ih iskapati svakih deset minuta. Uvijek sam mislio kako pada
na Justina."
"Da nismo imali talijanskog veleposlanika na večeri, i ja bih bila odletjela s
njima," odgovori Gloria, glasa natopljena prijekorom.
Svjetlo u spavaćoj sobi bijaše ugašeno. Gloria se pretvarala da spava.
"Molim vas, dame i gospodo, svi sjednite."
S gornjega kata čula se buka električne bušilice. Woodrow pošalje Mildrena
da to ušutka, dok je sam počeo razmetljivo pre-metati papire po stolu.
Svrdlanje je prestalo. Ne žureći, Woodrow podigne pogled i vidje kako su se
svi okupili, uključivši Mildrena, koji je bio ostao bez daha. Iznimno je zamolio
Tima Donohuea i njegovu pomoćnicu Sheilu neka se i oni pojave. Kako nije
bilo visokoga povjerenika i njegova kolegija diplomatskoga osoblja,
Woodrow je inzistirao da baš svi dođu. Zato su pribivali i vojni izaslanik i
njegov pomoćnik te Barnev Long iz Trgovinskog odjela. I sirota Sally Aitken,
koja muca i lako rumeni, privremeno dodijeljena na službu iz Ministarstva
poljoprivrede i ribarstva. Ghita je, opazio je, bila u svom uobičajenom kutu
gdje se od Tessine smrti skrivala i trudila ostati neprimjetnom. Ljutilo gaje što
je vidio da još nosi oko vrata crni svileni šal u spomen zamazana zavoja oko
Tessina vrata. Što znače ti njezini pogledi iskosa - koketiranje ili prezir? Tko
će to uopće znati s tim angloindijskim ljepoticama?
"Moja priča neće biti baš vesela, dečki i cure; žao mije," počne žustro.
"Barnev, hoćeš li, molim te, srediti vrata, kako kažu Amerikanci. Hoću reći, ne
moraš ih srušiti, bit će ih dovoljno zaključati."
Smijeh - ali strašljiv.
Krenuo je ravno na stvar, kako je i planirao. Treba bika uhvatiti za rogove, ta
svi smo profesionalci; nužna je kirurška intervencija. No ima i nešto tihe
hrabrosti u držanju vašeg privremenog visokog povjerenika dok prvo
pregledava svoje bilješke, zatim lupka po njima tupim krajem olovke, pa se
primi za ramena prije pravoga početka predstave.
"Jutros vam moram reći dvije stvari. S prvom se ne smije izlaziti u javnost dok
je ne čujete na vijestima - britanskim ili kenijskim, tko god to prvi objavio.
Danas točno u podne kenijska će policija izdati nalog za uhidbu i tjeralicu za
doktorom Arnoldom Blumom zbog umorstva Tesse Quayle i njezina vozača
Noe. Ke-nijci surađuju s belgijskim vlastima i Blumovi će poslodavci biti
unaprijed obaviješteni. Mi sve znamo još prije zahvaljujući Scot-land Yardu,
koji će svoje podatke prenijeti Interpolu."
Nakon detonacije jedva da je i stolac zaškripao. Nijednog prosvjeda, nijednog
uzdaha zaprepaštenja. Samo su ga zagonetne Ghitine oči fiksirale, napokon - s
divljenjem ili s mržnjom?
"Znam daje ovo za vas strašan šok, osobito za one među vama koji su Arnolda
poznavali i voljeli. Ako želite počastiti svoje partnere ovom viješću, možete to
učiniti, ako želite." Glavom mu proletje Glorijina slika; ona do Tessine smrti
do Bluma nije držala, smatrajući ga napuhanim žigolom, no sada se zagonetno
zabrinula za njegovu dobrobit. "Ne mogu se ni sam pretvarati da mi je drago,"
prizna Woodrow, postavši majstor eufemizama. "Tisak će, naravno, kao i
obično, imati lagana objašnjenja motiva. Odnosom Tesse i Bluma bavit će se
do besvijesti. Ako ga ikad uhvate, bit će to bučno suđenje. Dakle, s gledišta
naše Misije, vijest jedva da može biti gora. U ovom trenutku još nemam
obavijesti o snazi dokaza. Zapravo, rečeno mi je da su čvrsti kao stijena; no to
oni uvijek kažu, zar ne?" Isti nagovještaj grubosti, prikriven humorom.
"Pitanja?"
Čini se da ih nema. Vijest kao daje svima oduzela moć govora. Čak ni Mildren
nije našao ništa bolje nego se češkati po vrhu nosa.
"Druga vijest je također povezana s prvom, ali je vraški znatno delikatnija. O
njoj svoje partnere nećete izvješćivati bez moga prethodnog odobrenja. Niže
osoblje, koje ovdje nije nazočno, bit će izviješteno samo kad i kako bude
trebalo, pod strogim nadzorom. I to im mogu reći ja ili visoki povjerenik, kad
se vrati. Ne vi, molim vas. Je li dosad bilo jasno?"
Bilo je. Neki su sad već iščekujući kimali glavama, a ne samo buljili prazno
kao krave. Svi su pogledi sad na njemu, a Ghitin ga ni prije nije ostavljao.
Bože moj, ako je doista pala na mene, kako ću se iz toga izvući? Slijedio je
svoju misao. Naravno! Zato se pomirila s Glorijom! Prvo je trčala za
Justinom, a sad je na meni red! Ona voli samo parove, zato nije mirna dok ne
uključi i ženu! Pribravši se malo, nastavi s muževnim objavljivanjem vijesti.
"Strašno mi teško pada što vam moram reći kako je naš prijašnji kolega Justin
Quayle netragom nestao. Vjerojatno vam je poznato kako je odbio doček pri
dolasku u London, rekavši kako će sam veslati u svojoj barci i tako dalje. Još
istog dana se ipak sastao s Kadrovskom i imao je radni ručak s Pellegrinom.
Oboje kažu kako je bio napet, nepristupačan i čak neprijateljski raspoložen,
siroti čovjek. Ponuđeno mu je da se skloni u pokrajinu; ponuđena mu je stručna
psihološka pomoć, no sve je odbio. Nakon toga je nestao."
Sad je diskretno motrio Donohuea, a ne više Ghitu. Woodrow-ljev pogled,
brižljivo odmjereno, nije fiksirao nijedno od njih, dakako. Davao je dojam
kako se kreće između zraka iznad glava slušatelja i bilježaka na stolu pred
njim. No zapravo se bio usredotočio na Donohuea te je bivao sve uvjereniji
kako su Dono-hue i njegova mršava Sheila znali za Justinov bijeg prije njega,
ali su mu to i opet zatajili.
"Istog dana kad je stigao u Britaniju - točnije, iste noći - Justin je šefici
Kadrovske službe poslao ponešto neiskreno pismo u kojem je naveo da uzima
dopust kako bi se bavio poslovima svoje pokojne supruge. Pismo je poslao
obićfiom poštom, što mu je praktički dalo tri dana za bijeg. Dok se Kadrovska
pomaknula kako bi ga obuzdala - za njegovo vlastito dobro, moram dodati - on
je već ispario. Znakovi govore kako se dobro potrudio prikriti tragove svojega
putovanja. Otkrili su da je otišao na Elbu, gdje Tessa ima posjed, ali dok je to
Ministarstvo nanjušilo, on je već otišao i odande. Kamo, sam Bog zna; no
postoje neka nagađanja. On, naravno, nije podnio normalni zahtjev za godišnji
odmor. Ministarstvo je pak, sa svoje strane, nagađalo kako bi mu pomoglo da
opet stane na noge - tako što bi mu našli neko skro-vište gdje bi njegovao
svoje rane godinu-dvije." Slijeganje ramenima imalo je značiti kako malo
zahvalnosti ima na svijetu. "Dakle, što god radio, radi to za sebe i na svoju
ruku. Sigurno ne s nama ni za nas."
Ozbiljno pogleda slušateljstvo, pa vrati pogled na bilješke.
"Postoji i sigurnosna strana cijele priče, koju vam, očito, ne mogu sada reći.
Ministarstvo zato žarko želi doznati kad, gdje i kako će se Justin pojaviti. U
Londonu su također vrlo zabrinuti za njega, kako smo i svi mi ovdje. Pokazavši
izvrsno, vrlo hrabro držanje i puno samokontrole dok je bio ovdje, izgleda da
se nakon toga slomio pod teretom." Dolazio je najteži dio, no oni su već
donekle pripremljeni za njega. "Imamo različita mišljenja stručnjaka. Ništa od
toga nije lijepo čuti s našega gledišta, nažalost."
Generalov je sin sigurno i odmjereno napredovao po opasnu terenu.
"Jedna je mogućnost, kako kažu pametni ljudi koji su se i prije bavili ovakvim
slučajevima, daje Justin u fazi poricanja. To će reći da odbija prihvatiti
činjenicu da mu je žena mrtva, nego ju je pošao tražiti. Vrlo je to bolno, no
ovdje je riječ o logici privremeno poremećena uma. Ili se barem nadamo daje
privremeno. Još jedna teorija, jednako vjerojatna ili nevjerojatna, jest da je
krenuo na osvetnički pohod - tražiti Bluma. Izgleda da je Pel-legrin, u
najboljoj namjeri, dao Justinu na znanje kako je Blum osumnjičen za Tessino
umorstvo. Možda je on to prihvatio i odatle krenuo dalje. Tužno. Vrlo, vrlo
tužno."
Za trenutak je Woodrow, u svojem neprestano promjenjivom viđenju samoga
sebe, sam sebi postao utjelovljenje žalosti. Bio je dobro, umiveno lice
britanske javne uprave, koja skrbi za svoje ljude. Bio je rimski prosuditelj,
spor u suđenju, još sporiji u osudi. Svjetski čovjek, koji se ne boji teških
odluka, ali je odlučan donijeti najbolje. Ohrabren vrsnošću svojega nastupa,
počeo je improvizirati.
"Izgleda kako ljudi u Justinovu stanju vrlo često imaju nakane kojih ni sami
nisu svjesni. Oni su prebačeni na autopilot; čekaju izliku kako bi učinili ono
što su podsvjesno ionako željeli učiniti. To je pomalo poput samoubojstva.
Neka netko kaže štogod u šali i - bum! - povukli su otponac."
Govori li previše? Premalo? Je li se udaljio od teme? Ghita ga je mrko
gledala, kao gnjevna sibila, a na dnu Donohueovih bolesnih žutih očiju bijaše
nešto što nije mogao odgonetnuti. Prezir? Gnjev? Ili tek onaj stalni izgled
nekoga komu je nešto drugo na umu, nekoga tko dolazi odnekud drugdje i vratit
će se tamo?
"No najvjerojatnije je tumačenje o onome što se sada događa u Justinovoj
glavi - tumačenje koje najbolje odgovara poznatim činjenicama, a osim toga su
se njemu priklonili i psihijatri koji rade za Ministarstvo -jest daje Justin
skovao urotnički plan, i to bi moglo biti vrlo ozbiljno. Tko se ne može nositi sa
stvarnošću, sanja o uroti. Ako vam je majka umrla od raka, a vi to ne možete
prihvatiti, okrivit ćete liječnika koji ju je liječio. Kirurga koji ju je operirao.
Anesteziologa. Medicinske sestre. Koji su se svi djelovali sporazumno,
dakako. I urotili se kako bije se riješili. Eto, to je točno ono što Justin sam sebi
govori o Tessinoj smrti. Tessa nije samo silovana i ubijena. Nego je bila žrtva
međunarodne urote. Nije izgubila život zato stoje bila mlada, privlačna i imala
strašno zlu sreću, nego zato što su Oni htjeli da izgubi život. Tko su Oni - to
ćete, bojim se, morati sami nagađati. To može biti vaš trgovac na uglu, ili
gospođa iz Vojske spasa koja vam zvoni na vrata i gura vam u ruke njihov
časopis. Svi su oni uključeni. Svi su se urotili da ubiju Tessu."
Salva smijeha, smijeha ljudi kojima je neugodno. Je li pretjerao, ili mu to oni
pokazuju naklonost? Koncentriraj se! Raspli-njuješ se.
"Ili su to, u Justinovu slučaju, Moijevi dečki, veliki biznis i Ministarstvo
vanjskih poslova, uključivši i nas ovdje. Svi smo mi neprijatelji, urotnici. A
Justin je jedina osoba koja je toga svjesna, što je još jedan element njegove
paranoje. Žrtva u Justino-vim očima nije Tessa, već on sam. Kad biste bili na
Justinovu mjestu, onda bi to tko su vam neprijatelji ovisilo o tome s kim ste u
posljednje vrijeme razgovarali, koje ste knjige i časopise čitali, koje ste
filmove gledali i u kojoj ste fazi svoga bioritma. Zanimljivo, rekli su mi da
Justin puno pije, što, čini mi se, nije bio slučaj dok je bio ovdje s nama.
Pellegrin kaže kako ga je objed za dvojicu u njegovu klubu stajao čitavu
mjesečnu plaću."
Još jedna provala nervozna smijeha; u njemu su sudjelovali gotovo svi - osim
Ghite. Klizao je dalje, diveći se radu vlastitih nogu; izrezuje klizaljkama
likove na ledu, okreće se, vrti. Ovo je dio mene koji si najviše mrzila, govori u
sebi Tessi, sav bez daha, dok izvodi svoje verbalne piruete i opet se vraća k
njoj. To je glas koji je upropastio Englesku, rekla si mi u šali dok smo plesali.
Taj je glas potopio tisuću brodova, i to sve naših. Vrlo duhovito! Pa dobro,
curo: slušaj sad taj isti glas. Slušaj kako vješto uništavam ugled tvoga muža,
zahvaljujući Pellegrinu i mojih pet izlu-đujućih godina u uvijek istinoljubivu
Odjelu za informiranje britanskoga Foreign OJficea.
Na tren ga zaustavi val mučnine što ga iznenada bijaše obuzeo od gađenja nad
samim sobom, nad vlastitom novostečenom lažljivom naravi. Od te bi mučnine
mogao pobjeći iz prostorije s izlikom žurna telefonskoga poziva ili
neodgodive fiziološke potrebe - samo da pobjegne od sebe sama; od takve je
mučnine jednom doteturao do svojeg radnog stola, izvukao list plavog
listovnog papira Njezina veličanstva te zatrpao rupu u sebi samu izjavama
obožavanja i obećanjima lakoumnosti. Tko je to od mene učinio? Tko me
učinio ovakvim, pitao se govoreći. Engleska? Moj otac? Školovanje? Moja
jadna, prestrašena majka? Ili sedamnaest godina laganja za moju zemlju?
Odrasli smo, Sandu, ljubazno si me izvijestila, kad nam djetinjstvo ne može
više biti izgovor. Problemje u tvom slučaju što će to biti otprilike kad navršiš
devedeset petu.
Opet je u sedlu. I opet je sjajan.
"Kakvu je točno urotu smislio Justin - i gdje se mi, Visoko povjerenstvo, u to
uklapamo - jesmo li u savezu sa slobodnim zidarima, isusovcima ili Ku Klux
Klanom, ili možda Svjetskom bankom - to vam, bojim se, ne bih znao kazati.
Što vam mogu reći jest da je on negdje vani, u akciji. Već je iznio neke
ozbiljne optužbe. A on još zvuči vrlo uvjerljivo i vrlo je ljubazan - uostalom,
zar nije uvijek bio takav - i sasvim je moguće da će sutra ili za tri mjeseca
osvanuti ovdje." Glas mu se opet stvrdne. "A u tom slučaju svi vi - zajednički i
pojedinačno - imate naputak da o njegovu dolasku izvijestite mene, u bilo koje
doba dana ili noći. Bojim se da to nije molba, Ghita, nego stroga zapovijed.
Zapovijed koja vrijedi bez obzira što osobno osjećate prema Ju-stinu. Ni ja
osobno nisam iznimka: i meni je drag, vjerujte mi; on je dobar momak,
pristojan, ljubazan, velikodušan - svi ga znamo. Izvijestite mene, ili Portera,
kad se vrati. Ili," te ga pogleda, "Mikea Mildrena." Samo što nije rekao
"Mildred". "Ako je noć, onda dežurnog u Visokom povjerenstvu, i to odmah.
Prije nego što novinari, policija ili bilo tko drugi dođe do njega, recite nama."
Ghitine su oči, što ih je potajno motrio, djelovale tamnije i senzualnije nego
ikad, a Donohueove boležljivije no ikad. Oči mršave Sheile bijahu tvrde poput
dijamanata i gledahu netremice. "Da bismo lakše govorili, i iz sigurnosnih
razloga, London je Ju-stinu dao tajno ime Holandez. Kao u 'Leteći Holandez'.
Ako nekim slučajem - to nije vrlo vjerojatno, ali riječ je o duboko poremećenu
čovjeku, koji na raspologanju ima gotovo neograničen novac - naiđete na njega
na bilo koji način: izravno, neizravno, ako čujete glasinu, ili ako već jeste - za
njegovo dobro i za naše dobro, nazovite telefonom i recite: 'Riječ je o
Holandezu, Holandez radi ovo ili ono, dobila sam pismo od Holandeza.
Upravo mi je telefonirao, poslao mije poruku e-poštom, sjedi ispred mene u
mojem naslonjaču.' Je li sve posve jasno što se tiče toga? Pitanja. Da,
Barnev?"
"Spomenuli ste 'ozbiljne optužbe'. Koga je optužio i za što?"
Opasno područje. Woodrow je o tome dugo raspravljao s Pel-legrinom
zaštićenim telefonom Portera Coleridgea. "Nema u tome neke pravilnosti.
Opsjednut je farmaceutskim pitanjima. Koliko možemo dokučiti, uvjerio je
sama sebe da su proizvođači jednog određenog lijeka - i njezini izumitelji -
odgovorni za Tessinu smrt."
"On misli da joj nisu prerezali vrat? Pa vidio je njeno tijelo!" javi se opet
Barnev s gnušanjem.
"Ne, to s lijekom seže u doba njezina nesretnog boravka u ovdašnjoj bolnici.
Lijek je ubio njezino dijete. Ono je bilo prva žrtva urotnika. Tessa se požalila
proizvođačima, pa su i nju ubili."
"Je li opasan?" Pitanje je postavila Donohueova Sheila, vjerojatno kako bi
svima pokazala da njih dvoje ne znaju ništa više od ostalih.
"Mogao bi biti. Tako su mi rekli iz Londona. Prva mu je na meti farmaceutska
tvrtka koja je proizvela taj otrovni lijek. Nakon toga, znanstvenici koji su ga
izumili. Zatim ljudi koji ga distribuiraju, što ovdje u Nairobiju znači poduzeće
koje ga uvozi, a to opet znači Kuća ThreeBees, pa ćemo ih možda morati
upozoriti." Na Donohuevu se licu ne pomače ni najmanji mišić. "I da ponovim:
imamo posla s čovjekom koji djeluje kao naizgled razborit i pribran britanski
diplomat. Nemojte očekivati luđaka s pepelom u kosi i zamršenim žutim
podvezicama, ili pjenom na ustima. Izvana, on će djelovati kao čovjek koga
smo svi poznavali i voljeli. Komunikativan, dobro odjeven, zgodan i strašno
pristojan. Sve dok vam ne počne vikati na uho b svjetskoj uroti koja mu je
ubila prvo dijete, a onda i ženu." Stanka. Osobna opaska - Bože dragi, što se
sve nađe u čovjeku! "Sve je to tragično. Gore nego tragično. Držim da se tako
osjećamo svi mi koji smo mu bili bliski. Ali upravo zato toliko inzistiram.
Molim vas: nemojte biti sentimentalni. Naiđete li na Holandeza, mi to moramo
odmah doznati. U redu, dečki i cure? Hvala. Ima li nešto drugo, pod razno, dok
smo svi ovako okupljeni? Izvoli, Ghita."
Ako je Woodrow teško dešifrirao Ghitine osjećaje, jednom je bio bliže nego
stoje mogao i zamisliti očitavanju stanja njezina duha. Ustajala je dok su svi
ostali, uključivši i Woodrowa, sjedili. Toliko je znala. Ustala je kako bi je
zapazili. No glavni je razlog za ustajanje bio taj što nikad u životu nije čula
toliku gomilu pokvarenih laži, pa je nagonski doslovno ustala protiv njih. Tako
je i zato ustala: u znak prosvjeda, u bijesu, pripremajući se da Woo-drowu u
lice, pred svima, kaže kako je lažac; i zato što u svom kratkom, ali burnom
životu nikad nije srela boljih ljudi no što su Tessa, Arnold i Justin.
Toliko je Ghita svjesno znala. No kad je pogledala preko sobe - preko tvrdih
glava vojnog izaslanika, gospodarskoga savjetnika i Mildrena, osobnog tajnika
visokog povjerenika, što su se sve okrenule k njoj - kad je pogledala ravno u
lažljive, prijetvorne oči Sandvja Woodrowa - znala je kako mora poći drugim
putem.
Tessinim putem. Ne iz kukavištva, nego taktički.
Nazvati Woodrowa lašcem značilo bi izboriti kratku, trenutačnu i dvojbenu
pobjedu, nakon koje bi svakako bila otpuštena. I što bi time dokazala? Ništa.
Njegove laži nisu puke izmišljotine. To su majstorski konstruirane iskrivljujuce
leće uperene u čudovišta izmišljena, a zakukuljena da izgledaju poput
činjenica.
"Izvoli, mila Ghita."
Zabacio je glavu, podigao obrve i napola otvorio usta, poput zborovođe, kao
da će sad zapjevati s njom. Brzo skrenu pogled s njegova lica. Lice staroga
Donohuea je sve u crtama koje idu nadolje. U konviktu je časna sestra Marie
imala psa s takvim licem. Krvosljednikovi obrazi zovu se letice, Justin me
poučio. Igrala sam sinoć badminton sa Sheilom; sad i ona gleda u mene. Zapre-
pastivši se i sama, Ghita čula je samu sebe kako se obraća skupu.
"Pa, možda sad i nije pravo vrijeme za ono što imam reći, Sandy. Možda bih
trebala pričekati koji dan," počne oklijevajući. "Kad se toliko toga događa."
"Što bi moglo pričekati koji dan, Ghita?"
"Pa, imamo taj zahtjev Svjetskog programa za prehranu, San-dy. Žestoko
navaljuju da pošaljemo svog predstavnika u ODID-u na sljedeći sastanak
radne skupine o samoodrživosti korisnika."
Bila je to laž. Djelotvorna, prihvatljiva laž; laž koja može proći. Nekim je
čudom iskopala u pamćenju stalni zahtjev i pretvorila ga u žuran i prevažan
zahtjev. Daje Woodrow zatražio vidjeti spis, nema pojma što bi učinila. No
nije zatražio.
"Kojih i kakvih korisnika, Ghita?" upita Woodrow, dok se čuo blag,
oslobađajući smijeh.
"To se također zoveporodništvo pomoći, Sandy," odgovori ozbiljno Ghita,
iščeprkavši još jedan izraz iz humanitarnoga žargona. "Kako da zajednica koja
je primala znatnu pomoć u hrani i lijekovima naučiti sama preživljavati
jednom kad humanitarne organizacije odu? O tome se ovdje radi. Koje mjere
opreza moraju poduzeti donatori kako bi osigurali ostanak na terenu dostatne
logističke infrastrukture kako ne bi došlo do nepotrebna lišavanja? To su vrlo
važne teme za raspravu."
"Dobro, zvuči razborito. Koliko će dugo trajati simpozij?"
"Tri puna dana, Sandy: utorak, srijedu i četvrtak, možda i dulje. Ali problem je
u tome što nakon Justinova odlaska mi više nemamo predstavnika u ODID-u."
"Pa se pitaš bi li ti mogla poći umjesto njega," uzvikne Woo-drow sa širokim
osmijehom iskusna muškarca, kome su poznate mušice zgodnih žena. "Gdje se
to održava, Ghita? U Sodomi i Gomori?" (Sandy je tako "odmilja" zvao
sjedište UN za Afriku u Nairobiju.
"Zapravo, u Lokichoggiu, Sandy," reče Ghita.
Draga Ghita,
Nisam ti imao kada reći koliko te Tessa voljela i koliko je cijenila vrijeme što
ste ga vas dvije zajedno provele. No ti to ionako znaš. Hvala ti za sve što si joj
dala.
Nešto bih te zamolio, no to je zaista samo molba; nemoj se mučiti ako ti srce
tako ne govori. Ako ikad budeš putovala tim krajem, pa se zatekneš blizu
Lokichoggia, molim te, pokušaj stupiti u vezu sa Sudankom koja se zove Šarah,
Tessinom prijateljicom. Govori engleski. Bila je nešto kao služavka kod jedne
britanske obitelji u Sudanu. Možda bi ti ona mogla nešto reći o pravim
razlozima zbog kojih su Tessa i Arnold išli u Loki. Imam osjećaj - samo
osjećaj, dakako - da sli pošli tamo puno uzbuđeniji nego što bi bili zbog
seminara o emancipaciji Sudanki! Ako je tako, Šarah bi to mogla znati.
Tessa jedva daje oka sklopila noć prije puta. Bila je - čak i za Tessu - iznimno
emotivna dok se opraštala sa mnom; bio je to, kako Ovidije kaže, "zbogom
zauvijek," makar to ni ona ni ja nismo znali. Evo ti ovdje adresa u Italiji na
koju mi možeš pisati ako stigneš: .... Pazi, ne piši moje ime, nego samo ovo što
sam ti naveo. Ali molim te, nemoj se izlagati opasnosti. Hvala ti još jednom.
Srdačno,
Justin
Ne Holandez. Justin.

ŠESNAESTO POGLAVLJE
Justin je u Bielefeld, mali grad pokraj Hannovera, stigao nakon dva nemirna
dana putovanja vlakom. Pod imenom Atkinson uzeo je sobu u skromnu hotelu
nasuprot željezničkom kolodvoru, prošetao se malo gradom kako bi ga
upoznao, pa pojeo ne osobitu večeru. Čim se smračilo, odnio je pismo. Tako
špijuni uvijek rade, mislio je približavajući se neosvijetljenoj kući na uglu. Taj
oprez usađen im je od kolijevke. Tako prelaze mračnu ulicu, pregledavaju
veže, zaokreću iza ugla: očekuješ li me? Jesam li te već negdje vidio? No čim
je poslao pismo, zdravi razum mu reče: zaboravi špijune, budalo, mogao si
poslati prokletu stvar taksijem. A sad na danjem svjetlu, dok je po drugi put
prolazio pokraj ugla, kažnjavao je sama sebe drugačijim strahovima: motre li
me? Jesu li me sinoć opazili? Kane li me uhititi čim stignem? Je li netko
nazvao Telegraph i otkrio da ne postojim?
Putujući vlakom spavao je malo, a prošlu noć u hotelu nimalo. Putovao je sad
oslobođen glomazne hrpe papira, bez platnenih kovčega, prijenosnih računala i
drugih elektroničkih naprava. Što god je trebalo sačuvati, otišlo je Hamovoj
strogoj teti u Milano. Što nije trebalo, leži na dnu mora. Rasterećen, gibao se
sa znakovitom lakoćom. Crte lica su mu se izoštrile. U očima mu je plamtio
jači sjaj no prije. Justin je sve to i sam jasno osjećao. Zahvalno je na sebe
preuzeo Tessinu zadaću.
Kuća na uglu bijaše peterokatni njemački dvorac s tornjem. Prizemlje mu je
obojeno prugasto; na dnevnom se svjetlu otkrilo da su pruge svjetlozelene i
narančaste. Sinoć su pod boležljivom neonskom rasvjetom djelovali poput
crno-bijelih plamenova. Na vanjskom zidu prvoga kata zidna slikarija
dražesne dječice svih rasa, koja su se smiješila prema njemu, podsjećajući ga
na afričku djecu što su domahivala sa zaslona Tessina računala. U prizemljuje
ugledao živu repliku slike: živahna djeca sjede u krugu oko učiteljice i
opsjedaju je pitanjima. Ručno načinjen plakat u prozoru tik do njega pokazivao
je proizvodni put od kakaovca (prikazana na svijenim fotografijama) od
čokolade.
Hineći nezainteresiranost, Justin prvo prođe pokraj zgrade, onda naglo skrene
lijevo, pa se besciljno prošeta niz ulicu; zatim počne proučavati imena
liječnika i psihologa na ulazu u drugu zgradu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne
zna. Pokraj njega se polako proveze policijski automobil, šljapkajući gumama
na kiši. Dvoje ljudi u njemu, muškarac i žena, promatrali su ga bezizražajno.
Na drugoj strani ulice dva starija muškarca u kišnim ogrtačima, sa šeširima,
kao da čekaju početak pogreba. Na prozoru iza njih navučen je zastor. Tri
biciklistice spustiše se lagano prema njemu niz kosinu. Natpisi na zidovima
zauzimaju se za palestinsku stvar. Vrati se do oslikana dvorca i stane pred
ulazna vrata. Na njima je naslikan zeleni vodenkonj [HIPOpotam). Drugi,
manji zeleni vodenkonj označava tipku zvonca. Urešen izbočeni prozor, poput
krme drevnih jedrenjaka, znatiželjno je virio na njega. Opkoljena učiteljica
kroz prozor mu pokaže neka uđe na druga vrata, no ta su bila zaključana. On joj
to isto tako gestom pokaže.
"Trebali su ih otvoriti," sikne ona nezadovoljno na njega, otvorivši naglo vrata
pošto je prvo otkračunala zasune.
Justin se još jednom ispriča, pažljivo koračajući među djecom, koja su ga
pozdravljala s Griiss Dich i Guten Tag, no on nije odgovarao, jer mu je napeti
oprez ograničio nekoć bezgraničnu ljubaznost. Popeo se stubama pokraj
bicikala i dječjih kolica. Ušao je u predvorje koje se njegovu umornu oku
učinilo da je svedeno na najnužnije: fontanica s pitkom vodom, fotokopirka,
prazne jednostavne police, mnogo referentne literature i kartonske kutije
naslagane jedna na drugu na podu. Kroz otvorena vrata ugleda u sobi mladu
ženu u dolčeviti, s naočalama koštana okvira, pred zaslonom računala.
"Ja sam Atkinson," predstavi se na engleskom. "Peter Atkin-son. Imam
dogovoren sastanak s Birgit iz 'Hipa.'"
"Zašto se niste javili telefonom?"
"Stigao sam sinoć kasno. Mislio sam da je najbolje ostaviti pismo. Može li me
primiti?"
"Ne znam. Morate nju pitati."
Slijedio ju je kratkim hodnikom do dvaju dvokrilnih vrata. Ona otvori jedna.
"Stigao je tvoj novinar," navijesti ona na njemačkom, kao da "novinar" znači,
na primjer, "ljubavnik udane žene." I povuče se u svoje odaje.
Birgit bijaše malena rasta, gipka, ružičastih obraza, plavokosa i vesela garda.
Nasmiješi se hitro i usiljeno. Njezina je soba bila jednako spartanska kao i
predvorje, s istim neodređenim dojmom odricanja.
"Imamo sastanak u deset," objasni malo bez daha, uhvativši rukom njegovu.
Govorila je engleskim, istim kao u njezinim elektroničkim pismima. Gospodin
Atkinson nije želio ispasti sumnjiv govoreći njemački.
"Želite li čaj?"
"Hvala, ne treba."
Privuče dvije stolice niskom stoliću i sjedne na jednu od njih. "Ako je riječ o
provali, zaista vam nemam što reći," upozori ga ona.
"Kojoj provali?"
"Nije važno. Uzeli su samo nekoliko stvari. Možda smo i imali previše. Sad
više nemamo."
"Kadjetobilo?"
"Davno. Prošli tjedan."
Justin izvuče iz džepa notes, pa ga, u Leslevinu stilu, otvori na krilu. "Zanima
me ono čime se ovdje bavite," reče. "Moj list planira niz članaka o
farmaceutskim tvrtkama i njihovu djelovanju u Trećem svijetu. Niz se zove
'Trgovci medicinom.' O tome kako zemlje Trećega svijeta nemaju potrošačke
moći. Kako su velike bolesti najednom mjestu, a veliki profiti na drugom."
Pripremio se da zvuči kao novinar, no nije bio siguran uspijeva li mu to.
"Siromašni ne mogu platiti, zato umiru. Koliko to još dugo može tako? Čini se
da sredstva postoje, no manjka dobre volje. U tom stilu."
Na njegovo iznenađenje, žena se stala široko osmjehivati. "Želite da vam na ta
'jednostavna' pitanja odgovorim do deset?"
"Ako mi samo možete reći čime se točno 'Hipo' bavi, tko ga financira, koliki su
vam prihodi, i slično," odgovori ozbiljno.
Govorila je, a on je zapisivao u bilježnicu što ju je držao otvorenu na koljenu.
Pričala mu je nešto što je držao da je njezina uobičajena priča za široku
javnost, a on se trudio pozorno slušati dok je zapisivao. Razmišljao jeo tome
da je ova žena bila Tessi-na suradnica i prijateljica a da se nikad nisu sastale;
da jesu, jedna bi drugoj čestitale na izboru. Razmišljao je kako bi moglo biti
puno razloga za provalu, a jedan od njih je pokriće za ugradnju naprava koje
daju ono što u Ministarstvu zovu posebnima proizvodima, koji su samo za
zrele oči. Opet se prisjetio sigurnosne obuke i skupnoga posjeta zastrašujućem
laboratoriju u podrumu iza Carltonovih vrtova, gdje su se polaznici i sami
mogli diviti najnovijim zgodnim mjestima za postavljanje minijaturnih uređaja
za prisluškivanje. Lonci za cvijeće, stalci za svjetiljke, stropne rozete,
štukatura, okviri slika, manje-više sve zamislivo: od pritiskivaca za papir na
Birgitinu stolu do njezine jakne što visi iza vrata.
Zapisao je što je želio zapisati, a ona je naizgled iskazala sve što je željela
reći, jer je ustala i gledala u hrpu brošura na polici za knjige, tražeći prikladno
štivo za njega kao uvod u istjerivanje iz ureda na vrijeme da stigne na sastanak
u deset. Dok je tražila, rastreseno je govorila o Njemačkoj saveznoj agenciji
za nadzor lijekova, nazvavši je tigrom od papira. A Svjetska zdravstvena
organizacija dobiva novac iz Amerike, dodala je prezrivo - što znači da
favorizira velike korporacije, klanja se profitu i kloni se radikalnih odluka.
"Pođite na bilo koju skupštinu SZO i što ćete vidjeti?" postavila je retoričko
pitanje, uručujući mu hrpu brošura. "Lobiste. Savjetnike za odnose s javnošću
velikih farmaceutskih tvornica. Na desetke. Iz jedne velike tvrtke čak tri-četiri
čovjeka. 'Dođite na ručak! Dođite na naš izlet za vikend. Jeste li čitali
izvanredni članak profesora tog-i-tog?' A ljudi iz Trećega svijeta nisu istančani
ni lukavi. Nemaju novca, nemaju iskustva. Diplomatskim jezikom i
manevriranjem, lobisti ih lako preveslaju."
Prestala je govoriti i namrštila se prema njemu. Justin drži prema njoj otvorenu
bilježnicu, neka nešto pročita. Drži je blizu njezina lica tako da može vidjeti
izraz njegova lica dok čita. A njegov je izraz lica, nada se, umirujući i
uvjerljiv. Podupirući ga, ispružio je kažiprst slobodne, lijeve ruke u znak
upozorenja.
JA SAM MUŽ TESSE QUAYLE. OVI ZIDOVI MOŽDA IMAJU UŠI.
MOŽEMO LI SE SASTATI VEČERAS U POLA ŠEST ISPRED STARE
TVRĐAVE?
Pročitala je poruku, pa pogledom slijedila njegov podignuti prst do Justinovih
očiju te ga zadržala tamo dok on nije stao puniti tišinu prvim što mu je palo na
pamet.
"Vi, znači, kažete kako bi trebalo osnovati neku vrstu neovisnoga
međunarodnog tijela koje bi nadziralo te tvrtke?" upitao je s nenamjeravanom
agresivnošću. "Koje bi im podrezalo krila?"
"Da," odgovori ona savršeno mirno,i%Mislim kako bi to bila izvrsna
zamisao."
Prolazeći pokraj žene u dolčeviti, odmahne joj veselo, kako je smatrao da čine
novinari. "Sve obavljeno," ohrabri je. "Odlazim. Hvala na suradnji." Prema
tome, gospođo, uopće nema potrebe telefonirati policiji i reći im neka izbace
uljeza iz našeg ureda.
Na prstima se prokrao kroz učionicu, nastojeći opet izmamiti smiješak od
učiteljice. "Zadnji put," obeća joj. No samo su se djeca smijala.
Na ulici su dvojica staraca u kišnim ogrtačima i šeširima i dalje očekivala
pogreb. Uz rub kolnika, u parkiranoj audijevoj limuzini, dvije su ozbiljne
mlade žene proučavale plan grada. Vratio se u hotel, pa odjednom odlučio na
recepciji upitati je li bilo pošte za njega. Nije. Stigavši u sobu, otrgne
inkriminirajući list i onaj iza njega, u slučaju da se slova proziru od
pritiskanja. Spalio je oba lista u umivaoniku, pa uključio ventilator da se riješi
dima. Ležao je na postelji, pitajući se što špijuni rade kako bi ubili vrijeme.
Zadrijemao je, a probudio ga je telefon. Podigavši slušalicu, sjetio se javiti:
"Atkinson." Recepcionarka je, kako reče, "provjeravala." Stoje provjeravala,
za Boga miloga!? Ali špijuni nikad naglas ne postavljaju takva pitanja. Ne žele
upasti u oči i postati sumnjivi. Špijuni leže na bijelim posteljama u sivim
gradovima i čekaju.
Stara bilefeldska tvrđava stoji na visokoj zelenoj gori što nadvisuje brjegove
koji se gube u oblacima. Parkirališta i gradski park s puno klupa nalaze se
među injem pokrivenim ruševinama zidina. Za toplijih dana to je omiljeno
šetalište gradskih stanovnika, koji prolaze duž drvoreda, gledaju poredano
cvijeće i objeduju u Lovačkom restoranu, zalijevajući obrok s puno piva. No
za sivih mjeseci mjesto izgleda poput napuštena igrališta u oblacima. Tako je
izgledalo i kad je Justin tamo stigao, dvadeset minuta prerano, kako bi obavio
ono za što se nadao daje ležerno prethodno promatranje mjesta sastanka.
Prazna parkirališta, smještena na mjestima nekadašnjih bastiona, bijahu puna
lokava vode. Na klupi iza jedne kule dvojica časnih starina u kaputima, sa
šalovima, sjedili su uspravno i motrili ga. Jesu li to ista dvojica s crnim
šeširima, što su čitavo jutro čekali pogreb? Zašto me tako gledaju? Jesam li
Židov? Poljak? Koliko će dugo trebati dok Njemačka postane tek još jedna
dosadna europska zemlja?
Jedan je put vodio ravno do tvrđave; on pođe njime, držeći se sredine i ujedno
najvišeg dijela, kako ne bi ugazio u lokvu ni u trulo lišće. Kad stigne, pričekat
ću dok ne parkira auto, pa ću joj se tek onda obratiti, odluči on. I auti imaju
uši. No Birgi-tin auto nije imao uši, jer je bio - bicikl. Na prvi je pogled iz
daljine podsjećala na nekakvu sablasnu jahačicu, dok je sve brže napredovala
preko sljemena brijega, a plastična se kabanica vila za njom. Svjetleća je
pruga na kabanici podsjećala na križ na križarskim odorama. Prikaza postupno
postane osoba od krvi i mesa; nije bila ni krilati serafin, niti glasnik što je iz
bitke dotrčao bez daha, nego mlada majka na biciklu, s kabanicom. Iz kabanice
nije provirila samo jedna glava, nego dvije. Druga je pripadala njezinu
veselom plavokosom sinčiću, pričvršćenu vrpcama u dječje sjedalo iza nje.
Na Richterovoj je ljestvici - tako se barem činilo Justinovu nestručnu oku -
mjerio oko osamnaest mjeseci.
Prizor njih oboje bio je tako ugodan njegovu oku i srcu, tako neobičan i
privlačan, da se po prvi put od Tessine smrti iskreno i od srca nasmijao.
"Nisam mogla naći nikoga da mi pričuva dijete. Nije bilo vremena," reče ona,
uvrijeđena njegovim smijehom.
"I ne treba, ne treba! Nije važno. Krasan je dječak. Kako se zove?"
"Carl. A vi?"
Carl ti šalje pusu... Car laje posve izludio slonić na kotačima što si mu ga
poslala. Svako mi jutro trubi kao slon kako bi mi pokazao daje budan. Nadam
se da će i tvoje dijete biti lijepo kao Carl.
On joj pokaže svoju Quayleovu putovnicu. Pregledala ga je pažljivo: ime, dob,
fotografiju, brzim je pogledima uspoređujući s njegovim licem.
"Rekli ste joj daje ivaghalsig," rekao je, pa gledao kako s njezina lica nestaje
namrštenost, a nastaje smiješak, dok je skidala biciklističku kabanicu i davala
mu bicikl da ga pridrži dok ne izvadi Carla iz sjedala. Izvadivši Carla i
stavivši ga na tlo da stoji, okre-nuvši Justinu leđa kako bi mogao staviti što
treba u naprtnjacu na njezinim leđima: Carlovu bočicu, omot Kndckerbrota,
pričuvne pelene i dva sendviča od francuza sa šunkom i sirom. "Jeste li danas
štogod jeli, Justine?" "Pa ne baš."
"Dobro. Možemo jesti. Onda nećemo biti tako nervozni. Carl-chen, du machst
das bitte nicht. Možemo hodati. Carl može hodati sto kilometara."
Nervozni? Zašto nervozni? Praveći se da proučava prijeteće kišne oblake,
Justin se polako okrene na peti, digavši glavu u zrak. Još su tamo ta dvojica
starih stražara što sjede u stavu "pozor".
"Ne znam koliko je toga zapravo nestalo," požali se Justin, ispričavši joj priču
o Tessinu računalu. "Imao sam dojam da ste vas dvije razmijenile puno više
poruka nego što sam ih našao otisnutih."
"Niste čitali o Emrichici?"
"Daje emigrirala u Kanadu. No tada je još radila za KVH."
"Ne znate kakav je sada njezin položaj - njezin problem?"
"Posvadila se s Kovacsicom."
"To nije ništa. Emrichica se posvadila s KVH."
"Zašto, oko čega?"
"Dypraxa. Smatra kako je otkrila neke vrlo negativne nuspo-jave. KVH smatra
da nije."
"I što su poduzeli?" upita Justin.
"Zasad su samo uništili njezin ugled i karijeru." "Samo to?" "Samo to."
Neko su vrijeme hodali bez riječi, Carl ispred njih čeprkao je po lišću tražeći
poluistrule kestene; valjalo gaje svaki put zaustaviti prije no što bi ih stavio u
usta. Večernja je magla stvorila more oko blagih brjegova, načinivši od
njihovih vrhova otoke. "Kad se to dogodilo?"
"To se još događa. Izbacili su je iz KVH. Upravno vijeće Dawe-sova
sveučilišta u Saskatchewanu izbacilo ju je sa Sveučilišta, Upravno vijeće
Sveučilišne klinike iz te ustanove. Pokušala je u medicinskom časopisu
objaviti članak o svojim zaključcima o Dypraxi, no u njenom ugovoru s KVH
postoji odredba o tajnosti, pa su je tužbali. Tužbali su i časopis te ishodili
zabranu toga broja. Nije ostao nijedan."
"Tužili. Ne tužbali, nego tužili."
"To je isto."
"A vi ste to javili Tessi? To bi je jako zanimalo."
"Naravno da sam joj javila."
"Kada?"
Birgit slegne ramenima. "Prije možda neka tri tjedna. Možda dva. Naša je
prepiska također nestala."
"Hoćete reći, pao je sustav vašeg računala?"
"Ukradeno je. U provali. Nisam otisnula njezina pisma. Tak."
Tak, složi se u sebi Justin. "Imate li pojma tko je to uzeo?"
"Nitko nije uzeo. S multinacionalkama je uvijek nitko. Veliki gazda pozove
podšefa, podšef svoga pomoćnika, on razgovara sa šefom osiguranja tvrtke,
koji govori s podšefom, koji razgovara sa svojim prijateljima, oni pak sa
svojim prijateljima. Tako se to radi. Ne radi to veliki gazda, ne njegov
zamjenik, pomoćnik ni šef osiguranja. Ne radi to tvrtka. Zapravo to nitko ne
radi. No posao se ipak obavi. Nema papira, nema čekova, nema ugovora.
Nitko ništa ne zna. Nikoga nije tamo bilo. Ali posao je obavljen."
"A policija?"
"O, naša je policijajako marljiva. Ako su vam ukrali računalo, kažite
osiguravajućem društvu. Neka vam isplate osigurninu, pa si kupite novo.
Nemojte zamarati policiju glupostima. Jeste li upoznali Vanzu?"
"Tek u bolnici. Bila je već jako bolesna. Je li vam Tessa pisala o Vanzi?"
"Da su je trovali. Da su je Lorbeer i Kovacsica posjećivali u bolnici i daje
Vanzino dijete preživjelo, ali Vanza nije. Da ju je lijek ubio. Možda ju je ubila
kombinacija. Možda je bila premršava - premalo tijela za lijek. Možda da su
joj davali manje, preživjela bi. Možda će KVH popraviti doziranje prije nego
počnu prodavati lijek u Americi."
"To je rekla? Tessa?"
"Svakako. 'Vanza je bila tek još jedan zamorac. Voljela sam je, a oni su je
ubili. Tessa."1
Justin se već bunio. Za Boga miloga, Birgit, a što je s Emri-chicom? Ako je
Emrichica, kao jedan od izumitelja lijeka, utvrdila da je nesiguran, onda
zacijelo...
Birgit ga prekine. "Emrichica pretjeruje. Pitajte Kovacsicu. Pitajte KVH. Udio
Lare Emrich u otkriću Dypraxe bio je posve minimalan. Kovacsica je genij,
Emrichica njezina laborantica, a Lorbeer menadžer. Naravo, budući da je
Emrichica također bila Lorbeerova ljubavnica, dobila je veću ulogu nego što
joj pripada."
"Gdje se sada Lorbeer?"
"Nije poznato. Emrichica ne zna. KVH ne zna - kaže da ne zna. Posljednjih pet
mjeseci je postao posve nevidljiv. Možda su i njega ubili."
"Gdje je Kovacsica?"
"Putuje. Putuje toliko da nam KVH nikad ne govori gdje je niti gdje će biti.
Prošlog je tjedna bila na Haitiju; prije neka tri tjedna bila je u Buenos Airesu,
ili možda u Timbuktuu. Ali gdje će biti sutra ili idućeg tjedna, to je zagonetka,
Njezina kućna adresa i telefon su povjerljivi, naravno."
Carl je ogladnio. U jednom trenutku je spokojno slijedio list na površini
barice, već u sljedećem se derao iz petnih žila da hoće jesti. Sjedoše na klupu
dok gaje Birgit hranila iz bočice.
"Da vas nema, sam bi se nahranio," rekla je ponosna majka. "Hodao bi okolo s
bočicom kao mala pijanica. No sad ga striček gleda, pa treba malo pažnje."
Sama se nekako podsjetila na Ju-stinovu žalost. "Tako mi je žao, Justine,"
promrmlja ona. "Ne znam kako bih vam rekla koliko mi je žao." No rekla je to
tako meko i tako hitro da bar jednom nije držao nužnim kazati "hvala" ili "da,
strašno je to," ili "vrlo ljubazno od vas," ili bilo koju drugu besmislenu frazu
što ju je naučio izgovarati kad su ljudi ćutjeli obvezu izreći neizrecivo.
Opet su šetali i Birgit se prisjećala provale.
"Stigla sam ujutro u ured. Moj kolega Roland bio je na konferenciji u Rio de
Janeiru, a inače - običan radni dan. Vrata zaključana, morala sam ih
otključavati, kao obično. Isprva ništa nisam primijetila. U tome i je stvar.
Kakav je to provalnik koji zaključava vrata iza sebe? To nas je i policija
pitala. Ali nema sumnje da su vrata bila zaključana. Nije bilo baš uredno, no
tako je i inače. Mi u 'Hipu' sami čistimo svoje sobe. Ne možemo si priuštiti
plaćanje čistačice. Ponekad imamo previše posla a da bismo čistili, ili nam se
jednostavno ne da."
Tri biciklistice tiho prođoše pokraj njih, opkružiše parkiralište, pa se vratiše,
prošavši uz njih vozeći se nizbrdo. Justin se sjeti triju biciklistica od jutros.
"Onda ja odem provjeriti telefon. U 'Hipu' imamo telefonsku tajnicu. Obična
stvar za sto maraka; ipak vrijedi sto maraka, a nisu je uzeli. Imamo suradnike
po cijelom svijetu, pa moramo imati telefonsku tajnicu. Ali nestala je kazeta.
Sranje, mislim si ja: tko li je uzeo glupu kazetu? Idem u drugi ured po novu
kazetu. Kad - nema kompjutora. O, sranje! Koji kreten je prenio kompjutor?
Gdje gaje stavio? To je velik, težak stroj, ali ga se mo že pomicati, jer je na
kotačićima. Imamo ovdje novu curu, pravnicu na stažu; zapravo je izvrsna, ali
je još nova. 'Beate, dušo, gdje je naš kompjutor, k vragu?' pitam ja nju. Pa
počnemo tražiti. Kompjutor. Kazete. Diskete. Papire. Dosjee. Sve nestalo, a
vrata zaključana. Ništa drugo vrijedno nisu odnijeli. Ni novac iz priručne
blagajne, ni aparat za kavu, ni radio, televizor, kazetofon - ništa! To nisu
narkomani. Nisu profesionalni kradljivci. Za policiju, nisu ni kriminalci. Zašto
bi kriminalci zaključavali vrata? Možda vi znate."
"Kako bi nam rekli," odgovori Justin nakon duge stanke. "Molim? Kako bi nam
što rekli? Ne razumijem." "Za Tessom su isto tako zaključali vrata."
"Objasnite, molim. Koja vrata?"
"Na džipu. Kad su je ubili. Zaključali su vrata na džipu da hijene ne mogu doći
do tijela." "Zašto?"
"Ostavili su nam poruku neka se bojimo. To je poruka koju su ostavili i na
Tessinu prijenosnom računalu. Njoj ili meni: 'Upozoravamo vas, prekinite s
tim što sada radite.' Poslali su joj i prijetnju smrću. Pronašao sam je tek prije
nekoliko dana. Nikad mi to nije rekla."
"Bila je hrabra," rekla je Birgit.
Sjetila se sendviča. Sjeli su na drugu klupu i jeli ih, dok je Carl hrskao keks i
pjevušio, a dvojica starih stražara su bezglasno stupali pokraj njih niz brijeg.
"Je li bilo neke pravilnosti glede onoga što su uzeli, ili su odnijeli stvari
nasumce?"
"Nasumce, ali ima i pravilnosti. Roland kaže da nema pravilnosti, ali Roland
je opušten. Roland je uvijek opušten. On je kao sportaš kome srce tuče dvaput
sporije od normalne brzine, tako da može trčati brže od bilo koga drugog. Ali
samo kad hoće. Kad treba ići brzo, onda je vrlo brz. Kad se ništa ne može
učiniti, on ostaje ležati u krevetu." "U čemu je pravilnost?"
Mršti se na isti način kao Tessa, primijeti on. Mrštenje profesionalne
diskrecije. Kao i s Tessom, nije pokušavao razbiti tišinu. "Kako ste joj preveli
ivaghalsig?" upita napokon. "Nemirna, odvažna, tako mislim. Zašto?" "Onda
sam i ja ivaghalsig," reče Birgit s tužnim smiješkom. Carl se htio nositi; ona
mu reče daje to nečuveno. Justinu je to pružilo mogućnost da se ponudi za
nosača. Bilo je dosta posla dok nije otkopčala naprtnjaču, izvukla vrpce za
Carla, zavezala ga, pa - tek kad je bila posve zadovoljna njihovom čvrstoćom i
širinom - podigla ga i predala Justinu, upozorivši malca neka se lijepo ponaša
s novim stričekom.
"Ja sam bila gora nego ivaghalslig. Bila sam čista kretenka," reče Birgit, pa se
ugrize za usnu, mrzeći samu sebe zbog onoga što joj se činilo kako mora reći.
"Dobili smo veliko pismo. Prošlog tjedna. U četvrtak. Kurir gaje donioiz
Nairobija. Zapravo, ne pismo, dokument. Velik. Sedamdeset stranica. O
Dypraxi. Povijest, razni aspekti, nuspojave. Pozitivne i negativne, ali
uglavnom negativne, s obzirom na žrtve. Nepotpisano. Znanstveno gledano,
objektivno, ali inače pomalo luckasto. Naslovljeno na 'Hipo.' Samo 'Hipo,' bez
ičijeg imena - 'damama i gospodi iz Hipa.'"
"Na engleskom?"
"Na engleskom, ali to nije pisao Englez, mislim. Tipkano, pa nema rukopisa.
Sadrži mnoga pozivanja na Boga i Bibliju. Jeste li vi vjernik?"
"Nisam."
"Ali Lorbeer jest." .
Kišica se pretvarala u pravu kišu. Birgit je sjedila na klupi. Došli su do
dječjeg igrališta. Na malom vrtuljku sjedala su imala poprečne željezne šipke
radi dječje sigurnosti. Carla je trebalo posjesti i zavrtjeti. Borio se sa snom.
Bijaše postao mekan i mazan poput mačke. Smiješio se poluzatvorenih očiju
dok ga je Justin gurao, opsesivno oprezno. Bijeli mercedes s hamburškim
registarskim pločicama polako se uspeo uz brijeg, zaokružio poplavljenim
parkiralištem, pa se polako vratio. Vozač i suvozač muškarci. Justin se prisjeti
dviju žena jutros u parkiranom au-diju. Mercedes se opet odveze niz brijeg.
"Tessa je rekla da govorite sve jezike," rekla je Birgit.
"To još ne znači da imam nešto reći na bilo kojem od njih. Zašto ste bili
wa.gha.lsig?"
"Molim vas: bila sam jednostavno glupa; zovite to tako."
"Dobro, zašto ste bili glupi?"
"Bila sam glupa zato što kad je kurir donio dokument iz Nairobija, ja sam bila
toliko uzbuđena te sam telefonirala Lari Emri-ch u Saskatchewan i rekla joj:
'Lara draga, slušaj, primili smo dugu, nepotpisanu, vrlo zagonetnu, vrlo ludu,
vrlo autentičnu pripovijest o Dypraxi; bez adrese, bez datuma; od nekoga za
koga mislim daje Markus Lorbeer. Unutra su podatci o žrtvama kombinacije
lijekova. Mislim da će to pomoći tvojoj stvari.' Bila sam tako sretnajer je
dokument zapravo nosio njezino ime: 'Doktorica Lara Emrich bila je u pravu.'
'Ludo je,' rekla sam joj, 'ali ima snagu političke proklamacije. Stvar je također
vrlo polemična, vrlo religiozna i vrlo opasna za Lorbeera.' 'Onda je to Lorbeer
pisao," kaže ona. 'Markus bičuje sam sebe, kažnjava se za grijehe. To je
uobičajeno za njega.'"
"Jeste li upoznali Emrichicu? Poznajete Uje?"
"Onako kako znam Tessu. Elektroničkom poštom. Tako smo prijateljice po
peru, odnosno po računalu. U dokumentu stoji kako je Lorbeer proveo šest
godina u Rusiji - dvije godine pod starim komunizmom, četiri pod novim
kaosom. Rekla sam to Lari, koja je to već znala. Prema spisu, Lorbeer je bio
zastupnik nekih zapadnih farmaceutskih tvrtki. Lobirao je kod ruskih
zdravstvenih vlasti, prodavao im zapadne lijekove. Tako sam joj rekla. Prema
spisu, u šest godina je surađivao s osam različitih ruskih ministara zdravstva.
U spisu ima uzrečica koja dobro opisuje ministre. Baš kad sam je htjela
ispričati Lari, ona me prekine i reče je sama: 'Ruski ministri zdravstva dođu na
dužnost u lađi, a odu u mercedesu.' Bila je to Lorbeerova omiljena šala, rekla
mije. To nam je objema potvrdilo kako je Lorbeer autor dokumenta. To je
mazohistička ispovijed. Od Lare sam također doznala kako je Lorbeerov otac
bio vrlo strog njemački luteran. Odatle sinova morbidna religioznost i želja za
priznavanjem grijeha. Znate li štogod o medicini? Kemiji? Možda malo
biologije?"
"Bojim se daje moje školovanje bilo malo preskupo a da bih znao nešto tako
korisno."
"Lorbeer u spisu tvrdi kako je, radeći za KVH, osigurao odobrenje za Dypraxu
laskanjem i podmićivanjem. Opisuje kako je kupovao zdravstvene dužnosnike,
umjetno ubrzavajući klinička ispitivanja, kupujući registriranje lijeka i uvozne
dozvole, hraneći svaka pojedina birokratska gladna usta u hranidbenom lancu.
U Moskvi se pozitivno mišljenje vrhunskih medicinskih stručnjaka, koji
oblikuju mišljenje stručne javnosti, moglo kupiti za dvadeset pet tisuća dolara.
Tako on piše. Problem je što, kad podmitite jednoga, morate podmititi i ostale,
inače će pokopati vaš preparat iz zavisti. U Poljskoj je bilo isto, ali jeftinije. U
Njemačkoj je širenje utjecaja išlo suptilnije; ipak, ne baš vrlo suptilno.
Lorbeer opisuje poznati slučaj kad je za KVH unajmio čarter-zrakoplov, pa
njime odvezao osamdeset uglednih njemačkih liječnika na poučni izlet u
Tajland." Smješkala se pričajući tu priču. "Obrazovni se dio obavio na
odlasku, u obliku filmova i predavanja, popraćenih kavijarom te probranim,
dugo odležanim konjacima i viskijima. Sve mora biti vrhunske kakvoće, jer su
dobri njemački liječnici rano i jako razmaženi. Šampanjac ih više ne zanima. U
Tajlandu su liječnici bili slobodni, mogli su činiti što ih volja. Osigurana je
rekreacija za one koji su to željeli, također i privlačni spolni partneri i
partnerice. Lorbeer je osobno organizirao bacanje orhideja iz helikoptera na
plažu gdje su se liječnici odmarali i zabavljali sa svojim djevojkama (i
dečkima). Na povratku kući nije bila potrebna obuka. Liječnici su bili već
dobro obučeni. Trebali su zapamtiti samo kako da napisu recepte i pohvalne
učene članke."
Makar se smijala, bilo joj je neugodno pričati tu priču; osjećala je kako mora
korigirati njezin dojam.
"Sve ovo ne znači da je Dypraxa loš lijek, Justine. Dypraxa je vrlo dobar lijek,
čije ispitivanje još nije dovršeno. Ne daju se svi liječnici zavesti, nisu sve
farmaceutske tvornice nesavjesne i pohlepne."
Zastala je, svjesna kako previše govori, no Justin je ničim ne pokuša
zaustaviti.
"Suvremena je farmaceutska industrija stara tek šezdeset i pet godina. Ima u
njoj sjajnih ljudi. Postigla je čuda, ljudska i društvena, no njezina kolektivna
svijest nije još razvijena. Lorbe-er piše kako su farmaceuti okrenuli leđa Bogu.
Kod njega ima puno biblijskih navoda i aluzija koje ja ne razumijem. Možda
zato što ne razumijem Boga."
Carl je zaspao na vrtuljku, pa gaje Justin brižljivo izvadio iz sjedala i, stavivši
ruku na dječakova vruća mala leđa, prohodao ga gore-dolje po asfaltno stazi.
"Pripovijedali ste mi kako ste telefonirali Lari Emrich," podsjeti je Justin.
"Da. Namjerno sam skrenula s teme jer mi je neugodno što sam bila glupa.
Možete, ili da gaja preuzmem?" "Mogu ja."
Bijeli se mercedes zaustavio u podnožju brijega. Dvojica su muškaraca sjedila
u njemu.
"Mi u 'Hipu' već godinama pretpostavljamo kako nam prisluškuju telefone; na
neki se način time ponosimo. Od vremena do vremena nam čitaju, pa i uzimaju
poštu. Pošaljemo sami sebi pismo, pa promatramo kako stigne kasno i u
izmijenjenu stanju. Često smo maštali kako ćemo organima podvaliti lažne
podatke."
"Organima?"
"To je Larin izraz. Ruski izraz iz sovjetskih vremena: organi vlasti."
"Dobar izraz; odmah ga uzimam."
"Dakle, organi su možda slušali naš razgovor, smijali se i likovali kad sam
Lari rekla kako ću joj odmah u Kanadu poslati kopiju dokumenta. Lara mi je
rekla kako nažalost nema telefaksa, jer je novac potrošila na odvjetnike, a
zabranjeno joj je ulaziti u bolnicu. Da je imala faks, možda danas ne bi bilo
problema.
Imala bi kopiju Lorbeerove ispovijedi, ako'je i mi više nemamo. Sve bi bilo
sačuvano. Možda. Sve je možda. Nemamo nikakvih dokaza."
"A što je s elektroničkom poštom?"
"Ni toga ona više nema. Računalo joj je doživjelo srčani udar dan postoje
pokušala objaviti svoj članak. Stroj se nije povratio."
Sjedila je ružičasta, stoična, zbunjena i žalosna.
"A dalje?" tražio je Justin nastavak.
"Dalje nemamo više dokumenta. Uzeli su ga kad su ukrali računalo, dosjee i
kazete. Lari sam telefonirala navečer, u pet poslijepodne po njemačkom
vremenu. Završile smo razgovor negdje oko pet i četrdeset. Bila je emotivna,
jako vesela. Ja isto. 'Čekaj dok Kovacsica ovo čuje!" stalno je ponavljala.
Dugo smo razgovarale i smijale se. Nije mi palo na pamet napraviti kopiju
dokumenta prije sutradan ujutro. Stavila sam ga u sef i zaključala. Sef nije jako
velik, ali nešto ipak znači. Provalnici su imali ključ sefa. Kako su zaključali
ulazna vrata pri odlasku, tako su zaključali i sef pošto su ukrali dokument. Kad
ovako pričam, sve izgleda očito. Dotada nisu postojali. Što radi div kad mu
treba ključ? Kaže malim ljudima neka izvide kakav sef imamo. Zatim zove
diva koji proizvodi sefove i traži od njega neka njegovi mali ljude naprave
ključ. U svijetu divova, ovakav je postupak uobičajen."
Bijeli se mercedes nije micao. Valjda je i to uobičajeno.
Pronašli su limeni krov. Redovi i stupci sklopljenih vrtnih stolaca, povezanih
lancima poput robijaša, stoje im s lijeve i desne strane. Kiša pada i udara po
limenom krovu, pa se u mlazićima cijedi njima pod noge. Carl se vratio majci.
Spava joj na prsima, s glavicom zavučenom u njezin lijevi pazuh. Ona je
rastvorila kišobran i drži ga nad djetetom. Justin sjedi posebno od njih, ruku
sklopljenih među koljenima, kao u molitvi, a s glavom iznad ruku. Eto, to sam
mrzio u Garthovoj smrti, prisjetio se on. Garth mi je oduzeo prigodu za dalju
izobrazbu.
"Lorbeer je pisao roman."
"Da?"
"I taj roman ima sretan kraj na početku. Bile jednom dvije lijepe mlade
doktorice: Lara Emrich i Zsuzsi Kovacs. Specijalizirale su na Sveučilištu u
Leipzigu u Istočnoj Njemačkoj. Sveučilište ima veliku kliniku. Njih dvije
lijepo istražuju pod vodstvom mudrih profesora i maštaju kako će jednog dana
doći do velikih otkrića koja će spasiti svijet. Nitko ne govori o bogu
Profitu, osim ako je riječ o profitu za cijelo čovjeianstvo. U lajpcišku kliniku
stižu iz Sibira mnogi ruski Nijemci, oboljeli od tuberkuloze. U sovjetskim je
gulazima tuberkuloza bila vrlo česta bolest. Svi su pacijenti siromašni,
beznadno bolesni, većinom boluju od multirezistentnoga soja bolesti; mnogi
umiru. Na sve će pristati, iskušat će bilo kakvu novu terapiju, neće postavljati
previše pitanja. Prirodno je, dakle, što su dvije mlade doktorice izolirale
bacile i radile pokuse s novim lijekovima i načinima liječenja tuberkuloze.
Testirale su ih na životinjama, možda nakon toga i na studentima medicine i
drugim stažistima i specijalizantima. Studenti nemaju novca. Jednoga će dana i
sami biti liječnici, pa ih istraživanja zanimaju. Istraživanja je vodio
Oberarzt..."
"Primarijus."
"Ekipu je vodio Oberarzt vrlo zagrijan za pokuse. Svi članovi ekipe htjeli su
mu se svidjeti, pa su svi sudjelovali u izvođenju pokusa. Nitko ne radi ništa
zlo ni kažnjivo. Liječnici su mladi zanesenjaci, bave se vrlo privlačnom
temom, pacijenti su očajni. Zašto ne?"
"Zašto ne?" ponovi Justin kao jeka.
"Zsuzsi Kovacs ima dečka. Kovacsica uvijek ima dečka. Ima puno mladića.
Ovaj je mladić Poljak, dobar momak. Oženjen je, ali to nije važno. Na čelu je
laboratorija. To je malen, dobro ustrojen, djelotvoran laboratorij u Gdansku. Iz
ljubavi za Zsuzsi, Poljak joj je rekao da se može doći igrati u njegovu
laboratoriju kad god ima slobodna vremena. Može dovesti koga hoće; ona je
tako dovela svoju kolegicu i prijateljicu, lijepu Laru Emrich. Zsuzsi i Lara
istražuju, Zsuzsi i Poljak vode ljubav; svi su sretni i zadovoljni, nitko i dalje
ne govori o bogu Profitu. Ti mladi ljudi idu samo za čašću i slavom; nadaju se
možda tek napretku u stručnoj karijeri. Zatim su njihova istraživanja počela
davati dobre rezultate. Pacijenti i dalje umiru, ali ionako bi umrli. A i
preživjeli su neki koji su trebali umrijeti. Kovacsica i Emrichica su ponosne.
Pišu članke za medicinske časopise. Njihov profesor piše članke u kojima ih
podupire. Drugi profesori podupiru njihova profesora; svi su sretni, svi se
raduju uspjesima bližnjih svojih; nitko još nikome nije neprijatelj -još ne."
Carl se promeškolji na majčinu ramenu. Ona ga potapše po leđima i nježno mu
puhne u uho. Dječak se nasmiješi i opet zaspe.
"Emrichica također ima ljubavnika. Udana je za čovjeka po imenu Emrich, no
on je ne zadovoljava; to je Istočna Europa: ljudi se lako vjenčavaju i
rastavljaju. Njezin se ljubavnik zove Markus Lorbeer. Rođenje u Južnoj Africi
od oca Nijemca i majke Nizozemke. Živi u Moskvi kao samostalni zastupnik
zapadnih farmaceutskih tvrtki. On je poduzetnik koji otkriva zanimljive
mogućnosti i nova istraživanja u biotehnologiji te ih iskorištava."
"Lovac na talente."
"Da. Od Lare je stariji petnaestak godina. Premazan je svim mastima, kako se
kaže, no i on je na svoj način zanesenjak isto koliko i ona. Voli znanost, no
nikad nije postao znanstvenikom. Voli medicinu, ali nije liječnik. Voli Boga i
cijeli svijet, no isto tako voli i tvrdu valutu i boga Profita. Zato je napisao:
'Mladi Lorbeer je vjernik; on obožava kršćanskoga Boga, no isto tako obožava
i žene, a još možda više i boga Profita.' U tome leži njegova propast. On
vjeruje u Boga, ali ga ne sluša. Meni se osobno nimalo ne sviđa takvo životno
stajalište, ali nema veze. Za humaniste je Bog izlika da se ne bude
humanističan. Bit ćemo humanisti na drugom svijetu, na ovom ćemo trčati za
profitom. Nije važno. 'Lorbeer je uzeo Božji dar mudrosti...' - mislim da je pod
time mislio na formulu Dypraxe -'... i prodao je Nečastivom.' Pod time je
vjerojatno mislio na KVH. Zatim piše kako je Tessi, kad ga je došla posjetiti u
pustinji, do kraja razotkrio svoj grijeh."
Justin se naglo uspravi na sjedalu.
"To kaže? Spominje Tessu? Gdje!? U bolnici? Gdje ga je to posjetila? U
kakvoj to pustinji? Što lije samo time htio reći!?"
"Kako rekoh, njegov je spis malo luckast. Zapravo, zove je Abbottica*. 'Kad
je Abbottica posjetila Lorbeera u pustinji, on je plakao.' Možda je sve to san,
bajka. Lorbeer je postao pokajnik u pustinji. On je novi Ilija, možda čak Krist.
Ne znam. Odvratno, zapravo. 'Abbottica je pozvala Lorbeera neka položi
račun pred Bogom. Tako je, dakle, na tom sastanku u pustinji Lorbeer Ab-
bottici objasnio srž svojih grijeha.' Tako je on napisao. On je očito imao puno
grijeha. Ne sjećam se svih. Bio je grijeh samoobmane i grijeh lažnoga znanja.
Onda dolazi grijeh taštine, mislim. Slijedi grijeh kukavištva. Taj si grijeh
nikako ne oprašta, a to me zapravo čini sretnom. No po svoj je prilici i on
sretan. Lara kaže kako je on sretan jedino dok priznaje svoje grijehe ili dok
vodi ljubav."
"Sve je to napisao na engleskom?"
Ona kimne. "U jednom pasusu zvuči poput engleske Biblije, u sljedećem daje
vrlo točne stručne podatke o namjerno široko zamišljenim kliničkim
ispitivanjima, raspravama između Kovacsice i Emrichice i problemima
kombiniršiija Dypraxe s drugim lijekovima. Samo vrlo dobro obaviještena
osoba može znati takve pojedinosti. Toga Lorbeera, priznajem, volim puno
više nego Lorbeera iz raja i pakla."
"Abbott je pisao s malim A?"
"Ne, s velikim. 'Abbottica je zapisala sve što sam joj rekao.' No ima i još
jedan grijeh. On ju je ubio."
Čekajući, Justin je pogledom fiksirao usnuloga dječaka.
"Možda ne izravno; piše dvoznačno. 'Lorbeer ju je ubio svojom izdajom.
Počinio je Judin grijeh, dakle joj je svojim rukama prerezao grkljan, a Bluma
pribio o stablo.' Kad sam Lari pročitala ove riječi, pitala sam je: 'Lara, je li to
Markus htio reći daje ubio Tessu Quayle?"'
"I što je odgovorila?"
"Markus ne bi mogao ubiti ni svoga najljućeg neprijatelja. To je njegova muka
- to je kazala. Smatra daje loš čovjek s dobrom savješću. Ona je Ruskinja,
depresivka, ona to razumije."
"Ali ako je ubio Tessu, onda nije dobar čovjek."
"Lara me uvjerava da to nije moguće. Ona ima mnoga njegova pisma. Kaže
kako je on mogao beznadno samo voljeti. Čula od njega priznanja mnogih
grijeha, ali ne ovoga, naravno. Markus je vrlo ponosan na svoje grijehe, kaže
ona. No on je tašt i napuhava ih. Komplicirana je osoba, možda je malo i
psihotičan; kako ona kaže, zato ga i voli."
"No ne zna gdje je on sada?"
"Ne zna."
Justin ukočenim, neusredotočenim pogledom zuri u obmanjujući suton. "Juda
nikoga nije ubio. Juda je izdao."
"Ali učinak je isti. Juda je ubio Isusa svojom izdajom."
Opet dugo proučavanje maglovita obzora. "Tu netko nedostaje. Ako je Lorbeer
izdao Tessu, kome ju je izdao?"
"To nije jasno. Možda Silama tame. Imam sam ono što sam zapamtila." :.--,
"Silama tame?"
"U spisu on govori o Silama tame. Mrzim to njegovo nazivlje. Je li mislio na
KVH? Možda je poznavao i druge sile tame."
"Spominje li se Arnold u dokumentu?"
"Abbottica je imala vodiča. U spisu se on naziva Svecem. Svetac je u bolnici
razgovarao s Lorbeerom i rekao mu kako je Dy-praxa smrtonosno sredstvo, a
ne lijek. Svetac je bio oprezniji od Abbottice, jer je liječnik; bio je i
snošljiviji, jer ima iskustva s ljudskom izopačenošću. No najveću istinu
posjeduje Lara. U to je Lorbeer siguran. Emrichica sve zna; piema tome joj
nije dopušteno govoriti. Sile tame odlučne su spriječiti da istina izađe na
vidjelo. Eto, zato su morali ubiti Abbotticu i raspeti Sveca."
"Raspeti!? Arnolda?"
"U Lorbeerovoj bajci Sile tame su odvukle Bluma i pribile ga za drvo."
Zašutješe, oboje nekako posramljeni.
"Lara isto tako kaže da Lorbeer pije kao Rus," dodala je, nastojeći nekako
ublažiti dojam prijašnjih riječi, no Justinovu se pozornost nije dalo odvratiti.
"Pisao je u pustinji, no uporabio je tekličku službu u Nairo-biju," primijeti on.
"Naslov je bio tipkan, otpremnica pisana rukom. Pošiljka je poslana iz hotela
'Norfolk' u Nairobiju. Pošiljatelj evo je ime teško čitljivo, no mislim daje
pisalo 'McKenzie'. Je li to škotsko prezime? U otpremnici je pisalo neka se
pošiljka, ako se ne bude mogla uručiti, ne vraća pošiljatelju, nego neka se
uništi."
"Pretpostavljam daje otpremnica imala i broj."
"Otpremnica je bila pričvršćena za omotnicu. Kad sam prve noći stavljala spis
u sef, vratila sam ga u omotnicu. Tako su i omotnica i otpremnica nestale skupa
sa spisom."
"Treba stupiti u vezu s tekličkom službom. Oni moraju imati kopiju
otpremnice."
"Teklička služba nema zabilježenu tu pošiljku. Ni u Nairobiju, niti u
Hannoveru."
"Kako daje pronađem?"
"Laru?"
Kiša je kloparala po limenom krovu, a narančasta svjetla grada žmirkala u
izmaglici dok je Birgit parala list papira iz rokovnika i pisala na nj dug
telefonski broj.
"Ima kuću, ali neće još dugo. Inače morate pitati na sveučilištu, ali morate
paziti, jer je mrze."
"Je li Lorbeer spavao i s Kovacsicom, a ne samo s Emricho-vom?"
"Za Lorbeer a to ne bi bilo neobično. Ali ja mislim da se žene nisu posvadile
oko seksa, nego oko lijeka." Zastane, hvatajući njegov pogled. Bio se zagledao
u daljinu, no nije se imalo što vidjeti, osim dalekih brjegova što su stršili iz
magle. "Tessa je često pisala kako vas voli," reče tiho njegovu profilu. "Ne
izravno; nije bilo potrebe za tim. Govorila mije kako ste častan čovjek, pa ćete
se, kad ustreba, ponijeti časno."
Pripremala se za odlazak. Dodao joj je naprtnjaču. Zajedno su smjestili i
zavezali Carla u njegovo dječje sjedalo, zatim pričvrstili plastičnu kabanicu za
dvoje, tako da je pospana glavica virila kroz rupu.
"Tako, dakle," reče ona. "Hodate?"
"Hodam."
Iz jakne izvuče omotnicu.
"Ovdje sam zapisala sve čega se sjećam iz Lorbeerova 'romana'. Zapisala sam
to za vas. Imam strašan rukopis, ali vi ćete ga već dešifrirati."
"Vrlo lijepo od vas," odgovori Justin i ubaci omotnicu u unutarnji džep kišnog
ogrtača.
"Onda, hodajte dobro," oprosti se ona.
Htjela se s njim rukovati, no iznenada se predomisli, pa ga poljubi u usta
srdačno, ali nespretno, u znak lijepih osjećaja i za oproštaj, dok je držao bicikl
s Carlom da ne padne. Justin je i dalje pridržavao dvokolicu dok je zakapčala
remenčić kacige pod bradom prije nego je zajašila bicikl i odvezla se niz
brijeg.
Hodam.
Hodao je držeći se sredine puta, mjerkajući jednim okom tamne grmove
rododendrona na obje strane puta. Neonska svjetla gore svakih pedeset metara.
Prelazio je pogledom preko tamnih dijelova između svjetala. Noćni je zrak
mirisao na jabuke. Si-šavši do podnožja brijega, prošao je blizu parkirana
mercedesa, jedva deset metara od poklopca njegova motora. U automobilu nije
bilo svjetla. Dvojica muškaraca sjedila su na prednjim sjedalima, no sudeći po
njihovim nepomičnim obrisima u mraku, to nisu bila ista dvojica koja su vozila
uz brijeg, pa opet dolje. Hodao je i dalje; automobil uskoro krene i pretekne
ga. Ignorirao ih je, no u njegovoj mašti, ljudi u vozilu njega nisu ignorirali.
Mercedes dođe do raskrižja i skrene lijevo. Justin skrene desno, uputivši se
prema svjetlima grada. Taksi prođe pokraj njega i vozač ga pozove, nudeći mu
vožnju.
"Hvala vam, hvala," glasno odgovori, "noja radije hodam."
Taksist ne reče ništa. Koračao je sada pločnikom, držeći se vanjske strane.
Prošavši još jedno raskrižje, nađe se na jarko osvijetljenoj sporednoj ulici.
Mladići i djevojke mrtvih očiju čučali su u vežama. Muškarci u kožnim
jaknama stajali su na uglovima, govoreći u mobitele. Prošao je još dva
raskrižja i ugledao pred sobom svoj hotel.
Hotelsko je predvorje bilo u stanju neizbježne večernje zbrke.
Japansko se izaslanstvo upravo registriralo na recepciji, bljeskale su
bljeskalice fotoaparata, nosači trpali skupu prtljagu u jedino dizalo. Zauzevši
mjesto u redu, svuče kišni ogrtač, no omotnicu iz njega izvuče i stavi u
unutarnji džep sakoa. Dizalo se spusti, a on se odmakne, puštajući žene neka
uđu prve. Vozio se do trećega kata, na kojem je jedini izašao. Neugodni hodnik
sa sumornim svjetiljkama podsjeti ga na bolnicu "Uhuru". Televizori su pravili
buku u svim sobama. Broj njegove sobe je 37, a ključ je plastična pločica s
crnom strjelicom. Ljutila gaje buka različitih televizijskih programa; ozbiljno
je pomišljao da se ode nekome buniti zbog toga. Kako ću pisati Hamu uz tu
buku? Stupivši u sobu, položi kišni ogrtač preko naslona stolice i uvidje kako
je krivac njegov vlastiti televizor. Sobarice su ga zacijelo upalile spremajući,
a poslije ga se nisu potrudile ugasiti. Približavao se televizoru. Na programu
emisija kakvu je posebno mrzio. Poluo-djeven pjevač zavijao je s tonom na
najglasnije pred ekstatičnom tinejdžerskom publikom, dok je osvijetljeni
snijeg padao zaslonom.
To je bilo zadnje što je Justin vidio prije nego su se svjetla ugasila:
osvijetljene snježne pahuljice kako padaju zaslonom. Tama padne na njega;
osjeti kako ga udaraju i guše u isto vrijeme. Neke mu ruke priljube njegove
ruke uz tijelo, a u usta mu naguraju grubu krpu smotanu u loptu. Noge mu
zgrabe ragbijaškim hvatom, pa popustiše pod njim; shvatio je kako ima srčani
udar. Dobio je potvrdu za svoje tumačenje u obliku strahovita udarca u trbuh,
koji istisne i zadnji dah iz njega, jer kad je pokušao viknuti nešto, nije imao ni
glasa ni daha, a krpa gaje gušila.
Na prsima osjeti nečija koljena. Nešto su mu vezali oko vrata; omču, mislio je,
pretpostavivši kako će ga objesiti. Jasno mu se pred očima ukaza Blum
pribijen za drvo. Namiriše muški dezo-dorans i prisjeti se mirisa
Woodrowljeva mirisa te kako je njušio njegovo ljubavno pismo Tessi kako bi
utvrdio ima li isti miris. Za trenutak nije imao Tessu na umu, što se vrlo rijetko
događalo. Ležao je na podu na lijevom boku; što god da mu je raznijelo trbuh,
raspali ga istom žestinom u međunožje. Na glavi mu bijaše kukuljica, ali još ga
nisu objesili; još je ležao na boku. Povraćalo mu se od krpe, ali nije mogao
izbacivati bljuvotinu iz usta, nego mu se slijevala natrag niz grlo. Ruke ga
prevrnu na leđa i istegnu mu ruke, stavivši mu veći dio ruku pod sag, a dlanove
prema gore. Raspet će me kao Arnolda. No nisu ga razapinjali; svakako, ne
još: držali su mu ruke na podu i izvrtali ih istodobno. Bol je bila jača nego što
je mislio da uopće može biti: u rukama, prsima, nogama, međunožju. Molim
vas, mfslio je. Nemojte mi desnu ruku, da mogu pisati Hamu. Vjerojatno su
čuli njegovu molitvu, jer je bol prestala. Čuo je muški glas; sjevernonjemački,
vjerojatno berlinski, dosta kultiviran. Zapovijedao je neka okrenu svinju na
bok i zavežu mu ruke na leđima. Poslušaše zapovijed.
"Gospodine Quayle, čujete li me?" pitao je isti glas, no sada na engleskom.
Justin nije odgovorio. Nije to bio nedostatak pristojnosti, nego je bio napokon
uspio ispljunuti krpetinu, pa je opet povraćao, a bljuvotina mu se skupljala oko
vrata unutar kukuljice. Zvuk televizora se utišao.
"Dostaje, gospodine Quayle. Vi sada prestajete s tim, jasno? Ili će vas snaći
što je snašlo vašu ženu. Jeste li me čuli? Želite dodatnu kaznu, gospodine
Quayle?"
Uz drugi je "Quayle" stigao još jedan strašan udarac među noge.
"Možda ste malo oglušili. Zato smo vam ostavili poruku. Na krevetu je. Kad se
probudite, pročitat ćete poruku i sjećati se. Onda idete ravno u Englesku. Jeste
čuli? Više ne postavljate nikakva gadna pitanja. Idete doma i ponašate se kao
dobar dečko. Sljedeći put vas ubijemo, kao Bluma. To ide vrlo sporo. Jeste li
čuli?"
Još jedan udarac u muda služio je za ponavljanje i utvrđivanje gradiva. Čuo je
zvuk zatvaranja vrata.
Ležao je sam u svojoj tami i u svojoj bljuvotini, na lijevom boku, koljena
privučenih bradi, ruku zavezanih iza leđa. Nutrinu glave su mu parale munje od
boli što su mu razdirale tijelo. Ležao je u agoniji, prozivajući uzdrmane redove
svoga tijela: stopala, listove, koljena, međunožje, trbuh, srce, ruke; prozivka
potvrdi kako je sve još na svom mjestu, ako već i nije u najboljem stanju.
Strese se u uzama, osjetivši se kao da se valja zapaljenim ugljenom. Opet je
mirno ležao, a u njemu se počne buditi strašno zadovoljstvo, šireći se u
pobjedničkom sjaju samospoznaje. Ovo su mi učinili Jer sam ostao ono što
Jesam, Umjeren sam. Sposoban sam. U sebi, Ja sam netaknut čovjek. Da se sad
vrate i ponove sve što su mi činili, nikad ne bi mogli nauditi netaknutu čovjeku.
Prošao sam ispit kojega sam se bojao čitava života. Diplomirao sam bol.
Ili je bol prestala, ili mu je priroda pritekla u pomoć; tek, zadrijemao je,
držeći usta čvrsto zatvorena, dišući na nos kroz smrdljivu, mokru tamnu noć
svoje kukuljice. Televizor je i dalje bio upaljen - čuo ga je. Ako ga osjećaj za
smjer nije ostavio, bio je okrenut prema njemu. No kukuljica je, mora biti, bila
od dvostruke tkanine, jer je sa zaslona vidio tek slabo bljeskanje. Kad se, stoje
njegove ruke skupo stajalo, prevrnuo na leđa, nije vidio nikakav trag svjetla od
lustera, iako je svjetlo bilo upaljeno kad je stupio u sobu, a ne sjeća se kako bi
čuo da su ga njegovi mučitelji ugasili na odlasku. Prevrne se opet na stranu;
panika ga nadvlada; čekao je neko vrijeme dok nije opet prevladala u njemu
razumnija i hrabrija strana njega. Radi, čovječe! Izbavi se! Posluži se tom
svojom glupom glavom, to je jedino što su ostavili netaknuto. Ali zašto su je
ostavili netaknutu? Zato što nisu željeli skandal. Što će reći: tko god da ih je
poslao, nije želio skandal. "Sljedeći ćemo te put ubiti kao Bluma" - ali ne
ovoga puta, koliko god su to možda željeli. Znači, vikat ću. Je li to najbolje?
Valjat ću se po podu, udarati pokućstvo, lupati po zidovima, razbijati televizor
i uopće, ponašati se poput manijaka, sve dok netko zaključi kako nisam dvoje
ljubavnika što su izgubili glavu u podivljalu sa-domazohizmu, nego jedan
vezani i premlaćeni Englez s glavom u vreći. Tako?
Iskusni diplomat u njemu brižljivo mu je ocrtavao moguće posljedice takva
otkrića. Hotel pozove policiju. Policija uzme od mene izjavu i pozove
britanski konzulat; u ovom je slučaju to Ha-nnover, ako ga još nisu ukinuli.
Upada dežurni konzul, bijesan što su mu prekinuli večeru da izvidi stoje s još
jednim nesretnim zabludjelim britanskim podanikom. Njegova će refleksna
potreba biti da vidi moju putovnicu - koju, to gotovo da i nije važno. Bude li
Atkinsonova, imam problem, jer je krivotvorena. To će se ustanoviti jednim
telefonskim pozivom u London. Ako je Quayle-ov, problem je drukčiji, ali
konačni će ishod biti manje-više jednak: prvim letom u London, bez priziva, a
u zračnoj će me luci dočekati vrlo nabrušen odbor za dobrodošlicu.
Noge mu nisu vezane. Dosad ih se nije usudio rastaviti. Sad je to učinio;
zapališe mu se međunožje i trbuh, a brzo su slijedila i bedra i stegna. No
svakako može razdvojiti noge, može opet spojiti pete i čuti kuckanje peta.
Ohrabren tim otkrićem, odvaži se na krajnji korak i prevrne se na trbuh,
zajaukavši pritom nehotice glasno. Silom si spoji usne, kako ne bi opet
kriknuo.
No ostao je s licem dolje. Strpljivo, pazeći da ne probudi susjede u sobama s
obiju strana njegove, počeo je raditi na labavljenju spona oko zglobova.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Zrakoplov je bio postariji dvomotorni beechcrajt u zakupu Ujedinjenih naroda;
posadu su činili divlji pedesetogodišnji kapetan iz Johannesburga i krupni crni
kopilot sa zaliscima; na svakom od devet sjedala, većinom poderanih, stajala
je po jedna bijela kartonska kutija s ručkom. Zračna luka polijetanja: Wil-son,
blizu Tessina groba. Dok se letjelica znojila i čekala na pisti, Ghita se mučila
kako bi kroz prozor ugledala njezin grob; shvativši da će to biti moguće tek
kad se zrakoplov pokrene, pitala se kada će to biti. No sve što je mogla vidjeti
bijaše sjedokosa trava i muškarac iz plemena u crvenoj halji, koji je stajao na
jednoj nozi, oslonjen o svoj dugi pastirski štap, čuvajući stado koza; vidjela je
i krdo gazela kako pase pod olovnosivim oblacima. Pokušala je nagurati putnu
torbu pod sjedalo, no bila je prevelika, pa je morala skinuti svoje svetačne
cipele kako bije smjestila. U kabini je bilo užasno vruće; kapetan je već
izvijestio putnike kako klimatizacija ne može raditi prije uzlijetanja. U
prednjem džepu torbe, zatvoren zupčanim zatvaračem, smjestila je podsjetnik
za konferenciju i službeno pismo kojim je Visoko povjerenstvo ovlašćuje
putovati na nju kao britanska predstavnica u ODID. U glavni je odjeljak stavila
spavaćicu i presvlaku. Ovo činim za Justina. Slijedim Tessu. Ne moram se
stidjeti svojeg neiskustva niti dvoličnosti.
Stražnji dio trupa zrakoplova nakrcan je vrećama dragocjene biljke miraa,
blagoga narkotika što ga obožavaju pripadnici sjevernih plemena. Njegov je
drvenasti miris polako punio kabinu. Na sjedalima ispred Ghitina sjedilo je
četvero prekaljenih humanitaraca: dva muškarca i dvije žene. Možda je miraa
njihova. Zavidjela im je na bezbrižnoj opuštenosti, praktičnoj odjeći i čvrstoj
odlučnosti. S trunkom samoprijekora shvati da su to mladi ljudi, njezinih
godina. Poželi prekinuti s naučenom poniz-nošću, kao što je navika da skupi
pete kad god se rukuje s pretpostavljenima - tu i druge takve navike ucijepile
su joj redovnice kod kojih se školovala. Poviri u svoju kutiju i otkrije dva
sendviča s patlidžanom, jabuku, čokoladu i tetrapak soka od pasionke. Te je
noći jedva oka sklopila; bijaše izgladnjela, no dostojanstvo joj je priječilo
načeti sendvič prije uzlijetanja. Sinoć joj telefon nije prestajao zvoniti otkad
se vratila u stan - kako su prijatelji i prijateljice jedan po jedan iskazivali
nevjericu i bijes viješću daje izdana tjeralica za Arnoldom. Njezin posao u
Visokom povjerenstvu je od nje zahtijevao da prema njima odigra ulogu
iskusne državnice. U ponoć je, iako mrtva umorna, pokušala učiniti korak
nakon kojega se više ne bi mogla povući; korak koji bi je, daje uspjela,
izbavio iz ničije zemlje u kojoj se skrivala posljednja tri tjedna. Pročeprkala
je po starom bakrenom loncu u kojem je držala različite sitnice te iz njega
izvukla komadić papira što ga je tamo bila sakrila. Evo, Ghita, ovo je
telefonski broj na koji nas možeš nazvati ako poželiš opet s nama razgovarati.
Ako nas nema, ostavi poruku ijedno od nas će ti se javiti za sat vremena;
obećavam. Odgovorio joj je agresivan muški glas, crnački; nadala se kako je
nazvala pogrešan broj.
"Htjela bih razgovarati s Robom ili Leslev, molim vas." "Kako se zovete?"
"Želim razgovarati s Robom ili Leslev. Je li tko od njih tamo?" "Tko ste vi?
Recite mi kako se zovete i što želite! Smjesta!" "Molim vas, želim razgovarati
s Robom ili s Leslev." Čuvši zalupljivanje slušalice, ona bez dramatiziranja
prihvati činjenicu daje sama samcata, kako je i pretpostavljala. Dakle, nema
Tesse, nema Arnolda, nema mudre Leslev iz Scotland Yar-da\ nitko je neće
poštedjeti odgovornosti za njezine vlastite postupke. Njezini roditelji, makar ih
je obožavala, nisu bili rješenje. Njezin otac odvjetnik bi pozorno saslušao
njezino svjedočenje i objavio kako s jedne strane stoji jedno, a s druge strane
nešto drugo... Pitao bije kojim objektivnim dokazima raspolaže kako bi
potkrijepila te vrlo ozbiljne optužbe. Njezina majka liječnica rekla bi ti si
pregrijana, mila, dođi malo doma, odmori se i opusti. S tim mislima na vrhu
uzburkana mora u glavi, Ghita otvori svoje prijenosno računalo koje će
također, o tome nema sumnje, biti do vrha puno krikova boli i zgražanja zbog
Arnolda. No čim se povezala na Mrežu, zaslon bljesne, pa se ugasi. Provede
postupak uobičajen u slučaju poteškoća - uzalud. Telefonirala je nekim
prijateljima i utvrdila da njihovi strojevi nisu pogođeni.
"Joj, Ghita! Možda si pokupila neki ludi virus s Filipina, ili gdje već rastu ti
šašavi kompjutoraši," zavidno je uskliknula jedna prijateljica, kao da je Ghiti
time udijeljena neka posebna čast.
Možda i jest, složila se ona. Loše je spavala od brige za elektroničke poruke
što ih je izgubila- dijelove pingpong-čavrljanja s Tessom što ih nikad nije
otiskivala, radije ih ponovno čitajući sa zaslona; tako su poruke bile živahnije,
više Tessine.
Beechcraft još nije poletio, pa se Ghita, kako bijaše njezin običaj, odala
razmatranju velikih životnih pitanja, brižljivo izbjegavajući najveće: što ja
ovdje radim i zašto? Prije nekoliko godina u Engleskoj (u Eri prije Tesse, kako
je to razdoblje u sebi potajno nazivala) mučila se misleći na duševne povrede,
stvarne i zamišljene, što ih je svakoga dana morala trpjeti zato što je
Angloindijka. Samu je sebe vidjela kao hibrid kome nema spasa, napola crnu
djevojku u potrazi za Bogom, napola bjelkinju nadmoćnu običnim smrtnicima
koji nisu završili pravo. Lijegala je i ustajala sa zahtjevom da dozna svoje
mjesto u bjelackome svijetu; isto je tako žarko željela znati gdje bi trebala
uložiti svoje ambicije i čovječnost, treba li nastaviti studirati ples i glazbu na
londonskom koledžu što ga je pohađala nakon Exetera ili - kako su držali
boljim njezini posvojni roditelji - slijediti drugu zvijezdu i ući u pravničku
profesiju.
Sve to objašnjava kako se jednoga jutra zatekla, gotovo bez ikakve pripreme,
na prijamnom ispitu za Službu vanjskih poslova Njezina veličanstva na kojem
je (što ne iznenađuje, jer prije toga nikad nije razmišljala o politici) glatko
pala, ali su je posa-vjetovali neka opet pokuša za dvije godine. Nekako je
sama odluka o pristupanju ispitu, makar je pala, otvorila u njoj put zaključku
kako se ugodnije osjeća ulazeći u Sustav, nego ostajući izvan njega, postižući
jedva išta više nego djelomično zadovoljavanje svojih umjetničkih poriva.
U tom je trenutku, boraveći u Tanzaniji u posjetu roditeljima, odlučila - opet na
brzinu - prijaviti se na natječaj za lokalno osoblje u Britanskom visokom
povjerenstvu u Keniji; pa uznastojati napredovati u službi kad je jednom
prime. Da to nije učinila, nikad ne bi upoznala Tessu. Ne bi nikad otišla na
(kako je sada zamišlja) bojišnicu, a još bi manje ostala na njoj, ostala kako bi
se borila za stvari kojima je bila vjerna. Njezinu vjernost nimalo nije
umanjivala činjenica što su te stvari, kad se sve zbroji i oduzme, vrlo
jednostavne: istina, pravda, 'snošljivost, osjećaj za ljepotu života i gotovo
nasilno odbijanje njihovih suprotnosti; no iznad svega bilo je to uvjerenje (što
ga je naslijedila od roditelja, a Tessajoj gaje učvrstila) da se mora prisiliti
Sustav da odražava te vrijednosti, ili on nema svrhe postojati. To ju je opet
vratilo pitanju svih pitanja. Voljela je Tessu, voljela je Bluma, Justina je
voljela i dalje ga voli (iskreno govoreći, malo više nego što dolikuje, priliči,
ili kako se to već kaže). Činjenica što radi za Sustav ne obvezuje je na
prihvaćanje svih laži Sustava, primjerice onih i onakvih što ih je jučer čula iz
Woodrowljevih usta. Naprotiv, njezina je obveza odbaciti laži i vratiti Sustav
na njegovo mjesto; to je jedna strana istine. Tako se može objasnit što je Ghita
bila posve zadovoljna onime što čini i zašto to čini. "Bolje je biti unutar
Sustava i boriti se protiv njega, nego izvan njega, gdje možeš samo režati na
nj," govorio je njezin otac, ikonoklast na svoj način.
A Tessa je - što je najbolje od svega - govorila isto to.
Beechcraft se protrese kao stari pas, poskoči naprijed, zaleti se i - s mukom se
nađe u zraku. Kroz prozorčić Ghita ugleda cijelu Afriku kako se prostire pred
njom: sirotinjska predgrađa, krda zebra u trku, nasade cvijeća pokraj jezera
Naivashe, Aber-dares i planinu Keniju blijedo ocrtanu na dalekom obzoru.
Okružujući ih poput mora, beskraj zamućeno smeđe šikare tu i tamo prošarane
zelenilom. Zrakoplov uleti u kišonosni oblak te smeđa prašina ispuni kabinu.
Oblak zamijeni žarko sunce, popraćeno strahovitom detonacijom negdje s
Ghitine lijeve strane. Bez upozorenja, zrakoplov se prevrne na lijevi bok.
Kutije za ručak, na-prtnjače i Ghitina putna torba otkotrljaju se na stranu;
zazvone alarmna zvonca i sirene, zasvijetle treptava crvena svjetla. Nitko nije
progovorio osim jednoga staroga crnca, koji se najprije nervozno nasmija, pa
dubokim glasom objavi: "Volimo te, Gospodine. Nemoj to zaboraviti!" Na te
se riječi svi ostali također nervozno nasmijase. Zrakoplov se još nije ispravio.
Zvuk motora stišao se do mrmora. Crni kopilot sa zaliscima izvukao je
odnekud letački priručnik te je čitao popis za provjeru iz njega, a Ghita je
pokušavala nešto pročitati preko njegova ramena. Divlji se kapetan okrenuo na
sjedalu kako bi se obratio prestrašenim putnicima. Okorjela mu usta bijahu
iskrivljena u skladu s nagibom zrakoplova.
"Kao što ste vjerojatno primijetili, dame i gospodo, jedan je motor otkazao,"
reče suho. "To znači da se moramo vratiti na Wil-son i uzeti drugi."
A ja se ne bojim, opazi Ghita, zadovoljna sama sobom. Do Tessine smrti takve
su se stvari događale drugima. Sada se zbivaju meni, a ja s njima mogu izaći
na kraj.
Četiri sata poslije stajala je na asfaltu u Lokichoggiu.
"Jes' ti Ghita?" zaviče mlada Australka kako bi nadglasala buku motora i
glasne pozdrave drugih ljudi. "Ja sam Judith. Bok!"
Bila je to visoka, sretna djevojka crvenih obraza, odjevena u smeđe muške
hlače s puno džepova i majicu s ponosnim natpisom United Tea Services oj
Ceylon. Zagrliše se - spontano se sprijateljivši na tom bučnom i divljem
mjestu. Bijeli zrakoplovi UN su uzlijetali i slijetali, bijeli kamioni manevrirali
i tandrkali, sunce je pržilo, vrelina se dizala s piste, oblaci zrakoplovnoga
goriva ulazili su joj u oči i omamljivali je. Judith ju je vodila; stisne se na
stražnje sjedalo terenca među poštanske vreće, sjevši pokraj oznojena Kineza
u crnu odijelu, sa svećeničkim ovratnikom. Pokraj njih su u suprotnom smjelu
prohujali džipovi, koje je slijedila povorka bijelih kamiona prema teretnim
zrakoplovima.
"Bila je krasna žena!" vikala je Judith s prednjega sjedala. "Vrlo predana!"
Očito je govorila o Tessi. "Zašto bi itko htio uhititi Arnolda? Užasno su glupi!
Arnold ne bi zgazio ni mrava. Ostajete tri noći, je li tako? Samo, imamo
gomilu nutricionista koji dolaze iz Ugande!"
Judith je ovdje da bi nahranila žive, a ne mrtve, pomisli Ghita dok je džip
kloparao kroz ulaz i penjao se na kratki asfaltirani dio puta. Provezli su se uz
grad koliba, sklepane krčme, tezge i šaljivi putokaz "Piccadillv - ovuda". Pred
njima se dižu spokojni smeđi brjegovi. Ghita izjavi kako bi rado onuda šetala.
Judith joj odgovori da se, učini li to, više nikad neće vratiti.
"Životinje?"
"Ne, ljudi."
Približiše se taboru. Na komadu crvene prašine uz glavni ulaz djeca su igrala
košarku; kao koš je služila probušena bijela vreća za hranu, pribijena o drveni
stup. Judith povede Ghitu do recepcije, gdje je preuzela propusnicu.
Potpisavši se u knjigu gostiju, Ghita naizgled ležerno prelista unatrag,
pronašavši stranicu za koju se pravila daje nije tražila:
Tessa Abbott, poštanski pretinac 346, Nairobi, tukul 28.
Arnold Blum, Medecins de l'Univers, Nairobi, tukul 29.
Isti datum.
"Novinari su se raspomamili," oduševljeno je pripovijedala Judith. "Reuben ih
je tražio po pedeset američkih po snimci, u gotovini. Osamsto dolara sve
skupa, što znači sto risanki i kompleta bojica. Reuben računa da će od toga
izaći dva Dinka van Gogha, dva Dinka Rembrandta ijedan Dinka Andy
Warhol."
Reuben, legendarni organizator tabora, prisjeti se Ghita. Kon-goanac,
Arnoldov prijatelj.
Setale su niz široki drvored baobaba, čije su žarkocrvene tru-bice sjale,
uperene neke u zračne vodove, a druge u bijelo ovap-njene tukule slamnatih
krovova. Bucmast Englez, nalik na ravnatelja privatne škole za dječake,
preveze se polako pokraj njih na starinskom poštarskom biciklu. Ugledavši
Judith, pozvoni zvoncem i ljupko joj odmahne.
"Nužnici i tuševi su preko puta, prvi je sastanak sutra ujutro točno u osam.
Sastajemo se na ulazu u kolibu broj trideset dva," izvijesti je Judith,
pokazujući Ghiti gdje će prespavati. "Sprej protiv komaraca ti je pokraj
kreveta, no uporabi mrežu ako si pametna. Jesi li za šetnju do kluba negdje u
sumrak, da popijemo pivo prije večere?"
Ghita bi.
"I čuvaj se! Neki dečki su dosta gladni kad se vrate s terena."
Ghita se trudila zvučati obično. "Oh, usput, ima jedna žena imenom Šarah,"
reče ona. "Bila je nekakva Tessina prijateljica. Ako je negdje u blizini, voljela
bih je pozdraviti."
Raspakirala se pa, oboružana torbom za plažu i ručnikom, odlučno krene preko
puta. Pala kiša i namočila prašinu što je stizala iz zračne luke. Opasni su
brjegovi promijenili boju, postavši crni i maslinasto zeleni. U zraku je
mirisalo na benzin i začine. Istuširala se, vratila u svoj tukul i sjela za klimavi
stolić, pa počela proučavati bilješke, znojeći se bespomoćno, pa se izgubila u
pojedinostima samodostatnosti zajednica primateljica pomoći.
Klub u Lokiju je stablo baobaba razgranate krošnje, pod kojom je dugačak
slamnati krov, šank s muralom prašumske faune i video-projektorom koji
prikazuje mutne slike davno mrtvog nogometnog susreta na bijelo oličeni zid,
dok iz zvučnika dopiru ritmovi afričke plesne glazbe. Podvriskivanje radosna
prepoznavanja paralo je večernji zrak dok su humanitarci s raznih krajeva
svijeta ponovno otkrivali jedni druge na raznim jezicima, grlili se, dodirivali
si lica i hodali s rukom u ruci. Ovo bi mogao i trebao biti moj duhovni dom,
pomisli željno. Ovo su dugini ljudi, moji ljudi. Oni su bez klase, bez rase,
mladi su i puni entuzijazma - sve to pripada i meni i ja pripadanrnjima. Dođi u
Loki i posveti se! Potucaj se okolo starim zrakoplovom, uživaj u romantičnoj
samopredodžbi i adrenalinu izazvanom opasnošću! Oslobodi svoju spolnost,
predaj se lutalačkom životu, koji te oslobađa nepotrebnih spona! Nema više
sumornog rada u uredu, s malo po-pušene trave tu i tamo, kako bi si čovjek
olakšao! Slava i dečki čekaju me na terenu, novac i još više momaka kad sam
na odmoru! Kome treba više?
Meni.
Želim razumjeti zašto je ova gužva uopće bila nužna. I zašto je sada nužna.
Trebam hrabrosti kako bih ponovila za Tessom u njezinu najotrovnijem
izdanju: "Loki je grozan. Nema ništa više prava na postojanje nego što je imao
Berlinski zid. On je spomenik propasti diplomacije. Kakva je, k vragu, korist
od održavanja luksuzne hitne pomoći kad naši političari ne čine ništa kako bi
spriječili nesreće?"
Noć padne u trenu. Žute pruge umjetna svjetla zamijeniše sunce, ptice prestaše
čavrljati, a zatim nastaviše razgovor, ali prihvatljivijom glasnoćom. Ghita je
sjedila za dugim stolom, Judith tri mjesta od nje, grleći antropologa iz
Stockholma. Pomisli kako se nije tako osjećala otkad je bila nova djevojka u
djevojačkom internatu; ima i razlike: u konviktu se ne pije pivo i nema oko
tebe pet-šest zgodnih mladića sa svih strana svijeta za tvojim stolom, nema isto
toliko pari muških očiju koji mjerkaju tvoju seksualnu specifičnu težinu i
dostupnost. Slušala je priče o mjestima za koje nikada nije čula, pripovijesti
tako jezive da je bila uvjerena kako nikad neće ni čuti takve priče. Dala je sve
od sebe kako bi izgledala iskusna i tek malo impresionirana. Govornik je u tom
trenutku bio žilavi Jenki iz New Jersevja po imenu Hank Jastreb. Prema Judith,
on je nekad bio boksač, a poslije lihvar i utjerivač dugova; prihvatio se
humanitarnoga rada kako bi se udaljio od podzemlja. Držao je predavanje o
zaraćenim frakcijama nilskoga porječja: kako se SPLE privremeno ulizuje
SPLM; kako SSIM praši dupe nekom drugom nizu slova: kolju njihove
muškarce, kradu im žene i stoku... uopće, daju svoj doprinos milijunima mrtvih
što su ih već donijeli sudanski besmisleni građanski ratovi. A Ghita pijucka
svoje pivo i trudi se najviše što može kako bi se smješkala zajedno s Hankom
Jastrebom, jer on svoj monolog kao da upućuje isključivo njoj, kao
novopridošlici i budućem plijenu. Stoga je bila zahvalna bucmastoj crnkinji
ne-odredivih godina u kratkim hlačama i tenisicama, s kapom londonskoga
piljara, kad je izronila iz mraka, potapšala je po ramenu i rekla: "Ja sam Šarah
iz Sudana, zlafo; ti si dakle sigurno Ghita. Nitko mi nije rekao da si tako lijepa.
Dođi, idemo popiti šalicu čaja, mila." Pa je odmah provede kroz labirint ureda
do njenoga tukula, koji je bio sojenica, za razliku od drugih. U njemu je bila
tek postelja za jednu osobu, hladnjak i polica za knjige ispunjena djelima
klasične engleske književnosti - od Chaucera do Jamesa Jovcea.
Koliba ima i balkončić s dva stolca za sjedenje pod zvijezdama i borbu s
kukcima dok se čeka da zavre voda u kotliću.
"Čujem da će sad uhititi Arnolda," reče Šarah iz Sudana mirnim glasom, nakon
što su njih dvije dolično oplakale Tessinu smrt. "Pa i trebali bi. Ako si čvrsto
odlučio skriti istinu, onda prvo moraš ljudima dati drukčiju istinu kako bi ih
ušutkao. Inače će se početi pitati nije li možda prava istina negdje skrivena, a
to ne bi bilo dobro."
Učiteljica, smjesti je u mislima Ghita. Ili guvernanta. Navikla je raspredati
misli i opetovati ih djeci, koja ne slušaju pozorno.
"A nakon ubojstva dolazi prikrivanje," nastavljala je Šarah istim dobroćudnim
tonom. "Ne smijemo nikada smetnuti s uma da je puno teže izvesti dobro
prikrivanje, nego loše ubojstvo. Zločin... možda se uvijek može izbjeći kazna
za zločin. No prikrivanje te svaki put strpa u zatvor." Svojim je velikim
rukama pokazivala u čemu je problem. "Prikriješ ovo, a onda izbije ono. Pri-
kriješ i to. Onda se okreneš oko sebe i vidiš kako je ono prvo opet iskrsnulo.
Opet se okreneš i vidiš treću stvar - samo nožni prst viri iz pijeska tamo
negdje; to je sigurno, kao što je sigurno da je Kain ubio Abela. Pa što da ti
onda kažem, mila? Dobivam dojam da ne govorimo o onome o čemu bi ti
htjela govoriti."
Ghita počne lukavo. Justin pokušava sklopiti sliku Tessinih posljednjih dana,
objasni ona. Htio bi se uvjeriti kako je njezin zadnji posjet Lokiju bio sretan i
koristan. Bi li Šarah mogla reći kako je točno Tessa pridonijela seminaru o
emancipaciji žena? Je li imala izlaganje, u kojem se služila svojim pravničkim
znanjem ili iskustvom sa ženama u Keniji? Ima li neka osobita epizoda ili
sretni trenutak kojega se Šarah sjeća, a za koji bi voljela da Justin dozna?
Šarah ju je strpljivo saslušala; oči su joj treptale pod piljar-skom kapom, dok
je srkala čaj ili lovila komarce velikim mlohavim rukama, neprestance se
smješkajući prema prolaznicima ili im dobacujući: "Bok, Jeannie, zloćko
jedna! Što ti to radiš s tim lijenčinom Santom? Pisat ćeš Justinu o svemu
ovome, mila?"
Pitanje uznemiri Ghitu. Je li to dobro ili loše što joj predlaže pisanje Justinu?
Zar svi govore u mračnim aluzijama? U Visokom je povjerenstvu Justin
zabranjeni čovjek. Je li to i ovdje?
"Dakle, sigurna sam da bi Justin volio da mu pišem," nesigurno prizna. "No to
ću učiniti samo budem li mu mogla javiti nešto što će ga umiriti, ako je moguće
tako. Hoću reći, ne bih mu htjela govoriti ništa što bi ga povrijedilo," bunila se
ona, gubeći osjećaj za smjer. "Hoću reći, Justin zna da su Tessa i Arnold
zajedno putovali. To sad zna cijeli svijet. Što god daje bilo među njima, on je s
time pomiren."
"Oh, nije među njima bilo ništa, mila moja, vjeruj mi," reče Šarah lako se
nasmijavši. "Sve su to novinske priče. To jednostavno nije bilo moguće. Znam
to pouzdano. Bok, Abby; kako si, mila? Ovo je moja sestra Abby. Imala ih je
puno. Udavala se gotovo četiri puta."
Značenje obiju tvrdnji (ako gaje uopće bilo) izmaklo je Ghiti. Previše se
trudila skrpiti nešto što je sve više zvučalo kao budalasta laž. "Justin želi
popuniti rupe," hrabro se dalje borila. "Želi doznati pojedinosti. Tako da može
u najboljem redu rekonstruirati sve što je Tessa radila i mislila u njezinih
zadnjih nekoliko dana. Mislim, naravno - ako mi kažeš nešto što bi za njega
bilo, ovaj, bolno - ni u snu mu to neću reći. Naravno."
"U najboljem redu," ponovi Šarah, pa opet odmahne glavom, smješkajući se
sama za se. "Eto, zato sam uvijek toliko voljela engleski jezik. U najboljem
redu, to je dobar izraz za dobre mlade dame. A što ti misliš, što su njih dvoje
ovdje radili: držali se za ruke i zujali okolo kao mladenci na medenom
mjesecu? To uopće nije tako bilo."
"Pohađali su radionicu za emancipaciju sudanskih žena, svakako. Jesi lije i ti
pohađala? Ne samo to, ti sije vjerojatno vodila, ili barem imala veliku ulogu u
njoj. Nisam te uopće pitala čime se ovdje baviš. Trebala sam. Oprosti."
"Nemoj se ispričavati, mila. Nemaš zašto. No malo lutaš. Još nije sve u
najboljem redu." Opet se nasmije. "Da. Dobro, sad se sjećam. Jesam, pohađala
sam radionicu. Možda sam je i vodila. Vodili smo je na smjenu. Bila je to
dobra skupina, toga se sjećam. Dvije bistre žene iz plemena Dhiaka, udovica
medicinska sestra iz Aweila - malo umišljena, ali ipak poučljiva, unatoč tome -
i nekoliko pravnica, ne znam otkuda. Bila je to dobra ekipa, to mogu reći bez
ustezanja. No što će te žene raditi kad se vrate kući u Sudan, to se ne može
znati. Možeš se samo češkati po glavi i nagađati."
"Možda se Tessa bavila pravnicama," ubaci Ghita, puna nade.
"Možda jest, mila. No mnoge od tih žena nikad prije nisu letjele zrakoplovom.
Mnogima je bilo zlo, mnoge su se uplašile, pa nam je dužnost razvedriti ih
prije nego što počnu slušati i govoriti, a zato smo ih doveli ovamo. Neke se
toliko prestraše da ni s kim do kraja ne prozbore; žele samo ići kući, koliko
god nedoličan bio život što ga tamo vode. Ovim se poslom nikad nemoj baviti
ako se bojiš neuspjeha, mila. To ja uvijek svima govorim. Savjet je Sare iz
Sudana: broji svoje uspjehe, a o slučajevima kad nije bilo uspjeha nemoj ni
razmišljati. Želiš li me još nešto pitati o toj radionici?"
Ghita se još više zbuni. "Dakle, je li briljirala na radionici? Je li uživala u
radu?"
"To ti ja ne bih znala, mila."
"Mora biti nešto čega se sjećaš, nešto stoje Tessa rekla ili učinila. Tessu nitko
ne može zaista zaboraviti." Sama je sebi zazvu-čala grubo, a nije to htjela.
"Niti Arnolda."
"Pa, neću reći daje pridonijela raspravama; jer nije. Tessa nije sudjelovala u
raspravama. To mogu reći sa sigurnošću."
"A Arnold?"
"Ne."
"Čak nije ni pročitala izlaganje ili nešto slično?"
"Ništa, mila. Nijedno od njih."
"Hoćeš reći da su samo sjedili i šutjeli? Oboje? Nije nalik na Tessu da šuti. Ni
na Arnolda, uostalom. Koliko je dugo trajao tečaj?"
"Pet dana. No Tessa i Arnold nisu pet dana ostali u Lokiju. Malo ljudi to radi.
Svatko tko dođe ovamo voli imati osjećaj da ide nekamo drugamo. Tessa i
Arnold se po tome nisu razlikovali od ostalih." Zastane, pa ispitivački pogleda
Ghitu, kao daje mjerila njezinu prikladnost za nešto. "Razumiješ li što želim
reći, mila?"
"Ne. Bojim se da ne."
"Možda ti znaš ono što ne govorim."
"Ne znam ni to."
"Dobro, kojeg vraga onda hoćeš?"
"Pokušavam iznaći što su radili. Njih dvoje: Arnold i Tessa. Svojih zadnjih
nekoliko dana. Justin mije pisao i posebno me za to pitao."
"Imaš li možda kojim slučajem kod sebe njegovo pismo, mila?"
Ghita ga drhtavom rukom izvadi iz nove torbice što ju je posebno za ovu
prigodu kupila. Šarah uzme pismo i uđe u tukul kako bi ga pročitala na svjetlu
stropne žarulje; stajala je neko vrijeme sama unutra prije nego se vratila na
balkon i sjela u svoj stolac s izrazom duboke moralne zbunjenosti na licu.
"Hoćeš li mi nešto reći, mila?"
"Ako budem mogla."
"Je li ti Tessa svojim vlastitim slatkim ustima rekla da dolazi u Loki s
Arnoldom sudjelovati u radionici za emancipaciju žena?"
"To su svima nama rekli."
"I ti si joj vjerovala?"
"Jesam. Svi smo. Justin je. Još joj vjerujemo."
"A Tessa ti je bila bliska prijateljica? Kao sestra, kako sam čula. No ipak ti
nikad nije rekla kako je imala neki drugi razlog da dođe ovamo? Ili da je ta
radionica za emancipaciju bila puko pokriće, izlika; isto kao što je ta
samoodrživost zajednica koje primaju pomoć za tebe - tako barem mislim..."
"U početku našega prijateljstva Tessa mi je svašta govorila. Zatim se zabrinula
za mene. Smatrala je kako mije previše rekla. Držala je kako nije pošteno od
nje opterećivati me. Ja sam lokalno zaposlena na određeno vrijeme. Znala je
da razmatram kako bih se prijavila za stalnu službu. Kako želim još jednom
otići na prijamni ispit."
"Još to namjeravaš, mila?"
"Da. Ali to još ne znači da mi se ne može reći istina."
Šarah srkne malo čaja, potegne štitnik kape i udobnije se namjesti u stolcu.
"Ovdje ostaješ tri noći, kako sam shvatila."
"Tako je. Vraćam se u Nairobi u četvrtak."
"Lijepo. Vrlo lijepo. Imat ćeš dobru konferenciju. Judith je nadarena praktična
žena, koja si ni od koga ne da srati. Malo je oštra s onima koji sporije misle,
ali nikad nije namjerno neljubazna. Sutra navečer ću te upoznati s mojim
dobrim prijateljem kapetanom McKenziejem. Jesi li kad čula za njega?"
"Ne."
"Nikad nisi čula da Tessa ili Arnold spominju kapetana Mc-Kenzieja?"
"Nisam."
"Dakle, kapetan je naš pilot ovdje u Lokiju. Danas je letio u Nairobi, pa ste se
vjerojatno sreli u zraku. Trebao je pokupiti neke stvari - hranu, lijekove i tako
- i otišviti u gradu neke privatne poslove. Vrlo će ti se svidjeti kapetan
McKenzie. On je čovjek finih manira; ima više srca nego što neki ljudi imaju
tijela; to je činjenica. Vrlo malo toga u ovim krajevima izmakne budnom oku
kapetana McKenzieja; a vrlo malo izmakne iz njegovih usta. Kapetan se borio
u mnogim gadnim ratovima, no sada je čovjek odan miru. Zato je ovdje u
Lokiju i hrani moj gladni narod."
"Je li on dobro poznavao Tessu?" upita Ghita sa strahom.
"Kapetan McKenzie je poznavao Tessu i držao je finom damom; to je bilo to.
Kapetan McKenzie ne bi se nabacivao udanoj ženi više nego... nego Arnold.
No kapetan McKenzie je poznavao Arnolda bolje nego Tessu. On drži kako je
policija u Nairobiju sišla s uma goneći Arnolda, i želi im to reći dok je tamo.
Rekla bih kako mu je to ovoga puta bio jedan od glavnih razloga za put u
Nairobi. Njima se neće nimalo svidjeti što im on ima reći, vjeruj mi; jer
kapetan McKenzie nema dlake na jeziku."
"Je li kapetan McKenzie bio ovdje u Lokiju kad su Tessa i Arnold došli na
seminar?"
"Kapetan McKenzie je bio ovdje. Viđao je Tessu puno više nego ja; puno
više." Prekine nakratko, smiješeći se prema zvijezd-ma. Ghitije izgledalo kao
daje pokušavala donijeti neku odluku; primjerice, treba li govoriti ili zadržati
tajnu za sebe; to je pitanje i Ghita sama sebi postavljala posljednja tri tjedna.
"Dakle, mila," progovori napokon Šarah. "Slušala sam te. Gledala sam te i
razmišljala o tebi i brinula se za tebe. Pa sam došla do zaključka da si
djevojka s mozgom; da si također dobar čovjek s razvijenim smislom za
odgovornost; a ja to cijenim. No ako nisi takva osoba, ako sam te pogrešno
procijenila, nas dvije možemo kapetana McKenzieja dovesti u veliku nevolju.
Opasno je znanje koje ti upravo kanim prenijeti; kad ga jednom doznaš, više ga
ne možeš vratiti u bocu. Zato ti predlažem da mi odmah kažem jesam li te
precijenila ili sam te ispravno pročitala. Zato što se ljudi koji govore tek tako i
odaju tajne nikad ne mijenjaju. To sam naučila s vremenom. Mogu ti danas
prisegnuti na Bibliju, a sutradan će opet sve izbrbljati, kao da ništa nije bilo.
Biblija za njih ne čini nikakvu razliku."
"Razumijem," odgovori Ghita.
"Sad ćeš mi reći da sam pogrešno protumačila ono što sam vidjela, čula i
mislila o tebi? Ili da ti ispričam što mije na umu, a ti ćeš odsad pa dovijeka
nositi taj teški teret odgovornosti?"
"Voljela bih da mi vjeruješ."
"To sam i mislila da ćeš reći. Zato me slušaj. Govorit ću tiho, zato neka ti uho
bude bliže meni." Šarah iz Sudana okrene malo štitnik kape kako bi joj se
Ghita mogla približiti. "Evo! Možda će nas dečki počastiti s malo glasna
podrigivanja. Nadam se. Dakle, Tessa uopće nije došla na radionicu. Ni
Arnold. Čim su mogli, Tessa i Arnold su sjeli na stražnje sjedalo terenca moga
prijatelja kapetana McKenzieja, pa se potiho odvezli do zračne luke, s
glavama dolje. A kapetan McKenzie ih je - čim je on mogao - posjeo u svoj
zrakoplov buffalo, pa s njima odletio na sjever, bez putovnica, viza i drugih
uobičajenih formalnosti što ih zahtijevaju južnosudanski pobunjenici koji nisu
kadri prestati boriti se jedni protiv drugih i nemaju duha ni inteligencije da se
ujedine protiv onih zlih Arapa sa sjevera, koji misle da će im Alah sve
oprostiti, čak i ako Prorok neće."
Ghita pomisli kako je Šarah završila i poželi progovoriti; no ona je bila tek
počela.
"Postoji još jedan problem, a to je što sije gospodin Moi, koji ne bi mogao
dobro upravljati ni cirkusom buha, uz pomoć čitave svoje vlade, i to čak ni kad
bi na tome mogao staviti štogod u svoj džep, što si je on, dakle, uvrtio u glavu
da mora dobiti upravu nad uzletištem u Lokiju - kao što si primijetila.
Gospodin Moi baš i ne njeguje neku veliku ljubav prema nevladinim
udrugama, ali zato jako voli aerodromske pristojbe. A doktoru Arnoldu je pak
bilo veoma stalo da gospodin Moi i njegovi ljudi ne bilježe njegova putovanja
svaki put kad je nekamo išao."
"Pa kamo su išli?" prošapće Ghita, no Šarah je ionako nastavljala.
"Gle, ja nikad nisam pitala gdje je točno to mjesto, jer nikad ne znaš što ćeš
reći u snu. Doduše, dan-danas nitko ne sluša što govorim u snu - prestara sam
ja za to. No kapetan McKenzie zna, iz očitih razloga. Kapetan McKenzie ih je
vratio rano ujutro sljedećeg dana, diskretno, s toga mjesta kamo ih je odvezao,
gdje god to bilo; vratili su se na isti način kako su i pošli. A doktor Arnold
mije rekao: 'Šarah, čuj: mi uopće nismo nikamo išli. Cijelo smo vrijeme
proveli ovdje u Lokiju. Bili smo na tvojoj radionici za emancipaciju žena
dvadeset četiri sata dnevno. Tessa i ja smo ti vrlo zahvalni što dobro pamtiš i
ne zaboravljaš tu važnu činjenicu.' No Tessa je sada mrtva, pa vjerojatno nije
više zahvalna Sari iz Sudana niti bilo kome drugom. A što se tiče doktora
Arnolda, koliko ja znam kako stvari stoje, on je gore nego mrtav. Jer Moi
posvuda ima svoje ljude. Oni kradu i ubijaju kako im srce želi; a to znači da
puno kradu i ubijaju. Kad nekoga zarobe sa svrhom da iz njega izvuku neke
obavijesti, onda ostave svako milosrđe. To imaj na umu za svoje vlastito
flobro, draga moja, jer si zagazila u vrlo duboke vode. Upravo zato držim daje
vrlo bitno da razgovaraš s kapetanom McKenziejem, koji zna neke stvari koje
ja radije ne znam. Zato što Justin - koji je dobar čovjek prema svemu što sam
čula o njemu - zaslužuje imati sve informacije o svojoj pokojnoj ženi i doktoru
Arnoldu. Idem li u pravom smjeru, ili treba krenuti drugim putem?"
"To je pravi put," odgovori Ghita.
Šarah ispije čaj do kraja i odloži šalicu. "Vrlo dobro onda. Dakle, idi jesti,
prikupi snagu. Ja ću još malo ovdje ostati, draga moja, jer ovdje se samo
govori, govori i govori; to si već opazila. I ne diraj kari od kozletine, draga,
koliko god voljela kozje meso. Naime, taj mladi somalski kuhar je nadaren
momak i jednog će dana biti dobar odvjetnik, ali za kari od kozletine stvarno
nema smisla."
Ghiti nikad neće biti jasno kako je progurala svoj prvi dan na radnoj skupini za
samoodrživost, ali do vremena kad je u pet sati zazvonilo zvono (zvono je bilo
samo u njezinoj glavi), sa zadovoljstvom je primijetila kako nije od sebe
napravila budalu, nije govorila ni previše ni premalo, ponizno je slušala
mišljenja starijih i iskusnijih sudionika i vodila opsežne bilješke za još jedno
izvješće ODID-a koje nitko neće čitati.
"Je li ti drago što si došla?" upita je Judith, veselo je hvatajući za ruku poslije
završetka sastanka. "Vidimo se u klubu, onda."
"Ovo je za tebe, mila," reče Šarah, pojavivši se iz kolibe za osoblje, pa joj
preda smeđu omotnicu. "Ugodna ti večer!"
"I tebi."
Sarin rukopis dolazi ravno iz školske bilježnice.
Draga Ghita,
Kapetan McKenzieje u tukulu Entebbe, a to je broj 14 na strani prema pisti.
Ponesi ručnu svjetiljku za vrijeme kad generatori prestanu raditi. Rado će te
primiti u devet, nakon večere. On je pravi gospodin; ne moraš se ništa brinuti.
Molim te, daj mu ovo pismo, neka sam sigurna da smo je se riješili na
prikladan način. Sad se dobro čuvaj i ne zaboravi svoje dužnosti glede
diskrecije.
Šarah
Imena tukula podsjete Ghitu na spomene bitaka domaće pukovnije u seoskoj
crkvi u blizini njezina konvikta u Engleskoj. Ulazna vrata u Entebbe bijahu
odškrinuta, ali mrežasta vrata protiv komaraca čvrsto zatvorena. Gorjela je
plavo zasjenjena sigurnosna svjetiljka. Kapetan McKenzie je sjedio ispred nje;
tako je Ghi-ta, približivši se tukulu, vidjela samo njegov obris nagnut nad
radnim stolom, dok je pisao poput redovnika. Budući da je za nju prvi dojam
vrlo važan, trenutak je postajala, promatrajući njegovu kršnu pojavu i krajnju
mirnoću; očekivala je kruta vojničkog tipa. Upravo je htjela pokucati na
dovratnik, no kapetan McKenzie ju je ili čuo ili pogodio daje došla, jer je
skočio na noge, napravio dva velika, sportaška koraka do vrata protiv
komaraca, pa joj ih otvorio.
"Ghita, ja sam Rick McKenzie. Točno na vrijeme! Imate poruku za mene?"
Novi Zeland, pomisli; znala je daje pogodila. Ponekad zaboravi koliko dobro
poznaje engleska imena i dijalekte, pa sama sebe iznenadi - kao sada.
Novozelanđanin, dakle; kad ga se bolje pogleda, bliži je pedesetoj nego
tridesetoj, no mogla je samo nagađati prema sitnim boricama na tvrdim
obrazima i srebrnim vrhovima u kratkoj crnoj kosi. Preda mu Sarinu poruku,
pa vidje kako joj okreće leđa da bi je pročitao pri svjetlu plave svjetiljke. Pri
svjetlu vidje skromnu, urednu sobu s daskom za glačanje, ulaštenim smeđim
cipelama i vojničkim krevetom, napravljenim kako su nju učili u internatu: s
uglovima na bolnički način i plahtom presavijenom preko pokrivača na vrhu,
zatim posuvraće-nom kako bi činila istostranični trokut.
"Mogli biste tamo sjesti," reče kapetan, pokazujući kuhinjsku stolicu. Kako je
koraknula prema njoj, plava ju je svjetiljka slijedila, pa se smjestila na podu u
sredini maloga tukulova hodnika. "Ovako nas nitko neće vidjeti," objasni
McKenzie. "Imamo ovdje promatrača tukula s punim radnim vremenom.
Hoćete kolu?" Pružio joj je konzervu ispruženom rukom. "Šarah kaže da ste
osoba dostojna povjerenja, Ghita. Menije to dovoljno. Tessa i Arnold nisu u
ovoj stvari vjerovali nikome osim jedno drugom. I meni, jer su morali. Tako ja
volim raditi. Vi ste, kao, doputovali zbog samoodrživosti, kako čujem?"
"Radna skupina za samoodrživost mije izlika za dolazak. Ju-stin mi je pisao i
zamolio me da istražim što su Tessa i Arnold radili u Lokiju zadnjih dana prije
njezine smrti. Nije vjerovao u priču o radionici za ravnopravnost spolova."
"Vraški je u pravu. Imate pismo?"
To je moja osobna iskaznica ovdje, pomisli Ghita. Moj dokaz da dolazim u
dobroj vjeri kao Justinova glasnica. Predavši mu pismo, promatrala gaje kako
ustaje, natiče naočale čelična okvira, ozbiljna izgleda, pa staje u luk svjetla
plave svjetiljke, pazeći da ga se ne vidi kroz vrata.
Vrati joj pismo. "Slušajte sad!" počne on.
No prvo je upalio radio, želeći najprije uspostaviti ono što je pedantno
nazivao prihvatljivom razinom tona.
Ghita leži na krevetu, samo pod tankom plahtom. Noć nije ništa svježija od
dana. Kroz mrežu koja je okružuje može gledati žar sporog izgaranja spirale
protiv komaraca. Navukla je zastore, ali vrlo su tanki. Koraci i glasovi stalno
prolaze pokraj njezina prozora; svaki put kad netko prođe, ima želju skočiti iz
postelje i viknuti: "Bok!" Misli joj se vratiše Gloriji, koja ju je prije tjedan
dana, na njezino veliko iznenađenje, pozvala na partiju tenisa u klub.
"Kaži mi, mila," pitala ju je Gloria, nakon što ju je uništila sa šest prema dva u
sva tri seta. Hodale su ruku pod ruku prema klupskom domu. "Je li Tessa na
neki način padala na Sandvja, ili je pak bilo obrnuto?"
Na to Ghita, unatoč svojoj ovisnoj privrženosti oltaru istine, počne glatko i
dobro lagati Gloriji u lice, a da nije ni pocrvenjela. "Ja sam prilično sigurna
kako se ništa takvog nije događalo ni na jednoj ni na drugoj strani," reče
ljupko. "A zašto si to pomislila, Gloria?"
"Ma ništa, mila. Ništa, nema veze. Samo, tako ju je gledao za vrijeme pogreba;
valjda to, ništa drugo."
Nakon Glorije vratila se kapetanu McKenzieju.
"Ima taj ludi Bur koji vodi prehrambenu postaju deset kilometara na zapad od
gradića Majana," pripovijedao je on, držeći svoj glas stalno tek malo ispod
Pavarottijeva. "On je... od onih što ližu oltare."

OSAMNAESTO POGLAVLJE
Lice mu je potamnjelo, bore se produbile. Bijelo svjetlo golemog neba nad
Saskatchewanom nije prodiralo u njegove sjene. Mali je grad bio izgubljen,
odsječen, tri sata vožnje vlakom udaljen od Winnipega, usred beskrajna
snježnog polja, što se prostiralo po tisuću kilometara na svaku stranu. Justin je
hodao odlučno, izbjegavajući poglede rijetkih prolaznika. Stalni vjetar s
Yukona ili iz arktičkoga kruga što cijele godine šiba ravnu preriju, ledi snijeg,
povija žitno klasje, zameće snijegom prometne znakove i žice razapete među
stupovima, puhao je i sada, no nije donio boju njegovim upalim obrazima.
Ledena zima - više od dvadeset stupnjeva ispod ništice - samo je tjerala
njegovo bolno tijelo naprijed. Prije polaska vlaka u Winnipegu je kupio debelu
pačvork-jaknu, šubaru i rukavice. Bijes gaje iznutra pekao poput ognja. U
lisnici mu počiva četverokut obična pisaćeg papira: "IDI SAD KUĆI ILI ĆEŠ
SE PRIDRUŽITI SVOJOJ ŽENI."
Upravo mu je supruga i pomogla stići dovde. Polako je oslobodio ruke, pa
odvezao kukuljicu. Ona gaje podigla na koljena pokraj postelje, pa mu
pomogla da se odvuče u kupaonicu. Razvedrila ga je, pa se uz pomoć oslonca
o kadu uspio nekako uspraviti, uključiti tuš i oprati si lice, prednjicu košulje i
revere sakoa, jer je znao - ona gaje upozorila - da ako se skine, neće se moći
opet odjenuti. Prednjica košulje mu je bila nečista, sako zamrljan bljuvotinom,
ali ih je uspio prilično dobro obrisati. Pokuša počešljati kosu, no ruke
jednostavno nisu htjele tako visoko. Na licu mu dvadesetčetverosatne čekinje,
no one su morale ostati gdje jesu. Od stajanja mu se glava stala klimati; imao
je sreće što je uspio doteturati do kreveta prije nego se srušio. No na njezin je
savjet, ležeći i padajući u zavodljivi polusan, odlučio ne telefonirati recepciji,
niti prizvati medicinske vještine doktorice Birgit. Nikome ne vjeruj, govorila
mu je Tessa; i on nije vjerovao. Čekao je dok mu se svijet razbistrio pred
očima, pa je ustao i krenuo preko sobe, sretan zbog njezine bijedne veličine.
Kišni je ogrtač bio položio preko stolice. Još je tamo. Iznenadi se otkrivši i
Birgitinu omotnicu. Otvori garderobni ormar. Zidni je sef ugrađen u nj; vrata su
mu zatvorena. Utipka datum svog vjenčanja, gotovo se onesvješćujući od boli
svaki put kad je pritiskao tipku. Vrata se otvoriše i otkriše putovnicu Petera
At-kinsona kako mirno spava unutra. Natučenim, ali (izgleda) ne-slomljenim
rukama dohvati putovnicu i ubaci je u unutarnji džep sakoa. Nekako se uspio
uvući u kišni ogrtač i zakopčati ga na vratu i u pasu. Odlučivši putovati s malo
stvari, posjedovao je samo laganu torbu što se nosi preko ramena. Novac je
još u njoj. Pokupio je iz kupaonice pribor za brijanje, košulje i donje rublje iz
komode, pa sve to ubacio u torbu. Na vrh stavi Birgitinu omotnicu i zatvori
zupčani zatvarač. Prebacivši remen preko ramena, zastenja od boli kao pas.
Sat je pokazivao pet ujutro, a čini se daje radio. Izađe na hodnik, pa
pridržavajući se zida otetura do dizala. U predvorju u prizemlju dvije su žene
u turskoj odjeći baratale usisavačem industrijske veličine. Postariji noćni
portir drijemao je za recepcijom. Justin mu je nekako uspio predati broj svoje
sobe i zatražiti račun. Nekako je uspio uvući ruku u bočni džep, izvući
novčanice iz smotka i dodati masnu napojnicu "za Božić, iako malo prerano".
"Mogu li uzeti jedan od ovih?" upita nepoznatim mu glasom. Pokazivao je na
snop portirskih kišobrana natrpanih u keramičku posudu pokraj vrata.
"I više, ako vam treba," reče stari portir.
Kišobran je imao debelu sivu dršku koja mu je sezala do kuka. Uz njegovu
pomoć prijeđe prazni trg do željezničkoga kolodvora. Prije nego je stupio na
stube što vode prema peronima, zasta kako bi se odmorio; zbunilo gaje kad je
pokraj sebe ugledao portira. Mislio je da je to Tessa.
"Možete li?" brižno upita stari vratar.
"Mogu."
"Da vam nabavim kartu?"
Justin se okrene i ponudi starome svoj džep. "Zurich," reče. "Jednu, u jednom
smjeru."
"Prvi razred?" "Svakako."
Švicarska je njegov djetinji san. Prije četrdeset godina roditelji su ga poveli
na šetačke praznike u Engadine. Odsjeli su u sjajnu hotelu u jezičku šume među
dvama jezerima. Ništa se nije odonda promijenilo. Ni ulašteni parket, ni
vitraji, ni chatelaine ozbiljna lica koji mu je pokazao put u njegovu sobu.
Odmarajući se na le-žaljci na balkonu, Justin je promatrao ista jezera kako
blistaju na kasnu suncu, istog ribara kako pogrbljen vesla u barci u maglici.
Dani su prolazili nebrojeni, prekidani tek odlascima u toplice i mrtvačkim
zvonom za večeru, što ju je jeo sam među starim parovima koji su šaputali. U
poprečnoj ulici starih alpskih kuća, blijedi su liječnik i njegova medicinska
sestra previjali i viđali njegove rane. "Prometna nezgoda," objasni Justin.
Liječnik se namršti kroz naočale, a mlada sestra prasne u smijeh.
Noću gaje obuzimao vlastiti unutarnji svijet, kao što je bilo svake noći od
Tessine smrti. Nagnut nad intarziranim stolom u erkeru, mučio se pišući Hamu
ozlijeđenom desnom rukom, slijedeći muke Markusa Lorbeera kako ih je
prepričala Birgit, zatim se vraćajući izljevima naklonosti Hamu, Justinu je
pomalo svitalo kako doživljava samoispunjenje. Ako je Lorbeer pokajnik u
pustinji, kako bi istjerao osjećaj krivnje hraneći se skakavcima i divljim
medom, i Justin je sam sa svojom sudbinom. Ali odlučan je. I na neki mračan
način pročišćen. Nikad nije ni pretpostavljao da bi njegova potraga mogla
imati dobar, uspješan kraj. Nikad mu nije palo na um da bi to moglo postojati.
Preuzeti Tessinu misiju - staviti na rame njezin stijeg i opremiti se njezinom
odvažnošću - to je za nj već bila dovoljna svrha. Bila je svjedokom čudovišne
nepravde, pa se pošla boriti protiv nje. Prekasno - tomu je pak on bio svjedok.
Njezina je borba sad njegova.
No kad se sjetio beskrajne noći u crnoj kukuljici i onjušio vlastitu bljuvotinu,
kad je pregledao sustavno nanesene ozljede po cijelom svom tijelu, jajolike
žute i modre otiske što su poput obojenih nota vodili preko njegova trupa, leđa
i stegana, osjetio je drukčiju bliskost. Ja sam sada jedan od vas. Ne njegujem
više ruže dok vi mrmljate uza šalicu zelenoga čaja. Ne morate stiša-vati
glasove kad se približim. Ja sam s vama za stolom i kažem da.
Sedmoga je dana Justin platio svoj račun pa, gotovo i ne rekavši samom sebi
što to čini, sjeo na poš%nski autobus, pa na vlak za Basel, gdje u opjevanoj
dolini gornje Rajne farmaceutski divovi imaju svoje utvrđene dvorce. Tamo je,
iz palače s freskama, poslao debelu omotnicu Hamovoj staroj zmajici u
Milano.
Zatim je Justin hodao. S mukom, ali je hodao. Prvo uz popločanu strminu do
srednjovjekovnoga grada i njegovih zvonika, trgovačkih kuća, kipova
slobodnih mislilaca i mučenika. Upoznavši se ponovno s mjesnom kulturnom
baštinom, što mu je, činilo mu se, nekako bila dužnost, upravi korake prema
riječnoj obali; s dječjeg je igrališta gledao prema gore, gotovo ne vjerujući
vlastitim očima: gledao je betonsko kraljevstvo farmaceutskih milijardera koje
se stalno širi, gledao njihove bezlične vojarne poredane jedna uz drugu, ravno
sučelice pojedincu neprijatelju. Žute dizalice neumorno hitaju iznad njega.
Bijeli dimnjaci, poput minareta bez propovjedaonice, neki sa šahovnicom na
vrhu, neki isprugani ili obojeni živim bojama kao upozorenje letjelicama -
ispuštaju nevidljivi dim u tamno nebo. U podnožju im čitav željeznički
kolodvor, skladišta, kamionska parkirališta, dokovi - svaka tvrtka zaštićena
vlastitim Berlinskim zidom sa žicom po-režicom na vrhu, ukrašenim grafitima
s vanjske strane.
Privučen nekom silom što ju je prestao definirati, Justin prijeđe most te, kao u
snu, počne tumarati po pustopoljini punoj podrtih starih stambenih zgrada,
trgovina s rabljenom odjećom i stranih radnika na biciklima, prazna pogleda.
Postupno, nekim slučajem magnetne privlačnosti, nađe se stojeći na nečem što
je isprva izgledalo kao ugoda tiha ulica s drvoredima; na njezinu kraju stajahu
ekološke dveri, toliko prerasle penjačicama da je isprva jedva opazio
hrastova vrata ispod njih, s ulaštenom mjedenom pločicom za zvonce i također
mjedenim poštanskim sandučićem. Tek kad je Justin podigao pogled visoko, pa
još više te ga na koncu upro u samo nebo, pukne mu pred očima pregolemi
triptih bijelih nebodera povezanih hodnicima. Kameno opločenje čisto je kao u
bolnici, prozori od zatamnjena stakla. Odnekud iza svakog od triju nebodera
niče po jedan bijeli dimnjak, oštar poput olovke zabodene u nebo. A na
svakom dimnjaku slova KVH, zlatno obojena, ispisana uspravno, dužinom
dimnjaka, namiguju Justinu kao starom prijatelju.
Koliko je dugo tamo tako ostao, sam, ukliješten kao kakav kukac u podnožju
triptiha, nije znao ni tada ni poslije. Na trenutke mu se činilo kako se zgrade
zbijaju jedna uz drugu kako bi ga zgnječile. Drugi put bi se opet rušile na nj.
Koljena mu popuste i shvati kako je sjeo na klupu, na nekom komadiću utabana
tla kamo oprezne žene šetaju pse. Opazi slabašan, ali trajno nazočan miris, pa
se na trenutak vrati u mrtvačnicu u Nairobiju. Koliko dugo bih morao ovdje
živjeti, pitao se, pa da prestanem primjećivati taj miris? Zacijelo je pao mrak,
jer su se pobakreni prozori osvijetlili. Nazre obrise u pokretu i plavičasto
treperenje računalnih zaslona. Zašto ja ovdje sjedim? To je upitao Tessu, i
dalje sjedeći i motreći. O čemu mislim, osim o tebi?
Sjedila je uz njega, no ovoga puta nije imala spreman odgovor. Razmišljam o
tvojoj hrabrosti, odgovori umjesto nje. Razmišljam kako ste se ti i Arnold sami
usprotivili svemu ovome, dok je dobri stari Justin njegovao cvjetne lijehe s
dovoljnim udjelom pijeska u tlu da može uzgojiti za tebe žute frezije.
Razmišljam kako više ne vjerujem u sebe, ne vjerujem u sve što sam
predstavljao. O tome kako je bilo vrijeme kad se Justin, baš poput ljudi u ovim
zgradama, s ponosom podvrgavao oštrom sudu kolektivne volje - što ju je
nazivao Domovinom, Doktrinom razborita čovjeka ili čak, makar pomalo
nevoljko, Višom svrhom. Bilo je vrijeme kad sam smatrao nužnim da jedan
čovjek umre za dobrobit mnogih. Zvao sam to žrtvom, dužnošću, nužnošću.
Bilo je vrijeme kad sam mogao stajati navečer pred zgradom Ministarstva
vanjskih poslova i misliti: dobra večer, evo tvoga poniznoga sluge Justina. Dio
sam velikoga i mudrog stroja i ponosan sam na to. Služim, dakle mislim. A ono
što sad mislim je sljedeće: bila si sama protiv cijele gomile; ne iznenađuje što
su pobijedili.
S gradićeve Glavne ulice Justin skrene lijevo, na sjeverozapad, na Dawesovu
aveniju; prerijski mu je vjetar od toga trenutka punom snagom tukao u
potamnjelo lice dok je nastavljao oprezno istraživanje okolice. Nije uzalud
proveo tri godine u Ottawi kao gospodarski ataše. Iako nikad prije nije bio
ovdje, sve mu se činilo poznatim. Snijeg od Svih svetih do Uskrsa, kako se
sjeća. Sadi se i sije za prve Mjesečeve mijene u lipnju, a žanje prije prvoga
tvrdog leda u rujnu. Ima još nekoliko tjedana do vremena kad će plašljive
visibabe početi nicati na livadama mrtve trave i diljem ćelave prerije. Preko
puta opazi sinagogu, grubu i funkcionalnu, što su je izgradili naseljenici
izbačeni na željezničkoj postaji s teretom žalosnih sjećanja, kartonskih
kovčega i obećanja o besplatnoj zemlji. Stotinu metara dalje stoji ukrajinska
grko-katolička crkva, pa dalje niz aveniju: rimokatolička crkva, prezbi-
terijanska, baptistička, kraljevska dvorana Jehovinih svjedoka. Parkirališta su
opskrbljena strujnim priključcima, tako da motori vjerničkih automobila mogu
ostati zagrijani dok oni pohode službu Božju. Kroz glavu mu proleti
Montesquieuova rečenica: nikad nije bilo toliko građanskih ratova kao u
Kraljevstvu Kristovu.
Iza kuća Božjih stoje kuće Mamonove - poslovni dio grada. Cijene govedine
zacijelo su strašno pale, zaključi u trenutku. Zašto bi se inače pred njim kočila
Tvornica proizvoda od delikatesne svinjetine Guya Poitiera? A kako stvari
izgledaju, čini se da nije ništa bolje ni sa žitom - jer što bi inače usred žitnih
polja radilo Poduzeće za proizvdnju suncokretova ulja? A ona hrpica
sramežljivih ljudi koji stoje oko starih nastamba na kolodvorskom trgu, oni su
zasigurno Sijuksi ili Kri. Put za tegljenje skretao je na tom mjestu i vodio ga
ravno na sjever, kroz kratak tunel. Izašavši iz tunela, nađe se u drugoj zemlji:
hangari za glisere i barke, raskošne kuće s izlazom na rijeku. Zaključio je kako
ovdje bogati Anglokanađani šišaju tratine, peru aute, lakiraju brodove i sipaju
žuč protiv Židova, Ukrajinaca i onih prokletih Indijanaca koji primaju
socijalnu pomoć. A na brijegu, ili barem na onome što se ovdje naziva
brijegom, stoji cilj njegova puta, ponos svoga grada, dragulj Istočnoga
Saskatchewana, ovdašnje akademsko svetište - Dawesovo sveučilište, dobro
organiziran labirint od srednjovjekovno oblikovana pješčenjaka, kolonijalnih
crvenih opeka i staklenih kupola. Stigavši do račvanja na putu, Justin se popne
uz kratku i blagu uzvisinu, pa preko kopije Pon-te vecchija iz 1920. i neke stiže
do urešene ulazne kućice s nizom bogato izvedenih grbova. Prolazeći kroz
nadsvođeno predvorje mogao se diviti savršenom srednjovjekovnom
kompleksu sveučilišta i njegovom brončanom utemeljitelju, samom Georgeu
Eamonu Dawesu Junioru, vlasniku rudnika, željezničkom tajku-nu, lihvaru,
otimaču zemlje, lovcu na Indijance i lokalnom svecu, postavljenu na granitni
pijedestal.
Nastavi hodati. Proučio je priručnik. Put se proširi i postane paradno polje.
Vjetar mu u lice baca zrnatu prašinu s asfaltiranih staza. Na strani daljoj od
njega stoji u bršljan odjeven paviljon, a nad njega se nadvijaju tri svrhovito
građene kocke od čelika i betona. Dugi prozori, osvijetljeni neonom,
presijecaju ih u slojeve. Zeleno-zlatna natpisna ploča (omiljene boje gospođe
Da-wes; tako kaže priručnik) na francuskom i engleskom objavljuju da je to
Sveučilišna bolnica za klinička istraživanja. Manji natpis govori: Vanjski
pacijenti. Justin je, slijedeći strelicu, stigao do reda okretnih vrata natkriljena
valovitom betonskom tendom, a pod nadzorom dviju žena u zelenim kaputima.
Zaželi im dobru večer i dobije veseo otpozdrav. Smrznutđitica, izubijana tijela
što bolno pulsira pri hodu, dok su mu vruće zmije trčale uz bedra i leđa, Justin
potajice baci još jedan pogled iza leđa, pa krene uz stube.
Predvorje na katu ima visok strop, obloženo je mramorom i djeluje kao
luksuzna mrtvačnica. Velik, ogavan portret Georgea Eamona Dawesa Juniora u
lovačkoj odjeći podsjeti ga na predvorje Foreign OJ Jicea. Za dugim
recepcijskim pultom duž jednoga zida sjede sjedokosi muškarci i žene u
zelenim tunikama. Eto, za tren će mi se obratiti: "Dragi gospodine Quayle" i
reći mi kako je Tessa bila "draga, dobra gospođa". Prošeće se duž
minijaturnoga trgovačkog centra. Dawesova banka Saskatchewana. Pošta.
Dawesova trafika. McDonald's, "Pizza raj," Starbuckov kafić, Dawesov butik
koji prodaje žensko donje rublje, odjeću za mlade majke i posteljinu. Dođe do
stjecišta dvaju hodnika, ispunjena klopotanjem i cviležem kolica, stenjanjem
dizala, metalnim odjekom brzoga hoda visokih potpetica i pištanjem telefona.
Plašljivi posjetitelji stoje ili sjede. Osoblje u zelenim haljama utrči kroz jedna
vrata i vrati se kroz druga. Nitko od njih nije imao zlatne pčele na džepu.
Velika oglasna ploča pokraj vrata na kojima piše: SAMO ZA LIJEČNIKE.
Stavivši ruku u ruku iza leđa, načinom koji označava vlast, Justin počne
proučavati ploču. Čuvanje djece, auti, čamci -ponuda i potražnja. Izdavanje
soba. Dawesov skvoš-klub, Dawe-sov tečaj proučavanja Biblije, Dawesovo
etičko društvo, Daweso-vo društvo škotskoga kola. Anesteziolog traži dobra
smeđeg psa srednjeg rasta, ne mlađeg od tri godine, "mora biti vrstan penjač."
Dawesovi zajmovi, Dawesovi studentski krediti. U Dawesovoj me-morijalnoj
kapeli daje se misa zadušnica za pokojnu dr. Mariju Kowalsku; zna li netko
kakvu je glazbu voljela (ako ikakvu)? Popisi: Liječnici u službi, Liječnici na
odmoru, Liječnici na poziv. Veseli poster navješćuje da ovotjedna pošiljka
besplatnih pizza za studente medicine stiže s komplimentima Karei Vita
Hudsona iz Vancouvera, a možete svratiti i na Nedjeljni objed ijilmsku
matineju KVH u "Disku u štali"; zašto ne? Samo ispunite obrazac "Molim,
pozovite me" koji ćete dobiti zajedno s vašom pizzom i dobit ćete besplatnu
ulaznicu za nezaboravan doživljaj!
No o dr. Lari Emrich, donedavno vodećoj snazi Dawesova aka demskog
osoblja, stručnjakinji za multirezistentne i nerezistent-ne sojeve tuberkuloze,
nekad i Dawesova profesorica-istraživačica (pod pokroviteljstvom KVH) i
suizumiteljica izvanrednog lijeka Dypraxe, o njoj - ni riječi! Nije u službi, nije
na odmoru, ne čeka poziv. Njezinog imena nema u blještavom internom
telefonskom imeniku što visi povezan upletenom zelenom vrpcom uz oglasnu
ploču. Ona ne traži dobra smeđeg psa srednjeg rasta. Jedini spomen na nju je,
možda, rukom pisana dopisnica, bačena na dno oglasne ploče, gotovo
nevidljiva, u kojoj se izražava žaljenje što se "prema Rektorovoj zapovijedi"
dogovoreni sastanak "Liječnika za etiku" neće moći održati u prostorijama
Dawesova sveučilišta. Novo mjesto i vrijeme bit će najavljeni čim to bude
moguće.
Tijelo mu je vrištalo od hladnoće i iscrpljenosti, pa je Justin bio dovoljno
razborit da se taksijem vrati u svoj bezlični motel. Ovoga je puta mudar.
Posudivši Leslevinu metodu, poslao je poruku preko cvjećara, uz velikodušan
buket ljubavničkih ruža.
Ja sam engleski novinar i prijatelj Birgit iz "Hippo". Istražujem smrt Tesse
Quayle. Molim Vas, možete li me nazvati u Motel "Saskačuanac", soba 18,
večeras poslije sedam. Predlažem da nazovete iz javne govornice, i to prilično
udaljene od vaše kuće.
Peter Atkinson
Poslije joj kaži tko si, zaključi on. Nemoj je uplašiti! Izaberi vrijeme i mjesto.
Mudrije je. Pokriće mu je sve tanje, ali drugoga nema. U njemačkom je hotelu
bio Atkinson; Atkinsona su i premlatili. No oslovljavali su ga s "gospodine
Quayle". Opet je kao Atkinson putovao od Ziiricha do Toronta, skrio se u
svratištu pokraj željezničkoga kolodvora pa, s nadrealnim osjećajem
izdvojenosti, doznao s tranzistora da je raspisana u cijelom svijetu tjeralica za
dr. Arnoldom Blumom, koji se traži zbog veze s ubojstvom Tesse Quayle. Ja
sam za Leeja Harveuja Osivalda, Justi-ne... Arnold Blum je poludio i ubio
Tessu... A kao uopće nitko se ukrcao na vlak za Winnipeg, čekao jedan dan,
zatim se ukrcao na drugi vlak prema ovom gradiću. A ipak se ne zavarava.
Odmakao im je, u najboljem slučaju, nekoliko. No u civiliziranoj se zemlji
nikad ne zna.
"Petere?"
Justin se naglo probudi i pogleda na sat. Devet navečer. Uz telefon je stavio
notes i olovku.
"Peter ovdje."
"Ja sam Lara." Zvučalo je kao prigovor.
"Zdravo, Lara. Gdje se možemo sastati?"
Uzdah. Sjetan, smrtno umoran uzdah koji odgovara uza sjetni slavenski glas.
"To nije moguće."
"Zašto ne?"
"Auto je pred mojom kućom. Ponekad stave kombi. Cijelo vrijeme slušaju i
gledaju. Nije moguće potajno se sastati."
"Gdje ste sada?"
"U telefonskoj govornici." Zvučala je kao da drži da odande nikad neće živa
izaći.
"Promatra li vas trenutačno netko?"
"Ne vidim nikoga. Ali noć je. Hvala na ružama."
"Mogu se s vama sastati gdje god vam odgovara. U prijateljevoj kući. Negdje
izvan grada, ako vam tako više odgovara."
"Imate li auto?"
"Ne."
"Zašto ne?" Bio je to prijekor.
"Nemam sa sobom odgovarajuće dokumente."
"Tko ste vi?"
"Rekao sam vam. Birgitin prijatelj. Britanski novinar. O tome ćemo više kad
se sastanemo."
Prekinula je vezu. Želudac mu se okrene. Morao je na zahod, no u kupaonici
nije bilo telefonske utičnice. Čekao je sve dok više nije mogao čekati, a onda
odjurio u kupaonicu. Telefon zazvoni dok su mu hlače bile oko članaka.
Zazvonio je triput, no dok se on dovukao do aparata, umuknuo je. Sjedne na
rub kreveta, zarivši glavu među ruke. 'Do vraga, nisam baš dobar u ovim
stvarima. Što bi špijuni sad učinili? Što bi lukavi stari Donohue učinio? S
Ibsenovom heroinom na liniji, vjerojatno bi postupio isto kao i ja; možda bi se
još gore ponio. Opet pogleda na sat, po-bojavši se kako je izgubio osjećaj za
vrijeme. Skine ga i stavi pokraj olovke i notesa. Petnaest minuta. Dvadeset.
Trideset. Koji joj se vrag dogodio? Vratio je sat na ruku, izgubivši strpljenje
dok je pokušavao zakopčati prokleti remenčić.
"Petere?"
"Gdje se možemo sastati? Gdje god kažete."
"Birgit mi je rekla da ste vi njezin muž."
O, Bože! Zemljo, otvori se! Isuse dragi!
"Birgit vam je to rekla preko telefona!?"
"Nije spominjala imena. Reklaje: 'On je njezin muž.' To je sve. Bila je
diskretna. Zašto mi niste rekli da ste njezin muž? Onda ne bih mislila da ste
provokator."
303
"Htio sam vam reći kad se sastanemo."
"Telefonirat ću prijateljici. Niste mi trebali slati ruže. To je pretjerano."
"Kojoj prijateljici? Lara, budite oprezni! Pazite što ćete joj reći! Ja se zovem
Peter Atkinson. Ja sam novinar. Jeste li još u telefonskoj kabini?"
"Da."
"Istoj?"
"Ne motre me. Zimi motre samo iz auta. Lijeni su. Nema nijednog auta na
vidiku."
"Imate li dovoljno novčića?"
"Imam karticu."
"Rabite novčiće. Nemojte rabiti karticu. Jeste li se poslužili karticom kad ste
zvali Birgit?"
"Nije važno."
Bilo je pola jedanaest kad je opet nazvala. "Prijateljica mi pomaže pri
operaciji," objasni bez isprike. "Operacija je komplicirana. Imam drugu
prijateljicu. Ona je voljna. Ako se bojite, idite taksijem do Eatona i odatle
hodajte do kraja."
"Ne bojim se, nego sam oprezan."
Za Boga miloga, pomisli on, zapisujući adresu. Nismo se sreli, poslao sam joj
dvadeset jednu pretjeranu ružu i sad se sastajemo kao tajni ljubavnici.
Postoje dva puta za izlazak iz motela: na prednja vrata, pa jednu stubu niže do
parkirališta; ili na stražnja vrata na hodnik koji, kroz nekoliko drugih hodnika,
vodi do recepcije. Ugasivši svjetla u svojoj sobi, Justin poviri kroz prozor na
parkiralište. Pod jakom je mjesečinom (bio je pun Mjesec) svi su auti blistali
pod srebrnom ledenom korom. Od njih dvadeset i nekoliko na parkiralištu,
samo je u jednom bilo ljudi. Žena je sjedila za vozačkim sjedalom. Suvozač
bijaše muškarac. Svađali su se. O ružama? Ili o bogu Profitu? Žena je
gestikulirala, muškarac odmahivao glavom. Muškarac izađe iz auta, zareži
svoju zadnju riječ na nju (bila je to psovka), zalupi vrata, uđe u drugi auto i
odveze se. Žena je ostala gdje je i bila. Podigla je ruke u zrak u očaju, zatim ih
spustila na upravljač, sa zglobovima nagore. Po-gnulaje glavu, zagnjurila je
među ruke i zajecala; ramena su joj se tresla. Svladavši besmislenu želju da je
utješi, Justin požuri do recepcije i naruči taksi.
Kuća bijaše jedna od novih bijelih viktorijanskih kuća u nizu. Svaka je kuća
bila malo drukčije izbačena, kao pramci brodova u staroj luci. Svaka je imala
podrum s vlastitim stubištem, ulazna vrata iznad ulične razine, kamene stube sa
željeznom ogradom do njih te za kucalo (koje nije kucalo) mjedenu potkovu.
Dok gaje promatrala debela siva mačka koja se smjestila između zastora i
prozora na broju sedam, Justin se popne do ulaza na broj šest i pritisne zvonce.
Nosio je sve što je posjedovao: putnu torbu, novac i - unatoč Leslevinoj
zabrani da to čini - obje putovnice. Motel je platio unaprijed. Ako se tamo
vrati, učinit će to po svojoj slobodnoj volji, a ne zato što mora. Bilo je deset
sati te smrznute, ledene, vedre zimske noći. Automobili su stajali gusto
parkirani na kolniku uz rubnik; pločnici prazni. Vrata otvori obris visoke žene.
"Vi ste Peter," reče optužujućim tonom.
"A vi ste Lara?"
"Naravno."
Zatvori vrata za njim.
"Jesu li vas slijedili dovde?"
"Moguće. A vas?"
Suočili su se pod svjetlom. Birgit je imala pravo: Lara Emri-ch je lijepa.
Lijepa je hladna inteligencija njezina pogleda. Lijepa po svojoj ledenoj,
znanstveničkoj rezerviranosti koja je učinila, već na prvi pogled, da Justin u
sebi malo podvije rep. Po načinu kako zabacuje prosijedu kosu nadlanicom;
zatim, još podignuta lakta, nastavi ga kritički promatrati arogantnim, a ipak
neutješnim pogledom. Bila je u crnom. Crne hlače, dugi crni haljetak, bez
šminke. Glas joj je uživo još sumorniji nego preko telefona.
"Strašno mije žao zbog vas," reče. "Strašno je to. Tužni ste."
"Hvala vam."
"Ubila ju je Dypraxa."
"Tako i ja mislim. Ne izravno, ali jest."
"Dypraxa je ubila mnoge ljude."
"No nije sve njih izdao Markus Lorbeer."
S gornjega se kata začuje pljesak s televizije.
"Amy mije prijateljica," izjavi ona tonom kao daje prijateljstvo neka bolest.
Radi u Dawesovoj bolnici. Ali nažalost, potpisala je peticiju za moj povratak
na posao. Uz to je od utemeljenja članica Saskačuanske udruge za liječničku
etiku. Zato će tražiti izliku daje otpuste."
Htio ju je pitati zna li ga Amy kao Qu8iylea ili kao Atkinsona, kad odozgo
dopre snažan ženski glas, a na vrhu stubišta se pojavi par krznenih papuča.
"Dovedi ga ovamo, Lara! Čovjeku treba piće."
Amy je srednjih godina i debela, jedna od onih ozbiljnih žena koje su odlučile
svoju životnu ulogu igrati komično. Nosila je karminski crveni svileni kimono
i gusarske naušnice. Papuče joj imaju staklene oči. No njezine vlastite oči
obrubljene su dubokim podočnjacima, a oko kutova usana puno je borića od
boli.
"Trebalo bi objesiti ljude koji su ubili vašu ženu," reče bez uvoda. "Hoćete li
škotski viski, američki ili vino? Ovo je Ralph."
Soba u potkrovlju bijaše velika, obložena lamperijom; strop nije spušten u
odnosu na krov. Na velikom televizoru igrala se utakmica hokeja na ledu.
Ralph je star čovjek oštre, kratke kose, u kućnom haljetku. Sjedio je u
naslonjaču od umjetne kože s odgovarajućim podnoškom za njegova stopala u
papučama. Čuvši svoje ime, zamaše rukom punom jetrenih mrlja po zraku, ali
nastavi gledati utakmicu.
"Dobro došli u Saskatchewan. Uzmite piće," reče glasno, govoreći engleski s
nekim srednjoeuropskim izgovorom.
"Tko pobjeđuje?" upita Justin, radi zbližavanja.
"Kanaci."
"Ralph je odvjetnik," reče Amy. "Zar ne, dragi?"
"Sad nisam više-manje ništa više. Prokleta Parkinsonova bolest vuče me u
grob. Ljudi na Sveučilištu ponijeli su se kao zadnje smeće. Zato ste došli, je li
tako?"
"Uglavnom."
"Guše slobodu govora, priječe odnos liječnika i pacijenata. Vrijeme je kad
naobraženi ljudi trebaju imati muda da progovore istinu, umjesto što se
skrivaju kao gomila uplašenih kokoši."
"Itekako," pristojno se složi Justin, prihvaćajući čašu bijelog vina od Amy.
"Karei Vita Hudson svira, a Dawes pleše kako oni sviraju. Dali su dvadeset
pet milijuna dolara za novu zgradu za biotehno-loška istraživanja i obećali još
pedeset za dovršetak. To baš nije sitniš, čak ni za bogate budale kao što su ovi
iz KVH. Kako se, k vragu, itko tome može oduprijeti?"
Tokušavaš," odgovori Amy. "Ako ne pokušaš, već si gotov." "Gotov si ako
pokušaš, gotov ako ne pokušaš. Ako progovoriš, uzmu ti plaću, najure te s
posla i iz grada. Sloboda govora je jako skupa u ovom gradu, gospodine
Quayle. Skuplja je nego što si bilo tko od nas može priuštiti. Kako vam je
krsno ime?"
"Justin."
"Ovo je monokulturni grad, Justine, kad se radi o slobodi govora. Sve je lijepo
i krasno dok ne dođe neka ruska kučka i uvrti si u glavu da će objaviti zločeste
članke u medicinskim časopisima, u kojima će blatiti krasnu tableticu što ju je
izumila, a koja slučajno vrijedi nekoliko milijarda dolara godišnje kući Karei
Vita Hudson, koju neka Alah čuva. Gdje ih misliš staviti, Amy?"
"U radnu sobu."
"Ne zaboravi isključiti telefone, tako da ih nitko ne ometa. Amy je ovdje
tehnička osoba, Justine. Ja sam samo stari prdo-nja. Lara će ti srediti sve što
trebaš. Poznaje kuću bolje od nas, no šteta truda, jer će nas za koji mjesec
ionako izbaciti odavde."
Nakon tih riječi vratio se svojim pobjedonosnim Kanacima.
Ona ga više ne vidi, iako je stavila teške naočale, koje bi trebale biti muške.
Kao prava Ruskinja, donijela je "neka se nađe" plastičnu vrećicu, koja leži
otvorena uz njezine noge, natrpana papirima čiji sadržaj zna napamet: prijeteća
odvjetnička pisma, pismo iz Klinike kojim je obavještavaju o otkazu,
primjerak njezina članka koji nije za objavljivanje i napokon njezina vlastita
odvjetnička pisma; no nema ih puno jer, kako objašnjava, nema novca; osim
toga, njezin se odvjetnik bolje osjeća braneći prava Sijuksa nego ulazeći, s
ograničenim pravnim sredstvima, u bitku s Karei Vita Hudsonom iz
Vancouvera. Sjede poput šahista jedno sučelice drugom; koljena im se gotovo
dodiruju. Sjećanje na diplomatsku službu u istočnjačkim zemljama upozorilo je
Justina da ne uperi nožne prste prema njoj, pa sjedi malo ukoso, što je
neugodno njegovom izmlaćenom tijelu. Ona već neko vrijeme govori sjenama
prošlosti negdje iznad njegova ramena; on je gotovo i nije prekidao. Potpuno
je uronjena u jednu stvar; ton joj je postao didaktičan i jednoličan. Živi samo u
čudovišnosti svojega slučaja i zbog nje, svjesna njegove beznadne
nerješivosti. Sve je u vezi s tim. Ponekad (zapravo, prilično često, kako mu se
čini) ona potpuno zaboravi na njega. Ili se zapravo obraća nekome drugom:
kolebljivom sastanku osoblja, sramežljivim kolegama sa Sveučilišta,
uplašenom profesoru, nesposobnom odvjetniku. Samo kad izgovori
Lorbeerovo ime, probudi se i namršti na Justina; zatim mu nudi neku mističnu
općenitost, koja je očito izvrdavanje: Markus je previše romantičan, previše je
slab; svi muškarei čine loše stvari; žene isto tako. Ali ne, ne zna gdje bi ga
se moglo naći:
"Skriva se negdje. On je nepostojan; svakog jutra krene u drugom smjeru,"
objašnjava duboko melankolično. "Ako kaže 'pustinja,' misli li na pravu
pustinju?" "Bit će to neko vrlo neugodno mjesto. To je također tipično
za njega."
Kako bi što se što jače zauzimala za ono do čega joj je stalo, usvojila je neke
izraze za koje nikad ne bi mislio da će ih upotrebljavati: "Ovdje ću brzo
premotati naprijed... KVH ne uzima žive zarobljenike." A kad mu je tutnula u
ruke odvjetnikovo pismo, počela ga je naglas doslovce navoditi, da mu
slučajno ne bi pro-maknuli najuvrjedljiviji dijelovi:
Ponovno Vas podsjećamo kako Vam odredba o povjerljivosti podataka iz
Vašeg ugovora izričito zabranjuje davati pacijentima bilo kakve
dezinformacije. (...) Službeno Vas upozoravamo da odmah prestanete širiti,
verbalno ili na bilo koji drugi način, ta netočna i zlonamjerna mišljenja,
zasnovana na lažnom tumačenju podataka do kojih ste došli dok ste bili vezani
ugovorom s Karei Vita Hudsonom...
Nakon toga je slijedilo izvanredno bahato očitovanje kako "naš klijent odlučno
i potpuno poriče da bi u bilo koje vrijeme i na bilo koji način pokušavao
suzbijati legitimnu znanstvenu raspravu ili utjecati na nju..."
"Ali zašto ste uopće potpisali takav ugovor?" upadne grubo Justin.
Svidjela joj se njegova živahna upadica, pa se hrapavo nasmije: "Zato što sam
im vjerovala. Bila sam glupača."
"Vi ste sve samo ne glupača, Lara! Vi ste izuzetno inteligentna osoba, za Boga
miloga!" usklikne Justin.
Uvrijedivši se, ona naglo zašuti.
Prvih nekoliko godina nakon što je tvrtka Karei Vita Hudson dobila na uporabu
formulu Emrich i Kovacs posredništvom Mar-kusa Lorbeera bile su zlatno
doba, govori mu ona. Prva kratkoročna ispitivanja dala su izvrsne rezultate,
statistika ih je još poboljšala, o partnerstvu dviju liječnica s divljenjem je
pripovijedala čitava znanstvena javnost. KVH je osiguravao dobro opremljene
istraživačke laboratorije, kvalitetne ekipe tehničara, klinička istraživanja
diljem Trećega svijeta, putovanja prvim razredom zrakoplova, raskošne
hotele; počasti i novca bilo je napretek.
"Za prpošnu Zsuzsi Kovacs bilo je to ispunjenje njezinih snova. Vozit će se u
rolls-royceu, dobit će Nobelovu nagradu, bit će bogata i slavna i imat će puno,
puno ljubavnika. A za ozbiljnu La-ru, klinička će istraživanja biti ozbiljna, bit
će odgovorna. Ispitat će lijek u širokom spektru etničkih i društvenih zajednica
koje su podložne bolesti. Mnogi će ljudski životi biti spašeni, drugima će se
pak vratiti zdravlje i povisiti kakvoća života. To će biti vrlo dobro i donijet će
zadovoljstvo." "A što je bilo za Lorbeera?" Uzrujan pogled, grimasa
neslaganja.
"Markus je želio biti bogati svetac. Za njega je bio i rolls-royce i spašavanje
života."
"Znači, za Boga i za Profit," zaključi Justin u šali, no ona se samo ponovno
namršti.
"Nakon dvije godine otkrila sam loše stvari. Testovi što ih je provodio KVH
bili su čisto sranje. Istraživanja nisu bila znanstveno utemeljena. Jedina im je
svrha bila što prije izbaciti lijek na tržište. Izvjesne nuspojave namjerno su se
ispuštale iz izvješća. Kad bi se i primijetile nuspojave, odmah bi prepravljali
izvješće tako da se to više ne pojavljuje." "Pa koje su bile nuspojave?"
Opet je govorila profesorskim tonom, jednolično i arogantno. "U vrijeme
neznanstvenih ispitivanja opaženo je malo nuspoja-va. To je zahvaljujući
pretjeranom entuzijazmu Zsuzsi i Markusa te odluke bolnica i domova zdravlja
u zemljama Trećega svijeta da dobiju dobre rezultate. Uz to su svjetski poznati
stručnjaci u uglednim medicinskim časopisima izvješćivali o pozitivnim
rezultatima; no ti su stručnjaci propustili navesti svoje unosne veze s KVH.
Zapravo su te članke pisali u Vancouveru ili u Baselu, a ugledni su ih
stručnjaci samo potpisivali. Primijećeno je da lijek ne odgovara jednom vrlo
malom postotku žena u plodnoj životnoj dobi. Nekim se pacijentima pomutio
vid. Nekoliko ih je i umrlo, no neznanstvenom manipulacijom podatcima
uspjelo se da ne budu uključeni u promatrano razdoblje." "Zar se nitko nije
bunio?"
Pitanje ju je razgnjevilo. "Tko bi se bunio!? Liječnici i medicinski djelatnici u
Trećem svijetu, koji zarađuju na tim ispitivanjima? Distributer koji puno
zarađuje na prodaji lijeka i ne želi riskirati da izgubi dobit na cijelom nizu
KVH-ovih proizvoda - možda čak i sve?"
"A pacijenti?" :
Njezino je mišljenje o Justinu palo na samo dno. "Većina pacijenata žive u
nedemokratskim zemljama s vrlo korumpiranim sustavima. Teoretski, oni su
bili dobro obaviješteni i svjesno su pristali na tretman. To hoće reći: obrasci
za pristanak nose njihove potpise čak i ako su ljudi nepismeni ili su pismeni,
ali uopće ne razumiju što su potpisali. Prema zakonu nije dopušteno da im se
sudjelovanje u testovima plaća, ali im se velikodušno nadoknađuju putni
troškovi i izgubljena zarada, čak i ako nisu zaposleni; daje im se i besplatno
jelo, što im se vrlo sviđa. Osim svega su zastrašeni."
"Boje se farmaceutskih tvrtki?"
"Boje se svakoga. Ako se bune, prijeti im se. Kažu im kako im djeca više neće
primati lijekove iz Amerike, a muževe će im poslati u zatvor."
"Ali vi ste se bunili."
"Ne. Nisam se bunila. Nego sam prosvjedovala. I to žestoko. Kad sam otkrila
da se Dypraxa reklamira kao siguran lijek, a ne kao lijek koji se tek ispituje,
održala sam predavanje na Znanstveno-nastavnom vijeću Sveučilišta, u kojem
sam točno opisala nemoralno stajalište i postupke KVH. To nije bilo
popularno. Dy-praxa je dobar lijek, rekli su. To nije u pitanju. Radi se o
trostrukom pitanju." Tri vitka prsta već su bila u zraku. "Prvo pitanje:
nuspojave se namjerno skrivaju radi zarade. Drugo pitanje: najsiromašnije
zajednice na svijetu iskorištavaju se kao zamorci za najbogatije. I treće:
multinacionalne korporacije zastrašivanjem guše legitimnu znanstvenu
raspravu o tim pitanjima."
Prsti su se povukli dok drugom rukom poseže u vrećicu i iz nje vadi blještavi
plavi prospekt s velikim naslovom DOBRE VIJESTI IZ KVH:
DYPRAXA je vrlo djelotvorna, sigurna i ekonomična zamjena za dosad
prihvaćene lijekove protiv tuberkuloze. Dokazana je njezina velika korist za
zemlje u razvoju.
Spremivši prospekt, vadi očito odvjetničko pismo, očito puno premetano po
rukama. Jedan je odlomak označen.
Razvoj Dypraxe je zamišljen i izveden na potpuno etičan način, tijekom više
godina, uz obaviješteni pristanak svih pacijenata. KVH ne pravi razliku među
kliničkim ispitivanjima u bogatim i siromašnim zemljama. Jedina mu je briga
odabrati uvjete
 prikladne za projekt o kojem je riječ. KVH je tvrtka nadaleko cijenjena
zbog svoje skrbi za pacijente.
"Gdje je Kovacsica u svemu ovome?"
"Kovacsica je posve na strani tvrtke. Ona nema morala. Ona je uvelike
sudjelovala u iskrivljavanju i prešućivanju rezultata kliničkih ispitivanja."
"ALorbeer?"
"Markus je podijeljen. To je normalno za njega. On sama sebe vidi kao šefa
distribucije Dypraxe za cijelu Afriku. No istodobno je uplašen i srami se. Zato
priznaje."
"Za koga radi - za ThreeBees ili za KVH?"
"Ako je riječ o Markusu, moguće je i oboje u isto vrijeme. On je kompliciran."
"Onda kako to da vas je KVH postavio na Dawesovo sveučilište?"
"Zato što sam bila glupača," ponosno ponovi Lara, stavljajući na kušnju
njegovo prijašnje protivljenje toj tvrdnji. "Zašto bih inače prihvatila potpisati
takvo što? Ljudi iz KVH su vrlo pristojni, ljubazni, šarmantni, pametni, puni
razumijevanja. Dok sam bila u Baselu, dva mlada muškarca došla su iz
Vancouvera posjetiti me. Bila sam polaskana. Poput vas, i oni su mi poslali
ruže. Rekla sam im da su rezultati ispitivanja sranje. Složili su se. Rekla sam
im da ne bi smjeli prodavati Dypraxu kao siguran lijek. Složili su se. Rekla
sam im da mnoge nuspojave nikad nisu pravilno i temeljito procijenjene.
Divili su se mojoj hrabrosti. Jedan od njih bio je Rus iz Novgoroda. 'Idemo na
ručak, Lara, pa ćemo sve temeljito pretresti.' Rekli su mi kako bi me htjeli
dovesti na Dawesovo sveučilište kako bih vodila vlastito kliničko ispitivanje
Dypraxe. Oni su razboriti, različiti od svojih pretpostavljenih. Prihvatili su
kao činjenicu da nije provedeno dovoljno pravilno izvedenih istraživanja.
Možemo ih provesti sada na Dawesu. To je moj lijek. Ponosna sam na njega, a
i oni su. Sveučilište je također ponosno. O svemu smo se lijepo dogovorili.
Dawes će me primiti, a KVH će plaćati. Dawes je idealno smješten za takva
istraživanja. Imamo Indijance u rezervatu podložne staroj tuberkulozi. Imamo
multirezistentne slučajeve među hipiji-ma u Vancouveru. Za Dypraxu je to
idealna kombinacija. Na temelju toga dogovora ja sam potpisala ugovor i
prihvatila njegovu odredbu o povjerljivosti. Bila sam glupača," ponovi ona, uz
šmrcaj koji je značio "dokazano".
"A KVH ima ured u Vancouveru?"
"Veliki ured. Treći najveći na svijetu, nakon Basela i Seattlea. Tako me mogu
motriti. Što je i bila svrha. Ukrotiti me, nadzirati me. Potpisala sam glupi
ugovor i s dobrim namjerama se punom snagom bacila na posao. Lani sam
završila studiju. Rezultati su bili potpuno negativni. Držala sam svojom
dužnošću obavijestiti svoje pacijente o mogućim nuspojavama Dypraxe. Kao
liječnica, imam svetu dužnost spram njih. Također sam zaključila kako se
svjetsku medicinsku javnost mora izvijestiti putem članka u jednom od vodećih
stručnih časopisa. Takvi časopisi ne vole objavljivati negativne prikaze. To
sam znala. Također sam znala kako će časopis pozvati tri ugledna znanstvenika
da komentiraju moje nalaze. Što časopis nije znao jest da su ugledni
znanstvenici potpisali masne ugovore s KVH iz Seattlea za biotehnološka
istraživanja lijekova za druge bolesti. Odmah su izvijestili Seattle o mojim
namjerama, a Seattle je izvijestio Basel i Vancouver."
Dala mu je presavijen list bijela papira. Otvorivši ga, naježi se od strašna
osjećaja poznatosti.
KURVO KOMUNISTIČKA! NE DIRAJ NAŠE SVEUČILIŠTE TIM SVOJIM
POSRANIM RUKAMA! VRATI SE U SVOJ BOLJŠEVIČKI SVINJAC!
PRESTANI ZAGORČAVATI ŽIVOT POŠTENIM LJUDIMA SVOJIM
POKVARENIM TEORIJAMA!
Velika, masna računalna slova. Nema pravopisnih pogrešaka. Isti rječnik i stil.
Dobro došla u naš klub, pomisli.
"Ugovoreno je da Dawesovo sveučilište sudjeluje u dobiti od svjetske prodaje
Dypraxe," nastavi ona, nemarno mu otevši iz ruke prijeteću poruku. "Osoblje
lojalno klinici dobit će povlaštene dionice. Nelojalno osoblje dobiva prijeteća
pisma. Važnije je biti odan klinici nego pacijentima. A najvažnija je odanost
KVH."
"To je Hallidavica napisala," reče Amy, upavši u sobu s poslu-žavnikom s
kavom i keksima. "Hallidavica je središte medicinske mafije na Dawesu. Svi
joj se moraju ulizivati ili krepati. Osim mene, Lare i još nekoliko kretena."
"Kako znate daje to ona napisala?"
"Test DNK. Skinula sam marku s omotnice i testirala DNK iz pljuvačke kojom
je marka bila zalijepljena. Uz to, ona voli vježbati u bolničkoj teretani. Ja i
Lara ukrale smo vlas s njezine ružičaste Bambi četke za kosu i usporedile."
"Je li joj itko prigovorio?"
"Itekako. Svi. Krava je priznala. Pretjerana revnost u izvršavanju dužnosti, a
radila je samo u interri&u klinike i Sveučilišta. Ponizno se ispričala, rekavši
daje to zbog emocionalnoga stresa, što je njezin eufemizam za slinavu
seksualnu zavist. Slučaj završen; kravi su čak i čestitali. U međuvremenu su
otpustili Laru, a sad sam ja na redu."
"Emrichica je komunistica," objasni Lara sama sebe sarkastično. "Ruskinja je,
odrasla u Petrogradu dok se zvao Lenjingrad, pohađala je sovjetske škole.
Prema tome je komunistica i protivi se velikim korporacijama. To je vrlo
zgodno."
"Emrichica isto tako nije izumila Dypraxu; zar ne?" podsjeti je Amy.
"Tako je. Lijek je izumila Kovacsica," gorko se složi Lara. "Ona je genij. Ja
sam bila tek njena laborantica. Lorbeer je, budući daje bio moj ljubavnik,
tražio slavu za mene."
"I zato ti više ništa ne plaćaju, je li tako?"
"Ne. To je iz drugog razloga. Prekršila sam odredbu o povjerljivosti i time
sama raskinula ugovor. To je legalno i logično."
"Lara je i kurva, zar ne, draga? Ševila se s onim zgodnim dečkima što smo ih
poslali iz Vancouvera. Samo što nije. Nitko se ne j.be na Dawesu. Svi smo mi
ovdje kršćani, osim Židova."
"Budući da lijek ubija pacijente, voljela bih da ga nisam izumila," izjavi Lara
blago, odlučivši prečuti posljednji Amyn sarkastični ispad.
"Kada ste posljednji put vidjeli Lorbeera?" upita Justin kad su opet ostali
sami.
Ton joj je još bio oprezan, ali blaži.
"Bio je u Africi," reče ona.
"Kada?"
"Prije godinu dana."
"Prije manje od godinu," ispravi je Justin. "Moja žena je s njime razgovarala u
bolnici 'Uhuru' prije šest mjeseci. Njegova ispovijed, ili kako već on to zove,
poslana je iz Nairobija prije nekoliko dana. Gdje je on sada?"
Lara Emrich ne voli kad je ispravljaju. "Pitali ste me kad sam gaja posljednji
put vidjela," reče oporo. "I ja sam vam rekla: prije godinu dana, u Africi."
"Gdje u Africi?"
"U Keniji. Poslao je po mene. Nakupilo se toliko dokaza te mu je to postalo
nepodnošljivo. 'Trebam te, Lara. Bitno je i vrlo žurno. Nikome ne govori! Ja
ću platiti. Dođi!' Dojmio me se njegov poziv. Ljudima sam ovdje rekla da mi
ješ majka bolesna i odletjela sam u Nairobi. Stigla sam u petak. Markus me
dočekao u zračnoj luci. Već me u autu pitao: 'Lara, je li moguće da naš lijek
povećava tlak u glavi, što uništava očni živac?' Podsjetila sam ga kako je sve
moguće, jer osnovni znanstveni podatci nisu ni prikupljeni, makar to
pokušavamo popraviti. Odveo me u jedno selo i pokazao mi ženu koja nije
mogla ustati. Imala je užasne glavobolje. Umirala je. U drugom mi je selu
pokazao ženu koja nije mogla usredotočiti pogled. Čim bi izašla iz svoje
kolibe, sve bi joj se smračilo pred očima. Ispričao mi je i druge slučajeve.
Zdravstveni radnici baš i nisu bili voljni otvoreno razgovarati s nama. Bili su
uplašeni. ThreeBees sprječava svaku kritiku, rekao mi je Markus. I on se
bojao. Bojao se ThreeBees, KVH, bolesnica; bojao se Boga. 'Što da radim,
Lara? Što ću ja sad?' Razgovarao je s Kovacsicom, koja je u Baselu. Rekla mu
je da je budala, neka ne panici. To nisu nuspojave Dypraxe - tako je rekla -
nego učinci kombinacije Dypraxe s drugim lijekovima. Tipična reakcija za nju.
Udala se za srpskoga ratnog profitera i provodi više vremena u operi nego u
laboratoriju."
"Pa, što ste mu rekli: što da radi?"
"Rekla sam mu istinu. Ono što on promatra u Africi je isto što ja opažam u
Dawesovoj klinici u Saskatchewanu. 'Markuse, to su iste nuspojave o kojima
sam izvijestila u svom izvješću Van-couveru, utemeljeni na objektivnoj
prosudbi kliničkih testova na šesto slučajeva.' On je i dalje cvilio: 'Lara, što
da radim?' Rekoh mu: 'Slušaj, Markuse: moraš biti hrabar. Moraš na svoju
ruku učiniti ono što tvrtke odbijaju učiniti: povući lijek s tržišta dok se
ispitivanja uspješno ne dovrše.' Plakao je. To je zadnja noć koju smo proveli
zajedno. I ja sam plakala."
Neki je divlji poriv iznenada posjeo Justina - neka duboka, neo-drediva
ogorčenost. Što to zamjera ovoj ženi - zar to što je preživjela? Je li ogorčen na
nju zato što je, prema vlastitom priznanju, spavala s čovjekom koji je izdao
Tessu i čak i sad nježno govori o njemu? Je li uvrijeđen što može sjediti ovako
pred njim, živa, zdrava, lijepa i opsjednuta sama sobom, dok Tessa leži mrtva
pokraj njihova sina? Je li ga povrijedilo što je Lara pokazala tako malo brige
za Tessu, a tako mnogo za samu sebe?
"Je li vam Lorbeer ikad spomenuo Tessu?"
"Ne u doba mog posjeta."
"Kad onda?"
"Pisao mije o nekoj ženi, supruzi britanskoga diplomata, koja je pritiskala
ThreeBees u vezi s Dypraxom; pisala je pisma i dolazila nenajavljena. Nju je
podupirao liječnik iz jedne humanitarne organizacije. Nije spomenuo njegovo
ime."
"Kad vam je to pisao?"
"Na moj rođendan. Markus se uvijek sjeti mog rođendana. Čestitao mi je
rođendan i ispričao mi o Britanki i njezinom ljubavniku, crnom doktoru."
"Je li natuknuo što bi trebalo s njima učiniti?"
"Bojao se za nju. Napisao je da je ljepotica i tragična osoba. Mislim da gaje
privlačila."
Justina strašno ugrize za srce nevjerojatna činjenica: Lara je ljubomorna na
Tessu.
"A liječnik?"
"Markus se divi liječnicima; svim liječnicima."
"Odakle vam je pisao?"
"Iz Cape Towna. Bio je u radno-nadzornom posjetu podružnici ThreeBees u
Južnoj Africi, a za svoj je račun uspoređivao tamošnje rezultate sa svojim
iskustvima iz Kenije. On je poštovao vašu suprugu. Markus nije hrabar po
naravi. On to mora učiti."
"Je li vam rekao kad se sastao s njom?"
"U bolnici u Nairobiju. Optuživala ga je. Bilo mu je neugodno."
"Zašto?"
"Morao ju je ignorirati. Markus smatra da ignoriranjem čini ljude nesretnima,
osobito ako su ti ljudi žene."
"A ipak ju je izdao."
"Markus nije uvijek pragmatičan. On je umjetnik. Ako kaže da ju je izdao,
možda je to u prenesenu značenju."
"Jeste li mu odgovorili na pismo?"
"Njemu uvijek odgovaram."
"Na koju adresu?"
"Dao mi je broj poštanskog pretinca u Nairobiju."
"Je li spomenuo ženu po imenu Vanza? Bila je s mojom suprugom u bolničkoj
sobi u bolnici 'Uhuru.' Umrla je od Dypra-xe."
"Slučaj mi nije poznat."
"To me ne iznenađuje. Uklonjeni su svi njezini tragovi."
"Predvidljivo. Markus mije pričao o takvim stvarima."
"Lorbeera je u posjetu bolničkoj sobi moje supruge pratila Kovacsica. Što je
ona radila u Nairobiju?"
"Markus je htio da drugi put dođem u Nairobi, ali moj odnos s bolnicom i
KVH tad se već bio pokvario. Doznali su za moj prijašnji put i već su mi
prijetili da će me izbaciti s klinike jer sam lagala o majčinoj bolesti. Zato je
Markus telefonirao Zsuzsi u Basel i uvjerio je da dođe u Nairobi kao moja
zamjena, kako bi s njime promatrala razvoj situacije. Nadao se kako će ga ona
izbaviti od neugodnih odluka i sama savjetovati ThreeBees da povuku lijek s
tržišta. KVH u Baselu isprva nije htio pustiti Zsuzsi na put, no poslije su
pristali, uz uvjet da posjet ostane tajna."
"Čak i za ThreeBees?"
"To se nije dalo sakriti od ThreeBees. Previše su umiješani i Markus im je
savjetnik. Kovacsica je u Nairobiju provela četiri dana, u velikoj tajnosti.
Zatim se vratila u Basel svom srpskom lupežu i operi."
"Je li napisala izvješće?"
"Jadno je to bilo izvješće. Ja sam znanstvenica, pa znam da to nije znanost.
Nego polemika."
"Lara."
"Stoje?" Pogledala gaje ljutito, spremna za borbu.
"Birgit vam je preko telefona pročitala Lorbeerovo pismo. Njegovu ispovijed,
ispriku, priznanje... kako god da ga zove."
"Pa?"
"Što ste zaključili iz toga pisma?"
"Da se Markus ne može spasiti."
"Od čega?"
"On je slab čovjek, koji snagu traži na pogrešnim mjestima. Nažalost, slabi
uništavaju jake. Možda je učinio zlo. Katkad je previše zaljubljen u vlastite
grijehe."
"Da ga morate pronaći, gdje biste ga tražili?"
"Ne moram ga pronaći." Čekao je. "Imam samo broj poštanskog pretinca u
Nairibiju."
"Možete li mi ga dati?"
Njezina je depresija dosegnula rekordnu dubinu. "Napisat ću vam ga." Napisa
broj poštanskog pretinca na notesu, zatim istrg-ne list i pruži ga Justinu. "Da ga
ja tražim, tražila bih ga među ljudima kojima je naškodio," reče naposljetku.
"U pustinji."
"Možda je to preneseno značenje." Iz njezina je glasa nestala oštrina, kao i iz
Justinova. "Markus je dijete," objasni jednostavno. "Djeluje iz poriva i reagira
na posljedice." Zapravo se nasmiješila; imala je lijep osmijeh. "Posljedice ga
često iznenade."
"Otkuda dolazi poriv?" "Jednom sam to bila ja."
Prebrzo je ustao, želeći presavinuti p%pir što mu ga je dala i staviti ga u džep.
Glava mu padne i osjeti mučninu; zavrti mu se u glavi. Rukom se prihvatio zida
kako bi se uravnotežio; tada otkrije kako gaje liječnica profesionalno uhvatila
za ruku.
"Što vam je?" upita oštro, držeći ga sve dok ga nije opet posjela.
"Ponekad mi se zavrti u glavi."
"Od čega? Imate visok tlak? Skinite kravatu! Otkopčajte ovratnik, ne budite
smiješni."
Držala mu je ruku na čelu. Osjeti se slab poput invalida i očajno umoran.
Ostavila ga je i vratila se s čašom vode. Popivši malo, vrati joj čašu. Pokreti
su joj bili sigurni, ali blagi. Osjeti njezin pogled na sebi.
"Imate vrućicu," reče optužujućim tonom.
"Možda."
"Ne možda. Sigurno imate visoku temperaturu. Odvest ću vas u vaš hotel."
Bio je to trenutak na koji ga je upozoravao dosadni instruktor na sigurnosnom
tečaju, trenutak kad je čovjek previše izdosađen, previše lijen ili jednostavno
preumoran a da bi mu bilo stalo; kad se misli samo na to kako stići do svog
lošeg motela, otići spavati i ujutro, kad se glava malo razbistri, napraviti i
poslati debelu pošiljku Hamovoj dosadnoj staroj teti u Milanu; a u pošiljci će
biti sve što ti je rekla dr. Lara Emrich, uključivši i primjerak njezina
neobjavljena rada o štetnim nuspojavama lijeka Dypraxe, među kojima su i
zamućen vid, krvarenje, sljepoća i smrt; također i broj poštanskog pretinca
Markusa Lorbeera u Nairobiju te opis što kaniš učiniti, što će ti biti sljedeći
korak i što treba učiniti ako ti to ne budeš mogao ako te ometu sile nad kojima
nemaš nadzora. To je trenutak svjesnoga, grešnoga, namjernoga propusta, kad
nazočnost lijepe žene, i same nedodirljive kao što je i Justin, koja mu stoji uz
rame i opipava mu bilo blagim prstima ne može biti izlika za nepoštivanje
osnovnih načela operativne sigurnosti.
"Ne smiju vas vidjeti sa mnom," usprotivi se blago. "Znaju da sam tu negdje.
To bi samo pogoršalo stvari za vas."
"Ne može biti gore," odgovorila je. "Moja je situacija tako loša da ne može
biti gora."
"Gdje vam je auto?"
"Pet minuta odavde. Možete li hodati?"
To je također trenutak kad se Justin, koji je u stanju krajnje tjelesne
iscrpljenosti, rado vraća izlikama lijepih manira i drevnoga viteštva, što mu je
davnih dana ucijepljeno u Etonu. Samu ženu noću valja otpratiti do njezina
vozila, da ne bi bila izložena napadima skitnica, manijaka, džepara i cestovnih
razbojnika. Justin ustane. Ona ga primi pod ruku pa ga blago odvuče dnevnom
sobom do stubišta.
"Laku noć, djeco!" pozdravi ih domaćica Amy kroz zatvorena vrata. "Zabavite
se!"
"Bili ste vrlo ljubazni," odgovori Justin.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Sišavši Amvnim stubištem do ulaznih vrata, Lara pođe ispred Justina, noseći
svoju rusku vrećicu u jednoj i držeći se stubišne ograde drugom rukom,
motreći stalno Justina preko ramena. U predsoblju je skinula Justinov kaput s
vješalice i pomogla mu ga odjenuti. Obukavši svoj kaput i šubaru poput Ane
Karenjine, htjela je uzeti njegovu torbu preko ramena, ali joj on, opet u duhu
stare kavalirštine, to nije dopustio. Zato ga gleda netremice smeđim očima,
Tessinim pogledom, ali bez obješenjačkog zadi-rkivanja u očima; gleda ga dok
prilagođava remen na svom ramenu, potiskujući, kao strogo kontrolirani
Englez, svaki znak boli. Sir Justin pridržava otvorena vrata dami i šapće
iznenađeno kad ga je presjekao ledeni vanjski zrak, ne obazirući se na njegovu
debelu pačvork-jaknu i krznom podstavljene čizme. Na pločniku gaje
doktorica Lara najprije primila pod ruku, a zatim ga zagrlila desnom rukom,
kako bi ga zadržala uspravnim, no ovoga puta čak ni iskusni, prekaljeni Etonac
nije mogao zadržati uzvik boli dok je zbor živaca u njegovim izranjenim
leđima složno zapjevao bolnu pjesmu. Ona ne reče ništa, ali oči su im se,
naravno, susrele kad je okrenuo glavu, braneći se, od izvora boli. Njezin
pogled pod šubarom Ane Karenjine opasno ga podsjeti na one druge oči. Ruka
koja ga više nije grlila preko leđa pridruži se lijevoj, koja gaje već držala za
lijevu podlakticu. Usporila je korak kako bi ga uskladila s njegovim. Bok uz
bok, staloženo napreduju ledenim asfaltom prema kraju slijepe ulice; tada se
Lara, još ga čvrsto držeći za ruku, zagleda u nešto na drugoj strani ulice
"Stoje?"
"Ništa. Moglo se predvidjeti."
Nalaze se na gradskom trgu. Mali sivi auto neodredive marke stoji sam ispod
narančaste ulične svjetiljke. Vrlo je prljav, što se vidi unatoč ledu. Žičana
vješalica služi mu umjesto radijske antene. Kad ga se gleda odavde, ima u
njemu nešto sudbonosno i nezaštićeno. Taj automobil čeka kad će eksplodirati.
"Je li to vaš auto?" pita Justin.
"Je. Ali ne valja."
Veliki špijun kasno je opazio ono što je Lara već primijetila: prednja guma s
njima bliže strane je ispuhana.
"Nema brige, promijenit ćemo gumu," rekao je Justin hrabro, zaboravivši na
trenutak groznu hladnoću, svoje izubijano tijelo, daje kasno... izgubio se i
posljednji, najmanji trag operativne sigurnosti.
"To neće biti dovoljno," odgovori ona s odgovarajućom su-mornošću.
"Naravno da će biti. Pokrenut ćemo motor. Vi možete sjesti u auto i držati ga
ugrijana. Imate rezervni kotač i dizalicu, je li tako?"
No već su stigli blizu automobila i vidjeli što je ona već predviđala: i druga je
prednja guma ispuhana. Kako ga je primila potreba za djelovanjem, on je se
pokuša osloboditi, no ona ga se čvrsto primila i Justin shvati kako Lara ne
drhti od hladnoće, nego od nečega drugog.
"Događa li se ovo?" pitao on.
"Često."
"I što radite - zovete li autoservis?"
"Cijelu noć ne žele doći. Zovem taksi. Kad se ujutro vratim, zateknem globu za
nedopušteno parkiranje. Katkad i službenu opomenu zato što mi je auto u stanju
nesigurnu za promet. Ponekad ga odvuče pauk, pa moram ići po njega na
nezgodno, udaljeno mjesto. Ponekad noću nema taksija, no noćas imamo
sreće."
Slijedi njezin pogled i iznenadi se vidjevši taksi parkiran na udaljenom kutu
trga; unutarnje svjetlo gori, motor je upaljen, ljudski lik zgrčen za upravljačem.
Još ga držeći pod ruku, povuče ga naprijed. Pođe s njom nekoliko metara, pa
stane: u njemu je zazvonilo unutarnje zvono za uzbunu.
"Ima li inače taksija po gradu ovako kasno?"
"Nije važno."
"Zapravo jest. Vrlo važno."
Oslobodivši se njezina pogleda, ugleda i drugi taksi kako dolazi i parkira se
iza prvog. I Lara ga je ugledala.
Taksi im se lagano približavaju vozeČi trgom jedan za drugim. Položaj im je
ispitivački, još ne napadački. Ali prikradaju se. Sa zlom namjerom, Justin je
uvjeren u to: u zraku se osjeća opasnost, predumišljaj zločina.
"Ima li središnje zaključavanje?" prodere se on. "Otvara li ključ sva vrata?"
Ona ne zna, ili je odviše bijesna a da bi odgovorila. Kleknuo je na jedno
koljeno s vrećicom pod pazuhom, pokušavajući otključati suvozačka vrata.
Skida led vršcima prstiju; koža mu se lijepi za ledenu kovinu; mišići mu
zavijaju jednako glasno kao i glasovi u njegovoj glavi. Ona poteže rusku
vrećicu i viče na njega. Vrata auta se otvore i on je uhvati.
"Lara, za ime Božje! Budite molim vas, tako ljubazni pa začepite i uđite odmah
u auto!"
Dobro je pogodio uporabom ljubaznosti. U nevjerici se zagledala u njega.
Vrećica mu je u ruci. Ubaci je u auto. Poletjela je za njom kao pas za lopticom,
a on je zalupio vrata. Stupivši natrag na cestu, Justin brzo obiđe vozilo. Za to
je vrijeme drugi taksi pretekao prvi i naglo ubrzao prema njemu, tako da je
Justin morao odskočiti na pločnik. Prednji desni blatobran automobila uzalud
je dotaknuo tek skut njegove zimske jakne u prolazu. Lara iznutra otvori
vozačka vrata. Oba se taksija zaustave nasred ceste pedeset metara iza njih.
Justin okrene ključ za paljenje. Vjetrobran je debelo zaleđen, zajedno s
brisačima, no stražnji je prozor prilično bistar. Motor zakašlje kao stari
magarac. U ovo doba noći, kaže on. Na ovoj temperaturi? Ja? Justin opet
okrene ključ.
U vozačkom retrovizoru ugleda kako su po dvojica izašla iz svakog auta. Drugi
se par vjerojatno skrivao na stražnjim sjedalima, sagnuti ispod prozora. Jedan
nosi bejzbolsku palicu, drugi nešto što se Justinu prvo učini kao boca, zatim
ručna bomba, pa olovom otežana batina. Sva četvorica idu prema njihovu autu.
Voljom Božjom motor se pokrene. Justin pritisne gas i otpusti ručnu kočnicu.
No automobil ima automatski mjenjač, a Justin se nikako ne može sjetiti kako
se upravlja tako nečim. Zato pošto je stavio ručicu automatskoga mjenjača u
položaj za vožnju, počne zadržavati vozilo nožnom kočnicom, no konačno
razum prevlada. Automobil napokon krene naprijed, tresući se i buneći. Kolo
upravljača pod rukama osjeća tvrdim poput čelika. U zrcalu vidje kako su
muškarci ubrzali hod. Justin oprezno počne ubrzavati; prednji kotači škripe i
udaraju, no automobil se nekako giba, unatoč samom sebi; ubrzava, na užas
progonitelja, koji više ne hodaju, nego trče. Odjeveni su prigodno, primijeti
Justin: debele trenirke i meke sportske cipele. Jedan nosi mornarsku vunene
kapu s "coflekom" - onaj s bejzbolskom palicom. Ostali imaju šubare. Justin
baci pogled na Laru. Jedna joj je ruka na licu, s prstima među zubima. Drugom
se rukom pridržava komandne ploče. Oči su joj sklopljene i ona šapće; možda
moli, što zbuni Justina, jer ju je dosad smatrao ateisticom, za razliku od njezina
ljubavnika Lorbeera. Napustivši maleni trg, lupaju i prde niz slabo osvijetljenu
ulicu kućica s terasama, koje su vidjele i bolje dane.
"Gdje je najbolje osvijetljeni dio grada? Najjavniji?" pita je on.
Lara odmahne glavom.
"Gdje je kolodvor?"
"Predaleko. A nemam ni novca."
Ona izgleda misli kako će nekamo zajedno pobjeći. Dim ili para dižu se iz
motora; užasni smrad zapaljene gume podsjetio je Justin na studentske nemire u
Nairobiju, no on nastavi ubrzavati dok u zrcalu promatra ljude kako trče za
njima, razmišljajući i dalje kakve su to budale, kako slabo obavljaju svoj
posao; to je zacijelo slaba obuka. Ekipa s boljim vođom nikad ne bi ostavila
aute. Kad bi imali i trunku pameti, čak i sad bi im bilo najbolje okrenuti se
sada (možda samo dvojica) i trčati kao ludi do auta. No ne pokazuju nikakva
znaka da to čine, možda zato što se približavaju i sve ovisi o tome tko će prvi
odustati: ovaj auto, ili oni ljudi. Natpis na francuskom i engleskom upozori ga
da nailazi na raskrižje. Kao filolog amater, opazi kako i nehotice uspoređuje
dva jezika.
"Gdje je bolnica?" upita je.
Izvadila je prste iz usta. "Doktorici Lari Emrich nije dopušteno ulaziti u
bolničke prostorije," izrecitira ona.
Nasmije se, odlučivši je obodriti. "Da, da, shvaćam. Tamo ne možemo. Ne,
ako je zabranjeno. Ipak, gdje je to?"
"Nalijevo."
"Koliko daleko?"
"U normalnim uvjetima bilo bi vrlo malo."
"Koliko malo?"
"Pet minuta. Ako nema prometa, i manje."
Nije bilo prometa, ali je bilo pare ili dima što se puši iz motora; površina
ulice je zaleđena i grbava, brzinomjer pokazuje najviše optimističkih trideset
kilometara na sat, ljudi u retrovizoru ne pokazuju znakova umora, nema
nikakva zvuka osim nepravilna cvileža metalnih dijelova kotača koji se okreću
- poput tisuću noktiju što grebu po školskoj ploči. Iznenada se put pred Ju-
stinovim zapanjenim pogledom pretvorio u zamrznuto paradno polje. Ugleda
ulaznu kućicu i Davvesov bogato urešeni grb jarko osvijetljen pred sobom, a
nalijevo ledom pokriven paviljon s tri satelitske čelično-staklene kocke što se
nada nj nadvijaju poput ledenih brjegova. Zakrene upravljač nalijevo i pojača
pritisak na papučicu gasa, no bez učinka. Brzinomjer pokazuje nula kilometara
na sat, no to je glupost, jer se još kreću, iako jedva. "Koga poznajete?" viče
on. Zacijelo se u sebi pitala isto pitanje. "Phila." "Kojeg Phila?"
"Rusa. Vozača hitne pomoći. Sad je prestar." Ona posegne na stražnje sjedalo
po torbu, izvadi kutiju cigareta (nisu sportsman), upali jednu i pruži mu je, no
on je to ignorirao.
"Ljudi su otišli," rekla je ona, zadržavši cigaretu za sebe. Poput vjerna konja
koji je do kraja istrčao svoju trku, auto umre pod njima. Prednja se osovina
slomi, iz motora počne sukljati zagušljiv crni dim, a strašno struganje
odostraga navijesti kako je siroti automobil pronašao svoje posljednje
počivalište nasred paradnoga polja. Dok ih je gledalo nekoliko Krija drogira-
nih očiju u anoracima, Justin i Lara izađu iz auta.
Philove se poslovne prostorije sastoje od bijele drvene kabine pokraj
parkirališta kola hitne pomoći. U kabini je stolac, okretno crveno svjetlo,
kavom umrljana električna grijalica i kalendar stalno otvoren na prosincu,
mjesecu kad lako odjeven ženski Djeda Mraz otkriva svoju golu pozadinu
zahvalnim muškarcima što pjevaju božične pjesme. Phil je sjedio na stolcu i
razgovarao telefonom; na glavi mu kožna kapa s naušnjacima. I lice mu je
kožno - raspucano, izborano, ulašteno, zatim posuto sijedim čekinjama. Kad je
začuo Larin glas kako govori ruski, učinio je što rade stari robijaši: glava mu
je ostala na mjestu, a oči s palim vje-đama i dalje su gledale ravno pred sebe,
sve dok nije bio siguran tko mu se obraća i da se obraća baš njemu. Tek kad se
o tome osvjedočio, okrenuo je lice k njoj, postavši onakav kakvi Rusi njegove
dobi postaju u nazočnosti lijepih mlađih žena: malo tajnovit, malo stidljiv,
malo nagao. Phil i Lara razgovarali su čitavu - Justinu se tako činilo -
nepotrebnu vječnost; ona na ulazu, s Justinom iza nje u sjeni, poput nepriznata
ljubavnika, a Phil na svom stolcu, šaka zgrčenih u krilu. Upitali su jedno drugo
za zdravlje, za obitelji - tako je Justin pretpostavljao - kako je ujak ovaj ili
bratić onaj, dok se napokon Lara ne odmakne u stranu kako bi propustila
staroga čovjeka proći pokraj nje, što je on učinio držeći je malo predugo oko
pasa prije no što je brzim korakom sišao niz rampu u podzemnu garažu.
"Zna li da ste pod zabranom?" upita Justin.
"To nije važno."
"Kamo je otišao?"
Odgovor nije stigao, ali nije bio ni potreban. Sjajna nova kola hitne pomoći
upravo su dolazila; za upravljačem Phil, sa svojom kožnom kapom.
Njezina je kuća nova i bogata, dio nove raskošne četvrti pokraj jezera,
izgrađene kako bi udomila povlaštene sinove i kćeri Karei Vita Hudsona iz
Basela, Vancouvera i Seattlea. Natočila mu je viski, sebi votku, pokazala mu
vodenomasažnu kadu, objasnila način rada stereo-sustava i multifunkcijske
supermikrovalne pećnice u razini glave pa, sve u istom tonu, pokazala prstom
mjesto pokraj ograde gdje organi parkiraju auto za praćenje, što rade gotovo
svakog dana u tjednu, rekla je; dođu obično oko osam ujutro, ovisno o
vremenskim prilikama, i ostaju dok ne padne noć, osim ako se odigrava važna
hokejska utakmica - tad odu prije. Pokazala mu je besmisleno noćno nebo u
svojoj spavaćoj sobi - kupolu obloženu bijelom žbukom, probijenu na puno
mjesta malim svjetiljkama koje oponašaju zvijezde, koje svijetle jače ili
slabije, već prema mušici osoba koje zauzimaju veliki okrugli krevet ispod
kupole. Bio je trenutak - i oboje su gledali kako dolazi i odlazi - kad su
pomislili kako bi oboje mogli postati te osobe - njih dvoje otpadnika,
odmetnika protiv Sustava, tješeći jedno drugo; stoje normalnije od toga? No
Tessina se sjena uvuče među njih i trenutak prođe, a da nijedno od njih nije
reklo ni riječ o tome. Justin umjesto toga počne komentirati ikone: Sv. Andrija,
Sv. Petar i Pavao, Sv. Ivan Evanđelist, sama Majka Božja; male im ruke,
bizantski naslikane, sklopljene na molitvu ili pak blagoslivljaju.
"Ove vam je slike Markus poklonio," reče, zbunjen tim neočekivanim
iskazivanjem religioznosti.
Ona namjesti najsumornije od svojih sumornih izraza lica.
"Moje je stajalište posve znanstveno. Ako Bog postoji, bit će mu drago; ako
ne, onda je svejedno." Prvo je pocrvenjela kad se Justin nasmijao, zatim se i
sama nasmije.
Gostinjska je spavaća soba u razizenilju. Rešetke na prozorima koji gledaju u
vrt podsjete ga na Glorijin donji kat. Spavao je do pet, zatim jedan sat pisao
Hamovoj tetki; zatim se odjenuo i pošao na kat namjeravajući ostaviti poruku
Lari i ispitati mogućnosti prijevoza do grada. Zatekao ju je kako sjedi uz
prozor pušeći, odjevena u istu odjeću kao sinoć; pepeljara pokraj nje puna je
opušaka.
"Možete uhvatiti autobus do željezničkoga kolodvora; postaja je na vrhu
ulice," reče ona. "Polazi za jedan sat."
Napravila mu je kavu i on ju je popio za kuhinjskim stolom. Nijedno od njih
nije bilo rasploženo komentirati događaje prošle noći.
"Možda su to bili samo huligani," reče on odjednom, ali Lara osta zadubljena u
vlastite misli.
Drugi put je upita o njezinim planovima. "Koliko ste još dugo ovdje?"
Još nekoliko dana, odgovori rastreseno. Možda tjedan.
"Što ćete onda?"
Ovisi, odgovorila je. Nije važno. Neće umrijeti od gladi.
"Idite sad!" reče iznenada. "Bolje je da čekate na autobusnoj postaji."
Kad je ustao, ona mu je okrenula leđa i stajala glave napeto nagnute naprijed,
kao da osluškuje neće li začuti kakav sumnjiv zvuk.
"Bit ćete milosrdni s Markusom," objavi ona.
Nije znao je li to predviđanje ili zapovijed.

DVADESETO POGLAVLJE
"Do vraga što taj tvoj Quayle misli!? S čim i s kime se on to igra, Time?" pitao
je glasno Curtiss, okrećući svoje golemo tijelo na jednoj peti, kako bi što bolje
izazvao Donohuea u velikoj sobi koja je odjekivala od njegova glasa.
Prostorija je bila dovoljno velika za solidnu kapelu, s oblogom od tikovine,
vratima s pomičnom rešetkom kao u zatvoru te plemenskim kopljima i
štitovima po-vješanim po zidovima.
"Nije on moj, Kenny. Nije nikad ni bio," stoički reče Donohue. "On je čisti
Foreign Office."
"Čisti!? Stoje to kod njega čisto? On je najgori čovjek za koga sam čuo! Zašto
ne dođe k meni ako je zabrinut zbog moga lijeka? Vrata su širom otvorena. Ja
nisam čudovište, je li tako? Što hoće - novac?"
"Ne, Kenny. Ne bih rekao. Ne bih rekao da mu je novac na umu."
Taj njegov ton, mislio je Donohue, čekajući da dozna zašto su poslali po njega.
Nikad ga se neće riješiti. Prijeti i ulaguje se. Laže i sažalijeva sama sebe. No
prijetnje su mu ipak najdraže. Ispran je, ali nikad do kraja opran. Još mu se
čuje izgovor iz njegove zabiti u Lancashireu, unatoč svim očajničkim
nastojanjima svih tih učitelja govora koji dolaze i odlaze navečer, kad ih
navodno nitko ne vidi.
"Što ga onda žulja, Time? Ti ga znaš. Ja ne znam."
"Njegova žena, Kenny. Dogodila joj se nesreća. Sjećaš se?"
Curtiss se vrati panoramskom prozoru i uzdignu ruke k nebu, s dlanovima
uzgor, moleći afrički suton za razbor. S druge strane stakla neprobojna za
metke leže sve tamnije livade, a iza njih jezero. Na brjegovima žmirkaju
svjetla. Nekoliko ranih zvijezda već je probilo ranovečernju tamnoplavu
maglicu.
"Dakle, žena mu je dobila svoje," zaključi Curtiss istim zamišljenim tonom.
"Gomila zločestih dečki se izdivljala na njoj. Dokrajčila ju je njezina slatka
stvarčica, pretpostavljam. A kako se ponašala, sama je to tražila. Pazi, to je
Turkana, a ne usrani Sur-rey. Ali žao mije. Jako, jako žao."
Nije ti toliko žao koliko bi ti trebalo biti, pomisli Donohue.
Curtiss ima kuće od Monaka do Meksika, a Donohue ih sve mrzi. Mrzi smrad
joda, uškopljene sluge i drvene podove koji se svijaju i podrhtavaju. Mrzi
barove optočene zrcalima i bezmiri-sne cvjetove koji te gledaju poput
izdosađenih kurvi što ih Curtiss drži oko sebe. U mislima ih je Donohue sve
trpao zajedno s rolls-royceima, poslovnim zrakoplovima i motornim jahtama u
jednu jedinstevenu neukusnu skorojevićku palaču raštrkanu u pet-šest zemalja.
No više od svega mrzi ovu utvrđenu farmu zbijenu na obalu jezera Naivashe, s
ogradom od bodljikave žice, čuvarima, jastucima od zebrine kože, podovima
popločanim crvenim pločicama, prostirkama od leopardova krzna, divanima
pr izvučenim antilopinom kožom, ružičasto osvijetljenim kabinetima za piće sa
zrcalima, satelitskom televizijom i satelitskim telefonima, osj etnicima
pokreta, dugmadima za uzbunu i ručnim radioprimopredajnicima - jer u ovu
kuću, u ovu sobu, na ovaj divan s antilopinom kožom zovu ga u svako doba na
mig Curtis-sova oka već pet godina; zovu ga kako bi pokupio bilo kakve
ostatke što ih je veliki Sir Kenny K. u svojoj neorganiziranoj velikodušnosti
odlučio dobaciti u uvijek gladne ralje britanskih izvještajnih služba. Na ovo je
mjesto pozvan i večeras, zato što ih tek treba doznati, baš dok je otčepljivao
bocu dobra bijelog južnoafričkog vina prije nego je sjeo jesti jezerskog lososa
sa svojom ljubljenom ženom Maud.
"Evo, mi to ovako vidimo, stari moj Time, tako ti je to," glasio je napeti znak
(samo migom), napisan pomalo književničkim stilom njegova regionalnog
načelnika u Londonu:
Na vidljivoj površini trebaš nastaviti prijateljski kontakt kako bi bio u skladu s
javnom slikom što si je izgradio u prošlih pet godina. Igraj s njim golf, popij
koje piće, ponekad ručaj itd. Nastavi se prirodno ponašati i praviti se kako
puno radiš i dobro surađuješ s njim, jer je alternativa (prekid veze i subjektov
bijes kao posljedica) previše gadna da bismo je uopće uzeli u obzir u
sadašnjim kriznim okolnostima. Za tvoju osobnu obaono što je držao stavom
mislioca. Nosio jiKšto uvijek nosi u Africi: bijelu košulju s dvostrukom
orukvicom i zlatnim ThreeBees gumbima, mornarski modre hlače, crne
lakirane cipele na kopču i zlatnu uru tanku poput novčića oko debelog,
dlakavog lijevog zgloba. Ali Donohuevu je pozornost privukao crni remen od
krokodilske kože. Ostali debeli ljudi koje poznaje nose remen ispod trbuha,
koji visi preko njega. No kod Curtissa on stoji točno u sredini, kao savršen
krug što dijeli jaje poprijeko nadvoje; tako izgleda kao golemo Jaje
Harambaša iz "Alice u zemlji čudesa." Krijesta obojene crne kose začešljana
je unatrag, na slavenski način, a krajevi zalijepljeni gelom za zatiljak. Puši
cigaru, mršte-ći se svaki put kad povuče dim. Kad mu cigara dojadi, on je
ostavi neugašenu na bilo kojem basnoslovno skupom komadu pokućstva. Kad
mu opet zatreba, optuži poslugu za krađu. "Ti znaš što je gad naumio, je li
tako?" upita odjednom. "Moi?"
"Ne, Quayle."
"Ne bih rekao. Trebam li znati?" "Zar ti nisu rekli? Ili ih nije briga?"
"Možda ni sami ne znaju, Kenny. Meni su rekli samo to da on želi nastaviti
borbu za ono za što se njegova žena zauzimala - što god to bilo; daje izgubio
vezu s poslodavcima i da djeluje na svoju ruku. Znamo da mu je žena imala
posjed u Italiji; prema jednom tumačenju, tamo je izronio."
"Što je s Njemačkom?" prekine ga Curtiss nestrpljivo. "Da - što je s
Njemačkom?" ponovi Donohue kao jeka, oponašajući način govora kojega se
gnušao.
"Bio je u Njemačkoj. Prošlog tjedna. Motao se među dugokosim liberalnim
dobronamjernicima koji su isukali noževe na KVH. Da ja nisam tako meka
srca, dosad bi već bio izbrisan s popisa birača. Ali tvoji dečki u Londonu to
ne znaju, je li tako? Oni se ne zamaraju. Imaju pametnijega posla. Tebi
govorim, Donohue!"
Curtiss se okrenuo licem k njemu. Nagnuo se naprijed golemim gornjim
dijelom tijela, grimizna čeljust mu je izbačena prema naprijed. Jednu je ruku
gurnuo u džep šatorolikih hlača. Drugom drži cigaru, zapaljenu i zadimljenu,
kojom maše kao usijanim žaračem kojim prijeti da će ga zabiti u glavu Tima
Donohuea.
"Bojim se da si ispred mene, Kenny," odgovori Donohue polako. "Jesu li dečki
iz moje Službe na tragu Quayleu, pitaš ti. Nemam pojma. Jesu li ugrožene
predragocjene državne tajne? Sumnjam. Treba li zaštititi Sir Kennetha
Curtissa, naš vrijedni izvor informacija? U tržišnom smislu, mi ti nikad nismo
ni obećavali zaštitu, Kenny. Mislim da na svijetu i neiSa institucije koja bi to
učinila, u financijskom ili drugom smislu. I preživjeti."
"Jebi se!" zaurla Curtiss, luplvši obama dlanovima po radnom stolu, vukući se
duž njega kao gorila prema Donohueu. No Donohue se smiješi svojim
ravnodušnim smiješkom i ne da se. "Ja mogu sam samcat smrviti tvoju usranu
Službu, samo ako hoću! Je li ti to poznato?" derao se Curtiss.
"Dragi moj, ja u to nikad nisam sumnjao."
"Ja hranim dečke koji te plaćaju. Vozikam ih na svom brodu. Nabavljam im
cure, kavijar, šampanjac. Pomažem im da budu izabrani. Dajem im aute,
gotovinu, tajnice s dobrim sisama. Radim s tvrtkama koje okreću deset puta
više nego stoje godišnji proračun tvoje Službe. Da im kažem što znam, ti bi bio
prošlost. Zato: jebi se, Donohue!"
"I ti, Curtiss. I ti," promrmlja umorno Donohue, kao čovjek koji sve to već čuo
- kao što i jest.
Istodobno, u njegovoj lubanji mozak iskusna operativca radi i pita se kamo
vodi sve ovo cirkusiranje. Curtiss je i prije znao šiziti, svakako. Donohue više
ne može izbrojiti koliko puta je sjedio ovdje i čekao da se istutnji, ili - kad bi
uvrede postale pre-žestoke a da bi se prešlo preko njih - taktički bi se
povlačio iz sobe i čekao dok Kenny ne odluči da je vrijeme pozvati ga natrag i
ispričati se, katkad uz pomoć jedne-dvije krokodilske suze. No večeras
Donohue ima osjećaj da sjedi u kući punoj poteznih mina. Prisjeti se kako ga je
čudno gledao Doug Crick na ulazu; bio je posebno ljubazan: "O, dobra večer,
gospodine Donohue. Odmah ću izvijestiti šefa." Slušao je sa sve većim
nemirom u sebi, a mrtvačkim mirom na površini, kad Curtissovi manijakalni
ispadi nisu dovodili ni do čega. Kroz panoramski se prozor vide dvojica
Izraelaca u kratkim hlačama kako polako hodaju, vodeći pse čuvare, koji im se
otimaju s uzica. Golema žutogroznična stabla razbacana su livadom. Mali
zeleni majmuni skakuću s jednog na drugo i izluđuju pse. Trava je gusta,
bogata, savršena; zalijeva je jezero.
"Tvoji ga plaćaju!" optuži Curtiss iznenada Donohuea, izba-civši ruku, a
spustivši glas, da bi bilo efektnije. "Quayle je vaš čovjek! Je 1' tako? Djeluje
prema vašim zapovijedima, tako da možete mene zeznuti. Je li tako?"
Donohue se znalački nasmiješi. "Posve točno, Kenny," izjavi umirujuće.
"Potpuno pogrešno, suludo i nema veze sa stvarnošću; inače je upravo tako."
"Zašto mi to radiš? Imam pravo znati! Ja sam Sir jebeni Kenneth Curtiss! Dao
sam - samo lane pola milijuna funta u stranačku blagajnu. Dao sam vama -
usranoj britanskoj izvještajnoj službi - informacije koje su čisto zlato. Učinio
sam vam dragovoljno mnoge usluge vrlo, vrlo povjerljive i vrlo, vrlo
nezgodne. Ja sam..."
"Kenny," tiho ga prekine Donohue. "Prestani! Nemoj pred poslugom! Dobro?
Zašto bismo mi imali i najmanji interes poticati Justina Quaylea da te progoni?
Zašto bi moja Služba - na tanku proračunu i pod jakom vatrom iz Vlade, kao
obično - zašto bismo sami sebi činili smetnje sabotirajući tako vrijedan izvor
kao što je Kenny K?"
"Zato što ste sabotirali sve ostalo u mom životu, eto zašto! Zato jer me na vaš
nagovor odbijaju londonske banke! Ugroženo je deset tisuća britanskih radnih
mjesta, no vama je svejedno, jer tako možete srediti Kennvja K-a! Zato što si
ti, baš ti, upozorio svoje političke prijatelje neka operu ruke od mene prije
nego me pojede mrak. Jesi li? Jesi? Pitam: Jesi li to učinio!?"
Donohue je u glavi brzo pripremao odgovor iz samih pitanja. Londonske ga
banke odbijaju? Znaju li moji u Londonu? Ako znaju, zašto me, zaboga, Roger
nije upozorio?
"Vrlo mi je žao što to čujem, Kenny. Kad su ti to banke učinile?"
"Kakve to ima veze!? Danas. Poslijepodne. Telefonom i faksom. Telefonirali
su kako bi mi rekli, poslali faks ako zaboravim. Stiže i pismo redovitom
poštom ako nisam pročitao glupi faks."
Znači, London zna, pomisli Donohue. Ali ako su znali, zašto su me ostavili da
izvisim? To ćemo poslije riješiti. "Jesu li banke dale ikakav razlog za svoju
odluku, Kenny?" upita brižno.
"Na prvom im je mjestu duboka etička zabrinutost zbog izvjesnih trgovačkih
postupaka. Kojih postupaka? Kakva etika!? Oni misle o etici kako misle u
selima istočno od Londona. Kažu kako ih također zabrinjava gubitak
povjerenja na tržištu. Koji vrag je pak tome uzrok? Oni sami! Ima još: navode
'uznemirujuće glasine'. Do vraga s njima! Prošao sam ja već kroz to."
"A politički prijatelji - tko to pere ruke od tebe? Oni koje nismo upozorili?"
"Primio sam telefonski poziv od ulizice iz Downingove deset, * s krumpirom u
guzici. Vječno su mi zahvalni i tako dalje, i tako dalje, ali u sadašnjoj situaciji,
kad moraju biti veći katolici od Pape, prisiljeni su mi vratiti moj velikodušni
prilog stranačkoj blagajni. Kamo da ih pošaljemo, molim vas, jer što prije se
riješe mog novca sa svog računa, to će sretniji biti i možemo li se pretvarati da
ničega nikad nije ni bilo? Gdje je sad? Gdje je bio preksinoć?"
Donohue trepne, pa zatrese glavom; tek je onda shvatio da Curtiss više ne
govori o stanovniku Downingove ulice 10, nego o Justinu Quayleu.
"U Kanadi. U Saskatchewanu," prosikće Curtiss, odgovarajući na vlastito
pitanje. "Nadam se da mu se barem smrzlo dupe."
"Što radi u Kanadi?" upita Donohue; nije ga toliko čudilo što je Justin u
Kanadi, nego što ga Curtiss slijedi s takvom lakoćom.
"Tamo je nekakvo sveučilište. Tamo je ta ženska. Jebena znanstvenica. Uvrtjela
sije u glavu da će ići okolo i svima govoriti daje lijek otrov, suprotno njenom
ugovoru. Quayle se uhvatio s njom. Mjesec dana poslije ženine smrti." Povisio
je glas, prijeteći još jednim naletom oluje. "Ima lažnu putovnicu! Tko mu ju je
dao? VI! Plaća gotovinom. Tko mu je šalje? Vije šaljete. Provuče se svaki put
kroz njihovu mrežu kao jegulja. Tko gaje to naučio? Vi!"
"Ne, Kenny. Nismo mi. Ništa od toga." Njihovu mrežu, pomisli; ne "vašu".
Curtiss se napuhuje za još jedan napad. Evo, dolazi. "A što radi gospodin
Porter Coleridge, ako bi bio tako ljubazan pa me izvijestio? Daje netočne i
uvrjedljive informacije premijerovu uredu o mojoj tvrtki i mojem lijeku. Što
radi kad prijeti da će sve reći novinarima ako mu ne obećaju temeljitu i
nepristranu istragu, koju će voditi naši gospodari u ludari u Bruxellesu? Zašto
ga idioti u tvojoj firmi puštaju neka radi što hoće? Ili još gore - potiču ga?"
A kako li si samo ti sve to doznao? Donohue se u tišini čudio. Za ime Božje,
kako je mogao čovjek - čak i tako bogat, dobro organiziran i lukav kao što je
Curtiss - staviti svoju dlakavu šapu na državne tajne samo osam sati pošto ih
su ih tajnom vezom službe poslali osobno Donohueu? Postavivši samom sebi
to pitanje, Donohue, majstor svojega zanata, dao se na posao kako bi pronašao
odgovor. Nasmiješi se svojim slatkim osmijehom, ovoga puta zaista sretnim;
bio je to odraz njegova iskrena zadovoljstva što se neke stvari na ovome
svijetu još pristojno rješavaju medu prijateljima.
"Naravno," počne on. "Stari Bernard Pellegrin ti je namignuo. Hrabro od
njega. I na vrijeme. I ja bih isto učinio. Bernard mi je uvijek bio drag."
Nasmiješene mu se oči zalijepe za isprane crte Curtissova lica; Donohue je
promatrao kako prvo oklijevaju, a zatim se skupljaju u izraz prezira,
"Taj mlohavi peder? Ne bih mu dao ni voditi na pišanje pudlicu u parku. Držao
sam mu rezerviran direktorski položaj kad ode u mirovinu iz Ministarstva, a
gad nije maknuo ni malim prstom da bi me zaštitio. Hoćeš malo?" upita
Curtiss, pokazujući na kristalnu bocu s konjakom.
"Ne mogu, stari. Leech mije zabranio."
"Rekao sam ti: idi mom doktoru! Doug ti je dao adresu. Doduše, on je dolje u
Cape Townu. Ali mi ćemo te odvesti. Odleti mojim gulfstreamom."
"Malo je kasno za promjenu. Hvala ti, Kenny."
"Nikad nije kasno," reče Curtiss.
Znači, Pellegrin, pomisli Donohue, potvrđujući staru sumnju i gledajući kako
si Curtiss toči iz boce još jednu smrtonosnu dozu. Kod tebe su neke stvari
predvidljive, stari moj, a jedna od njih je: nikad nisi naučio dobro lagati.
Prije pet godina, potaknuti željom učiniti nešto lijepo i korisno, Donohuei, koji
nemaju djece, odvezli su se na selo i odsjeli kod siromašna kenijskoga seljaka
koji je u slobodno vrijeme organizirao mrežu dječjih nogometnih momčadi.
Poteškoća je bila u novcu: novac za kamion koji će voziti dječake na utakmice,
novac za dresove i ostale dragocjene znakove dostojanstva. Maud je nedugo
prije naslijedila manju svotu, Donohue unovčio policu osiguranja. Vrativši se
u Nairobi, sve su to skupa dali na rate za kenijski dječji nogomet na rate
tijekom sljedećih pet godina; Donohue nikad nije bio sretniji. Jedino je žalio,
bacivši pogled unatrag, što je u životu potrošio tako malo na vremena na dječji
nogomet, a tako puno na špijunažu. Iste su misli iz istih razloga prolazile kroz
njegovu glavu i dok je gledao kako se debela Curtissova tjelesina teško spušta
u tikov naslonjač, kimajući i trep-ćući kao kakav djedica. Eto, to je taj njegov
opjevani šarm, koji mene ostavlja hladnim, mislio je Tim Donohue.
"Skoknuo sam do Hararea prije nekoliko dana," povjeri mu prijateljski
Curtiss, sklopivši ruke na koljenu i nagnuvši se naprijed radi boljeg dojma
povjerljivosti. "Onaj glupi paun Mugabe imenovao je novog ministra javnih
radova. Dečko obećava, mora se priznati. Jesi li štogod čitao o njemu, Time?"
"Jesam, naravno."
"Mlad momak. Tebi bi se svidio. Pomaže nam s malim projektom što ga tamo
razvijamo. Uvijek voli dobiti štogod ispod stola. Itekako. Mislio sam da bi ti
ta informacija mogla biti korisna. Prije je to radilo, zar ne? Momak koji voli
malo podmazivanja od Kennvja K-a neće odbiti ni od Njezina veličanstva. Je
1' tako?"
"Tako je. Hvala. Dobra zamisao. Proslijedit ću je."
Slijedilo je još malo kimanja i namigivanja, uz obilan gutljaj konjaka. "Znaš
onaj novi neboder koji sam izgradio pokraj autoceste Uhuru?"
"Krasan je, Kenny."
"Prošlog sam ga tjedna prodao jednom Rusu. Šef mafije, kaže mi Doug. Velik,
ne kao ovi naši ovdje. Priča se da je ušao u vrlo velik posao s drogom s
Korejcima." Nasloni se, pa počne promatrati Donohueovo lice s dubokom
skrbi dobra prijatelja. "Čuj, Time: što ti je? Izgledaš slabo."
"Dobro sam. Tako mi ponekad dođe."
"To ti je od kemoterapije. Rekao sam ti za onog svog liječnika, ali ti nećeš.
Kako je Maud?"
"Maud je dobro, hvala."
"Uzmi jahtu! Dajte si malo odmora, samo vas dvoje. Reci Dougu."
"Hvala ti puno, Kenny, ali to ne bi bilo u skladu s pokrićem. Ne smijem."
Prijetila je nova nagla promjena raspoloženja dok je Kenny duboko udisao,
pustivši da mu velike ruke padnu uz tijelo. Nikome ne pada tako teško kao
njemu kad se odbija ono što on velikodušno nudi. "Ti se nisi pridružio
postrojbi 'Dalje od Kennvja,' Time, je li? Ne odbacuješ me, kao oni bankari?"
"Naravno da ne."
"I nemoj. Možeš samo sebi naškoditi. Onaj Rus o kojem sam ti govorio...
Slušaj! Znaš što sije spremio za crne dane? I pokazao Dougu."
"Sav sam se pretvorio u uho."
"Izgradio sam podrum na tom neboderu. Malo ljudi to ovdje radi, ali ja sam
htio imati podzemnu garažu. Stajalo je me strašno puno, ali takav sam ja.
Četiristo parkirnih mjesta na dvjesto stanova. A taj Rus (reći ću ti ime), on je
sva parkirna mjesta ispunio bijelim kamionima, s plavim natpisom Ujedinjenih
naroda. Posve novi, nikad voženi - rekao je Dougu. Pali su s teretnog broda na
putu za Somaliju. Želi mi ih prodati." Curtiss uzdigne ruke, zabavljen vlastitom
anegdotom. "Što kažeš na to!? Ruska mafija prodaje kamione Ujedinjenih
naroda! I to meni. Znaš što je htio od Douga?"
"Reci!"
"Da ih uveze. Iz Kenije u Keniju. On će ih prebojiti za nas. Mi samo trebamo
srediti dečke na carini i provući kamione kroz svoje knjige, po nekoliko
odjednom. Ako to nije organizirani kriminal, što onda jest? Ruski lupež
pljačka Ujedinjene narode ovdje u Nairobiju, usred dana - to je anarhija! A ja
sam protiv anarhije. Dakle, sad imaš te povjerljive podatke. Besplatno! S
komplimentima Kennvja K-a. Reci im da kuća časti. Ja častim!"
"Bit će oduševljeni."
"Hoću da ga zaustavite, Time. Na mjestu. Odmah."
"Koga - Coleridgea ili Quayle?"
"Obojicu. Hoću da zaustavite Coleridgea, hoću da se glupi spis Quayleove
žene izgubi."
Bože moj, i to zna, pomisli Donohue. "Mislio sam da ti gaje Pellegrin već
izgubio" primijeti on, namrštivši se kako to čine stariji ljudi kad ih izdaje
pamćenje.
"Ne miješaj Bernarda u ovo! On mi nije prijatelj i nikad neće biti. A ti reci
gospodinu Quayleu da ako nastavi navaljivati na mene, ja mu ne mogu pomoći,
jer se zaratio s cijelim svijetom, ne sa mnom! Bili bi ga sredili u Njemačkoj da
nisam kleknuo na koljena i molio za njegovu glavu. Jesi čuo!?"
"Čujem te, Kenny. Proslijedit ću sve to. To je sve što mogu obećati."
Kao medvjed, debeli Sir Kenneth skoči iz naslonjača i odvalja se na drugi kraj
prostorije.
"Ja sam domoljub!" prodere se on. "Složi se sa mnom, Donohue! Ja sam
domoljub!"
"Dakako da jesi, Kenny."
"Ponovi! Ja sam domoljub!"
"Ti si domoljub. John Buli. Winston Churchill. Što još hoćeš da kažem?"
"Daj mi jedan primjer kad sam se domoljubno ponašao! Jedan od mnogih.
Najbolji kojega se možeš sjetiti. Odmah!"
Koji je ovo vrag? Kamo ovo vodi? "Hajde, recimo onaj posao u Sijera Leonu
lani?"
"Pričaj! Hajde! Reci mi!"
"Naš klijent je želio oružje i strjeljivo iz neimenovana izvora."
"Pa?"
"Pa smo kupili puške i..."
"Ja sam kupio proklete puške!"
"Kupio si puške našim novcem. Dali smo ti isprave lažnoga krajnjega
korisnika u Singapuru." "Zaboravio si usrani brod!"
"ThreeBees je unajmio teretni brod od četrdeset tisuća tona i nakrcao ga
oružjem. Brod se izgubio u magli i..." "Hoćeš reći: to je bila varka!"
"Pa se morao ukotviti u maloj luci pokraj Freetowna, gdje je naš klijent čekao
sa svojim ljudima da iskrca oružje i strjeljivo." "I to sam morao obaviti za vas,
zar ne? Mogao sam se uplašiti. Mogao sam reći: 'Kriva adresa, pokucajte
susjedu.' Ali ne, ja sam to obavio. Učinio sam to za svoju zemlju. Jer sam ja
domoljub!" Stiša glas do urotničke razine. "U redu. Slušaj. Evo što trebaš
učiniti, što treba učiniti tvoja Služba." Koračao je dugom prostorijom i
izdavao zapovijedi tihim, odsječnim rečenicama. "Tvoja Služba - ne
Ministarstvo vanjskih poslova, tvoji ljudi osobno neka pođu u banke.
Pronađite u svakoj banci -ja ću vam reći u kojima -jednog pravog Engleza. Ili
Engleskinju. Slušaš li? Trebaš slušati, jer ovo moraš prenijeti svojima u
Londonu večeras kad dođeš doma." To je već izgovorio drugim tonom,
visokim, malo drhtavim, tonom pučkoga milijunaša. "Slušam," ohrabri ga
Donohue.
"Dobro. Sazovete ih sve zajedno. Sve te dobre Engleze. I Engleskinje. U lijepu
sobu s lamperijom negdje u središtu Londona. Tvoji momci znaju takva mjesta.
Pa im lijepo kažete, službeno, kao britanska Tajna izvještajna služba: 'Dame i
gospodo, pustite Kennvja K-a na miru! Nećemo vam reći zašto. Samo vam
kažemo: dalje ruke od njega, u ime Kraljice. Kenny K je obavio velike
poslove za našu zemlju; ne možemo vam reći kakve. Ima još. Dajte mu
moratorij na otplatu kredita od tri mjeseca i učinit ćete veliko dobro djelo za
našu zemlju, isto kao i Kenny K.' I oni će vas poslušati. Ako jedan pristane,
pristat će svi, jer su ovce. Slijedit će i ostale banke, čiji predstavnici ne budu
tamo, jer su i oni ovce."
Donohue nikad u životu nije pomislio kako bi mu moglo biti žao Curtissa. Ali
sad mu je bilo žao.
"Pitat ću ih, Kenny. Problem je u tome što mi nemamo toliku moć. Da imamo,
morali bi nas raspustiti."
Učinak tih riječi bio je gori od ičega čega se bojao. Curtiss je počeo urlati
toliko da su štitovi na zidovima lupali o lamperiju i odzvanjali. Podigao je
ruke u bijelim rukavima iznad glave poput svećenika. Prostorija je odzvanjala
pod tutnjavom tiranskoga glasa.
"Ti živiš u prošlosti, Donohue. Misliš da države upravljaju svijetom! Vrati se
na vjeronauk! Danas t|e pjeva: 'Bože, čuvaj multinacionalne korporacije!' Još
nešto možeš reći svojim prijateljima: gospodinu Coleridgeu i gospodinu
Quayle, i svima drugima s kojima si se urotio protiv mene: Kenny K voli
Afriku!" Raširivši ruke i zaplovivši cijelim trupom pokazao je kroz
panoramski prozor i jezero okupano svilenkastom mjesečinom. "To mu je u
krvi! Kenny K voli i svoj lijekl I došao je na zemlju kako bi mogao dati taj
lijek svakom muškarcu, ženi i djetetu u Africi, svakome kome treba! To će i
učiniti! Unatoč svemu! Ako netko želi stati na put znanosti, to gore po njega.
Nitko te momke više ne može zaustaviti: ni ti, ni ja. Jer lijek su iskušali i
testirali najbolji mozgovi što ih novac može kupiti! Svi!" Glas mu se penjao do
manijakalnoga krešenda: "I nitko, nijedan od njih nikad nije rekao nijednu riječ
protiv lijeka! I neće!!! A sad - gubi se!"
Donohue poslušno učini što se od njega tražilo. Za njim i oko njega nastala je
kakofonija. Sjene počnu promicati hodnicima, psi lajati, telefoni zvoniti i
pištati.
Stigavši na svježi zrak, Donohue zastane kako bi pustio noćnim mirisima i
zvukovima Afrike da ga očiste. Bio je nenaoružan, kao i uvijek. Rastrgan veo
oblaka spustio se između zvijezda i zemlje. Pri svjetlu sigurnosnih reflektora
bagremova stabla izgledaju žuta kao stari papir. Čuo je zavijanje hijena i
rzanje zebra. Ogleda se sporo oko sebe, sileći pogled da se duže zadrži na
najtamnijim mjestima. Kuća stoji na uzvisini, iza nje je jezero, pred njom
velika asfaltirana površina koji na mjesečini podsjeća na dubok krater. Po
navici, parkirao je gdje nema trave izrasle iz asfalta. Učini mu se da je opazio
neku sjenu u pokretu, pa ostane nepomičan. Razmišlja o Justinu; baš čudno.
Razmišlja kako je, ako je Curtiss bio u pravu, ako je Justin u brzu slijedu bio u
Italiji, Njemačkoj i Kanadi, ako putuje s krivotvorenom putovnicom, onda je to
Justin koga ne poznaje, no u prošlih nekoliko tjedana je pretpostavio da bi
mogao postojati: Justin samotnjak, koji ne prima zapovijedi ni od koga osim
sebe sama; strastveni Justin, koji je krenuo na bojni pohod, odlučan otkriti ono
što je u prošlom životu možda pomagao prikriti. Ako je to današnji Justin, i
ako je to zadaća što si ju je zadao, onda nema boljeg mjesta za početak potrage
od ovoga, u ladanjskoj rezidenciji Sir Kennetha Curtissa, uvoznika i
distributera "mojeg lijeka".
Donohue napola zakorači k svom automobilu pa se, začuvši nešto blizu sebe,
zaustavi u pola koraka i stavi tiho, tihano stopalo na asfalt. Koju to igru
igramo, Justine? Kako baka hoda? Ilije to još jedan zeleni majmun? Korak
ovoga puta, opipljiv zvuk stope iza njega. Čovjek ili životinja? Donohue u
samoobrani podiže desni lakat te se, oduprijevši se želji da izgovori Justinovo
ime, okrene oko svoje osi i ugleda Douga Gricka kako stoji metar i pol od
njega na mjesečini, ruku namjerno opuštenih uz tijelo. On je krupan momak,
visok kao Donohue, ali dvostruko mlađi, široka blijeda lica, plave kose i
privlačna, makar malo ženskasta osmijeha.
"Zdravo, Doug," pozdravi ga Donohue. "Jesi li dobro?"
"Vrlo dobro, gospodine. Hvala. Nadam se da se isto može reći i za vas."
"Mogu li nešto učiniti za tebe?" ¦
Obojica su govorila vrlo tiho.
"Da, gospodine. Možete se odvesti glavnom cestom, skrenuti prema Nairobiju,
voziti do skretanja za Nacionalni park 'Hell's Gate*, koji je zatvoren prije sat
vremena. To je makadamska cesta, neosvijetljena. Tamo ćemo se sresti."
Donohue se proveze pokraj drvoreda crnih afričkih grabova do ulazne
stražarske kućice; pusti da mu stražar posvijetli bate-rijskom svjetiljkom u
lice, zatim u auto, da ne bi slučajno ukrao koju prostirku od leopardove kože.
Umjesto kung fua, na televizoru je sad pornografija, s lošom kakvoćom slike.
Polako skrene na glavnu cestu, pazeći na životinje i pješake. Omotani
kabanicama, domorodci čuče i leže duž puta. Usamljeni hodači s dugim
štapovima polako podižu ruke ili u šali skaču u snop farova njegovih kola.
Vozio je dok nije ugledao putokaz za nacionalni park. Stane, isključi svjetla i
počne čekati. Jedan automobil se parkira iza njega. Otključa suvozačko sjedalo
i odškrine vrata, ostavivši upaljeno malo unutarnje svjetlo. Kroz vjetrobran
zvijezde sjaju dvaput jače no inače. Donohue prepozna Bika i Blizance; nakon
Blizanaca, Raka. Crick se uvuče na suvozačko sjedalo i zalupi vrata za sobom,
pa su ostali u mrklu mraku.
"Šef je očajan, gospodine. Nisam ga takva vidio od... zapravo nikad," reče
Crick, otpuhnuvši dugo i teško kako bi pokazao težinu situacije.
"Ni ne mislim da si ga ikad vidio takva, Doug."
"Postaje malo zajeban, iskreno rečeno."
"Prenapet je, naravno," reče Donohue suosjećajno.
"Sjedim cijeli dan u centrali i spajam mu pozive. Londonske
banke, Basel, onda opet banke, zatim nekakva financijska tvrtka za koju nikad
nisam čuo - nudi mu zajam s četrdeset posto kamata; onda štakori, kako ih on
zove - političari. Čovjek si ne može pomoći - ne može a da ne čuje."
Majka s malim djetetom sramežljivo je zagrebala po vjetrobranu slabom
rukom. Donohue spusti prozorsko staklo i dade joj novčanicu od dvadeset
šilinga.
"Opteretio je zalogom kuće u Parizu, Rimu i Londonu; pod hipoteku će i kuća u
Sutton Place u državi New York. Pokušava pronaći kupca za svoj glupi
nogometni klub, makar bi čovjek trebao biti glup, gluh i slijep da ga kupi. Pitao
je svoju vezu u Credit Suisse za dvadeset pet milijuna američkih dolara danas;
platio bi trideset milijuna u ponedjeljak. Uza sve to, KVH ga ganja zbog
plaćanja po distributerskom ugovoru. Ako ne plati, uzet će mu tvrtku."
Jadna tročlana obitelj počela se okupljati uz prozore automobila; izbjeglice
odnekud, ne idu nikamo.
"Hoćete da to sredim, gospodine?" upita Crick, uhvativši kvaku.
"Nemoj!" naredi Donohue oštro. Upali motor i odveze se polako cestom, dok
je Crick dalje govorio.
"Viče na njih - to je sve što čini. Jadno, iskreno rečeno. KVH ne želi njegov
novac, nego njegovu tvrtku. Svi smo to vidjeli od početka - svi osim njega. Ne
znam gdje će se plimni val zaustaviti."
"Žao mije što sve to čujem, Doug. Uvijek sam mislio da ste ti i Kenny prst i
nokat."
"I ja sam tako mislio. Dugo sam premišljao prije ovog razgovora, priznajem.
Dvoličnost nije moj stil."
"Što hoćeš, Doug?" upita Donohue.
"Pitao sam se imate li kakav neslužbeni posao, gospodine. Ako treba nekoga
posjetiti ili držati na oku. Ili ako vam trebaju neki posebni dokumenti."
Donohue je šutio; nije ga se dojmio. "A imam i onog prijatelja. Iz irskih dana.
ŽM u Harareu, što ja baš ne bih."
"Što s njim?"
"Njemu su pristupili, je li tako? On je slobodnjak."
"Tko mu je pristupio i s kojom namjerom?"
"Pristupili su mu neki Europljani, prijatelji njegovih prijatelja. Ponudili su mu
veliku lovu da umiri bjelkinju i njezina crnog momka negdje kod Tur kane.
Htjeli su to otprilike jučer. Kao: kreni odmah, naš auto te čeka."
Donohue se popne vozilom preko nibnika, pa opet parkira uz rub ceste.
"Kada?" upita on.
"Dva dana prije nego je Tessa Quayle ubijena."
"Je li prihvatio narudžbu?"
"Naravno da nije, gospodine."
"Zašto ne?"
"Nije on od tih. Kao prvo, on ne dira žene. Bio je u Ruandi, bio je u Kongu.
Odlučio je nikad više ne dirati žene."
"Pa što je onda učinio?"
"Savjetovao im je neka razgovaraju s izvjesnim ljudima koje poznaje, a koji
nisu tako izbirljivi."
"Kao, na primjer, koji ljudi?"
"To mi nije rekao, gospodine Donohue. Ne bih mu ni dopustio da mi kaže, sve
da je i htio. Neke je stvari opasno znati."
"Onda se ovdje ne nudi baš puno."
"Pa, spreman je govoriti o širim gabaritima, ako znate na što mislim."
"Ne znam. Ja kupujem imena, mjesta i datume. Namalo. Plaćam u gotovini. Za
gabarite ne znam."
"Mislim da ono o čemu on zaista govori, gospodine, ako ogulimo celofan, jest
ovo: želite li kupiti točne podatke o tome što se dogodilo doktoru Blumu,
uključivši i obavijesti gdje ćete to naći na karti? Budući da je na neki način
pisac, zapisao je izvještaj o događajima na Turkani, ono što se tiče doktora, na
osnovi onoga što su mu rekli njegovi prijatelji. To je samo za vas; naravno, uz
pravu cijenu."
Oko automobila se okupila još jedna skupina noćnih skitača, predvođena
starcem sa ženskim šeširom s perom.
"Meni to sve zvuči bez veze," odreže Donohue.
"Mislim da nije bez veze, gospodine. Mislim da je to prava stvar. Znam da
jest."
Srsi prođoše Donohueovim leđima. Zna? Otkud zna? Zato stoje prijatelj iz
starih irskih dana zapravo šifra za Douga Cricka samog?
"Gdje je? Mislim, to izvješće što gaje napisao?"
"Pri ruci, recimo to tako."
"Bit ću na baru pokraj bazena hotela 'Serena' sutra u podne; čekat ću dvadeset
minuta."
"On očekuje pedeset tisuća funta, gospodine Donohue."
"Ja ću ti reći koliko da očekuje sutra kad vidim stvar."
Donohue je vozio jedan sat, izbjegavajući velike rupe na cesti; kod malih je
samo usporavao. Šakal protrči kroz snop njegovih svjetala, u smjeru rezervata.
Skupina žena^z mjesnog rasadnika mahala mu je da ih poveze, no ovoga puta to
nije učinio. Nije stao čak ni kod svoje vlastite kuće; nije ni usporio, nego se
odvezao ravno u Visoko povjerenstvo. Jezerski losos morat će pričekati do
sutra.

DVADESET PRVO POGLAVLJE

"Sandy Woodrow," navijesti Gloria lažno ozbiljno, u igri, stojeći podbocena
rukama pred njim u mekanom novom kućnom ogrtaču, "vrijeme je da pokažeš
zastavu."
Ustala je rano i počešljala se dok se on obrijao. Otpravila je dečke u školu s
vozačem, zatim mu pripremila za doručak slaninu i jaja, što ne bi smio jesti, no
cura tu i tamo može malo razmaziti svog muškarca. Oponašala je ravnateljicu
škole, rabeći svoj glas "glavne cure," no njezin muž to još nije primijetio,
probijajući se, kao i obično, kroz hrpu najrobijskih novina.
"Zastava će se vratiti na svoje mjesto u ponedjeljak, draga," odgovori
Woodrow rastreseno, žvačući slaninu. "Mildred je bio u Protokolu. Držali smo
zastavu na pola koplja za Tessu kao za princa kraljevske krvi."
"Ne govorim o toj zastavi, ludice," reče Gloria, odmaknuvši novine od njega i
smjestlvši ih na sigurno: na pomoćni stolić ispod svojih akvarela. "Jesi li se
udobno smjestio? Slušaj! Želim napraviti veliki, veliki tulum da se svi skupa
razvedrimo; i ti. Vrijeme je, Sandy. Doista je vrijeme. Vrijeme je da svi jedni
drugima kažemo: 'U redu. To smo obavili. Bili smo tamo. Strašno nam je žao.
Ali život se nastavlja.1 Tessa bi točno isto to učinila. To je životno važno,
dragi. Onda, što se priča iznutra - kad se Porteri vraćaju?" Porteri, Sandyji,
Elenini - tako se na slatko neformalan način govori o ljudima.
Woodrow prebaci četvorinu jaja na prepečenac. "Gospodin i gospođa
Coleridge su na duljem odmoru dok ne smjeste svoju kćer Rosie u školu,"
objavi on, navodeći zamišljena glasnogovornika. "Priča izvana, priča iznutra -
samo je jedna priča."
No taje priča, unatoč njegovoj prividnoj lakoći, itekako grizla Woodrowa.
Kojeg je samo vraga Coleridge naumio? Čemu takva potpuna tišina? U redu,
on je na dopustu. Sretno mu! Ali šefovi misija na dopustu imaju telefone i
adrese - obične i elektroničke. Dobivaju apstinencijsku krizu, pa nazivaju
svoje zamjenike i osobne tajnike s najprozirnijom izlikom; žele znati što je s
njihovim slugama, vrtovima, psima i - kako stvari idu dok mene nema? Itekako
se uzrujaju doznavši kako stvari idu bolje kad ih nema. No od Coleridgea, sve
od njegova iznenadnog odlaska, ni riječi. Kad pak Woodrow nazove London s
objavljenom svrhom da mu postavi nekoliko nedužnih pitanja - i da ga onako
"usput" priupita o njegovim planovima i željama - nailazi na jedan slijepi zid
za drugim. Coleridge "obavlja nešto u premijerovu uredu," rekao mu je novak
u Odjelu za Afriku. On je "na radnom objedu kod ministra," reče satrap u uredu
zamjenika ministra.
Bernard Pellegrin je, kad je Woodrow napokon stupio u vezu s njim s tajnog
telefona na Coleridgeovu stolu, bio jednako neodređen kao i svi ostali. "Ma, to
je nešto Kadrovska skuhala," objasni maglovito. "Premijeru treba usmeni
izvještaj, pa ga onda prvo treba državni tajnik, onda treba svima. Svi hoće
svoj komadić Afrike. Što ima nova?"
"Ali reci mi: vraća li jse Porter ili ne, Bernarde? Znaš, ovo je vrlo nezgodna
situacija za sve nas."
"Ja ću posljednji doznati, stari moj." Kratka stanka. "Jesi li sam?"
"Da."
"Onaj mali govnar Mildred nije možda negdje prislonio uho na ključanicu?"
Woodrow baci pogled na zatvorena vrata prema predvorju, pa tišim glasom
reče: "Ne."
"Sjećaš se onog spisa što si mi nedavno poslao? Dvadeset i nešto stranica;
žena je pisala."
Woodrow se stisne želudac. Uređaji protiv prisluškivanja možda dobro rade
protiv uljeza, ali što je s onima unutra?
"Što s tim?"
"Moje je mišljenje - to bi bilo najbolje i riješilo bi sve - da to nikad nije
stiglo. Izgubilo se putem. Može?"
"Ti govoriš o svom kraju, Bernarde. Ja o tome ne mogu govoriti. Ako nisi
primio, to je tvoja stvar. Ali ja sam ti to poslao. To je sve što znam."
"Pretpostavimo da mi to nisi poslao, stari. Pretpostavimo da se ništa nije
dogodilo. Nije bilo ni napisano ni poslano. Bi li to moglo proći na tvom
kraju?" Glas posve siguran u sebe.
"Ne. Nije moguće. Ne bi nikako moglo proći, Bernarde."
"Zašto?" Ton zainteresiran, ali ni najmanje uznemiren.
"Poslao sam ti to diplomatskom poštom. Bilo je u dostavnici. Naslovljeno
osobno na tebe. Uvedeno u popise. Diplomatski teklić je potpisao daje
preuzeo. Rekao sam..." Htio je reći "Scot-land Yardu," ali predomisli se i
reče: "ljudima koji su došli ovamo zbog toga. Morao sam. Bili su već
obaviješteni kad sam s njima o tome razgovarao." Pellegrinov strah gaje ljutio.
"Rekao sam ti da sam im rekao! Upozorio sam te, zapravo! Bernarde, što se to
događa? Zapravo me plašiš. Više bih volio čuti od tebe kako je cijela stvar
mirno pokopana."
"Nije ništa, stari. Smiri se! Takve stvari iskrsnu s vremena na vrijeme. Malo
zubne paste izađe iz tube, pa je vratimo. Ljudi pričaju da se to ne može učiniti;
što god - radimo to svaki dan. Kako žena?"
"Gloria je dobro."
"A klinci?"
"Dobro."
"Šaljem im puse."
"Pa sam odlučila: to će biti stvarno super ples," Gloria je govorila s puno
žara.
"O, da. Sjajno," reče Woodrow, dajući si vremena pokrpati pokidanu nit
njihova razgovora uzimajući tablete što ga je natjerala da ih svakoga jutra
uzima: tri od zobenih mekinja, jedna od ribljeg ulja i pola aspirina.
"Znam da mrziš plesanje, ali to nije tvoja pogreška, nego tvoje majke," nastavi
slatko Gloria. "Neću Eleni dopustiti da se miješa, ne nakon one vulgarne
zabave što ju je nedavno priredila. Samo ću je izvješćivati."
"O! Znači, vas ste se dvije pomirile? Mislim da to nisam znao. Čestitam!"
Gloria se ugrize za usnicu. Sjećanje na Eleninu plesnu zabavu na tren su joj
pokvarile raspoloženje. "Ja imam prijateljice, Sandy. Znaš!" reče ona, malo
žalostivo. "Trebam ih, da budem iskrena. Usamljena sam čekajući te cijeli dan
da dođeš doma iz ureda. Prijatelji se smiju, čavrljaju, čine jedni drugima
usluge. Ponekad se i posvade. Ali se onda i pomire. Tako prijatelji rade.
Voljela bih da ti imaš prijatelje."
"Alija imam tebe, draga," reče galantno Sandy, grleći suprugu prije odlaska u
ured.
Gloria se bacila na posao sa žarom i djelotvornošću kakve je bila uložila u
organiziranje Tessina pogreba. Osnovala je radni odbor od diplomatskih
supruga i službenica Visokog povjerenstva dovoljno nisko rangiranih daje nisu
mogle odbiti. Prva se na popisu našla Ghita; taj je izbor bio vrlo važan, jer je
Ghita bila neugodna svjedokinja sukoba između Elene i Glorije i odvratne
scene koja je slijedila. Sjećanje na to će je uvijek progoniti.
Elena je dala plesnu zabavu i bio je to - mora se ipak priznati - pa dobro,
uspjeh. A Sandy, kako se dobro zna, čvrsto se drži da se par treba razdvojiti na
zabavi i kružiti, kako on to kaže. Na zabavama on najbolje radi svoj
diplomatski posao, uvijek je govorio. Pa je i bilo tako. Tako se veći dio večeri
Gloria i Sandy nisu gotovo ni vidjeli, ne računajući povremene pozdrave i
smiješke preko sobe i domahivanja na plesnom podiju. Stoje sasvim normalno,
iako je Gloria željela da otpleše s njom barem jedan ples, čak i ako to mora
biti fokstrot, tako da i Sandy može uhvatiti ritam. Osim toga je Gloria imala
vrlo malo reći o toj večeri, osim što je zbilja držala kako se Elena mogla malo
više pokriti u svojim godinama, umjesto stoje pustila da joj grudi cure na sve
strane, kako smo nekad govorili; rado bi i da brazilski veleposlanik nije
inzistirao da joj stavi ruku na stražnjicu dok su plesali sambu, no Sandy kaže
da Latini uvijek tako rade.
Tako je za nju bio posvemašnji grom iz vedra neba kad je ujutro nakon plesa -
na kojem Gloria ništa nije primijetila, a smatrala je kako dosta dobro pazi na
muža - bilo je to na kavi zadušnici u "Muthaigi" - Elena tek onako rekla,
izletjelo joj je bez ikakve namjere, kao da je to posve običan mali trač, a ne
takva bomba, koja joj je pokvarila cijeli život - kako je Sandy tako navalio na
Ghitu Pearson (Elenine vlastite riječi) daje Ghita morala reći kako je boli
glava i rano otići kući, što Elena drži prilično netaktičnim od nje, jer kad bi svi
tako radili, onda ne bi trebalo ni održavati zabave.
Gloria je isprva ostala posve bez teksta. Zatim je odbila vjerovati ijednu riječ
od svega toga. Stoje Elena, molim lijepo, točno pod time mislila? Kako je to
navalio, El? Budi, molim te, određenija; uzrujala sam se. Ne, to je posve u
redu; samo nastavi, molim te. Sad kad si već rekla, kaži sve.
Pipkao ju je, prije svega, reče Elena namjerno grubo, potaknuta nečim što je
držala Glorijinom lažnom krjeposnošću. Stiskao joj je sise. Trljao je pimpeka
o nju. Što očekuješ da čini muškarac kad ga ženska uspali? Ti si, izgleda,
jedina cura u gradu koja ne zna da je Sandv najveći lovac na ženske nadaleko.
Pogledaj samo kako je mjesecima plazio za Tessom isplažena jezika, čak i kad
je bila već u osmom mjesecu trudnoće!
Spomen Tesse učinio je svoje. Gloria je već dugo prihvaćala da Sandv
bezopasno pada na Tessu, ali on je previše pristojan da bi tome dao maha. Na
svoju sramotu, ispitivala je Ghitu o tome i dobila zadovoljavajući ništa. Sad je
Elena opet otvorila staru ranu; ne samo to: nalila je ocat na nju. Zaprepaštena,
zbunjena, ponižena i jednostavno ljuta, Gloria se stutnji kući, pošalje poslugu
kući, dečke neka pišu zadaću, zaključa ormarić s pićima i u mračnu
raspoloženju počne čekati da Sandv dođe doma. Kad se oko osam navečer
napokon pojavio, izgovarajući se da je imao puno posla, kao i obično; no
ovoga je puta bio trijezan, koliko je u svom stanju mogla odgonetnuti. Ne
želeći da ih dječaci čuju, uhvatila gaje za ruku i odvukla niz služinsko stubište
u donji kat.
"Koji je tebi vrag?" bunio se on. "Treba mi viski."
"Ti si mi vrag, Sandy," reče Gloria strašnim glasom. "Nemoj mi ništa okolišati,
molim te. Neću diplomatsku slatkorječivost. Ne, hvala. Neću ljubazne fraze
bilo koje vrste. Oboje smo odrasli ljudi. Jesi li ili nisi imao aferu s Tessom
Quayle? Upozoravam te, Sandv. Vrlo te dobro poznajem. Odmah ću znati ako
lažeš."
"Ne," jednostavno odgovori Sandv. "Nisam. Imaš li još pitanja?"
"Jesi li bio zaljubljen u nju?"
"Nisam."
Čvrst pod vatrom, kao i njegov otac. Ni ne trepne. Takvoga Sandvja najviše
voli, iskreno govoreći. Čovjek kod koga se zna gdje si i na čemu si. Nikad više
neću razgovarati s Elenom.
"Jesi li se nabacivao Ghiti Pearson dok si plesao s njom na Eleninoj zabavi?"
"Nisam."
"Elena kaže da jesi."
"Elena priča gluposti. Ima li što novo?"
"Kaže daje Ghita rano otišla jer sije nadao."
"Onda mogu pretpostaviti da je Elena poludjela zato što nisam nju."
Gloria nije očekivala takvo jednostavno, odsječno, jasno nijekanje, ali Sandv
možda ipak ima pravo. "Jesi li stiskao Ghitu? Pipkao je? Trljao se uz nju?
Reci mi!" zaviče ona, pa brižne u plač.
"Nisam," odgovori opet Sandv i pođe prema njoj, ali ga ona odgurne.
"Ne diraj me! Ostavi me na miru! Jest li htio imati aferu s njom?"
"S Ghitom ili s Tessom?"
"S jednom i s drugom! S obje! Kakve to ima veze!?"
"Hoćemo li prvo Tessu?"
"Kako god hoćeš!"
"Ako pod 'afera' misliš - jesam li htio spavati s njom, onda moram reći da mi
je to padalo na pamet, kao što zacijelo bi većini heteroseksualnih muškaraca.
Ghita mi je manje privlačna, ali mladost ima svojih prednosti, pa eto - neka i
nje. Da upora-bim formulu Jimmvja Čartera... kako ono ide? Da: 'počinio sam
preljub u svom srcu.' Eto! Priznao sam. Želiš li rastavu ili sad mogu popiti
viski?"
Već pred kraj njegovih riječi ona se presavila i stala bespomoćno jecati od
srama i samogađenja; preklinjalaje Sandvja neka joj oprosti, jer joj je puklo
pred očima što radi. Optuživala ga je za sve ono za što je optuživala i samu
sebe otkako je Justin otišao u noć sa svojom prtljagom. Prebacivala je na njega
vlastitu krivnju. Obamrla, obuhvatila se rukama i ponavljala: "Tako mi je žao,
Sandy" i "O, Sandy, molim te" i "Sandy, oprosti mi, tako sam odvratna," dok se
borila da se istrgne iz njegova zagrljaja. No Sandyju je već obuhvatio rukom
oko ramena i pomagao joj je penjući se uz stubište kao dobri liječnik, što je i
trebao biti. Kad su stigli do dnevne sobe dala mu je ključ ormarića za piće pa
je oboma natočio dobru količinu.
Ipak je procesu cijeljenja rana trebalo vremena. Tako se strašnih sumnji ne
može osloboditi u jedan dan, osobito kad su odjek sumnji što su pokopane u
prošlosti. Gloria se u mislima vrati u prošlost, pa još dalje u prošlost. Njezino
je pamćenje pronašlo način kako će se pokrenuti samo od sebe, silom želeći
pronaći razne izgrede što ih je nekad potisnulo. Napokon, San-dy je privlačan
muškarac. Naravno da će mu se žene nabacivati. On uvijek djeluje
najotmjenije od svih. Mali nevini flert nikad nikome nije naškodio. Zatim je
sjećanje opet ugrize; opet se pitala. Padale su joj na um žene s prošlih
Sandvjevih diplomatskih mjesta: suigračice u tenisu, dadilje, mlade supruge s
muževima željnim promaknuća. Zatekne se kako ponovno proživljava izlete,
zabave na bazenu, čak i... nehotice se strese - prilično pijano goto zajedničko
kupanje u bazenu francuskog veleposlanika u Amanu; nitko nije zaista gledao,
svi smo ostali pod vodom i uz vrisku trčali po ručnike, ali ipak...
Gloriji je trebalo nekoliko dana dok je oprostila Eleni; na neki način, nikad joj
i nije oprostila. Opef,:Elena je bila tako nesretna, razmišljala je svojom
velikodušnom stranom. Kako i ne bi bila - udana je za tog groznog malog Grka
i nastoji to nadoknaditi jednom neukusnom aferom za drugom.
Inače je Gloriju malo smetalo jedino što se nije mogla sjetiti što zapravo slavi.
Očito to mora biti neki Dan, blagdan - kao Dan nezavisnosti, Blagdan rada. To
očito mora biti uskoro, inače će se Porterovi vratiti, a to nipošto nije željela.
Htjela je da Sandy bude u središtu pozornosti. Dolazi Dan Commonivealtha,
ali još je predaleko. Uz malo mašte, mogli bi imati rani Dan Commonivealtha,
prije svih ostalih. Ona bi radije Dan Britanskoga commonivealtha, ali danas se
sve mora smanjivati, u takvom vremenu živimo. Više bi voljela Dan sv. Jurja -
zakoljimo prokletoga zmaja, svršimo s njim zauvijek! Ili Dan Dunquerquea -
borimo se na žalu! Ili Dan Waterlooa, Dan Trafalgara, Dan Agincourta - sve
spomen-dani britanskih pobjeda. No to su, nažalost, dani pobjeda nad
Francuzima, a oni - kako je Elena sarkastično istaknula - imaju najbolje kuhare
u gradu. Budući da nijedan od tih dana nije odgovarao, morao je to biti Dan
Commonivealtha.
Gloria zaključi kako je vrijeme da krene na ostvarenje svojega velikog plana,
za što joj je trebao blagoslov ureda visokoga povjerenika. Mike Mildrenje
fluktuirajući čovjek. Postoje s njim posljednjih šest mjeseci stanovala
Novozelanđanka, preko noći ju je zamijenio zgodan mladić, Talijan, koji se
navodno cijele dane samo izležavao pokraj bazena hotela "Norfolk". Odlučivši
se za vrijeme tik nakon objeda, kad je Mildren navodno najsusretlji-viji,
telefonirala mu je iz Kluba "Muthaiga," upotrebljavajući sve svoje trikove,
čvrsto obećavši sama sebi kako ga neće pogreškom nazvati "Mildred".
"Bog, Mike. Gloria ovdje. Kako si? Imaš li minutu vremena? Zapravo dvije."
Bilo je to lijepo i skromno od nje, jer je, napokon, supruga privremenoga
visokoga povjerenika, ako već i nije Veronica Cole-ridge. Da, Mildred ima
minutu za nju.
"Dakle, Mike, kao što si vjerojatno već čuo, ja i hrpa pajdaša planiramo
prilično veliku veselicu prije Dana Commonivealtha. Dizanje zavjese, prije
svih drugih. Sandy je, naravno, razgovarao s tobom o tome. Je li?"
"Još nije, Gloria, ali nema sumnje da hoće."
Nema koristi od Sandvja, kao i obično. Zaboravi sve o njoj istog trena kad
izađe na kućna vrata. A kađ dođe kući, pije dok ne zaspe.
"Kako bilo da bilo, Mike," nastavi ona, "treba nam veliki šator. Zapravo,
najveći koji se može pronaći, s kuhinjom sa strane. Imat ćemo topla jela i živu
svirku, stvarno dobar domaći sastav. Ne disko kao kod Elene, niti hladni losos.
Sandy nudi dobar dio svojeg dragocjenog fonda za reprezentaciju, atašei nude
svoje skromne priloge; to je dobar početak, možemo reći. Slušaš?"
"Itekako, Gloria."
Umišljen dečko. Ima previše gospodarevih običaja i navika. Sandy će ga
oblikovati kako valja, jednom kad dobije prigodu.
"Dakle, Mike, imam dva pitanja. Oba su malo osjetljiva, ali nema veze, reći ću
ih. Dok je Porter na odmoru i nema dotoka novca iz službene reprezentacije
Visokog povjerenstva... hoću reći, ima li negdje kakav crni fond? Bi li se
Portera moglo uvjeriti da otvori pipu izdaleka?"
"Drugo pitanje?"
Doista je nepodnošljiv.
"Drugo je pitanje, Mike: gdje? Uzevši u obzir veličinu događaja - i golemi
šator - te važnost te zabave za ovdašnju britansku zajednicu u ovim prilično
teškim vremenima, kao i značenje koji mu pridajemo, mislili smo... zapravo, ja
sam mislila, ne Sandy, on je, naravno, prezaposlen, da bi najbolje mjesto za
prvorazrednu ranu proslavu Dana Commonivealtha moglo biti - ako se svi
slože, naravno - vrt rezidencije visokog povjerenika. Mike?" Imala je jeziv
osjećaj kako je Mildren zaronio pod vodu i otplivao.
"I dalje slušam, Gloria."
"To je u redu, dakle? Zbog parkiranja i svega. Hoću reći, nitko ne mora ulaziti
u kuću, naravno. Osim za nuždu, naravno. Ali možemo u vrt postaviti
prijenosne nužnike." Za sekundu stanke kroz glavu joj prođoše svakakve lude
misli. "Hoću reći, sve tamo čeka, zar ne? Posluga, auti, sigurnjaci i tako
dalje?" Nespretno se ispravi: "Hoću reći, čeka Portera i Veronicu, naravno. Ne
čeka nas. Sandy i ja samo držimo položaj dok se oni ne vrate. Nije to nikakvo
preuzimanje, ništa takvo. Mike, slušaš li ti mene? Imam osjećaj da govorim
sama sebi."
Bio je ispravan osjećaj. Prijekor je stigao iste večeri u obliku tipkane, osobno
donesene poruke, čiju je kopiju Mildred zacijelo zadržao. Nije vidjela kad ju
je donio. Vidjela je samo otvoren automobil kako odlazi, s Mildredom na
suvozačkom sjedalu, a njegovim dečkom s bazena za upravljačem. U Odjelu su
zatečeni, napisao je oholo. Rezidencija visokog jJovjerenika i njezin vrt su
zabranjena zona za priredbe bilo koje vrste. To bi bilo "defac-to prisvajanje
položaja visokog povjerenika," završio je okrutno. Slijedi službeno pismo
Ministarstva vanjskih poslova.
Woodrow se razbjesnio. Nikad prije nije tako vikao na nju. "Jako dobro što si
pitala!" urlao je, koračajući gore-dolje dnevnom sobom. "Zar zbilja misliš da
ću dobiti Porterov posao tako što ću uzurpirati njegov prokleti vrt!?"
"Samo sam ih malo ubola" jadno se bunila, dok je on nastavljao tiradu.
"Savršeno je prirodno što želim da jednog dana budeš Sir Sandy. Ne želim se
kititi tuđim perjem. Samo sam htjela da budeš sretan."
No ona se brzo oporavila; tipično za nju. "Onda dobro. Morat ćemo zabavu
prirediti ovdje," uzdahne Gloria, zamagljenih očiju buljeći u svoj vrt.
Počela je velika, rana zabava za Dan Commoniuealtha.
Isplatile su se sve grozničave pripreme: gosti su stigli, glazba svira, piće teče,
parovi čavrljaju, džakarande u prednjem vrtu cvatu, život je napokon sjajan.
Pogrešni je šator zamijenjen pravim, papirnati ubrusi platnenima, plastični
noževi i vilice čeličnima, svuda je postavljeno kraljevsko plavo-zlatno
znakovlje. Agregat koji je rzao poput bolesne mazge zamijenjen je novim, koji
pršti kao vruća tava. Potez ulice ispred kuće ne izgleda više kao gradilište.
Grozničavo Sandvjevo telefonsko nagovaranje u posljednji tren dobavilo je
vrlo dobar kenijski glazbeni sastav, među kojima i dvojicu-trojicu koji su
svirali za samog Moija. Radije nego da se mora osloniti na neuvježbane
konobare (pogledaj samo što se dogodilo, točnije - nije dogodilo - kod Elene),
Gloria je posudila poslugu iz drugih diplomatskih kućanstava. Jedan od njih
bio je i Mustafa, Tessin kopljonoša, kako gaje prije nazivala, koji je bio
previše pogođen tugom (kako god okrenuli) a da bi pronašao novi posao. No
Gloria je poslala Džumu u potragu za njim i - evo ga napokon; mota se među
stolovima na drugoj strani plesnoga podija, malo obješene čeljusti, no očito
mu je drago što se mislilo na njega, a to je jedino važno. Plavi dečki su stigli
na vrijeme kako bi regulirali parkiranje; problem je, kao i obično, bio kako ih
odvojiti od pića, no Gloria im je pročitala pravila službe, pa se moglo samo
nadati. Glazbeni sastav je bio divan, prava dernjava - dobar, snažan ritam za
Sandvja da pleše, ako baš mora. Zar ne izgleda prekrasno u novom smokingu
što mu je Gloria kupila kao dar koji znači "oprosti"? Kakav će samo paradni
konj on biti jednoga dana! A topli jela - onoliko koliko je kušala od njih - pa,
dobra su. Ništa spektakularno, to se ne može očekivati u Nairobiju; postoji
granica što se ovdje može kupiti, čak i kad si to čovjek može priuštiti. No za tri
koplja iznad Elenina - ne da se Gloria uopće s njom natječe. A draga Ghita
izgleda predivno u svom zlatnom sariju.
Woodrow je također imao puno razloga čestitati samom sebi. Gledajući
parove kako se okreću uz glazbu koje se gnušao, pijuckajući temeljito svoju
četvrtu čašu viskija, osjeti se kao mornar što gaje oluja bacala morem, a sad se
vratio u sigurnu luku, unatoč svemu i nakon svega. Ne, Gloria, nikad joj se
nisam nabacivao; ni njoj, ni bilo kojoj drugoj. iVe svemu tome. Ne, neću ti dati
sredstvo da me uništiš. Ni ti, ni ona blebetuša Elena, ni Ghita, ta promišljena
mala čistunka. Ja sam čovjek statusa quo, kako je Tessa pravilno bila
primijetila.
Krajičkom oka Woodrow opazi Ghitu kako usklađuje pokrete svog tijela s
tijelom nekoga zgodnoga Kenijca, koga vjerojatno nikad prije nije vidjela.
Ljepota poput tvoje je grijeh, reče joj u mislima. Bio je to Tessin grijeh, a sad
je tvoj. Kako bilo koja žena može živjeti u takvom tijelu i ne dijeliti požudu
muškarca što žeže? Opet, kad sam ti to povjerio - samo sam te neprimjetno
dotaknuo, ništa bezobrazno - oči su ti zaplamtjele, pa si mi pozornički glasnim
šaptom rekla neka skinem ruku s tebe. Onda si hitro otrčala kući, praćena
budnim okom prakučke Elene... Sanjariju mu prekine susret s blijedim,
proćelavim muškarcem u pratnji visoke, oskudno odjevene Amazonke.
"Dakle, veleposlanice, kako je to lijepo od vas što ste došli!" Zaboravio mu je
ime, ali uz ovu prokletu glazbu nitko na to ne obraća pozornost. Drekne na
Gloriju da im se pridruži: "Draga, upoznaj novoga švicarskog veleposlanika,
koji je stigao prije tjedan dana. Vrlo zgodno, gospodin je htio kurtoazno
posjetiti Portera. No umjesto toga dobio je mene! Supruga će vam se pridružiti
za nekoliko tjedana; je li-tako, veleposlanice? Prema tome, on je večeras na
slobodi, ha ha! Sjajno što ste došli! Oprostite ako malo prokružim! CiaoV
Vođa sastava je pjevao, ako želite tako opisati njegovu mačju deraču. Čvrsto je
držao mikrofon jednom rukom i milovao mu vrh drugom. Izvijao je kukovima u
kopulativnoj ekstazi.
"Dragi, jesi li i barem malo uspalio?" šapne Gloria dok se provrtjela pokraj
njega u naručju indijskog visokog povjerenika. "Ja jesam!"
Prođe konobar s poslužavnikom s pićima. Woodrow spretno položi na nj
praznu čašu i uzme punu. Gloriju je natrag na plesni podij vodio veseli,
besramno korumpirani Morrison M'Gumbo, poznat i kao "ministar ručka".
Woodrow se sumorno ogleda za ženskom osobom dovoljno dobra tijela da bi
se isplatilo s njom zaplesati. Dotuklo ga je ovo neplesanje. Prazno brbljanje,
paradiranje svojih dijelova tijela. Osjeti se kao najnespretniji, naj-bezvezniji
ljubavnik s kojim se ikad ijedna žena morala petljati. U pamćenje mu dođu svi
oni daj ovo - nemoj ono i za Boga miloga, Woodrowi što mu odzvanjaju u
ušima od pete godine života.
"Kažem, bježim od samoga sebe čitava života!" reče dubokim glasom u
zabezeknuto lice svoje suplesačice, sisate danske hu-manitarke imenom Fitt ili
Flitt. "Uvijek sam znao od čega bježim, ali nikad nisam imao pojma kamo
idem. A vi? Rekoh: a vi?" Ona se nasmije i odmahe glavom. "Mislite da sam
lud ili pijan, je li tako?" vikne on. Ona kimne. "Pa, niste u pravu. Ja sam
oboje!" Prijateljica Arnolda Bluma, prisjeti se - kakva priča. Gdje li će samo
ova predstava završiti? No vjerojatno se to upitao dovoljno glasno da ga je
čula unatoč buci, jer je vidje kako obara oči i govori: "Možda nikad," s
pobožnošću što je dobri katolici čuvaju za papu. Opet sam, Woodrow se uputi
protiv struje, prema stolovima s oglušjelim izbjeglicama, zbijenim u
prestrašene skupine. Vrijeme je da nešto pojedem, zaključi. Odveže leptir-
kravatu i ostavi je visjeti.
"Moj tata je govorio: moja definicija gospodina je čovjek koji sam zna vezati
svoju leptiriću," objasni on zbunjenoj crnoj Veneri.
Ghita je zaposjela teritorij u jednom kutu plesnoga podija, gdje je vrtjela
zdjelicom s dvije vesele crnkinje iz Britanskog savjeta. Ostale djevojke su im
se pridruživale u vještičje kolo, a cijeli je sastav stajao na rubu pozornice i
pjevaoj'e, je, je prema njima. Djevojke su udarale dlanom o dlan, pa se
okretale i lupale stražnjicom o stražnjicu. Sam Bog zna što govore susjedi uz
ulicu i niz ulicu, jer Gloria ih sigurno nije sve pozvala, inače bi šator pukao od
trgovaca oružjem i drogom. Tu je dosjetku Woodrow zacijelo podijelio s
nekoliko krupnih momaka u domorodačkoj odjeći, jer su se upisali od smijeha
i ispričali šalu svojim ženama, koje su također pucale od smijeha.
Ghita. Koji je vrag sad opet naumila? Opet sastanak osoblja. Svaki put kad je
pogledam, ona skrene pogled. Svaki put kad ja skrenem pogled, ona me gleda.
Najprokletija stvar što sam je ikad vidio. Woodrow je sigurno jednom naglas
izrekao svoje misli, jer se dosadnjiković iz Kluba "Muthaiga" imenom
Meadower odmah složio s njim, govoreći kako se mladi ljudi, kad već hoće
plesati na taj način, mogu odmah i poševiti na plesnom podiju. Slučajno se to
posve podudarilo s Woodrowljevim mišljenjem, što je baš vikao Meadoweru
u uho kad se najednom našao licem u lice s crnim anđelom Mustafom, i
zapriječio mu prolaz, osim što Woodrow nije kanio nikamo poći ni proći.
Woodrow primijeti kako Mustafa ništa ne nosi, što mu se učini nepristojnim.
Ako ga je Gloria od dobra srca unajmila da nosi, zašto onda, k vragu, ništa ne
nosi? Zašto stoji ovdje kao moja nečista savjest, praznih ruku, ako izuzmemo
presavijeni papir u jednoj ruci? I zašto mrmlja nešto nerazumljivo, kao zlatna
ribica?
"Momak kaže kako ima poruku za vas!" vikao je Meadower.
"Molim?"
"Vrlo osobnu, vrlo hitnu poruku. Neka lijepa djevojka se do ušiju zaljubila u
vas."
"To je Mustafa rekao?"
"Molim?"
"Kažem: je li to Mustafa rekao?"
"Zar vas ne zanima da doznate koja je to? Vjerojatno vaša žena!" glasno se
nasmije Meadower, nastavljajući se smijati.
Ili Ghita, pomisli Woodrow, besmisleno se nadajući.
Odmakne se pola koraka, a Mustafa ostane uz njega, okre-nuvši se ramenom u
njega, tako da su Meadowera podsjećali na dvojicu koja zajedno pale cigarete
na vjetru. Woodrow ispruži ruku i Mustafa poslušno na njegov dlan položi
poruku. Obični A4 papir, presavijen nekoliko puta.
"Hvala, Mustafa," vikne Woodrow, stoje značilo: "makni se".
No Mustafa je čvrsto stajao na svom mjestu, zapovijedajući Woodrowu
pogledom neka pročita. U redu, vrag te odnio, ostani gdje jesi. Ionako ne znaš
čitati engleski. Ni govoriti. Odmota papir. Elektronička slova. Bez potpisa.
Cijenjeni gospodine,
Posjedujem kopiju pisma što ste ga napisali gđi Tessi Quayle, tražeći od nje da
pobjegne s vama. Mustafa će vas dovesti k meni. Molim vas, nemojte nikome
reći i dođite odmah, ili ću biti prisiljen nekome drugom dati pismo.
Bez potpisa.
Kao da su ga polili vodom iz šmrka policije za razbijanje nereda, Woodrow se
u trenutku do kraja rastrijeznio. Čovjek na putu do vješala misli na puno toga;
Woodrow nije bio iznimka, koliko god da je u sebi imao bescarinskog viskija.
Bojao se da transakcija između njega i Mustafe nije promaknula Glorijinoj
pozornosti; bio je u pravu: nikad više ona neće skidati pogled s njega na
zabavi. Zato joj ohrabrujuće odmahne i izgovori nešto kao "nema problema,"
pa se preda Mustafinu vodstvu. Učinivši to, prvi put te večeri uhvati puni
Ghitin pogled, shvativši ga proračunatim.
U međuvremenu je hitro nagađao o identitetu ucjenjivača i povezivao ga s
nazočnošću Plavih momaka. Zaključivao je ovako: Plavi dečki su u nekom
trenutku pretražili Quayleovu kuću i pronašli što Woodrowu nije uspjelo naći.
Netko među njima je držao pismo u džepu sve do sad, kad se pojavila prigoda
da ga se iskoristi.
Druga mu se mogućnost ukazala gotovo istodobno, a to je da su Rob ili Leslev,
ili oboje, nakon što su ih uklonili sa slučaja važna umorstva protiv njihove
volje, odlučili zaraditi. Ali zašto sada i ovdje, za Boga miloga? Negdje je u
cijelu tu zbrku uključio i Tima Donohuea, ali zato što ga je smatrao za aktivna,
ako i senilna nevjernika. No ove je večeri, sjedeći sa svojom otužnom
suprugom Maud u najtamnijem kutu, Donohue zadržao, prema Woodrowljevu
mišljenju, zlokoban i prijeteći izgled.
Dotad je Woodrow primjećivao izbliza sve pojedinosti fizičkih predmeta koji
ga okružuju, onako kako se putnik ogledava za izlazom u slučaju opasnosti kad
zrakoplov snađu turbulencije: lođe zabijeni kolčići za šator i zamršeni konopi
- Bože moj, najmanji vjetar može sve prevrnuti! - blatom prekrivene kokosove
otirače u hodniku šatora - netko bi se mogao okliz-nuti, pa me tužiti; zatim
nečuvana otvorena vrata u donji kat -vražji provalnici su mogli isprazniti
cijelu kuću, a mi ne bismo ništa primijetili.
Prolazeći rubom kuhinje, uznemiri ga brojnost nezakonitih sljedbenika kotla,
što su se okupili kod njegove kuće u nadi da će dobiti komadiće ostataka
hrane. Sjedili su kao Rembrandtova skupina pri svjetlu neugasive svjetiljke.
Bilo ih je desetak, više, s prezirom primijeti. Uz to, skupilo se na podu
dvadesetero djece. Dobro, šestero; nije važno. Jednako ga se dojmio pogled na
same Plave dečke, koji su za kuhinjskim stolom pijani kunjali, omotavši jakne i
pištolje oko naslona stolica. Njihovo gaje stanje uvjerilo kako bi bilo posve
nevjerojatno da bi orii bili autori pisma što gaje, presavijena, još držao u ruci.
Izašavši iz kuhinje na izlaz za poslugu, Mustafa ga uz pomoć ručne svjetiljke
povede prema predvorju, pa prema ulaznim vratima. Philip i Harry! - sjeti se
Woodrow u iznenadnu napadu užasa. Bože presveti, da me sada vide! No što
bi vidjeli? Svog oca u smokingu s opuštenom crnom leptiricom oko vrata.
Otkud bi mogli pretpostaviti daje opuštena zbog lakšeg vješanj a? Osim toga -
sada se sjetio - Gloria je spremila dečke kod prijatelja za noćas. Vidjela je
dovoljno diplomatske djece na plesovima, pa ne bi željela da se to događa s
Philipom i Harrvjem.
Mustafa mu pridrži otvorena ulazna vrata, mašući baterijom prema pristupnoj
stazi. Woodrow iskorači van. Mrkli mrak. Radi romantike, Gloria je dala
ugasiti vanjska svjetla, oslanjajući se na nizove svijeća u vrećama s pijeskom,
što ih je veći dio tajanstveno nestao. To je Philip, koji je u posljednje vrijeme
za zabavu počeo sabotirati po kući. Lijepa je noć, no Sandy nije sad
raspoložen promatrati zvijezde. Mustafa se hitro provuče prema kolnom ulazu
kao osa, zovući ga naprijed baterijom. Vratar iz plemena Baluhija otvori vrata,
dok gaje s uobičajenim snažnim zanimanjem promatrala njegova šira obitelj.
Automobili parkirani na obje strane ceste, a njihovi pazitelji samo što ne
zaspu, mrmljajući nešto jedan drugome iznad vatrica. Mercedesi s vozačima, s
paziteljima, mercedesi s vučjacima; i uobičajena gomila plemenskih ljudi koji
nemaju ništa bolje raditi nego promatrati kako život promiče pokraj njih. Buka
sastava i ovdje je jednako grozna kao i u šatoru. Woodrowa neće iznenaditi
ako sutra od susjeda dobije nekoliko službenih prosvjednih pisama. Oni
belgijski otpremnici na broju dvanaest napisu prigovor čim ti pas prdne u
njihovu zračnom prostoru.
Mustafa se zaustavio uz Ghitin auto. Woodrow ga je dobro poznavao. Često ga
je promatrao iz sigurnosti svog ureda, kroz prozor, obično s čašom u ruci.
Mala japanska stvarčica, tako malena i niska da ju je zamišljao kako navlači
kupaći kostim da bi se uvukla u taj auto. Ali zašto smo se ovdje zaustavili,
pitao je pogledom Mustafu. Što Ghitin auto ima s time što me netko ucjenjuje?
Počeo je smišljati koliko ima gotovine. Hoće li htjeti stotine? Ili tisuće?
Desetke tisuća? Morat će posuditi od Glorije, ali koji će izgovor smisliti? Pa
dobro, to je samo novac. Ghitin je auto parkiran najdalje što je moguće od
ulične svjetiljke. Svjetiljke su prestale raditi kad je nestalo struje, no nikad se
ne zna kad će opet doći. Ustanovi da u džepu ima nekih osamdeset funti u
kenijskim šilinzima. Koliko će mu "fi?" tišine kupiti? Počeo je razmišljati o
pregovorima. Što dobiva kao kupac? Koja su mu jamstva da se tip neće vratiti
za šest mjeseci ili za šest godina? Idi Pellegrinu, pomisli u napadu humora pod
vješalima; pitaj starog dobrog Bernarda kako se pasta vraća u tubu. Osim
ako...
Utapajući se, Woodrow posegne za najluđom od svih mogućih slamki.
Ghita!
Ghita je ukrala pismo! Ili joj ga je, vjerojatnije, Tessa dala na čuvanje! Ghita
je poslala Mustafu neka me izvuče sa zabave, a ona će me sada kazniti za ono
kod Elene. Gledaj: eno je! Na vozačkom sjedalu, čeka me! Iskrala se sa
stražnje strane kuće i sad sjedi u autu, moja podređena službenica čeka me
kako bi me ucijenila!
Raspoloženje mu se podigne, iako samo na tren. Ako je to Ghita, možemo se
dogovoriti. Mogu je nadmudriti u svako doba. Možda to i nije samo posao.
Njezina želja da me povrijedi samo je naličje druge, puno konstruktivnije
želje.
Ali to nije bila Ghita. Tko god da je taj lik, bez sumnje je muško. To je onda
Ghitin vozač? Njezin redoviti dečko, koji ju je došao odvesti kući kako je
nitko drugi ne bi dobio? Suvozačka vrata otvorena. Pod ravnodušnim
Mustafinim pogledom, Wo-odrow se spusti u auto. Nije bilo navlačenja
kupaćeg kostima - Sandvju to nije trebalo. Više je izgledalo kao ulazak u autić
za sudare s Philipom u lunaparku. Mustafa zatvori za njim vrata. Auto se
protrese, no čovjek na vozačkom sjedalu ostane nepokretan. Odjeven je kako
se oblače neki urbani Kenijci, prkoseći vrućini, kao da su u Sankt Moritzu:
pačvork-jakna i vunena skijaška kapa nabijena na oči. Je li čovjek crn ili
bijel? Woodrow udahnu, no ne osjeti slatki miris Afrike.
"Lijepa glazba, Sandy," reče tiho Justin i ispruži ruku kako bi pokrenuo motor.

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Woodrow je sjedio za stolom od izrezbarene prašumske tikovine vrijednim
oko pet tisuća američkih dolara. Zgurio se sa strane, s jednim laktom na
srebrom uokvirenu pisaćem bloku, čija je cijena manja. Svjetlo jedine svijeće
odražavalo mu se na oznojenu, nateklu licu. Sa stropa iznad njega stalaktiti u
zrcalima odražavali su do u beskraj istu svijeću. Justin je stajao na drugom
kraju sobe u mraku, naslanjajući se na vrata, vrlo slično kako se Sandy
naslanjao kad mu je morao priopćiti smrt njegove žene. Ruke je stisnuo iza
leđa. Nije želio da mu one izazovu nevolje. Woodrow je proučavao sjene što
ga svjetlo svijeće baca na zidove. Prepozna slonove, žirafe, gazele i nosoroga.
Sjene na drugom zidu sve su bile ptice. Sojke, plamenci, ptice grabežljivice s
manjim pticama u kljunu, velike ptice pjevice na panjevima, s glazbenim
kutijama u sebi - cijena po dogovoru. Kuća stoji na strani ulice gdje je
drvored. Nitko autom ne prolazi pokraj nje. Nitko ne kuca na prozor kako bi
doznao što napola pijani bijelac u smokingu, s odvezanom leptir-kravatom,
govori svijeći u Galeriji afričke i orijentalne umjetnosti gospodina Ahmada
Khana, na zelenom brijegu pet minuta vožnje od Kluba "Muthaiga".
"Khan je tvoj prijatelj?" pita Woodrow.
Bez odgovora.
"Gdje si onda dobio ključ? On je Ghitin prijatelj, je li tako?"
Bez odgovora.
"Vjerojatno prijatelj obitelji. Ghitine, hoću reći." Izvadivši svileni rupčić iz
gornjega džepa smokinga, kradomice obrisa nekoliko suza što su mu se
skotrljale niz obraze. Tek što je završio, a pojavi se nova pošiljka, pa je i njih
morao obrisati. "Što da im kažem kad se vratim? Ako se vratim?"
"Nešto ćeš već smisliti."
"Obično nešto smislim," prizna Sandy u svoj rupčić.
"Siguran sam da hoćeš," reče Justin.
Uplašen, Wbodrow okrene glavu kako bi ga pogledao, no Justin je i dalje
stajao oslonjen o vrata, s rukama spojenim iza leđa.
"Tko ti je rekao da zataškaš priču, Sandy?" pitao je Justin.
"Pellegrin, a tko drugi? 'Spali to, Sandy! Spali sve primjerke!' Zapovijed s
vrha. Inače bih sačuvao jedan primjerak. Ovako sam i taj morao spaliti. Nije
dugo trajalo." Smrkne, opirući se porivu da opet zaplače. "Ja sam dobar
dečko, znaš. Sigurnosno svjestan. Nisam imao povjerenja u čistačice. Odnio
sam spis u kotlovnicu i spalio ga vlastitim rukama. Ubacio ga u kotao. Dobro
sam obučen. Bio sam jedan od najboljih u razredu."
"Je li Porter znao što si učinio?"
"Na neki način. Napola. Nije mu se to sviđalo. Ne voli Bernarda. Među njima
je otvoreni rat. Otvoren prema mjerilima Ministarstva, u svakom slučaju.
Porter je stalno šalio: Pellegrina ti podnesi. Tad je to zvučalo duhovito."
Izgleda da i dalje zvuči duhovito, jer se Sandy pokušao grubo nasmijati, no
samo je izazvao novu provalu suza.
"Je li Pellegrin rekao zašto to treba skriti, zapravo spaliti? Spaliti sve
primjerke."
"Isuse!" prošapće Sandy.
Dugi muk, za kojega Sandy kao daje sama sebe hipnotizirao uz pomoć svijeće.
"Stoje?" upita napokon Justin.
"Tvoj glas, stari moj, samo to. Odrastao je." Sandy si prođe rukom preko usta,
pa promotri vrhove prstiju da vidi ima li tragova. "Ti si navodno već bio
dosegnuo svoj vrhunac."
Justin ponovi pitanje, preoblikovavši ga kako se čini kad se obraća strancu ili
djetetu: "Jesi li htio pitati Pellegrina zašto treba uništiti dokument?"
"Iz dvaju razloga, prema Bernardu. Prije svega, radilo se o zaštiti britanskih
interesa. Moramo štititi svoje."
"Jesi li mu ti vjerovao?" upita Justin. Opet je morao čekati dok Wbodrow ne
zaustavi novu provalu suza.
"Vjerovao sam o ThreeBees. Naravno da jesam. Perjanica britanskoga
poduzetništva u Africi. Krunski dragulj. Curtiss je prirastao srcu afričkim
čelnicima, jer dijeli mito lijevo, desno i u sredini, pa je za našu zemlju
dragocjeno nacionalno dobro. Uz to je kuhan i pečen s pola britanske vlade,
što mu također ne škodi."
"A što je drugi razlog?"
"KVH. Dečki iz Basela daju signale da će napraviti veliku kemijsku tvornicu u
Južnom Wallesu. Drugu u Cornvvallu tri godine nakon toga. Treću u Sjevernoj
Irskoj. Donijet će napredak u naše pasivne krajeve i obogatiti ih. Ali ako
istrčimo pred rudo u vezi s Dypraxom, onda neće."
"Istrčimo pred rudo?"
"Lijek je još bio u pokusnoj fazi. Teoretski je još u njoj. Ako je otrovala
nekoliko ljudi koji bi ionako umrli, u čemu je veliki problem? Lijek nije dobio
uporabnu dozvolu u Ujedinjenom Kraljevstvu, pa to onda nije pitanje, zar ne?"
Opet je postao okrutan. Govorio je kolegi profesionalnom diplomatu. "Mislim,
zaboga, Justine! Lijekove se mora na nekome ispitati, je li tako? Mislim, koga
ćeš izabrati, Bože sveti? Poslijediplomce ekonomije na Harvardu?" Zbunivši
se što Justin nije odmah prihvatio njegovu sjajnu argumentaciju, pokuša s
druge strane. "Mislim, čovječe... Naše Ministarstvo vanjskih poslova se ne
bavi prosuđivanjem sigurnosti uvoznih lijekova u Keniji. Navodno trebamo
podmazivati kotačiće britanske industrije, a ne trčati svima govoriti kako
britanska tvrtka u Keniji truje svoje kupce. Znaš kakva je igra. Ne plaćaju nas
da budemo sentimentalni. Lijek nije ubio nikoga tko ne bi ionako umro.
Pogledaj samo stopu smrtnosti u ovoj zemlji. Mrtve u Keniji ne možeš ni
izbrojiti!"
Justinu je trebalo trenutak-dva promišljanja o ovim argumentima prije nego je
nastavio: "Ali ti si bio sentimentalan, San-dy. Ti sije volio. Sjećaš se? Kako si
mogao baciti njezino izvješće u peć kad si bio zaljubljen u nju?" Nije uspio a
da ne podiže glas sve više i više. "Kako si joj mogao lagati kad ti je
vjerovala!?"
"Bernard je rekao da je se mora zaustaviti," promrmlja Woo-drow, pogledavši
ispod okaje li Justin i dalje na svom sigurnom mjestu uz vrata.
"O, da: dobro sije zaustavio!"
"Isuse Kriste, Quayle!" prošapće Sandy. "Ne tako. Nisam ja. To su drugi ljudi.
Ne iz mog svijeta, niti iz tvojeg."
Justina je vjerojatno uzbunio vlastiti ispad, jer kad je opet progovorio, govorio
je civiliziranim tonom razočarana kolege.
"Kako sije mogao zaustaviti, kako to ti zoveš, kad sije obožavao, Sandy? Pisao
si joj daje ona tvoj spas od svega ovoga..." Zaboravivši gdje je na trenutak,
širokom je gestom obuhvatio ne sumorni zatvor Woodrowljeva donjega kata,
nego krdo za krdom izrezbarenih životinja, poredanih na staklenim policama.
"Bila je tvoj spas od svega, tvoj put u slobodu i sreću, ili si joj barem tako
rekao. Zašto se nisi zauzeo za njezinu stvar?"
"Oprosti," prošapće Sandy još tiše, pa obori pogled kad se Justin premjestio u
drugi položaj.
"Što si zapravo spalio? Zastoje spis bio takva prijetnja tebi i Bernardu
Pellegrinu?" "Bio je to ultimatum." "Kome?"
"Britanskoj vladi."
"Tessa je davala ultimatum britanskoj vladi?" "Tražila je djelovanje, inače...
Bila je vezana uz nas. Uz tebe. Odanošću. Bila je britanska diplomatska
supruga i odlučna djelovati na britanski diplomatski način. 'Lakši je put
zaobići Sustav i izaći u javnost. Teži je put natjerati Sustav da proradi. Ja
dajem prednost težem putu.' Tako je rekla. Naivno je vjerovala da su Britanci
pošteniji od ostalih, da u našoj državnoj upravi ima više vrline nego u bilo
kojoj drugoj na svijetu. To je nešto što joj je njezin otac utuvio u glavu. Rekla
je da se Blum složio kako Britanci mogu time raspolagati, ali da igraju
pošteno. Ako je britanski udio u svemu tome tako velik, onda neka vlada
razgovara s ThreeBees i KVH. Nisu željeli sukob ni skandal. Samo da se lijek
povuče s tržišta dok ne bude zaista spreman za uporabu. Ako ga pak ne
povuku..."
"Je li postavila vremenski rok?"
"Prihvaćala je da će biti različit u različitim područjima: Južnoj Americi,
Srednjem istoku, Rusiji, Indiji. No najviše se skrbila za Afriku. Željela je u
roku od tri mjeseca imati u rukama dokaz o povlačenju lijeka s tržišta. Inače,
govno će pasti na ventilator. Nije to rekla tim riječima, ali to je mislila." "I ti
si to poslao u London?" "Da."
"Što je London učinio?" "Pellegrin je učinio." "Što je učinio?"
"Rekao daje to hrpa naivnog sranja. Rekao je da može lijepo poći k vragu
budu li mu politiku određivala preobraćena britanska diplomatska supruga i
njezin crni ljubavnik. Onda je odletio u Basel i tamo ručao s momcima iz
KVH. Pitao ih je bi li možda mogli privremeno obustaviti distribuciju lijeka.
Rekli su mu da to nije moguće, da nema lagana ni neprimjetna načina
za povlačenje takva lijeka s tržišta. Dioničarima se to ne bi svidjelo. Ne da
dioničare itko išta pita, ali da pita, oni se ne bi složili. A ne bi ni uprava.
Lijekovi nisu kuharski recepti. Ne može se ono: dodaj malo ovoga, oduzmi
malo onoga, pokušaj opet. Može se jedino mijenjati doziranje. Ako se žele
veće promjene, mora se ići na sam početak; tako su mu rekli. Zatim su mu
priprijetili da će odustati od velikih ulaganja u Britaniji i neće smanjiti broj
nezaposlenih kod nas."
"Što je bilo s ThreeBees?"
"To je druga priča. Kavijar i šampanjac na letu gulfstreamom Kennvja K-a.
Bernard i Kenny su se složili da će se u Africi dići kuka i motika ako se
pročuje da ThreeBees truje ljude. Jedino što se može učiniti jest ostati čvrst
dok znanstvenici KVH ne usavrše formulu i fino ugode doziranje. Pred
Bernardom je samo još nekoliko godina službe. Unaprijed se veseli pomisli na
mjesto u upravi ThreeBees koje ga čeka. I u KVh, ako ga budu htjeli. Zašto ne
bi bio dvostruki direktor, ako može?"
"Koje je dokaze KVH osporavao?"
Pitanje kao daje poslalo bolnu drhtavicu u cijelo Sandvjevo tijelo. Ustao je,
uhvatio se objema rukama za glavu i počeo žestoko masirati vlasište vrhovima
prstiju. Nagne se naprijed, još držeći glavu u rukama, i prošapće: "Isuse!"
"Pokušaj vodom," predloži Justin i povede ga hodnikom do umivaonika. Stajao
je nad njim gotovo isto onako kako je stajao u mrtvačnici dok je povraćao.
Woodrow je držao ruke pod mlazom vode iz slavine i pljuskao si vodu u lice.
Vrativši se u stolac, Sandy promrmlja: "Bilo je puno dokaza. Blum i Tessa su
iz sela išli u bolnicu, prikupljali podatke, razgovarali s pacijentima,
roditeljima, rodbinom. Curtiss im je ušao u trag i organizirao prikrivanje.
Njegov Crick je to obavio. No Tessa i Blum su i to slijedili i bilježili. Vratili
su se potražiti ljude s kojima su razgovarali. Nisu ih mogli pronaći. U svim su
izvješćima naveli kako ThreeBees ne samo što ubijaju ljude, nego nakon toga
prikrivaju dokaze. 'Ovaj je svjedok nestao. Ovaj je svjedok optužen za
kažnjivo djelo. Iz ovoga su sela iseljeni stanovnici.' Napravila je vraški dobar
posao. Trebao bi biti ponosan na nju."
"Pojavljuje li se neka Vanza u izvješću?"
"O, da; Vanza je zvijezda. No ušutkali su i njezinog brata."
"Kako?"
"Uhitili su ga. Pa ga natjerali na 'dobrovoljno' priznanje. Prošlog je tjedna
izveden pred sud. Dobio je deset godina za napad na bijelog turista u
Nacionalnom parku 'Tsavo'. Bijeli turist nije posvjedočio protiv njega, ali ga
je hrpaftvrlo uplašenih Kenijaca vidjela kako je to učinio. Sudac je dodao i
prisilni rad i dvadeset udaraca štapom, da sve bude na svom mjestu."
Justin sklopi oči. Ugleda zgrčeno Kiokovo lice dok je čučao na podu pokraj
sestre. Osjeti na dlanu Kiokovu ruku koja je stiskala njegovu na Tessinu
pogrebu.
"I ti nakon svega nisi osjetio potrebu - kad si prvi put pročitao izvješće i znao
da je točno, kako pretpostavljam - nisi osjetio potrebu išta prenijeti kenijskim
vlastima?"
Opet ga obuzme goropadnost. "Za Boga miloga, Quayle! Kad si ti obukao
najbolje odijelo i odšetao se u centralu Plavih momaka, pa ih tamo optužio da
organizirano prikrivaju zlodjela i dobivaju za to šilinge od Kennvja K-a? Tako
se ne stječu prijatelji ni utjecaj u sunčanom Nairobiju."
Justin korakne k njemu, pa se zaustavi i vrati na staro mjesto, zadržavši
udaljenost što sije sam propisao. "Postojali su i klinički dokazi,
pretpostavljam."
"Ne razumijem?"
"Pitam te za kliničke dokaze u memorandumu što su ga napisali Arnold Blum i
Tessa Quayle, koji je uništen na zahtjev Bernarda Pellegrina. A uništio si ga
TIH! Bernard Pellegrin je ipak dao KVH kopiju! No to su riješili uz ručak!"
Odjek Justinova glasa odzvanjao je u staklenim policama. Sandy pričeka dok
odzvoni.
"Kliničkim se dokazima bavio Blum. To je bilo u dodatku. Ona je to stavila u
dodatak. Učinila je to na tvoj način. Ti voliš dodatke uz glavni spis. Volio si to.
I ona."
"Što pokazuju klinički nalazi?"
"To su povijesti bolesti, prikazi pojedinih slučajeva. Ima ih trideset sedam.
Imena, adrese, terapija, mjesto i vrijeme smrti i pokopa. Svaki put isti
simptomi. Pospanost, sljepoća, krvarenje, otkazivanje jetre, bingo!"
"Bingo znači smrt?"
"Tako nekako. Moglo bi se reći. Valjda. Zapravo, da."
"I KVH je osporavao nalaze?"
"Da, kao neznanstvene, induktivne, pristrane, tendenciozne... emotivno
obojene. To još nisam čuo prije toga. 'Emotivno obojene'. Znači nešto kao:
'previše ti je stalo do ljudi a da bi ti se moglo vjerovati.' Ja sam suprotnost
tome. Ja sam emotivno neobojen, emotivno bezbojan. Bez emocija. Što manje
osjećaš, jače se de-reš. Puniš veću prazninu, veću rupu. Ne ti. Ja."
"Tko je Lorbeer?"
"Njezin glavni protivnik."
"Zašto?"
"On je bio glavni pokretač za taj lijek. Borio se za njega. Nagovorio je KVH
da ga razvije i ThreeBees da se prihvati distribucije. Najveća svinja u
njezinom izvještaju."
"Je li rekla da ju je Lorbeer izdao?"
"Zašto bi to rekla? Svi smo je izdali," reče Sandy; nije više mogao zadržati
suze. Zajeca. "A ti? Sjedio si na guzici i uzgajao cvijeće dok je ona krenula
biti mučenica."
"Gdje je sad Lorbeer?"
"Nemam pojma. Nitko nema pojma. Vidio je odakle vjetar puše, pa se skrio.
ThreeBees ga je jedno vrijeme tražio, pa su se umorili. Tessa i Blum su ga
također tražili. Našli su Lorbeera i učinili ga krunskim svjedokom optužbe."
"Emrichica?"
"Jedna od izumitelja lijeka. Došla je jednom ovamo. Pokušala je ishoditi od
KVH povlačenje lijeka s tržišta. Riješili su je se."
"Kovacsica?"
"Treća članica bande. KVH je potpuno posjeduje. Drolja, izgleda. Nikad je
nisam vidio. Lorbeera sam, mislim, jednom vidio. Krupan, debeli Bur.
Izbuljenih očiju. Crvenokos."
Poskoči od užasa. Justin mu je prišao i stajao mu je uz rame. Spustio je pred
njega list papira i nudi mu kemijsku olovku gornjim krajem prema njemu,
onako kako pristojni ljudi jedan drugom dodaju stvari.
"To je dozvola za putovanje. Jedna od tvojih," objasni Justin. Pročita
Woodrowu tekst naglas: '"Putnik je britanski podanik koji djeluje u suradnji i
pod zaštitom Visokog povjerenstva Ujedinjenoga Kraljevstva u Nairobiju.'
Potpiši!"
Woodrow zaškilji, okrećući papir prema svijeći. "Peter Paul Atkisnon. Tko ti
je to, k vragu?"
"Ono što kaže obrazac. Britanski novinar. Radi za Tele-graph. Ako bilo tko
nazove Visoko povjerenstvo radi provjere, reci da je s njime sve u redu i da je
on ugledan novinar. Zapamtit ćeš to?"
"Za kojeg vraga ide u Loki? To je šupak svijeta. Ghita je tamo išla. Na obrascu
treba i fotka."
"Bit će." Woodrow potpiše, Justin presavije papir, stavi ga u džep i ukočeno se
vrati na svoje mjesto pokraj vrata. Niz tajvan-skih satova-kukavica navijesti
jedan sat po ponoći.
Mustafa je čekao na pločniku dok se Juštin dovozio Ghitinim autićem. Zacijelo
je osluškivao kad će čuti zvuk motora. Woo-drow nije bio svjestan da je
vraćen pred svoju kuću; sjedio je ruku sklopljenih u krilu i buljio u prazno kroz
vjetrobran dok se Justin naginjao preko njega i govorio Mustafi kroz otvoren
suvozački prozor. Govorio je engleski, ubacujući onih nekoliko riječi svahilija
što ih zna.
"Gospodinu Woodrowu nije dobro, Mustafa. Izveo si ga na svježi zrak jer mu
je bilo zlo. Treba ići u svoju spavaću sobu i leći dok ne dođe gospođa
Woodrow, koja će se pobrinuti za njega. Molim te, reci gospođici Ghiti da ja
idem."
Woodrow krene izaći iz auta, pa se okrene Justinu. "Nećeš ono izbrbljati
Gloriji, stari, je 1' da? Ništa nemaš dobiti od toga. Sad si ionako već sve čuo.
Znaš, ona nije tako istančana kao mi. Ipak smo mi stari kolege i tako. Dobro?"
Poput čovjeka koji pomiče gomilu nečega što mu je odvratno, ali to pokušava
ne pokazati, Mustafa izvuče Woodrowa iz automobila i otprati ga do ulaza u
njegovu kuću. Justin bijaše opet odjenuo jaknu i nabio kapu. Iz šatora su
probijale zrake obojena svjetla. Sastav je neumorno svirao rap. Sjedeći i dalje
u autu, Justin pogleda nalijevo; učini mu se kako je vidio sjenu visoka čovjeka
kako stoji ispred grma rododendrona; no kad je bolje pogledao, nestalo ga je.
Ipak je i dalje tražio pogledom - prvo grmlje, zatim parkirane aute na obje
strane ulice. Začuvši mekane korake, vidje Ghitu sa šalom omotanim oko
ramena, s plesnim cipelama u jednoj ruci i baterijom u drugoj. Uvukla se na
suvozačko sjedalo dok je Justin već palio motor.
"Pitaju se gdje je," reče ona.
"Je li tamo bio Donohue?"
"Ne bih rekla. Zapravo, nisam sigurna. Ja ga nisam vidjela."
Htjela gaje nešto upitati, ali je odustala.
Vozio je polako, vireći u parkirane aute, često pogledavajući u vanjski
retrovizor. Prošao je pokraj svoje kuće, ali jedva daju je i udostojao
pogledom. Žut pas se zaleti prema autu, nastojeći zagristi gumu. Auto
zaglavinja; Justin je gledao u retrovizor i tiho opsovao. Rupe na cesti izgledale
su poput crnih jezera pri svjetlu farova. Ghita pogleda kroz stražnji prozor.
Potpuni mrak.
"Gledaj naprijed!" zapovjedi joj on. "Bojim se da ću se izgubiti. Govori mi
gdje da skrenem!"
Sad je vozio brže, izbjegavajući veće rupe; auto je poskakivao na uzvišenim
dijelovima kolnika; Justin se vraćao na sredinu ceste kad god ne bi vjerovao
rubovima. Ghita je mrmljala: ovdje lijevo, opet lijevo, dolazi velika rupa. On
iznenada uspori; pretek-nu ih jedna kola, pa druga.
"Prepoznaješ li koga?" pitao je on.
"Ne."
Došli su na aveniju s drvoredima. Olupani natpis DRAGOVOLJNA POMOĆ
prepriječi im put. Iza njega se krila skupina mršavih mladića s motkama i
tačkama bez kotača.
"Jesu li uvijek ovdje?"
"Danju i noću," reče Ghita. "Uzimaju kamenje iz rupe i prenose ga u drugu.
Tako im posao nikad ne završava."
Pritisne nožnu kočnicu. Vozilo se polako zaustavi, tik pred natpisnom pločom.
Momci se okupe oko auta, pljeskajući dlanovima po krovu. Justin spusti
prozorsko staklo; baterijska svjetiljka osvijetli unutrašnjost auta. Zatim se
pojavi brzooka, nasmiješena glava njihova glasnogovornika. Imao je najviše
šesnaest godina.
"Dobra večer, bvana*, zapjevucka on ceremonijalnim tonom. "Ja sam gospodin
Simba."
"Dobra večer, gospodine Simba," odgovori Justin.
"Želite li pridonijeti izgradnji ove dobre ceste koju gradimo?"
Justin mu kroz prozor pruži novčanicu od stotinu šilinga. Mladić trijumfalno
odskakuće, mašući novčanicom iznad glave, dok su ostali pljeskali.
"Kolika je uobičajena tarifa?" upita Justin Ghitu pošto su se odvezli dalje.
"Nekih deset šilinga."
Prestigne ih još jedan automobil. Justin je intenzivno piljio u ljude u njemu, no
čini se da nije našao stoje tražio. Ušli su u gradsko središte. Rasvijetljene
trgovine, kafići, puni pločnici. Matu-tu autobusi iz kojih trešti glazba. Nalijevo
od njih začuje se lomljava lima, zatim trubljenje automobilskih sirena i vika.
Ghita ga je i dalje navodila: ovdje desno, pa kroz onaj ulaz sad. Justin se
autom pope rampom u poluraspadnuto dvorište četvrtaste trokatnice. Pri slabu
svjetlu pročita natpis na ogradnom zidu: DOĐI, ISUS TE ZOVE. DOĐI
ODMAH!
"Ovo je crkva?"
"Tu su adventisti sedmoga dana imali zubnu ambulantu. Sada je pretvorena u
stanove," odgovori Ghita.
Parkiralište je komad nepopločana dvorišta okružen bodljikavom žicom. Da je
bila sama, nikad se ne bi usudila ovamo
* "Gospodin, gospodar" na svahiliju i svuda u crnoj Africi. 366
dovesti. Parkirao je i izašao iz auta, ispraživši ruku da mu da ključ. Zastao je
čekajući.
"Koga očekuješ?" upita ga šaptom.
Povela ga je pokraj skupine nasmiješene djece do ulaza, pa uza stube do
hodnika. Rukopisna obavijest: DIZALO NE RADI. Prijeđoše hodnik do sivog
stubišta, osvijetljena žaruljama od malo vata. Justin se penjao uz nju dok nisu
stigli na najviši kat, koji je bio u mraku. Izvadivši vlastitu baterijsku svjetiljku,
Justin im osvijetli put. Kroz zatvorena je vrata dopirala azijska glazba i mirisi
orijentalne hrane. Dodavši joj svjetiljku, Justin se vrati do vrha stubišta, dok je
ona otključala prvo pomičnu rešetku, a onda sve tri brave. Ušavši u stan,
začuje zvonjavu telefona. Okrenu se da vidi gdje je Justin; stajao je uz nju.
"Ghita, mila, zdravol" pozdravi je ugodan muški glas koji nije odmah
prepoznala. "Večeras si prekrasno izgledala! Ovdje Tim Donohue. Pitam se bih
li mogao navratiti na trenutak, da popijemo šalicu kave udvoje pod
zvijezdama."
Ghitin je stan malen; ima samo tri sobe, koje su sve gledaju prema istom
polusrušenom skladištu na istoj prometnoj ulici s polomljenim neonskim
reklamama, automobilima koji trube i dosadnim prosjacima što se ne miču dok
ih vozila gotovo ne pregaze. Prozor s rešetkama gleda na vanjsko željezno
stubište koji je trebao biti požarni izlaz, no stanari su u samoobrani otpilili
najdonji dio. No gornji su dijelovi još na svom mjestu, pa se Ghita toplih
večeri lako penjala na krov, gdje bi se smjestila na drvenoj oplati
vodospreme, gdje bi učila za prijamni ispit za državnu službenicu u Službi
vanjskih poslova, što ga je odlučila ponovno polagati iduće godine; slušala bi
čegrtanje njezinih Azi-jaca gore-dolje po zgradi, dijeleći s njima njihovu
glazbu, njihove svađe i djecu, pa bi gotovo pomišljala kako je svoja među
svojima.
Ta bi iluzija brzo iščezla - čim bi se provezla kroz čelični kolni ulaz Visokoga
povjerenstva i stavila na sebe svoju drugu kožu. No ravni krov s mačkama,
kokošinjcem, rubljem na sušilu i antenama bio je jedno od rijetkih mjesta na
kojima se osjećala ugodno i opušteno; zato se možda i nije previše iznenadila
kad je Donohue predložio da uživaju u šalici,kave pod zvijezdama. Kako je
znao da njezina zgrada ima krovnu terasu, ostalo joj je skriveno, jer on nikad
prije - koliko je ona znala - nije nogom kročio u njezin stan. A ipak zna. Dok
ga je umorni Justin promatrao, Donohue prijeđe prag i, s prstdm na ustima,
provuče svoje uglato tijelo kroz prozor na odmorište željeznoga požarnog
stubišta, pa im maline neka ga slijede. Justin pođe prvi. Do kad im se Ghita
pridružila, noseći poslužavnik s kavom, Donohue se bijaše već udobno
smjestio zguren na sanduku, visoko podignutih koljena. No Justin se nigdje nije
mogao skrasiti. U jednom trenutku bi se protegnuo kao ugrožen stražar na
svjetlu neonskih reklama preko puta, u drugom bi čučnuo uz Ghitu pognute
glave, poput čovjeka što prstom crta po pijesku.
"Kako si prošao kroz bojne crte, stari?" upita Donohue, nadglasavajući buku
prometa i pijuckajući kavu. "Priča se da si neki dan još bio u Saskatchevvanu."
"Paket-aranžman za safari."
"Preko Londona?"
"Ne, preko Amsterdama."
"Velika skupina?"
"Najveća koju sam mogao pronaći."
"Kao Quayle?"
"Manje-više."
"Gdje si iskočio?"
"U Nairobiju. Čim smo prošli carinu i graničnu policiju."
"Pametan momak! Pogrešno sam te bio procijenio. Mislio sam da ćeš putovati
kopnom. Ući iz Tanzanije, ili tako nešto."
"Nije dopustio da ga dočekam u zračnoj luci," upadne Ghita zaštitnički.
"Stigao je ovamo taksijem, po mraku."
"Što hoćeš?" upita Justin brutalno, iz drukčijeg mraka.
"Miran život, stari moj, ako nemaš ništa protiv. Ja sam već stariji čovjek. Ne
želim više skandala. Ne želim podizati kamenje da vidim što je s donje strane.
Neću imati posla s dečkima koji istežu vratove ne bi li pronašli ono čega tu
više nema."
Njegov se mršavi lik okrene Ghiti i upita je: "Zašto si ti išla u Loki, mila?"
"Išla je zbog mene," upadne Justin prije nego je Ghita mogla i promisliti o
odgovoru.
"Tako, znači," reče Donohue, odobravajuće kimajući glavom. "I zbog pokojne
Tesse, zacijelo. Ghita je sjajna cura." Onda opet Ghiti, malo jače: "A našla si
što si tražila, mila? Zadatak obavljen? Sigurno jest."
Opet Justin, još brže no maloprije: "Ja sam je zamolio da tamo istraži što je
Tessa radila zadnjih nekoliko dana. Da provjeri jesu li zaista radili ono što su
rekli da idu raditi: pohađati seminar o emancipaciji žena. Jesu."
"Ti se slažeš s ovakvim opisom događaja, mila?" počne Do-nohue opet
ispitivati Ghitu.
"Da."
"Dobro, dakle," primijeti Donohue i srkne još malo kave. "Hoćemo li mi
otvoreno razgovarati?" upita on Justina.
"Mislio sam da već tako razgovaramo."
"O tvojim planovima."
"Kojim planovima?"
"E, baš to! Na primjer, ako ti je ikad palo na pamet da nešto prišapneš na uho
Kennvju K. Curtissu, mogu ti reći da ne vrijedi ni pokušavati. To si doznao od
mene besplatno."
"Zašto to?"
"Kao prvo, čekaju te njegovi razbijači. Drugo, on je izvan igre, ako je ikad i
bio pravi igrač. Banke su mu uzele sve igračke. Djelatnost distribucije
lijekova ThreeBees vraća se onamo odakle je i došla: u ruke KVH."
Nikakva reakcija.
"Ono što hoću reći, Justine, jest da i nije neko zadovoljstvo pucati u osobu
koja je već mrtva. Jer ti tražiš zadovoljštinu, je li tako?"
Bez odgovora.
"Što se pak tiče ubojstva tvoje žene, vrlo mi teško pada što ti ovo moram reći.
Kenny K nije umiješan, nije sudjelovao u tom kažnjivom djelu, da se pravnički
izrazim. Ni on ni njegov pajdaš Crick, makar ne sumnjam da bi taj iskoristio
prigodu da mu se pružila. Crick je imao nalog da trajno prati kretanje Arnolda
i Tes-se te o tome izvješćuje KVH. Puno se služio mjesnim pomagačima
Kennvja K-a, prije svega kenijskom policijom, kako bi stalno imao oči i uši na
njima. Ipak, Crick nije kriv ništa više od Kennvja K."
"Koga je Crick izvješćivao?"
"Izvješćivao je telefonsku tajnicu negdje u Luksemburgu; taj je broj sada
isključen. Kako je odatle kobna poruka putovala dalje, to ti i ja vjerojatno
nikad nećemo doznati. Putovala je dalje sve dok nije došla do osjetljivih ušiju
gospode koja su ubila tvoju ženu."
"Marsabit," reče Justin izbliza.
"Upravo tako. Slavni Marsabit dva, u zelenom safari-terencu. Negdje na putu
pridružila su im se četiri Afrikanca, plaćenika, kao što su i sami. Nagrada za
ovaj posao bila je milijun dolara, stoje među njih trebao razdijeliti vođa
akcije, zvan pukovnik El-vis. Jedino što se o njemu pouzdano zna jest da mu
ime nije El-vis i da se nikad nije uzdigao do pukovničkoga čina."
"Je li Crick javio u Luksemburg da su Arnold i Tessa krenuli prema Turkani?"
"To se još ne zna, stari moj."
"Zašto?"
"Zato što Crick to neće reći. Boji se. Ja bih pak volio da se i ti bojiš. Boji se
da bi, bude li davao previše podataka, osobito o izvjesnom svom prijatelju,
njegov jezik mogao naglo izaći iz usta da ustupi mjesto njegovim mudima.
Možda je i u pravu."
"Što hoćeš?" ponovi Justin svoje pitanje, čučnuvši pokraj Do-nohuea i zureći u
njegove potamnjele oči.
"Želim te odgovoriti od onoga što si naumio, dragi moj - što god to bilo. Želim
ti reći da nećeš pronaći ono što tražiš, za čim god tragao. No to ih neće
spriječiti da te ubiju. Raspisana je ucjena na tvoju glavu, čim stupiš nogom na
afričko tlo, a evo te ovdje s obje noge. Svaki plaćenik, svaki vođa bande sanja
da te dobije na ciljnik. Pola milijuna za tvoju glavu, čitav milijun bude li to
izgledalo kao samoubojstvo - to bi oni najradije. Možeš si unajmiti koga god
hoćeš kao zaštitu, neće ti puno pomoći. Ionako ćeš vjerojatno unajmiti iste one
koji se nadaju da će te ubiti."
"Zašto tvoju Službu toliko zanima jesam lija živ ili mrtav?"
"Strogo poslovno, i ne zanima. Osobno, ne bih volio vidjeti lošu stranu kako
pobjeđuje." Duboko udahne. "U vezi s tim, žao mije što ti moram reći daje
Arnold Blum mrtav jednako koliko i dinosauri; mrtav je već tjednima. Dakle,
ako si pošao spasiti Arnolda, opet - nemaš što spašavati."
"Dokaži!" zatraži grubo Justin, dok se Ghita odmaknula od njih, zarila lice
među dlanove i zaplakala.
"Ja sam star, razočaran i umirem. Govorim ti stvari za koje bi me moji šefovi
vrlo rado strijeljali u zoru. To je moj jedini dokaz. Bluma su nasmrt premlatili,
ubacili u terenac i odvezli u pustinju. Tamo nema vode, hrane ni sjene.
Nekoliko su ga dana mučili i ispitivali, nadajući se da će doznati jesu li on ili
Tessa napravili drugi primjerak disketa što su ih pronašli u terencu. Oprosti,
Ghita. Blum im je rekao da nisu napravili kopiju, no zašto bi itko prihvatio 'ne'
kao odgovor? Zato su ga mučili do smrti - za svaki slučaj i zato što uživaju u
mučenju. Zatim su ga ostavili hijenama. I to je istina, bojim se."
"O, dragi Bože!"
To je Ghita promrmljala u dlanove.
"Prema tome, Justine, Bluma možeš prekrižiti na svojem popisu, isto kao i
Kennvja K. Curtissa. Ni jedan ni drugi nisu više vrijedni puta." Neumorno je
nastavljao: "U međuvremenu, čuj ovo. Porter Coleridge se bori za tebe u
Londonu. To nije samo državna tajna. To je 'progutaj papir prije nego ga
pročitaš'."
Justin je nestao Ghiti s vidika. Pretraži tamu i nađe ga blizu sebe.
"Porter traži da se slučaj Tessina umorstva vrati detektivima koji su vodili
istragu na početku, a da se Gridlevjeva glava položi na isti srebrni pladanj kao
i Pellegrinova. Želi višestranačko parlamentarno istražno povjerenstvo koje će
istražiti veze između KVH, Curtissa i britanske vlade. Dok još može, kopa tlo
pod slabim nogama Sandvja Woodrowa. Hoće da lijek procijeni ekipa
neovisnih stručnjaka, ako još takvih ima negdje na svijetu. Otkrio je nešto što
se zove Etički odbor za ispitivanje lijekova pri Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji i to bi moglo poslužiti toj svrsi. Ako sad odeš kući, možda bi ti
mogao biti jezičac na vagi, koji će prevagnuti. Eto, zato sam došao," reče on,
došavši do sretna kraja pa, iskapivši kavu do kraja, ustane. "Potajno izvođenje
ljudi iz zemlje je jedna od rijetkih stvari što ih još znamo dobro raditi, Justine.
Dakle, ako bi radije da te prokrijumčarimo iz Kenije u tavi nego da opet
izazivaš sudbinu na zračnoj luci Kenvatta... a da ne spomenem Moijeve i sve
ostale promatrače na svakom koraku, onda samo namignimo našoj dragoj
domaćici Ghiti."
"Vrlo ljubazno od tebe," reče Justin.
"Baš sam se i bojao da ćeš to reći. Laku noć, Justine. Laku noć, Ghita."
Ghita je ležala na postelji. Zurila je u strop, ne znajući bi li plakala ili molila.
I prije je pretpostavljala kako je Blum mrtav, ali stravičnost njegove smrti
prelazila je njezine najgore strahove. Poželi se vratiti u jednostavnost svog
internata, vratiti vjeru da je volja Božja što čovjek leti tako visoko i pada tako
nisko. S druge strane zida, Justin je sjedio za radnim stolom i pisao perom, jer
je tako volio, makar mu je Ghita ponudila svoje prijenosno računalo.
Zrakoplov za Loki polijeće s Wilsona u sedam, što znači da će otići za jedan
sat. Voljela bi nastaviti put s njim, no znala je da ga nitko neće i ne može
pratiti. Ponudila mu je da ga odveze, no on će radije poći taksijem od hotela
"Serena".
"Ghita?"
Pokucao je na vrata. Ona se javi: "Naprijed!" prenuvši se iz nemirna drijemeža
u koji tek što je pala, te skoči na noge.
"Molim te, Ghita, bi li mi mogla poslati ovo pismo?" zamoli je Justin pristojno
kao i uvijek, dodajući joj debelu omotnicu adresiranu na žensko ime u Milanu.
"To mi nije cura, ako te zanima. Ona je teta mog odvjetnika..." - nasmiješi se,
tako rijetka stvar od Tessine smrti - "a ovo je pismo za Portera Coleridgea,
adresirano na njegov klub. Nemoj slati diplomatskom poštom ni nekom
kurirskom službom. Obična kenijska pošta dovoljno je sigurna. Neizmjerno ti
hvala za svu tvoju pomoć."
U tom se trenutku više nije mogla suzdržati, nego ga snažno zagrli pripivši se
uz njega. Držala gaje kao sam život, sve dok se nije oslobodio njezina stiska.

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

Kapetan McKenzie i njegov kopilot Edsard sjede u pilotskoj kabini buffala, tj.
na povišenoj platformi na prednjem kraju trupa letjelice, bez vrata koja bi
štitila posadu od tereta; ili, uostalom, teret od posade. A odmah ispod
platforme nalazi se ružičasti vik-torijanski naslonjač, onakav u kakvom se djed
odmara i grije pred kaminom, što ga je neka dobra duša pribavila i prikovala
mu noge za pod zrakoplova. U njemu sjedi Justin sa slušalicama na ušima i
najlonskim vrpcama oko trbuha, kao na dječjoj hodalici; kroz slušalice prima
mudrost kapetana McKenzieja i Edsarda; s vremena na vrijeme skida slušalice
kako bi poslušao pitanja što mu ih upućuje Jamie, bijela djevojka iz Zimba-
bvea, koja se udobno smjestila među brdom zavezanih smeđih kutija. Justin joj
je pokušao ponuditi naslonjač, ali ga je je McKenzie zaustavio čvrstom
naredbom: "Ovdje vi sjedite." Na repu trupa šest Sudanki u plemenskim
haljama čuče u različitim raspoloženjima: od stoičkog podnošenja do golog
užasa. Jedna od njih povraća u plastičnu kantu što je drže pri ruci za tu svrhu.
Mozaične ploče, sjajno sive, pokrivaju strop zrakoplova. Iz stropa viri debeo
električni kabel, iz njega opet nekoliko šarenih žica, s metalnim krajevima,
koje se njišu od tutnjave motora. Trup zrakoplova stenje i cvili kao stari
čelični konj izvučen odnekud za još jedan rat. Nema znaka da bi postojala
klimatizacija ili padobrani. Nabubrjeli crveni križ na zidu označava gdje je
pribor za prvu pomoć. Ispod njih red limenih kanistara s natpisom KE-ROZIN,
povezanih skupa špagom. Ovo je put kojim su išli Tessa i Arnold; pilotira isti
čovjek koji je i njih vozio. To je njihov posljednji put prije zadnjeg puta.
"Vi ste, dakle, Ghitin prijatelj," primijeti McKenzie kad je Šarah iz Sudana
dovela Justina u njegov tukul u Lokiju i ostavila ih da nasamo razgovaraju.
"Da."
"Šarah mi je rekla kako ste imali propusnicu koju vam je izdao južnosudanski
ured u Nairobiju, ali ste je zametnuli. Je li to točno?"
"Jest."
"Bi li vas smetalo da malo pogledam vašu putovnicu?"
"Ne, nimalo." Justin mu pruži Atkinsonovu putovnicu.
"Čime se bavite, gospodine Atkinson?"
"Ja sam novinar. Radim za londonski Telegraph. Pišem o UN-ovoj operaciji
'Život za Sudan'."
"To je zaista šteta, sad kad operacija treba sav publicitet što ga može dobiti.
Da, glupo bi bilo da vam komad papira stoji na putu. Znate li gdje ste ga
izgubili?"
"Bojim se da ne znam."
"Danas vozimo najviše pakete sojina ulja. Uz nekoliko omota za dečke i cure
na terenu. Uglavno, normalna tura, ako vas zanima."
"Zanima me."
"Bi li vam smetalo sjediti sat-dva na podu džipa pod hrpom pokrivača?"
"Ni najmanje."
"Onda mislim da možemo surađivati, gospodine Atkinson."
Od toga trenutka nadalje McKenzie se kao pijan plota držao Justinova
izmišljenog identiteta. U zrakoplovu mu je opisivao - kako i treba činiti
novinaru - kako funkcionira ono što je s ponosom nazvao najskupljom
operacijom protiv gladi u povijesti ljudskoga roda. Njegove su informacije
dolazile kao metalni zvukovi koji se nisu uvijek razaznavali do buke motora.
"Gospodine Atkinson, u južnom Sudanu imamo ljude na vi-sokokaloričnoj
prehrani, srednje kaloričnoj, niskokaloričnoj i na kraju - nasmrt izgladnjele.
Zadatak je ljudi u Lokiju mjeriti koliki je manjak. Svaka tona hrane što je
izbacimo iz zrakoplova stoji UN tisuću tristo američkih dolara. U građanskim
ratovima bogati umiru prvi. To je zato što se ne znaju prilagoditi kad netko
ukrade njihovu stoku. Siromašni ostaju manje-više kakvi su i bili. Kako bi
neka skupina preživjela, mora imati sigurno tlo gdje će sijati i saditi. Nažalost,
ovdje baš i nema puno obradive, a sigurne zemlje. Idem li prebrzo za vas?"
"Ne, izvrsno pričate. Hvala."
"Dakle, Loki mora procijeniti i izmjeriti gdje će se pojaviti manjak hrane.
Sada smo na rubu novog velikog manjka. No mora se paziti na pravo vrijeme.
Ako izbacite hranu u doba žetve, miješate im se u gospodarstvo. Izbacite li je
pak prekasno, oni već skapavaju od gladi. Usput, dostavljati se može jedino
ovako, iz zraka. Kod prijevoza hrane cestom, teret bude ukraden; često to učini
sam vozač."
"Tako je. Svhaćam. Da."
"Zar nećete nešto zabilježiti?"
Drugim riječima: ako si već novinar, onda se tako i ponašaj. Justin izvadi i
otvori bilježnicu i uzme penkalu; Edsard nastavi predavanje. Njegova je tema
sigurnost.
"Imamo četiri razine sigurnosti u prehrambenim postajama, gospodine
Atkinson. Četvrta razina znači: prekini i vrati se u bazu. Treća razina - vrlo
opasno; druga - opasno. Prve razine, dakle sigurno - toga nema u južnom
Sudanu. Jasno?"
"Jasno. Razumio."
Nastavlja opet McKenzie. "Kad stignete u prehrambenu postaju, njezin voditelj
vam kaže koja je danas sigurnosna razina. Ako je uzbuna, morate činiti što vam
on kaže. Postaja koju danas posjećujemo službeno je pod nadzorom postrojbi
generala Garan-ga, čiji su vam ljudi dali propusnicu koju ste izgubili. Ali
stalno je napadaju sjevernjačke - vladine snage, kao i suparnička plemena s
juga. Nemojte misliti daje to samo rat Sjevera i Juga, muslimana i kršćana.
Plemenski se savezi često mijenjaju i uskoro će se boriti jedni protiv drugih,
isto kao što se tuku protiv muslimana. Pratite me?"
"Potpuno."
"Sudan kao država u osnovi je izmišljotina kolonijalnih kartografa. Na jugu
imate Afriku, zelena polja, naftu, animiste i kršćane. Na sjeveru imate Arabiju,
pijesak i hrpu islamskih ekstremista koji uvode šerijatsko pravo. Znate li što je
to?"
"Manje-više," odgovara Justin, koji je u predživotu pisao studije o toj temi.
"Rezultat je da imamo sve potrebne sastojke za gotovo stalnu glad. Što ne
postigne suša, učini građanski rat; i obrnuto. No zakonita je i dalje vlada u
Kartumu. Napokon, što god UN dogovore na jugu, mora plaćati dažbine
Kartumu. Ovdje, dakle, gospodine Atkinson, imamo jedinstven trojni pakt
između Ujedinjenih naroda, dečki u Kartumu i momaka na jugu koji ih
uništavaju. Slijedite me?"
"Idete u kamp sedam!" viče mu bijela Zimbabveanka Jamie u uho, čučeći
zgodno pokraj njega u smeđim traper-kompletu i safari-šeširu, zaokruživši
rukama usta.
Justin kimne.
"U sedmici je sad vruće! Prijateljicu mije tamo zatekla četvrta razina prije
samo nekoliko tjedana! Morala se jedanaest sati provlačiti kroz močvaru, a
onda je još šest sati bez hlača morala čekati daje pokupi zrakoplov!"
"Što joj se dogodilo s hlačama?" viče Justin njoj.
"Morate ih skinuti! Dečki i cure! Grebu! Mokre vruće hlače! Nepodnošljivo!"
Nakon stanke, vrati ruke na njegovo uho. "Kad čujete stoku kako se kreće iz
sela - bježite! Kad ih slijede žene - trčite brže! Jedan je momak tako četrnaest
sati trčao bez vode. Izgubio je četiri kile. Carabino ga je naganjao."
"Carabino?"
"Carabino je bio dobar momak dok nije prešao na stranu sjevernjaka. Onda se
ispričao i vratio nam se. Svima je drago. Nitko ga ne pita gdje je bio i što je
radio. Ovo vam je prvi put?"
Opet kimanje.
"Slušajte! Statistički, prilično ste sigurni. Ne brinite se! A Brandt je zanimljiv
čovjek."
"Koji Brandt?"
"Voditelj u kampu sedam. Sjajan čovjek. Svi ga vole. Lud sto posto! Veliki
vjernik."
"Odakle je on?"
Ona slegne ramenima. "Kaže kako gaje plima nanijela, kao i sve ostale. Nitko
ovdje nema prošlosti. To je manje-više pravilo."
"Koliko je dugo ovdje?" viče Justin. Morao je to ponoviti.
"Nekih šest mjeseci! Šest mjeseci neprekidno na terenu, to je kao čitav život,
vjerujte mi! Ne silazi dolje u Loki čak ni na nekoliko dana odmora!" završi sa
žaljenjem, pa se sruši, iscrpljena od vikanja.
Justin se otkopča i ode do prozora. Ovo je put koji si i ti prošla. Ovo je igra u
kojoj si sudjelovala. Vidim što si i ti vidjela. Ispod njega leži smaragdna
nilska močvara, zamagljena od vrućine i ispresijecana crnim rupama vode
nepravilna oblika. Na višem su tlu obori za stoku, natrpani životinjama.
"Ljudi iz plemena nikad ne govore koliko imaju stoke!" viče mu Jamie na uho,
stojeći uz njega. "Voditelji prehrambenih postaja to trebaju otkriti! Koze i ovce
stavljaju u sredinu obora, krave na van, telad uz njih! Psi su uz krave! Noću
pale kravlju balegu u svojim kućicama! To odbija grabežljivce i grije krave,
ali od toga kašlju k'o ludi! Ponekad u obor stave i žene i djecu!
Djevojčice u Sudanu dobro hrane! Ako su dobro uhranjene, dobiju pri
vjenčanju veću cijenu!" Potapša se po trbuhu, smijući se. "Muškarac može
imati onoliko žena koliko si može priuštiti. Onda izvode onaj svoj nevjerojatni
ples; mislim, zbilja.]" usklikne ona i stavi ruku na usta, prasnuvši opet u
smijeh.
"A vi ste isto voditeljica postaje?"
"Pomoćnica."
"Kako ste dobili taj posao?"
"Pošla sam u pravi disko u Nairobiju. Hoćete čuti zagonetku?"
"Naravno."
"Ovdje izbacujemo žito, je li tako?"
"Tako je."
"To je zbog rata Sjevera i Juga, je li?"
"Nastavite!"
"Velik dio žita što ga bacamo uzgojen je u sjevernom Sudanu. Osim onoga što
nam iz svojega viška dobace američki farmeri. Vidite: humanitarne agencije
kupuju žito od Kartuma. Kartum tim novcem kupuje oružje za rat protiv Juga.
Zrakoplovi koji donose žito u Loki polijecu iz iste zračne luke kao i
bombarderi kojima Kartum bombardira sela u južnom Sudanu."
"Zašto UN financira bombardiranje južnoga Sudana i u isto vrijeme hrani
žrtve?"
"Sljedeće pitanje."
"Vraćate se u Loki nakon ovoga?"
Justin odmahne glavom.
"Šteta," reče ona i namigne mu.
Jamie se vrati na svoje mjesto među kutije sa sojinim uljem. Justin ostane uz
prozor, gledajući kako zlatna točka odsjaja od zrakoplova poskakuje preko
blještave vode u močvari. Nema obzora. Na većoj se daljini boje tla stapaju u
magli, bojeći prozor sve tamnijim i tamnijim smeđim nijansama. Mogli bismo
letjeti cijelog života i nikad ne bismo stigli do tvrdoga kraja Zemlje, govori
joj. Bez upozorenja buffalo se počne sporo spuštati. Močvara je sad smeđa,
suha zemlja se diže iznad razine vode. Pojedinačna se stabla pojavljuju poput
zelenih cvjetača dok odsjaj zrakoplova prelazi preko njih. Edsard je preuzeo
komande. Kapetan McKenzie proučava brošuru o opremi za kampiranje.
Okrene se i pokaže Justinu palce gore. Justin se vrati na svoje sjedalo, veže se
i pogleda na sat. Letjeli su tri sata. Edsard strmo spusti letjelicu. Kutije
toaletnoga papira, insekticida i čokolade skotrljale su se niz palubu i udarile o
stubu prema pilotskoj kabini, tik do Justinova naslonjača. Po snop itoliba
pokrivenih slamom pojavi se na oba krila. Justinove slušalice pune su krčanja,
kao da netko pušta klasičnu glazbu na pogrešnoj brzini okretaja. Iz kakofonije
izabere grub germanski glas koji govori pojedinosti o stanju na tlu. Razabra
riječi "čvrsto i lako". Zrakoplov počne divlje podrhtavati. Pridigavši se na
sjedalu, Justin pogleda kroz pilotski prozor i ugleda vrpcu zemlje crvenice
preko zelena polja. Nizovi bijelih vreća služe kao oznake. Još vreća prosuto je
na jednom kraju zelena polja. Zrakoplov se ispravi te sunce udari Justinu u
zatiljak kao tuš vrele vode. Oštro se uspravi na mjestu. Germanski glas postane
jasan i glasan.
"Sidi, čovječe, Edsarde! Danas imamo za ručak izvrstan kozji gulaš! Jesi li
doveo i onu lijenčinu McKenzieja?"
Edsarda nije tako lako pridobiti. "Što rade one vreće u kutu, Brandt? Je li
netko nedavno izbacivao? Dijelimo mjesto s još jednim zrakoplovom?"
"Edsarde, to su samo prazne vreće. Ne obraćaj pozornost na njih i spusti se
ovamo; jesi li čuo? S tobom je i onaj ludi novinar?"
Ovoga se puta javi McKenzie, lakonski: "Imamo ga, Brandte."
"Koga još imate?"
"Mene!" drekne Jamie, nadglasavši buku motora.
"Jednog novinara, jednu nimfomanku, šest izaslanica na povratku," izdeklamira
McKenzie jednako mirno kao prije.
"Kakav je taj, čovječe? Piskaralo."
"Reci ti meni!"
Grohot se provali kabinom, u koji se uključio i bezlični germanski glas na tlu.
"Zašto je uznemiren?" pita Justin.
"Tamo su dolje svi uznemireni. To je kraj. Kad se spustimo, gospodine
Atkinson, ostanite sa mnom, molim vas. Protokol zahtijeva da vas predstavim
povjereniku prije svih ostalih."
Pista je produženo zemljano tenisko igralište, tu i tamo prora-slo travom. Psi i
seljaci pojavljuju se iz šumarka i idu prema pisti. Kolibe su stožaste,
pokrivene slamom. Edsard proleti nisko nad pistom, dok McKenzie pozorno
pregledava šikaru na obje strane.
"Nema zločestih momaka?" pita Edsard.
"Nema zločestih momaka," potvrdi McKenzie.
Buffalo se spusti, izravna i pojuri naprijed. Pogodio je pistu kao raketa. Oblaci
plamenocrvene prašine okružiše prozore. Trup otklizi lijevo, pa još ljevije,
dok se teret otimao iz svojih remena i konopa. Motori urlaju, zrakoplov se
trese, škripi nešto što je zakvačio, čuje se stenjanje i cvilež. Motori zamriješe.
Prašina se slegne. Stigli su. Justin zuri kroz prašinu koja se sliježe u
izaslanstvo kenijskih dužnosnika koje se približava; s njima su i djeca i
nekoliko bjelkinja s polupletenicama i narukvicama. U sredini, odjeven u
smeđi polucilindar, prastare kratke hlače pješčane boje i vrlo iznošene
antilop-cipele, korača sjajan, izbočen, veseo i bez svake sumnje veličajan lik
Markusa Lorbeera, ovoga puta bez stetoskopa.
Sudanke iskočiše iz zrakoplova i pridružiše se bučnoj gomili svojih
sunarodnjaka. Zimbabveanka Jamie grli svoje drugove; skviče od užitka i
iznenađenja; grli i Lorbeera, gladi ga po licu, skida mu šešir i popravlja rukom
crvenu kosu dok Lorbeer sav sjaji, tapše je po stražnjici, gunđajući zadovoljno
kao školarac na svoj rođendan. Nosači iz plemena Dinka ulaze u stražnji dio
zrakoplova i iskrcavaju teret prema Edsardovim naputcima. No Justin mora
ostati na svom mjestu dok kapetan McKenzie nije sišao i poveo ga iz
zrakoplova na mjesto podalje od ove vesele gužve, preko piste, do male
uzvisine gdje skupina starješina Dinka u crnim hlačama i bijelim košuljama
sjedi u polukrug na kuhinjskim stolcima u sjeni stabla. U sredini sjedi načelnik
Arthur, iskusan, sjedokosi stari muškarac izbrazdana lica i intenzivna, mudra
pogleda. Nosi crvenu bejzbolsku kapu sa zlatnim natpisom Pariš.
"Vi ste, dakle, čovjek od pera, gospodine Atkinson?" upita on besprijekornim
starinskim engleskim, nakon što gaje McKenzie predstavio.
"Točno, gospodine."
"Koje novine ili časopis imaju čast da surađujete s njima, ako smijem uzeti
slobodu i pitati?" "Londonski Telegraph." "Sundau Telegraph?" "Uglavnom
radim za dnevnik." "Oba su izvrsni listovi," objavi mudro Arthur. "Arthur je
bio narednik u Sudanskim obrambenim snagama za vrijeme britanskog
mandata," rastumači McKenzie.
"Recite mi, gospodine: bih li točno rekao ako bih ustvrdio da ste ovdje kako
biste našli duhovnu hranu?"
"Također i duhovnu hranu za moje čitatelje, nadam se," odgovori Justin
diplomatski, ugledavši krajičkom oka Lorbeera i njegovo izaslanstvo kako
napreduju pistom.
"Onda bih vas, gospodine, također zamolio da pomognete nahraniti duhove
mog naroda ovdje takd- što ćete nam poslati engleske knjige. Ujedinjeni narodi
skrbe za naša tijela, ali tako rijetko za naš duh. Najviše volimo majstore
engleske novele iz devetnaestoga stoljeća. Možda bi vaš cijenjeni list mogao
razmotriti mogućnost subvencioniranja takvoga pothvata."
"To ću im svakako predložiti," reče Justin. Preko desnoga ramena ugleda
Lorbeera i njegovu skupinu kako se približavaju.
"Želim vam najsrdačniju dobrodošlicu, gospodine. Do kad ćemo imati
povlasticu uživati u vašem društvu?"
McKenzie je odgovorio umjesto Justina. Ispod njih, Lorbeer i društvo su
zastali u podnožju brijega i čekaju dok McKenzie i Justin ne siđu.
"Do sutra u ovo vrijeme, Arthure," reče McKenzie.
"Ali ne dulje, molim vas," reče Arthur, iskosa pogledavši svoje dvorjanike.
"Nemojte nas zaboraviti kad odete, gospodine Atkin-son. Čekat ćemo vaše
knjige."
"Vruće je," primijeti McKenzie silazeći s brijega. "Temperatura je negdje
četrdeset - četrdeset dva i još se penje. Opet, ovo vam je rajski vrt. Do viđenja
do sutra u isto vrijeme; dobro? Bog, Brandte. Evo, ovo je tvoj novinar."
Justin nije računao na takvu razoružavajuću dobru narav. Oči što ga u bolnici
"Uhuru" nisu htjele vidjeti sad spontano blistaju. Dječje lice, opaljeno suncem,
sve se razvuklo u širok, zarazan osmijeh. Grleni glas što je nervozno mrmljao
u Tessinoj bolničkoj sobi sad je samopouzdan i privlači pozornost. Njih se
dvojica rukuju dok Lorbeer govori; Justinova jedna ruka je u Lorbeerove
dvije. Stisak mu je prijateljski i pun povjerenja.
"Jesu li vas informirali dolje u Lokiju, gospodine Atkinson, ili su meni ostavili
teži dio posla?"
"Bojim se da nisam imao baš puno vremena za informiranje u Lokiju,"
odgovori Justin, smiješeći se.
"Zašto su novinari uvijek u takvoj žurbi, gospodine Atkinson?" veselo
prigovori Lorbeer, pustivši Justinovu ruku samo da bi ga pljesnuo po ramenu
dok ga vodi natrag prema pisti. "Zar se dan-danas istina tako brzo mijenja?
Otac me je uvijek učio: ako je nešto istinito, onda je i vječno."
"Daje to barem rekao mom uredniku," reče Justin.
"Opet, vaš urednik možda i ne vjeruje u vječnost," upozori ga Lorbeer skrećući
i mašući mu prstom pred nosom.
"Možda i ne vjeruje," složi se Justin.
"A vi?" Klaunska mu se obrva podigla uz svećeničko pitanje.
Justinov se mozak na trenutak isključio. Tko i što sam ono, što se pretvaram da
sam? Ovo je Martđis Lorbeer, tvoj izdajica.
"Mislim da ću malo poživjeti prije nego vam odgovorim na to pitanje,"
odgovori kolebljivo, na što se Lorbeer iskreno nasmije.
"Ali ne predugo, čovječe! Inače će vas dohvatiti vječnost! Jeste li ikad prije
vidjeli bacanje hrane iz zrakoplova?" Iznenada stišavši govor, on primi Justina
za ruku.
"Bojim se da ne."
"Onda ću vam to pokazati, čovječe. Onda ćete povjerovati u vječnost, to vam
obećavam. Ovdje imamo četiri izbacivanja dnevno i to je svaki put Božje
čudo."
"Vrlo ljubazno od vas."
Lorbeer će sad ispričati svoj uobičajeni govor. Diplomat u Ju-stinu, sofist kao
i Lorbeer, zna da to sad dolazi.
"Mi ovdje pokušavamo biti djelotvorni, gospodine Atkinson. Pokušavamo da
hrana dospije do gladnih usta. Možda dajemo previše. Kad naši klijenti
gladuju. Nikad to nisam držao grijehom. Možda nam malo i lažu oko toga
koliko imaju hrane u selima i koliko ljudi skapava. Možda smo napravili
nekoliko milijunaša na crnom tržištu u Aweilu. Ali ništa zato, kažem ja. U
redu?"
"U redu."
Jamie se odnekud pojavila stala rame uz rame s Lorbeerom; prati je skupina
crnkinja s pisaćim blokovima.
"Možda nas trgovci hranom i ne vole previše, jer im kvarimo posao. Možda
siroti vračevi u guštari kažu da im oduzimamo posao svojom zapadnom
medicinom. Možda svojom hranom iz zrakoplova stvaramo ovisnost o njoj. U
redu?"
"U redu."
Golemi osmijeh briše sve te nesavršenosti. "Čujte, gospodine Atkinson! Recite
to svojim čitateljima! Recite to debelim guzica-ma u Ujedinjenim narodima u
Nairobiju i Ženevi. Svaki put kad moja prehrambena postaja stavi jednu žlicu
zobene kaše u usta djeteta koje gladuje, ja sam obavio svoj posao. Spavam
mirno u krilu Gospodnjem te noći. Zaslužio sam živjeti. To ćete im prenijeti?"
"Pokušat ću."
"Kako vam je krsno ime?"
"Peter."
"Ja sam Brandt."
Opet se rukovaše, ovoga puta dulje nego prije.
"Pitajte što god hoćete, Peter. Nemam tajni pred Bogom. Ima li nešto posebno
što biste me htjeli pitati?"
"Ne još. Možda poslije, kad se malo upoznam sa stvarima." "Dobro. Imate
vremena. Istina je vječna, je li tako?" "Tako je."
Vrijeme je molitve.
Vrijeme je svete pričesti.
Vrijeme je čuda.
Vrijeme je podijeliti sve što se ima s cijelim ljudskim rodom.
Ili tako bar Lorbeer objavljuje, a Justin pokušava zapisati u svoju bilježnicu,
uzalud se trudeći pobjeći od nametljivo dobre volje svojega vodiča. Vrijeme
je za promatranje "misterije humanosti, koja ispravlja učinke ljudskoga zla,"
kako glasi još jedna uznemirujuća Lorbeerova izjava, što ju je izrekao dok je
pogledom pobožno upirao u usplamtjela Nebesa, a Justin osjećao rame
izdajice njegove žene kako ga prijateljski gurka. Skupio se niz promatrača.
Najbliži su Jamie Zimbabveanka, načelnik Arthur i njegovi dvorjanici. Dalje
su se oko piste poredali: psi, skupine pripadnika plemena u crvenim haljama i
izblijedjela gomila gole djece.
"Danas smo nahranili četiri stotine i šesnaest obitelji, Peter. Za broj osoba,
treba broj obitelji pomnožiti sa šest. Onaj načelnik tamo - njemu dajem pet
posto od svake pošiljke. To neslužbeno kažem. Vi ste pristojan momak, pa vam
mogu reći. Ako slušate načelnika, pomislit ćete da Sudan ima sto milijuna
stanovnika. Imamo još jedan problem: glasine. Ako samo jedan čovjek kaže
kako je vidio konjanika s puškom, deset tisuća ljudi će pobjeći glavom bez
obzira, ostavivši svoje usjeve i sela."
Odjednom zašuti. Uz njega je Jamie; jednom rukom pokazuje u nebo, a drugom
je pronašla Lorbeerovu ruku i potajno je stisnula. Načelnik i njegova svita su
čuli isto; njihov je odgovor što su podigli glave, napola zatvorili oči i razvukli
usne u napet i sretan osmijeh. Justin opazi daleku tutnjavu motora, pa ugleda
crnu točkicu izgubljenu usred spaljena neba. Polako se točka pretvori u još
jedan buffalo, poput onoga kojim je doletio, bijel, hrabar i usamljen kao Božji
konjanik; sad već leti na dohvat ruke iznad vrhova krošanja, tresući se i
poskakujući tražeći pravi smjer i visinu. Zatim nestane i ne vrati se. No
Lorbeerovo stado nije izgubilo vjeru. Glave su i dalje uzdignute i pozivaju
letjelicu natrag. I evo ga, dolazi opet - nisko, ravno i svrhovito. Justinovo grlo
se stegne, oči mu se ovlaže suzama kad je prvi bijeli pljusak vreća hrane,
poput traga od sapunskih mjehurića, stao izvirati iz repa zrakoplova. Isprva se
poigravaju u zraku, zatim ubrzaju i stanu padati u predviđeno područje kao
mokra tetovaža mitraljeske vatre. Zrakoplov zaokruži kako bi opetovao
manevar.
"Vidite li ovo, čovječe?" prošapće Lorbeer. Suze su i u njegovim očima. Plače
li redovito, četiri puta dnevno? Ili samo kad ima publiku?
"Vidio sam," potvrdi Justin. Kad si vidio i kad sam ti se svidio, nema sumnje
kako si se i ti odmah upisao među moje sljedbenike.
"Slušajte! Treba nam više pista. Stavite to u članak. Treba nam više pista i
bliže selima. Moraju predugo hodati; to je preopasno za njih. Siluju ih, režu im
grla. Kradu im djecu dok ih nema. A kad stignu na mjesto, onda tek počnu
nevolje: nije dan za podjelu njihovu selu. Pa se vrate kući, zbunjene. Mnoge
umiru od te zbrke. I djeca. Hoćete li to napisati?"
"Pokušat ću."
"Loki kaže da više pista znači više promatrača. Kažem, dobro - neka bude više
promatrača. Loki pita: a otkud novac? Kažem: prvo ga potroši, onda nađi. Što
ima veze?"
Drukčija tišina obuzme pistu. Tišina puna straha. Čekaju li pljačkaši u šumama
da ukradu Božji dar i pobjegnu? Lorbeerova velika ruka opet je uhvatila
Justinovu nadlakticu.
"Mi ovdje nemamo oružja, čovječe," objasni on, odgovarajući na Justinovo
neizgovoreno pitanje. "U selima imaju karabine i kalašnjikove. Načelnik
Arthur ih kupuje od svojih pet posto i dijeli ih svojim ljudima. No ovo je
prehrambena postaja: sve što imamo su molitva i radio-veza."
Čini se da je prošao krizni trenutak. Prvi nosači sramežljivo dolaze do piste s
vrećama, gdje će ih nagomilati. S notesima u rukama, Jarnie i drugi pomoćnici
zauzimaju položaje među njima, po jedan pomoćnik za svaku hrpu vreća. Neke
su vreće pukle. Žene s metlama revno metu rasuto žito. Lorbeer drži Justina za
ruku dok ga upoznaje s "kulturom vreće hrane". Pošto je izumio bacanje hrane
iz zrakoplova, Bog je izumio vreću hrane, objašnjava on, smijući se grohotom.
Puknute ili čitave, te su bijele vreće od najlonskih vlakana sa slovima WFP -
World Food Pro-gramme - Svjetski program prehrane isto toliko uobičajene u
južnom Sudanu koliko i hrana koju donose.
"Pogledajte obuću onoga tamo! A vidite onome rubac na glavi? Kažem vam,
čovječe, ako se ikad budem ženio, obući ću svoju nevjestu u vreću za hranu."
S druge se strane Jamie počne smijati; smijeh brzo zahvati i ostale. Svi su se
još smijali kad su se iz različitih smjerova pojavile tri povorke žena i okupile
uz drvored na drugoj strani piste. Sve su to visoke žene iz plemena Dinka -
metar osamdeset nije iznimka. Stupaju elegantnim afričkim korakom koji je san
svake modne piste. Većina ih je golih grudi, no neke su strogo navukle crvene
pamučne haljine preko prsa. Spokojno promatraju hrpe vreća pred njima.
Govore tiho, samo za se. Svaka povorka zna kamo ide. Svaki pomoćnik zna
svoje primateljice pomoći. Jus-tin kradomice pogleda Lorbeera dok žene
jedna po jedna govore svoja imena, uzimaju vreću za grlo, bacaju je u zrak i
smještaju je na glavu. Uvidje kako su Lorbeerove oči ispunjene tragičnom
nevjericom, kao daje tvorac nevolje tih žena, a ne spasa.
"Nešto nije u redu?" pita Justin.
"Žene. One su jedina nada Afrike, čovječe," odgovara Lorbeer i dalje šaptom,
neprestance zureći u njega. Vidi li Vanzu među njima? I sve ostale Vanze?
Male mu, svijetle oči izgledaju tako pune osjećaja krivnje ispod polucilindra.
"Zapisi to, čovječe. Hranu dijelimo samo ženama. A muškarci? Ne vjerujemo
tim kretenima s druge strane ceste. Ne, nipošto. Oni prodaju naše žito na
tržnici. Tjeraju žene da im od njega prave žestoko piće. Kupuju cigarete,
puške, kurve. Muškarci su propalice. Žene vode kućanstva, a muškarci vode
ratove. U cijeloj se Africi vodi velika borba spolova, čovječe. Ovdje samo
žene rade Božji posao. Zapisi to, čovječe."
I Justin poslušno piše, kako mu bje rečeno. Nepotrebno, jer je istu poruku
svakoga dana slušao od Tesse. Žene tiho nestaju u sjeni drveća. Psi ližu
prosuto žito.
Jamie i ostali pomoćnici su se razišli. Oslanjajući se na svoj dugi pastirski
štap, Lorbeer sa smeđim polucilindrom ima autoritet duhovnoga vođe dok vodi
Justina preko piste, sve dalje od za-seoka tukula prema plavoj crti šume.
Desetero djece se prepire i gura među sobom da bi bila s njim. Vješaju se
velikom čovjeku o ruku. Hvataju mu se za prst i vise u zraku, skvičeći glasno i
la-matajući nožicama u zraku.
"Oni se igraju lavova," povjeri Lorbeer Justinu dok ga djeca navlače i reže na
njega. "Prošle smo nedjelje na vjeronauku imali Danijela u lavljoj jazbini.
Lavovi su oglodali sirotog Danijela tako brzo te ga Bog nije stigao spasiti.
Kažem klincima: ne, ne, ne; morate pustiti neka Bog spasi Danijela! Tako stoji
u Bibliji! Ali ne, oni kažu kako su lavovi previše gladni da bi čekali. Dajmo
neka prvo pojedu Danijela, a Bog može poslije izvoditi čuda! Inače će lavovi
skapati od gladi, kažu oni."
Približavaju se redu četvrtastih štagljeva na daljem kraju piste. Pred svakim je
štagljem tratina ograđena grubo slupanom ogradom. Na svakoj livadici
minijaturni Had teških bolesnika, sprženih, sparušenih, uzetih i dehidriranih.
Žene se u tihoj patnji svijaju nad njima. Dojenčad puna muha, preslaba da bi
plakala. Starci u komi, zagušeni vlastitom bljuvotinom i izmetom. Nasmrt
umorni liječnici i bolničari čine sve što mogu da bi ih nekako dovukli i
namamili u neku vrstu reda. Nervozne djevojke stoje u dugu redu, šapćući
među sobom i hihoćući. Dvojica šiparaca bjesomučno se mlate dok im jedan
starac prijeti štapom.
Dok ih izdaleka slijede Arthur i njegova svita, Lorbeer i Justin su stigli do
dispanzera sa slamnatim krovom, poput seoskog paviljona za opremu za kriket.
Blago se probijajući kroz gužvu brbljavih pacijenata, Lorbeer vodi Justina do
čelične pregrade što je čuvaju dvojica nepokolebljivih krupnih crnaca u
majicama Medecins Sans Frontieres. Pregrada se otvori, pa Lorbeer pohita
unutra, skine klobuk i povuče Justina za sobom. Bijela medicinska sestra i tri
crna pomoćnika nešto miješaju i mjere iza drvene tezge. Ozračje nadzirane, ali
stalne užurbanosti. Ugledavši Lor-beera, medicinska sestra hitro digne glavu i
široko se nasmiješi.
"Bok, Brandt. Kako se zove tvoj zgodni prijatelj?" upita ona oštrim škotskim
izgovorom.
"Helen, ovo je Peter. On je novinar, koji će objaviti svijetu istinu o vama
lijenčinama."
"Bog, Peter."
"Bog."
"Helen je medicinska sestra iz Glasgowa."
Na policama, naslagane visoko do stropa, višebojne kutije i staklenke. Justin
ih pregleda, hineći općenito zanimanje, tražeći poznato crveno-crnu kutiju s
veselim znakom triju pčela. Lorbeer se postavio ispred pregrade, opet
preuzevši ulogu predavača. Medicinska sestra i pomoćni bolničari razmijene
ironične osmijehe. Evo ga opet! Lorbeer drži u ruci i pokazuje staklenku punu
zelenih tableta, industrijske veličine.
"Peter," poče sumorno, "sad ću ti pokazati drugu žilu kucavicu Afrike."
Pripovijeda li on to svakoga dana? Svakom posjetitelju? Je li to njegov dnevni
pokajnički čin? Je li to i Tessi rekao?
"Afrika ima osamdeset posto oboljelih od side na svijetu, Pe-ter. Prema
opreznim procjenama. Tri četvrtine bolesnika ne primaju nikakve lijekove. Za
to možemo zahvaliti farmaceutskoj industriji i njihovim slugama, američkom
Ministarstvu vanjskih poslova, koje prijeti uvedbom američkih sankcija svakoj
zemlji koja se usudi početi proizvoditi vlastitu, jeftinu inačicu skupih lijekova
američke proizvodnje. U redu? Jesi li to zapisao?"
Justin ohrabrujuće kimne Lorbeeru. "Samo nastavi!"
"Tablete u ovoj staklenci stoje u maloprodaji dvadeset američkih dolara u
Nairobiju, šest u New Yorku, osamnaest u Mani-li. Za koji će dan u Indiji
početi proizvodnja generičke inačice, pa će isti lijek stajati šezdeset centi.
Nemoj mi pričati o troškovima istraživanja i razvoja! Farmaceutske
multinacionalke su te troškove amortizirale prije deset godina. Osim toga,
dobar dio njihove zarade dolazi iz državnih izvora. Prema tome, sve je to
sranje. Ovdje imamo posla s amoralnim monopolom koji svakoga dana odnosi
ljudske živote. Dobro?"
Lorbeer poznaje svoje izloške tako dobro te ih može i naslijepo dohvatiti, što i
čini. Vrativši staklenku na njezino mjesto na polici, dohvati s police veliku
crno-bijelu kutiju.
"Ovi gadovi već trideset godina krčme istu formulu. Protiv čega? Protiv
malarije. Znaš li zašto se već trideset godina nije promijenila, Peter? Zato što
malarije nema u New Yorku! Neka je tamo dobije samo nekoliko ljudi, pa da
vidiš kako će brzo izbaciti novi lijek!" Uzme drugu kutiju. Ruke mu, baš kao i
glas, dršću od iskrena gnušanja. "Evo! Ova velikodušna i filantropska tvornica
lijekova iz New Jerseva dala je veliku donaciju svojih proizvoda
najsiromašnijim zemljama na svijetu. Dobro? Ah, te tvornice lijekova... njih se
mora voljeti. Ako ih ne volite, one se uplaše i ražaloste.
I postanu opasne, pomisli Justin, ali ne reče ništa.
"Zašto je tvornica poklonila ovaj lijek? Kazat ću ti. Zato što su počeli
proizvoditi bolji. Stari im je čisti višak na skladištu. Tako su poslali u Afriku
zalihe starog lijeka, s još šest mjeseci roka trajanja. Dobili su nekoliko
milijuna dolara porezne olakšice za svoju velikodušnost. Uz to su uštedjeli još
nekoliko milijuna skladišnih troškova. Tu su i nemali troškovi uništavanja
lijekova koji se ne mogu više prodati. Napokon, svi govore: gledaj kako su oni
dobri dečki. To govore čak i njihovi vlastiti dioničari." Okrene kutiju pa
prezrivo pogleda njezino dno. "Ova je pošiljka stajala tri mjeseca u carinskom
skladištu u Nairobiju dok su carinici čekali da ih netko podmiti. Prije nekoliko
godina ista je tvrtka poslala u Afriku sredstva za jačanje rasta kose, za
odvikavanje od pušenja i protiv pretilosti*. I za taj su čovječni čin pokupili
milijune dolara od poreznih olakšica. Gadovi ne mare ni za što drugo nego za
novac. Jedini bog kojemu se klanjaju jest Mamon!"
No punu žestinu svoje tirade zadržao je za vlastite gospodare - lijene
propalice u upravama humanitarnih organizacija u Že-nevi, koji se uvijek nađu
lijepo pri ruci farmaceutskim multina-cionalkama.
"I ti ljudi sebe nazivaju humanitarcima!" podže on glas, a pomoćnici i
medicinska sestra još se šire osmjehuju, dok se Jus-tin nehotice prisjetio riječi
na H što ih je Tessa toliko mrzila. "Imaju sigurna radna mjesta, velike plaće
oslobođene poreza, dobre mirovine, skupe aute, besplatne međunarodne škole
za svoju djecu! Stalno su na službenom putu, toliko da ne stignu ni potrošiti
plaću. Vidio sam ih, čovječe! U finim švicarskim restoranima obilno objeduju
sa slatkorječivim farmaceutskim lobistima. Zašto bi oni lomili vrat za sirotinju
i za čovječnost? U Ženevi ima nekoliko milijarda dolara viška, koji samo
čekaju da ih se potroši. Sjajno! Dajmo ih farmaceutskoj industriji! Usrećimo
Amerikance!"
U tišini nakon oluje, Justin se usudi postaviti pitanje.
"U kojem ste svojstvu bili kad ste ih vidjeli, Brandt?"
Glave se podignu. Sve osim Justinove. Izgleda da se nitko prije nije usudio
izazvati proroka u njegovoj pustinji. Lorbeerove se očice rašire. Bolna mu
grimasa namršti crveno čelo.
"Vidio sam ih, čovječe, lijepo ti kažem. Svojim vlastitim očima."
"Uopće ne sumnjam u to. Ali bi mogli moji čitatelji. Mogli bi se upitati: 'Što je
radio taj Brandt kad ih je vidio?' Je li radio za Ujedinjene narode? Ilije
slučajno ručao u istom restoranu?" Malo se nasmijavši kako bi pokazao da to
drži nevjerojatnim, upita: "Ili ste radili za Sile tame?"
Osjeća li Lorbeer nazočnost neprijatelja? Zvuči li mu izraz Sile tame prijeteće
poznato? Je li mu u bolnici stvarno bila magla na očima, ili ga je ipak vidio?
Lice mu postane jadno. Iz njega je isparila dječja lakoća, ostavivši lice
povrijeđena starca. Nemoj mi to činiti - govori izraz njegova lica. Ti si mi
prijatelj. No savjesni novinar previše je zaposlen črčkanjem svojih bilježaka a
da bi bio od neke pomoći.
"Ako se želiš okrenuti Bogu, moraš prvo biti grešnik," reče Lorbeer ozbiljnim,
hrapavim glasom. "Svi smo ovdje obraćenici i svi smo na Božjoj milosti,
vjerujte mi."
No povrijeđeni izraz nije napustio Lorbeerovo lice. Niti nelagoda. Na njemu
je kao priopćenje loše vijesti koju je pokušavao ne čuti. Na povratku preko
piste razmetljivo je dao prednost društvu načelnika Arthura. Njih dvojica
hodaju kako to čine Dinke: dvojica muškaraca s rukom u ruci - krupni Lorbeer
s polu-cilindrom i Arthur, mršav poput strašila, s pariškom kapom.
Drvena ograda od kolja s prečkom od ispiljena debla kao ulazom označava
ulazak u posjed voditelja prehrambene postaje Bran-dta i njegovih pomoćnika.
Djeca popadaše s njega i udaljiše se. Samo Arthur i Lorbeer prate uvaženoga
gosta na obveznom obilasku dijelova kampa. Improvizirana tuš-kabina: u
drvenoj kolibici kanta za zalijevanje cvijeća postavljena je iznad glave, sa
špagom za prevrtanje. Kišnicu dovodi crpka iz kamenog doba, koju pokreće
agregat, također iz kamenog doba. Sve je to izumio veliki Brandt.
"Jednog ću dana ovo patentirati!" objavi Lorbeer uz preočit mig, koji mu
Arthur revno vrati.
Sunčev kolektor leži na tlu usred kokošinjca. Kokoši skakuću po njemu.
"Osvjetljava cijeli kamp, samo od sunčeva svjetla!" pohvali se Lorbeer, no žar
je nekako ispario iz njega.
Zahodi su na kraju ograđenog dijela: jedan za muškarce, jedan za žene.
Lorbeer zalupa na vrata muškoga zahoda, pa ih otvori; iz rupe u tlu gadno
zasmrdi.
"Muhe su ovdje postale rezistentne na sve moguće vrste de-zinficijensa!"
nezadovoljno će on.
"Multirezistentne muh, a?" dobaci Justin, široka osmijeha; Lorbeer ga najprije
izbezumljeno pogleda, pa tek onda uspije natjerati usne na usiljen osmijeh.
Prošavši kampom, zaustave se kako bi pogledali svježe iskopan grob veličine
četiri metra sa metar i pol. Obitelj zelenih i žutih zmija leži smotana u crvenom
blatu na početku rake.
"Ovo je naše sklonište od zračnih napada. Ugrizi ovih zmija gori su od
bomba," nastavio je Lorbeer jadikovati protiv okrutnosti prirode.
Kako Justin nije reagirao, okrenuo se podijeliti dosjetku s Arthurom. No on je
već otišao svojima. Kao čovjek u očajničkoj potrazi za prijateljstvom, Lorbeer
zagrli Justina i zadrži ruku oko njega dok su se brzinom lakog pješaštva
upućivali prema središnjem tukulu.
"Sad ćeš kušati naš kozji gulaš," najavi odlučno. "Ovaj ovdje kuhar pravi bolji
gulaš nego u ženevskim restoranima! Slušaj, ti si dobar momak. Ti si moj
prijatelj!"
Koga si vidio u onom grobu među zmijama? Je li to bila opet Vanza? Ilije
Tessa ispružila ledenu ruku i dotaknula te?
Promjer tukula nije više od pet-šest metara. Od drvenih je paleta slupan
obiteljski stol za blagovanje. Za sjedala služe neotvoreni sanduci jestivog ulja
i piva. Rasklimani ventilator beskorisno se okreće na stropu; zrak zaudara na
soju i insekticid. Samo Lorbe-er ima stolac, kao glava obitelji; stolac je
dovučen sa svog mjesta ispred radija, pod velikim starinskim kišobranom
pokraj plinskoga štednjaka. Sjedi na njemu vrlo uspravan, sa svojim šeširom;
Justin mu sjedi na jednoj strani, a Jamie, koja sjedi kao da ima pravo na to, na
drugoj. Nasuprot Justinu smjestio se mladi liječnik s konjskim repom iz
Firenze, uz njega Škotkinja Helen iz dispanzera, a nasuprot Helen medicinska
sestra Nigerijka, imenom Salvation.
Ostali članovi Lorbeerove šire obitelji nemaju vremena za gubljenje. Grabe
gulaš i jedu ga stojećki, ili sjednu tek toliko dok ga progutaju i odu dalje.
Lorbeer gladno trpa u sebe gulaš žlicu za žlicom, strijeljajući pogledom okolo
dok jede i priča, priča. Iako od vremena do vremena usmjeri pozornost na
nekog pojedinačnog člana publike, nitko ne sumnja kako je sva njegova
mudrost prije svega namijenjena londonskom novinaru. Prva tema razgovora
Lorbeeru je rat. Ne plemenski okršaji koji su svuda oko njih, nego "prokleti
veliki rat" što bjesni na naftnom polju Bentiu na sjeveru i širi se na jug.
"Oni gadovi u Kartumu imaju tenkove i helikoptere, Peter. Trgaju ovdašnje
ljude na komadiće. Pođi tamo i vidjet ćeš i sam. Ako bombardiranje nije
dovoljno, imaju oni i pješačke postrojbe da dovrše posao, nema problema. A
oni siluju i kolju koliko im srce želi. I tko im pomaže? Tko plješće uz aut-
liniju? Multinacionalne naftne kompanije!"
Njegov glas, pun gnušanja, glasan je kao za govornicom. Razgovori oko njega
moraju se nadglasavati s njime ili prestati. Uglavnom prestaju.
"Multinacionalke obožavaju Kartum, čovječe! 'Dečki,' kažu oni, 'mi duboko
poštujemo vaša fundamentalistička islamska načela. Pokoje javno bičevanje,
nekoliko odsječenih ruku, to nam se jako sviđa. Pomoći ćemo vam na svaki
način. Samo vi rabite naše ceste i uzletišta koliko vam god odgovara. Samo
nemojte da nam one lijene kršćanske crne propalice s juga stoje na putu! Da
nam ometaju profit! Samo vi njih lijepo etnički očistite, posve se u tome
slažemo s vama! Pa lijepo, dečki, evo: tu je nešto prihoda od nafte za vas.
Kupite si još oružja!' Jesi li čula, Salvation? Peter, jesi li sve zapisao?"
"Svaku riječ. Hvala, Brandt," tiho će Justin iz svoje bilježnice.
"Multinacionalke rade za samoga vraga; kažem ti, čovječe! Jednoga će dana
završiti u paklu, kamo i pripadaju!" Teatralno se sklupčao, pokrivajući velikim
šakama lice. Igra ulogu Multi-nacionalca koji se na Sudnji dan susreo sa
svojim Tvorcem. '"Nisam ja, Gospodine! Ja sam samo slušao zapovijedi.
Zapovijedi velikoga boga Profita.' Taj Multinacionalac, to je onaj koji te
navuče na cigarete, a onda ti prodaje lijek protiv raka koji ne možeš kupiti, jer
je preskup!"
Da, i to je onaj ti prodaje neispitane lijekove. Onaj koji pri-lagođava nalaze
kliničkih ispitivanja i upotrebljava sirotinju kao zamorce.
"Hoćeš kavu?"
"Rado, hvala."
Lorbeer skoči na noge, zgrabi Justinovu šalicu za juhu, ispere je vrućom
vodom iz termosice kao preludij u punjenje kavom. Lorbeerova košulja
zalijepila mu se za leđa, otkrivajući jastučiće mesa koje podrhtava. Ali ne
prestaje govoriti. Ima strah od tišine.
"Jesu li ti momci dolje u Lokiju ispričali o vlaku, Peter?" viče on, sušeći
šalicu papirnatim ubrusom što ga je iščupao iz vreće za smeće iza sebe. "Onaj
prokleto stari vlak koji dolazi na jug brzinom hoda jedno triput godišnje?"
"Bojim se da nisu."
"Silazi on starom prugom što ste je vi Britanci izgradili; dobro? Dolazi vlak.
Kao u starim filmovima. Čuvaju ga divlji konjanici sa sjevera. Vlak donosi
zalihe svim kartumskim vojnim posadama na putu od sjevera do juga. Dobro?"
"Dobro."
Zašto se tako znoji? Zašto su mu oči tako uplašene i u potrazi za nečim? Kakvu
li to usporedbu sebi izvodi između arapskoga vlaka i njegovih vlastitih
grijeha?
"Čovječe, kakav vlak! Trenutačno je zaglavio između Ariatha i Aweila, dva
dana hoda odavde. Moramo se moliti Bogu da rijeka ostane izvan svoga korita,
pa gadovi možda neće doći ovamo. Na-
390
prave pokolj gdje god stignu, kažem ti. Ubijaju sve živo. Nitko ih ne može
zaustaviti. Prejaki su."
"O kojim to gadovima govoriš, Brandt?" upita Justin, zapisujući opet u
bilježnicu. "Na trenutak sam izgubio nit."
"Divlji sjevernjački konjanici su ti gadovi, čovječe! Zar misliš da i plaćaju
kako bi štitili vlak? Ne, ma kakvi! Ni novčića! Rade to besplatno, iz čiste
dobrote! Njihova je nagrada u ubijanju, pljački i silovanju u selima duž puta.
Pale sela. Otimaju djecu, dječake i djevojčice, pa ih vlakom voze natrag kad
se vlak isprazni. Ukradu sve što ne spale."
"Ah. Shvaćam."
Ali vlak Lorbeeru nije dovoljan. Ništa nije dovoljno ako zaprijeti tišina, pa ga
izloži opasnosti pitanja koja ne želi čuti. Progonjenim pogledom već očajnički
traži nastavak.
"Jesu li ti onda pričali o zrakoplovu? Ruska letjelica, starija od Noine arke,
čovječe. Drže je dolje u Jumi. Kakva priča!"
"Nisam čuo ni za vlak, niti za zrakoplov. Kako rekoh, nisu mi imali vremena
ništa ispričati."
Justin opet čeka, s poslušno spremnom penkalom, da čuje priču o starom
ruskom zrakoplovu u Jumi.
"Oni ludi muslimani u Jumi prave domaće bombe, kao topovsku tanad. Prave
ih, kotrljaju ih niz trup toga starog aviona, pa ih bacaju na kršćanska sela. 'Evo
vam, kršćani! Zgodno ljubavno pisamce od vaše muslimanske braće!' Domaće
su bombe vrlo djelotvorne, Peter, vjeruj mi. Dečki su vrlo dobro ovladali
gađanjem. O, da! Takve bombe lako eksplodiraju same od sebe. Zato posada
dobro pazi da ih se svih riješi prije povratka u Jumu."
Ispod kišobrana se oglasi radioprimopredajnik, najavljujući dolazak još
jednoga bujfala. Prvo lakonski glas iz Lokija, zatim kapetan letjelice, koji želi
uspostaviti vezu. Zgurena na sjedalu, Jamie javi da je vrijeme dobro, tlo čvrsto
i da nema sigurnosnih problema. Blagovatelji na brzinu odoše, no Lorbeer
ostane na mjestu. Justin brzo zatvori bilježnicu, pa je pod Lorbeerovim
pogledom spremi u džep, zajedno s penkalama i naočalama za čitanje.
"U redu, Brandt. Odličan kozji gulaš! Imam nekoliko specijalističkih pitanja,
ako nemaš ništa protiv. Možemo li negdje zajedno sjesti na jedan sat, a da nas
nitko ne prekida?"
Poput čovjeka koji ide na vlastito smaknuće, Lorbeer povede Justina do
utabane livade istočkane šatorima i konopima za sušenje rublja. Zvonolik šator
stoji zasebno od ostalih. Sa šeširom u ruci, Lorbeer pridrži Justinu skut šatora
da uđe, uspjevši se grozno servilno nasmiješiti. Pri ulasku im se pogledi
sretnu, pa Justin vidje u Lorbeeroviin očima ono što je već vidio u tu-kulu, no
sad je jasnije: čovjeka uplašenog čovjeka koji je vidio nešto što pod svaku
cijenu odbija vidjeti.

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

Zrak je u šatoru težak, stlačen; vruće; smrdi na trulu travu i ustajalu odjeću iz
koje nikakvo pranje više ne može isprati vonj. Ima samo jedna drvena stolica.
Kako bije ponudio Justinu, mora s nje ukloniti luteransku Bibliju, knjigu
Heineove poezije, fla-nelsku pidžamu kao za bebe i torbu za uzbunu voditelja
prehrambene postaje s radioprimopredajnikom, čija antena strši iz naprtnjače.
Nakon što je ponudio stolicu Justinu, zgrči se na poljskom krevetu s riđom
glavom u rukama; mokra mu leđa podrhtavaju dok čeka da Justin progovori.
"Moje novine zanima kontroverzni novi lijek protiv tuberkuloze koji se zove
Dypraxa. Proizvodi ga Karei Vita Hudson, a u Africi distribuira Kuća
ThreeBees. Moje novine drže da vam je pravo ime Markus Lorbeer i da ste vi
dobra vila koja je bacila taj lijek na tržište," objasni Justin, otvarajući
ponovno svoju bilježnicu.
Lorbeer se ne strese. Znojna leđa, riđe-zlatna glava, spuštena ramena - sve je
ostalo nepomično u šoku nakon Justinovih riječi.
"Sve se više govori o nuspojavama Dypraxe, kao što sigurno znate," nastavio
je Justin, okrenuvši stranicu unatrag kako bi nešto provjerio. "KVH i
ThreeBees neće zauvijek moći prstom če-piti pukotinu u brani. Možda bi vam
bilo pametno reći nešto prije njih."
Znoj se cijedi s njih - dvojice žrtava iste bolesti. Vrućina je tako strašna u
šatoru da Justin zamišlja rizik da joj podlegnu i obojica padnu u san, u
obamrlost, jedan pokraj drugoga. Lorbeer ustane i zagleda se kroz rešetkom
zagrađen plastični prozor šatora. Tako sam ja istrpio zatočeništvo u donjem
katu, pomisli Justin, gledajući kako njegov zatvorenik zastajkuje i ogleda se u
limenom zrcalu, ili pogledava drveni križ pribijen za platno iznad uzglavlja.
"Kriste Bože, čovječe! Kako si me našao?"
"Razgovarao sam s ljudima. Imao sam i malo sreće."
"Daj ne seri, čovječe! Kakve sreće!? Tko te plaća?"
I dalje korača. Odmahuje glavom da bi se oslobodio znoja. Okreće se, kao da
očekuje da mu je Justin za petama. Zagleda se u nj sumnjičavo i prijekorno.
"Ja sam slobodnjak," reče Justin.
"Vraga si slobodnjak! Kupio sam ja više takvih novinara! Znam vas ja sve!
Tko te je kupio?"
"Nitko."
"KVH? Curtiss? Zaradio sam puno novaca za njih, za Boga miloga!"
"A zaradili su i oni štogod novaca za tebe, je 1' da? Prema mom listu, vlasnik
si jedne trećine četrdeset devet posto tvrtki koje su patentirale formulu lijeka."
"Odrekao sam se toga! I Lara se odrekla. Bila je to krvarina. 'Uzmite,' rekao
sam im. 'Vaše je! A na Sudnji dan, neka vam se Bog smiluje!' Tako sam im
rekao, Peter."
"S kim si zapravo razgovarao?" upita Justin, zapisujući. "S Curtissom? Nekim
iz KVH?" Užas se ocrtavao na Lorbeerovu licu. "Ili s Crickom, možda. A, da:
shvaćam. Crick ti je bio veza u ThreeBees"
I zapiše Crick u bilježnicu, slovo po slovo, jer mu je ruka mokra od vrućine.
"Dypraxa i nije loš lijek, zar ne? Moje novine smatraju daje to dobar lijek,
koji je samo prebrzo bačen na tržište."
"Brzo?" Riječ ga je gorko nasmijala. "Brzo, je li? Dečki iz KVH htjeli su
nalaze kliničkih ispitivanja tako brzo da nisu mogli čekati do sutrašnjeg
doručka."
Snažna detonacija zaustavi svijet. Prvo je to kartumski zrakoplov ruske
proizvodnje iz Jume, koji je ispustio jednu od svojih domaćih bomba. Onda
divlji jahači sa sjevera. Onda je izbila žestoka bitka za naftno polje Bentiu;
proširila se i stigla pred vrata prehrambene postaje. Šator se trese, ispuhuje i
zguruje, čekajući novi napad. Kolci i konopi cvile i škripe, dok val vode
zapljuskuje platneni krov. Unatoč svemu, Lorbeer kao da nije opazio kako je
počeo napad. Stoji usred šatora pritišćući lijevim dlanom čelo, kao da se
pokušava sjetiti nečega što je zaboravio. Justin otvori platnena vrata šatora i
kroz pljusak nabroji tri mrtva šatora i dva koja umiru pred njegovim očima.
Voda se slijeva s rublja na sušilu. Od livade je nastalo jezero; plima se penje
prema drvenim zidovima tukula. U valovima se valja preko slamnatoga krova
skloništa od zračnih napada. Zatim kiša prestane, jednako naglo kako je i
počela.
"Onda, Markuse," počne Justin gotovo vedro, kao daje kiša pročistila i zrak u
šatoru, a ne samo vani. "Pričaj mi o Vanzi! Je li ti njezina sudbina bila životna
prekretnica? Moje novine smatraju da jest."
Lorbeerove izbuljene oči i dalje fiksiraju Justina. Pomaknu usne kao da će
progovoriti, no nikakav zvuk ne izađe iz njih.
"Vanza iz jednoga sela sjeverno od Nairobija. Vanza koja se preselila u
sirotinjsko predgrađe Kiberu. Poslali su je neka rodi u bolnici 'Uhuru'. Umrla
je, ali dijete je preživjelo. Moje novine vjeruju daje bila u bolničkoj sobi s
Tessom Quayle. Je li moguće daje tako? Ilije znaš kao Tessu Abbott, kako se
također ponekad predstavljala?"
Justinov je glas i dalje ravnomjeran, bez strasti, kako i dolikuje objektivnu
izvjestitelju. Bestrasnost uglavnom nije hinjena, jer njemu ne pada lako imati
čovjeka na milost i nemilost. Želja za osvetom u njemu je preslaba. Zrakoplov
se spustio nisko na putu do zone za ispuštanje tereta. Lorbeerov se pogled
digne prema nebu u slabašnoj nadi. Došli su me spasiti! Nisu. Došli su spasiti
Sudan.
"Tko si ti?"
Trebalo mu je puno hrabrosti da istisne iz sebe to pitanje. No Justin ne obrati
pozornost na njega.
"Vanza je umrla. I Tessa. I Arnold Blum, liječnik, belgijski hu-manitarac,
njezin dobar prijatelj. Moje novine drže da su njih dvoje došli ovamo i
razgovarali s tobom svega nekoliko dana prije nego su ubijeni. Moje novine
također vjeruju da si Tessi i Ar-noldu priznao sve o Dypraxi; to je samo
pretpostavka, dakako. A čim su otišli, izdao si ih svojim bivšim poslodavcima
kako bi sebe osigurao. Možda si to učinio radio-porukom svom prijatelju
gospodinu Cricku. Zvuči li ovo poznato?"
"Isuse Kriste, čovječe! Bože presveti!"
Markus Lorbeer izgara na lomači. Primio se objema rukama za središnji stup
šatora i pritišće glavu na taj kolac kao da će se tako zakloniti od nemilosrdne
bujice Justinovih pitanja. Podigao je u muci glavu prema Nebesima; usne mu
nešto nerazumljivo šapću. Ustavši, Justin donese stolicu, primakne je Lorbeeru
i posjedne ga u nju.
"Što su Tessa i Arnold tražili dolazeći ovamo?" nastavlja on ispitivanje.
Pitanja su i dalje namjerice postavljena opuštenim tonom. Ne bi želio više
ispovijedi u suzama, niti zaziva Boga.
"Tražili su moju krivnju, čovječe. Moja sramna prošla djela, moj grijeh
taštine," odgovori Lorbeer šaptom, brišući lice namočenom krpom što ju je
izvukao iz džepa kratkih hlača.
"I dobili su je?"
"Jesu, čovječe. Sve do zadnjega komadića. Kunem se."
"Snimali su magnetofonom?"
"Imali su dva! Ta žena nije vjerovala samo jednom magnetofonu!" Kriomice se
nasmiješivši, Justin oda prinanje pravničkom duhu svoje pokojne supruge.
"Posve sam se ogolio pred njima. Dao sam im golu, čistu istinu, kao pred
Gospodinom. Nije bilo druge. Bio sam zadnja karika u njihovu istraživanju."
"Jesu li rekli što namjeravaju s dobivenim podatcima?"
Lorbeer ove se oči rašire, ali usne mu ostadoše stisnute, a tijelo nepomično
toliko te se Justin upitao nije li milosrdna smrt došla po njega. No pokazalo se
da se samo prisjećao. Odjednom počne govoriti vrlo glasno. Gotovo je vikao,
želeći se što prije osloboditi riječi što ih je imao izgovoriti.
"Prenijet će ih jednom čovjeku u Keniji kome vjeruju. Sve će reći Leakevu.
Sve podatke što su ih prikupili. Neka Kenijci rješavaju kenijske probleme,
rekla je. Leakev je pravi čovjek za to. U to su bili uvjereni. Upozorili su me.
Ona. 'Markuse, skrij se, bolje ti je. Ovo mjesto više nije sigurno. Nađi si
dublju jazbinu, ili će te sasjeći na komade jer si ih izdao nama.'"
Justinu je teško izvući prave Tessine riječi iz ovih, što ih Lorbeer izgovara
čudnim glasom, iako se trudi. U svakom slučaju, najvažnije je jasno - Tessi je
u tom trenu bilo više stalo do Lorbeer ove sigurnosti nego do vlastite.
"A što je Blum rekao?"
"Bio je posve u pravu. Posve u pravu kad mi je rekao da sam šarlatan koji je
iznevjerio ukazano mu povjerenje."
"To ti je, svakako, pomoglo da ga izdaš," ljubazno dometne Justin. No
ljubaznost nije više pomagala, jer je Lorbeer već počeo plakati. A on rida gore
nego Woodrow - tuli, jeca i baca suze na sve strane, moleći za uvažavanje
olakotnih okolnosti. On voli taj lijek, čovječe! Lijek ne zaslužuje javnu osudu!
Još samo nekoliko godina i zauzet će mjesto koje mu pripada među velikim
medicinskim otkrićima našeg vremena! Mora se samo provjeriti najvišu razinu
toksičnosti i nadzirati dozu koju dajemo. Već se radi na tome. Dokad izađu na
američko tržište, sve će te mušice već nestati, nema problema! Lorbeer voli
Afriku, čovječe, on voli cijeli ljudski rod, on je dobar čovjek; nije rođen da bi
nosio takvu krivnju na leđima! Opet, i dok moli, cvili, stenje i bjesni, uspio se
nekako, tajnovito, pridići iz svoga poraza. Sjedi sad uspravno. Zabacio je
ramena, a preko lica mu se navuče veo nadmoćnosti, zamijenivši pokajničku
žalost.
"A pogledaj samo njihov odnos, čovječe," prigovori on, namješteno se čudeći.
"Pogledaj njihovo etičko vladanje. O čijim ovdje grijesima govorimo, molim
lijepo, pitam seja."
"Mislim da ovaj dio teško slijedim," blago primijeti Justin, podižući u sebi
ogradu duševnoga zdravlja između sebe i Lorbe-era.
"Čitaj novine, čovječe! Slušaj radio! Sam zaključi, pa mi reci, molim te. Što je
ta zgodna udana bjelkinja radila putujući sa stalnom pratnjom zgodnoga crnog
liječnika? Zašto se predstavlja djevojačkim prezimenom, a ne prezimenom
svoga zakonitog muža? Zašto se postavlja sa svojim ljubavnikom ovdje, u
ovom šatoru, preljubnica i licemjerka jedna, i ispituje Markusa Lorbe-era o
njegovoj osobnoj moralnosti?"
No sigurnosna pregrada kao daje nekamo nestala, jer se Lorbeer zagledao u
Justina kao da je anđeo smrti došao pozvati ga pred Božji sud, kojega se toliko
boji.
"Isuse Kriste! Pa ti si... on. Njezin muž. Quayle."
Posljednje bacanje hrane toga dana ispraznilo je ograđenu livadu od radnika.
Ostavivši Lorbeer a neka sam plače u svom šatoru, Justin sjedne na humak iza
skloništa kako bi uživao gledajući večernju predstavu: prvo kao ponoć crne
čaplje grakćući nisko kruže, najavljujući suton. Zatim grmljavina potjera
zadnje večernje sunčeve zrake u nekoliko dugih, drhtavih gromova; onda
dnevna vlaga uzađe kao bijeli veo. Napokon se pojave zvijezde, bliske da se
mogu rukom dohvatiti.

DVADESET PETO POGLAVLJE

Izvan fino usmjerenih glasina u Whitehallu i Westminsteru, izvan papagajskoga
ponavljanja riječi i slika koje usmjeravaju pozornost u pogrešnom smjeru na
televiziji, izvan uskih umova novinara, čija ispitivačka dužnost ne seže dalje
od najbližeg roka i najbližeg ručka na tuđi račun, maloj ljudskoj povijesti
pridodano je novo poglavlje.
Promaknuće en poste - suprotno ustaljenoj praksi - gosp. Alexandera
Woodrowa na mjesto (i u rezidenciju) britanskoga visokoga povjerenika u
Keniji izazvalo je tiho zadovoljstvo u bijeloj zajednici u Nairobiju, a i domaći
tisak ju je pozdravio. "Tiha snaga razumijevanja," glasio je podnaslov na
trećoj stranici najrobij-skoga Standarda, gdje se govorilo kako je Gloria
"svježi dašak koji će odagnati posljednju preostalu paučinu britanskog
kolonijalizma u Keniji".
O iznenadnom nestanku Portera Coleridgea u katakombama službenoga
Whitehalla malo se govorilo, ali zato puno aludiralo. Woodrowljev je
prethodnik bio "bez pravog dodira sa suvremenom Kenijom". On je "vrijeđao
vrijedne ministre svojim prodika-ma o korupciji". Čak se aludiralo (mudro:
nejasno) daje i sam podlegao poroku što gaje toliko osuđivao.
Glasine kako su Coleridgea "poslali pred vladin stegovni sud" kako bi
objasnio "izvjesne neugodnosti koje su se dogodilo za vrijeme njegova
upravljanja misijom" glasnogovornik Visokoga povjerenstva (koji ih je sam i
lansirao) odbacio je kao puke spekulacije, ali ih nije izričito porekao. "Porter
je bio ugledan stručnjak i čovjek najviših načela. Bilo bi nepravedno nijekati
njegove mnogobrojne vrline," izvijestio je Mildren pouzdane novinare u
neslužbenoj "osmrtnici"; a oni su znali čitati između redaka.
'"Afrički car' Foreign OJficea Sir Bernard Pellegrin," kako je doznalo
nezainteresirano čitateljstvo, "je otišao u prijevremenu mirovinu kako bi
preuzeo poslovodno mjesto u divovskoj multinacionalnoj farmaceutskoj tvrtki
Karei Vita Hudson iz Ba-sela, Vancouvera i Seattlea, a sada i Londona," gdje
će Pellegrin, zahvaljujući svojoj "poznatoj vještini umrežavanja," biti
najkorisniji. Oproštajnom banketu u Pellegrinovu čast pribivao je sjajan skup
afričkih visokih povjerenika na britanskom dvoru, sa suprugama. Južnoafrički
je diplomat u duhovitu govoru primijetio da Sir Bernard i njegova Lady možda
i nisu osvojili Wimbledon, ali su zasigurno osvojili srca mnogih Afrikanaca.
Spektakularni uspon iz pepela "poslovnoga opsjenara" Sir Kennetha K.
Curtissa pozdravili su i prijatelji i protivnici. Samo je manjina ptica
zloslutnica opetovala kako je Kennvjev novi uspon puka optička varka, a
podjela ThreeBees čisti gangsteri-zam. Ti zajedljivi glasovi nisu spriječili
uzdignuće velikoga popu-lista u Dom lordova, gdje je inzistirao da uzme
naslov Lord Cur-tiss od Nairobija i Spennvmoora; ovo drugo je njegovo
skromno rodno mjesto. Čak su i njegovi mnogi kritičari u novinama morali
priznati, makar preko volje, da hermelin dobro pristaje starom vragu.
"Londončev dnevnik" u Evening Standardu našalio se na račun dugo iščekivana
umirovljenja nepotkupljivoga starog borca protiv kriminala, načelnika u
Scotland Yardu Franka Grid-leyja, "koga u londonskom podzemlju od milja
zovu Stari Roštilj". U stvarnosti je mirovanje bilo zadnja stvar za njega. Jedna
od vodećih britanskih sigurnosnih tvrtki navalila je uzeti ga u službu čim se
vrati s odmora u Mallorci sa ženom, što joj gaje tako dugo bio obećavao.
Odlazak Roba i Leslev iz policijske službe prošao je pak sasvim
nezabilježeno, makar su ljudi u službi opazili kako je jedna od zadnjih
Gridlevjevih odluka prije napuštanja Yarda bila uklanjanje onih što ih je zvao
"novim sojem beskrupuloznih karijerista," koji kaljaju ime službe.
Ghita Pearson, također nadobudna karijeristica, nije uspjela pri drugom
pokušaju da postane stalna službenica Britanske službe vanjskih poslova. Iako
je na testu postigla izvrsne rezultate, povjerljivo izvješće iz Visokoga
povjerenstva u Nairobiju dalo je razloga za zabrinutost. Ocijenivši kako je
"prelako ponesu osobni osjećaji," Kadrovska služba joj je savjetovala neka
čeka nekoliko godina prije nego što opet pokušaV Kako joj je istaknuto, nije
odbijena zbog svoje miješane rase.
Nikakv upitnik nije pak ostao nad nesretnim preminućem Justina Quaylea.
Poremećen od tuge i očaja, oduzeo si je život na istom mjestu gdje je samo
nekoliko tjedana prije toga ubijena njegova supruga Tessa. Brzi gubitak
duševnog zdravlja bio je velika zagonetka svima koji su skrbili za njega.
Njegovi šefovi u Londonu poduzeli su sve što su mogli (osim da ga negdje
zatvore) kako bi ga spasili od sebe sama. Dokrajčila ga je vijest da je njegov
prijatelj Arnold Blum, kome je vjerovao, ujedno i ubojica njegove supruge.
Tragovi sustavna premlaćivanja po trbuhu i donjim dijelovima tijela ispričali
su tužnu priču članovima uskoga kruga pripuštenih tajni: posljednjih dana prije
svoje smrti Quayle se bio odao samobičevanju. Kako je došao do smrtonosna
oružja (ubojički pištolj kratke cijevi kalibra 0,38 u izvrsnu stanju, s pet
preostalih metaka u spremniku), to je bila zagonetka koja vjerojatno nikad neće
biti riješena. Bogati očajnik uvijek, odlučan na putu samouništenja, uvijek ima
načina provesti svoju namisao. Kako je tisak primijetio s odobravanjem, na
svom se posljednjem počivalištu na groblju Langati konačno spojio sa ženom i
sinom.
Stalna engleska vlada, na kojoj se prolazni političari vrte i poziraju kao
plesačice na stolu, opet je obavila svoju dužnost, osim u jednoj maloj, ali
iritantnoj pojedinosti. Justin je posljednih tjedana svog života sastavljao "crni
dosje" koji je trebao dokazati kako su Tessa i Blum ubijeni jer su previše znali
o zlodjelima jedne od najuglednijih farmaceutskih tvrtki na svijetu, koja je za
sada ostala neimenovana. Neki odvjetnik početnik talijanskoga podrijetla
(rođak ubijene žene) istupio je te se, slobodno se služeći financijskim
sredstvima svojega pokojnoga klijenta, stao skrivati iza krinke zastupnika za
javnost. Isti nesretni odvjetnik udružio se sa strašno skupom londonskom
odvjetničkom tvrtkom poznatom po ratobornosti. Kuća Oakev, Oakey &
Farmeloe, zastupajući neimenovanu tvrtku, pokušala je osporiti zakonitost
služenja klijentovim sredstvima u tu svrhu, no nisu uspjeli. Morali su se
zadovoljiti slanjem sudskih naloga svakim novinama koje su se usudile pisati o
toj priči.
Neki su listovi ipak pisali i tako glasine nisu prestale. Pozvan ispitati
materijal, Scotland Yard je objavio kako optužbe smatra "neosnovanima i malo
tužnima". No odvjetnici pokojnoga para, umjesto da bace ručnik u ring, pošli
su u parlament. Škotski zastupnik, ujedno pravnik, zaveden je na lažno
svjedočenje te je postavio ministru vanjskih poslova bezazleno pitanje o
zdravlju Afrike uopće. Ministar vanjskih poslova se s pitanjem nosio
uobičajeno elegantno, no tada je morao odgovarati na krvoločna potpitanja.
P: Je li ministru poznato da je njegovo Ministarstvo u posljednjih godinu dana
primilo od tragično preminule pokojne Tesse Quay-le bilo kakvu pismenu
predstavku?
O: Molim odgodu odgovora na ovo pitanje.
P: Znači li to "ne"?
O: Nije mi poznato daje za života predala bilo kakve predstavke.
P: Znači da vam je pisala nakon svoje smrti, (smijeh)
U razgovoru i prepisci koji su uslijedili, ministar je isprva nijekao da bi išta
znao o dokumentima, zatim je tvrdio kako zbog pravnih postupaka koji su u
tijeku ne može ništa otkriti o njihovu sadržaju. Nakon "nastavka iscrpna i skupa
istraživanja" napokon je priznao kako su dokumenti "pronađeni"; ustvrdio je
kako im je poklonjena sva pozornost koju su zasluživali onda ili sada, "imajući
na umu poremećeno stanje svijesti autorice". Dodao je i da dokumenti imaju
oznaku tajnosti; to mu pak nije bilo mudro.
P: Je li ustaljena praksa Ministarstva vanjskih poslova stavljati oznaku tajnosti
na dokumente što su ih proizvele duševno poremećene osobe? (smijeh)
O: Da, ako takvi dokumenti mogu dovesti u neugodnost nedužne osobe.
P: Ili možda Ministarstvo?
O: Mislio sam na nepotrebnu bol koju su mogli trpjeti pokojničini bliski
rođaci.
P: Onda možete biti mirni: pokojna gospođa Quayle nema bliske rodbine.
O: No to nisu jedini interesi na koje moram paziti.
P: Hvala. Mislim da sam čuo odgovor koji sam čekao.
Sutradan je Ministarstvo vanjskih poslova dobilo službeni zahtjev za izdavanje
dokumenata u vezi sa slučajem Quayle, uz odobrenje Viškoga suda. Istodobno
je - sigurno ne slučajno - u Bruxellesu pokrenuta usporedna inicijativa;
pokrenuli su je prijatelji i odvjetnici pokojnoga dr. Arnolda Bluma. Za
preliminarnoga saslušanja rasno miješana skupina izazivača nereda paradirala
je pred TV kamerama noseći simbolične bijele ogrtače i natpise Nous
accusons ("Optužujemo"). S tom se neprilikom brzo obračunalo. Niz
prijedloga i protutužbi belgijskih odvjetnika osigurao je višegodišnje
razvlačenje slučaja na sudu. Ipak, sada je već postalo opće poznato daje tvrtka
o kojoj je riječ Karei Vita Hudson.
"Ono tamo, ono je planina Lokomorinvang," izvijesti kapetan Mc-Kenzie
Justina preko interkoma. "Zlato i nafta. Kenija i Sudan već se sto godina spore
oko njega. Na starim zemljovidima pripada Sudanu, na novima Keniji.
Pretpostavljam daje netko tutnuo štogod kartografu u džep."
Kapetan McKenzie je jedan od onih taktičnih ljudi koji točno znaju kad treba
govoriti o nevažnim stvarima. Ovoga puta je odabrao zrakoplov dvomotorac
beech baron. Justin sjedi uz njega u kopilotskom sjedalu; čuje, ali ne sluša;
čuje sad kapetana McKenzieja, sad druge pilote u blizini: "Kako smo danas,
Mac? Ispod ili iznad razine oblaka?" "Gdje si, k vragu, čovječe?" "Milju
nadesno i tisuću stopa ispod tebe. Što ti je s vidom?" Lete preko smeđih ravnih
stijena, što bivaju sve tamnije, sve do plavocrne. Iznad njih gusti oblaci.
Jarkocrvene mrlje pojavljuju se gdje se sunce probije kroz oblake i udara o
stijene. Podnožja brjegova pred njima raščupana su i neuredna. Cesta se
pojavi poput vene među mišićima stijena.
McKenzie ispravi zrakoplov i počne se spuštati, slijedeći put. Put se proširi u
cestu sredinom doline, koja vijuga duž podnožja brjegova.
"Ova cesta desno... njome su Tessa i Arnold išli od Lokija do Lodwara. Dobar
put, ako vas ne smetaju razbojnici."
Razbudivši se, Justin se zagleda u blijedu izmaglicu pred njima; ugleda Tessu i
Arnolda u džipu, prašnjavih lica, kutijom disketa koja poskakuje između njih
na stražnjoj klupi. Rijeka je pritekla cesti za Kairo. Zove se Tagva, kaže
McKenzie; izvor joj je visoko u istoimenoj planini. Tagva je visoka dvije
tisuće šesto metara. Justin pristojno potvrdi primitak tih podataka. Sunce se
pojavi, od čega brjegovi postaše crnoplavi i prijeteći, razdvojivši se; Tessa i
Arnold nestaše. Krajolik je opet posve prazan - nigdje žive duše na vidiku, ni
na jednu stranu.
"Sudanska plemena silaze ovamo s planine Mogile," govori dalje McKenzie.
"Dok su tamo, u prašumi, hodaju goli. Ali kad siđu na jug, postanu sramežljivi,
pa nose neke krpice. Ali, čovječe, kako ti ljudi trče!"
Justin se pristojno nasmiješi dok se; smeđe gole planine uzdižu, naborane i
napola utonule u žutu zemlju. Iza njih se nazire modričasto jezero.
"Je li ono Turkana?"
"Jest. U njemu se ne pliva. Osim ako si jako brz. Slatka voda. Krasni ametisti.
Zgodni krokodili."
Pod njima se pojave stada koza i ovaca, zatim selo i ograđeni kompleks.
"Ljudi iz plemena Turkane," objasni McKenzie. "Lani je bilo dosta pucnjave
zbog krađe stoke. Bolje ih se kloniti."
"Hoću," obeća Justin.
McKenzie ga pogleda dugim, intenzivnim, ispitivačkim pogledom. "Nisu to
jedini ljudi kojih se treba čuvati."
"Nisu, tako je," složi se Justin.
"Za nekoliko sati možemo biti u Nairobiju."
Justin odmahne glavom.
"Ili da malo protegnemo noge? Mogu vas odvesti preko granice u Kampalu.
Imamo goriva."
"Vrlo ste ljubazni. Hvala, ali ne," odgovori Justin s usiljenim smiješkom,
odmahujući glavom.
Cesta se ponovno pojavi pred njima, prašnjava i prazna. Zrakoplov odjednom
počne glavinjati lijevo-desno kao nemiran konj - kao da im priroda sama
kazuje neka ne idu dalje.
"Ovdje su nadaleko najjači udari vjetra," objasni McKenzie. "Ovaj je kraj
poznat po njima."
Gradić Lodwar leži pod njima, malen među stožastim brjego-vima, niskim,
svega dvjesto-tristo metara visine. Gradić izgleda uredan i poslovan; kuće
imaju limene krovove; tu su i pista i škola.
"Nema industrije. Ali zato imaju sjajnu stočnu tržnicu - goveda, magarci, deve,
koga zanima kupovina," tumači dalje pilot.
"Mene ne zanima," sa smiješkom će Justin.
"Imaju jednu bolnicu, jednu školu i puno vojske. Lodwar je sigurnosno središte
cijeloga kraja. Vojnici najviše vremena provode u brdima Apoi; tamo love
razbojnike, ali bez uspjeha. Razbojnici dolaze iz Sudana, iz Ugande, iz
Somalije. Kraj zbilja obiluje raznim banditima. Krađa stoke je ovdje
nacionalni sport," recitira dalje McKenzie, vrativši se ulozi vodiča.
"Mandangi ukradu stoku, pa plešu i slave dva tjedna dok neko drugo pleme ne
ukrade stoku od njih."
"Koliko je daleko Lodwar od jezera?" pita Justin.
"Nekih pedeset kilometara. Idite u Kalokol. Tamo je ribarski dom. Pitajte za
barkariola Mickieja. Sin mu' se zove Abraham. Abraham je u redu dok je s
ocem, ali sam je opak."
"Hvala."
Razgovor prestane. McKenzie nadleti pistu i zamaše krilima kako bi dao znak
onima na tlu da će sletjeti. Opet se uspne i vrati. Odjednom se nađu na zemlji.
Više se nema što reći nego još jednom hvala.
"Ako me zatrebate, nađite nekoga tko mi može javiti radijem," reče McKenzie
dok su stajali na vreloj pisti. "Ako ja ne budem mogao pomoći, ima jedan
momak imenom Martin; on vodi Letačku školu u Nairobiju. Leti već trideset
godina. Obuku je prošao u Perthu i Oxfordu. Samo mu spomenite moje ime."
Hvala, opet će Justin i zapiše što mu je rečeno, kako bi ispao ljubazan, do čega
mu je vrlo stalo.
"Da vam posudim svoju pilotsku torbu?" odjednom upita McKenzie, pokazavši
veliku crnu pilotsku torbu u desnoj ruci. "Unutra je pištolj. Dobra duga
devetka. Na pedeset metara imate izgleda s njim."
"O, ne bih ja pogodio ni na deset!" usklikne Justin i zahihoće autoironičnim
smijehom kakvim se smijao u danima prije Tes-se.
"A ovo je Justice ('Pravda'), reče McKenzie, predstavljajući iskusna filozofa u
zamrljanoj majici i zelenim sandalama koji se pojavio niotkud. "Justice je vaš
vozač. Justine, upoznajte Justi-cea. Justice, ovo je Justin. Gospodin imenom
Ezra vozit će se dio puta s Justiceom. Mogu li još što učiniti za vas?"
Justin iz džepa safari-prsluka izvuče debelu omotnicu. "Da. Molim vas, budite
ljubazni, pa mi ovo pošaljite kad se sljedeći put zateknete u Nairobiju. Obična
će pošta biti sasvim dobra. Nije mi djevojka, nego teta mog odvjetnika."
"Večeras će biti u redu?"
"Više nego u redu."
"Dobro, onda. Čuvajte se!" reče McKenzie za kraj, spremivši omotnicu u
pilotsku torbu.
"I hoću," odgovori Justin. Ovaj put nekako je uspio ne zahvaliti McKenzieju i
reći mu kako je vrlo ljubazan.
Jezero bijaše sivo, bijelo i srebrno; sunce nad njima prugalo je crno-bijelo
Mickiejevu ribarsku barku: crno u sjeni tende, bijelo i nemilosrdno gdje je
sunce neometano sjalo na drvo, bijelo na površini slatke vode što se mreškala
i ključala od riba, bijelo na zamagljenim sivim planinama što protežu leđa pod
sunčevom jarom, bijelo gdje je sunce dohvatilo crna lica staroga Mickieja i
njegova mladoga pratitelja, opakog Abrahama - to se dijete cerilo, zbog
nečega potajno gnjevno (McKenzie je imao pravo) - koji je iz nekoga
nedokučivog razloga govorio njemački, a ne engleski; zato je razgovor, kad i
koliko ga je bilo, morao biti trokrak: njemački Abrahamu, engleski starom
Mickieju i njihova inačica svahilija kad su govorilo među sobom. Bijelo
bijaše također kad god bi Justin pogledao Tessu (a bilo je to često), koja se,
drska poput dječaka, propela na pramcu, gdje je čvrsto odlučila ostati, unatoč
krokodilima, s jednom rukom na čamcu, kako ju je njezin otac učio, a Arnold
se nije udaljavao od nje, u slučaju da sklizne. Brodski radio prenosio je
kuharsku emisiju na engleskom, u kojoj su se hvalile vrline rajčica sušenih na
suncu.
Isprva je Justinu na bilo kojem jeziku bilo teško objasniti koje mu je odredište.
Možda nikad nisu čuli za Allijin zaljev. Allijin zaljev ih nije ni najmanje
zanimao. Stari ga je Mickie htio odvesti na jugoistok u Wolfgangovu "Oazu,"
kamo pripada; zločesti Abraham vruće je podupirao očev prijedlog: mzunge
(bijelci) odsjedaju u "Oazi;" to je najbolji hotel u kraju, poznat po filmskim i
rok-zvijezdama i milijunašima koji su tamo odsjedali; bez sumnje, i Justin je
tamo krenuo, bez obzira je li toga svjestan ili nije. Tek kad je Justin iz lisnice
izvukao malu Tessinu fotografiju - fotografiju za putovnicu, ništa izrezano iz
novina - razjasnila im se svrha njegova puta; utišaše se i uznemiriše. Znači,
Justin želi posjetiti mjesto gdje su ubijeni Noah i ona bjelkinja? To je Abraham
pitao.
Da, molim.
Je li Justinu poznato da su mnogi policajci i novinari već posjetili to mjesto?
Daje sve što se tamo moglo naći već pronađeno? Da su lodvarska policija i
leteći odred iz Nairobija već i zajedno i odvojeno zabranili pristup tom mjestu
turistima, radoznalcima, lovcima na nagrade i uopće svima koji tamo nemaju
posla? Pitao je dalje Abraham.
Justinu sve to skupa nije bilo poznato, no i sad kad jest, njegove su namjere
ostale iste. Spreman je dobro platiti da mu se ispuni želja.
Ili to - što je općepoznato - da je mjesto opsjednuto duhovima, a bilo je takvo
čak i prije ubojstva bjelkinje i Noe? Abraham je sad već pitao s daleko manje
žara, kad su se spomenule financije.
Justin ustvrdi kako se ne boji duhova.
Isprva su, iz pijeteta prema sumornoj naravi svojeg zadatka, starac i njegov
pomoćnik zauzeli melankoličnu pozu; Tessa je morala uporabiti sav svoj vedar
duh kako bi ih izvukla iz toga. No kao i obično, pomoću niza duhovitih
komentara s pramca, uspjela je. Nazočnost drugih ribarskih barki također je
pomagala. Zazvala ih je i pitala što su ulovili. Vikom su odgovarali: toliko i
toliko crvene ribe, plave ribe, dugine pastrve. Njezin je entuzijazam bio tako
zarazan te je Justin uspio uvjeriti Mickieja i Abrahama neka i sami bace
parangal, što je također imalo pozitivan učinak preusmjeravanja njihove
pozornosti na nešto kon-struktivnije.
"Je li vam dobro, gospodine?" upita ga Mickie prilično izbliza, piljeći poput
staroga liječnika u njegove oči.
"Jesam. Dobro sam, baš dobro."
"Mislim da ste u groznici, gospodine. Dajte, odmorite se! Ležite pod tendu.
Donijet ću vam hladno piće."
"Hvala. Oboje ćemo."
Justin sjedne pod tendu i uporabi led iz čaše kako bi ohladio vrat i čelo,
gibajući se zajedno s kretanjem brodice. Čudno su to društvo poveli sa sobom;
ali opet, Tessa je posve šašava kad se radi o slanju pozivnica; nema druge
nego ugristi se za usnu i udvostručiti broj na koji je čovjek isprva mislio.
Drago mi je što te opet vidim, Porteru; i tebe, Veronica, i vašu malu Rosie; ma
neee, ma kakvi da bi ovdje smetala. Tessa uvijek uspijeva nekako više izvući
iz Rosie nego bilo tko drugi. Ali, zaboga, draga
- Bernard i Celly Pellegrin - e, to ti je zaista pogreška; eto, kako je to tipično
za Bernarda stoje ponio tri reketa, a ne samo jedan, i stavio ih u tu svoju
odvratnu torbu. A što se tiče Woodrowa
- stvarno, već je vrijeme da prevladaš svoje pohvalno, ali neumjesno
uvjerenje da čak i oni od kojih se to čovjek nikad ne bio nadao imaju dobro
srce, a ti si osoba koja će to dokazati. I, za Boga miloga, prestani me gledati
kao da ćemo sad na voditi ljubav. Sandy je napola poludio već od pogleda na
tebe; i to mu je dosta.
"Što je to?" oštro upita Justin.
U početku je mislio da je Mustafa. Postupno shvati da ga je Mickie zgrabio za
košulju na prsima i trese ga kako bi ga probudio.
"Stigli smo, gospodine. Na istočnoj smo obali. Blizu mjesta gdje se dogodio
tragični događaj."
"Koliko je daleko?"
"Deset minuta hoda, gospodine. Mi ćemo vas pratiti."
"To nije potrebno."
"Vrlo je potrebno i nužno, gospodine."
"Wasfehlt dir?" upita Abraham preko Mickiejeva ramena.
"Nichts. Ništa. Dobro sam. Vrlo ste ljubazni, obojica."
"Popijte još vode, gospodine," reče Mickie, dodajući mu novu čašu.
Načiniše tihu povorku po jedan, penjući se preko vulkanskoga stijenja, ovdje,
u kolijevci civilizacije, kako se kaže. "Nisam dosad znao da ovdje ima tako
puno civiliziranih ljudi," reče Justin, igrajući opet svoju staru ulogu engleske
budale. Tessa se smije bezglasno, na onaj svoj način - razdragano se smješka,
trese se i uopće, radi sve što treba, ali od nje ne dolazi nikakav zvuk. Gloria
vodi - pa jasno! Onim svojim kraljevskim britanskim hodom i s tim laktovima
može hodati brže no itko od nas. Pellegrin psuje, što je isto tako normalno.
Njegova žena Celly žali se kako ne može podnijeti vrućinu; dobro, stoje novo?
Rosie Coleridge je na tatinim leđima, pjevajući lijepo Tessi u čast - kako smo
samo svi stali u tu malu barku?
Mickie je stao i blago položio ruku na Justinovu nadlakticu. Abraham stoji iza
njih, blizu.
"Ovo je mjesto gdje je preminula vaša supruga, gospodine," tiho će Mickie.
Nije se morao truditi jer je Justin već znao, iako nije znao odakle je Mickie
zaključio da je on Tessin muž; no možda ga je Justin u snu sam o tome
izvijestio. Vidio je ovo mjesto na snimkama, u sumornosti donjega kata i u
svojim snovima. Ovdje se proteže ono što djeluje kao isušeno riječno korito.
Tamo prijeko je tužna gomilica kamenja što su je podigle Ghita i njezine
prijateljice. Oko toga (nažalost, razbacano u svim smjerovima) leži smeće,
koje je dan-danas neodvojivi dio svih mjesta poznatih događaja: kutije
filmova, cigareta, plastične boce, papirnati tanjuri. Malo više - možda kojih
trideset-četrdeset metara uz bijelu padinu - stoji prašnjavi put kojim je došao
dugi safari-terenac, koji se zaustavio uz Tessin džip i hicima mu probušio
gume, od čega je Tessino vozilo nekontrolirano skliznulo niz istu padinu, a
Tessini ubojice su nagnali trčati za njima noseći pange, puške i ostalo, čime su
već bili naoružani. A tamo su - Mickie je pokazivao zgrčenim starim prstom -
plavi tragovi boje s terenca "Oaze", što su ostali na kamenu kad je auto
skliznuo u škrip. Ta je stijena, za razliku od crnih vulkanskih stijena,
vapnenački bijela. Možda su smeđe mrlje na njoj doista od krvi, kako Mickie
misli. No kad ih je Justin pogledao bolje, izbliza, učini mu se da su možda to
ipak lišajevi. Inače nije opazioništa što bi zanimalo pažljiva vrtlara, osim žute
savanske trave i dum-palmi, koje su, kao i obično, izgledale kao da ih je
posadila općina. Nekoliko grmova euforbije - naravno - bijahu dragocjeno živi
među komadima crnoga bazalta. I astralno bijelo stablo Commlphore - ima li
to čudo ikad lišća? Tanke joj se grane šire na obje strane kao moljčeva krila.
Izabravši jednu bazaltnu stijenu, sjedne na nju. Glava mu je bila lagana,
osjećao se prisebnim. Mickie mu doda bocu vode i Justin potegne iz nje,
zavrne opet čep i sjedne na pete.
"Volio bih malo biti sam, Mickie. Idite ti i Abraham loviti ribu. Ja ću vam se
javiti s obale kad budem gotov."
"Radije bismo ovdje čekali s vama, gospodine."
"Zašto nećete loviti ribu?"
"Ostali bismo s vama. Imate temperaturu."
"Prolazi. Samo nekoliko sati." Pogleda na sat. Bilo je četiri poslije podne.
"Kad sunce zalazi
"U sedam, gospodine."
"Dobro. Dakle, sastat ćemo se kad padne mrak. Ako mi išta bude trebalo, zvat
ću." Kako nisu odlazili, doda čvršće: "Želim biti sam, Mickie. Zato sam došao
ovamo."
"Da, gospodine."
Nije čuo kad su otišli. Neko vrijeme nije čuo nikakav zvuk, osim tu i tamo
pljuskanja valova jezera, i pokoje ribarske barke. Začu zavijanje šakala i puno
čavrljanja od obitelji lešinara što je zauzela stablo dum-palme prema jezeru.
Čuo je i Tessu kako mu govori da bi, kad bi sve to morala učiniti još jednom,
upravo ovo bilo mjesto gdje bi voljela umrijeti, u Africi, na putu otkrivanja
velike nepravde. Popio je malo vode, ustao, protegnuo se i otišao do tragova
boje, jer je na tom mjestu sigurno znao kako joj je blizu. Nije trebalo puno
posla. Stavi li ruke na tragove, otprilike je šezdeset centimetara od nje,
odbivši debljinu vrata auta. Možda malo više, ako je Arnold bio između. Čak
se malo i nasmijao s njom, jer je uvijek bilo vraški teško nagnati je da zakopča
sigurnosni pojas. Na kenijskim cestama punim rupa, govorila je s uobičajenom
tvrdoglavošću, bolje je biti slobodan u autu: bar se možeš migoljiti u njemu, a
ne da te zavežu i bace na dno svakoga prokletoga kratera kao vreću krumpira.
Od tragova boje uputi se na dno isušena korita; s rukama u džepovima zurio je
u mjesto gdje se džip zaustavio, zamišljajući kako su siro-tog Arnolda
onesviještena izvukli iz terenca i odvukli do mjesta njegova mučenja i
smaknuća.
Zatim se, kao metodičan čovjek, vrati do stijene što je bijaše izabrao za
sjedenje čim je došao, opet sjedne na nju i posveti se proučavanju plavoga
cvjetića, nalik potoćnici što ju je bio zasadio u prednjem vrtu njihove kuće u
Nairobiju. Problem je bio u tome što nije bio siguran pripada li cvijet mjestu
gdje ga vidi, ili ga je njegov um presadio iz Nairobija ili čak, kad bolje
razmisli, s livada što okružuju njegov hotel u Engadinu. Također mu je opće
zanimanje za floru palo na niske grane. Nije više želio kultivirati sliku finoga
dečka koga strasno zanima samo uzgoj potočnica, ivančica, tulipana, frezija i
gardenija. Još je razmišljao o toj promjeni u svojoj naravi kad začuje iz smjera
obale zvuk motora - prvo malu eksploziju paljenja, zatim postojanje brektanje
koje se udaljavalo. Mickie je odlučio napokon pokušati, pomisli on: za pravog
je ribara neodoljiva kušnja okušati sreću u predvečerje. Nakon toga se sjetio
svojih pokušaja da uvjeri Tessu neka pođe s njim na pecanje; uvijek bi to
završavalo jednako: nijedne ribe, ali zato puno nedisciplinirana vođenja
ljubavi; možda ju je zato i uvjeravao tako ustrajno. Još je u dobru raspoloženju
razmatrao uvjete vođenja ljubavi na dnu male barke kad mu sinu drukčija ideja
o Mickiejevu odlasku u ribolov, naime da on nije otišao u ribolov.
Mickie se ne zafrkava, on ne mijenja mišljenje, on se ne predaje mušicama.
Mickieja uopće nema.
Što se za Mickieja moglo reći od prvoga trenutka (i Tessa mu je isto rekla) jest
da je taj tip tvoj rođeni obiteljski sluga; zato ga je i bilo lako pobrkati s
Mustafom.
Pa zašto je onda otišao? Tko mu je rekao neka ode? Platio mu neka ode?
Zapovjedio? Zaprijetio mu ako ne ode? Koju je to poruku Mickie primio preko
brodskoga radija, ili osobno od čovjeka iz drugoga čamca ili nekoga s obale,
što gaje uvjerilo da, unatoč svim prirodnim crtama dobra lica, ode s posla za
koji još nije plaćen? Ili se Markus Lorbeer, Juda iz navike, još malo, dodatno
osigurao kod svojih farmaceutskih prijatelja? Još je u glavi premetao razne
mogućnosti kad začuje zvuk drugoga motora, ovoga puta iz smjera ceste.
Mračilo se sada već brzo; sunce je već slabo, pa se moglo očekivati da će
automobil u prolazu upaliti bar pozicijska svjetla, no ovaj to nije učinio.
Pomisli - vjerojatno zato što je automobil milio puževom brzinom - da je to
Hamov auto. To je Ham, koji vozi sa svojih uobičajenih deset kilometara na
sat ispod ograničenja brzine. Dolazi reći kako su Justinova pisma zločestoj teti
u Milano sretno stigla i da će Tessina velika nepravda uskoro biti ispravljena,
u skladu s njezinim često izricanim uvjerenjem da se Sustav mora prisiliti kako
bi popravio iznutra svoje postupke. Zatim pomisli: ne, to uopće nije auto,
varam se. To je mali zrakoplov. Zatim zvuk posve prestane, što gaje gotovo
uvjerilo daje to bila iluzija - on to čuje Tessin džip, primjerice; svakoga će se
trena zaustaviti na cesti iznad njega i ona će iskočiti noseći obje mephisto
čizme; dotrčat će k njemu i čestitati mu što nastavlja gdje je ona zaustavljena.
No to nije Tessin džip i ne pripada nikome koga bi on poznavao. Gleda
izduženu karoseriju džipa, terenca, ne -safari-terenca; tamnoplav je, ili
tamnozelen, teško je to reći kad se svjetla naglo gase. Stao je točno na mjestu
gdje je gledao Tessu. Iako je takvo što očekivao otkad se vratio u Nairobi (čak
je to pomalo i priželjkivao te, prema tome, Donohueovo upozorenje držao
nepotrebnim i suvišnim), pozdravio je prizor s izvanrednim osjećajem ushita,
da ne kažemo ispunjenja. Upoznao je ljude koji su je izdali, dakako -
Pellegrina, Woodrowa, Lorbeera. Ponovno je ispisao, umjesto nje, njezin
skandalozno odbačeni memorandum (ako i nevjesto i djelomično, no to se nije
dalo izbjeći). A sada će, kako se čini, podijeliti s Tessom i posljednju njezinu
tajnu.
Drugi se terenac zaustavi iza prvoga. Čuo je lagane korake i razabere brzo
gibanje uvježbanih ljudi u debeloj odjeći, koji čučeći trče. Čuo je kako ga
netko, muškarac ili žena, udari, te drugi zvižduk kao odgovor, negdje njemu s
leđa. Učini mu se, a možda je bio i u pravu, kako je osjetio miris sportsman
cigareta u zraku. Tama se produbi kad ga okruže snopovi svjetla; najsjajniji se
snop zadrži na njemu.
Čuo je stope kako silaze niz bijelu stijenu.

Autorova bilješka
Prvo bih želio ustati u obranu Britanskog visokog povjerenstva u Nairobiju. To
nije mjesto poput onoga što sam ga opisao u knjizi; štoviše, u stvarnu zgradu
Visokoga povjerenstva nikad nisam ni ušao. U njemu ne rade ljudi koje sam
opisao, jer s njima nikada nisam razgovarao. Upoznao sam visokog
povjerenika prije nekoliko godina, popili smo zajedno đumbirovo pivo na
terasi hotela "Norfolk" i to je sve. On ni najmanje ne podsjeća, izvana ni
iznutra, na mojega Portera Coleridgea. Što se pak tiče sirotoga Sandvja
Woodrowa - dakle, kad bi u Britanskom visokom povjerenstvu u Nairobiju
uopće postojao voditelj ureda u vrijeme dok ovo pišem, možete biti sigurni da
bi to bio marljiv i moralan čovjek koji ne žudi za koleginom suprugom, niti
uništava nezgodne spise. Ali ga nema. Voditelj ureda u Nairobiju, kao i u
mnogim drugim britanskim diplomatskim misijama, pao je žrtvom sjekire
vremena.
U ovim teškim vremenima, kad pravnici vladaju svijetom, moram nastaviti s
ovakvim opaskama, koje su slučajno posve istinite. S jednom iznimkom, nitko
u ovoj priči, nijedna osoba, ustanova niti poduzeće, hvala Bogu, ne zasnivaju
se na osobi, ustanovi ili poduzeću iz stvarnoga svijeta - bez obzira je li riječ o
Woodrowu, Pellegrinu, Landsburvci, Cricku, Curtissu i njegovoj strašnoj Kući
ThreeBees ili Karei Vita Hudsonu, znanom i pod kraticom KVH. Iznimka je
veliki, dobri Wolfgang iz svratišta "Oaza," lik koji se tako duboko urezao u
sjećanje svih koji su ga posjetili da bi bilo smiješno pokušavati stvoriti mu
izmaštana parnjaka. Iz svojega kraljevstva Wolfgang nije podigao glas protiv
moje posudbe njegova imena i riječi.
Dypraxa ne postoji, nije nikad postojala i nikada neće postojati. Ne znam ni za
kakav čudotvorni lijeM; protiv tuberkuloze što je nedavno izbačen na afričko
ili bilo koje drugo tržište (ili će uskoro biti); zato, uz malo sreće, neću provesti
ostatak života vukući se po sudovima (ili na nekom još gorem mjestu); iako,
dan-danas, nikad se ne zna... No ovo vam mogu zasigurno posvjedočiti: kako
sam se probijao dalje kroz farmaceutsku prašumu, sve sam više shvaćao kako
je moja priča pitoma razglednica s ljetovanja u usporedbi sa stvarnošću.
A sada vedrija strana! Želio bih srdačno zahvaliti onima koji su mi pomogli i
pristali da im spomenem imena, kao i onima koji su mi pomogli, ali imaju
dobre razloge da im imena ostanu nespomenuta.
Ted Younie je dugogodišnji predani promatrač afričke scene. On mije prvi
prišapnuo farmaceutiku kao moguću temu i poslije pročistio tekst od nekoliko
Jaux pas.
Dr. David Miller je liječnik s iskustvom iz Afrike i drugih dijelova Trećega
svijeta. On mi je prvi predložio da uzmem tuberkulozu i otvorio mi oči za
skupu i istančanu kampanju što ga tvornice lijekova vode protiv medicinske
struke.
Dr. Peter Godfrev-Faussett je viši predavač na Londonskoj školi za higijenu i
tropsku medicinu. Dao mije dragocjene stručne savjete, prvo na početku, a
zatim kad je rukopis već bio donekle uobličen.
Arthur, čovjek od puno zanata i sin moga pokojnog američkog izdavača Jacka
Geoghegana, ispričao mi je strašne priče iz vremena što ga je proveo radeći u
farmaceutici u Moskvi i Istočnoj Europi. Jackov nas je dobri duh čuvao.
Daniel Berman iz Medecins sans Jrontidres iz Ženeve dao mi je iscrpno
izvješće, koje zaslužuje tri zvjezdice u Michelinovu vodiču: vrijedilo je puta.
Farmaceutska kampanja BUKO iz Bielefelda u Njemačkoj (koju ne valja
pobrkati s HIPPO iz moje knjige) je neovisna nevladina udruga s nedovoljno
ljudi; no oni koji jesu tamo su duševno zdravi, dobro izobraženi ljudi koji se
trude izložiti sudu javnosti prijestupe farmaceutske industrije, osobito kad je
riječ o Trećem svijetu. Želite li biti velikodušni, molim vas da im pošaljete
novac kako bi nastavili s radom. Budući da farmaceutski divovi i dalje
sustavno i zlobno iskrivljuju mišljenje liječničke struke, opstanak BUKO-aje
sve važniji. Ne samo što mije BUKO puno pomogao, nego su tražili od mene
neka pohvalim vrline odgovornih tvornica lijekova. Njima za ljubav, pokušao
sam učiniti i to, iako se u ovoj priči uopće ne radi o tome.

Dr. Paul Havcock, veteran međunarodne farmaceutske industrije, i Tony Allen,

prekaljeni "Afrikanac" i farmaceutski savjetnik sa srcem i okom dali su mi
slobodno crpsti iz njihova znanja, iskustva i dobre volje; viteški su otrpjeli
moje napade na svoju struku. Sve je tako činio i gostoljubivi Peter, koji je
odlučio radije ostati u sjeni.
Puno mi je pomoglo nekoliko zlata vrijednih osoba iz Ujedinjenih naroda. Nisu
imali pojma što sam bio naumio. Ipak, držim kako je taktično ne spominjati im
imena.
S tugom sam u srcu odlučio ne imenovati ljude koji su mi velikodušno pomogli
u Keniji. Dok ovo pišem, do mene je doprla vijest o smrti Johna Kaisera,
svećenika, Amerikanca iz Minneso-te, koji je radio u Keniji posljednjih
trideset šest godina. Tijelo mu je pronađeno u Naivashi, osamdeset kilometara
sjeverozapadno od Nairobija. S rupom od metka u glavi. U blizini je
pronađena lovačka puška. Gosp. Kaiser je godinama glasno kritizirao kenijsku
vladu zbog njezine politike poštovanja (točnije, nepoštovanja) ljudskih prava.
Slične bi se nesreće mogle opet dogoditi.
Opisujući Larine nevolje u osamnaestom poglavlju vodio sam se iskustvom
nekoliko slučajeva, osobito u Sjevernoj Americi, kad su se visoko
kvalificirani medicinski istraživači usudili izraziti neslaganje sa svojim
farmaceutskim poslodavcima, pa su zbog toga morali trpjeti šikaniranje,
izopćenje i progone. Nije riječ o tome jesu li njihovi nezgodni nalazi i
mišljenja točni ili nisu. Riječ je o savjesti pojedinca u sukobu s pohlepnom
korporacijom. Radi se o temeljnom liječničkom pravu na izražavanje ne-
potkupljena medicinskoga stručnog mišljenja i njihovoj dužnosti da upoznaju
pacijente s opasnostima za koje drže da ih nose terapije koje propisuju.
Napokon, ako se ikad zateknete na otoku Elbi, molim vas da ne propustite
posjetiti prekrasno staro imanje što sam ga dodijelio Tessi i njezinim
talijanskim precima. Posjed se zove La Chiusa di Magazzini i pripada obitelji
Foresi. Obitelj Foresi proizvodi crno, bijelo i ružičasto vino i žestoka pića iz
vlastitih vinograda te izvanredno maslinovo ulje iz vlastitih maslinika.
Iznajmljuju nekoliko kućica. Postoji čak i soba za ulje, gdje oni koji traže
odgovore na velike životne zagonetke mogu pronaći privremenu osamu i
spokoj.
John le Carre prosinac 2000.
 EDNOTE

* Diplomatsko predstavništvo jedne zemlje članice Commonvvealtha

(zajednica Ujedinjenoga Kraljevstva i bivših britanskih kolonija) u drugoj;
obavlja istu službu kao veleposlanstvo.
* Engleski: tri B (početna slova prezimena vlasnika); inače znači "tri
pčele".
* Pravorijek (obično smrtna presuda) što je donosi ajatolah svećenički
čin u šijitskom islamu).
* Diplomatski stupanj (opunomoćenog) ministra je najviši ispod
veleposlaničkoga
* U izvorniku "Abbott," što je Tesstno djevojačko prezime, ali je inače
riječ koja znači "opat" (poglavar samostana)
* U Downingovoj ulici 10 u Londonu je službena rezidencija britanskoga
premijera.