Professional Documents
Culture Documents
Psihologija U Menadzmentu Skripta PDF
Psihologija U Menadzmentu Skripta PDF
Tehnički detalji
Obim: 272 strane
Tvrdi povez, Format: B5
Maslovljeva knjiga je čitljivo, impresivno remek delo koje je mnogo pre svog vremena
veličalo menadžment koji zagovara saradnju i sinergetski rad. Ovim izdanjem se
otkriva koliko toga današnji mislioci iz oblasti menadžmenta duguju Maslovu i koliko
toga, menadžment može još uvek da nauči od njega.
- Andrea Gabor, ( Andrea Gabor ),autor dela The Man Who Discovered Quality
Svima nam se ponekad desi nešto zbog čega nam je, kao ljudima, neprijatno. Naime,
radi se o velikoj činjeničnoj superiornosti određene osobe nad njegovim kolegama. To
zna da poremeti celokupne zahteve, neophodnosti situacije i vrstu vođstva koje treba da
preovlađuje. U situaciji, kada je petoro ljudi sa koeficijentom inteligencije 120, u timu
sa vođom koji ima koeficijent inteligencije 160, rasprava i participativan menadžment
su očigledno manje mogući. Raspravom razrešiti problem, dopustiti ljudima da sami
dođu do saznanja, dopustiti im da polako učestvuju u procesu iznalaženja valjanog
rešenja za dati problem – sve je to daleko teže u situaciji ove vrste, nego u nekoj
prosečnoj situaciji. Jedno je sigurno, superiorna osoba će u jednoj takvoj situaciji,
verovatno, postati krajnje nemirna i iritirana, a napor koji ulaže da bi zadržala mir će
biti daleko veći jer mora da se kontroliše i sputava svoje nagone. Može lako i brzo da
sagleda istinu do koje svi ostali dolaze polako pa je za nju ćutanje, u takvim
situacijama, prava fizička tortura.
Dodatni problem je što na jednom ili drugom nivou svesti, svako može da opazi ovaj
nesklad koeficijenata inteligencije. Tendencija je da oni koji su manje inteligentni,
polako stiču naviku da čekaju da im inteligentniji daju rešenje. Manje su skloni
napornom radu jer je trud beskoristan i besmislen. Zašto da se tri dana muče i znoje,
nastojeći da pronađu rešenje određenog problema kada su sve vreme svesni da onaj koji
je superioran, može da vidi rešenje za tri minuta? Zato se javlja tendencija da svi ostali
postaju pasivniji. Isto tako, mogu da osećaju da su manje sposobni nego što to zaista i
jesu ili glupaviji nego što to zaista i jesu.
Pored ovih neposrednih posledica, neprijateljsko raspoloženje će se sigurno pojaviti na
nesvesnom nivou. Osoba, koja je na nekom dubokom nivou navedena da oseća da je
glupa, sklona je da misli da je meta zlonamernosti, tj. da misli da druga osoba pokušava
da je učini glupom, a zatim da postane neprijateljski raspoložena i ljutita u odbrani
sopstvenog samopoštovanja. Predviđam da bi ovo kontraneprijateljstvo moglo da bude
manje, barem kod poštenih ljudi. Što su svi svesniji ove situacije, što veći uvid u nju
imaju, manja bi bila potreba za represivnim i odbrambenim mehanizmima očuvanja
samopoštovanja.
Još jedna varijabla u ovoj situaciji bi bilo vreme i vremenski raspon. Očigledno je da u
situacijama u kojima je potrebno doneti brzu odluku, superiorna osoba/nadređeni mora
da brzo i direktivno, autoritativno i bez mnogo diskusije donosi takve odluke. Moraju
se izdati naređenja, ako je moguće bez objašnjavanja. S druge strane, ako situacija ima
dugačak vremenski raspon, kao u slučaju stvaranja preduzeća koje treba da traje
pedeset ili stotinu godina, a posebno ako će ono biti dovoljno stabilno da nadživi smrt
nadređenog, potrebno je veće strpljenje i veći participativni menadžment, više
obrazloženja, iznošenja činjenica, razmatranja činjenica i zajedničkog dogovora o
zaključcima. To je jedini način obuke dobrih menadžera i dobrih rukovodioca na duge
staze. Pretpostavljam da ovde postoji mogućnost pojave određene suprotnosti između
dva glavna cilja dobrog menadžmenta. Jednostavan cilj proizvodnje i profita bi vršio
pritisak na potvrđeno nadređenog da se ostvari veći stepen autoritativnosti; cilj razvoja
ličnosti, a time i razvoja mogućih menadžera i naslednika koje je moguće unapređivati,
vršio bi pritisak na potvrđeno nadređenog ka većem raspravljanju i participativnom
menadžmentu i od direktivnog i autoritativnog vođstva. Kao da iznova kažemo da su
idealne politike menadžmenta najbolje pri dobrim uslovima u dobrom svetu za
menadžment dobrih ljudi. Ako bismo imali jedinstveno društvo u kojem vlada mir, u
kojem ne postoje trenutne vanredne situacije i u kojem bi se strpljivo moglo raditi na
unapređenju čovečanstva, tada bi participativniji menadžment bio poželjniji, čak i pod
ovim vrlo posebnim uslovom potvrđene superiornosti.
Grubo se može primeniti isto i na potvrđenu superiornost određenih crta karaktera,
pogotovo crte snage ega, koju zasad mogu da definišem kao sposobnost veću od
prosečne da se tolerišu anksioznost, depresija i bes. Ako je šef po svojim crtama daleko
jači od svojih kolega menadžera, verovatno ćemo raditi u situaciji koja je nalik onoj sa
većim koeficijentom inteligencije. Takav menadžer će na sebe preneti mnogo toga bez
objašnjenja, bez učestvovanja, jednostavno zato što uviđa da je sposobniji da rešava
problem od bilo kog drugog.
*Na ovom mestu mogao bih da iskoristim svoju analizu paranoidnih rukovodioca.
Poenta je da shvatimo zašto granične ličnosti, poput Hitlera, Staljina ili senatora
Makartija (McCarthy) ili ljudi koji pripadaju nekoj od ultradesničarskih organizacija,
mogu da okupe tako velik broj sledbenika. Očigledno, jedan od razloga je taj što su oni
bili vrlo odlučni, veoma sigurni u sebe, veoma nepokolobljivi, što su tačno znali šta
žele, a šta ne, šta je ispravno, a šta pogrešno. U narodu u kojem većina ljudi nema
identitet ili svoje istinsko biće, u kojem su svi zbunjeni u pogledu toga šta je ispravno i
pogrešno, šta je dobro i zlo, u kojem su u snovi nesigurni pa ne znaju šta zaista žele i
šta ne žele, lako počinju da se dive, podležu uticaju i traže vođstvo nekoga za koga se
čini da tačno zna šta hoće. Pošto je odlika demokratskog vođe i uopšte, neautoritarne
osobe tolerancija i priznavanje da ne zna baš sve, ponekad, manje obrazovanim ljudima
takva odlučna, paranoidna autoritativna osoba može da bude vrlo privlačna i da
oslobodi sledbenika svih strepnji.
Osoba koja može da bude odlučna, koja je sposobna da donese odluku i da ostane pri
njoj, koja je sposobna da tačno zna šta želi, zna da ovo voli i ono ne voli i u to je
stoprocentno sigurna, koja je manje sklona promeni, koja je predvidljivija, na koju se
može računati, koja je manje prijemčljiva, na nju manje utiče protivrečnost pa je veća
verovatnoća da će drugi takvu osobu izabrati za vođu. Mislim da bi ovo mogao da bude
jedan razlog zašto se tako često opsesivne osobe biraju kao adminstrativni tip, izvršni
tip ili rukovodilački tip. One su, jednostavno, predvidljivije, određenije po pitanju šta
vole i ne vole, manje promenljive. Činjenica da su u pozadini patološki razlozi, ne bi
trebalo da bude vidljiva psihološki nesofisticiranoj osobi.