MONETARNA Skripta PDF

MONETARNA POLITIKA UPLOADANO NA: www.referada.
hr
SLOŽENOST NARAVI NOVCA

Oblici novca su bili proizvod vremena u kojem se živjelo,odraz civilizacijskog i tehnološkog napretka
pri čemu je važno da obavlja svoje uobičajene funkcije: f-ju prometa i pladanja; štednje; mjere cijena,
odnosno vrijednosti i svjetskog novca.
Funkcija štednje važna je f-ja novca jer omoguduje postojanje financijskih institucija čiji je ključni
zadatak efikasna alokacija štednje svima onima kojima trebaju novac za razvoj gospodarske aktivnosti
ili zadovoljavanje drugih potreba.
POVIJESNI RAZVOJ NOVCA – Robni i simbolični novac

Novac je tijekom povijesti stalno mijenjao oblik svoga postojanja od primitivnih-robnim oblika gdje se
razmjenjivala roba za robu,potom metalnog novca pune vrijednosti,pa sve do današnjeg električnog
novca koji je nevidljiv,fluidan,virtualan pa kao takav često teško i razumljiv.
Prva faza razvoja novca koja počinje od trampe,razmjene robe za robu vezana je za fazu razvoja
ljudske civilizacije u kojoj je čovjek počeo ostvarivati viškove u proizvodnji određenih dobara,pa ih je
kao takve bio spreman razmjenjivati za neke druge,njemu potrebne proizvode,uz određeni odnos
razmjene koji je počivao na količini uloženog rada. U prvoj etapi,svaka roba je obavljala f-ju slučajnog
transakcijskog sredstva. Krediti su se odobravali a i vradali u robi,poljoprivrednim proizvodima ili sto-
ci.Kamate su se također obračunavale u istim robama. Smatra se da je prvi neorganski,odnosno
umjetni novac osmišljen u Babilonu.Pojava neorganskog novca (glinene pločice ili metal) važno je
civilizacijsko dostignude i takav novac za razliku od poljoprivrednih proizvoda i stoke nema
sposobnost reprodukcije života.Kamate koje se pladaju na kredit u takvom obliku novca od tada se
moraju ostva-rivati u nekom drugom procesu,izvan modi i spoznaje dužnika.Novac i mod od tog
trenutka se koncentriraju u rukama zajmodavca. U Ateni u 6.st.pr.Kr. u upotrebi se pojavio kovani
srebrni i zlatni novac koji se težinski razlikovao od onoga u drugim grčkim gradovima.To je dovelo do
novog problema kod zaduživanja.Seljaci su se u novonastalim uvjetima zaduživali u metalnom novcu
čija se vrijednost mi-jenjala kao što se mijenjala i cijena poljoprivrednih proizvoda ovisno o uspjehu
žetve. Ulogu robnog novca sve više preuzima metal a zatim zlato i srebro.Zlato je oblik robnog novca
koji je zbog svojih posebnih svojstava i prednosti,oduzeo drugim oblicima robnog novca f-ju opdeg
ekvivalenta (malena težina a velika vrijednost,prenosivost,djeljivost,homogenost i
trajnost,prihvatljivost,prepoznatljivost, stabilnost osnovne su prednosti zlata u odnosu na druge vrste
robnog novca). Papirni se novac razvija iz metalnog novčanog prometa,gdje ima ulogu znaka puno
vrijednosnih srebrnih ili zlatnih moneta, premda je era tog papirnog novca došla nakon sloma zlatnog
standarda,ukidanjem konvertibilnosti banknota u valutni zlatni novac čime su banknote kao novčani
surogat (fakultativni novac),postale novčani znak,odnosno valutarni novac.
Novčani surogati (fakultativni novac)

Robnu narav novca još jasnije prikazuju novčani surogati ili zamjenici novca,koji prethode papirnom
novcu s prisilnim tečajem.Novčani surogati koji se pojavljuju u obliku različitih cirkulacijskih papira-
doznake i obveznice (mjenice,čekovi i dr.) zamjenjuju novac i daju pravo imatelju na određenu
količinu kurentnog novca.Pojava novčanih surogata posljedica su razvoja i stanja novčanog
prometa.Oni se pojavljuju,s jedne strane,zbog neelastičnosti novčanog sustava te zbog nesređenosti
valutnih sustava i nesigurnosti prenošenja s druge strane. Pojava novčanih surogata tj.VP koji
cirkuliraju u određenoj sferi robnog prometa i time zamjenjuju novac,stihijski je rezultat robnog
prometa. Kao najrazvijeniji oblik novčanih surogata razvile su se banknote (novčanice) kao uputnice
banke na samu sebe koje daju pravo potraživanja od banke odgovarajude količine zlata. BANKNOTA
predstavlja 1 od najranijih novčanih supstituta u metalističkom valutnom sustavu, posebicu u
zlatnom standardu.Zbog rizičnosti nošenja vede količine tj.zlata s jednog tržišta na drugo,trgovci su
svoj punovrijedni zlatni novac deponirali kod banke,a ona bi im izdavala potvrde na primljeni novac
koje su glasile na donosioca,bile su naplative po viđenju,a glasile su na okrugle svote.Na isti
način,banke te banknote izdaju kao protuvrijednosti odobrenog kredita,što je zajmoprimcu
praktičnije pa na jednostavniji i elegantniji način raspolaže sredstvima odobrenog mu kredita.S
1
MONETARNA POLITIKA UPLOADANO NA: www.referada.hr
vremenom je i država počela izdavati takve doznake na sebe,pa je time dobila mogudnost zamjene i
uštede zlata.To je razdoblje osnivanja privih emisijskih banaka.Tijekom vremena pored papirne
novčanice sve je vedu ulogu počeo igrat tzv.depozitni novac, danas dominantan oblik novca,a to je
onaj koji figurira u bankarskim knjigama kao bankina obveza plativa na zahtjev,odnosno potraživanje
prema banci plativo po viđenju,a to je depozitni novac.
VALUTNI (NOVČANI) SUSTAV METALIZMA

Valuta predstavlja zakonski uređen sustav kojim se određuje što de biti novac na određenom
prostoru tj. u određenoj državi. Deviza je potraživanje od inozemstva nastao na temelju određene
transakcije. Banknota je u metalističkom valutnom sustavu bila novčani surogat, a u sustavu
papirnate valu-te,ona je novac tj.opdeprihvadeno sredstvo razmjene ili pladanja robe i usluga,koja se
sada zove novčanica. Među glavne povijesno nanizane (metalističke) valutne sustave spadaju:
1.bimetalistički sustavi:
-paralelna valuta
-dvojna valuta
2.monometalistički sustavi:
-srebrna ili zlatna valuta
-zlatni standard (ili zlatna valuta)
-zlatna valuta sa zlatom u optjecaju
- valuta na bazi zlatnih poluga
-valuta na bazi zlatnih deviza.
Paralelna valuta
Kod paralelne valute novac,kao zakonsko i definitivno sredstvo pladanja, kuje se iz oba valutna
materijala:zlata i srebra.Kako između tih dviju vrsta novca nije zakonski utvrđen nikakav
odnos,pladanje ovisi o volji i ugovoru sudionika u prometu.Odnos vrijednosti zlatnog i srebrnog novca
ovisan je o odnosu tržišnih cijena zlata i srebra u svakom trenutku te se stalno mijenja.
Dvojna valuta (alternativni sustav)

Kod sustava dvojne valute novac se kuje iz obaju valutnih materijala (zlata i srebra) ali se među njima
uspostavlja zakonski omjer, npr. 1kg zlata:15,5kg srebra. Taj se sustava još naziva alternativnim.
Naime,dok je valutnim sustavom na jednoj strani bio uspostavljen određeni iznos između zlata i
srebra,s druge je strane dolazilo do mijenjanja tog odnosa vrijednosti na slobodnom tržištu izvan
zemlje.Ako je zlato tim službenim odnosom bilo podcijenjeno u odnosu na situaciju drugdje,dolazilo
je do izvoza zlata radi kupovanja srebra u inozemstvu.Kupljeno se srebro uvozilo i davalo prekovati u
novac.Na taj je način bolji novac odlazio iz prometa,a ostajao lošiji,pa se zato taj sustav naziva
alternativnim. Tamo gdje zakonski dvije robe imaju funkciju mjere vrijednosti,faktički uvijek samo
jedna ostaje kao takva na poprištu-navedena pojava obilježena je kao Greshamov zakon. Prijelaz na
monometalizam riješio je navedeni problem.
Sustav zlatne valute sa zlatom u optjecaju ili sustav potpune zlatne valute
Osnovne karakteristike tog sustava su:
1.samo zlatni novac smatra se pravim valutnim novcem i definitivnim sredstvom pladanja
2.državne novčanice su novčani surogati-fakultativni novac i razmjenjive su za zlato
3.apsolutna sloboda kovanja zlatnog novca za privatni račun
4.apsolutna sloboda uvoza i izvoza zlata (kod toga se javlja mehanizam zlatnih točaka:gornja zlatna
točka ili točka izvoza zlata i donja zlatna točka ili točka uvoza zlata koje su devizni tečaj održavale
fiksnim).
Osnovni problem kod ovog sustava bila je gotovo permanentna suprotnosti između ograničenosti ko-
ličine zlata koja se može iskoristiti kao valutni materijal i sve vede potrebe gospodarstva za
novcem.Taj je bitan nedostatak bio djelomično riješen emisijom novčanica,ali zbog neelastičnosti
sustava emisije uglavnom snažnim razvojem ostalih oblika surogatnog,odnosno kreditnog
2
novca.Surogatni je novac popunjavao kanale novčanog optjecaja i u uvjetima stabilnog razvoja

omogudavao promet. Poseban problem u funkcioniranju tog sustava jest neravnomjernost
gospodarskog razvoja različitih zemalja. Nerazvijene i ovisne zemlje nisu bez štete za svoj gospodarski
razvoj mogle održat taj sustav,pa stoga uz ostalo dolazi do postupnog napuštanja tog valutnog
sustava.
Sustav zlatne valute na bazi zlatnih poluga

Kod ovog sustava novac se ne kuje iz zlata,ali je vezan za zlato.U ovom sustavu ne cirkulira u prometu
zlato,ved na osnovi njega izdane novčanice koje služe kao zakonsko i definitivno sredstvo pladanja,a
zlato je koncentrirano kod SB kao emisijske ustanove.Način pokrida novčanica isti je kao i kod zlatnog
standarda,samo se ukida njegova apsolutna razmjenjivost za zlato.
Sustav zlatne valute na bazi zlatnih deviza

U sustavu na bazi zlatnih deviza optjecaj novčanica zasniva se na devizama koje glase na neku zlatnu
valutu ili pak na neku važnu svjetsku valutu,premda ona formalno nije zasnovana na zlatu.Tu vrstu
valutnog sustava najprije su uvele neke ovisne zemlje koje nisu mogle organizirati svoj novčani sustav
ni kao sustav sa zlatom u optjecaju ni kao sustav na bazi zlatnih poluga,jer nisu imale dovoljno zlata.
Kod ovog se sustava valutnim novcem smatra novčanica emisijske banke jer je zakonsko i definitivno
sredstvo pladanja.
NAČELO EMISIJE I POKRIDA NOVČANICA

Oko pitanja emisije novčanica tj.sustava njihova pokrida vodile su se u prošlom stoljedu velike
diskusije,u vezi kojih je potrebno spomenuti dvije teorije,osnosno načela što je imalo veliki utjecaj na
praksu, a to su Currency Principle i Banking Principle.
Currency Principle (načelo optjecaja) je monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polovici
19.st. u Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novčanice (bankonote) u optjecaju moraju imati
potpuno pokride u zlatu,osim određenog kontigenta koji se unaprijed određuje zakonom.Ako je u
optjecaju previše novca tj.zlatnika ili novčanice koje ga predstavljaju,dolazi do rasta cijena,porasta
uvoza robe i odljeva zlata iz zemlje,čime se po logici zlatnog standarda automatski regulira visina
cijena i potrebna količina novca u optjecaju.
Banking Principle (bankarsko načelo) takav je monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polo-
vici 19.st. u Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novčanice u optjecaju ne moraju imati potpuno
pokride u zlatu ved i u dobrim kratkoročnim mjenicama.Izdavanje novčanica bankarski je posao kao i
svaki drugi i njihovo obujam određuje cijene a ne obratno.Nakon obavljenog zdravog kreditnog posla
mjenice se iskupljuju novcem koji se vrada u banku,a smanjuje se u optjecaju,pa njihovo izdavanje ne
treba ograničavati na štetu proizvodnje,prodaje itd.
Poznata su 4 osnovan tipa emisije i pokrida novčanice,koji su se razvili s istom svrhom,a ta je ->
spriječiti prekomjerno izdavanje novac:
a) engleski sustav direktnog kontigentiranja –u kojem je predviđeno 100%-tno pokride u zlatu,osim
određenog kontigenta koji može biti nepokriven.
b) francuski sustav maksimiranja novčanog optjecaja – u kojemu zakonodavac određuje samo gornju
granicu novčanog optjecaja.
c) sustav kvotnog ili postotnog pokrida – koji je kompromis naprijed navedenih sustava kojima se želi
izbjedi krutost direktnog kontigentiranja i neograničena sloboda emisije kod sustava maximiranja,
američki dolar je imao 25% pokride u zlatu
d) sustav indirektnog kontigentiranja – koji je sličan sustavu direktnog kontigentiranja,ali se moglo idi
za vedim iznosom nepokrivenog dijela,uz oporezivanje.
3
Demonetizacija zlata (1978.g.),odnosno kreiranje papirnog i žiralnog novca bez podloge u zlatu ili dru-
gim plemenitim metalima otvorili su nova pitanja i iskušenja za monetarne vlasti i kreatore ekono-
mske politike kako na nacionalnim tako i na internacionalnom planu.
SUVREMENI NOVČANI SUSTAV - PAPIRNA VALUTA

Danas imamo sustav papirne valute u kojemu novčanica emisijske banke nije iskupljiva u novcu pune
vrijednosti tj.u zlatu.Novčanica se pretvorila u čisti papirnati novac.Nekonvertibilna novčanica jedini-
ca je obračuna i obavlja f-je prometnog i platežnog sredstva tj.služi kao sredstvo razmjene, te ne baš
idealno i ne uvijek, i f-ju „zgrtanja blaga“ ili očuvanja vrijednosti,dok f-ju svjetskog novca i f-ju mjere
vrijednosti ne obavlja. Papirna novčanica u pravilu ne obavlja f-ju međunarodnog sredstva pladanja;
tu f-ju obavljaju samo određene konvertibilne valute koje su najraširenije u upotrebi i u koje se ima
najvede povjerenje.
Postojanje papirnatog novca samo je osnovna karakteristika suvremenog valutnog sustava.Daljnja
njegova karakteristika je u prevladavajudoj ulozi depozinog novca,tog suvremenog oblika kreditnog
novca,odnosno novčanog surogata. Za suvremeni novčani sustav – sustav papirnate valute kakrakte-
ristična je važna uloga kreditnog novca. Suvremeni novac bilo u obliku papirnate novčanice,bilo u
obliku kreditnog novca (depozitnog novca) i nije ništa drugo nego oblik kredita koji kreiraju banke
odobravajudi potraživanja na sebe same,odnosno stvarajudi tako svoje obveze prema nebankarskim
subjektima. Novčanica je važan dio novčanog optjecaja,ona predstavlja trenutačnu likvidnosti jer ne
postoji ništa likvidnije od nje.
Depozitni (žiralni,knjižni,bankovni) novac je danas popularno prozvan elektroničkim novcem,očito
zbog snažnog razvoja i primjene računala i informatike.Depozitni ili žiralni novac koji se nalazi na na-
šim žiro i tekudim računima kod banaka služi za pladanje,a u suprotnom obavlja funkciju štednje.
Suvremeni monetarni sustav temelji se dominantno na depozitnom,odnosno žiralnom novcu koji se
stvara procesom odobravanja kredita.
Multiplikacija depozita i kreditna ekspanzija
Kreditni potencijal (KP) - višak likvidnih sredstava banke, maksimalan iznos kredita koji ona može
odobriti,a da pri tom ostane likvidna.Taj je kreditni potencijal određen veličinom izvora sredstava
banke.Njena pasiva određuje veličinu i karakter aktive. Uključuju:depozite, fondove banke i međuba-
nkarske kredite. Drugi faktori: visina stope obvezne rezerve i visina stope rezerve likvidnosti.
Taj višak banka može drugome plasirat, odnosno odobrit kredit. Ako se snizi utvrđena stopa obvezne
rezerve, likvidna sredstva banke slobodna za nove kredite, tj kreditni potencijal de se povedati; ako se
u banci povedaju novčani ulozi, npr. štedni ulozi i drugi polozi gotovog novca, koji predstavlja
potraživanje prema središnjoj banci jer ga jedino ona emitira, ili banka proda dio svog portfelja
središnjoj banci ili od nje dobije kredit, banka de povedati iznos likvidnih sredstava iznad normalne ili
obvezne rezerve likvidnosti i u iznosu tog viška likvidnih sredstava modi de odobriti kredit. Korisnik
tog kredita prenosi ta sredstva u korist drugog, i tako ta sredstva prelaze u drugu banku, koja je time
povedala svoja sredstva, te i ona postupa na analogan način kao i prva banka: dio primljenih
sredstava zadržava kao rezervu likvidnosti, a ostatak plasira kao kredit: slijedi treda banka, itd.
KP = F + MK + D (1 – OR) – Dv x RL ; (D = Do + Dv)
KP – kreditni potencijal ili maksimalni iznos kredita
F – fondovi banke
MK – međubankarski krediti
D – ukupni depoziti
OR – obvezna rezerva
Dv – depoziti po viđenju
RL – rezerva likvidnosti
4
Banka u svom poslovanju ima dva cilja:

 PROFITABILNOST tj. znači da se aktivne pozicije banke ( krediti ) učine što vedima,
 ODRŽAVANJE LIKVIDNOSTI pretjerana likvidnost za banku je oportunitetni trošak zarade.
Izvori sredstava:
Fondovi banke (F) – svaka banka da bi mogla početi s radom, mora raspolagati nekim početnim
kapitalom koji u banku unose njezini vlasnici (dioničari), to je tzv. osnivački fond ili vlastiti kapital
banke, a dijeli se na poslovni fond i rezerve, od veličine vlastitog kapitala banke zavisi ukupan opseg
njezina poslovanja.
Depoziti (D) – banka prikuplja slobodna novčana sredstva od pojedinaca, poduzeda i drugih subjekata
i obrađuje određenu masu depozita, time se povedava mogudnost odobravanja kredita.
D = Do + Dv
Do = oročeni depoziti
Dv = depoziti po viđenju
Međubankarski krediti (MK) – banka kao i drugi subjekt u teškodama, traži i sama kredit kako bi ih
prebrodila. Obično se ona obrada nekoj drugoj banci ili financijskoj organizaciji, a u posebnim prilika-
ma kao „posljednjem utočištu“ SB. Banka “A” odobrava kredit banci “B”, time se ne stvara novac ved
se samo mijenja razina likvidnosti među bankama: kod banke “A” likvidnost se smanjuje, a kod banke
“B” se povedava, ti se krediti javljaju i u aktivi i u pasivi bilance banke (banci „A“ to je u pasivi, a banci
„B“ u aktivi), tu se ne izdvaja rezerva.
Koliki de biti maksimalni iznos kredita ili drugih plasmana, ved je predodređeno visinom rezerve
likvidnosti i obvezne rezerve te ukupnih depozita.
Depoziti – na mogudnost odobravanja bankarskih kredita različito utječe porast različitih vrsta
depozita, jer za kratkoročne depozite se izdvaja viša stopa rezerve nego na dugoročne.
Visina rezerve likvidnosti (RL) - svaka banka ima je na svom računu kod središnje banke, to je
zakonska obveza banke da stalno održava određeni iznos sredstava u likvidnom obliku, iznos tih
sredstava je neophodna, minimalna likvidnost banke i utvrđuje se visinom stope tzv. minimalne
likvidnosti ili tzv. rezerve likvidnosti koju propisuje SB.
Obvezna rezerva ( OR ) – dodatna je obveza banke da osim minimalne rezerve likvidnosti drži i drugu
vrstu rezerve, a to je tzv. obvezna rezerva likvidnosti, osnovna je funkcija te vrste rezerve ograničava-
nje procesa multiplikacije depozita i ekspanzije kredita, pa je za to pod drukčijim režimom mjera i ko-
ntrole SB i, u pravilu, viša je od rezerve likvidnosti. SB obično propisuje različitu visinu jedne od tih
rezervi na istu vrstu depozita.
 Najvedi učinak na porast kreditnog potencijala imaju porast fondova i porast međubankarskih
kredita jer se na njih ne izdvaja minimalna rezerva (niti obvezna, niti rezerva likvidnosti).
 Najmanji učinak na porast kreditnog potencijala ima povedanje depozita po viđenju jer se na njih
obračunava i obvezna rezerva i rezerva likvidnosti.
MONETARNI AGREGATI
Monetare agregate koji se danas uz određene varijacije koriste u svim razvijenim tržišnim privredama
možemo podijeliti na 3 grupe i to:
1. primarni novac, M0
2. novčana masa u užem smislu, M1
3. novac kao dio imovine, M3 , M4...
Primarni novac – M0
5
Primarni novac se u monetarnoj statistici nekih zemalja označava kao monetarni agregat M0, a u
literaturi se pojavljuje pod različitim razivima: monetarna (novčana) baza,rezervni novac,novac velike
snage.Banka utječe na multiplikaciju depozita i kreditnu ekspanziju kredita.Rezerve banaka su sasta-
vna komponenta primarnog novca.Primarni novac predstavlja sumu gotovog novca u optjecaju (G) i
ukupnim rezervi banaka kod SB (R),što znači da možemo pisati: M0 = G+R. Monetarni multiplikator
(m) pokazuje odnos novčane mase u užem smislu (M1) i primarnog novca (M0): m= M1/ M0 iz čega
proizlazi da je M1= M0*m. Iz navedenog slijedi da je primarni novac temelj sekundarne emisije novca
pa od tuda i njegovi alternativni nazivi monetarna baza,rezervni novac i novac velike snage. Svaki po-
rast aktive u aktivi bilance SB izaziva jednaki porast pasive.Iako je SB jedina ovlaštena emitirati prima-
rni novac,pa se može redi da se radi o monopolističkom proizvođaču novca,treba redi da postoji dio
primarnog novca koji ona ne može kontrolirati i dio koji može samo ograničeno kontrolirati.U cjelosti
može kontrolirati nekreditni dio primarnog novca koji je rezultat operacija na otvorenom tržištu (pro-
daja državnih vrijednosnica) i otkupa deviza.Ograničena mogudnost kontole primarnog novca javlja se
u slučajevima kad SB odobrava kredite bankama.Povedanje primarnog novca na jedan ili drugi način
indirektno vodi prema povedanju količine novca u optjecaju i obratno. Veza između primarnog novca
koji proizvodi SB i depozitnog novca koji proizvode komercijalne banke uspostavlja se putem mone-
tarnog multiplikatora.
Tokove kreiranja primarnog novca možemo podijeliti na 3 grupe transakcija:

 odobravanje kredita bankama (PE)
 devizne transakcije (DTI)
 kupovina i prodaja vrijednosnica na otvorenom tržištu (ONA)
što matematički možemo izraziti sljededom jednadžbom: M0=PE+DTI+ONA.
Ukoliko SB kupi devize ili državne obveznice od banaka,za protuvrijednost iznosa kupovine,knjižit de
porast viškova likvidnosti na računu za namiru,što znači da operacija predstavlja tok kreiranja prima-
rnog novca.U suprotnim situacijama kad SB prodaje devize ili vrijednosnice banaka,odnosno kada ba-
nke vradaju pozajmljena sredstva,dodi de to poništavanja primarnog novca.
Uz aktivnosti SB veže se i posao sterilizacije monetarnih učinaka.SB može npr.kupiti devize u iznosu
1000 novčanih jednica,a kako bi sprječila porast primarnog novca može prodati bankama vrijedno-
snice u istom iznosu 1000 novčanih jedinca.Bududi da u opisanom slučaju nema učinka na porast pri-
marnog novca,kažemo da SB sterilizira monetarni učinak deviznih transakcija.
Tijekom godine SB može odobriti znatne iznose kredita bankama i ostvariti vrlo veliku dobit jer ju
emisija primarnog novca ne košta gotovo ništa,a s druge strane ona diktira kamatnjak uz koji je spre-
mna odobriti kredit nekoj banci.Tako ostvarena zarada putem kamatnjaka naziva se emisijska dobit i
često predstavlja za SB važan izvor sredstava za financiranje njezinog ukupnog poslovanja,a preostali
višak emisijske dobiti upladuje se u državni proračun za financiranje opdedruštvenih potreba.
Novčana masa u užem smislu – M1

Novčana masa u užem smislu M1 , u praxi vedine zemalja te metodologiji MMF-a,predstavlja sve one
instumente pladanja koji služe kao zakonsko i definitivno sredstvo pladanja u zemlji,a kreirale su ih SB
ili druge monetarne institucije,a to su u pravilu (poslovne,depozitne,komercijalne) banke.
Uobičajena definicija depozitnog novca je da su to slobodna i stalno raspoloživa sredstva na računima
kod banaka,a to su depoziti plativi po viđenju tj.na zahtjev.Opdenito se novčana masa može izraziti na
sljededi način: M1 = G+D ,pri čemu se pod „D“ uključuju depoziti po viđenju na transakcijskim računi-
ma, a „G“ je gotov novac u optjecaju.
Novac kao dio imovine je manje likvidan u odnosu na sredstva koja čine novčanu masu koja služi za
obavljanje transakcija.Zato se M1 često naziva transakcijskim novcem,a širi monetarni agregati
„novcem kao dijelom imovine“.
6
Quasi novac je monetarni termin koji označuje novčana sredstva što ne obavljaju f-ju prometnog
sredstva,ali se svakog trena mogu pretvoriti u prometno sredstvo - štedni depoziti bez roka
ograničenja tipični su predstavnik quasi novca.Quasi novac je druga kategorija novčanih sredstava
koja ima obilježja depozitnog novca.
Monetarni agregati u SAD-u

U SAD-u se danas primjenjuju sljededi monetarni agregati: M1, MZM, M2 i M3.
M1-monetarni agregati u SAD-u čine sljededa novčana sredstva: gotov novac izvan banaka i Minista-
rstva financija,putnički čekovi,nekamatonosni (obični) čekovni depoziti i ostali čekovni depoziti.Među
tzv.ostalim čekovnim depozitima najpoznatiji su depoziti na NOW i ATS računima kod komercijalnih
banaka i drugih depozitarnih institucija.NOW računi uključuju kamatonosne depozite na koje se mo-
gu vudi čekovi,odnosno koji se mogu koristiti u bezgotovinskom platnom prometu.Mogu ih otvoriti
samo fizičke osobe,vladina tijela i neprofitne organizacije dok je to korporacijama zabranjeno.ATS
računi u depozitnim institucijama su kombinacija kamatonosnog štednog računa i običnog čekovnog
računa koji ne nosi kamatu.Kad na čekovnom računu postoji negativan saldo tada se sa kamatono-
snog računa transferiraju sredstva na odnosni čekovni račun.Korporacijama nije dopušteno koristiti
se ATS računom.
MZM –taj monetarni agregat čine sljededa sredstva: M2 minus oročeni depoziti koji glase na manje
iznose,uvedano za sredstva investicijskih fondova novčanog tržišta (koji su uključeni u M3 ali isključeni
iz M2.Taj je monetarni agregat odnedavno u primjeni.
M2 čine sredstva: M1 uvedano za štedne depozite i oročene depozite koji glase na manje iznose
(ispod 100.000$) kod financijskih institucija;udjele u investicijskim novčanim fondovima na malo.
M3 čine M2 uvedano za oročene depozite koji glase na velike iznose (preko 100.000$),ugovore o
ponovnom reotkupu koje su izdale depozitne institucije,eurodolarski depoziti i investicijski fondovi
novčanog tržišta.
Monetarni agregati u praksi ECB

M1 - gotov novac i sredstva koja se mogu odmah pretvoriti u gotov novac ili iskoristiti za bezgoto-
vinsko pladanje.
M2 - prijelazni novac: M1 uvedano za depozite s dospijedem do dvije godine i depozite koji se mogu
podignuti u roku 3 mjeseca od trenutka najave.
M3 - predstavlja najširi monetarni agregat u Eurozoni koji obuhvada sredstva koja se nalaze u M2 i
utržive financijske instrumente koje emitiraju monetarne institucije.Određeni instrumenti novčanog
tržišta s rokom dospijeda do godine dana,a posebice udjeli u fondovima novčanog tržišta i ugovori o
ponovnom otkupu (repo ugovori) uključeni su u ovaj agregat.
Monetarni agregati se razlkuju jedan od drugoga po stupnju unovčivosti sredstava koja obuhvadaju.
Monetarni agregati u RH
Prema definiciji HNB-a,primarni novac (M0) uključuje:
 gotov novac izvan banaka (tj.u optjecaju) (G)
 rezerve i drugi depoziti banaka,ostalih bankarskih institucija i dr. (R) u što pripadaju:
-novčana sredstva u blagajni banaka
-depoziti banaka kod HNB (žiroračun i račun obvezne rezerve)
-depoziti ostalih bankarskih institucija (stambene štedionice,štedno-kreditne zadruge i
investicjski fondovi) kod HNB
-depoziti ostalih domadih sektora (država,poduzeda i stanovništvo) kod HNB, pa možemo
pisati da je M0 = G+R
Novčana masa u užem smislu – M1

Taj monetarni agregat koji obuhvada instrumente pladanja iskazuje se,u skladu sa svjetskom praxom,
kao 2 agregata M1i kao M1a .
7
Po definicij HNB-a monetarni agregat novčana masa M1 obuhvada:

 gotov novac izvan banaka – (G)
 i depozitni novac (D) u koji se ubrajaju:
 depoziti ostalih bankarskih institucija i ostalih domadih sektora kod HNB i
 depozitni novac poslovnih banaka u koji ulaze: novčana sredstva na ŽR i TR, obveze
banaka po izdanim kunskim instrumentima pladanja,umanjeno za čekove u blagajnama
banaka i čekove poslane na naplatu.
Iz toga slijedi da je M1=G+D
Novčana masa u širem smislu – M1a

Obuhvada gotov novac izvan banaka i depozitni novac kod poslovnih banaka, uvedan za depozitni
novac središnje države kod poslovnih banaka.
Ukupna likvidna sredstva

Treda grupa novčanih sredstava koji iskazuje naša monetarna statistika naziva se ukupna likvidna
sredstva, M4 .To je najširi monetarni agregat koji uz instrumente pladanja tj.novčanu masu - M1 , obu-
hvada i štedne i oročene kunske depozite,devizne depozite,ograničene i blokirane depozite te obve-
znice i instrumente tržišta novca.
M4 =NDA+NIA, gdje je NDA neto domada aktiva, a NIA neto inozemna aktiva.To je zapravo ukupna fi-
nancijska aktiva,odnosno imovina nebankarskih sektora kod banaka.
Uz navedene 3 grupe monetarnih agregata, u praxi HNB koristi se još jedan monetarni agregat na-
zvan neto domada aktiva – NDA. NDA je definirana kao razlika ukupnih likvidnih sredstava M4 i neto
inozemne aktive (inozemna aktiva umanjena za inozemnu pasivu) iskazane u domadoj valuti,a
utvrđuje se iz Bilance monetarnih institucija (NDA= M4 -NIA).
Osnovni komercijalno-bankarski poslovi

Riječ je o onim bankarskim poslovima koje obavljaju banke u užem smislu te riječi, a to su depozitno-
kreditne institucije (komercijalne banke, štedionice i depozitno-kreditni departmani univerzalnih
banaka). Danas je uobičajeno da se bankarski poslovi prema bilančnom pristupu svrstavaju u:
Pasivni – oni poslovi kojima banka dolazi do sredstava, gdje se ona javlja kao dužnik
Aktivni – banka se pojavljuje u ulozi vjerovnika
Neutralni (indiferentni ili komisioni) – poslovi u kojima banka igra ulogu komisionara, pri čemu se
ona ne pojavljuje ni kao dužnik niti kao vjerovnik. Osim tih poslova postoje i tzv. vlastiti poslovi – koje
banka obavlja za vlastiti račun.
Pasivni kratkoročni poslovi

Bitni su za bankarsko poslovanje, jer preko njih ona prikuplja sredstva za svoj rad, te o značaju tih
poslova ovisi čitava njezina kreditna djelatnost po opsegu i vrsti.
Depozitni poslovi - najvažniji pasivni kratkoročni poslovi, kojima se prikupljaju slobodna sredstva
gospodarstva, pojedinaca i države. U takve poslove ubrajamo: uloge na štednju, novčane pologe,
čekovne i žiro depozite.
ULOZI NA ŠTEDNJU - osnovna karakteristika je stabilnosti, znaju se rokovi dospijeda, uvjeti štednje
(depoziti po viđenju, oročena sredstva)
NOVČANI POLOZI - novčani polozi su privremena, neplanirana polaganja na novčane račune (nisu
stalni), slabija mogudnost plasmana, veda rezerva, manja zarada
ČEKOVNI I ŽIRO DEPOZITI – sredstva na tekudim računima, stalno se obnavaljaju, stalno se obavljaju
pladanja
Specijalni pasivni bankarski poslovi ( ni aktivni ni pasivni )
8
 oni koji za jednu, najčešde poslovnu banku, predstavljaju pasivan posao, a za drugu, najčešde
središnju banku, aktivni posao. U pasivne kratkoročne poslove spadaju još i neki specijalni poslovi kao
što su: reeskont i relombard
Reeskont je kratkoročna pasivna operacija koja se obavlja između dviju banaka, obično između
emisijske banke i kreditne banke. To je operacija što je obavlja neka banka, u pravilu kreditna, kad
mjenice iz svog portfelja koje su ved eskontirane, ponovno eskontira kod emisijske banke. Reeskont
je pasivna operacija samo za kreditnu banku, koja reeskontirajudi određenu mjeničnu sumu dolazi do
novih sredstava, a za emisijsku je banku to aktivna operacija na temelju koje ona plasira svoja
sredstva.
Relombard je posao sličan reeskontu, s tom razlikom što predmet relombarda nije mjenica, ved neka
druga vrijednosnica. Relombardom banka dolazi do zajma koji predstavlja samo jedan dio vrijednosti
tih vrijednosnica.
Izdavanje cetrtifikata o depozitu i blagajničkih zapisa – njihovom emisijom prikupljaju se određena
sredstva kojima se banke koriste u kreditne svrhe
Aktivni kratkoročni poslovi

Kod tih se poslova banka pojavljuje kao vjerovnik. Na osnovi njih ona napladuje kamate. Među
najvažnije aktivne kratkoročne poslove spadaju:
1) Kontokorentni kredit – kredit po tekudem računu. Vrsta kredita koji banka odobrava korisniku
preko njegova tekudeg računa, te korisnik realizira svoje pravo izdajudi banci nalog. Danas je
najvažnija vrsta kratkoročnog kreditiranja, popularan s obzirom na pogodnosti koje pruža banci i
klijentu. Klijentu smanjuje blagajničko poslovanje, omoguduje mu uključivanje u bezgotovinski platni
promet, a uz to omoguduje elastičnu i racionalnu upotrebu kredita prema stvarnim periodičnim
potrebama. Bankama ovaj posao donosi najvedi i najstabilniji prihod.
2) Eskontni kredit – kredit na osnovi mjenice, a znači isplatu mjenice prije njezina dospijeda po
odbitku kamata. Jedan od najstarijih, dugo vremena i najvažnijih poslova kreditnih banaka. Značenje
mu opalo, ali s obzirom na svoju sigurnost on je i danas omiljen kreditni posao
3) Lombardni kredit – kredit na osnovi zaloga pokretnih stvari ili drugih vrijednosnica, osim mjenice.
 kontnokorentni, eskontni i lombardni kredit su ISPLATNI KREDITI, kad banka odobri takav kredit
koji spada u isplatne kredite, banka svom komitentu na njegov račun ispladuje novac ( gotovinu
kreira novac ). Nalaze se u aktivi poslovne banke.
 postoje i GARANTNI KREDITI, oni nemaju monetarni učinak, banka ne ispladuje novac. Banka za
ove kredite ne napladuje kamate nego PROVIZIJU. Ovi krediti spadaju u izvanbilančne stavke bilance
poslovne banke. To su:
5) Akceptni kredit – kredit koji banka daje akceptirajudi mjenicu svog komitenta da bi se ona brže
realizirala. Ne dolazi do odobravanja kredita u knjigama, kao kod kontokorentnog kredita, niti do
odobravanja kredita u gotovu (kao kod eskonta). Za akcept banka napladuje određenu proviziju, a
akceptiranjem mjenice banka postaje glavni mjenični dužnik.
6) Rambursni kredit – primjenjivao se u prekomorskoj trgovini. Naziva se i dokumentarnim kreditom
ili kreditnim pismom . To je kombinacija akceptnog I eskontnog kredita. Banka za račun kupca (uvo-
znika) akceptira mjenicu koju je ispostavio prodavač (izvoznik). Akceptirana mjenica dostavlja se izvo-
zniku koji je može eskontirati ili prodati na burzi i time bez čekanja dodi do naplate za otpremljenu
robu. Dužnik je uvoznik prema banci koja je akceptirala.
Posebno značenje u poslovanju banaka imaju:

Pasivni fiducijarni poslovi – banka kao opunomodenik vodi brigu o portfelju vrijednosnih papira za
svog klijenta i naplati prihoda koje oni donose.
Aktivni fiducijarni poslovi – banka je ovlaštena mijenjati strukturu tog portfelja.
9
Dugoročni bankarski poslovi – dijele se na aktivne i pasivne. Dugoročna se sredstva prikupljaju na

tržištu kapitala, u pravilu emitiranjem vrijednosnica: dionica, založnica, obveznica itd. Ta se sredstva
koriste za dugoročno kreditiranje u različitim oblicima kao što su: hipotekarni kredit, građevinski
kredit, investicijski, industrijski kredit, itd.
TRADICIONALNI INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE

To su: diskontna politika, politika otvorenog tržita, politika obvezne rezerve i selektivna kreditna
politika.
Diskontna politika (eskontna politika)

Ili politika diskontnog prozora predstavlja najstariji instrument monetarne politike SB.Razvila se još u
razdoblju zlatnog standarda kao pratedi instrument njegova funkcioniranja temeljenog na zlatnom
pokridu izdanih novčanica.Ovisno o kretanju zlata iz zemlje ili u zemlju,diskontna stopa se spuštala i
dizala,pa je rezultat bio višestruk.
Promjenom u visini diskontne stope SB mogu indirektno djelovati na visinu novčane ponude i usmje-
ravati kretanje potražnje za novcem.Ukoliko na primjer SB želi smanjiti ponudu novca kako bi obu-
zdala ili spriječila inflaciju,ona može odrediti diskontnu stopu na višoj razini od trenutačne razine
tržišnih kamatnjaka.Za sudionike novčanog tržišta to znači direktni signal da je novac postao skuplji,
jer za isti iznos zaduženja kod SB treba platiti vedu kamatu.Porast diskontne stope predstavlja najavu
SB o vedoj restriktivnosti njezine monetarne politike.Javnost vedu diskontnu stopu shvada ne samo
kao signal mogudeg daljnjeg rasta cijene novca u bududnosti,nego i kao signal opasnosti od razvoja
inflacije,na koju je SB reagirala pravodobno višom kamatnom stopom.
Kako povedanjem diskontne stope izvori pribave likvidnosti postaju skuplji,povedanje diskontne sto-
pe djeluje na rast aktivnih kamatnih stopa uz koje poslovne banke odobravaju kredite poduzedima,
stanovništvu i drugim subjektima.Uz ostale uvjete nepromijenjene,porast cijene zaduživanja smanju-
je interes bančinih komitenata za kreditima,što dovodi do formiranja nove ravnoteže na tržištu kredi-
ta uz višu razinu tržišnih kamatnjaka. Nadalje,kad novac postane oskudniji,rast diskontne stope dje-
luje i na rast pasivnih kamatnih stopa,pa posljedično i na smanjenje potražnje javnosti za gotovinom i
depozitnim novcem,uz istodobno povedanje za štednim i oročenim depozitima na koje banke pladaju
vedu kamatu.Smanjena kreditna aktivnost banaka i porast nemonetarne pasive banaka (štedni i oro-
čeni depoziti) omoguduju smanjene količine novca u optjecaju.
U obratnoj situaciji,kad SB želi povedati ponudu novca kako bi povedanjem potraživanje za kreditima
potaknula privrednu aktivnost,ona de sniziti diskontnu stopu ispod tržišne kamatne stope.Uz nižu ci-
jenu zaduživanja poslovne banke mogu pribaviti viškove likvidnosti posuđivanjem od SB,što djeluje
na pad kamatnjaka na međubankovnom tržištu.Smanjenje diskontne stope utjecat de i na smanjenje
pasivnih kamatnih stopa,pa de se smanjiti interes za štednjom,a povedati potražnju za novcem kao
transakcijskim sredstvom.
Zaduživanje banaka iz tzv.diskontnog prozora ima izravne učinke na porast veličine primarnog novca i
porast likvidnosti i kreditnog potencijala banaka.
Povedanje diskontne stope odašilje signal restriktivnosti (budude restriktivnosti) monetarne politike,
što djeluje na rast domadih kamatnjaka,pad domadih investicija i porast interesa stranih ulagača.
Povedani uvoz kapital u zemlju povedava devizne rezerve i multiplikativno se kroz devizne transakcije
odražava na povedanje novčane mase.Naj taj način eliminiranjem jednog čimbenika rast ponude no-
vca (domada kreditna aktivnost banaka) potiče se drugi čimbenik (emisija novca deviznim transakcija-
ma poslovnih banaka ili SB s nemonetarnim subjektima).
Manipuliranje visinom diskontne stope otvara širok prostor za pojavu nepovoljnih učinaka na bilancu
pladanja i nacionalno gospodarsto.Znatno smanjenje izvoza roba i usluga te istodobno porast uvoza
jeftinije robe inozemnih proizvođača može povedati domadu nezaposlenost i dovesti do propadanja
pojedinih industrija.Negativan učinak na nacionalni dohodak može biti vedi od koristi privlačenja ino-
zemnom kapitala.Na navedeno SB može reagirati promjenom karaktera monetarne politike snjižava-
njem diskontne stope.
10
Manipulacije diskontnom stopom predstavljaju,s jedne strane,vrlo efikasan instrument stabilizacije

unutarnjih kretanja,a s druge,vrlo rizičak instrument s aspekta čimbenika vanjske nestabilnosti.
Danas je u monetarnoj praksi zamjenjuju suvremeni oblici „pogodnosti zaduživanja kod SB“ i sve više
operacije pod nazivom repo poslovi.
Politika otvorenog tržišta

Politika otvorenog tržišta danas predstavljaju najvažniji instrument monetarne politike kojim raspola-
žu SB u zemljama s razvijenim financijskim sustavom.Plasman i kupovina vrijednosnica na otvorenom
tržištu provode se sustavom aukcija,čiji je inicijator i organizator SB.Kao kupci i prodavatelji vrijedno-
snica javljaju se ovlašteni primarni dileri,a to su u pravilu velike banke,te posredno institucionalni
investitori.Primarni dileri kupuju na otvorenom tržištu za svoj i tuđi račun te dalje rasprodaju,dok se
institucionalni investitori državnim obveznicama najčešde koriste kao unosnim oblikom plasmana
prikupljenog kapitala.Bududi da državne vrijednosnice predstavljaju visoko likvidni financijski instu-
ment koji ujedno nosi solidan nerizični prinos, postoji veliki interes za njihovu kupovinu i razvijeno se-
kundarno tržište.Sigurnost vrijednosnica zajamčena ugledom države te visoka likvidnost sekundarnog
tržišta glavni su razlog zbog kojega se primjena operecija na otvorenom tržišut veže upravo uz drža-
vne vrijednosnice,a tek eventualno i uz druge financijske oblike.
Bit provođenja operacija na otvorenom tržitšu vezana je uz upravljanje likvidnošdu bankovnog i fina-
ncijskog sustava na dnevnoj,tjednoj,mjesečnoj i višemjesečnoj razini.Ovisno o namjeri SB kupuju
državne vrijednosnice od PB ili prodaju drž.vrijed. PB. Transakcje kupnje vrijednosnica od PB izra-vno
povedavaju likvidnost bankarskog sustava. Uz vedu likvidnost banaka smanjuje se cijena novca na
međubankovnom tržištu i povedava kreditni potencijal onih PB koje su,prodajom vrijednosnica SB,pri-
bavile likvidna sredstva.Time se stvaraju preduvjeti za mogudi porast ponude novca vezan uz vedu
kreditnu aktivnost PB.
U uvjetima kad monetarna politika želi djelovati restriktivno i smanjiti likvidnost bankovnog sustava,
SB prodaje drž.vrijed. PB. Učinak manje likvidnosti očituje se u poništavanju primarnog novca te u
smanjenju kreditnog potencijala banaka.
Politika otvorenog tržišta može se provoditi na tržištu novca putem trezorskih zapisa i na tržištu
kapitala putem državnih obveznica.
Preduvjet za uspješno provođenje operacija na otvorenom tržištu je visok stupanj razvijenosti
financijskog tržišta.
SB često primjenjuju menanizam kupnje vrjednosnica uz sporazum o reotkupu (REPO sporazum)
kojim se diler koji prodaje obveznice SB obvezuje da de određenog dana po određenoj cijeni i uz do-
govoreni kamatnjak ponovno otkupiti te iste vrijednosnice.Isto tako,SB se može prilikom prodaje VP
na otvorenom tržištu obvezati da de nakon nekog određenog vremena,po određenoj cijeni ponovno
otkupiti te VP.
Instrumentom obratni repo SB djeluje u smjeru povedanja likvidnosti banaka. Obratni repo funkcio-
nira kao kolateralizirani kredit koji SB odobrava bankama uz kolateralu prihvatljivih vrijednosnica-tre-
zorskih zapisa,državnih obveznica te eventualno vrijednosnica drugih prvoklasnih izdavatelja.Meha-
nizam provođenja instrumenta obratni repo podrazumjeva objavu aukcije na koju se prijavljuju banke
nudedi kamatnjake i iznose likvidnih sredstava koje žele pribaviti uz odgovarajudi iznos kolaterala. SB
ima pritom diskrecijsko pravo prihvatiti sve ponude banaka ili samo dio ukupne mase ponuda,vodedi
računa o ravnomjernoj raspodjeli likvidnih sredstava banaka,ovisno o visini kamatnjaka koje su po-
nudile.Iznimno kamatnjak na transakcije obratno repa može biti fixan. Obratni repo SB provodi uz
unaprijed defniran rok dospijede koji može biti prekonodni,tjedna dana,mjesec dana,3mj. Ili duže ali
manje od jedne godine.
Instrumetnom repo SB djeluje u smjeru smanjenja likvidnosti banaka.Repo funkcionira kao kolaera-
lizirani depozit koji SB prima na polog od zainteresiranih PB. Provodi se aukcijama na koje PB dosta-
vljaju iznose svojih viškova likvidnosti koje uz ponuđene kamatnjake žele položiti kod SB.Dospijede
može bit prekonodno,tjedan dana,mjesec dana ili duže,ali manje od jedne godine.
SB mogu operacijama na otvorenom tržištu djelovati i na ostvariranje dugoročnih ciljeva kao što su
suzbijanje inflacije ili ublažavanje deflacije i recesije.U tu svrhu uobičajeno se koriste operacijama
11
izravne kupnje ili izravne prodaje vrijednosnica. Izravna kupnja ili izravna prodaja vrijednosnica je
takav način trgovanja kada SB kupuju ili prodaje državne vrijednosnice na otvorenom tržitu bez ika-
kvih daljnjih obveza u vezi s tim transakcijama.To znači da kad SB kupi određene vrijednosnice,ona
nije obavezna kasnije ih prodati izvornim prodavateljima i obratno,ako SB prodaje vrijednosnice,tada
kupci tih VP nisu obavezni nakon nekog vremene ponovno ih prodati SB.
Politika obveznih rezervi

Sastoji se u utvrđivanju stope obvezne rezerve i drugih uvjeta koji određuju visinu obveznih rezervi
koje PB trebaju obračunati i izdvojiti na depozite.U pravilu SB određuju jedinstvnu stopu OR,iako
katkada primjenjuju sustav diferenciranih stopa s obzirom na vrstu i visinu depozita.OR izdvaja se na
poseban račun kod SB,čime se osigurava stabilnost bankovnog sustava.Naime,iako se trenutačna
nelikvidnost pojedine banke može lako namiriti zaduživanjem na tržištu novca,bankarski sustav kao
cjelina uvjek treba držati određene rezerve kao pokride depozita svojih komitenata.U tom smislu
ukupna sredstva OR predstavljaju svojevrsnu zaštitu deponenanta od rizičnog ponašanja banaka,
odnosno smanjujudi kreditni potencijal banaka sprečavaju prekomjerno odobravanje kredita.Druga i
važnija uloga OR je u obuzdavanju pretjerane kreditne aktivnosti PB,odnosno izbjegavanju situacija
da pretjerana količina novca u optjecaju izazove inflaciju.
Visoka razina OR administrativno propisuje SB ovisno o monetarnoj situaciji na tržištu i stupnju zasi-
denosti novčanim sredstvima.Kada se ocijeni da je kreditna aktivnost komercijalnih banaka prevelika i
da vodi inflaciji,stope OR se povedavaju,dok se u suprotnoj situaciji,deflacije i opde recesije u privredi
smanjuju. Povedanjem stopa OR sužava se mogudnost odobravanja bankovnih kredita.Time se nepo-
sredno smanjuje visina kreditnog i monetarnog multiplikatora,odnosno snaga ekspanzije kredita i
multiplikacije depozita koja bi u protivnom proizašla iz viška rezervi bankovnog sustava.Snižavanjem
stope OR postižu se suprotni učinci.
Za razliku od politike otvorenog tržišta kao „finog“ instrumenta za upravljanje likvidnošdu moneta-
rnog sustava i regulaciju novčane ponude,politika OR predstavlja „grub“ i administrativan instru-
ment.Ukoliko neka PB ne ispunjava svoje obveze polaganja određenog iznosa rezervi na svoj račun
kod SB,ona dolazi pod pojačan nadzor SB.
OR ima fiskalni učinak utoliko što prisiljava banke da u aktivi bilance imaju pozicije koje nose manji
prinos nego tržišna kamatna stopa po kojoj odobravaju kredite i druge plasmane.Nepoželjni učinak
smanjuje se kamatom koju SB plada PB na izdvojena sredstva OR. No,oportunitetni trošak za banke
time ne nestaje u potpunosti jer je stopa remuneracije (kam.stopa na sredstva izdvojene OR na pose-
bnom računu kod SB) uvijek niža od nerizične tržišne kamatne stope.
Njezino značenje posebno dolazi do izražaja u zemljama s manje razvijenim financijskim tržištem. U
RH OR predstavlja glavni instrument restriktivnog djelovanja SB,usmjerenog na očuvanje stabilnosti
cijena i financijskog sustava.
Selektivna kreditna politika

Predstavlja kvalitativnu mjeru kontrole upotrebe kredita iz primarne emisije i ukupnih novčanih toko-
va,npr.za financiranje potreba turizma,poljoprivrede i sl.Njezinim korištenjem,tj.kad SB odobrava se-
lektivne kredite bankama postiže se kontrola upotrebe sredstava iz primarne emisije za točno odre-
đeno namjene.Na taj se način neposredno mogu ostvariti ciljevi tekude gospodarske politike usmje-
rene na jačanje određenih grana i djelatnosti koje su posebno važne za neku državu uz istodobno
ograničavanje kredita pojedinim privrednim sektorima ili poduzedima čije se napredovanje želi iz
određenih razloga zaustaviti.
Osnovni razlog ukidanja prakse selektivnog kreditiranja je diskriminacijski učinak koji instrument
uključuje.Naime,selektivni kredit odobren po povoljnijim uvjetima svojevrsan je oblik subvencije koji
se kosi s načelima slobodne konkurencije i tržišnog natjecanja.Drugi važan razlog zbog kojega suvre-
mena praksa monetarne politike zaobilazi direktnu primjenu selektivnog kreditiranja je postizanje
vede političke i ekonomske neovisnosti SB.
12
INSTRUMENTI I MJERE MONETARNE POLITIKE HNB-a

To su:operacije na otvorenom tržištu,stalno raspoložive mogudnosti,obvezna pričuva,devizne aukcije,
blagajnički zapisi,kratkoročni kredit za likvidnosti i minimalo potrebna devizna potraživanja.
Operacije na otvorenom tržištu

Redovite operacije - provode se putem obratnih repo operacija; služe za povedanje likvidnosti u
sustavu; izvršavaju se svaki tjedan (srijedom), s rokom dospijeda od jednog tjedna; izvršavaju se na
aukcijama putem standardnih ponuda; sudionici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka
koje ispunjavaju određene opde kriterije; prihvatljiv kolateral: trezorski zapisi MF-a izdani s izvornim
rokom dospijeda do godine dana.
Operacije fine prilagodbe - provode se putem repo/obratnih repo operacija, izravnih kupnji/prodaja
vrijednosnih papira (VP); služe za povedanje ili smanjenje likvidnosti u sustavu; frekvencija i dospijede
nisu standardizirani; provode se na aukcijama (putem nestandardnih ponuda) ili bilateralnim putem;
ograničen broj sudionika: osim opdih kriterija za redovite operacije, sudionici moraju zadovoljiti i
druge kriterije; prihvatljiv kolateral: trezorski zapisi MF-a izdani s izvornim rokom dospijeda do
godine dana.
Strukturne operacije - provode se putem izravnih kupnji/prodaja VP-a te repo/obratnih repo

operacija; služe za povedanje ili smanjenje likvidnosti; frekvencija: redovita ili neredovita; dospijede
nije standardizirano; provode se na aukcijama (putem standardnih ili nestandardnih ponuda) ili
bilateralnim putem; sudionici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka koje ispunjavaju
određene opde kriterije; prihvatljiv kolateral: državni vrijednosni papiri.
Stalno raspoložive mogudnosti

Novčani depozit - pravna osnova: Odluka o polaganju novčanog depozita kod Hrvatske narodne;
banke na kraju dana višak sredstva mogu deponirati kod HNB-a; mogudnost korištenja: svakodnevno
dospijede: prekonodno; kamatna stopa: 0,5%; sredstva novčanog depozita ne ulaze u izračun obveze
održavanja obvezne pričuve; mogudnost suspenzije diskrecijskom odlukom HNB-a
Lombardni kredit - pravna osnova: Odluka o uvjetima za odobrenje kratkoročnog kredita na osnovi
zaloga vrijednosnih papira (lombardni kredit); mogudi korisnici: banke, štedne banke te podružnice
stranih banaka; odobrava se na zahtjev banke na kraju radnog dana; nevradeni unutardnevni kredit
smatra se zahtjevom za lombardni; mogudnost korištenja: svakodnevno; dospijede: prekonodno;
kolateraliziran i može se koristiti u visini do 50% nominalne vrijednosti trezorskih zapisa MF-a
izdanih s izvornim rokom dospijeda do godine dana; kamatna stopa: 9%; mogudnost suspenzije
odobravanja i ograničenja iznosa diskrecijskom odlukom HNB-a.
Unutardnevni kredit - mogudi korisnici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka; odobrava
se u obliku limita na računu za namiru banke tijekom dana; mogudnost korištenja: svakodnevno;
dospijede: do kraja dana kada je korišten; kolateraliziran i može se koristiti u visini do 50% nominalne
vrijednosti trezorskih zapisa MF-a izdanih s izvornim rokom dospijeda do godine dana; beskamatno;
mogudnost suspenzije odobravanja i ograničenja iznosa diskrecijskom odlukom HNB-a
Obvezna pričuva - obveznici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka; stopa obvezne
pričuve: 13%; osnovica za obračun sastoji se: od kunskog dijela, koji obuhvada kunske izvore sre-
dstava, i to primljene depozite i kredite u kunama (sa i bez valutne klauzule), izdane dužničke vrije-
dnosne papire u kunama, hibridne i podređene instrumente u kunama (s valutnom klauzulom i bez
valutne klauzule) i ostale financijske obveze u kunama te od deviznog dijela, koji se sastoji od devi-
znih izvora sredstava, i to primljenih deviznih depozita i kredita,obveza po izdanim vrijednosnim
13
papirima u devizama (osim vlasničkih vrijednosnih papira banke),hibridnih i podređenih instrumenata

u devizama i ostalih financijskih obveza u devizama.
Kunski i devizni dio osnovice izračunavaju se posebno, a čine ih prosječna dnevna stanja kunskih i
deviznih izvora sredstava u jednom obračunskom razdoblju; od obračunatoga deviznog dijela
obvezne pričuve 75% se uključuje u obračunati kunski dio obvezne pričuve i izvršava u kunama;
obračunsko razdoblje traje od prvoga do posljednjeg dana kalendarskog mjeseca; razdoblje
održavanja počinje druge srijede u mjesecu i traje do dana koji prethodi drugoj srijedi sljededeg
mjeseca; postotak izdvajanja kunskog dijela obvezne pričuve iznosi 70%; postotak izdvajanja
deviznog dijela obvezne pričuve obračunatog na temelju deviznih sredstava nerezidenata i deviznih
sredstava primljenih od pravnih osoba u posebnom odnosu prema banci iznosi 100%, dok postotak
izdvajanja preostaloga deviznog dijela obvezne pričuve iznosi 60%; preostali dio obvezne pričuve
može se održavati prosječnim dnevnim stanjima likvidnih potraživanja; valuta izdvajanja deviznog
dijela obvezne pričuve: EUR, USD; stopa remuneracije (stopa po kojoj se plada naknada) na izdvojena
sredstva kunskog dijela obvezne pričuve: 0,75%; na sredstva izdvojenoga deviznog dijela obvezne
pričuve HNB ne plada naknadu.
Devizne aukcije -prema diskrecijskoj odluci HNB-a; radi očuvanja stabilnosti domade valute i
održavanja likvidnosti pladanja u zemlji i inozemstvu; mogu biti obostrane (HNB kupuje i prodaje
devize) i jednostrane (HNB kupuje ili prodaje devize); tip aukcije može biti multiple price ili uniform
price; pristup aukcijama imaju samo banke koje imaju ovlaštenje za obavljanje poslova platnog
prometa s inozemstvom.
Blagajnički zapisi - pravna osnova: Odluka o blagajničkim zapisima Hrvatske narodne banke;
nematerijalizirani prenosivi blagajnički zapisi nominirani u kunama; prodaja preko multiple price tipa
aukcija uz diskont; HNB utvrđuje datum održavanja aukcije i obavještava sudionike najkasnije na dan
održavanja aukcije; rok dospijeda: 35 dana; namira: T + 0; pristup primarnom tržištu imaju banke,
štedne banke, podružnice stranih banaka i HBOR; poslove depozitorija blagajničkih zapisa obavlja
Središnje klirinško depozitarno društvo d.d.
Kratkoročni kredit za likvidnost - za banke i štedne banke te podružnice stranih banaka koje imaju
likvidnosnih poteškoda, uz uvjet da su solventne; kredit se može koristiti najdulje 12 mjeseci; odobra-
va se uz financijsko osiguranje sljededim instrumentima:blagajničkim zapisima HNB-a,VP Ministarstva
financija RH,obveznicama za koje je RH zakonom preuzela obvezu da ih amortizira ili za koje garanti-
ra,ostalim instrumentima osiguranja koje HNB ocijeni prihvatljivima; kamatna stopa jednaka je:
kamatnoj stopi na lombardni kredit uvedanoj za 0,5 postotnih bodova za razdoblje korištenja kredita
do tri mjeseca,kamatnoj stopi na lombardni kredit uvedanoj za 1 postotni bod za razdoblje korištenja
kredita dulje od 3 mjeseca
Minimalna potrebna devizna potraživanja - obveznici: banke, štedne banke i podružnice stranih
banaka; minimalno potrebna devizna potraživanja iznose 20% deviznih obveza; obveza održavanja
propisanog postotka je dnevna; devizna potraživanja prema Odluci su strana gotovina, čekovi koji
glase na stranu valutu, devizni tekudi računi, devizni depoziti kod HNB-a, devizni depoziti po viđenju,
devizni depoziti s preostalim rokom dospijeda do 3 mjeseca, dospjeli devizni depoziti, vrijednosni
papiri stranih financijskih institucija i stranih država koji se drže radi trgovanja i koji su raspoloživi za
prodaju – instrumenti tržišta novca, obveznice i drugi dugoročni dužnički instrumenti, vrijednosni
papiri stranih financijskih institucija i stranih država u devizama koji se drže do dospijeda i koji se
vrednuju po fer vrijednosti u RDG-u (kojima se aktivno ne trguje) s preostalim rokom dospijeda do 3
mjeseca – instrumenti tržišta novca, obveznice i drugi dugoročni dužnički instrumenti s preostalim
rokom dospijeda do 3 mjeseca; devizne obveze prema Odluci su redovni devizni računi, posebni
devizni računi pravnih osoba, devizni računi i devizni štedni ulozi po viđenju stanovništva, obveze po
izdanim VP u devizama (osim vlasničkih VP), obveze po izdanim dužničkim VP u kunama s valutnom
14
klauzulom (jednosmjernom ili dvosmjernom), primljeni oročeni devizni depoziti, primljeni kunski
depoziti s valutnom klauzulom (jednosmjernom ili dvosmjernom), primljeni devizni krediti, primljeni
kunski krediti s valutnom klauzulom (jednosmjernom ili dvosmjernom), hibridni i podređeni instru-
menti u devizama, hibridni i podređeni instrumenti u kunama s valutnom klauzulom,ostale
financijske obveze u devizama; izvještajno razdoblje: kalendarski mjesec; rok izvještavanja: 10 radnih
dana od isteka izvještajnog mjeseca, za svaki radni dan izvještajnog mjeseca.
PREGLED STOPA ZA IZRAČUN KAMATA I NAKNADA HNB-a

Aktivne kamatne stope
lombardni kredit – 9%
unutardnevni kredit - beskamatno
diskontna (eskontna) stopa -9%
kratkoročni kredit za likvidnost – do 3 mjeseca: k. s. na lombardni kredit + 0,5 postotnih bodova;
dulje od 3 mjeseca: k. s. na lombardni kredit + 1 postotni bod.
Pasivne kamatne stope

novčani depozit - 0,5%
stopa remuneracije na kunski dio obvezne pričuve: 0,75%.
DEVIZNI TEČAJ
INTERVALUTNI TEČAJ predstavlja razmjenu efektivnog novca (valute) jedne zemlje za efektivni novac
(valutu) druge zemlje. DEVIZNI TEČAJ predstavlja razmjenu potraživanja u valuti zemlje A,za potraži-
vanje u valuti zemlje B,jer je po definiciji deviza potraživanje u stranoj valuti.DEVIZNI TEČAJ predsta-
vlja cijenu domadeg novca izraženu u stranom novcu,odnosno koliko jedinica domadeg novca treba
dati za jedinicu stranog novca i to je tzv.sustav direktnog kotiranja.Devizni tečaj ima informacijsku,re-
distributivnu,alokativnu i razvojnu funkciju. NOMINALNI DEVIZNI TEČAJ predstavlja promjenu cijene
domade valute izraženu u stranoj valuti bez uzimanja u obzir stope inflacije. REALNI DEVIZNI TEČAJ je
nominalni devizni tečaj korigiran za stopu inflacije i on je mnogo važniji,jer inflacija obezvrjeđuje vri-
jednost novca,smanjuje njegovu kupovnu mod. EFEKTIVNI DEVIZNI TEČAJ je vagani prosjek deviznih
tečajeva između domade valute i valuta zemalja nama najvažnijih trgovačkih partnera.
Devizni tečajevi različito se formiraju u uvjetima zlatnog standarda i papirne valute.Za razdoblje
zlatnog standarda veže se i sustav fiksnih deviznih tečajeva.
TEORIJE FORMIRANJA DEVIZNIH TEČAJEVA

To su: teorija bilance pladanja; monetaristička odnosno inflacionistička teorija tečajeva te teorija
pariteta kupovne modi.
Teorija bilance pladanja

Uzrok porasta tečaja strane valute je pasivnost bilance pladanja.Deficit BP izaziva porast deviznog te-
čaja,a kasnije i porast cijena.Kako određeno vrijeme promjena tečaja ne dovodi do promjena apsolu-
tnih cijena,cijene domade robe padaju što stimulira izvoz.Kako ta pojava destimulira uvoz,dolazi do
novog kretanja i zravnanja BP.Prema tome,promjene tečaja posljedica su promjena u BP.
Monetaristička teorija (inflacionistička)

Smatra se da je porast deviznih tečajeva uzrokovan porastom količine novca u optjecaju.Kad se količi-
na novca povedava imamo porast cijena,zbog toga smanjenje izvoza,deficit BP i porast deviznih teča-
jeva.Po ovoj teoriji nije primarna BP ved inflacija kao uzrok,dok je stanje BP posljedica.
Teorija pariteta kupovne modi
15
Razvila se iz monetarističke teorije i tvrdi da kretanje deviznog tečaja zavisi od kretanja kupovne modi
novčanih jedinica koje se uspoređuju.Devizni tečaj,prema toj teoriji,izravnava cijene u različitim ze-
mljama.Tečaj se mijenja zavisno od razlike stupnja obezvrjeđenja novca dviju zemalja.
DETERMINANTE KOJE UTJEČU NA IZBOR TEČAJNOG REŽIMA

VELIČINA EKONOMIJE: što je nacionalna ekonomija veda,to je bolje koristiti se sustavom fluktuiraju-
dih deviznih tečajeva;
OTVORENOST EKONOMIJE: što je stupanj otvorenosti neke ekonomije viši,to je bolje koristiti se su-
stavom fiksnih tečajeva;
DIVERZIFIKACIJA PROIZVODNJE/STRUKTURE IZVOZA:što je stupanj diverzifikacije niži,a udio jednog
vanjskotrgovačkog partnera visok,to se čini boljim korištenje sustava „vezivanja“ deviznog tečaja uz
valutu te zemlje;
DIVERGENCIJA IZMEĐU STOPE DOMADE I INOZEMNE INFLACIJE:što je stupanj inflacije viši,to je bolje
korištenje sustava fluktuirajudeg deviznog tečaja,premda sustav fiksnog tečaja može biti koristan u
stabilizacijskoj politici;
STUPANJ EKONOMSKE/FINANCIJSKE RAZVIJENOSTI: što je stupanj viši,to je bolje koristiti se
sustavom fluktuirajudeg deviznog tečaja;
MOBILNOST FAKTORA RADA: što je mobilnost niža,to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajudeg
deviznog tečaja;
MOBILNOST KAPITALNIH TOKOVA:viši stupanj mobilnosti tokova kapitala,implicira velike teškode u
održavanju sustva fiksnog deviznog tečaja;
INOZEMNI NOMINALNI ŠOKOVI:ako je ekonomija izložena toj vrsti šokova,tada je bolje koristiti se
sustavom fluktuirajudeg deviznog tečaja;
DOMADI NOMINALNI ŠOKOVI: bolje je koristiti se sustavima fiksnog deviznog tečaja;
REALNI ŠOKOVI: ako je ekonomija izložena realnim šokovima,bolje je korištenje sustava fluktuiraju-
dih deviznih tečajeva;
KREDIBILNOST NOSITELJA MAKROEKONOMSKE POLITIKE:što je niža kredibilnost,to je bolje korište-
nje sustava fiksnog deviznog tečaja.
SUSTAV KLASIFIKACIJE DEVIZNIH TEČAJEVA MMF-a

Devizni tečaj bez domade valute u optjecaju – valuta strane zemlje,ili nacionalna valuta egzistira kao
jedino zakonsko sredstvo pladanja ili određena zemlja pripada monetarnoj/valutnoj uniji u kojoj djeli
isto zakonsko sredstvo pladanja s ostalim članicama.
Devizni tečaj u uvjetima valutnog odbora („Currency Board“) – temelji se na eksplicitnoj zakonskoj
obvezi zamjene domade valute,određenom stranom valutom uz fiksni devizni tečaj.To znači da se do-
mada valuta emitira samo ako ima potpuno pokride u stranoj valuti.
Ostali konvencionalni aranžmani fiksno vezanog tečaja –valuta neke zemlje može biti formalno ili
stvarno vezana za neku drugu valutu ili košaricu valuta po fiksnom tečaju s mogudim odstupanjem
tečaja unutar granica u rasponu od +/-1% oko središnjeg tečaja.
Fiksni devizni tečaj unutar zadanog raspona plivanja – u ovom slučaju visina deviznog tečaja odra-
žava se između dopuštenih granica fluktuacije koje dopuštaju odstupanja veda od +/-1% oko sredi-
šnjeg tečaja.
Puzajude prilagođavanje – valuta se prilagođava povremeno u malim vrijednostima prema unaprijed
određenom fiksnom tečaju ili s obzirom na određene kvantitativne indikatore unutar zone odstupa-
nja.
Devizni tečaj unutar promjenjivih granica plivanja – tečaj se odražava unutar određenih granica
zone fluktuacija oko središnjeg tečaja koji se kontinuirano prilagođava unaprijed određenom tečaju ili
odgovara na promjene određenih kvantitativnih indikatora.
16
Upravljano plivajudi devizni tečaj bez unaprijed određenog smjera kretanja –monetarna vlast pu-
tem intervencija na međ.deviznim tržištima utjede na kretanje deviznog tečaja bez prethodnog speci-
ficiranja smjera njegova kretanja.
Slobodno plivajudi devizni tečaj –devizni tečaj se određuje tržišno,na temelju ponude i potražnje.
Intervencije monetarnih vlasti nemaju cilj direktnog utjecaja i određivanja razine deviznog tečaja,ved
prilagođavanjem stope promjene i sprječavanjem prekomjerne fluktuacije deviznog tečaja.
MANIPULIRANJE DEVIZNIM TEČAJEVIMA I GLEDANJE MMF-a NA DEVIZNA OGRANIČENJA

Manipuliranje deviznim tečajevima provodi se na različite načine,a izražava se deprecijacijom ili
aprecijacijom domade valute. U prvom se slučaju devizni tečaj strane valute drži iznad ravnotežnog
tečaja i imamo podcijenjenost domade valute odnosno precijenjenost deviznog tečaja strane valute.
Deprecijacija je pad vrijednosti domade valute u odnosu na stranu na deviznom tržištu.Tada se za
jedinicu strane valute dobiva više domade valute.
Aprecijacija je porast vrijednosti domade valute u odnosu na stranu na deviznom tržištu. Tada se za
jedinicu strane valute dobiva manje domade valute.
Devalvacija je smanjenje službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje ili
zlato. Revalvacija je porast službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje ili
zlato. Aprecijacija i deprecijacija se događaju na deviznom tržištu dok se devalvacija i revalvacija
donose odlukom monetarnih vlasti.Aprecijacija prethodi revalvaciji,a deprecijacija prethodi devalva-
ciji.
MMF je osnovan s ciljem ostvarivanja sljededih zadataka: stabilizacija deviznih tečajeva; ostvariti
povjerenje zemalja članica u zaštitnu funkciju MMF-a; promovirati međ.monetarnu suradnju rješa-
vanjem konkretnih problema; ubrzati razvoj međ.trgovine,povedati zaposlenost i dohodak; usposta-
viti multilateralni sustav pladanja po računu tekudih transakcija;skratiti trajanje neravnoteža u BP.
Svaka zemlja članica unosi u Fond kvotu izraženu u PPV,koja joj daje pravo na određenu glasačku
snagu i predstavljanja osnovu za maksimalni iznos korištenja sredstava Fonda i za udjel u alokaciji
PPV. Zemlja članica danas 25%kvote upladuje u jednoj od zdravih svjetskih valuta ($,€,£,jel ili PPV).
Ostatak se upladuje u domadem novcu ili najsigurnijim vrijednosnicama.Maksimalni iznos financijskih
sredstava koje zemlja članica može povudi od MMF-a ograničen je proporcijom njezine kvote i može
dostidi 300% njezine kvote izuzevši sredstva SRF i CCL koja se odobravaju po potrebi i u skladu s dru-
gim kriterijima.
GAB (Opdi sporazum o posuđivanju) 1962.g.

GAB omoguduje MMF-u posudbu određenog iznosa konvertibilnih valuta od 10 industrijski najrazvije-
nijih zemalja,uza sudjelovanje Saudijske Arabije po tržišnim uvjetima.Potencijalni iznos kredita koje
MMF može dobit unutar GAB-a iznosni 18,5mlrd PPV-a,ako uzmemo u obzir i dodatnih 1,5mlrd$ iz
aranžmana sa Saudijskom Arabijom.GAB se obnavlja svakih 4-5 godina.
NAB (Novi aranžman o posuđivanju) 1998.g.

NAB predstavlja skupinu kreditnih aranžmana između MMF-a i 25 zemalja ili institucija članica.Time
se osiguravaju dodatna sredstva koja MMF može koristiti u iznimnim situacijama prijetedim za sta-
bilnost međ.monetarnog sustava.Kao takav,NAB ne predstavlja zamjenu za GAB koji je i dalje aktivan,
ali postaje prvi i glavni izvor dodatnog financiranja MMF-a.Ukupan iznos sredstava kojima danas
MMF raspolaže u sklopu NAB-a i GAB-a je 34mlrd PPV.Obveze pojedinih sudionika prema NAB-u te-
melje se na relativnoj ekonomskoj snazi,koja se mjeri iznosom stvarno upladenih kvota pri MMF-u,
kao dominantnom kriteriju.Odluka je pravovaljana tijekom 5 godina,a može biti promijenjena u tre-
nutku kada neka od članica MMF-a bude prihvadena kao novi sudionik NAB-a.Sredstva iz NAB-a mogu
se aktivirati samo ako odluku prihvate svi sudionici GAB-a. i Izvršni odbor.
17
STAND-BY ARANŽMANI-uvedeni su prvobitno radi skradivanja i izbjegavanja procedure odobravanja

kredita za svaku novu tranšu (od ukupno njih 4) iznad rezerve tranše,a rok trajanja bio im je 6mj.Na-
jvedi dio sredstava koje MMF odobrava u obliku kredita svojim članicama odnosi se na ove aranžma-
ne.Oni su namjenjeni za kratkoročnu podršku uravnoteženja BP.Sredstva iz stand-by aranžmana obi-
čno se povlače u tranšama u roku 12-24 mjeseca a rok otplate je između 3-5 godina.
FINANCIJSKE POLITIKE MMF-a: politika rezervne tranše, politika kreditne tranše i politika
izvanredne pomodi.
Politika rezervne tranše
Svaka članica MMF-a ima rezervnu poziciju,čija veličina naravno ovisi o rezervnim sredstvima koje je
pojedina članica transferirala Fondu.Mjera rezervne tranše je iznos za koji upladena kvota prelazi ko-
ličinu valute određene zemlje koju posjeduje MMF.Zemlja može u bilo kojem trenutku iskoristiti
svoju rezervnu poziciju do punog iznosa,ali samo u svrhu uravnoteženja BP.Takvo vučenje ne
predstavlja oblik kredita MMF-a,te ne zahtjeva ispunjavanje obveze otkupa vlastite valute.
Politika kreditne tranše

U sklopu uobičajenih olakšica krediti se odobravaju u iznosu od 25% kvote.Postoji nekoliko kreditnih
tranši.Za odobravanje prve kreditne tranše članice moraju pokazati određeni trud u provođenju mje-
ra za uklanjanje neravnoteže u BP.Daljnje kreditne tranše se odobravaju s obzirom na ispunjenje
uvjeta „Kriterija o izvršenju“.
Politika izvanredne pomodi

Kod pojave deficita u BP koji je rezultat iznenadne i nepredvidive prirodne katastrofe ili poslijeratnog
razdoblja,MMF je spreman pružiti izvanrednu pomod.Odobravanje takve vrste pomodi zahtijeva
izravnu kupovinu 25% upladene kvote pod uvjetom da zemlja članica surađuje s Fondom.U slučaju da
se zemlja nalazi u poslijeratnom razdoblju MMF može osigurati dodatnih 25% od upladene kvote.
POSEBNA PRAVA VUČENJA (PPV)

U traženju rješenja koje bi omogudilo adekvatniji rast svjetskih rezervi likvidnosti,bez povedanja
deficita BP SAD-a dolazi se do posebnih prava vučenja. 1967.g. „grupa desetorice“ (vodede zemlje u
svjetskoj trgovini) usvojila je dokument o stvaranju novog sredstva pladanja u formi posebnih prava
vučenja,koja bi imala svaka zemlja članica Fonda,i to tako da od Fonda dobije posebnu vrstu kredita.
1969.g. skupština MMF-a je usvojila taj dokument,a ved 1970.g. ta su prava aktivirana u funkciji
dodatnog izvora međunarodne likvidnosti.PPV su izjednačena s prvobitnom ulogom zlata ili dijela
kvote pojedine zemlje u zlatu na temelju koje se može koristiti kreditom od Fonda u visini tzv.zlatne
tranše; tako je taj novi monetarni medij izjednačen sa zlatom. PPV danas su prvorazredne
međunarodne monetarne rezerve i osnova sustava MMF-a. PPV su osnovana s ciljem da budu
dodatak,odnosno novo sredstvo međunarodnih rezervni likvidnosti i sredstvo za pomod u očuvanju
sustava fiksnih deviznih tečajeva koje je promovirao ugovor iz Bretton Woods-a..
PPV nije valuta,odnosno gotov novac koji kreira MMF.Riječ je o nematerijalnom novcu,odnosno samo
o pravu potraživanja prema MMF-u koje se realizira u nekoj od konvertibilnih svjetskih valuta.MMF
alocira PPV zemljama članicama u skladu s veličinom njihove kvote.
PPV čini košarica valuta zemalja članica koje imaju vedi udjel u svjetskom izvozu dobra i usluga te
najvedim iznosom rezervi denominiranih u određenim valutama koje drže članice MMF-a. PPV je
obračunska jedinica s ponderiranim udjelima valuta 4 najvažnije ekonomije ($,€,£ i japanski jen).
Udjeli valuta podložni su reviziji prosječno svakih 5 godina.
RAZLIKE IZMEĐU SREDIŠNJE I KOMERCIJALNE BANKE

SB ne može biti nelikvidna,za razliku od komercijalne banke.
SB ne postoji da bi ostvarivala maximalni profit što je glavni cilj komercijalne banke.
18
SB jedina kreira primarni novac (stvara gotov novac primarnom emisijom), dok komercijalna banka
stvara novac sekundarnom emisijom (odobravanjem kredita u obliku depozitnog novca).
Komercijalne banke obavljaju kratkoročne i dugoročne transakcije,dok SB obavlja samo kratkoročne
(dogoročni su joj zabranjeni).
Klijenti komercijalne banke mogu biti svi, a SB samo država,banke i štedionice.
U komercijalnoj banci veličina pasive određuje aktivu, dok je kod SB obrnuto.
SB ima neograničen kreditni potencijal, dok poslovne banke imaju ograničen kreditni potencijal.
Devizni depozit je depozit položen u banku koji predstavlja obvezu banke u stranoj valuti.
Devizni depoziti mogu se ugovarati na isti način kao i domadi, tj. po viđenju ili na rok, i na njih se
odobrava u pravilu kamata u stranoj valuti.
Zadaci HNB-a: 1)utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike; 2)držanje i upravljanje

međunarodnim pričuvama RH; 3)izdavanje novčanica i kovanog novca; 4)izdavanje i oduzimanje odo-
brenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija,kreditnih
unija,institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija te devizno poslovanje i poslo-
vanje ovlaštenih mjenjača; 5)obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se
uređuje poslovanje kreditnih institucija,kreditnih unija,institucija za platni promet i sustava za nami-
ru platnih transakcija; 6)vođenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim ra-
čunima,davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava tih institucija; 7)ure-
đivanje i unapređivanje sustava platnog prometa; 8)obavljanje zakonom utvrđenih poslova za RH;
9)donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti i obavljanje ostalih zakonom
utvrđenih poslova.
Depozitni novac – stalno raspoloživa novčana sredstva nemonetarnih subjekata na transakcijskim

računima otvorenim kod banaka i drugih monetarnih institucija, a koje njihovi vlasnici mogu koristiti
za potrebe obavljanja bezgotovinskih pladanja.Depozitni novac je novčani surogat koji u svakodne-
vnim bezgotovinskim transakcijama zamjenjuje gotov novac i olakšava odvijanje razmjene.
Emisija novca uključuje dva zasebna, ali međusobno povezana procesa kreiranja i poništavanja novca.
To su: primarna emisija novca koju provodi središnja banka i sekundarna emisija novca koju provode
banke. Banke kao monetarne institucije kreiraju i multipliciraju novac. Odobravanjem i isplatom kre-
dita banke stvaraju depozitni novac - koji se zbog prirode nastanka naziva kreditni novac. Sveukupni
depozitni novac nije ujedno i kreditni novac . Pretpostavka za emisiju kreditnog novca je sustav
bezgotovinskog pladanja.
Pretvaranje robnog kredita u bankovni kredit

Pretpostavimo da imamo poduzede A koje prodaje lako pokvarljivu sirovinu koju u proizvodnji koristi
poduzede B. Poduzede B trenutačno ne raspolaže dovoljnim iznosom novca pa nije u mogudnosti pla-
titi navedeni iznos odmah kako bi nastavio dalje sa svojom proizvodnjom pa se odlučuje da de podu-
zedu A izdati mjenicu kojom se poduzede B obvezuje platit tu obvezu u bududnosti na određeni dan.
Ukoliko poduzedu A u međuvremenu do ispunjenja te obveze treba novac,on može tu mjenicu esko-
ntirat.Eskontiranje mjenice označava postupak otkupa mjenice,odnosno mjeničnog potraživanja prije
roka dospijeda.Banka ne temelju mjenice odobrava eskontni kredit poduzedu A,dok naplatu kredita
provodi kod poduzeda B koji je izdavatelj mjenice.Eskontiranjem mjenice kod banke robni kredit se
pretvara u bankovni kredit.
KREDITNI POTENCIJAL BANKE -maksimalan iznos kredita koji banka može odobriti, nakon što je
izdvojila i održala zadovoljavajudu razinu rezervi te zadovoljila sve propisane uvjete određene od
strane monetarne regulacije i supervizije.
LP= L + E
19
LP – kreditni potencijal banke

L – iznos ranije odobrenih kredita
E – iznos viška likvidnosti (višak rezervi, slobodna novčana sredstva).
STATIČKI KREDITNI POTENCIJAL

LPs = (1- q – r) DD + (1- q) TD + B + K – S
DD – depoziti po viđenju (uključujudi depozitni novac na tekudim i žiro računima te štedne depozite)
TD – oročeni depoziti
B – primljeni krediti
S – vrijednosnice u portfelju banke
K – kapital
q – obvezna rezerva
r – rezerva likvidnosti
Pravila koja demo pretpostaviti:

OR izdvaja se na poseban račun otvoren kod SB. RL odražava se na računu za namiru banke. Stopu OR
propisuje SB,dok stopu RL samostalno određuju banke. OR obračunava se i izdvaja na sve oblike de-
pozita,dok se RL obračunava i odražava samo na depozite po viđenju.Na primljene kredite i kapital ne
izdvaja se ni jedan oblik rezerve.Banka je profitno orijentirana institucija pa ne drži nepotrebnu
razinu rezervi.
Dinamički kreditni potencijal predstavlja maksimalan iznos kredita koji banka može odobriti kroz
određeno vremensko razdoblje u kojem se odvija emisija i multiplikacija kreditnog novca.
LPt = L0+kt+1 E0
LPt–dinamički kreditni potencijal banke na kraju razdoblja t
L0 – odobreni krediti u početnom razdoblju t=0
kt+1 – kreditni multiplikator u razdoblju (fazi) t+1
E0 – višak likvidnosti (višak rezervi) u početnom razdoblju.
Stopa zadržavanja sredstava pokazuje koliki je postotak sredstava odobrenog/ih kredita ostaje u
banci koja je kredit/e odobrila,a koliki de postotak otidi iz te banke u neke druge banke,u SB,u ruke
stanovništva itd. Stopa „h“ može se kretat u intervalu 0≤h≤1 a ovisi o veličini banke,strukturi i među-
sobnoj povezanosti komitenata banke te sezonskim čimbenicima.
Mikro multiplikator kredita-pokazuje za koliko de se jedinica povedati iznos novoodobrenih kre-

dita banka ako se višak likvidnosti banke poveda za jednu jedinicu.
1  1  q  r  htv = 1  z
tv tv
1
kt  1 k 
1  1  q  r  h 1 z qr
kt - kreditni multiplikator u t-toj fazi multiplikacije
q - stopa obvezne rezerve, koja se obračunava na sve vrste depozita
r - stopa rezerve likvidnosti, koja se obračunava na depozite po viđenju
h - stopa zadržavanja sredstava u banci
t - broj vremenskih jedinica promatranja, pri čemu vrijedi da je t≥0 i t→∞
v - brzina kreditne multiplikacije
z - stopa obnavljanja sredstava u banci.
Makro-kreditni potencijal: LPt = L0 + kt+1 E0
20
GRANICE KREDITNE EKSPANZIJE:

 formalna – stopa obvezne rezerve
 makroekonomska - „opće stanje gospodarstva“
Dva su osnovna pristupa definiciji novca:

a) transakcijski
b) pristup likvidnosti.
SKRADENI PRIKAZ GLAVNIH POZICIJA AKTIVE I PASIVE BILANCE SB
AKTIVA PASIVA
Krediti bankama Depoziti banaka kod SB
Krediti državi Gotov novac kod banaka
Devizne transakcije Gotov novac kod nemonetarnih subjekata
Kupljene državne vrijednosnice Depoziti države
STRUKTURA BILANCE SB
AKTIVA PASIVA
1.Potraživanja od banaka 1.Primarni novac
2.Potraživanja od države 1.1.Gotov novac u optjecaju
3.Inozemna aktiva 1.2.Blagajna banaka
4.Ostala aktiva 1.3.Račun za namiru banaka
1.4.Obvezna rezerva
2.Ograničeni depoziti banaka
3.Inozemna pasiva
4.Ostala pasiva
5.Kapital
TEORIJSKE KONCEPCIJE NOVČANE MASE

1. Tradicionalna koncepcija-ukupna količina novca u optjecaju sastoji se samo od onih financijskih
oblika koji su u nekoj zemlji prihvadeni kao sredstvo prometa i pladanja ,a to je suma gotovog i
depozitnog novca.
2. Friedmanova koncepcija-novac služi i kao privremeno “prebivalište” kupovne modi ili kao štednja
(ne samo transakcijsko sredstvo). Novčana masa obuhvada pored gotovog novca u optjecaju i sve
depozite kod poslovnih banaka –depozite po viđenju (ne samo na transakcijskim, ved i na štednim
računima) i oročene depozite.
3. J. Gurley i E. Shaw-proširuju krug financijskih institucija kod kojih nefinancijski subjekti drže svoja
novčana sredstva(štedna,kreditna udruženja i osiguravajuda društva) koja pod određenim uvjetima
mogu koristiti na zahtjev.
4. Radcliffeov izvještaj-u novčanu masu treba uključiti sve likvidne financijske oblike u pasivi i banaka
i drugih nebankarskih financijskih institucija uključujudi i “nemjerljive” likvidne financijske oblike (kre-
ditne linije, mogudnost izdavanja čekova iznad pokrida,mogudnost dobivanja bankarskih kredita i sl.)
Ukupna novčana sredstva,ili ukupna likvidna sredstva-što je danas službeni naziv za monetarni agre-
gat M4 ,obuhvadaju: a) novčana sredstva izvan optjecaja-to su sredstva koja se nalaze na različitim
računima kod banaka,a koje se u monetarnoj statistici vode kao quasi novac i ostala likvidna sredstva
te nelikvidna sredstva; b)novac u optjecaju.
U suvremenom valutnom sustavu, novčana se masa mijenja na temelju:

• jače ili slabije kreditne aktivnosti banaka od koje zavisi količina odobrenih bankarskih kredita
• prelijevanja novca u depozite koji nisu novac (nemonetarna pasiva), ili obrnuto
• promjena salda potraživanja ili dugovanja u odnosima s inozemstvom i transakcijama banaka u
stranoj valuti s domadim komitentima
21
• kupovine ili prodaje zlata i drugih plemenitih metala i ostale aktivnosti banaka s domadim
nebankarskim sektorima.
Povedanje bankarske aktive znači povedanje novčane mase.Kako povedanje bankarske aktive znači
povedanje količine novca u optjecaju,tako povedanje nemonetarne pasive u bilanci banaka znači sma-
njenje količine tog novca,dok povedanje monetarne pasive odražava povedanje količine novca u
optjecaju.
Analitičke metode istraživanja promjene količine novca u optjecaju –M1
1. grupa metoda temeljenih na jednadžbama koje opisuju proces kreiranja novca:
a) metoda temeljena na konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija
b) metoda monetarnog multiplikatora
c) metoda temeljena na računima novčanih tokova
2. metoda temeljena na funkciji ponude novca ili funkcionalni pristup analizi kreiranja novčane mase
3. metoda temeljena na osnovi sredstava poslovnih banaka sposobnih za plasman (free reserves)
Metoda temeljena na konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija

Pravila: 1. količina novca u cirkulaciji može promijeniti samo u odnosima između monetarnih
institucija i nemonetarnih subjekata
2. kreiranje primarnog novca od strane SB predodređuje maksimalni iznos kreiranja novca u optjecaju
(M1) od strane ostalih monetarnih institucija
3. novac u optjecaju (M1) kreirase na osnovi primarnog novca koji se nalazi (“knjiži”) u pasivi moneta-
rnih financijskih institucija (što predstavlja njihovu obvezu),s jedne strane,a s druge strane,u aktivi
nemonetarnih financijskih institucija i nemonetarnih subjekata
4. pravilo govori da se primarni novac (kreiran od strane SB) nalazi u pasivi bilance SB, s jedne strane,
a istovremeno, s druge strane, u aktivi ostalih monetarnih institucija i svih drugih nemonetarnih
subjekata.
NEMONETARNA PASIVA: quasi novac te ograničeni i oročeni depoziti.
TOKOVE PROMJENE NOVČANE MASE DJELIMO NA:

1. kontrolirani – kreditni i dr.plasmani banaka i drugih monetarnih institucija; SB na njih utječe
mjerama monetarne politike
2. autonomni - nemonetarna pasiva i saldo deviznih transakcija; nisu pod izravnom kontrolom
monetarnih vlasti, ali SB na njih može djelovati neizravno
Instrumenti monetarne politike predstavljaju „alat“ kojim SB služe ostvarenju postavljenih ciljeva.
Potencijalni ciljevi monetarne politike mogu bit: visoka zaposlenost,ekonomski rast,stabilnost
cijena, stabilnost kamatnjaka,stabilnost financijskih tržišta i stabilnost na deviznom tržištu.
Ciljevi monetarne politike mogu biti:
• krajnji ciljevi
• intermedijarni ciljevi
• operativni ciljevi
U RH krajnji cilj monetarne politike HNB-a predstavlja stabilnost cijena, dok se kao indirektan cilj
korist nominalno sidro deviznog tečaja. Hrvatska je u režimu upravljano plivajudeg deviznog tečaja,
što znači da tečaj nije fiksan,niti je SB ikad objavila razinu tečaja koju brani.
Krajnji cilj monetarne politike vedine središnjih banaka je stabilnost cijena. ->
Intermedijarni ciljevi mogu biti monetarni agregati (M1, M2, M3, M4), tržišne kamatne stope
ili druge varijable prema izboru SB. ->
Kao operativni cilj na koji djeluju instrumenti monetarne politike mogu se koristiti viškovi likvidnosti
banaka, ukupni primarni novac ili kratkoročne kamatne stope na međubankovnom tržištu.->
22
Instrumentima monetarne politike SB izravno djeluje na ostvarivanje operativnih ciljeva te indire-

ktno na ostvarivanje intermedijarnih ciljeva.
Prednosti OPERACIJA NA OTVORENOM TRŽIŠTU u odnosu na ostale instrumente:

1.SB ima potpunu kontrolu nad provođenjem aukcija
2.prodaja ili kupnja VP-a može se vršiti brzo ili sporo te u ograničenim ili velikim iznosima
3.administrativne procedure provođenja vrlo jednostavne
4.SB može kompenzirati eventualne nepoželjne efekte prevelike prodaje ili kupnje VP-a, jer postoji
mogudnost ponovne kupnje ili prodaje istih ili drugih vrijednosnica
5.izbjegava se učinak najave, kakav npr. izravno izazivaju promjena diskontne stope ili stope obveznih
rezervi
6.namjera SB je nepoznata bankama čime se smanjuju špekulacije i neželjeni učinci koji mogu oslabiti
djelotvornost poduzetih mjera SB
7.postiže se veda koordinacija mjera monetarne i fiskalne politike te veda efikasnost upravljanja
javnim dugom.
Eurosustav - obuhvada ECB te nacionalne SB zemalja članica EU koje su prihvatile euro kao
jedinstvenu valutu. 3 instrumenta MP:
– operacije na otvorenom tržištu,
– stalno raspoložive mogudnosti i
– minimalna rezerva likvidnosti.
OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU:
1)glavne operacije refinanciranja putem obratnog repa s rokom dospijeda od 7 dana,kamatna stopa
fixna,provodi se jednom tjedno standardiziranim aukcijama,
2)dugoročnije operacije refinanciranja s rokom dospijeda do 3 mj.,provode se kao obratni repo(SB
povedava likvidnost) ili repo(SB smanjuje lidvidnost),
3) operacije fine prilagodbe –ECB provodi s namjerom ili povedanja ili smanjenja likvidnosti i to na 4
načina:repo,obratni repo,izravna prodaja ili izravna kupnja,
4) strukturne operacije-mogu se provoditi na bilo koji rok dospijeda; repo,obratni repo,izravna ku-
pnja ili prodaja; bilo koji kolateral; bilo koje aukcije; služi ispravljanju strukturnih poremedaja-previso-
ka stopa inflacije,deflacije
EONIA-referentna kamatna stopa za prekonodne pozajmice na međubankovnom tržištu.
STALNO RASPOLOŽIVE MOGUDNOSTI (ustaljene pogodnosti)-na dnevnoj razini nadopunjuju

učinke glavnih i dugoročnih operacija na likvidnost financijskog sustava,a dostupne su kao dvije
pogodnosti:
• mogudnost depozita - institucije koje radni dan završavaju s viškovima likvidnosti mogu koristiti
mogudnost pologa prekonodnog depozita kod SB
• granična mogudnost posuđivanja – institucije koje radni dan završavaju s manjkom likvidnih sre-
dstava mogu koristiti pogodnost prekonodnog zaduživanja kod SB.
MINIMALNA REZERVA LIKVIDNOSTI-izdvaja se po stopi 2% na osnovicu koju čine depoziti i druge

obveze kreditnih institucija čiji je rok dospijeda do dvije godine.
SIDRA MONETARNE POLITIKE: sidro tečaja,sidro monetarnih agregata i sidro inflacije.
INFLACIJA je samopodražavajudi (hrani sama sebe) različitim čimbenicima (rezultat kombinacija ne-
koliko faktora,nikad samo jednog) izazvani proces rasta cijena roba i usluga.
Inflacije s obzirom na intenzitet: puzajuda,kotrljajuda,galopirajuda i hiperinflacija.
Puzajuda (sekularna) inflacija se događa ako u nekoj zemlji tijekom godine cijene porastu za 3-5% i
nije štetna.
23
Hiperinflacija predstavlja opdi porast cijena u zemlji i to u visini 50% mjesečno.Najčešde je posljedica
političkih poremedaja i sukoba i time izazvanog nereda koji se pretvara u kaos,npr.ratne inflacije.
Galopirajuda inflacija je inflacija koja se brzo razvija i koja,ako se takav ritam nastavi,prerasta u hiper-
inflaciju.
Inflacija prema roku trajanja: kronična,jednokratna i prolazna.
Inflacija prema kriteriju razina cijena: relativna i apsolutna.
Inflacija prema uzrocima: inflacija potražnje, inflacija troškova i psihološka inflacija.
INFLACIJA POTRAŽNJE
Što djeluje na komponente agregatne
potražnje? AD=C+I+G+XM.
Ekspanzivna fiskalna politika G↑ T↓
Ekspanzivna mon.politika M↓ r↓
INFLACIJA TROŠKOVA
Što je moglo utjecat na inflaciju troškova?
1)Poras plada i nadnica iznad produktivnosti rada.
2)Kada se smanji drastično produktivnost rada,a
plade ostanu na jednakoj razini .
3)deprecijacija
4)povedano opteredenje kojim država optereti
Proizvođača
5)monopolistički položaj proizvođača.
PSIHOLOŠKA INFLACIJA-radi se o ugrađivanju inflatornih očekivanja tj.ugrađivanje inflacijske

premije.
MODEL INFLANTORNOG i DEFLANTORNOG JAZA

Inflantorni jaz pojavljuje se kao posljedica
takva porasta globalne potražnje koju ne prati
odgovarajudi porast globalne ponude.Kod cijene
p₀ ponuda i potražnja roba i usluga su uravnotežene.
Pri količini q₁ postoji deflantorni jaz (S₁-D₁). Obratno,
kod količine q₂ imamo S₂<D₂,te postoji inflantorni jaz,
koji dovodi do porasta cijena. Ako je u nekom gospo-
darstvu prisutan inflantorni jaz terapija bi se sastojala u
tome da se smanji količina novca u optjecaju,što bi po-
visilo kamatnu stopu i na kraju bi se stvorila nova ravno-
teža kao rezultat monetarne politike. U situaciji defla-
ntornog jaza terapija bi bila obrnuta-trebalo bi povedat
količinu novca u optjecaju što bi kao posljedicu imalo
rast potražnje i oživljavanje gospodarske aktivnosti.U
tom slučaju riječ je o ekspanzivnoj monetarnoj politici.
Novčana de ravnoteža,po Wicksellu,biti ostvarena ako
su ispunjena ova 2 uvjeta:1)ako su prirodni i bankarski
kamatnjak jednaki, 2)ako su investicije jednake štednji.
24
TEORIJSKI PRISTUPI UZROCIMA INFLACIJE

KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA – Irving Fisher
Razvila se u razdoblju čistog zlatnog standarda.Jednadžba razmjene: M*V=P*T
M-količina novca, V-brzina optjecaja gotovog novca, P-opda razina cijena, T-obujam transakcija.
Sayov zakon (željezni zakon realizacije tržišta)-ponuda robe automatski stvara odgovarajudu
potražnju robe (sve što je proizvedeno,bit de i potrošeno).
Dohodovna ili kembrička varijanta kvantitativne teorije novca – Alfred Marshall.

Švedska škola – F.Myrdal, Lindal, Wicksell.
J.Bodin je postavio temelj kvantitativne teorije novca.Unatoč tome,razmatranje primarne kvantita-
tivne teorije novca bazira se na radovima Humea i Richarda.
Najnoviji doprinos kvantitativnoj teoriji novca i inflacije dao je Milton Friedman predvodnik tzv.Čika-
ške škole,koji je reformulirao izvornu varijantu i time htio dakazati da ona vrijedi i danas. Friedman
predstavlja smjer u monetarnoj teoriji koji se naziva monetarizam. U literaturi se Keynsov doprinos
razvoju monetarne teorije naziva revolucionarnim,a Friedmanov doprinos ,odnosno njegova teorija
se u skladu s tim naziva kontrarevilucionarnim udarom.
Monetarizam je makroekonomski teorijski smjer koji se temelji na 4 ključne postavke: neutralnost

novca u dugom roku, djelotvornost novca u kratkom roku, razlikovanje između realne i nominalne ka-
matne stope te ulozi monetarnih agregata u monetarnoj politici.
Uzroci inflacije u literaturi se svode na: rast količine novca u optjecaju, rast potražnje, promjene
na strani ponude, rast troškova proizvodnje, kontinuirani deficit bilance pladanja, pad produktivnosti,
očekivanja, rat, socijalna previranja i prirodne katastrofe.
Posljedice inflacije: dolazi do preraspodjele bogatstva i socijalnog raslojavanja,otežava se i u nekim
slučajevima potpuno onemoguduje planiranje,gubi se osjedaj za realnost,tope se međunarodne reze-
rve likvidnosti,smanjuju se inozemna ulaganja,povedava se nesigurnost,građani nepotrebno gomila-
ju zalihe roba itd.
IS-LM MODEL TJ. HICKS-HANSENOV DIJAGRAM

Suvremena interpretacija Keynsove teorije.Predstavlja grafički prikaz učinka budžetske politike i
ekspanzivne politike ili tzv.politike jeftinog novca na investicije,štednju,kamatne stope i dohodak.
Kratkoročno promatrano,pretpostavlja se da se tehnološki faktori i troškovi investicija ne mijenjaju, a
monetarni faktori tretiraju se kao egzogene varijable. Druga je bitna pretpostavka da je globalna ma-
kroekonomska ravnoteža određena dvjema parcijalnim ravnotežama.Jedna je na tržištu roba i usluga
(I=S), a druga na novčanom tržištu (M=L).Da bi se postigla ukupna gospodarska ravnoteža mora po-
stojati određena kamatna stopa,razina dohotka i razina novca pri kojima de se izjednačiti obje parci-
jalne ravnoteže. H-H dijagram nam pokazuje da postoji samo jedna točka ravnoteže (E) što znači da
uz postojanje dviju parcijalnih ravnoteža postoji samo jedan određeni iznos dohotka,kamatnjak,iznos
ponude novca,iznos potražnje novca,iznos investicija,iznos štednje koji odgovara ravnotežnom stanju
25
ZAMKA LIKVIDNOSTI
U situaciji kad se kamatna stopa spusti ispod nekog minimuma, cjelokupna potražnja za novcem
svodi se na novac kao imovinu (a ne i kao transakcijsko sredstvo), koja postaje beskonačno elastična i
grafički se svodi na vodoravni pravac. Ispod te razine kamatnjaka nikakva dodatna ponuda novca
nema utjecaj na kamatnu stopu što znači da u toj zoni (“zamka likvidnosti”) količina novca nema
nikakav utjecaj na realna gospodarska kretanja, investicije, zaposlenost itd. To je zona neefikasnosti
monetarne politike.
„CLASSICAL RANGE“ - u slučaju kad je kamatna stopa ekstremno visoka i postignut najvedi domet,
postoji potražnja samo za novcem kao transakcijskim sredstvom određena veličinom novčanih
transakcija ( nominalni bruto domadi proizvod ), ali ne i potražnja za novcem kao imovinom pa su to
područja ili zone ( ekstremno visoke ili niske kamatne stope ) potpuno neefikasne monetarne politike
i u tim ekstremima ne važi kejnezijanska IS-LM krivulja.
MONETARNI TRANSMISIJSKI MEHANIZAM

Definira se kao prijenosni mehanizam utjecaja monetarnih kretanja na realna kretanja u
gospodarstvu kao što su investicije,potrošnja,zaposlenost,realni nacionalni dohodak i razina
cijena.Monetarna ravnoteža definira se kao stanje u kojemu je ponuda novca (MS) tj.postojede
količina novca jednaka potražnji novca (MD) (MS=MD).Ako se promijeni potražnja novca (uz
nepromijenjenu ponudu novca) ili ponudu novca (uz nepromijenjenu potražnju) ili ako dođe do
promjene i ponude potražnje novca,ali po različitima stopama,dolazi do monetarne
neravnoteže.Ponovna ravnoteža između ponude i potražnje novca,uspostavlja se preko monetarnog
transmisijskog mehanizma.
Opdenito govoredi taj mehanizam djeluje kroz nekoliko segmenata povezivanja monetarnih i ostalih
(financijskih i realnih) varijabli i njihovu povratnom utjecaju na proces uravnoteženja,a to su:
monetarne transakcije-preko njih se očituje priroda i mjere monetarne politike koju provodi SB;
realne transakcije-s domadim i inozemnim subjektima; te
financijske transakcije-s domadim i inozemnim subjektima.
Pri tome je važno napomenuti da transakcije s domadim subjektima izazivaju povratne efekte na po-
tražnju novca, dok transakcije s inozemnim subjektima utječu na promjenu količine novca.
26
Keynesov plan predviđao je osnivanje Međunarodne klirinške unije unutar koje bi se obavljala
prebijanja salda koncem svakog mjeseca, dok bi SB uzajamno odobravale mjesečne kredite. Keynes je
predvidio uvođenje svjetske novčane jedinice (“bancor”) koja bi imala tečaj prema zlatu i drugim
valutama tj. bancor bi bio zamjenik zlata koje bi se demonetariziralo.
Whiteove plan polazio je od stabilnih deviznih tečajeva, smanjivanja deviznih restrikcija, osnivanja
posebnog, međunarodnog stabilizacijskog fonda čija bi se sredstva formirala na načelu kvota, a
davale bi pravo na određeni broj glasova u: Skupštini Fonda i pravo na kupovinu od Fonda valuta
drugih zemalja radi otklanjanja neravnoteže u platnoj bilanci. Na temelju ta dva plana izrađen je
zajednički plan čijim je prihvadanjem 22.7.1944. osnovan Međunarodni monetarni fond – MMF.
27

MONETARNA Skripta PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MONETARNA Skripta PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MONETARNA POLITIKA UPLOADANO NA: www.referada.

SLOŽENOST NARAVI NOVCA

POVIJESNI RAZVOJ NOVCA – Robni i simbolični novac

Novčani surogati (fakultativni novac)

VALUTNI (NOVČANI) SUSTAV METALIZMA

Dvojna valuta (alternativni sustav)

novca.Surogatni je novac popunjavao kanale novčanog optjecaja i u uvjetima stabilnog razvoja

Sustav zlatne valute na bazi zlatnih poluga

Sustav zlatne valute na bazi zlatnih deviza

NAČELO EMISIJE I POKRIDA NOVČANICA

SUVREMENI NOVČANI SUSTAV - PAPIRNA VALUTA

Multiplikacija depozita i kreditna ekspanzija

Banka u svom poslovanju ima dva cilja:

Tokove kreiranja primarnog novca možemo podijeliti na 3 grupe transakcija:

Novčana masa u užem smislu – M1

Monetarni agregati u SAD-u

Monetarni agregati u praksi ECB

Novčana masa u užem smislu – M1

Po definicij HNB-a monetarni agregat novčana masa M1 obuhvada:

Novčana masa u širem smislu – M1a

Ukupna likvidna sredstva

Osnovni komercijalno-bankarski poslovi

Pasivni kratkoročni poslovi

Specijalni pasivni bankarski poslovi ( ni aktivni ni pasivni )

Aktivni kratkoročni poslovi

Posebno značenje u poslovanju banaka imaju:

Dugoročni bankarski poslovi – dijele se na aktivne i pasivne. Dugoročna se sredstva prikupljaju na

TRADICIONALNI INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE

Diskontna politika (eskontna politika)

Manipulacije diskontnom stopom predstavljaju,s jedne strane,vrlo efikasan instrument stabilizacije

Politika otvorenog tržišta

Politika obveznih rezervi

Selektivna kreditna politika

INSTRUMENTI I MJERE MONETARNE POLITIKE HNB-a

Operacije na otvorenom tržištu

Strukturne operacije - provode se putem izravnih kupnji/prodaja VP-a te repo/obratnih repo

Stalno raspoložive mogudnosti

papirima u devizama (osim vlasničkih vrijednosnih papira banke),hibridnih i podređenih instrumenata

PREGLED STOPA ZA IZRAČUN KAMATA I NAKNADA HNB-a

Pasivne kamatne stope

TEORIJE FORMIRANJA DEVIZNIH TEČAJEVA

Teorija bilance pladanja

Monetaristička teorija (inflacionistička)

Teorija pariteta kupovne modi

DETERMINANTE KOJE UTJEČU NA IZBOR TEČAJNOG REŽIMA

SUSTAV KLASIFIKACIJE DEVIZNIH TEČAJEVA MMF-a

MANIPULIRANJE DEVIZNIM TEČAJEVIMA I GLEDANJE MMF-a NA DEVIZNA OGRANIČENJA

GAB (Opdi sporazum o posuđivanju) 1962.g.

NAB (Novi aranžman o posuđivanju) 1998.g.

STAND-BY ARANŽMANI-uvedeni su prvobitno radi skradivanja i izbjegavanja procedure odobravanja

Politika kreditne tranše

Politika izvanredne pomodi

POSEBNA PRAVA VUČENJA (PPV)

RAZLIKE IZMEĐU SREDIŠNJE I KOMERCIJALNE BANKE

Zadaci HNB-a: 1)utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike; 2)držanje i upravljanje

Depozitni novac – stalno raspoloživa novčana sredstva nemonetarnih subjekata na transakcijskim

Pretvaranje robnog kredita u bankovni kredit

LP – kreditni potencijal banke

STATIČKI KREDITNI POTENCIJAL

Pravila koja demo pretpostaviti:

Mikro multiplikator kredita-pokazuje za koliko de se jedinica povedati iznos novoodobrenih kre-

Makro-kreditni potencijal: LPt = L0 + kt+1 E0

GRANICE KREDITNE EKSPANZIJE: