Professional Documents
Culture Documents
Kroz ovaj predmet ostvaruje se dvostruki cilj. Prvo, studenti se osposobljavaju da analiziraju i elaboriraju sve
aktere, faktore i motive koji utiču na odlučivanje u javnom sektoru (empirijska analiza javnog sektora). Drugi
cilj je savladavanje tehnika odlučivanja u javnom sektoru koje treba da dovede do optimalnog ishoda, odnosno
do odluka koje su u skladu sa javnim interesom i principima dobrog upravljanja (normativni pristup).
Ishod predmeta:
Studenti će biti osposobljeni da analiziraju i vrednuju stanje u javnom sektoru kao i da nude optimalna rešenja,
odnosno da donose/predlažu efektivne odluke. Da bi se ovo ostvarilo studenti će steći znanja u dva osnovna
polja predmeta. Jedno su motivi i faktori koji utiču na donosioce odluka a koji ne moraju i nisu uvek u skladu
sa opštim interesima (nestručne, pristrasne ili subjektivne odluke). Drugo polje su tehnike i veštine odlučivanja
u javnom sektoru sa normativnog aspekta (tj. aspekta javnog interesa). Shodno ovome studenti će biti
osposobljeni da donose valjane odluke u brojnim organizacijama i institucijama javnog sektora, ali će biti
osposobljeni i za kritičko razmišljanje i analizu ponašanja aktera u javnim poslovima.
Sadržaj predmeta:
1. Teorije odlučivanje i javni sektor (osnovni koncepti, interes, javno-privatno, normativno i empirijski);
Odlučivanje u sferi politike (politics) naspram odlučivanja u sferi javne politike (public policy).
2. Struktura javnog sektora (formalni i neformalni akteri u odlučivanju, saradnja i konflikti; ambijent
odlučivanja, procedure, način donošenja odluka, formulisanje dnevnog reda itd),
3. Analiza ponašanja aktera u javnom sektoru – teorija javnog izbora,
4. Političari, birači (građani) i lobisti,
5. Birokratija, regulacija, traženje renti.
6. Tržište ili vlasti.
7. Odlučivanje u sektorskim politikama – prospektivna analiza.
8. Društveni problem (uočavanje, karakteristike, definisanje: odlučivanje zasnovano na pouzdanim podacima),
9. Identifikacija solucija i analiza izvodljivosti, analiza međusobnog uticaja
10. Vrednovanje solucija, prognoziranje i odabir optimalne.
11. Konkretne metode (pravljenje i moguće manipulacije dnevnim redom, metode uključivanja građana:
ankete, intervjui, određivanje prioriteta, itd.
12. Prikaz studija slučaja u odabranim oblastima javnih politika.
Literatura:
a) Osnovna:
Snežana Đorđević, „Analize javnih politika“, Čigoja, 2009, (metode).
Boža Stojanović, „Teorija igara“, Ekonomski fakultet, 2005, (odabrana poglavlja).
Milutin Čupić, Milija Suković, „Odlučivanje“, FON, Beograd, 2010, (od. poglavlja).
Džozef Stiglic, „Ekonomija javnog sektora“, Ekonomski fakultet, Beograd, 2013.
b) Dopunska:
Carl V. Patton, David S. Sawicki, „Basic Methods of Policy Analysis and Planning“, Prentice Hall, NJ, 1993.