Professional Documents
Culture Documents
Hrvatske Planine PDF
Hrvatske Planine PDF
@eljko Poljak
HRVATSKE PLANINE
Copyright © 2001, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska
Sva prava pridràna
Nakladnik
Golden marketing
[enoina 28, Zagreb, Hrvatska
Za nakladnika
Ana Maleti}
Urednik
Dr. Radule Kneèvi}
Fotografija na koricama
Tulove grede na jùnom Velebitu (Dr. @eljko Poljak)
ISBN 953-212-074-2
Dr. @eljko Poljak
HRVATSKE PLANINE
planinarsko turisti~ki vodi~
sa 665 fotografija u boji i 50 zemljovida
tre}e, prera|eno izdanje
Golden marketing
Zagreb, 2001.
Kratice
a.
autobus, autobusni
CAF
Club Alpino Fiumano
d.
desno
D
Donji
g
godina
GSS
Gorska slùba spa{avanja
h
sati
HAZU
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HE
hidroelektrana
HP
»Hrvatski planinar«
HPD
Hrvatsko planinarsko dru{tvo
HPS
Hrvatski planinarski savez
HPT
po{tanski ured
i.
isto~no
j.
jùno
JAZU
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
ji.
jugoisto~no
jz.
jugozapadno
km
kilometara
kbr
ku}e broj
KT
kontrolna to~ka
l.
lijevo
m
metara
M.
Mali
NP
»Na{e planine«
PD
planinarsko dru{tvo
p.
postaja
pl.
planinarski
PL
»Planinarski list«
PSH
Planinarski savez Hrvatske
PV
»Planinski vestnik«
s.
sjeverno
SANU
Srpska akademija nauka i umetnosti
sr.
srednji
st.
stanica
TV
televizija, televizijski
V.
Veliki
z.
zapadnò.
èljeznica, èljezni~ki
iv
HRVATSKE PLANINE
Sadràj
Popis zemljovida . . . . . . . . . . vii
PLANINE BANIJE I
Pregledna karta . . . . . . . . . . viii
KORDUNA . . . . . . . . . . . . . 245
Tuma~ znakova . . . . . . . . . . . x
ZRINSKA GORA . . . . . . . . . 248
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . xi
HRASTOVI^KA GORA . . . . . 249
Suradnici . . . . . . . . . . . . . . xii
PETROVA GORA . . . . . . . . . 250
Bilje{ka o autoru . . . . . . . . . . xiv
MARTIN[^AK . . . . . . . . . . 252
VINICA . . . . . . . . . . . . . . 253
UVODNI DIO. . . . . . . . . . . . . 1
VODENICA . . . . . . . . . . . . 254
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE . 3
OKOLICA KARLOVCA. . . . . . 255
NA[E PLANINARSTVO . . . . . 19
PLANINAR NA POHODU . . . . 30
GORSKI KOTAR . . . . . . . . . 257
MEDVEDNICA . . . . . . . . . . . 35
RISNJAK . . . . . . . . . . . . . 265
SLJEME I SREDI[NJI DIO
BURNI BITORAJ . . . . . . . . . 274
MEDVEDNICE . . . . . . . . . 50
VI[EVICA . . . . . . . . . . . . . 278
ZAPADNA MEDVEDNICA . . . . 83
SAMARSKE STIJENE . . . . . . 280
ISTO^NA MEDVEDNICA. . . . . 89
BIJELE STIJENE . . . . . . . . 283
KOLOVRATSKE STIJENE . . . 289
SAMOBORSKO GORJE . . . . . 97
BJELOLASICA . . . . . . . . . . 292
SAMOBOR . . . . . . . . . . . . 101
KLEK . . . . . . . . . . . . . . . 299
O[TRC . . . . . . . . . . . . . . 106
OKOLICA VRBOVSKOG. . . . . 307
JAPETI] . . . . . . . . . . . . . 111
OKOLICA RAVNE GORE . . . . 309
PLE[IVICA . . . . . . . . . . . . 115
OKOLICA SKRADA . . . . . . . 311
OKI]. . . . . . . . . . . . . . . . 118
OKOLICA DELNICA . . . . . . . 314
NOR[I]KA PLE[IVICA . . . . . 120
OKOLICA BROD MORAVICA . . 316
@UMBERA^KA GORA . . . . . . 125
OKOLICA ^ABRA I TR[]A . . . 317
USPONI NA SV. GERU . . . . . 133
PLANINE RIJE^KOG ZALE319
JE^MI[TE I PLIJE[ . . . . . . . 139
OBRU^ I HAHLI]I. . . . . . . . 322
TU[^AK I OKOLICA . . . . . . 141
SNJE@NIK I PLATAK . . . . . . 332
UZDU@NI PUTOVI KROZ
@UMBERA^KU GORU . . . . 143
TUHOBI] . . . . . . . . . . . . . 344
OSTALI PRILAZI ZE^AKU . . . 146
MEDVI. . . . . . . . . . . . 348
KOBILJAK . . . . . . . . . . . . 349
PLANINE HRVATSKOGA
KAMENJAK . . . . . . . . . . . 350
ZAGORJA I BILOGORSKO-
OSTALI VRHOVI U RIJE^KOM
MOSLAVA^KOG PODRU^JA . 149
ZALE. . . . . . . . . . . . 352
KALNI^KA GORA . . . . . . . . 155
PLANINSKO ZALE
IVAN[^ICA . . . . . . . . . . . . 163
CRIKVENICE . . . . . . . . . 354
RAVNA GORA . . . . . . . . . . 178
STRAHINJ[^ICA . . . . . . . . 184
ISTARSKE PLANINE . . . . . . 359
BREZOVICA . . . . . . . . . . . 188
U^KA . . . . . . . . . . . . . . . 361
MACELJSKA GORA . . . . . . . 189
]I]ARIJA . . . . . . . . . . . . . 376
KOSTELSKO GORJE I
VELEBIT . . . . . . . . . . . . . . 387
KUNA GORA . . . . . . . . . 191
SJEVERNI VELEBIT . . . . . . . 402
CESARGRADSKA GORA . . . . 194
SENJSKO BILO . . . . . . . . . 402
OKOLICA VARA@DINA . . . . . 196
SKUPINA ZAVI@AN –
OKOLICA HRA[]INE . . . . . . 197
RAJINAC . . . . . . . . . . . 405
OKOLICA ^AKOVCA . . . . . . 197
RO@ANSKI I HAJDU^KI
BILOGORA . . . . . . . . . . . . 198
KUKOVI . . . . . . . . . . . . 420
MOSLAVA^KA GORA . . . . . . 201
VELIKI KOZJAK . . . . . . . . . 428
PO@E[KO GORJE . . . . . . . . 207
SREDNJI VELEBIT . . . . . . . . 431
PSUNJ. . . . . . . . . . . . . . . 212
SKUPINA [ATORINE . . . . . . 431
PAPUK . . . . . . . . . . . . . . 218
DABARSKI KUKOVI . . . . . . . 441
KRNDIJA . . . . . . . . . . . . . 233
DILJ-GORA . . . . . . . . . . . . 236
JU@NI VELEBIT . . . . . . . . . . 450
PO@E[KA GORA . . . . . . . . . 242
SKUPINA VISO^ICA – BADANJ 450
Sadràj
v
SKUPINA VAGANSKI VRH –
PLANINE HRVATSKOG
SV. BRDO I NACIONALNI
OTO^JA . . . . . . . . . . . . . . 565
PARK PAKLENICA. . . . . . 458
OTOK KRK . . . . . . . . . . . . 569
JUGOISTO^NI VELEBIT . . . . 472
OTOK RAB . . . . . . . . . . . . 571
LI^KA PLJE[IVICA I NJEZINI
OTOK PAG . . . . . . . . . . . . 572
OGRANCI . . . . . . . . . . . . . 477
OTOK CRES . . . . . . . . . . . 573
LI^KA PLJE[IVICA . . . . . . . 479
OTOK LO[INJ . . . . . . . . . . 574
O[TRI MEDVJE. . . . . . 484
OTOK UGLJAN . . . . . . . . . 576
KREMEN . . . . . . . . . . . . . 485
KORNATSKO OTO^JE . . . . . 577
PO[TAK. . . . . . . . . . . . . . 487
OTOK BRA^ . . . . . . . . . . . 577
OTOK HVAR . . . . . . . . . . . 580
PLANINE DALMACIJE . . . . . 489
OTOK MLJET . . . . . . . . . . 581
ILICA . . . . . . . . . . . . . . . 494
DINARA . . . . . . . . . . . . . . 496
Dodatak:
SVILAJA . . . . . . . . . . . . . 504
VISOKE PLANINE ZAPADNE
KAME[NICA . . . . . . . . . . . 507
BOSNE I HERCEGOVINE . . . 583
PROMINA. . . . . . . . . . . . . 512
OSJE^ENICA. . . . . . . . . . . 587
TRTAR . . . . . . . . . . . . . . 515
KLEKOVA^A . . . . . . . . . . . 589
KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . 517
[ATOR . . . . . . . . . . . . . . 591
MOSOR . . . . . . . . . . . . . . 525
CINCAR . . . . . . . . . . . . . . 592
POLJI^KA PLANINA . . . . . . 539
TROGLAV. . . . . . . . . . . . . 595
OMI[KA DINARA . . . . . . . . 542
TU[NICA . . . . . . . . . . . . . 599
BIOKOVO . . . . . . . . . . . . . 545
^VRSNICA . . . . . . . . . . . . 600
SV. ILIJA NA PELJE[CU . . . . 560
VRAN PLANINA . . . . . . . . . 609
MARIN VIJENAC U PLANINI
^ABULJA . . . . . . . . . . . . . 609
@ABI . . . . . . . . . . . . . . 563
SNIJE@NICA IZNAD
KONAVALA . . . . . . . . . . 563
Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . 611
vi
HRVATSKE PLANINE
Popis zemljovida
(Naziv, redni broj i stranica u knjizi)
Sredi{nja Medvednica, br. 2-3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52-53
Isto~na Medvednica (Lipa – Rog), br. 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Sljeme i blià okolica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Zapadna Medvednica, br. 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Isto~na Medvednica (Drenova – Klade{~ica), br. 5 . . . . . . . . . . . . . . 90
Samoborsko gorje, br. 6-7 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104-105
@umbera~ka gora (zapadni dio), br. 8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
@umbera~ka gora (isto~ni dio), br. 9 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Kalni~ko gorje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
Ivan{~ica, br. 11 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164
Ravna gora i Strahinj{~ica, br. 10 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
Moslava~ka gora, br. 12 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202
Psunj, br. 14 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
Petrov vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
Papuk, br. 15 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Dilj-gora, br. 13 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Karlova~ko Pokuplje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256
Gorski kotar (Velika Kapela), br. 22-23 . . . . . . . . . . . . . . . . . 276-277
Kolovratske stijene, br. 26 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Klek, br. 21 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300
Obru~ – Platak – Snjènik, br. 18-19 . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324-325
Platak s okolicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335
Gorski kotar, Risnjak i Tuhobi}, br. 20 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
U~ka, br. 17 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363
]i}arija, br. 16. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378
Senjsko bilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405
Sjeverni Velebit, br. 24-25 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 406-407
Zaviàn i Velebitski botani~ki vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418
Srednji Velebit ([atorina – Ba~i} kuk), br. 27 . . . . . . . . . . . . . . . . 433
Velebit (okolica O{tarija i Dabarski kukovi), br. 28-29 . . . . . . . . . 442-443
Jùni Velebit ([ugarska duliba – Stap), br. 32. . . . . . . . . . . . . . . . 452
Jùni Velebit (Viso~ica – Vaganski vrh), br. 30-31 . . . . . . . . . . . 460-461
Jugoisto~ni Velebit, br. 33 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 473
Plje{ivica, br. 40 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 480
Gola Plje{ivica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 482
Dinara, br. 34 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 498
Kame{nica, br. 36 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508
Promina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513
Kozjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 519
Mosor, Polji~ka planina, Omi{ka Dinara, br. 38 . . . . . . . . . . . . . . . 526
Biokovo, br. 39 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 547
Pelje{ac (Sv. Ilija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 561
Snijènica, br. 35 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 564
Rab (Kamenjak) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 571
Sis na Cresu, br. 37 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 574
Osor{}ica na Lo{inju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575
Vidova gora na Bra~u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 578
Zapadna Bosna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 588
Troglav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 596
^vrsnica i Vran planina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 602
Popis zemljovida
vii
pregledna karta
viii
HRVATSKE PLANINE
pregledna karta
ix
Predgovor
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Hrvatska himna
Ova knjiga nije pisana po ustaljenim uzorima nego je odraz pi{~eva osobnog
shva}anja i iskustva. Podjela i redoslijed planina prilago|eni su prakti~nim po-
trebama i planinarskom kriteriju. Vodi~ je nastao na osnovi dugogodi{njeg sku-
pljanja podataka, biljeàka s puta i savjeta iskusnih planinara. Taj opsèni po-
sao ne bi urodio plodom da svoju pomo} nije pruìlo stotinjak vrsnih planinar-
skih stru~njaka iz svih krajeva na{e domovine, neki savjetom ili dopunom
teksta, drugi izabranim fotografijama, tre}i zemljopisnim skicama ili drugim
korisnim podacima. Prema tome, knjigu donekle treba smatrati kolektivnim
djelom. Dùnost mi je da svim tim vrijednim suradnicima izrazim ne samo op}e-
nitu zahvalnost, nego i da iznesem njihova imena kao priznanje za trud i ne-
sebi~nost. Njihov }e popis ujedno biti svojevrstan »tko je tko« u hrvatskom pla-
ninarstvu, a tome }e pridonijeti i oznaka autora ispod svake slike. Slike bez
oznake autora su pi{~eve (nekolicini slika autor nije poznat).
Izdava~u sam duàn zahvalnost i priznanje {to nije àlio sredstva da vodi~ bude
opseàn, suvremeno opremljen, estetski privla~an, gotovo rasko{an.
Knjiga sadrì obilje podataka koji su vrlo podlòni promjenama, npr. adrese
vlasnika planinarskih ku}a, telefonske brojeve i vozne redove. U dvojbi {to s
takvim podacima, prevagnula je potreba da se oni ipak ponude ~itatelju, kako bi
dobio bar okvirne elemente, koje ionako pri planiranju puta uvijek treba po-
novno provjeravati.
Planinu o kojoj èlite ~itati na}i }ete u sadràju na po~etku knjige, a pojedinosti
u abecednom kazalu na kraju knjige. Zemljovide moète na}i na dva na~ina: s
pomo}u pregledne karte na po~etku knjige i s pomo}u uputnice na po~etku opi-
sa pojedinih planina.
Podaci o putevima i planinarskim ku}ama izneseni su prema stanju na dan
kada je knjiga predana u tisak (po~etkom oùjka 2001.) i zato se ~itatelju pre-
poru~uje da prije polaska na put provjeri ima li otada kakvih promjena, npr. u
voznom redu autobusa, opskrbljenosti ku}e i vremenu kada je ku}a otvorena.
Adresar organizacija koje upravljaju ku}ama i njihove telefonske brojeve na}i
}ete u uvodnom dijelu knjige, ali i tu valja ra~unati s promjenama. O njima u
svakome trenutku ima najbolju evidenciju Hrvatski planinarski savez, 10000
Zagreb, Kozar~eva 22, tel/fax (01) 4824-142, www.pubwww.srce.hr/hps.
Prije posje}ivanja planina koje su oslobo|ene akcijama »Bljesak« i »Oluja« godi-
ne 1995., pogotovo prije posjeta biv{im tzv. zonama razdvajanja (npr. jùni Ve-
lebit, Svilaja, Psunj), svakako se treba raspitati o sigurnosnom stanju u naj-
bliòj policijskoj postaji i strogo se pridràvati dobivenih savjeta.
Prilikom posjeta planinama na dràvnoj granici, a takvih je prili~an broj u
ovome vodi~u, valja znati da je prelazak granice izvan slùbenih prijelaza pre-
kr{aj koji podlijeè nov~anoj kazni, dok god to ne bude druga~ije regulirano
me|udràvnim bilateralnim ugovorima.
Na kraju, valja znati i to da ovaj vodi~ nije sveobuhvatan nego da opisuje samo
najvànije prilaze pojedinim planinama, ali zato posve}uje mnogo pànje i pro-
stora literaturi, pa tko èli vi{e podataka neka se posluì njome ili neka se,
pomalo istraìvala~ki, uputi u planinu s dobrim zemljovidom u ruci.
Sretan Ti put, dragi ~itatelju, u na{e lijepe hrvatske planine!
Dr. @eljko Poljak
Predgovor
xi
Suradnici
Aleksi} Nikola, Zagreb (op}i dio)
Aleraj dr. Borislav, Zagreb (GSS)
Bartulin Vicencio, Omi{ (Omi{ka Dinara)
Bedalov Ivan, Ka{tel Kambelovac (Kozjak)
Belavi} Mirko, Senj (sjeverni Velebit)
Berljak Darko, Zagreb (adresar)
Bingula Jasna, Zagreb (Gorski kotar)
Boì~evi} dr. Sre}ko, Zagreb (Medvednica)
Brki} Zlatko, Feri~anci (Krndija)
Bukarica Petar, Drni{ (Promina)
Buljan Boris, Sinj (Svilaja)
Buljuba{i} Ivica, Zagvozd (Biokovo)
Bu{eli} Stipe, Tu~epi (Biokovo)
^amilovi} Zvonimir, Bjelovar (Bilogora)
^aplar Alan, Zagreb (sjeverozapadna Hrvatska)
^eko Ivo, Livno (bosanske planine)
Dija~i} Milan, Karlovac (@umberak i Vodenica)
~i}-Kuric ing. Tatjana, Zagreb (Kalnik)
Erceg Drago, Makarska (Biokovo)
Fer~ek ing. Jeronim, Krapina (Strahinj{~ica i Macelj)
Filip~i} Anton, Pula (]i}arija)
Gabri} Goran, Split (Dalmacija)
Gjurin Miroslav, Daruvar (Petrov vrh)
Golda{i} »Tolje«, Duga Resa (Vinica)
Golik Boris, Brod Moravice (Gorski kotar)
Gromili} Hajrudin, Livno (bosanske planine)
Grundler dr. Darko, Kutina (Moslava~ka gora)
Hanèk Vera i Stjepan, Belec (Ivan{~ica)
Hora~ek Stanislav, Mrkopalj (Bijele i Samarske stijene)
Horvati} Berislav, Zagreb (Obzova na Krku)
Hou{ka Mladen, Zelina (isto~na Medvednica)
Ivan~i} ing. An|elko, Ravna Gora (okolica Ravne Gore)
Ivani{evi} Kre{imir, Dubrovnik (Snijènica)
Jagari} Vladimir, Zagreb (@umbera~ka gora)
Jembrek Stjepan, Krièvci (Kalnik)
Juras Ante, [ibenik (okolica [ibenika)
Jurdana dr. Stanko, Crikvenica (Drenin)
Kati} Ante, Otok kod Sinja (Kame{nica)
Karaman Mirjana, Dubrovnik (Snijènica)
Kau~i} Milan, Poèga (Poè{ka gora)
Kirigin ing. Jerko, Zagreb (jùni Velebit)
Kova~i} dr. Milivoj, Koprivnica (Bilogora)
Kranjec ing. Alojz, Konj{~ina (Ivan{~ica)
Kristijan Zdenko, Samobor (Samoborsko gorje)
Krsti~evi} Milka, Plo~e (Rili} planina)
Kuìr Damir, Lepoglava (Ravna gora)
Kuster Ivan, Pregrada (Kuna gora)
Kuva~i} Stipe, Omi{ (Omi{ka Dinara)
Lau{i} Ita, Split (Mosor i Kozjak)
Lon~ar Branko, Rijeka (okolica Rijeke)
Lovre~ak Draèn, Jastrebarsko (Samoborsko gorje)
Lupoglavac Slavko, Kutina (Moslava~ka gora)
Lje{~anin Edo, Krièvci (Kalnik)
Marciu{ Franjo, ^akovec (okolica ^akovca)
Margan ing. Damir, Crikvenica (Kurin)
xii
HRVATSKE PLANINE
Marinov Ivan, Split (planine Dalmacije)
Mari} Vid, Pleternica (Poè{ka gora i Dilj-gora)
Martinovi} An|elko, Mostar (planine BiH)
Matai} Ivica, Kutina (Moslava~ka gora)
Mesi} Miro, Pleternica (Poè{ka gora)
Mucko Josip, Kutina (Moslava~ka gora)
Novak Vladimir, Samobor (Samoborsko gorje)
Novosel Franjo, Jastrebarsko (Samoborsko gorje)
Novotni Ivan, Orahovica (Krndija)
Paver Marijan, Skrad (Skradski vrh)
Pave{i} Miljenko, Ogulin (Klek)
Pavlin Tomislav, Zagreb (op}i dio)
Paìn Draèn, Mostar (planine BiH)
Pej{a Josip, Ka{tel Kambelovac (Kozjak)
Peleh @eljko, Nova Gradi{ka (Psunj)
Perkovi} Marin, Gove|ari (otok Mljet)
Pikija dr. Damir, Novi Marof (Grebengrad i Kalnik)
Ple{ko Marijan, Klanjec (Cesargradska gora)
Puhari} Bruno, Novalja (otok Pag)
Puhari} Ivo, Makarska (Biokovo)
Rihtari} mr. Milivoj, Varàdin (okolica Varàdina)
Rogina Zlatan, Zlatar (Ivan{~ica)
Rube{a Mario, Opatija (U~ka)
Sablek Tomislav, Poèga (Papuk)
Salopek Ivan, Mostar (^abulja)
Smerke ing. Zlatko, Varàdin (Velebit i Medvednica)
Smojver Narcis, Daruvar (Petrov vrh)
Sohr Slavko, Daruvar (Petrov vrh)
Sori} Ivica, Tugare (Polji~ka planina)
Spuèvi} ing. Veljko, Mostar (^vrsnica)
Stanta Baldo, Opatija (U~ka)
Sunko Milan, Split (Kozjak, Mosor i Polji~ka pl.)
[i{ko Vladimir, Sl. Brod (Dilj-gora)
[iki} ing. Zoran, Starigrad-Paklenica (Paklenica)
[krobonja ing. Branko, Rijeka (Gorski kotar, ]i}arija i U~ka)
[o{ Mijo, Sl. Brod (Dilj-gora)
[o{tari} Cvjetko, Ivanec (Ivan{~ica)
Tomerlin Slavko, Zadar (Velebit)
Tomi} Milenko, Mostar (hercegova~ke planine)
Trojanovi} Ivica, Orebi} (Ilijino brdo na Pelje{cu)
Turkalj Milan, Varàdin (Kamenjak i Velebit)
Vodanovi} Ivo, Makarska (Biokovo)
Vojvoda Boìdar, Bjelovar (Bilogora)
Vujnovi} Ante, Gospi} (Velebit)
Vukosav Josip, Imotski (Biokovo)
Zeleni} Vlado, Karlovac (Op}i dio)
Zozoli Zvonimir, Budin{~ina (Ivan{~ica)
@agar dr. Slavko, Na{ice (Krndija)
@ivkovi} Goran, Metkovi} (planina @aba)
Suradnici
xiii
Bilje{ka o autoru
@eljko Poljak rodio se 9. rujna 1926. u Zagrebu, gdje je stu-
dirao na Filozofskom i Prirodoslovno-matemati~kom te
1952. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Do mirovine
je radio na ORL klinici [alata u Zagrebu kao specijalist
otorinolaringolog. Stupanj doktora znanosti stekao 1969.,
habilitirao 1971., naslov primarijusa stekao 1972., za sve-
u~. profesora izabran je 1976., za ~lana Hrvatske medicin-
ske akademije 1981., ~lana Dru{tva hrvatskih knjièvnika
1996., za ~asnog ~lana Hrvatskog lije~ni~kog zbora 1997.
Objavio je oko 120 znanstvenih i stru~nih radova, bio je
urednik »Lije~ni~kog vjesnika« »Lije~ni~kih novina« deset-
ka stru~nih zbornika i ud`benika, predsjednik Izdava~kog
savjeta »Sveu~ili{nog vjesnika« itd.
Planinarenjem se po~eo baviti 1947. u Planinarskoj sekciji FD »Dinamo« u Zagrebu,
bio je ~lan PD-a »Zagreb« od osnutka 1948., suosniva~ PD-a Sveu~ili{ta »Velebit«
1950., osniva~ i predsjednik PD KBC-a »Maksimir« 1986., osniva~ Planinarskog klu-
ba Hrvatskog lje~ni~kog zbora 1995., i Hrvatskog dru{tva za medicinsko nazivlje,
predsjednik FD »Medicinar« predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza (1981.–
1983.) i njegovih komisija za GSS, za izdava~ku djelatnost i za ekspedicije, a od 1959.
do 2000. neprekidno urednik »Hrvatskog planinara« (prije Na{ih planina«). Nosilac
je Zlatnog znaka hrvatskog, slovenskog i BH-planinarskog saveza, Trofeja za fizi~ku
kulturu Hrvatske, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zrakama, Reda Danice
Hrvatske s likom Franje Bu~ara, Trofeja Me|unarodnog olimpijskog odbora »Sport
and Environment«, po~asni ~lan HPS itd.
Plodan je planinarski pisac i teoreti~ar. Objavio je oko tisu}u raznih ~lanaka, puto-
pisa, planinarskih vodi~a (Klek, 1959.; U~ka, 1967.; Velebit, 1969.; Medvednica,
1970.; Planine Hrvatske, 1974., 1981. i 1986., itd.) i povijesnih djela (Hrvatsko pla-
ninarstvo, 1975.; Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva, 1987.; Hrvatska plani-
narska knjièvnost, 1994.). Trasirao je Velebitski planinarski put i hrvatsku pla-
ninarsku transverzalu. Bavi se planinarskom fotografijom. Sa svojim dijapozitivima
odrào je ve}i broj predavanja. U studentskim danima bavio se kao ~lan AO PDS-a
»Velebit« alpinistikom (prvenstveni usponi u Prokletijama i Dinari). Sistematski je
prou~io sve hrvatske planine i mnoga europska gorja (Pirineji, Apenini, Alpe, Tatre,
Karpati, Skandinavija, britansko oto~je, Iberski poluotok, balkanske zemlje), a izvan
Europe je kao svjetski putnik planinario po Armeniji, Anadoliji, Kurdistanu, Mon-
goliji, Iranu, Sundajskom oto~ju, Rocky Mountainsu, dùnglama Yucatana, poline-
zijskim vulkanima i Himalaji. Prvi je istaknuo hrvatsku zastavu na jednom hima-
lajskom vrhuncu (u Annapurni, 1971.).
Pod utjecajem svog u~itelja, akademika Branimira Gu{i}a, planinarstvo mu sluì kao
sredstvo znanosti, a planinarska organizacija kao upori{te u borbi za za{titu prirode.
Protivnik je sportskih primjesa u planinarstvu jer natjecanje radi pobjede smatra
{tetnim s eti~kog i medicinskog stajali{ta. Planinarstvo smatra sastavnim dijelom
nacionalne kulture, a planinarsku knjièvnost sastavnim dijelom nacionalne knji-
èvnosti. U tom pogledu poznat je po upornom dugogodi{njem nastojanju.
xiv
HRVATSKE PLANINE
UVODNI DIO
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Planine Republike Hrvatske. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Planinarske ku}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Piramide i vidikovci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Obilaznice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Hrvatska planinarska obilaznica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
»Hrvatske planinarske ku}e« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Europski pje{a~ki putovi u Hrvatskoj. . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Markacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Alpinistika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Sportsko penjanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Padobransko jedrenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Orijentacijski sport . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Planinarsko skijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Planinarska speleologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
[pilje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Jame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Kra{ki izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Termalna vrela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Slapovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Planinska jezera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Stjenjaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Klanci, sutjeske i kanjoni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Gradine i dvorci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Telekomunikacijski objekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Brdske ceste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Kulturni i povijesni spomenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
NA[E PLANINARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
[to planinar traì u planini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Planinarska filozofija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Hrvatsko planinarstvo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Mala kronolo{ka tablica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Planinarska knjièvnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Za{tita planinske prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Ekologija i planinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Planinarska organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Adresar planinarskih saveza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Dru{tveni dom HPS-a u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Adresar planinarskih dru{tava u Hrvatskoj. . . . . . . . . . . . . . 24
PLANINAR NA POHODU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Planinarska sezona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Povlastice i prava putnika na èljeznici . . . . . . . . . . . . . . . 30
Vònja autobusom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Planinarska oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Pitka voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Zemljovidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Vodi~ka slùba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Opasnosti planinarenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Deset preporuka za neopasno i zdravo planinarenje. . . . . . . . . 32
Nesre}a u planini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Gorska slùba spa{avanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Kodeks planinarske etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Uvodni dio
1
£ Branje cvije}a u prirodi sebi~no je i
nekulturno
£ U šumi ne loì vatru
£ Svoje sme}e nosi s planine sa sobom
£ Alkoholna pi}a planinaru nisu
potrebna
£ Pušenje je u planinarskim ku}ama
zabranjeno
£ Uredi planinarsko sklonište prije
odlaska
£ Poštuj mir u planinarskoj ku}i poslije
22 sata
NAJVI[I VRHOVI @UPANIJA
Zagreba~ka: Sljeme na Medvednici (1033 m)
Krapinsko-zagorska: Ivan{~ica (1060 m)
Sisa~ko-moslava~ka: Piramida u Zrinskoj gori (616 m)
Karlova~ka: Bjelolasica (1534 m)
Varàdinska: isto kao Krapinsko-zagorska
Koprivni~ko-krièva~ka: Vranilac na Kalni~koj gori (643 m)
Bjelovarsko-bilogorska: Crni vrh (863 m) na Papuku
Primorsko-goranska: isto kao Karlova~ka
Li~ko-senjska: Vaganski vrh (1757 m) na Velebitu
Viroviti~ko-podravska: Papuk (954 m)
Poè{ko-slavonska: Brezovo polje (985 m) na Psunju
Brodsko-posavska: isto kao Poè{ko-slavonska
Zadarska: Sv. brdo (1751 m) na Velebitu
Osje~ko-baranjska: Petrov vrh (701 m) na Krndiji
[ibensko-kninska: Dinara (1831 m)
Vukovarsko-srijemska: Liska (297 m) na Fru{koj gori
Splitsko-dalmatinska: Sv. Jure 1762 m) na Biokovu
Istarska: Veliki Planik (1272 m) na ]i}ariji
Dubrova~ko-neretvanska: Sv. Ilija (1234 m) na Snijènici
Me|imurska: Mohokos (347 m)
Grad Zagreb: isto kao Zagreba~ka ùpanija
2
HRVATSKE PLANINE
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE
Planine Republike Hrvatske ve}im dijelom pripadaju Dinarskom gorju
(od slovenske do crnogorske granice), a manjim su dijelom isto~ni nastavak
Alpa i ostatak staroga Orijentalnoga kopna (gore savsko-dravskog me|ur-
je~ja). U sz. dijelu Republike oba se gorska sustava sastaju u tzv. prelaznoj
zoni. Iako na{e planine nisu visoke – Hrvatska je jedina zemlja na europ-
skom jugoistoku bez ijednog vrha vi{eg od 2000 metara – po zanimljivosti
im je malo ravnih na Zemlji. Dinarsko gorje, {to se najve}im dijelom nalazi
u Hrvatskoj, poznato je u svijetu kao klasi~no podru~je dubokoga krasa.
Njegova bitna zna~ajka – podjednako bogatstvo povr{inskog i podzemnog
reljefa – daje i hrvatskomu planinarstvu poseban pe~at. Planinarstvo je na
krasu u mnogo ~emu sli~no visokogorskome. O{tri kra{ki oblici, prevlast
gologa kr{a, oskudica vode, siroma{tvo vegetacije, surova klima i slaba na-
seljenost postavljaju na planinara sli~ne zahtjeve kao i mnoge visoke plani-
ne. Ali i me|u dinarskim planinama ima prili~nih razlika: one u sjevernom
dijelu niè su i pitomije (npr. u Gorskom kotaru), a na jugu vi{e i pustije
(planine Dalmacije). Sasvim su druga~ije planine savsko-dravskoga me|u-
rje~ja. Gra|ene su od prakamenja, blaìh su oblika, prili~no niske i bogate
vodom i vegetacijom, zbog ~ega su prikladne za lake planinarske izlete.
NAJVI[E PLANINE U HRVATSKOJ
1. Dinara (1831 m)
2. Biokovo (Sv. Jure 1762 m)
3. Velebit (Vaganski vrh 1757 m)
4. Li~ka Plje{ivica (Ozeblin 1657 m)
5. Kremen (1591)
6. Bjelolasica u Kapeli (1534 m)
7. Risnjak u Gorskom kotaru (1528 m)
8. Svilaja u Dalmaciji (1509 m)
9. Snjènik u Hrvatskom primorju (1505 m)
10. Ke~ina kosa u Po{taku (1446 m)
Pogre{no je mi{ljenje da je Troglav najvi{i vrh u dràvi. Ako je to pitanje
uop}e vàno, onda treba znati da je taj vrh 1 km preko bosanske granice.
Tipi~no kra{ko podru~je: Tulove grede na Velebitu
Uvodni dio
3
Planinarske ku}e. Na podru~ju Republike Hrvatske bilo je koncem 2000.
godine vi{e od stotinu pl. ku}a, domova, skloni{ta, bivaka i hotela. U idu-
}em pregledu navedena je uz svaki objekt nadmorska visina, broj leàja,
tel. na koji se mogu dobiti obavijesti, vlasnik odnosno upravlja~ objekta i
njegovo sjedi{te, stranica u knjizi na kojoj je objekt opisan i broj zemljovida
na kojemu se moè na}i. Prikazano je stanje po~etkom 2001. godine i treba
uzeti u obzir da su podaci podlòni ~estim promjenama. Tako|er s rezer-
vom treba uzeti podatak o vlasniku ili upravlja~u objekta, jer su na temelju
Zakona o {portu iz 1996. g. op}ine na ~ijem se teritoriju objekt nalazi dobile
pravo oduzeti ga dru{tvu koje ga je gradilo (!) i dati ga na upravljanje i upo-
rabu kome god ho}e, npr. nekom drugom dru{tvu ili privatniku u zakup. U
tom je slu~aju upitno ho}e li se ~lanovima pl. dru{tava priznati popust na
no}enju. U planinama ima i drugih mogu}nosti zaklona i no}enja, kao {to
su lugarnice, lova~ke ku}e, rje|e gostionice i hoteli. Za upotrebu lova~kih i
{umarskih objekata obi~no je potrebno dopu{tenje upravlja~a (lova~kog
dru{tva ili {umarije).
PO@E[KO GORJE
• Dom na Petrovu vrhu, Papuk, 547 m, 50 leàja, PD Petrov vrh, tel. doma 099/
500-581, inf. tel. 043/333-915, str. 219, zemljovid na str. 219
• Dom Lapjak u Velikoj pod Papukom, 335 m, 55 leàja, stalno otvoren i
opskrbljen, PD Sokolovac, Poèga, str. 226, zemljovid 15
• Ku}a Tri{njica u Papuku, 500 m, 10 leàja, inf. 034/271-062 (Mato Luka~evi}),
PD Sokolovac, Poèga, str. 228, zemljovid 15
• Dom GSS-a na Nevolja{u u Papuku, 720 m, Stanica GSS-a Poèga, inf. tel. 034/
273-989 (dr. Tomislav Sablek), str. 227, zemljovid 15
• Dom na Jankovcu u Papuku, 475 m, tel. u domu 031/172-078 (ako je ukop~an),
PD Br{ljan-Jankovac, inf. tel. 031/272-083 (Antun Pucek), Osijek, str. 230,
zemljovid 15
• Dom na Omanovcu, Psunj, 652 m, u obnovi, PD Psunj, Pakrac, str. 215,
zemljovid 14
• Planinarska ku}a na Strmcu, 350 m, PD Strmac, Nova Gradi{ka, str. 216,
zemljovid 14
• Dom »Gjuro Pilar« na Dilj-gori, 169 m, 30 leàja, tel. govornica u domu 035/466-
335, inf. tel. 035/265-439 (Mijo [o{), PD Dilj, Sl. Brod, str. 238, zemljovid 13
• Davorinovo skloni{te na Pljuskari, Dilj-gora, u gradnji, PD Dilj- gora, Sl. Brod,
str. 239, zemljovid 13
• Skloni{te Prezdanak (Trnjani), Dilj-gora, 210 m, inf. tel. 032/833-351 (Berislav
Tkalac), PD Tikvica, @upanja, str. 238
• Skloni{te Borovik kod , 155 m, nema leàjeva, inf. tel 031/813-420 (Miro
Lay), PD , , str. 233
• Skloni{te Kla{nice na Poè{koj gori, 343 m, 6 leàja, PD Klikun, Pleternica
BILOGORA
• Dom Kamenitovac, 242 m, 22 leàja, stalno otvoren i opskrbljen, tel. u domu
043/855-105, PD Bilogora, Bjelovar, str. 201
MOSLAVINA
• Dom u Moslava~koj Slatini, 170 m, 50 leàja, inf. tel. 044/630-751 (Ivica Matai}),
PD Jelengrad, Kutina, str. 205, zemljovid 12
• Dom u Kutinici, 170 m, 25 leàja, inf. tel. 044/606-226 (Slavko Lupoglavac), PD
Yeti, Kutina, str. 206, zemljovid 12
HRVATSKO ZAGORJE
• Dom na Kalniku, 475 m, 35 leàja, stalno otvoren, u privatnom zakupu, tel. u
domu 048/857-003, PD Kalnik, Krièvci, str. 158, zemljovid na str. 157
4
HRVATSKE PLANINE
• Pasari}eva ku}a na Ivan{~ici, 1054 m, 40 leàja, inf. tel. 049/460-080 (Drago
Hanj{ek) i 099/432-609, PD Ivan~ica, Ivanec, str. 167, zemljovid 11
• Ku}a pod Grebengradom, 400 m, 40 leàja, inf. 099/432-207, PD Grebengrad,
Novi Marof, str. 167, zemljovid 11
• Ku}a na Majeru u Ivan{~ici, 591 m,18 leàja, inf. tel. 049/466-303 (Zlatan
Rogina), PD O{trc, Zlatar, str. 175, zemljovid 11
• Hià pod Belecgradom, 450 m, u izgradnji, HPD Belecgrad, Belec, str. 174
• Luj~ekova hià na Pokojcu, 434 m, 20 leàja, inf. tel. 049/459-327 (Zozoli) i 042/
625-123 (Ljubica Ri~ko), PD Milengrad, Budin{~ina, str. 168, zemljovid 11
• Dom PD Ravna gora, 660 m, 30 leàja, inf. tel. 042/705-250 (Tomo ^izi}) i 042/
701-077 (domar Drago @erjavi}), tel. u domu 042/705-329, PD Ravna gora,
Varàdin, str. 181, zemljovid 10
• Ku}a »Pusti duh« na Ravnoj gori, 672 m, 22 leàja, inf. tel. 042/791-803 (Damir
Kuìr), PD Trako{}an, Lepoglava, str. 183, zemljovid 10
• Hotel »Trako{}an«, 180 leàja u 85 soba, stalno otvoren, tel. 042/796-224, faks.
042/796-420, str. 182, zemljovid 10
• Dom na Strahinj{~ici, 618 m, 32 leàja, inf. tel. 049 ili 091/371-314 (Jeronim
Fer~ek), PD Strahinj~ica, Krapina, str. 187, zemljovid 10
• Ku}a na Cesargradu, 460 m, 7 leàja, inf. tel. 049/550-260 (Miroslav ]ukac), PD
Cesargrad, Klanjec, str. 195
• Ku}a na Kuna gori, 350 m, 20 leàja, tel. u domu 049/377-051, tel. domara 049/
376-030 (Boò Cobovi}), PD Kuna gora, Pregrada, str. 564
• Skloni{te »Rudi Juri}« na Pesku, Kalnik, 295 m, nema leàjeva, inf. tel. 048/626-
164, PD Bilo, Koprivnica, str. 162
• »Vagon« na Dugom vrhu, 240 m, 2 leàja, PD Dugi vrh, Varàdin, str. 195
MEDVEDNICA
• Ku}a na Kamenim svatima, 481 m, 8 leàja, PD Susedgrad, Podsused, str. 85,
zemljovid 1
• Ku}a na Lojzekovu izvoru, 400 m, 10 leàja, inf. tel. 049/289-122 (Sinkovi}), PD
Stubi~an, Donja Stubica, str. 81, zemljovid 2
• Dom na Glavici, 420 m, 50 leàja, tel. domara 099/547-723, (Klara Karlovi}), Pl.
savez Zagreba, str. 86, zemljovid 1
• Ku}a PD-a »Risnjak«, 700 m, 12 leàja, inf. tel. 01/4849-222 (Josip Bosni}), PD
Risnjak, Zagreb, str. 67, zemljovid 2
• Dom PD-a »Grafi~ar«, 864 m, 32 leàja, tel. 01/4555-844, javna govornica 01/
4555-374, PD Grafi~ar, Zagreb, str. 59, zemljovid 3
• Gostionica »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu zdencu, 530 m, nema leàja, tel. 01/
4554-589 (ugostitelj Stjepan [krlec), str. 70
• Bistro »Medvedgrad« na Medvedgradu, 593 m, nema leàja, tel. 01/4556-226,
stalno otvoren, str. 68
• Ku}a Brestovac, 850 m, nema leàja, tel. 01/3760-294 (Zvonko ), str. 71
• Hotel »Tomislavov dom«, 1005 m, 128 leàja, stalno otvoren, tel. 01/4555-833,
faks 01/4555-834, str. 58, zemljovid 3
• Gostionica »Zlatni medvjed« na Sljemenu, 1030 m, nema leàja, stalno otvoren,
tel. 01/4555-090 (Goran Kratofil), str. 57
• Bistro »Grofica«, 1000 m, nema leàja, stalno otvoren, tel. 01/4637-976 i 099/
535-785 (Nenad i Laura Rumbak), str. 61
• Dom »Runolist«, 824 m, 70 leàja, tel. u domu 01/4552-446, PD Runolist, Zagreb,
str. 73, zemljovid 2
• Dom »Ivan Pa~kovski«, Puntijarka, 957 m, 35 leàja, tel. u domu 01/4580-397,
PD Zagreb-Matica, Zagreb, tel. 01/4810-833 (nave~er), str. 63, zemljovid 2
• Ku}a na Hunjki, 853 m, nema leàja, PD Zanatlija, Zagreb, str. 64, zemljovid 2
• Hotel »Hunjka«, 853 m, 90 leàja, stalno otvoren, tel/faks. 01/4580-397,
Udruènje zanatlija, Zagreb, str. 63, zemljovid 2
• Ku}a na Lipi, 700 m, 16 leàja, PD Lipa, inf. tel. 01/2001-315 (Ivan Horvat),
Sesvete, str. 66, zemljovid 4
Uvodni dio
5
• Ku}a na Grohotu, 420, u gradnji, inf. tel. 01/2055-948 (Ivan Levak), PD Blagus,
Blagu{a, str. 91, zemljovid 5
• Ku}a Klade{~ica, 460 m, u gradnji, inf. tel. 01/2060-810 (Mladen Hou{ka), PD
Zelina, Zelina, str. 94, zemljovid 5
SAMOBORSKA GORA
• Dom na O{trcu, 691 m, 30 leàja, inf. tel. domara 01/3379-124 i 091/2513-929,
PD @eljezni~ar, Zagreb, str. 107, zemljovid 6
• Ku}a na Velikom dolu, 535 m, 27 leàja, Gradsko poglavarstvo Samobora, tel.
domara 01/3376-329 i 091/5761-433 (Mijo Novoseli}), str. 108, zemljovid 6
• Gostinjac Sv. Bernarda, 690 m, 30 leàja, inf. tel. 01/3363-835 (Josip Blaèvi}),
3385-276 (Vla{i}) i 3363-683 (Anica Trampus), Bratov{tina Sv. Bernard,
Samobor, str. 113, zemljovid 6
• [oi}eva ku}a pod Lipovcem, 385 m, bez leàja, stalno otvorena i opskrbljena, tel.
01/3384-164, PD Japeti}, Samobor, str. 109, zemljovid 6
• Ku}a pod Oki}em, 405 m, bez leàja, tel. domara 091/5130-224 ili 01/3361-758,
PD Maks Plotnikov, Samobor, str. 119, zemljovid 6
• Lova~ki dom »Srnda}« na Poljanici, tel. domara 01/6293-051; 099/504-851 i 091/
5084-160 (Branko Jaguni}), str. 117, zemljovid 6
• Ku}a na @itnici, Japeti}, 815 m, 56 leàja, tel. 098/452-136, tel. domara 01/6282-
349 (Ruà i Stjepan Novosel), PD Jastrebarsko, str. 114, zemljovid 6
@UMBERA^KA GORA
• Dom na Vodicama, 850 m, 20 leàja, inf. tel. 047/612-123 i 611-612, PD Dubovac,
Karlovac, str. 139, zemljovid 8
• Ku}a »Farka{« u Sekuli}ima, 710 m, 30 leàja, tel. u domu 047/754-008, inf. 01/
6522-984 (Ljerka Farka{), PD Tre{njevka-Monter, Zagreb, str. 136, zemljovid 8
• Skautska ku}a u Koreti}ima, 347 m, 35 leàja, inf. tel. 01/885-902 (Rino Bali}) i
01/3366-787 (Marijan Muàk), PK »Scout«, 10430 Samobor, Josipa Komparea 7,
str. 143., zemljovid 9
• @umbera~ko eko-selo, 347 m, 30 leàja, vlasnik @eljko Milovanovi}, tel. 01/3387-
471, str. 143, zemljovid 9
KORDUN I POKUPLJE
• Ku}a na Kalvariji, 190 m, 5 leàja, PD Dubovac, Karlovac, str. 255
• Ku}a »Mont Zadobarje«, 130 m, 10 leàja, PD Martin{~ak, Karlovac, str. 255
GORSKI KOTAR I HRVATSKO PRIMORJE
• Ku}a na Hahli}ima, 1097 m, 10 leàja, tel. domara 051/230-134, str. 327,
zemljovid 18
• Ku}a na Snjèniku, 1490 m, 14 leàja, PD Platak, Rijeka, inf. tel. 051/516-597
([krobonja), str. 340, zemljovid 19
• Schlosserov dom na Risnjaku, 1418 m, 40 leàja u sobama, !!40 leàja (popust za
planinare 50%), otvoren od 1.5. do 1. 11. Ulaznica za NP 20 kn (djeca i planinari
10 kn). NP Risnjak, Crni Lug, tel. 051/836-139, fax. 836-116, str. 269, zemljovid 20
• Ku}a u Frbeàrima, 825 m, 16 leàja, PD Kamenjak, Rijeka, inf. tel. 051/445-226
(Ivica Richter), str. 317
• Ku}a na Javorovoj kosi, 1000 m, 10 leàja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/
818-351 (Blaìca Sveticki), str. 309, zemljovid 23
• Ku}a na Lokandi, 963 m, 20 leàja, PD Vi{njevica, Ravna Gora, tel. 051/ 818-351
(Blaìca Sveticki), str. 310, zemljovid 23
• Skloni{te na Kurinu, 830 m, 6 leàja, inf. tel. 051/781-862 (S. Jurdana), PD
Strilè, Crikvenica, str. 357
• Ku}a »Vagabund« na Ravnom pod Zagradskim vrhom, 868 m, 26 leàja, stalno
otvorena, tel. 051/248-708 i 099/479-144, str. 355
• Ku}a »Bitorajka« na Bitoraju, 1303 m, 10 leàja, PD Bitoraj, Zagreb, str. 275,
zemljovid 22
• Dom »Bijele stijene« u Tuku, 875 m, 52 leàja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, tel. u
domu 051/833-603 (Mario Bandi}), str. 294, zemljovid 23
6
HRVATSKE PLANINE
• Skloni{te na Janj~arici, 1236 m, 12 leàja, PD Bijele stijene, Mrkopalj, inf. tel.
051/833-248 (Stanislav Hora~ek), str. 295, zemljovid 23
• Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama, 1200 m, 10 leàja, PDS Velebit,
Zagreb, str. 282, zemljovid 23
• Ku}a na Bijelim stijenama, 1300 m, 15 leàja, PD Kapela, Zagreb, str. 286,
zemljovid 23
• Skloni{te na Bijelim stijenama, 1300 m, 25 leàja, PD Kapela, Zagreb, str. 286,
zemljovid 23
• Ku}a u Begovu Razdolju, !!1078 m, 20 leàja (seoski turizam), inf. tel. 051/833-
072 (obitelj Mance), str. 296, zemljovid 23
• Dom na Kleku, 1000 m, 50 leàja, PD Klek, Ogulin, inf.: domar Franjo Petro{i},
tel. 047/531-206 str. 303, zemljovid 21
• Skloni{te na Sto{cu, 800 m, 1 leàj, str. 306, zemljovid 21
• Skloni{te »Jakob Mihel~i}« na Bjelolasici, 1460 m, 16 leàja, PD Vihor i Kapela,
Zagreb, str. 306, zemljovid 23
• Ri~i~ka ku}a pod Kolovratskim stijenama, 700 m, 12 leàja, PD Vihor i Kapela,
Zagreb, str. 289, zemljovid 26
• Ku}a na Vini{tu, 300 m, 16 leàja, inf. tel. 01/3834-269 i 098/784852, PD Vihor i
Kapela, Zagreb, str. 290, zemljovid 26
• Skloni{te u Krivom Putu, 820 m, 20 leàja, PD Zaviàn, Senj, inf. tel. 053/616-
826, str. 291
• Hotel »Zeleni vir« u Skradu, 700 m, stalno otvoren, tel. 051/810-635 i 810-665;
Turisti~ka zajednica 051/8110-620, str. 311, zemljovid 22
• Izletni~ki dom na Zelenom viru, 302 m, 20 leàja, otvoren ljeti, inf. tel. 051/8110-
620 (Turisti~ka zajednica), str. 312, zemljovid 22
• Dom »Platak« na Pribini{u , 1100 m, 135 leàja, stalno otvoren i opskrbljen, u
privatnom zakupu, tel. 051/ 230-920, faks 230-903, str. 336, zemljovid 19
• Dom »Su{ak« na Platku, 1127 m, 72 leàja, u privatnom zakupu, stalno otvoren,
tel. 051/230-905, str. 336, zemljovid 19
U^KA, ]I]ARIJA i OSOR[]ICA
• Ku}a na Poklonu, U~ka, 922 m, 14 leàja, PD Opatija, inf. tel. 051/712-785
(Marica Toma{ko), str. 366, zemljovid 17
• Pansion »U~ka« na Poklonu, 922 m, 20 leàja u jednokrevetnim, dvokrevetnim i
trokrevetnim sobama, restauracija sa 100 mjesta, stalno otvoren i opskrbljen, u
privatnom zakupu, tel. 051/299-646, inf. i na tel. 275/955, str. 367, zemljovid 17
• Ku}a na Lisini, ]i}arija, 644 m, 6 leàja, u obnovi, PD Opatija, Opatija, inf. tel.
051/712-785, str. 377, zemljovid 16
• Ku}a na Koritima na ]i}ariji, 1010 m, 20 leàja, PD Glas Istre, Pula, str. 383,
zemljovid 16
• Ku}a na @bevnici, ]i}arija, 851 m, 16 leàja, PD Planik, Umag, tel. 052/743-003
(~etvrtkom od 18 do 19,30 h), str. 384, zemljovid 16
• Ku}a »Sv. Gaudent« na Osor{}ici, otok Lo{inj, 279 m, 12 leàja, PD Osor{}ica,
M. Lo{inj, inf. tel. 051/232-683 (Bolto Gaber{ek) i domar 051/237-244 (Miro
Kova~evi}), str. 576, zemljovid na str. 575
VELEBIT
• Ku}a u Sijasetskoj dragi, 400 m, 6 leàja, inf. tel. 051/882-296 (Mladen Atanasi}),
PD Zaviàn, Senj, str. 403, zemljovid na str. 405
• Skloni{te na Oltarima, 940 m, 30 leàja, inf. tel. 044/536-138 (Mijo [trk), klju~
kod Nike Markovi}a na Oltarima, PD Sisak, Sisak, str. 408, zemljovid 24
• Dom na Zaviànu, 1594 m, 28 leàja, HPS, tel. 01/4824-142; tel doma: 053/610-
200, javna govornica 053/ 610-210, str. 416, zemljovid 24
• Rossijevo skloni{te, 1580 m, 8 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 424, zemljovid 25
• Skloni{te na Velikom Lubenovcu, 1265 m, 20 leàja, PD St. Kempny, Zagreb, inf.
tel. 01/6140-016 (Tomislav Pavlin), str. 429, zemljovid 25
• Carska ku}a na Begova~i, 1180 m, 15 leàja, PD Gromova~a, Oto~ac, str. 429,
zemljovid 25
Uvodni dio
7
• Kugina ku}a, 1173 m, 16 leàja, PD @eljezni~ar, inf. tel. 053/5760-012 (Tomislav
Rukavina) i tel/faks 053/5740-65 (Tomislav ^ani}), Gospi}, str. 439, zemljovid 27
• Dom »Miroslav Hirtz« u Jablancu, 20 m, 40 leàja, PD LTA, Varàdin, inf. tel.
042/311-191, str. 421, zemljovid 24
• Ku}a na Velikom Alanu, 1305 m, 40 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 422, zemljovid
25
• Hotel »Velebno« na O{tarijama, 924 m, 120 leàja, stalno otvoren, tel/faks 053/
674-001, adresa: 53206 Bru{ane, Ba{ke O{tarije, str. 424, zemljovid 29
• »Kod Prpe«, Ba{ke O{tarije, 924 m, 20 leàja, stalno otvoreno (seoski turizam),
tel. 053/674-012, str. 444, zemljovid 29
• Skloni{te u [ugarskoj dulibi, 1210 m, 8 leàja, inf. HPS, Zagreb, str. 454,
zemljovid 32
• Tatekova koliba na Stapu, 960 m, 10 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 456,
zemljovid 30
• Dom na Ravnom Dabru, 700 m, 40 leàja, PD Industrogradnja, Zagreb, inf. tel.
01/6684-123 i 098/275-719 (Franko ^uvalo), str. 448, zemljovid 28
• Skloni{te Zavrata, 750 m, 10 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 457, zemljovid 30
• Dom PD-a Paklenica, 550 m, 46 leàja, PD Paklenica, Zadar, str. 467, zemljovid
30
• Skloni{te na Ivinim vodicama, 1250 m, u obnovi, PD Paklenica, Zadar, str. 468,
zemljovid 30
DALMACIJA
• Ku}a na Brezovcu, Dinara, 1050 m, 12 leàja, PD Dinara, Knin, inf. tel. 022/561-
841 (Andrija Kaliger, Ul. Gojka [u{ka 20) i 023/340-170 (Ive Mari}), str. 501,
zemljovid 34
• Ku}a na Promini, 850 m, u obnovi, PD Promina, Drni{, str. 514, zemljovid na
str. 513
• Ku}a »]i}o«, Trtar, 220 m, PD Kamenar, [ibenik, str. 515
• Dom Putalj na Kozjaku, 460 m, 70 leàja, PD Kozjak, Ka{tel Su}urac, str. 520,
zemljovid na str. 519
• Ku}a ^esmina, Mala~ka na Kozjaku, 520 m, 20 leàja, PK Split, inf. tel. 021/224-
260 (Boò Beram) i 098/361-698 (Mladen Japirko), str. 524, zemljovid na str. 519
• Dom Mala~ka na Kozjaku, 480 m, 30 leàja, PD Mala~ka – Donja Ka{tela, Ka{tel
Stari, inf. tel. tajnice: 021/230-755 (Klara Jur~ev), str. 523, zemljovid na str. 519
• Ku}a pod Koludrom, Kozjak, 325 m, 8 leàja, PD Ante Bedalov, Ka{tel Kambe-
lovac, inf. tel. 021/221-402 i 220-223 (Josip Pej{a), str. 522, zemljovid na str. 519
• Skloni{te Orlovo gnijezdo na Kozjaku, 598 m, PD Ante Bedalov, Ka{tel
Kambelovac, str. 522
• Dom »Umberto Girometta« na Ljuva~u, Mosor, 868 m, 50 leàja, HPD Mosor,
Split, inf. tel. 021/462-635 ([piro Gruica); 021/470-594 i 099/874-180 (Boè
Radelja), str. 531, zemljovid 38
• Lugarnica na Mosoru, 872 m, 6 leàja, HPD Mosor, Split, str. 535, zemljovid 38
• Kontejner na Mosoru, 1055, 6 leàja, HPD Mosor, Split, str. 534
• Imber, Omi{ka Dinara,, 650 m, 15 leàja, PD Imber, Omi{, str. 543
• Ku}a »Slobodan Ravli}« na Lokvi, Biokovo, 1467 m, 12 leàja, PD Biokovo,
Makarska, str. 555, zemljovid 39
• Dom na Vo{cu, 1370 m, inf. »Mornar«, Makarska, tel. 021/615-422, str. 552,
zemljovid 39
• Ku}a pod Sv. Jurom, 1594 m, 22 leàja, PD Biokovo, Makarska, str. 553,
zemljovid 39
• Ku}a na Koritima, Kame{nica, 700 m, 20 leàja, PD Kame{nica, Otok, str. 510,
zemljovid 36
• Ku}a u Kuni pod Snijènicom, 650 m, 10 leàja, inf. tel. 020/412-549 (Mirjana
Karaman), PD Dubrovnik, str. 564
• Dom »Snijeg do mora«, Mali Ì, 0,80 m, 12 leàja, tel. 098/258-436, 023/251-272,
051/250-962, e-mail: info@snijeg-do-mora.com; www.snijeg-do-mora.com
8
HRVATSKE PLANINE
Piramide i vidikovci. @eljezne pl. piramide nalaze se na Lipi u i. dijelu
Medvednice, kod Lojzekova izvora na sj. padini Medvednice, na samobor-
skoj Ple{ivici, Japeti}u, Ivan{~ici, Ravnoj gori i Javorovoj kosi u Gorskom
kotaru. U Slavoniji je drvena piramida na Klikunu u Poè{koj gori. Na Slje-
menu iznad Zagreba vidikovac je na TV tornju (zasad zatvoren). Na vrhu
Vojaku na U~ki zidani je toranj vidikovac. Na vrhu Mosora je Vickov stup
gra|en od lima, a sluì i kao skloni{te (sli~an Aljaèvu stolpu na Triglavu).
Na [ijanu (Hra{~insko humlje) podigao je PD Milengrad 1980. drvenu pi-
ramidu.
Obilaznice. Me|u planinarima u na{oj zemlji postalo je sredinom 20. st.
vrlo popularno posje}ivanje planina po markacijama koje su povezivale niz
posebno obiljeènih to~aka u planini. Takvi su se putovi neko} nazivali
transverzalama, a sada prevladava naziv obilaznica, npr. Velebitski, Sla-
vonski, Zagorski planinarski put itd.). Trase su obiljeène markacijama uz
koje je obi~no dodan neki znak ili inicijal (npr. M na Medvednici). Svrha
takvih obilaznica moè biti komercijalna (pove}ati posjet pl. domovima) ili
da se posjetiteljima pokaù uz najmanje uloènog truda i vremena najljep{i
detalji i bitne pojedinosti neke regije.
Na obilaznicama obi~no postoje kontrolne to~ke (KT) opskrbljene upisnom
knjigom i ìgom ili je ozna~eno mjesto gdje se treba fotografirati. Posjetite-
lji koji saberu sve ìgove u dnevnik posebno tiskan u tu svrhu ili fotografija-
ma dokaù svoj posjet, obi~no dobivaju u znak priznanja spomen-zna~ku ili
pismeno priznanje. Obilaznice se razlikuju po teìni i trajanju. Najkra}a
me|u njima moè se obi}i za pola dana, a za najduù treba i mjesec dana.
Dnevnici nekih obilaznica sadrè dobru zemljopisnu kartu i op{iran opis
puta, tako da mogu posluìti kao pl. vodi~i (npr. Samoborski, Ravnogorski,
@umbera~ki, Kapelski, Velebitski itd.). Pojedine dionice nekih obilaznica
opisane su u ovom vodi~u jer vode do pl. odredi{ta najboljim smjerom. U
Komisiji za planinarske putove sada su evidentirane 33 obilaznice. U idu-
}em popisu navedene su i one za koje se pouzdano zna da postoje ili je vrlo
vjerojatno da }e uskoro biti obnovljene. Za svaku je obilaznicu naveden up-
ravlja~ i njegovo sjedi{te (to~nu adresu vidi u adresaru) te drugi podatci do
kojih smo mogli do}i (datum osnivanja, broj KT-a i trajanje obilaska). Podi-
jeljene su u dvije skupine: regionalne (koje zahtijevaju ~etiri i vi{e dana ho-
da) i lokalne koje se mogu pro}i za dan-dva ili, najvi{e, tri dana. Na kraju su
posebno prikazane dvije obilaznice s KT-om po cijeloj Hrvatskoj.
REGIONALNE OBILAZNICE
• Slavonski pl. put, Slavonski planinarski savez, 27. 7. 1957., 18 KT, 7 dana
• Zagorski pl. put, Savjet Zagorskog pl. puta, 1. 5. 1958., 18 KT, 10 dana
• Velebitski pl. put, HPS, Zagreb, 4. 7. 1969., 17 KT, 7 dana
• Pl. put »Dalmacija«, PK Split, 26. 11. 1978., 20 KT, 5 dana
• Goranski pl. put, PD Zagreb Matica, 10. 6. 1984.–22. 2. 1986., PD Zagreb Matica,
41 KT, duljina 280 km, 41 KT
• Velebitska obilaznica, Komisija za pl. putove HPS-a, 1994.
LOKALNE OBILAZNICE
• Karlova~ka obilaznica, PD Dubovac, Karlovac, 8. 8. 1958., 8 KT, 3 dana
• Krùni pl. put »Kroz Samoborsko gorje«, PD Japeti}, Samobor, 9. 11. 1958., 9
KT, 2 dana
• Pl. put Medvednicom, PD Sljeme, Zagreb, 30. 6. 1963., 16 KT, 2 dana
• Pakleni~ki pl. put, PD Paklenica, Zadar, 10. 10. 1973., 8 KT, 2-3 dana
• Pl. put bilogorskim stazama, PD Bilogora, Bjelovar, 3. 10. 1979., 10 KT, 2 dana
• Koprivni~ki pl. put, PD Bilo, Koprivnica, 7. 11. 1976., 8 KT, 2 dana
• Kajbum{~akov put, PD Strahinj~ica, Krapina, 17. 8. 1979., 8 KT, 2 dana
Uvodni dio
9
• Pl. put po Ravnoj gori, PD Ravna gora, Varàdin, 30. 10. 1979., 7 KT, 2 dana
• Kapelski pl. put, PD Vihor i PD Kon~ar, Zagreb, 23. 9. 1979., 10 KT, 3 dana
• Dubova~ki pl. put, PD Dubovac, Karlovac, 22. 10. 1983., 7 KT, 1 dan
• Pl. put Velebno, PD Zagreb-Matica, 30. 6. 1984., 8 KT, 3 dana
• Pl. put Konj{~ina – Ivan{~ica, PD Gradina, Konj{~ina, 15. 4. 1984., 3 KT,
• Krùni put po Dilj-gori, PD Dilj, Sl. Brod, 22. 9. 1984., 8 KT, 2 dana
• Me|imurski pl. put, PD @elezna gora, ^akovec, 1987.
• Ravnogorski pl. put, PD Vi{njevica, Ravna Gora, 1989.
• Kolijevkom hrv. dràvnosti, HPD »A. Bedalov«, Ka{tel Kambelovac, 1993.
• O{tarijska planinarska obilaznica, »Viso~ica«, Gospi}
• Planinarska ophodnica Osor{}ica, PD »Osor{}ica«, Mali Lo{inj, 7 KT
• Pl. putovi Hahli}a kroz Pakleno do Nebesa, PD Kamenjak, Rijeka, 1987., 18 KT
• Krùni put po Moslava~koj gori, PD »Yeti«, Kutina, 3 KT
• Jaskanski planinarski put, PD »Jastrebarsko«, 1986., 9 KT
• @upanjski planinarski put, HPD Tikvica, @upanja, 1 dan
• Mrkopaljski planinarski put, HPD Bijele stijene, Mrkopalj, 1990., 8 KT, 2 dana
• Po putovima Dobrinj{tine, Turisti~ka zajednica Dobrinj, 1999., 8 KT, 1 dan
Hrvatska planinarska obilaznica. Prvi je
put otvorena pod nazivom »Po planinama SR
Hrvatske« 4. srpnja 1970. na osnovi preporu-
ke VIII. redovne skup{tine HPS-a. Do 1. si-
je~nja 1986. prodano je 6500 dnevnika i podi-
jeljeno 496 zna~aka priznanja. Odlukom
HPS-a bila je od 1991. zbog Domovinskoga
rata, privremeno u »stanju mirovanja«, a po-
novno je otvorena 21. svibnja 2000. Redosli-
jed obilaska KT je slobodan, a trajanje neog-
rani~eno. U prodajnu cijenu dnevnika (25 kn)
uklju~ena je i zna~ka priznanja. U hrvatskim
planinama ima 135 KT podijeljenih u 20 pla-
ninskih podru~ja, svako s 2 do 14 KT. Ovisno
o broju posje}enih KT dobiva se bron~ani,
srebrni i zlatni znak te posebno priznanje.
Organizator je Komisija za planinarske puto-
Dnevnik Hrvatske obilaznice
ve HPS-a, a dnevnik se moè dobiti ili naru~i-
ti u poslovnici HPS-a.
»Hrvatske planinarske ku}e.« Tu je obilaznicu osnovao HPD »@eljezni-
~ar« iz Zagreb 1. 5. 2000. Ima 110 KT, a predvi|ena su ~etiri stupnja priz-
nanja. Za priznanje prvog stupnja treba posjetiti 25 ku}a.
Europski pje{a~ki putovi u Hrvatskoj. Europska pje{a~ka unija, koja
nastoji cijelu Europu povezati pje{a~kim putovima bez obzira na dràvne
granice, uzalud je nastojala da se takvi E-putovi produè kroz Hrvatsku, i
to osobito put E-6 od Baltika do Jadrana i dalje pre-
ma Gr~koj, E-7 od Slovenije do Rumunjske i Crnog
mora i E-4 iz Ma|arske, koji bi se kod Vinkovaca
spojio s E-7. Prije Domovinskoga rata stigao je E-6
iz Slovenije do Klane kod Rijeke i E-7 do Kumrov-
ca, a sada je E-7 preusmjeren iz Slovenije u Ma|ar-
sku. U novije je doba to ponovno potaknuto, ali su
te{ko}e gotovo nepremostive jer se u Hrvatskoj ne
mogu zadovoljiti neki osnovni kriteriji. Najteì je
Znak Europskog pje{a~kog saveza da se na trasi osigura mogu}nost udobnog no}enja
10
HRVATSKE PLANINE
i opskrbe na svakih nekoliko sati puta tako da se moè i}i bezbrìno, bez pr-
tljage, pa i s malom djecom. E-putovi u Hrvatskoj ne bi mogli izbje}i velika
nenaseljena podru~ja niti velike ravnice s obra|enim poljima, a nema ni or-
ganizacije koja bi se time profesionalno bavila, pa zato treba ili ~ekati bolja
vremena ili u Hrvatskoj mijenjati kriterije koji vrijede za E-putove (preska-
kanje nekih dionica, no{enje opreme za kampiranje i sl.), no to nikako ne bi
pridonijelo ugledu Hrvatske.
Markacije su u na{im planinama tipizirane: crveni krug s bijelom to~kom
u sredini. Tanka stabla iznimno se obiljeàvaju s dvjema usporednim crve-
nim crtama i bijelom linijom me|u njima. Oko 50 m prije kriànja postavlja
se oznaka ´ . O odràvanju markacija brinu se pl. dru{tva, obi~no ona koja
imaju svoj dom u planini. O markaciji Velebitskog pl. puta brine se HPS. Pla-
nine podalje od pl. dru{tava, osobito one bez pl. ku}a, oskudijevaju markaci-
jama. Podatke o markacija-
ma u ovome vodi~u treba
uzeti s rezervom i nipo{to se
ne oslanjati samo na njih,
jer se o odràvanju markaci-
ja ~esto brinu nedovoljno
vje{ti planinari. Uz to jo{ ne-
savjesni izletnici, pastiri i
drvosje~e o{te}uju i uni{ta-
vaju putokazne plo~e na kri-
ànjima, a u {umskim pod-
ru~jima padaju kaòrtve
sje~e ba{ stabla s markacija-
ma uz putove. U kulturnim
zemljama {umari se brinu o
odràvanju {umskih putova
i obnavljanju putokaza i
markacija nakon sje~e; to
jo{, naàlost, u na{oj zemlji
nije uobi~ajeno. Iz svega
proizlazi da se posjetitelji
na{ih planina ne bi smjeli Markiranje pl. putova
odvi{e oslanjati na markacije, pa ako polaze u nepoznatu planinu, najbolje
}e u~initi da sa sobom ponesu zemljopisnu kartu i kompas. Na mnogim is-
taknutim vrhovima postavljene su kutije s upisnom knjigom i ìgom. Bu-
du}i da se jastu~i} s bojom vrlo brzo isu{i, tko èli otiske ìgova neka sa so-
bom ponese takav jastu~i} kako bi sebi u{tedio razo~aranje. Komisija za pl.
putove HPS-a vodi evidenciju o svim markiranim putovima u Hrvatskoj i
odràva te~ajeve za markaciste.
LITERATURA
Kristijan, Z.: Priru~nik za markaciste, HPS, Zagreb 1999.
Alpinistika je u na{im stijenama na{la bogato podru~je rada. Sve zna~aj-
nije stijene pripadaju Dinarskom gorju i vapnena~ke su gra|e. Ne isti~u se
osobitom visinom, ali obiluju penja~kim problemima svih stupnjeva teìne.
Kako su gotovo sve u blizini mora (osim Kleka), specifi~nost im je da zimi
omogu}uju uspone u gotovo ljetnim uvjetima, npr. Mosor, Kozjak, Biokovo
i, osobito, Paklenica u Velebitu gdje je stijena Ani}a kuka stekla me|una-
rodni glas (tradicionalni proljetni skup alpinista). Opisivanje penja~kih
smjerova u stijenama prelazi zadatak ovoga vodi~a. Novoizvedene prven-
stvene penja~ke uspone objavljuje ~asopis »Hrvatski planinar«, mjese~nik
HPS-a. Planinari koji se bave penjanjem u stijenama organizirani su unu-
Uvodni dio
11
voljeti vlasnike tih objekata da u njima urede pl. skloni{ta za slu~aj nevre-
mena. Najdrasti~niji je primjer TV tornja na Medvednici koji je podignut
na mjestu pl. piramide, uz obe}anje da }e na tornju biti vidikovac pristupa-
~an planinarima.
Brdske ceste. Iako se sa stajali{ta za{tite prirode protivimo prodoru civi-
lizacije u planine, osobito onim oblicima koji su opasnost za njihov biljni
pokrov, a brdske ceste sluè ponajprije za izvoz posje~enih stabala – te ces-
te mogu planinaru posluìti za brz prilaz visinskom podru~ju. Planinari
~istunci protive se, dodu{e, upotrebi motornog vozila na pl. pohodima, ali je
~injenica da se brzim prilazom boravak u planini produùje, {to je vàno u
suvremenom na~inu ìvota sa stalnom vremenskom oskudicom. Osim to-
ga, takve su ceste koji put jedina mogu}nost prilaza planini onim ljubitelji-
ma prirode kojima su dob ili zdravstveno stanje zapreka za planinarenje.
Zato je u ovom vodi~u osobita pànja poklonjena brdskim cestama. Ne sa-
mo da su ucrtane u zemljovide nego su u opisu svake planine, gdje je to bilo
mogu}e, posebno opisani cestovni prilazi, pa i mogu}nosti parkiranja. Da-
nas gotovo i nema planina
bez brdskih cesta, a poneg-
dje one izlaze na najvi{e vr-
hove zbog telekomunikacij-
skih objekata (Papuk, Psunj,
Kalnik, Medvednica, Zrinska
gora, Li~ka Plje{ivica, ]ela-
vac, Biokovo, Vidova gora
itd.), a drugdje ~ine pravu
mreù {umskih putova (Gor-
ski kotar, Kapela, Li~ka Plje-
{ivica, Velebit). Naàlost, te
su ceste ~esto u vrlo lo{em
stanju. Budu}i da ve}inom
sluè iskori{tavanju {ume,
Brdska {umska cesta u Gorskom kotaru odràvaju se uglavnom sa-
mo za vrijeme sje~e, a nakon toga prepu{taju sudbini. Neke su {umske ces-
te, npr. na Velebitu, Li~koj Plje{ivici i u Gorskom kotaru, zatvorene rampa-
ma, {to pri~inja velike pote{ko}e posjetiteljima koji u planinu stiù auto-
mobilom.
Kulturni i povijesni spomenici. Mnogi su planinski vrhunci prastara
kultna mjesta jo{ iz pretkr{}anskoga doba. Na njima su nakon pokr{tava-
nja gra|ene kapelice pa se vjerski kult, osobito u Dalmaciji, zadrào do na-
{ih dana (npr. kapelice na vrhovima Biokova, Kozjaka, Vidove gore, Ilijina
brda itd.). Ponegdje su i sami oronimi (nazivi planina) povijesno svjedo~an-
stvo. Tako su vrhovi {to nose naziv Perun (Polji~ka planina, U~ka) sa~uvali
ime staroslavenskog boga gromovnika, jednako kao i brojni vrhovi koji no-
se naziv Sv. Ilija (on je »naslijedio« mitolo{koga Peruna). Ivan{~ica je dobi-
la ime po samostanskom redu ivanovcima, u Medvednici su o~ito neko} obi-
tavali medvjedi (prona|eni su njihovi ostaci u {piljama); Kapela nosi ime po
kapelici sagra|enoj nakon odlaska Turaka na mjestu opustjeloga pavlin-
skog samostana; Dinara ~uva trag ilirskoga plemena Dindara, a Promina
predrimskoga ilirskoga grada Promone. Velebitski toponimi kao {to su Se-
gestin, Vla{ki grad i Klementa trag su vla{koga naseljenja koje se sa~uvalo
sve do provale Turaka, a i iz turskoga su doba na toj planini ostali brojni to-
ponimi (Alan, Rizvanu{a, Turska vrata).
Kao spomen na razne partizanske jedinice podignut je na na{im planinama
u razdoblju od 1945. do 1991. golem broj spomenika, spomen-plo~a i drugih
18
HRVATSKE PLANINE
obiljèja razli~itih dimenzija, oblika i estetskih vrijednosti. Neki su od njih
sluìli planinarima kao orijentacijske to~ke, drugi su pretvoreni u izleti{ta,
a ponegdje su i ~itava podru~ja progla{ena memorijalnim spomenikom. Ta-
ko je npr. u {umi Begova~i na Psunju rekonstruirana partizanska baza; na
breùljku Blaùju kod Kamenske pod Psunjom podignut je orija{ki spome-
nik (uni{ten je za Domovinskog rata); spomenik mamutskih dimenzija na-
lazi se i na sjevernom podnòju Moslava~ke gore kod sela Podgari}a; na
Mati}-poljani pod Bjelolasicom je spomenik smrznutim partizanima u obli-
ku 26 kamenih gromada; u Petrovoj gori rekonstruirana je centralna parti-
zanska bolnica sa zemunicama za skrivanje bolesnika, a na vrhu te planine
izgra|en spomenik gotovo faraonskih dimenzija. U Drugomu svjetskom
ratu, a i za vrijeme Domovinskoga rata, stradalo je mnogo planinarskih ku-
}a jer su ostale bez nadzora ili su dobile vojne posade. Osobito je mnogo pro-
palo hrvatskih pl. ku}a u Bosni. Time su hrvatskom planinarstvu naneseni
vrlo te{ki udarci kakve vjerojatno nije podnijela nijedna pl. organizacija u
svijetu. Ta ~injenica dosad jo{ nije doli~no prikazana, a niti povijesno obra-
|ena.
NA[E PLANINARSTVO
[to traì planinar u planini. Planinarstvo je vrlo {irok pojam jer nije
ograni~eno ni pravilima ni ideologijama. U organizacijskom je pogledu sas-
tavni dio fizi~ke kulture, ali nije {port jer nema natjecateljskih elemenata
(borbe s protivnikom radi isticanja vlastite li~nosti). Natjecanje je plani-
narstvu strano jer je u suprotnosti s na~elom uzajamnosti, altruizma i hu-
manizma. Iznimka je alpinizam gdje je ~ovjeku »{portski protivnik« stije-
na. Pogre{no je planinarenje smatrati {portom zato {to je skop~ano s fi-
zi~kim naprezanjem, jer bi po toj logici i pjevanje bilo {port. Svaki planinar
izabire za cilj svojega pohoda takvu planinu koja mu odgovara po sklonosti-
ma, sposobnostima i drugim mogu}nostima. Planine opisane u ovom vodi-
~u pruàju u tom pogledu vrlo {irok izbor. U njima }e na}i zadovoljstvo obi-
~an izletnik, penja~, znanstvenik, istraìva~, ~ovjek èljan odmora, rekrea-
cije, prirodnih ljepota, {irokih vidika, mirisa cvije}a i {ume i novih doìvlja-
ja. Svima je zajedni~ko svojstvo smisao za prirodu. Iz toga proizlazi da je
planinarstvu tjelesno naprezanje samo sredstvo, a cilj mu je i sadràj u du-
hovnom podru~ju, pri ~emu se odli~no dopunjuju tjelesno i du{evno doìv-
ljavanje. Uz to, pl. kretanje pro{iruje i pove}ava znanje, fizi~ku sposobnost,
snalàljivost, prilagodljivost i sposobnost za ìvot u kolektivu, a upoznava-
nje vlastite domovine i naroda stvara podlogu za razvitak pravoga domo-
ljublja. Planinarstvo je proizvod visoko civiliziranih i kulturnih sredina,
ono je sastavni dio kulture pojedinih naroda i u odre|enom smislu mjerilo
za stupanj urbanizacije.
Planinarska filozofija. U na~elu, za planinarstvo mogu imati puno ra-
zumijevanje samo osobe bogata duhovnog i intelektualnog ìvota, no ipak,
planinu svatko doìvljava na svoj na~in, ovisno o ìvotnom iskustvu,
ma{tovitosti i svjetonazoru. U idu}im se redcima poku{ava doìvljavanje
planine klasificirati na nagonski, estetski i eti~ki na~in. Svima je zajedni~ki
nazivnik zadovoljstvo ili uìtak; razlika je samo u tome na kojoj se psihofi-
zi~koj razini taj uìtak doìvljava. Najnià razina nije razumska nego na-
gonska ili instinktivna, dakle izvan mòdanih struktura. Vi{i, estetski stu-
panj, oboga}en je emotivnom nadgradnjom, {to zna~i da u doìvljaju sudje-
luju centri u talamusu na bazi mozga. Eti~ki stupanj postiù samo rijetki
pojedinci, nakon bogata iskustva i svjesnog izgra|ivanja vlastite li~nosti.
Taj je stupanj oboga}en misaonom nadgradnjom, dakle zbivanjima u
Uvodni dio
19
38.
Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, V. brdo, Lojzekov izvor, Kulmerica, V. ~re{nja,
Hunjka 3,30 h, 10,2 km, 680 m, 4°
39.
Stubi~ke Toplice, Kapel{~ak, D. Pila, skloni{te kod Krià, 500 stuba, Vrbanov
breg, Mlekarski put, ^inovni~ko sedlo 3,20 h, 8,3 km, 750 m, 4°
40.
@ensko sedlo, Krumpiri{te, Vrbanov breg, 500 stuba, Rezani kamen, Skl. kod
Krià 1,30 h, 2,6 km, 300 m, 2° (Erberov put – Mlekarski put)
41.
500 stuba, Markov travnik, Gorice, O{trica, [upljak, Bistranjsko sedlo,
»Grafi~ar« 2,40 h, 6,5 km, 320 m, 3°
42.
G. Bistra, O{trica, Krumpiri{te, ^inovni~ko sedlo 2,30 h, 5,2 km, 810 m, 4°
43.
D. Pila, Pronjak, Fakultetsko dobro 1,20 h, 3,5 km, 450 m, 3°
44.
Hunjka, Mi}ino vrelo, Sjeverna staza, ^inovni~ko sedlo, »Tomislavov dom«
1,20 h, 2,5 km, 120 m, 2°
45.
Krumpiri{te, donja st. skija{ke ì~are, Francuski rudnici 1 h, 1,2 km, 150 m, 3°
46.
G. Bistra, Drukve, [tobolje, Bistranjsko sedlo, »Grafi~ar« 2,20 h, 5,8 km, 710 m, 4°
47.
Laz, Kozelin, Drenova, Strmec, Zelingrad, Sv. Ivan Zelina 4 h, 15 km, 410 m, 4°
48.
Blaèv Dol, G. Psarjevo, Strmec, Drenova 2 h, 8 km, 420 m, 3°
49.
^inovni~ko sedlo, Krumpiri{te, Gorice, Kraljev Vrh, Igri{~e, Slatina, @einci (V.
Trgovi{~e) 3,30 h, 11,5 km, 880 m, 4° (dionica ZPP-a)
50.
Luk{i}i, Vu~ja jama 1 h, 2,8 km, 320 m, 2°
51.
Markov travnik, Vrbanov breg (za Hunjku) 30’, 1 km, 250 m, 3°
52.
Kraljevec, Slana ruda, Blaùr, Brestovac, Sljeme 2,20 h, 5 km, 880 m, 4° (HPD-
ov put)
53.
G. ^u~erje, @gani dol, Lova~ki dom, Ma~ji kamen, Lipa 1,5 h, 4,5 km, 500 m, 3°
54.
G. Vrap~e, Breàn, Beljaki, Nago{im breg, »Risnjak« 2,20 h, 7,8 km, 500 m, 3°
56.
Bidrovec, Pe~ovje, O{trec, Krìni hrast, Gor{~ica 2 h, 4,1 km, 480 m, 4°
57.
Gra~ani, Jela~i}-plac, Brestovac ili Sljeme 2,20 h, 5,5 km, 800 m, 4°
58.
Sesvete, Dobrodol, [imun~evec, Jal{evec, Fr~kovec 2,30 h, 8,6 km, 370 m, 3°
59.
Dotr{~ina, Ba~un 1,20 h, 4 km, 150 m, 2°
60.
Blagu{a, Grohot 1 h, 3 km, 280 m, 2°
61.
Blagu{a, Glavnica, Grohot 1,20 h, 3,5 km, 280 m, 2°
62.
Marija Bistrica, Podgorje, Miku{, Blagu{ina, Grohot 2,10 h, 5,2 km, 290 m, 3°
65.
Marija Bistrica, O{tri Hum, Laz 2,20 h, 6,5 km, 280 m, 3°
66.
Marija Bistrica, Laz 1,10 h, 4 km, 220 m, 1°
67.
Marija Bistrica, Podgorje Bistr., Strmec, Zagrad, Klade{~ica 2,20 h, 6,7 km,
280 m, 3°
70.
Bedekov~ina, Vu~ak, Dubovec, Ban{~ica, G. Stubica 2,10 h, 6,8 km, 240 m, 3°
»Planinarski put Medvednicom«. Za ljubitelje obilaznica, kao i za one
izletnike koji èle Medvednicu upoznati uzdùnom pje{a~kom turom, mar-
kiran je uzdùni pl. put pod nazivom »Planinarski put Medvednicom«
(PPM). Za razliku od ostalih, ova staza ima uz uobi~ajene crveno-bijele
krugove jo{ i oznaku »M« (inicijal Medvednice). Put je duga~ak oko 40 km,
a lako se moè prije}i za dva-tri dana. Dodiruje sve pl. ku}e u planini, njih
12, i nekoliko najljep{ih predjela i vidikovaca. Sva su ta mjesta opskrbljena
posebnim pe~atima koji su smje{teni na kontrolnim to~kama. Posjetitelja
koji skupi svih 16 otisaka u posebno tiskan Putni dnevnik, organizator pu-
ta nagra|uje zna~kom izra|enom u nekoliko boja. O putu se brine PD HPT
»Sljeme« iz Zagreba, kod kojega se moè nabaviti Dnevnik. Put po~inje u
Podsusedu i vodi ovim smjerom: Kameni svati, Dom na Glavici, Ponikve,
slap Sopot, Dom PD-a »Ris-
njak« i Dom PD-a »Grafi-
~ar«, Kralji~in zdenac, To-
mislavov dom, Sljeme, dom
»Runolist« i dom »Ivan Pa-
~kovski«, Hunjka, Horvato-
ve stube (silaz i povratak),
Kaptolska lugarnica na Gor-
{~ici, Dom na Lipi i Vugro-
vec. Posjetitelji mogu obila-
ziti
KT
redoslijedom
po
vlastitu izboru, a ne postoje Markacija uzdùnog Planinarskog puta po Medvednici
Medvednica
47
niti vremenska ograni~enja. Ispunjeni dnevnik treba poslati organizatoru
PPM-a, koji }e ga ovjerenog vratiti vlasniku zajedno sa zna~kom (njezina
vrijednost uklju~ena je u cijenu dnevnika). Do 1995. podijeljeno je 4300
zna~aka.
Kako sti}i na Medvednicu
Medvednica je vrlo pristupa~na planina koja pruà nebrojene mogu}nosti
lijepih izleta. Tri su glavne mogu}nosti za uspon.
– Sljemenskom ì~arom. Ona omogu}uje najudobniji i najbrì pristup
visinskom podru~ju i zato }emo zapo~eti s njezinim opisom. Od njezine gor-
nje postaje moè se obi}i najvi{i vrh Sljeme i okolica, te poduzeti jedno-
dnevni izlet uzdù hrpta planine markiranom stazom na istok ili na zapad.
Na tim uzdùnim stazama put se moè prekinuti na mnogim mjestima te
si}i na zagreba~ko (prigorsko) ili zagorsko podnòje do neke od brojnih au-
tobusnih linija. Osim toga, uzdù hrpta je niz planinarskih i ugostiteljskih
objekata, tako da se ne mora nositi hrana sa sobom, a u ve}ini tih ku}a mo-
è se i preno}iti (s planinarskom iskaznicom 50% popusta).
– Automobilom. Mreà od vi{e stotina kilometara brdskih cesta omogu-
}uje uspon na najvi{i vrh Medvednice, zatim na planinske prijevoje uzdù
planine i do ve}ine planinarskih i ugostiteljskih objekata. U ovom su vodi~u
opisane one ceste koje su asfaltirane i koje se dobro odràvaju, a posebno
Sljemenska cesta koja ~ini prometnu okosnicu. Vàno je spomenuti da su
dva kraka Sljemenske ceste jednosmjerna, i to uspon iz Gra~ana na Sljeme
i silaz preko Kralji~ina zdenca do [estina.
– Pje{ice markiranim stazama. Ljubiteljima pje{a~enja mogu mnogo-
brojne a. p. gradskoga i prigradskog prometa posluìti kao polazi{ta za us-
pon u planinu. Osobito je vàno da su gotovo svi usponi dobro markirani
planinarskim oznakama. Ovaj vodi~ obuhva}a velik broj upravo takvih iz-
leta, a uz to i nekoliko s polazi{tem od tramvajskih postaja. Svi markirani
prilazi imaju redni broj koji se redovito nalazi uz markaciju na po~etku pu-
ta, a ~esto i na kriànjima staza.
Savjeti za izlete i izbor pje{a~kog prilaza. Medvednica je vrlo pristu-
pa~na planina i pruà nebrojene mogu}nosti lijepih izleta. Najlak{i je pris-
tup u njezino visinsko podru~je Sljemenskom ì~arom. Od gornje postaje
moè se obi}i Sljeme i okolica, poduzeti jednodnevni izlet uzdù hrpta na
istok sa silazom u podru~je Ka{ina – ^u~erje ili na zapad sa silazom u pod-
ru~je Podsused – Vrap~e. Popularni su usponi od zadnje tramvajske postaje
u Gra~anima kroz tunel na Hunjku i Puntijarku ili od predzadnje postaje
lijepo izvedenim Leustekovim putem preko Adolfovca na Sljeme. Klasi~ni,
tradicionalni usponi su iz [estina na Sljeme ili do doma PD-a »Grafi~ar«
preko Kralji~ina zdenca ili Medvedgrada. Zapadni dio Medvednice oko Po-
nikava i isto~ni dio oko Drenove posebna su podru~ja, svako sa svojim ka-
rakteristikama; prvo je na glasu zbog kra{kih pojava, a drugo po obilju
proplanaka s lijepim vidicima. Zahvaljuju}i prigradskom autobusnom pro-
metu ZET-a, postoje mogu}nosti prilaza sa svih strana, pa i sa zagorske.
Mreà {umskih cesta omogu}uje (naàlost) prilaz automobilom gotovo
svim vànijim izleti{tima i pl. ku}ama (npr. cesta na Ponikve i Sljemenska
cesta s brojnim ograncima i silazom u Zagorje). Iznimke su podru~ja Lipe i
Grohota u isto~noj Medvednici, koja se odlikuju planinskom ti{inom pris-
tupa~nom jedino pje{acima. U visinsko podru~je Medvednice uspinje se s
raznih strana preko stotinu prilaznih staza, od kojih je oko 70 markirano.
Svi su usponi laki, iako mjestimice ima ja~ih strmina. Prosje~no traju po
48
HRVATSKE PLANINE
dva sata umjerena hoda i gotovo beziznimno vode {umskim hladom, zbog
~ega ne obiluju vidicima. Uz glavne pje{a~ke prilaze mjestimice se nalaze
drvene nadstre{nice koje sluè za odmor, skloni{te u slu~aju nevremena, a i
kao orijentacijske to~ke.
Pri izboru prilaza uvijek treba unaprijed planirati povratak, pogotovo do
autobusnih linija na kojima je nedjeljom rje|i promet (izvod iz voznoga re-
da je na kraju poglavlja). U slu~aju vjetrovita vremena valja ra~unati s mo-
gu}no{}u da Sljemenska ì~ara ne vozi. Dobrim hoda~ima preporu~uje se
izletni~ka kombinacija usponom na planinu s jedne i silaskom na drugu
stranu u okviru jednodnevne ture, npr. sa zagreba~ke na zagorsku stranu.
Po starom planinarskom pravilu preporu~uje se povratak uvijek nekim
drugim putem. Preporu~uje se i upotreba specijalne planinarske karte
»Medvednica« 1:25.000, u kojoj su posebno ucrtane sve markirane staze
(izdava~ Smand, adresa 42205 Vidovec, Varàdinska c. 92), koja se moè
nabaviti u Hrvatskom planinarskom savezu, Kozar~eva 22, Zagreb.
Opremu za izlet treba izabrati prema meteorolo{koj prognozi, osobito u
zimsko doba. Korisno je unaprijed planirati put za povratak te ra~unati s
time da Sljemenska ì~ara vozi do 20 sati i da prestaje voziti u slu~aju jakog
vjetra. Ponijeti sa sobom pitku vodu jer je ~isto}a planinskih izvora upitna.
Na Medvednici je zabranjeno brati cvije}e – ubrati cvijet zna~i ubiti cvijet.
Svoje sme}e ponesite s planine sa sobom! Medvednica je park prirode i u
njoj je zabranjeno loènje vatre.
Posjetiteljima koji nisu iz Zagreba korisno moè posluìti »Zagreb Card«
jer omogu}uje tri dana neograni~enu vònju na svim vozilima ZET-a (auto-
busima samo za I. zonu), a s njom se dobiva i popust od 50% u muzejima,
galerijama i ZOO-u. Kartica se moè kupiti za 60 kn u turisti~kim informa-
tivnim centrima (Jela~i}ev trg 11) i ve}im hotelima.
Kako se sluìti ovim vodi~em
Zbog velikog broja izleti{ta uzdù cijele Medvednice, svakog sa svojim pris-
tupima, te zbog isprepletenosti obronaka s gradom Zagrebom, Medvednica
je u ovom vodi~u podijeljena na tri dijela: zapadni, sredi{nji i isto~ni. Najvi-
{e je prostora, dakako, posve}eno najvi{emu, sredi{njem dijelu Medvedni-
ce, koji nudi najve}i izbor prilaza i zanimljivih izleti{ta. Od stotinjak prilaz-
nih staza opisane su uglavnom one koje vode do nekoga atraktivnog objek-
ta u visinskom podru~ju, naj~e{}e do neke planinarske ku}e. Nakon odabi-
ra puta dobro je provjeriti promjenljive podatke (npr. vozni red, adresar i
tel. imenik koji su priloèni ovom poglavlju). Polazne to~ke prilaza, do ulas-
ka u {umu, op{irno su opisane jer je iskustvo pokazalo da je na tim mjesti-
ma najvi{e orijentacijskih pote{ko}a. [umske staze nisu potanko opisivane
jer su uglavnom dobro markirane, no valja ra~unati s time da obijesni poje-
dinci rado uni{tavaju markacije. Budu}i da je Sljemenska ì~ara najpopu-
larniji na~in prilaza planini, osobita je pànja pridana {etnjama s njezine
gornje postaje uzdù planinskog hrpta na istok i na zapad i planinarskim
objektima koji se na tim pravcima nalaze. Prema tome, stigav{i na planin-
ski hrbat bilo kojim od opisanih uspona, odgovor na pitanje kamo dalje tre-
ba potraìti pod naslovom Uzdùni put sa Sljemena na zapad, ili na istok.
Kao posebne cjeline obra|ene su isto~ni i zapadni dio Medvednice, koji se u
mnogo ~emu razlikuju od sredi{njeg dijela.
Medvednica
49
SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE
zemljovidi 2-4, str. 52, 53, 54
uè podru~je Sljemena, str. 56
Sljeme i blià okolica. Sljeme (1033 m; na starijim kartama 1035 m) naj-
vi{i je vrh i ujedno najvànije planinarsko-turisti~ko sredi{te Medvednice.
Imenom Sljeme obuhva}en je, osim najvi{ega vrha, hrbat planine po prilici
od prijevoja Hunjke do doma PD-a »Grafi~ar«, u kojemu je nekoliko manje
istaknutih vrhova (Malo Sljeme, Puntijarka i dr.). Sljeme je ve} vi{e od sto-
tinu godina popularno zagreba~ko izleti{te, prvo zbog najstarijega plani-
narskog doma (1878.), a zatim zbog HPD-ove èljezne piramide (1889.).
Sljeme je obraslo gustom {umom, ali je
na samom vrhu ~ist proplanak usred
kojeg se diè TV toranj. Za posjetitelje je
osobito zanimljiva terasa tanjurasta ob-
lika na 74. metru tornja, gdje je predvi-
|en vidikovac za posjetitelje. Zasad je
zatvoren jer graditelji tornja (HT i
HRT) za to nemaju interesa. Ina~e, bio
bi to jedan od najljep{ih vidikovaca u
Hrvatskoj. Blià okolica vrha: na i. stra-
ni je betonski triangulacijski stup; 200
m j. je gornja postaja Sljemenske ì~are;
250 m z. je hotel »Tomislavov dom«;
oko 1 km ji. su Dom èljezni~ara, Slje-
menska kapelica, ùpni ured Sljeme i
Dom izvi|a~a. Na samome vrhu, kod
postaje stare skija{ke ì~are, nalazi se
caffe »Vidikovac« (1033 m) koji se sas-
toji od dvije etaè i velike terase. Donja
etaà je ure|ena kao vidikovac na Za-
gorje. Objekt je stalno otvoren i nudi {i-
TV toranj na Sljemenu – nakaza
rok izbor jela i pi}a.
umjesto vidikovca
Skijali{ta i skija{ke ì~are. Gornja postaja stare, jednosjedne skija{ke
ì~are nalazi se nekoliko m od TV tornja. Sagra|ena je 1950. godine, duìna
joj je 700 m, a prolazi kroz {umski prosjek zvan Panjevina. Opskrbljena je
sjedalima za jednu osobu. Za vrijeme skija{ke sezone, u kiosku kod gornje
postaje deùraju pripadnici Gorske slùbe spa{avanja HPS-a. Odavde je vr-
lo lijep vidik na Hrvatsko zagorje. U novije doba sagra|eno je u okolici jo{
nekoliko skija{kih ì~ara i
liftova. Oko 5’ i. nalazi se ì-
~ara iz 1970. Duìna joj je
450 m, a visinska razlika
100 m. Trasirana je uzdù
Zelenog spusta i nekada{nje
skija{ke skakaonice. Kapa-
citet joj je 980 osoba na sat
(tri puta vi{e od stare ì~a-
re), a vu~e pomo}u tzv. sid-
ra. Na sz. obroncima Slje-
mena ima nekoliko strmih
{umskih prosjeka koji se
spu{taju na zagorsku stra-
nu. Zimi su to skijali{ta poz-
Kavana »Vidikovac« na vrhu Sljemena
50
HRVATSKE PLANINE
nata pod imenom Panjevina, Crveni, Zeleni i Plavi spust, a malo isto~nije je
Bijela livada. Obavijesti o skija{kim liftovima mogu se dobiti telefonski od 9
do 16 h (v. tel. brojeve u prilogu).
Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba
(18 km iz sredi{ta)
Iz sredi{ta Zagreba ulicama Ribnjak i Medve{~ak, preko Zvijezde, do Miha-
ljevca, tu prije semafora d. Gra~anskom cestom, mimo nekoliko izleti{ta i
usporedno s tramvajskom prugom do njezine zadnje postaje u Dolju. Odav-
le jo{ 500 m silaska do kraja Gra~anske ceste (6,5 km iz sredi{ta Zagreba),
gdje iza kbr. 135 pod o{trim kutom lijevo zapo~inje Sljemenska cesta (rav-
no dalje je Marku{eve~ka cesta). Na 1. km Sljemenska cesta vodi dolinom
potoka Blizneca kroz istoimeni zaselak. Iza njega u {umi, s parkirali{ta na
2. km, l. se uzbrdo odvaja krak ceste (250 m) do parkirali{ta pod donjom
postajom Sljemenske ì~are, a d. uzbrdo, preko nadsvo|enog potoka, plani-
narska staza za Puntijarku i Hunjku (v. 11 i 12). Od toga mjesta dalje pre-
ma Sljemenu cesta je jednosmjerna (dopu{tena je samo vònja uzbrdo, pov-
ratak je cestom preko [estina ili silaz na drugu stranu planine cestom u
Stubi~ke Toplice). Zimi je ovdje rampa koja se zatvara kada je na Sljemenu
svih 700 mjesta za parkiranje popunjeno. Na 3. km stièmo do Pilane Bliz-
nec.
Pilana Bliznec i »Vinski podrum«. Bliznec je vrlo staro naselje. Najprije je pripa-
dalo Medvedgradu, a sredinom 13. st. Bela IV. ga daruje dominikancima (tada se zva-
lo Blizna). Nedaleko je u jednom kamenolomu na|en rimski oltar koji je danas
arheolo{ko blago Zagreba. Ovdje je na istoimenom potoku Bliznecu neko} bila mli-
narska kolonija, gdje se vodeni~arski zanat njegovao iz generacije u generaciju. Tu je
uz nekada{nju gradsku mitnicu 1898. g. sagra|ena pilana, koja je nekoliko puta bila
obnavljana, sve dok nije propala za Drugoga svjetskog rata. [umarija »Zagreb« obno-
vila ju je 1992. u obliku malog muzeja (koji sadrì turbinu, dva venecijanska drvena
gatera, stroj za obrezivanje piljene gra|e i stroj za bru{enje pila), a okolicu uredila
kao izleti{te, s jednim lijepim izvorom. U podrumu se nalazi stalno otvorena gostioni-
ca »Vinski podrum« s dobrom ugostiteljskom ponudom. Preko ceste je lova~ki dom i
restaurirana »mitnica« s rampom. Od pilane vodi preko mosta na potoku staza Ju-
kundovac – Strmope~, koja se u zavojima penje na Strmope~ (556 m), a ure|ena je kao
Pilana Bliznec i »Vinski podrum«
Upravna zgrada Parka prirode »Medvednica«
Medvednica
51
»pou~na« staza. Duga~ka je 1200 m, svladava visinsku razliku od 346 m, a moè se
prije}i za 25’ lakog uspona. Putem sije~e pl. stazu Tunel – Puntijarka (v. 11). Uz put
su postavljene plo~e koje prolaznika upozoravaju na prirodne zna~ajke podru~ja. Sto-
tinjak metara iza Pilane, kod o{troga lijevog cestovnog zavoja, nalazi se u biv{oj lu-
garnici upravna zgrada ustanove »Park prirode Medvednica«. Lijevo od nje, tik uz
samu cestu, ure|ena je kapelica Majke Bòje od Puta. Od kapelice se cesta dalje penje
brojnim o{trim zavojima. Nakon desetak zavoja, na 6. km, l. se odvaja krak ceste od
200 m do nekada{njeg izleti{ta Adolfovca (516,5 m; danas gari{te; v. 9), a nakon dalj-
njih desetak zavoja, na visini od 740 m, d. se odvaja cestovni krak zvan [umarev put
kojim ima 1,5 km do doma PD-a »Runolist« (v. 10). Na 11. km l. od ceste je odvojak do
biv{eg lje~ili{ta Brestovac (danas ru{evine; v. 8) , a na 12,5 km, pod Sljemenskom lu-
garnicom, glavno je sljemensko raskrìje.
DALJINAR OD SLJEMENSKOGA RASKRI@JA
LIJEVO (na zapad)
DESNO (na istok)
»Tomislavov dom«
1,5 km
Dom na Puntijarki
2 km
»Sindikalni dom«
2,5 km
Hunjka
4 km
Dom Crvenog krià
3 km
500 stuba
6,5 km
Dom PD-a »Grafi~ar«
3,5 km
Fakultetsko dobro
7,5 km
Dom PD-a »Risnjak«
6 km
Lojzekov izvor
11 km
Kralji~in zdenac
8 km
Donja Stubica
17 km
[estine
11,5 km
Stubi~ke Toplice
21 km
Sredi{te Zagreba
17 km
Najvi{a to~ka Sljemenske ceste je parkirali{te
pod hotelom »Tomislavov dom«, na samom hrp-
tu planine (l. 1,5 km do ra~vanja i tu d. 200 m). S
parkirali{ta je l. 1’ stubama do porte »Tomisla-
vova doma«, a d. 3-4’ o{tro uzbrdo stazom na vrh
Sljemena ili d. od nje cestom 200 m do gornje
postaje Sljemenske ì~are. Sljemenska cesta do-
vr{ena je 1897. godine zaslugom tada{njega
gradskog na~elnika Adolfa Mo{inskog. Danas je
u cijelosti asfaltirana. Neprestano prolazi {u-
Putokaz kod ra~vanja na vrhu
mom, zbog ~ega nema vidika. Zimi je u svom gor-
Sljemenske ceste
njem dijelu ~esto zametena snijegom. Prili~no je uska i s brojnim o{trim za-
vojima, pa je dopu{tena samo jednosmjerna vònja, uzbrdo (silaz preko
Kralji~ina zdenca u [estine).
Prilaz Sljemenskom ì~arom
Do polazne postaje Sljemen-
ske ì~are iz sredi{ta Zagreba
tramvajem broj 14 ili 8 do termi-
nala Mihaljevac, gdje treba pres-
jesti na tramvaj broj 15 koji vozi
kroz Gra~ane u Dolje. Od okre-
ti{ta na zadnjoj tramvajskoj pos-
taji 1’ preko Gra~anske ceste do
Tunela. Tunel je duga~ak 200 m a
probijen je sredinom 20. st. kroz
gorsku kosu Rebar kao sastavni
dio zami{ljene veze izme|u Zag-
reba i Stubi~kih Toplica. Iza tu-
nela jo{ 10’ (700 m), potkraj stu- Tunel kod zadnje tramvajske postaje u Gra~anima
Medvednica
55
Sljeme i blià okolica (1:15000)
vidikovac i mali park sa spomen-plo~om selja~koj buni (lijep vidik na Zagorje i Med-
vednicu). S druge strane ceste je gostionica »Zagorska klet«.
Odavle dalje markiranom cestom po hrptu brijega 400 m do ra~vanja mar-
kacija za Hunjku: l. preko Lojzekova izvora markacija br. 38, a d. na{ put
preko 500 stuba markacijom br. 39. Taj d. put, koji se naziva i Sljemenskim
putem, ostavlja asfalt i Zagorskom ulicom silazi u dolinu potoka Lampu{a.
Preko njega se penje {umom Lampu{ na hrbat do zaselka sela Strmca, sila-
zi do asfaltirane ceste u selu Donjoj Pili i s nje nakon nekoliko zavoja silazi
l. do Sljemenske ceste (1 h od Stubi~kih Toplica). Cestom l. samo 300 m do
lova~ke ku}e (d. od ceste). Desno od ku}e kolnim putem preko potoka Pro-
njaka, gdje zapo~inje tzv. Zagreba~ki put. On se penje kroz {umu 40’ hrp-
tom brijega Divljaka do skloni{ta (nadstre{nice) i brdske ceste kod Krià,
iza kojeg se markacija za Hunjku opet ra~va: l. izravno (kra}e) markacija
br. 40, d. preko 500 stuba br. 39. Desna nakon 20’ stiè na Vrata, uzak pro-
dor u dolini potoka Jarek. D. stranom potoka kroz prodor 8’ pod stijene,
gdje je novo raskrìje: l. skre}e stazica za 500 stuba i izleti{te Srnec (1,20 h
od D. Pile), a ravno je o{tar uspon preko kolnog Erberova puta i tzv. Mle-
karskim putem preko ^inovni~kog sedla na Sljeme. Od Srneca uz 500 stu-
ba na Hunjku jo{ 40’. Put svladava ukupnu visinsku razliku od 680 m, pri-
li~no je duga~ak i dobrim dijelom vodi cestom, a zbog brojnih livada marka-
cija nije svuda pouzdana.
£ 24. Stubi~ke Toplice – Hunjka cestom 17 km. Od Stubi~kih Toplica
cestom 1 km prema Zagrebu do ra~vanja, gdje treba l. preko sela Strmca 4
km u selo Pilu. Dalje prema planini najprije poloìto, a zatim zavojima uz-
brdo kroz {umu Rakovu nogu. Na 10. km od Stubi~kih Toplica l. se o{tro
odvajaju asfaltirana cesta i markacija za pl. ku}u »Lojzekov izvor« i lova~ki
dom »Vepar« (1,5 km); na 13. km je d. zavoj oko Fakultetskog dobra (neko}
Frelihova lugarnica, sada ekonomija Agronomskog fakulteta u Zagrebu),
na 13. km d. se odvaja markacija za 500 stuba, a 50 m dalje, tako|er d., kol-
ni put do @enskog sedla iza »Tomislavova doma« (tzv. Erberov put). Na 17.
km cesta izlazi na hrbat Medvednice do Hunjke, gdje kod hotela »Hunjka«
prelazi na jùnu, zagreba~ku padinu planine. Odavle je 2 km cestom do do-
ma na Puntijarki a 4 km do kriànja pod Sljemenskom lugarnicom (dalje v.
Prilaz Sljemenskom cestom iz Zagreba). Cesta je {iroka 6 m, bez jakih us-
pona i zavoja, asfaltirana je i bolje trasirana od Sljemenske ceste iz Zagre-
ba. Valja ra~unati s time da se na njoj zimi snijeg duè zadràva nego na
cesti iz Zagreba.
£ 25. Donja Stubica – Lojzekov izvor – Hunjka 3,30–4 h. Iz Zagreba
do Donje Stubice vlakom (52 km) koji polazi svaki dan u 8,30 h ili autobu-
som (45 km). Od Trga Matije
Gupca u sredi{tu mjesta 150
m Topli~kom ulicom prema
Stubi~kim Toplicama (dovle
5’ od `. st. Donja Stubica Ko-
lodvorskom ulicom), odakle
l. asfaltiranom Podgorskom
cestom 2 km do raskrìja kod
trgovine i gostionice u Pod-
gori. S raskrìja se moè do
Lojzekova izvora d. automo-
bilom jo{ 4 km (v. 26) ili l.
pje{a~kim prilazom (marka-
cija br. 37) koja vodi doli-
nom potoka Reka do kraja
Vidikovac na Kapel{~aku
80
HRVATSKE PLANINE
SATNICA OD GLAVICE
Bizek
40'
Ponikve
30'
Kameni svati
1,30 h
Dom PD-a »Risnjak«
3h
Dom PD-a »Grafi~ar«
3,30 h
Sljeme
4h
Planinarski dom na Glavici
Od Doma do Kamenih svata put vodi 10’ cestom i tu se markacija ra~va: l. s
ceste skre}e izravan put koji traje 1,15 h, a d. se nastavlja put cestom preko
Ponikava za 1,30 h. Drugi je put malo duì, ali i zanimljiviji. Od Doma je do
Ponikava 25’ {umskom cestom u si. smjeru, gotovo bez ikakva uspona (pos-
toji i markirana kratica).
Ponikve su prostrana travnata dolina okruèna sa svih strana {umovitim breùljci-
ma, na prosje~noj visini od 500 m. Kroz Ponikve teku tri gorska poto~i}a. Najja~i je
Jezeranec, a ostala dva u kasno ljeto obi~no presu{e. Svi poniru u jamama na z. stra-
ni, u {umskom gusti{u (tipi~na kra{ka pojava). Bojenjem je dokazano da se voda po-
novno javlja u pe}ini Veternici. Zanimljivo je i Jambri{akovo vrelo koje izvire iz male
{pilje u {umi sz. od Ponikava. Livade su u prolje}e ukra{ene raznovrsnim cvije}em,
ali i prili~no podvodne. Postale su osobito popularno izleti{te nakon 1972. kada je do
njih probijena cesta Zelena magistrala (v. 33). Na po~etku Ponikava, kod mosti}a na
poto~i}u, vi{estruko je kriànje markacija (v. 33).
Staza za Kamene svate vodi preko mosti}a l. rubom Ponikava, ulazi u {u-
mu i dalje vodi bez vidika s nekoliko lakih uspona i silaza. Zbog brojnih kri-
ànja, valja putem dobro paziti na markaciju. Otprilike na pola puta prilazi
s d. markacija sa Sljemena koja sa s. strane zaobilazi Ponikve, a oko 20’ pri-
je Kamenih svata d. je odvojak do malog izvora, jedinog u ovom kraju. Tik
prije Kamenih svata put silazi u {umovitu uvalu gdje s l. prilazi markacija
iz Podsuseda (v. 29) i Jablanovca u Zagorju (v. 34). Tom se uvalom l. stiè
za nekoliko min do pl. ku}e, a d. do ostatka ru{evne zgrade od koje je 1’
o{tro uzbrdo kroz grmlje do vr{ne stijene (v. 29).
£ 32. Gornje Vrap~e – Ponikve – Glavica 2 h. Do po~etka ulice Horvati-
nice v. 1. Ve} iza prve ku}e u Horvatinici (ku}a br. 2) d. Letin~i}evom ulicom
(markacija br. 5). Nakon 500 m, prije ku}e br. 56, d. ulicom Skenderi 300 m.
Na vrhu te ulice, s o{trog zavoja l. uzbrdo kroz vo}njake i {umarke, a zatim
kroz {umu uspon do {umske ceste koja d. vodi do slapa Sopota (50’). Preko
ceste do asfaltirane Zelene
magistrale i njom d. 500 m do
Ponikava. Dalje v. 33.
£ 33. Ponikve i Glavica
cestom (Zelena magistrala,
5,5 km). Iz sredi{ta Zagreba
Ilicom do kraja, pa ravno da-
lje Alejom Bologne prema
Podsusedu do gradske ~etvr-
ti Gajnice. Oko 500 m iza
benzinske crpke koja se na-
lazi d. od ceste, treba kod
nadstre{nice na a. p. skre-
nuti d. uz potok ulicom Dub- Novo krilo doma na Glavici
Medvednica
87
ravica. Nakon 700 m, na vi-
{estrukom kriànju, treba
d. preko potoka naj{irom as-
faltiranom cestom, zvanom
Zelena magistrala. Nakon
5,5 km uspona cesta slijepo
zavr{ava parkirali{tem na
samome po~etku Ponikava.
Pedesetak koraka prije par-
kirali{ta skre}e l. uska {um-
ska cesta kojom ima do pla-
ninarskog doma na Glavici 2
km (asfalt na strmijim mjes-
tima). Izletnici obi~no na
Ponikvama ostavljaju auto-
Pogled na livade s lova~ke ~eke na Ponikvama mobil na parkirali{tu i sila-
ze do livada pje{ice oko 20 m prije parkirali{ta. Ve} nakon 30 m silaza je
mosti} na potoku ponornici prije kojeg je ra~vanje markacija: l. dom na Gla-
vici, d. mimo betonskoga geodetskog stupa put na Sljeme, a preko mosti}a
Kameni svati. Od samoga mosti}a moè se l. za 1 min, slijede}i poto~i}, sti}i
do njegova ponora u jami ljevkasta oblika. Pitke vode ima na Jambri{akovu
vrelu koje izvire iz {piljice l5’ putem prema Sljemenu.
£ 34. Jablanovec – Kameni svati 50’. Iz
Zagreba ZET-ovim autobusom na liniji 176 i
177 za Gornju Bistru s tramvajskog termina-
la u ^rnomercu (pla}aju se 2 zone). U Jabla-
novcu treba si}i na postaji kod Konzumove
prodavaonice, Stubi~ka ul. 246. Tom ulicom
produìti oko 100 m do crkve, iza nje skrenu-
ti d., pa odmah zatim, na ra~vanju kod raspe-
la, opet d. ulicom Kamenih svatova. Njom
400 m do spomenika Augustu [enoi i 50 ko-
raka iza njega skrenuti d. prvim odvojkom
ul. Kamenih svatova, gdje asfalt prestaje. Sli-
jedi uspon markacijom br. 7 do malog prije-
Jambri{akovo vrelo s izvori{nom
voja i dalje d. putem preko livada i povrh vi-
{piljicom
nograda do {ume (ukupno 50’, s visinskom
razlikom od 290 m). Kroz {umu uspon do puta iz Poduseda i njim l. do pl.
ku}e jo{ 2’ (dalje v. 29). Do Kamenih svatova moè se i od a. p. u Ivancu, 4
km bliè Zagrebu. U Ivancu treba si}i na tre}oj postaji, zvanoj Gorica (kod
raspela). Oko 50 m dalje od raspela treba prije ku}e br. 100 i 102 skrenuti d.
Vinobre{kom ulicom. Ovaj
uspon traje 1,20 h, a sastaje
se s prvim 5’ prije pl. ku}e.
Ponor potoka na Ponikvama
88
HRVATSKE PLANINE
ISTO^NA MEDVEDNICA
zemljovid 5, str. 90
Isto~na Medvednica, koju od sredi{njeg dijela odvaja ka{inski prijevoj na
Lazu, ima posebne odlike zbog kojih je vrlo cijenjena me|u planinarima. Za
razliku od sredi{njeg dijela, koji je gotovo u cijelosti pokriven visokom {u-
mom, isto~ni obiluje planinskim livadama, osobito lijepima u doba cvjeta-
nja. Iako se taj dio Medvednice ne odlikuje visinom, jer je najvi{i vrh, Dre-
nova, visok samo 576 m, planinari ga vole jer se tu izmjenjuje ugodna {um-
ska hladovina s poljima i cvjetnim livadama, a u okrilju ti{ine i oazama sa-
~uvane prirode. Skupina je lako pristupa~na i pruà mogu}nost za lijepu
uzdùnu turu. Ona vodi od Laza preko najvi{ega vrha ove skupine, Dreno-
ve, te preko Klade{~ice i Zelingrada silazi u Zelinu (ukupno oko 6 h laka ho-
da). U ovom dijelu Medvednice najzanimljivije to~ke su gradine Kozelin i
Zelingrad te dvije planinarske ku}e: na Grohotu i Klade{~ici.
£ 35. Uzdùni put Laz – Klade{~ica 4 h. Taj put hrptom gore prvim di-
jelom prolazi kroz sela i preko polja, drugim dijelom kroz {umu, a tre}im,
do Klade{~ice, opet livadama. Polazna to~ka je selo Laz na prijevoju ceste
Sesvete – Marija Bistrica (v. 20). Do Laza se moè autobusom iz Sesveta ili
iz Zagreba s Autobusnog kolodvora (u Sesvetama staje 20’ nakon polaska iz
Zagreba). S autobusa treba si}i 400 m prije crkve, na mjestu gdje se d. odva-
ja markacija br. 47. Prvih 1 km puta vodi seoskom cestom kroz zaselak La-
za zvan Vrh, zatim jo{ oko 1 km do Matu{a, najisto~nijega zaselka, gdje si-
je~emo popre~nu markaciju Marija Bistrica – Grohot (odavle je d. 45’ bla-
gog silaza do pl. doma na Grohotu; v. 36). Put dalje vodi kroz splet {umskih
putova u i. smjeru do prijevoja Kraljev hrast pod vrhom Kozelinom (1,15 h
od Laza). Preko tog prijevoja prelazi asfaltirana cesta Morav~e – Marija
Bistrica koja je sagra|ena prilikom Papina posjeta i zbog toga se naziva Pa-
pinskom cestom. Prijevoj je obiljeèn velikim spomen-raspelom, pred ko-
jim se nalazi parkirali{te. Odavle se lako moè skrenuti za 20’ na vrh Koze-
lin (markacija se odvaja d. od ceste 100 m u pravcu Morav~a).
Kozelin (511 m; naziva se i Kuzelin ili
Koèlin) jest vrh obrastao gustom {umom
na kojemu se nalaze ostaci jednog od naj-
starijih naselja u okolici Zagreba. Muzej
Prigorja iz Sesveta po~eo je 1978. arheo-
lo{ka istraìvanja i utvrdio da je tu bilo ì-
vota ve} krajem drugog tisu}lje}a prije
Krista. Zna~ajni su i nalazi iz èljeznog
doba iz 8. do 1. st. prije Krista. Na prijela-
zu iz 4. u 3. st. tu su bila keltska plemena,
a naselje se odràlo i u antici sve do 5. st.
posl. Krista, kada se gubi trag daljnje ljud-
ske prisutnosti. Dosad je tu na|eno kera-
mike, nakita, alata, oru|a, jedan anti~ki
grob i tragovi fortifikacije. Na vrhu je za-
ravan obrasla {umom, a okruèna je osta-
cima prastarih zidina, gdje se vide tragovi
arheolo{kih iskapanja. Vi{e o tome v. Vla-
dimir Sokol: »Rimski metal s Kuzelina«
(Muzej Prigorja, Sesvete 1998.).
Od kriànja pod Kozelinom cestom
dalje l. 300 m i tu d. u {umu za mar-
kacijom. (Cestom se odavle za l5’ sti-
è do mjesta gdje se l. odvaja krak od
Prijevoj Kraljev hrast na »Papinskoj cesti« Morav~e –
200 m do lijepoga lova~kog doma
Marija Bistrica s parkirali{tem
Medvednica
89
»Fazan,« u {umi Grohotu).
Slijedi put {umovitim hr-
ptom (usput l. i d. kratki od-
vojci do izvora). Nakon 1 h je
kra}i o{triji uspon do mjesta
gdje je l. odvojak od 1’ na
Drenovu (576 m), najvi{i
vrh isto~ne Medvednice (vi-
dika nema jer je pokriven
{umom). Slijedi 15’ silaza do
prijevoja pod Strmcem, gdje
se d. odvaja silaz u Psarjevo,
zatim kratak uspon na brdo
Strmec (556 m). Zadnji dio
Medvednice, od Strmca na Lova~ki dom »Fazan« u {umi Grohotu
istok, zove se Zelinska gora. Idu}ih pola sata prolazimo podru~jem koje se
zove Zagrad (jer je u zale|u Zelingrada), izlazimo iz {ume na livade, donjim
rubom livade stièmo do {umskog kolnika i njim d. za 3’ do ceste Zelina –
Klade{~ica (50’ od Drenove). Odavle cestom
ravno 1 km preko livada do pl. doma Klade{~i-
ca (v. 39).
£ 36. Blagu{a – Pl. ku}a Grohot 1 h. Do sela
Blagu{e ZET-ovim autobusom na liniji 270 s
tramvajskog terminala Dubec u Sesvetama
(pla}aju se tri zone). Od terminala u Blagu{i
markirana su dva puta, od kojih jedan moè
posluìti za uspon, a drugi za silaz. Markacija
br. 61 nastavlja ravno dalje ulicom Benko{~ica
200 m uz potok i tu skre}e d. uzbrdo kolnim pu-
tem koji se blago penje najprije me|u poljima i
vo}njacima, a zatim {umom. Stalno se valja dr-
àti hrpta i glavnoga kolnika. Na kraju uspona,
u {umi, oznaka na stablu upozorava da treba
skrenuti l. stazom koja poloìto za 8’ vodi do
ku}e. Druga varijanta (markacija br. 60) od au-
tobusa produùje 200 m i vodi ravno dalje uz
potok dolinom te mimo dvije metalne lova~ke
~eke stiè do ogra|enog izvora. Oko 300 m dalje
je lova~ka ku}a, odakle je vrlo o{tar uspon 40’
Piramida na Grohotu kroz {umu do ku}e (ukupan uspon 280 m).
Planinarska ku}a na Grohotu (474
m) nalazi se u kestenovoj {umi na gor-
skom rebru koje se od hrpta gore odvaja
na jug. Sagradio ju je 1995. PD »Blagus«
iz Blagu{e. To je zidana jednokatnica
smje{tena 3’ z. od {umovita vrha Groho-
ta (492 m). Voda se predvi|a iz cisterne.
Na vrhu Grohota podignuta je 2000. g.
èljezna piramida visoka 14 m s koje se
pruà {irok vidik na Medvednicu i Pri-
gorje. Od ku}e se moè nastaviti put do
hrpta Medvednice tako da se vratimo 8’
do po~etka odvojka i tu nastavimo l. iz
{ume preko livada i polja do zaselka Bis-
tri~ki Laz na samom hrptu Medvednice.
Odavle l. do busa na Lazu, ili d. na Dre- Planinarska ku}a na Grohotu
Medvednica
91
novu, ili silaz na drugu stranu
hodo~asni~kim putem u Mariju
Bistricu (v. 38; svi su pravci
markirani).
£ 37. Morav~e – Kozelin
1,30 h. Do Morav~a ZET-
ovim autobusom na prigrad-
skoj liniji br. 272 koja polazi
s
tramvajskog
terminala
Dubec (pla}aju se tri zone).
Od zadnje postaje ravno da-
lje dolinom potoka. Nakon
Ostaci gradskog zida na Kozelinu 15’ ostavljamo potok i blago
se uspinjemo lijevom padinom 1 h kroz {umu na hrbat Medvednice do krià
na prijevoju Kraljev hrast, gdje se uzdùna markacija Medvednicom krià s
cestom. Oko 100 m prije prijevoja l. u {umu markiranim usponom 20’ na
vrh Kozelina (v. 35).
Prilaz Kozelinu automobilom. U Belovaru (ne Bjelovaru) na cesti Zag-
reb – Varàdin treba kod ljekarne skrenuti s glavne ceste l. u Morav~e i iza
sela nastaviti novom, tzv. Papinskom cestom (nagib do 15%), uzbrdo u za-
vojima do prijevoja Kraljev hrast i tu parkirati (11 km od Belovara).
£ 38. Marija Bistrica – Planinarska ku}a na Grohotu 2 h. Iz sredi{ta
Marije Bistrice (autobusna veza sa zagreba~kim Autobusnim kolodvorom)
asfaltiranom cestom prema Lazu mimo crkve sv. Leopolda 2,5 km do mjes-
ta gdje se l. odvaja {umska cesta za lova~ki dom »Fazan«. Lijevo preko mos-
ta do prvih ku}a, gdje se d. odvaja put za Laz. Dalje obi~nom cestom 500 m
do doline s d. strane, gdje se s raskrìja odvaja markacija malo ulijevo preko
usjeka na hrptu. Lijevo od stjenovitog odsje~ka treba potraìti usku stazu,
koja se uspinje prema planinskom hrptu, najprije livadama, pa o{tro uz ja-
rak i potom {umom na planinski hrbat, do zaselka Laz Bistri~ki (dovle 1,30
h). Desno cestom kroz selo do raspela, odatle s desna zaobi}i brijeg do
usamljene ku}e l. od ceste. Cesta vodi dalje ravno hrptom prema Lazu (2
km), a l. se odvaja na{ put blagim silazom prema Blagu{i preko livada i po-
lja. Nakon 35’ u {umi oznaka na stablu upozorava da treba skrenuti d. 8’ do
ku}e na Grohotu (v. 36).
£ 39. Sv. Ivan Zelina – Zelingrad – Klade{~ica 2 h (cestom 7 km). Pri-
laz do Sv. Ivana Zeline autobusom na liniji Zagreb – Varàdin (polazak s
Autobusnog kolodvora u Zagrebu ~etrdesetak puta na dan, svakih pola sa-
ta, od 5 do 22,30 h). U sredi{tu, kod crkve sv. Ivana Krstitelja na Trgu A.
Star~evi}a, po~inje markacija br. 47 koja vodi najprije na sjever 700 m Bo-
cakovom ulicom do ku}e br. 38. Tu skre}e l. i silazi 600 m uskom Ma~kovi-
}evom ulicom do glavne ceste u selu Bi{kupcu. Njom d. dolinom Velike re-
ke. Nakon 1 km, na izlazu iz Bi{kupca, asfaltirana cesta skre}e l. preko
mosta prema Psarjevu Gornjem, a na{ se put nastavlja makadamom sve
uòm dolinom, prolazi mimo napu{tenog kamenoloma i nekada{njeg skla-
di{ta »Trudbenika« te stiè na zaravan @lebicu (285 m). Tu su pod vapne-
na~kom stijenom visokom nekoliko metara izvori (omiljeno izleti{te Zelin-
~ana). Na 5. kilometru od Zeline cesta skre}e iz doline o{tro d. uzbrdo i u
velikom zavoju stiè nakon 500 m pod zidine Zelingrada (pje{a~ka kratica
na po~etku zavoja). Uspon do gradine l. od ceste 1-2’.
Zelingrad (350 m) prvi se put spominje 1295. kada je bio utvr|en grad na ~elu s
ka{telanom. Od 1326. je u posjedu magistra Nikole, sina Petra Ludbre{koga. Fabijan
Bi~kele spominje se kao vlasnik 1397. i njegova obitelj gospodari gradom gotovo sto
godina. Nakon 1490. vlasnik je Stjepan Zapolja, kojeg naslje|uje sin Ivan. Godine
1535. grad kupuje hrvatski viceban Pavao Kerecheny (Kere~enji). Njegov sin Mihajlo
92
HRVATSKE PLANINE
tako|er je viceban. Ta se obitelj
ubrajala me|u najbogatije u Hr-
vatskoj. Od 1635. grad se spomi-
nje kao ru{evina. Ostaci grada
nalaze se na strmoj vapnena-
~koj glavici. I danas je vidljiva
velika zgrada za stanovanje i do
nje dvori{ta opasana zidovima i
kulama. Ostaci zidina visoki su
do 11 m. Dio zidina za{ti}en je
konzervatorskim radovima. Oko
grada postoji ure|ena pje{a~ka
staza.
Ru{evine Zelingrada (Vladimir Kova~i})
Silaz s gradine natrag na
cestu i njom dalje 30’ podru~jem zvanim Zagrad prema hrptu Medvednice
do prve livade Klade{~ice, gdje je ra~vanje markacije: l. na Laz, d. uz livade,
potkraj kratkim o{trim usponom do raspela, i odavle jo{ 300 m na sjever do
pl. ku}e (2 km od Zelingrada). Klade{~ica (naglasak na predzadnjem slogu)
jest raseljeni zaselak u kojemu je jo{ 1948. bilo 196 stanovnika. Op{irnije o
ovome kraju u knjizi Mladena Hou{ke »Zelinska gora« (Sv. Ivan Zelina
1992.). Nekada{nje ku}e danas su ru{evne, osim onih koje sluè kao vi-
kendice. Na najvi{em poloàju, povrh livada, nalazi se pl. ku}a. Do Kla-
de{~ice se moè automobilom (7 km od Zeline) putem koji je identi~an s
pje{a~kim, no treba ra~unati s time da su zadnja 2 km za ki{nog vremena
teè prohodna.
Planinarska ku}a Klade{~ica (460 m) smje{tena je na travnatom proplanku na
krajnjem istoku Medvednice, kojom se zavr{ava niz planinarskih objekata na potezu
od Podsuseda do Zeline. Podigao ju je PD »Zelina« iz Sv. Ivana Zeline (gradnja je za-
po~ela 1991. i nije jo{ posve dovr{ena). To je zidana jednokatnica, koja u prizemlju
ima blagovaonicu i kuhinju, a na katu 4 spavaonice. [irok vidik na Zagorje, sve do
Slovenije, i pitome planinske livade u okolici daju joj poseban ugo|aj. Sama je ku}a li-
jepo izleti{te, a moè posluìti i
kao polazna to~ka za put hrp-
tom Medvednice na zapad ili za
silaz na zagorsku stranu do Ma-
rije Bistrice, odakle je autobus-
na veza sa Zagrebom gotovo
svaki sat.
Prilaz automobilom posve je
identi~an pje{a~kome. Vari-
janta: cestom prema Zagre-
bu 300 m, tu desno i odmah
na kriànju d. Zelingrad-
skom ulicom.
Planinarska ku}a Klade{~ica
LITERATURA
Vidi i lit. u odjeljku Za{tita prirode; M - skr. Medvednica. Klai}, V.: Zagreba~ka gora.
Zemljopis Hrvatske, str. 88. Zagreb 1878.; Ki{pati}, M.: Zagreba~ka gora. Spomenica HPD-a,
str. 47, Zagreb 1884.; Novotni, V.: Vodi~ u goru Zagreba~ku. HPD, Zagreb 1906.; Hirc, D.:
Zagreba~ka gora. Prir. zemlj. Hrvatske, I, str. 138, Zagreb 1905.; Henneberg, V.: Gora
Medvednica. Gl. Hrv. prir. dr. 31, 1919., 1-4, 49; Gu{i}, B.: Medvednica. Planinarski vodi~.
HPD »Sljeme«, Zagreb 1924.; Povijest sljemenske piramide. HP 25, 1929., prilog broju 8;
Henneberg, V.: Gradine i gradi{ta po Medvednici. Na{e starine 8, 1929., 129; Poljak, J.: Nekoje
pe}ine Zagreba~ke gore. HP 29, 1933., 222, 256 i 305; [kuda{, D.: Endemi masiva M. NP 6,
1954., 203; Lipov{}ak, I.: Pola vijeka po M. NP 6, 1954., 463; Markovi}, M.: Koji je najvi{i vrh
Lipe. NP 7, 1955., 261; Boì~evi}, S.: Pe}ine i ponori na zagorskoj strani M. NP 7, 1955., 264;
Bla{kovi}, V.: Lipa i njena dva Roga. NP 8, 1956., 291; Horvat, V.: 500 stuba i njihova okolina.
NP 10, 1958., 210; Boì~evi}, S.: Pe}ina Veternica nekada, sada i u budu}nosti. NP 13, 1961.,
74; Kirigin, B.: Prikaz klimatskih prilika M. HM zavod, Zagreb 1963.; Poljak, @.: Medvednica.
Pl. vodi~. PSH, Zagreb 1960. (2. izd. 1970., 3. izd. 1976.); Stuni}, T.: Planinarskim stazama
sjeverne M. NP 19, 1967., 155; Praì}, B.: Vidokrug sa Sljemena. NP 19, 1967., 269; Svoboda,
Lj.: M. u pro{losti i sada{njosti. NP 20, 1968., 115; Petravi}, M.: Zapisi o Vugrovcu. NP 21,
1969., 215; Boì~evi}, S.: Podzemni kr{ki fenomeni planine M. kraj Zagreba. Acta carsologica
VI, 6, Ljubljana 1974.; Planinarsko-turisti~ki vodi~ po Sesvetskom Prigorju. PD »Lipa«, Sesvete
1977.; Ljevak, S.: [ume na M. NP 31, 1979., 141; Jutrovi}, T.: Horvatovih 500
stuba na M. NP 31, 1979., 134; ^epelak, M.: Novija i budu}a spel. istraìvanja Veternice,
NP 30, 1978., 49; Bla{kovi}, V.: Najbitnije o M.
Medvednica
93
NP 30, 1978., 95; Brusar, B.: I sjeveroistok M. zasluùje za{titu. NP 36, 1984., 71; Kopi},
J.: Vodi~ po M., Pl. savez Zagreba, Zagreb 1984.; Kula{, A.: Po isto~noj M. od Zeline do Laza.
NP 37, 1985., 29; Klai}, N.: Medvedgrad i njegovi gospodari. Globus, Zagreb 1987.;
^uji}, B.: Gorsko Zrcalo. HP 83, 1991., 155; Kantura, @.: Slap Sopot na Monsu Ursi. HP
83, 1991., 152; Hou{ka, M. i sur.: Po Zelinskoj gori. Sv. Ivan Zelina 1992. (73 str.); Dudukovi},
B.: Neki oronimi na M. HP 85, 1993., 170 i 226; Kantura, @.: [umarev grob. HP 85, 1993., 209;
[ugar, I. i dr.: Medvednica i njezin biljni svijet. Ekolo{ki gl. 3, 1993–94., 9-10, 5; Luka~, G.:
Pti~ji svijet Medvednice. Isto, 25; Poljak, @.: M. kao rekreacijsko podru~je. Isto, 31; Boì~evi},
S.: Rudarstvo na planini M. Isto, 36; Poljak, @.: M. i njezine {ume. Mala povijesna kronika.
Isto, 45; Kantura, @.: Na Gor{~icu preko Pe~ovja. HP 86, 1994., 217; Tiljak, A.: Borba Zagreba
za {ume na M. HP 86, 1994., 224; Boì~evi}, S.: Zaboravljene zanimljivosti Medvednice. HP 86,
1994., 51, 104 i 148; Kantura, @.: Silaz s Gor{~ice preko
@idovskog zdenca. HP 87, 1995., 116; Geolo{ki vodi~ Medvednice. Institut za geolo{ka
istraìvanja, Zagreb 1995. (199 str. i karte); Medvednica eko muzej. Hrv. prirodoslovni muzej,
Zagreb 1997. (47 str.).
Crtao Vladimir Horvat (1891.–1962.)
94
HRVATSKE PLANINE
Izvadak iz autobusnoga voznog reda
Navedeni su polasci redovitih autobusnih linija na koje se nadovezuju opisi izleta na
Medvednicu, i to samo oni polasci koji su zanimljivi prosje~nom izletniku. Radnim
danom je promet mnogo ~e{}i. U naslovu svake linije najprije je njezin broj, a u zagra-
di je redni broj perona na terminalu, npr. 119 ^rnomerec (4). Vàno je znati da se
vozni redovi dva put na godinu prilago|uju (zimski i ljetni vozni red), pa ih prije po-
laska valja provjeriti. Vozne se karte mogu kupiti kod voza~a, ali su jeftinije na kiosci-
ma. Obratiti pànju na to da su na linijama izvan Zagreba vozne karte skuplje
(pla}aju se dvije, tri ili ~etiri zone). Na svim vozilima ZET-a, pa tako i na autobusima,
osobe starije od 65 godina imaju pravo na besplatnu vònju.
Terminal ^rnomerec
176 i 177 ^rnomerec (10) – Jablanovec – Gornja Bistra
Subotom: 8.10; 8.50; 9.30; 10.10; povratak: 16.10; 16.40; 17.10; 18.00
Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,00
Izleti: na Kamene svate i zagorsku stranu Medvednice
119 ^rnomerec (4) – Podsused
Subotom: 8.15; 8.40; 9.05; 9.30 itd.; povratak: 16.10; 16.35; 17.00; 17.25 itd.
Nedjeljom: 8.15; 9.05. 9.55 itd.; povratak: 16.10; 17.00; 17.50; 18.45; 19.30
Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate
122 ^rnomerec (5) – Susedgrad
Subotom: 8.25; 9.15; 10.05; 10.55 itd.; povratak: 16.30; 17.20; 18.10; 19.50
Nedjeljom: 8.25; 8.50; 9.15; 10.30; povratak: 16.45; 17.10; 18.00; 18.25
Izleti: preko Susedgrada na Kamene svate
124 ^rnomerec (9) – Gornji Stenjevec
Subotom: 8.20; 9.15; 10.05; povratak: 16.45; 17.35; 18.30; 19.15
Nedjeljom: 8.30; 9.20; 10.10; povratak: 16.25; 17.15; 18.05; 18.55
Izleti: zapadni dio Medvednice
125 ^rnomerec (12) – Gornje Vrap~e
Subotom: xx,00; xx,20 xx,40; povratak: isto
Nedjeljom: 8.00; 8.40; 9.20; itd.; povratak: 16.20; 17.00; 17.40; 18.20; 19.00
Izleti: zapadni dio Medvednice i pl. dom »Risnjak«
130 ^rnomerec – Bizek
Nedjeljom: 6,40, 9,30, 13,50, 15,30; povratak: 10,00, 14,25, 16,25, 22,00
RADNIM DANOM OTPRILIKE SVAKI SAT.
izleti: Kameni svati, Glavica
127 ^rnomerec (7) – Mikuli}i
Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: xx,17; xx,47
Izleti: pl. dom »Risnjak« i vr{ni dio Medvednice
128 ^rnomerec (6) – Luk{i}i
Subotom:8.00; 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povr.: 16.00; 16.20; 16.40; 17.00 itd.
Nedjeljom: 8.20; 9.00; 9.40; 10.20; povratak: 16.00; 16.40; 17.20; 18.00 itd.
Izleti: pl. dom »Risnjak«, Medvedgrad i vr{ni dio Medvednice
Terminal Mihaljevac
102 Mihaljevac – [estine – Britanski trg
Subotom: xx,05; xx,35; povratak: svakih 30 minuta
Nedjeljom: 7.50; 8.30; 9.10; 9.50; povratak: svakih 40 minuta
Izleti: Medvedgrad, Kralji~in zdenac i vr{ni dio Medvednice
233 Mihaljevac – Marku{evec
Subotom: xx,00; xx,30; povratak: isto
Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,30
Izleti: vr{ni dio Medvednice
15 Mihaljevac – Gra~ani – Dolje (tramvaj)
Subotom i nedjeljom slijed je tramvaja (linija br. 15) svakih 11 minuta. Vònja traje 10
minuta.
Izleti: vr{ni dio Medvednice
Terminal Dubrava
209 Dubrava (6) – ^u~erje
Subotom: 8.20; 8.40; 9.00; 9.25; 9.45;
povr.: 16.00; 16.25; 16.45; 17.10; 17.50; 18.20
Nedjeljom: 8.15; 8.45; 9.20; 9.50;
povr.: 15.45; 16.20; 16.50; 17.25; 17.55; 18.30; 19.00
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
208 Dubrava (7) – Marku{eve~ka Trnava – Vidovec
Subotom i nedjeljom: xx,00; xx,30; povratak: isto
Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica
205 Dubrava (13) – Marku{evec – Bidrovec
Subotom: 8.10; 8.35; 9.00; 9.25; 9.50; 10.15;
povr.: 16.15; 16.35; 17. 05; 17.30; 17. 55
Nedjeljom: 8.10; 8.35; 9.05; 9.25; 9.50 itd.
Medvednica
95
povr.: 16.05; 16.30; 16.55; 17.20; 18.10; 18.35
Izleti: isto~ni dio Medvednice; Lipa i Gor{~ica
212 Dubrava (1) – Sel~ina – Sesvete
Subotom i nedjeljom prometuje svakih 9-10 minuta. Vònja traje 15 minuta.
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa (vidi linije iz Sesveta)
Terminal Dubec
261 Dubec – Vugrovec – Goranec
Subotom: 9.20; povratak: 15.45; 16.40; 17.30; 19.30
Nedjeljom: 8.00; povratak: 14.50; 16.50; 20.40
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
262 Dubec – Prekvr{je – Planina Donja
Subotom: 8.20; 9.50; povratak: 16.30; 17.35; 18.30
Nedjeljom: 8.40; povratak: 14.45; 17.05; 19.45
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
263 Dubec – Ka{ina – Planina Gornja
Subotom: 8.30; 9.30; 10.25; povratak: 16.05; 16. 30; 17.05; 17.30; 18.05
Nedjeljom: xx,00; povratak: xx,30
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
270 Dubec – Blagu{a
Subotom: 8.40; 10.50; povratak: 16.15; 17.25; 18.35; 19.55
Nedjeljom: 7.35; povratak: 15.45; 18.05
Izleti: isto~ni dio Medvednice
272 i 273 Belovar – Morav~e
Nedjeljom; 7.30, 9.50, 10.25; povratak: 14.55, 16.00, 17.55
Autobusni kolodvor Zagreb
AK Zagreb – Sesvete – Sv. Ivan Zelina
Svakodnevno: 7.00 (p. 404); 7.10 (p. 606); 8.00 (p. 402, p. 603); 9.00 (p. 608)
Povratak iz Zeline: 16.30; 16.35; 17.10; 17.25; 18.00; 18.15; 18.55; 20.00
Izleti: isto~na Medvednica
AK Zagreb – Sesvete – Laz – Marija Bistrica
Svakodnevno: 8.30 (p. 601)
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
AK Zagreb – Gornja Stubica
Svakodnevno: 8.30 (p. 602); povratak: 17.20
Izleti: isto~ni dio Medvednice i Lipa
Sljemenska ì~ara (Dolje – Sljeme)
Prometuje svakoga dana izme|u 8 i 20 h, po~inje voziti svaki puni sat i vozi dok ima
putnika,
a zatim slijedi stanka do sljede}eg punog sata. Vònja traje 22 min. Ne vozi za jakog
vjetra.
Izleti: vr{ni dio Medvednice
TELEFONSKI BROJEVI
ZET (vozni red autobusa za z. dio
01/66-00-446
Bistro »Medvedgrad« na
01/45-56-226
grada)
Medvedgradu
ZET (vozni red autobusa za i. dio
01/66-00-445
Ku}a »Lugareva ku}ica« na Kralji~inu
01/45-54-589
grada)
zdencu
(svi podaci ZET-a na www.zet.hr)
Ku}a »Brestovac« pod Brestovcem
01/37-60-294
Autobusni kolodvor Zagreb (vozni red)
060/340-340
099/554-322
Autobusni kolodvor Zagreb
060/313-333
Hotel »Tomislavov dom«
01/45-55-833
(obavijesti)
Caffe »Vidikovac« na vrhu Sljemena
091/20-15-558
@eljezni~ke obavijesti
9830
Bistro »Zlatni medvjed« pod vrhom
01/45-55-090
Sljemenska ì~ara
01/45 80 394
Sljemena
091/51-26-996
@upni ured Majke Bòje
01/45 80 390
Bistro »Grofica« kod Doma
01/46-37-967
Sljemenske
060/61 66 66
èljezni~ara
Meteorolo{ka prognoza
01/45 55 827
Pl. dom »Runolist«
01/45-52-446
Obavijesti o ski liftovima 9-16 h
Pl. dom »Ivan Pa~kovski« na Puntijarki 01/45-80-384
Pl. dom na Glavici
099/547-723
Pl. ku}a »Hunjka«
01/45-80-397
Pl. dom »Risnjak«
01/48-49-222
Hotel »Dom obrtnika« na Hunjki
01/45-80-397
Pl. dom »Grafi~ar«
01/45-55-844
Dom u Vugrovcu
01/20 44 858
01/45-55-374
Dom izvi|a~a na Sljemenu
01/45 80 395
96
HRVATSKE PLANINE
SAMOBORSKO GORJE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
SAMOBOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Prilazi Samoboru iz Zagreba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
[etnje po Samoboru i bliòj okolici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
1. Samoborski muzej. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
2. Anindol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
3. Stari grad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
4. [midhenovo kupali{te
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
5. Grgosova {pilja u Otru{evcu. . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
O[TRC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
6. Samobor – Rude – O{trc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
7. Smerovi{}e – Pl. dom na Velikom dolu – O{trc . . . . . . . . . . 108
8. [oi}eva ku}a – Gradina Lipovec – O{trc . . . . . . . . . . . . 109
9. Samobor – Pala~nik – Veliki dol – O{trc . . . . . . . . . . . . 110
10. Poljanice – O{trc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
JAPETI]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
11. [oi}eva ku}a – Japeti} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
12. Smerovi{}e – Cerinski vir – Japeti}
. . . . . . . . . . . . . . 112
13. Slani Dol – Lovnik – Dragono{ – Japeti} . . . . . . . . . . . . 112
14. Ple{ivica – Poljanice – Sopoti – Japeti} . . . . . . . . . . . . . 113
15. O{trc – Kovin{~ica – Velika vrata – Japeti} . . . . . . . . . . . 113
16. Jastrebarsko – Sv. Jana (Ivan~i}i) – Japeti}
. . . . . . . . . . 114
17. Cestovni prilaz iz Jastrebarskoga . . . . . . . . . . . . . . . 115
PLE[IVICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
18. Samobor – Poljanice – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . 116
19. Jastrebarsko – Poljanice – Ple{ivica . . . . . . . . . . . . . . 117
20. Oki} – Vrh Ple{ivice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
21. Oki} – Popov Dol – Vrh Ple{ivice
. . . . . . . . . . . . . . . 118
22. Novo Selo Oki}ko – Popov Dol – Zub – Ple{ivica
. . . . . . . 118
OKI] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
23. Novo Selo Oki}ko – Pl. dom pod Oki}em . . . . . . . . . . . 119
24. Klake – Pl. dom pod Oki}em . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
25. Galgovo – Sv. Martin – Podgra|e - Pl. dom pod Oki}em
. . . 120
26. Galgovo – Sv. Martin – Klake – Pl. dom pod Oki}em
. . . . . 120
NOR[I]KA PLE[IVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
27. Slani Dol – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica . . . . . . . . . 120
28. Grdanjci – Vilinske jame – Nor{i}ka Ple{ivica. . . . . . . . . . 121
29. Grdanjci – Beder – Nor{i} Selo . . . . . . . . . . . . . . . . 122
30. Grdanjci – Vi{njevec – Nor{i} Selo
. . . . . . . . . . . . . . 122
31. Samobor – Nor{i} Selo (autobusom ili automobilom) –
Nor{i}ka Ple{ivica
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Samoborsko gorje
97
Oki} (Zdenko Kristijan)
98
HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke
zemljovid 6-7, str. 104, 105
Smje{taj. Samoborsko gorje je planinski sustav uz d. obalu rijeke Save
koji s Medvednicom toj rijeci tvori vrata na njezinu izlazu u {iroku posav-
sku ravnicu. Prije nego su bujice za vrijeme otapanja velikih ledenjaka pro-
bile ta vrata, ovo je gorje ~inilo s Medvednicom zajedni~ki masiv. Ime je do-
bilo po gradi}u Samoboru na svom podnòju. Samoborsko gorje je te{ko
odijeliti od @umbera~ke gore jer s njom ~ini dobro izraènu orografsku cje-
linu izme|u Save i njezinih pritoka Krke i Kupe. Ta je cjelina ome|ena ces-
tovnim krugom Samobor – Breìce – Novo Mesto – Metlika – Ozalj – Jastre-
barsko – Samobor. U geografskom smislu Samoborsko je gorje samo dio
@umbera~ke gore, njezin i. nastavak. U z. dijelu @umbera~ke gore je i najvi-
{i vrh ~itave skupine (Sv. Gera ili Trdinov vrh, 1178 m). Po svom poloàju
prijelazno je podru~je izme|u Alpa i Dinarida, zbog ~ega ima i raznolika
obiljèja. Alpskog su oblika strmi oblici i o{tre konture vrhova, a dinarsko-
ga kra{ke pojave kao {to su ponikve, {pilje i ponori.
Geologija. U izdizanju gorja djelovale su tektonske sile, o ~emu svjedo~e
termalna vrela uzdù rasjednih pukotina: [midhenovo na si. i Svetojansko
(oko 30°C) na j. podnòju. U gra|i planine obilno su zastupljeni vapnenci
trijasa i krede. Kredne su naslage osobito zanimljive zbog mno{tva okami-
na. Od ruda i minerala treba spomenuti tragove zlata na|ene uprskane u
kremen u dolini potoka Ludvi}a, ali nedovoljne za iskori{tavanje. Rudnim
je blagom mnogo bogatija Rudarska draga, u kojoj su se ve} davno kopali
bakar, sadra i olovni sjajnik.
Biljni svijet. Gorje je bogato vegetacijom, osobito livadama i {umama, ali
su one u sredi{njem dijelu jako stradale, neko} od talionica koje su se koris-
tile drvom, a nakon Prvoga svjetskog rata od banaka koje su dobile pravo
na sje~u. Posljedice pretjeranih sje~a su vrlo strme, slikovite, ali gospodar-
ski bezvrijedne travnate padine oko O{trca, Japeti}a i Nor{i} Sela. Flora se
odlikuje ne samo bogatstvom nego i mnogim rijetkim vrstama. Tercijarni
su relikti pasji zub, bijeli bun, boùr, blagajev likovac i boìkovina (llex
aquifolium), a svakako je najzanimljiviji alpski kukcòder na O{trcu. Enci-
janu na Japeti}u, naàlost, prijeti iskorjenjivanje od nesavjesnih izletnika.
Zbog za{tite rijetkog bilja, HPD »Japeti}« u Samoboru osnovao je 1959.
gorsku straù, a Hrvatski sabor je Samoborsko gorje zajedno sa @umbe-
ra~kom gorom proglasio 1999. godine Parkom prirode (Nar. novine 58/
1999).
Reljef. U spletu brojnih kosa i vrhova te{ko je odrediti osnovni smjer pru-
ànja ovoga gorja, jedino je uo~ljivo da razvodnica ima smjer i.-z., da je bliè
j. rubu i da su, prema tome, j. padine znatno strmije od s., {to se lijepo vidi s
ceste Zagreb – Karlovac. Podru~je s. od razvodnoga hrpta je ne samo pros-
tranije nego i izvanredno ra{~lanjeno duboko usje~enim poto~nim koriti-
ma. Na reljef su osobito utjecali potoci Lipove~ka i Rudarska Gradna koji
su svojim koritima podijelili gorje na tri izraène skupine: Ple{ivicu, O{trc i
Japeti}. Svaka od njih i u pl. smislu ~ini cjelinu, ~emu pridonose i cestovni
prilazi kroz te doline.
Planinarstvo u Samoborskom gorju ima veoma staru tradiciju. U njegovu
je okrilju bio cilj prvoga organiziranog izleta u povijesti hrv. planinarstva
(HPD-ov izlet na O{trc i Ple{ivicu 17. svibnja 1875.). HPD je ve} 1878. imao
u Samoboru i Jastrebarskom svoga povjerenika i dao prokr~iti put na gra-
dinu Oki}. Godine 1881. sagradio je na vrhu Ple{ivice drveno skloni{te i po-
red njega piramidu, 1905. na tom mjestu postavio èljeznu piramidu, a
Samoborsko gorje
99
1906. tiskao »Vodi~ na Plje{ivicu i na Sv. Geru« Vj. Novot-
nija. Nakon Prvoga rata uredio je 1922. pl. skloni{te u
Prekrìju kod seljaka Mrakuì}a. HPD-ov rad je nastavi-
la njegova vrlo agilna samoborska podrùnica »Japeti}«
(osn. 1923.), koja je 1925. podigla Mesi}evu ku}u na Ja-
peti}u (izgorjela je 1931.), a 1931. [oi}evu ku}u pod gra-
dinom Lipovcem. HPD »Japeti}« je 1963. podigao pl. ku-
}u u Velikom dolu, a HPD »Dr. Maks Plotnikov« 1978. pod
Oki}em. S j. strane gorja nakon Prvoga rata po~inje dje- Ivica Sudnik (Samobor,
lovati HPD »Jastrebarsko« (osn. 1914. kao podrùnica
1910.), dugogodi{nji
HPD-a). Ovo je dru{tvo 1955. sagradilo lijepu pl. ku}u na
predsjednik PD-a
»Japeti}« i osniva~
@itnici. Zagreba~kim planinarima osobito je omilio
planinarske zbirke u
O{trc, ~emu je pridonijela [kola narodnog zdravlja iz
Samoborskom muzeju
Zagreba koja je 1933. pod njegovim vrhom sagradila
|a~ki dom (danas pod upravom HPD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba). Zahvalju-
ju}i markacijama koje se redovito odràvaju i brojnim pl. ku}ama, mo-
gu}nosti za planinarenje u ovome su gorju znatno bolje nego u ostalim hr-
vatskim planinama. Osim toga, kroz Samoborsko gorje prolazi i nekoliko
pl. obilaznica.
Krùni pl. put »Kroz Samoborsko gorje« s 10 KT otvoren je 9. 11.
1958., a moè se zapo~eti od bilo koje KT. Obiljeèn je uobi~ajenom marka-
cijom i plo~ama na KT. Dnevnik (5. izdanje iz g. 1990.) moè se naru~iti kod
HPD-a »Japeti}«, p. p. 31, 10430 Samobor. KT su Samoborski muzej, pl.
dom pod Oki}em (2,15 h), vrh Ple{ivice, dom na O{trcu (3,15 h od doma pod
Oki}em), dom na V. dolu (20'), [oi}eva ku}a (50'), dom na Japeti}u (1,45 h),
Slani Dol (2 h) i Grgosova {pilja u Otru{evcu (1,45 h). Umjesto Grgosove
{pilje moè se posjetiti Nor{i} Selo. Put traje oko 15 sati i lako se moè pro}i
u okviru jednoga vikenda s no}enjem u nekom od pl. domova. U planu je
preinaka obilaznice, tako da ne}e biti odre|en put do KT, a bit }e i promje-
na u KT-u. Obilazniku koji posjeti najmanje 9 od ukupno 10 KT organiza-
tor daje spomen-zna~ku. Do kraja g. 2000. dobilo ju je 5540 planinara.
Jaskanski pl. put otvorio je HPD »Jastrebarsko« 26. 8. 1979. Osim Sa-
moborskoga gorja, zahva}a i dio @umberka. Obiljeèn je uobi~ajenom mar-
kacijom i slovom J. Ima 9 KT. Njihovim se posjetom dobiva spomen-zna~ka
JPP-a, koju je do sada dobilo oko tisu}u planinara. Dnevnik se naru~uje
kod HPD-a »Jastrebarsko«, p. p. 20, 10450 Jastrebarsko. KT su crkva sv.
Marije u Novom Selu Oki}kom, pl. dom pod Oki}em (45'), vrh Ple{ivice pre-
ko Popova Dola (1,50 h), dom na Japeti}u (3 h od Ple{ivice), sela Grabarak
(40'), Vi{o{evi}i (1,50 h), Pe}no (50') i Stani~i}i (20' od Pe}na), odakle treba
si}i kroz dolinu Slapnice u selo Medven Dragu (2,30 h) i dalje autobusom do
zadnje KT u Jastrebarskom. Put traje ukupno 12 h. Preporu~a se podijeliti
ga na dva dana, s no}enjem u domu @itnica na Japeti}u.
Trasa tradicionalnog pohoda »Tragom prvog izleta HPD-a«
100
HRVATSKE PLANINE
Pohod »Tragom prvog izleta HPD-a« organiziraju HPS i »Japeti}«
svakih 10 godina. Prvi je odràn 1965., a idu}i }e biti 2005. g. Na pohod se
pozivaju svi planinari i sva pl. dru{tva, tako da sudjeluje i po nekoliko tisu-
}a ljudi. Za taj se dan izdaje poseban dnevnik u koji obilaznik utiskuje ìgo-
ve na KT. Na kraju pohoda izdaje se spomen-zna~ka ili naljepnica koja je za
svaki pohod druga~ija. Trasa vodi smjerom: Rude – Pl. dom Veliki dol (50')
– Pl. dom na O{trcu (40') – Ple{ivica (1,50 h).
Seniorski pl. put. Godine 1998. ~lanovi HPD-a »Zagreb-Matica« trasirali
su put Gornje Rude – Bukovje – Poljanice – Ple{ivica – Gornji Pavlov~ani –
Ple{ivi~ki Breznik koji traje 4 h. Trasiran je tako da uz najmanje napora iz-
letniku omogu}i {to vi{e panoramskih uìtaka, da je putem dovoljno ugos-
titeljskih objekata te po~etak i kraj budu na a. p.
Pl. krìni put odràva Pl. bratov{tina sv. Bernarda iz Samobora svake je-
seni od g. 1987. Okuplja planinare vjernike, koji u dvodnevnom jesenskom
pohodu obi|u 14 kapela i crkava u Samoborskom gorju. Takav se krìni put
odràva i svake korizme, ali u drugim hrvatskim planinama.
Pohod na O{trc organizira HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba svake godine
prve nedjelje u listopadu u ~ast Dana èljezni~ara (5. listopada). Cilj je dom
na O{trcu, gdje izletnik dobiva prigodnu iskaznicu i zna~ku (za 2 takva po-
hoda bron~anu, za 4 srebrnu, za 7 zlatnu i za 10 posebno priznanje). Prilaz
je po vlastitu izboru.
Obavijesti. Sve obavijesti, podatke i savjete o pohodu u Samoborsko gorje
(tel. broj domara, vrijeme rada domova, stanje markacija, Dnevnik Kru-
`noga puta itd.) daju: Zdenko Kristijan i Vladimir Novak (v. tel. imenik na
kraju poglavlja). Pl. zemljovid »Samoborsko gorje 1: 25 000 (1995.) naru~u-
je se kod tvrtke Smand (v. tel. imenik). Zemljovid »@umbera~ko i Samobor-
sko gorje« 1 : 50 000, Markon, Zagreb, 1996. (v. tel. brojeve).
LITERATURA
SG, skr. Samoborsko gorje. Hirc, D.: SG. Lijepa na{a, II. Zagreb 1893. (str. 144);
Nor{i}, V.: Samobor-grad. Samobor 1912.; Poljak, J.: Nekoje pe}ine SG. HP 29, 1933., 305;
Fla{ar, W.: Markiranim pl. putevima i stazama kroz SG. HP 33, 1937., 378 i 34, 1938., 4 i 42;
Sudnik, I.: Razvitak pl. skijanja u Samoboru. HP 37, 1941., 60; Samobor. Izdanje odbora za 700
god. Samobora 1943. (312 str.); @uì}, M.: Po SG. NP 1, 1949., 135; Ore{kovi}, M.: Vodi~ kroz
SG. NP 4, 1952., 215; Sudnik, I.: Pl. vodi~ SG. HPD »Japeti}« 1953. (prospekt s geogr. skicom i
23 slike, 14 str.); @ulji}, S.: Samobor. Geogr. glasnik 14-15, 1953., 101; [ehi}, M: Krùni put po
SG. NP 18, 1968., 273; Herak, M.: Geologija SG. Acta geo. 1. JAZU, 1956.; Pa{er, Z.: Stari
gradovi i dvorci Samoborskog gorja. NP 12, 1950., 258; Be{irovi}, U.: Kroz SG. Staze 1, 1961.,
54; Klapka, B.: Nalazi{ta reliktnih biljaka. Priroda 55, 1968., 37; [afar, Z.: Staze i putevi SG.
Planinar. Zbornik u povodu 20 g. rada PD »@eljezni~ar«, Zagreb 1970.; 50 godina PD
»Japeti}«. Samobor 1973. (22 str.); Kristijan, Z.: Krùni pl. put. Kroz SG.
Samobor 1979.; Vrki}, J.: Izlet izme|u Alpa i Dinarida. NP 1982., 14; Novosel, F.:
Jaskanski pl. put. Jastrebarsko 1986.; [incek, M.: Prolje}e u SG. NP 1988., 133; Jagari}, V.: Iz
pl. pro{losti SG. HP 1994., 1511, 201 i 269; Kristijan, Z.: Pl. dom sv. Bernarda u SG. HP
1996., 263; Filips, : Seniorski put u SG. HP 90, 1998., 229.
Samobor
Glavna je polazna to~ka za izlete u Samoborsko gorje grad Samobor na
podnòju Samoborskoga gorja, 22 km od Zagreba. To je grad s 14000 sta-
novnika, lijepim starim zgradama i dvorcima, povijesnim spomenicima,
kupali{tima, prirodnim parkovima i razvijenim ugostiteljstvom. Sa svojom
bliòm i daljom okolicom jedno je od najstarijih i najposje}enijih zagre-
ba~kih izleti{ta. To ima zahvaliti dobrim prometnim vezama, lijepoj pla-
ninskoj prirodi u okolici i smje{taju na izlazu iz gorskih dolina. Prastaro je
to naselje, s ostacima iz kamenog doba. U Samoborskom muzeju ~uva se
povelja Bele IV. iz 1242. kojom je osnovana samostalna op}ina neovisna od
feudalaca. Od 1260., kada je zapo~ela gradnja samoborskoga zamka (sada
se naziva Stari grad), po~eli su sukobi Samoboraca s njegovim gospodarima
i borbe za neovisnost. U 13. st. poznat je po trgovini i obrtu, u 16. st. zapo~i-
Samoborsko gorje
101
nje razvoj rudarstva, po~etkom 19. st. {umska industrija, a 1839. tvornica
stakla. Danas ima razvijenu industriju (staklo, tekstil, grafi~ke boje, beton-
ski proizvodi, `buka, obrtni{tvo itd.). Premda malo mjesto, postalo je à-
ri{tem brojnih kulturnih djelatnosti, zahvaljuju}i posebnomu mentalitetu
svojih gra|ana. Sport ima ve} stoljetnu tradiciju, a planinarstvo je u Samo-
boru toliko ukorijenjeno da taj mali grad ima ~etiri pl. dru{tva. HPD »Jape-
ti}« osnovan je 1923. kao podrùnica HPD-a, a HPD »Dr. Maks Plotnikov«
1953. kao sekcija »Japeti}a« (osamostalila se 1955.); 1994. je osnovana Pl.
bratov{tina sv. Bernarda, a najnoviji je Pl. klub »Scout«. Zahvaljuju}i ne-
kada{njemu dugogodi{njem upravitelju Samoborskog muzeja i predsjedni-
ku »Japeti}a« Ivici Sudniku, u tome je Muzeju smje{tena gra|a za budu}i
Hrvatski pl. muzej s arhivom.
Prilazi Samoboru iz Zagreba
Autobusom iz Zagreba. Autobusne veze iz Zagreba i Jastrebarskog odr-
àva poduze}e »Samobor~ek-Autoturist« iz Samobora (vozni red 1-3, na
kraju poglavlja; tel. za inf. v. tel. brojeve). Linije iz Zagreba polaze s tram-
vajskih terminala ^rnomerec i Ljubljanica te s Autobusnoga kolodvora, a
sve zavr{avaju na Autobusnom kolodvoru u Samoboru, gdje treba presje-
dati na lokalne linije do Ruda, Lipovca, Klaka, Otru{evca itd. Linije za Jas-
trebarsko, Novo Selo Oki}ko i Galgovo polaze s tramvajskoga terminala
kod staroga Savskoga mosta na kraju Savske ceste. Cijena je karte prema
broju zona. Linije imaju poseban vozni red za radne dane, za subotu, nedje-
lju i blagdane (v. vozni red na kraju poglavlja).
Cestovni prilaz. Vlastitim vozilom moè se u Samobor autocestom Zag-
reb – Ljubljana do d. odvojka na 15. km, odakle kroz Sv. Nedjelju do Samo-
bora ima 7 km.
[etnje po Samoboru i bliòj okolici
£ 1. Samoborski muzej. Smje{ten je u poznatomu starom dvorcu ilir-
skog skladatelja Ferde Livadi}a, u parku pored hotela »Lavica«. Prilaz od
Autobusnoga kolodvora 5'. Sadrì vrijedne arheolo{ke nalaze, povijesne do-
kumente, arhivalije, zanimljivu zbirku fosila, umjetni~ka djela i razne pl.
izlo{ke. U muzeju je pohranjena i hrvatska pl. arhiva. Adresa muzeja: Liva-
di}eva 7, radno vrijeme 9-15 h, subotom i nedjeljom 9-13 (ponedjeljkom je
zatvoren).
£ 2. Anindol je lijepa park-
{uma na breùljku iznad gra-
da s kultiviranim ambijen-
tom oko kapelice sv. Ane. Do
kapelice se stiè iz sredi{ta
Samobora, od Tomislavova
trga, preko mosta na potoku
Gradni uzbrdo Ulicom sv.
Ane za 15' ili od Muzeja mar-
kiranom stazom. Kod kapeli-
ce je spomenik koji obiljeàva
mjesto gdje je 1. kolovoza
1937. odràn Osniva~ki kon-
gres
Komunisti~ke
partije
Samoborski muzej u Livadi}evu dvorcu
102
HRVATSKE PLANINE
Hrvatske. Od kapelice d. vo-
di poloìta staza do Staroga
grada (v. 3), a uzbrdo marki-
rana staza na brijeg Tepec i
dalje za Oki}.
£ 3. Stari grad se nalazi
na obronku brijega Tepca,
na visini od 250 m. Moè mu
se pri}i lijepom {etnjom od
Muzeja, stazom uz potok
Gradnu do gradske livade
Vugrin{~ak (park i sportska
igrali{ta). Od Vugrin{~aka
vodi zavojita staza o{tro uz-
brdo do Staroga grada. Do Stari grad iznad Samobora danas (Zdenko Kristijan)
Vugrin{~aka
se
moè
iz
gradskog sredi{ta Starogradskom ulicom do gostionice »Gabreku« (parki-
rali{te), odakle l. kod kbr. 29. Postoji i lijep prilaz stazom iz spomenutog
Anindola. Stari grad Samobor ubraja se me|u najve}e gradine u Hrvatskoj.
To je tipi~an srednjovjekovni zamak, sazidan na izdanku brijega i pristupa-
~an samo s jedne strane. Premda ~esto pregra|ivan, dobro se vidi njegova
stara jezgra, a i zidine su jo{ prili~no o~uvane. Najbolje je sa~uvana glavna
kula koja je imala nekoliko
katova. Zbog kasnijih dog-
ra|ivanja, u gradu se na
zanimljiv na~in ispreple}u
gotika, barok i renesansa.
Sazidao ga je ~e{ki kralj
Otokar 1260.–1264. U 15.
st. je posjed grofova Celj-
skih, poslije je vrlo ~esto
mijenjao gospodare. Me|u
Stari grad nekada (crtè Branka [enoe) njima su bili Frankopani,
Trà~ki, Tahi, Erdödy, Auerspergi, Kulmer, Kiepach i Malvina Montecuc-
coli, od koje je gradinu 1899. kupila samoborska op}ina. Gradina je djelo-
mi~no konzervirana i danas je privla~no izleti{te.
£ 4. [midhenovo kupali{te kod Sv. Helene sa svojim termalnim izvori-
ma, kupali{nim bazenima, ugostiteljskim kapacitetima i hotelom rekrea-
tivni je centar ne samo Samobora nego i Zagreba. Autobusna veza iz Samo-
bora za Breganu svakih 15-30' (pje{ice oko 30').
£ 5. Grgosova {pilja u Otru{evcu (oko 260 m). Iz sredi{ta Samobora
Stràni~kom ulicom, pa za markacijom preko vinorodnog hrpta Pu{ine i
kroz selo M. Jazbine 1,30 h. Autobusna linija Samobor – Otru{evec – Vr-
hov~ak (vozni red, 8). [pilja je bogata sigama, elektrificirana je i kroz nju vodi
ure|ena staza. Duga~ka je 30 m, a na kraju je duboka jama. Za posjet se treba
obratiti gostionici »[pilja« s druge strane ceste, jer je ulaz zaklju~an. Grupni se
posjet moè najaviti Josipu Grgosu (v. tel. brojeve), koji je otkrio {pilju vade}i
kamen za vapno. Njegova je gostionica poznata po dobrim jelima i ugodnoj nad-
stre{nici. Od {pilje vodi markacija u selo Slani Dol (1,45 h), odakle se moè dalje
u Samoborsko gorje ili autobusom natrag u Samobor (v. 13). Kod {pilje po~inje
krùna Pou~na staza Otru{evec, koja traje 1,15 h. Uredilo ju je Ekolo{ko
dru{tvo Samobor 1990., opskrbilo je putokazima i na putu postavilo 9 plo~a s
opisima (npr. [uma, Poljoprivreda, [pilja, Vapnenica).
Samoborsko gorje
103
O{trc
Skupina O{trca ~ini sredi{nji dio Samoborskoga gorja. Sli~no kao i sus-
jedna Ple{ivica, ima o{tar greben, ali se od nje razlikuje po tome {to su joj
vr{ne padine pokrivene travom pa omogu}uje {iroke vidike, te po smjeru s.-
j. koji je okomit na smjer Ple{ivice. Ime najvi{ega vrha odgovara njegovu
obliku. Strmim stranama i mjestimice stjenovitim grebenom daje dojam
znatno ve}e visine. Specifi~nost je O{trca i njegov najljep{i ukras – bogat-
stvo proljetne flore, me|u ostalim i neke rijetke biljke. Zakonom su za{ti}e-
ni: blagajev likovac (Daphne blagayana Freyer), boìkovina (llex aquifo-
lium), zimzeleni krestu{ac (Polygala chamaebuxus Bernh), naran~asti lji-
ljan (Lilium carniolicum), {irokolisna veprina (Ruscus hypoglossum L.), lo-
vorasti likovac (Daphne laureola) i dr.
Zbog svoje privla~nosti, O{trc je veoma popularan me|u planinarima, a
zahvaljuju}i dvjema cestama i autobusnim vezama koje vode njegovim pod-
nòjima, vrlo je pristupa~an. U ovom relativno malom masivu nalaze se i
tri pl. objekta: O{trc, Veliki dol i [oi}eva ku}a. Od velikoga broja mogu}ih
prilaza na prvo mjesto stavljamo najkra}i (ali i najstrmiji) od autobusne
postaje Rude–centar, malo blaì je uspon od izleti{ta Smerovi{}e, zanimljiv
je i put od [oi}eve ku}e preko gradine Lipovec. Dobri pje{aci rado idu iz Sa-
mobora preko Pala~nika, a za one koji prelaze s Ple{ivice na O{trc spomi-
njemo prilaz od lova~koga doma na Poljanicama. Sve nabrojene prilazne
to~ke mogu vlasnicima automobila posluìti za parkiranje, a ujedno su i a.
p. Prije polaska s Autobusnog kolodvora, valja u voznom redu izabrati vri-
jeme povratka.
£ 6. Samobor – Rude 7 km – O{trc 1,15 h. Od Autobusnoga kolodvora u
Samoboru polasci su od 5-22 h otprilike svakih 40-60' (vozni red, 18). Za
planinare su zanimljiva ova
stajali{ta: Rudarska Draga
(na izlazu iz Samobora; po-
lazna to~ka za Veliki dol
preko Pala~nika), Rude (Vu-
kovi}) na po~etku Ruda (za
pl. dom pod Oki}em i vrh V.
^rnec), Rude-centar (za Ve-
liki dol, O{trc, Oki} i Ple{ivi-
cu) i Gornje Rude (za O{trc i
Poljanice). Neki autobusi
produùju do Braslovja, oda-
kle se moè na O{trc krat-
kim strmim usponom. Linija
Jastrebarsko – Samobor vo-
zi preko Ruda tri puta na
dan.
Rude (1200 st.) su naselje u do-
lini potoka Rudarska Gradna iz-
me|u O{trca i Ple{ivice, na cesti
Samobor – Ple{ivica – Jastre-
barsko. U sredi{tu su {kola, ne-
koliko gostionica i trgovina te
rukometno igrali{te (Rude su
poznate po svojim rukometa{i-
ma). U 16. st. zvale su se Rovi
(tj. rovovi). Ve} 1530. tu je ko-
O{trc s juga pao bakar suvlasnik samobor-
106
HRVATSKE PLANINE
skoga grada Leonard Gruber, poznat iz [enoina
romana »Zlatarevo zlato«. G. 1697. osnovano je
rudarsko dru{tvo za eksploataciju bakra. G.
1825. kupio je rudnik Samoborac Franjo Reizer
i dobivao 400-500 centi bakra na godinu. U to je
vrijeme zapo{ljavao oko 250 rudara. Tu je bila
talionica, a u Samoboru bakrana za preradu.
Rudari su bili uglavnom njema~ki doseljenici
koji su se s vremenom pohrvatili. O njihovu
podrijetlu svjedo~e danas jo{ samo njema~ka
prezimena.
Iz sredi{ta Ruda, preko puta {kole kod kbr.
272, po~inju dvije markirane varijante uspo-
na: d. zaobilazna preko pl. doma Veliki dol i l.
izravno na O{trc. Ova prolazi uz crkvu i grob-
lje, te se iznad sela sve o{trije i u zavojima us-
pinje kroz livade i {umarke do doma. Jo{ je
kra}a tre}a varijanta iz Gornjih Ruda (1 km
dalje od stanice Rude-centar), odakle se dom vidi ve} s ceste. Taj se put o{tro pe-
nje kroz selo Braslovje ravno do doma za 1 h (na taj se put veè i prilaz od a. p.
Braslovje).
Pl. dom na O{trcu (691 m) nalazi se na hrptu planine sa s. strane najvi{ega vrha,
na uskom prijevoju gdje je kriànje putova. Sada{nji mu je naziv pl. dom »@eljezni-
~ar« O{trc. To je velika zidana jednokatnica nastala pro{irenjem |a~kog pl. doma {to
ga je sagradila [kola narodnog zdravlja iz Zagreba 1936. G. 1946. po~inje ga obnavlja-
ti Pl. sekcija FD-a »Lokomotiva« iz Zagreba i, nakon suglasnosti Ministarstva zdrav-
lja o prijenosu prava upravljanja, objekt dovr{ava 1948. Od 1950. do danas njime
upravlja HPD »@eljezni~ar« iz Zagreba koji ga je nekoliko puta preuredio. Raspolaè
vodovodom (motorna crpka), ima blagovaonicu, kuhinju, stan opskrbnika i sobe s 3, 4
i 5 kreveta, ukupno 28 leàja. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Prilaz domu mogu}
je traktorskim putem iz Braslovja koji je probijen radi dovoza opreme i odràvanja.
Pored doma pod kro{njama su klupe i stolovi za odmor izletnika i bron~ano poprsje
Janka Gredelja, a l. od ulaza u dom je spomen-plo~a u povodu 100. obljetnice prvoga
izleta HPD-a postavljena 17. svibnja 1975. Posebna je atrakcija pogled no}u na more
svjetala u Zagrebu.
Od doma do vrha O{trca (752 m) penje se strma staza 10'. Vrh je kamenit,
sastoji se od izlomljenih blokova koji su mjestimice ~udno oblikovani (tzv.
gljive). Zbog znatnih strmina potreban je oprez pri usponu, pogotovo na-
kon ki{e. Na j. padini je 15 m visoka stijena zvana Flinka koja penja~ima
sluì kao vjèbali{te. Na vrhu je drveni krì, metalni ìg i spomen-plo~a
HPD-a »Japeti}« iz 1953. g. u povodu 30. obljetnice osnivanja. S vrha je vrlo
dobar vidik na cijelo Samoborsko gorje, jer se O{trc nalazi u njegovu sre-
di{tu, ali je zbog istoga razloga njegov domet i ograni~en.
SATNICA OD DOMA NA O[TRCU
Vrh O{trca (752 m)
10'
Pl. ku}a na Velikom dolu
30'
[oi}eva ku}a
45'
Rude-centar
1h
Ple{ivica (779 m)
1,50 h
Japeti} (879 m)
2h
Pl. dom na O{trcu (Tomislav Zori~i})
Samoborsko gorje
107
£ 7. Smerovi{}e – Pl. dom
na Velikom dolu 45' –
O{trc 30' ili 40'. Od Autobus-
noga kolodvora u Samoboru
za Smerovi{}e (6,5 km) lini-
jom za Lipovec koja vozi svaki
dan (vozni red, 9).
Smerovi{}e (246 m) je selo u
dolinskom pro{irenju koje je od
davnine popularno izleti{te, a
poznato je i zbog pl. raskrìja
(O{trc, Veliki dol, Slani Dol, Pl.
dom sv. Bernarda, Cerinski vir).
Stanica autobusa nalazi se pred
gostionicom Dumi}, a tu je i ove-
}e parkirali{te. Selo ima {kolu i
trgovinu, a u okolini su mnogi
gra|ani podigli privatne ku}e za
odmor.
Od parkirali{ta u Smero-
vi{}u markacija vodi preko
mosta i uzbrdo uskom asfal-
tiranom cestom kroz {umu
do @uì}a (zaselak Greguri}
Brega) i dalje kolnim putem.
Pet min prije Velikog dola s U Samoborskom gorju (Imre Radi})
l. prilazi put iz Samobora preko Pala~nika (v. 9).
Pl. dom Veliki dol (530 m) sagra|en je na mjestu gdje je Ski klub »Zagreb« imao
svoju ku}u (otv. 1933.) koja je imala vànu ulogu u razvitku na{ega skijanja. U zale|u
ku}e, 3' u smjeru Ruda, nalazi se Veliki dol s prostranim livadama (zimi skijali{ta) po
kojima je dom dobio ime. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ku}a je spaljena, a 1947.
ovamo je Pl. sekcija FD-a »Lokomotiva« prenijela iz Zagreba jednu baraku koja je slu-
ìla kao skloni{te. Na temeljima je stare ku}e PD »Japeti}« iz Samobora sagradio no-
vi pl. dom (otv. 1963.). To je velika zidana jednokatnica s potkrovljem i balkonima, na
malom zaravanku okruènom {umom. Godine 1970. dom je elektrificiran, 1978. je
ure|en vodovod, a danas ima i centralno grijanje. Zbog nedostatka sredstava, dograd-
nja doma jo{ nije posve dovr{ena. Zgrada ima podrum, iznad njega su jedna ve}a i jed-
na manja blagovaonica te kuhinjski trakt, a u gornjem dijelu spava}e sobe s 27 leàja.
Otvoren je i opskrbljen subotom, nedjeljom i blagdanom. Od 1994. domom upravlja
samoborsko Gradsko poglavarstvo. U blizini doma je skloni{te »Blagajski likovac«
(sada iznajmljeno lovcima).
Put dalje vodi iza doma kroz {umu 3', zatim se do O{trca ra~vaju dvije vari-
jante. Desna kra}a (25') zove se Hofmanov put, a vodi d. obronkom Pti~jeg
SATNICA OD DOMA V. DOL
Rude
45'
Vrh ^rnec
50'
Pala~nik
1h
[oi}eva ku}a
50'
Smerovi{}e
40'
Dom na O{trcu
40'
Samobor
1,45 h
Vrh O{trca
50'
Skija{ke livade
3'
Pl. dom Veliki dol (Zdenko Kristijan)
108
HRVATSKE PLANINE
vrha (653 m), najprije 3’ ra-
vno, zatim l. uzbrdo stazom
prema domu (ravno se spu-
{ta na [oi}evu ku}u). Lijeva
je varijanta duà i zanimlji-
vija, a ide l. travnatim i valo-
vitim obroncima Pti~jeg vr-
ha. Za 8' sastaje se s putem
Rude (centar) – O{trc; dalje
ide {umom; 5' prije doma na
O{trcu sastaje se s Hofma-
novim putem, a 100 m prije
doma l. prilazi joj uspon iz
Ruda (preko Braslovja).
£ 8. [oi}eva ku}a – Gra-
dina Lipovec 30' – O{trc 1 O{trc kistom slikara (Anka Krizmani}, 1926.)
h. Do [oi}eve ku}e vodi dob-
ra cesta iz Samobora (10 km). Autobus na liniji Samobor – Lipovec (v. 7) vo-
zi uza samu ku}u (stajali{te je 200 m iznad ku}e, kod mosta i raspela). Tu je
polazi{te za Japeti} preko livada ili kroz Velika vrata.
[oi}eva ku}a (385 m) je najstariji pl. objekt u Samoborskom gorju. To je prizemnica
d. od ceste uz potok Kloko~evicu (ili Lipove~ku Gradnu), a ispod obronka na kojemu
str{i gradina Lipovec. Uredila ju je 1931. podrùnica HPD-a »Japeti}« na mjestu ne-
kada{nje stanice {umske èljeznice, a po tada{njemu zaslùnom predsjedniku nazva-
na je [oi}evom ku}om. Ispred ku}e dru{tvo je 1935. sazidalo zdenac, oko kojega su
pod kro{njom stolovi i klupe za izletnike. Blagovaonici u prizemlju daje intimnu at-
mosferu nizak strop s gredama. Dom je stalno otvoren i opskrbljen (osim ponedjelj-
ka), ali se u njemu ne moè preno}iti. Premda je smje{ten u dolini, sa sku~enim
vidikom, popularan je zbog lijepe gorske prirode u okolici, svoga poloàja u sredi{tu
gorja i na kriànju putova. Polazna je to~ka za niz uspona i izleta.
Tko èli na O{trc i Veliki dol, treba se od ku}e vratiti cestom 300 m prema
Samoboru i kod raspela skrenuti d. uzbrdo markiranom stazom. Zanimlji-
viji je, ali strmiji uspon preko gradine Lipovec, koji ovdje opisujemo.
Od parkirali{ta pred [oi}evom ku}om l. o{tro uzbrdo markiranom stazom
u desetak o{trih zavoja do ostataka srednjovjekovnog Lipovca 30'.
Gradina Lipovec (582 m). Iznad doma na vrhu ~unjasta brijega, vezanog uz masiv
O{trca, str{e ostaci zamka koji se ne vide odozdo od doma, jer su okruèni bujnim ras-
linjem. Povijest Lipovca usko je vezana uz Oki}. Sazidao ga je 1251. Ivan Oki}ki. G.
1283. postaje mu vlasnik Radoslav Baboni}, 1314. Stjepan Baboni}, 1349. Nikola Se~,
1495. Ivan Korvin, a od 1589. do njegove propasti vlasnici su mu Erdödy. Oko 1618.
spominje se, istodobno kad i Oki}, kao ru{evina. Unutar gradskih zidina pod kro{nja-
ma stabala je mali zaravanak prikladan za odmor.
SATNICA OD [OI]EVE KU]E
Gradina Lipovec
30'
Dom na O{trcu
1,30 h
Dom u Velikom dolu
1h
Smerovi{}e (3,5 km)
45'
Samobor
10 km
Japeti}
1,30 h
Dom na Japeti}u
1,45 h
Nor{i} Selo
3h
[oi}eva ku}a (Zdenko Kristijan)
Samoborsko gorje
109
dini sela, u ku}i br. 55 (Stjepan Burek; pl. znak na ku}i), nalazi se klju~ od
skloni{ta i pl. ìg. Odavde markiranim putem dalje do raskrìja kod gostio-
nice i tu l. poljskom cestom mimo napu{tenog ugljenokopa lakim usponom
kroz vinograde i {umu 40’ do skloni{ta. Uspon iz Subotice mogu} je samo
pje{ice.
Pl. skloni{te »Rudi Juri}« (295 m) nalazi se na visinskoj to~ki Pesek, najisto~ni-
jem obronku Kalnika ({umsko podru~je Vincekova humka na Dugom brdu). Nazva-
no je po zaslùnom preminulom ~lanu HPD-a »Bilo«, a nalazi se oko 800 m j. od biv{e
pl. ku}e Pesek iz 1975., koju su planinari morali napustiti 1979. po nare|enju JNA.
Skloni{te je osposobio HPD »Bilo« iz
Koprivnice adaptacijom barake koju je
dobio na upotrebu od [umarije u Kop-
rivnici (otvorena je 1. 5. 1979., obnov-
ljena 1994.–95.). Veli~ine je 15x5 m.
Glavna prostorija ima 10x5 m i sluì
kao blagovaonica (klupe i stolovi za 50
osoba). Kuhinja je 3x5 m, a opremljena
je najnùnijim priborom. Uz ku}u je
malo predvorje ogra|eno drvenom og-
radom, spremi{te i dva zahoda. Svjet-
lo je petrolejsko. Ozna~enom stazom
20’ prema istoku stiè se do nepre-
Pl. skloni{te »Rudi Juri}« na Pesku su{nog izvora.
Skloni{te je po~etna to~ka Koprivni~koga pl. puta (KT 1) koji povezuje Kal-
nik s Bilogorom (v. Bilogora). Idu}a KT (izletni~ki objekt »^rna gora«),
udaljena 2 h, jo{ pripada Kalniku, dok je KT 3 (Podravkin »[tagalj«) ve} u
Bilogori.
£ 12. Rasinja – Pl. skl. »Rudi Juri}« na Pesku 1,30 h. Od `. p. Rasinja
na pruzi Koprivnica – Varàdin markiranim putem l. do asfaltirane ceste i
dalje d. do raskrìja s Podravskom magistralom, zatim u j. smjeru do po~et-
ka sela Subotice. Lijevo pokraj dvorca obitelji Inkay i pokraj ribnjaka (d. je
ugostiteljski objekt »Dvije ribe«) markiranom stazom do ceste prema grob-
lju. Poljskim putem d. prema vinogradima i kroz njih do {ume. [umskom
cestom l. za markacijom do pl. skloni{ta.
LITERATURA
(K. – skr. Kalnik). Kukuljevi}, S. I.: Grad Veliki K. Almanah Leptir, Zagreb 1859.;
Vukotinovi}, Lj.: Jutro na K. Neven 1, 572, 1852.; Schlosser, J.: Kalni~ka g. sa svoje prir.
znamenitosti. Rad JAZU 11, 146, 1870.; Schlosser, J.: Das Kalniker-Gebirge. Oesterr. botan.
Zschr.
24, 224, 275 i 315, 1874.; ^eh, D.: Rudna vrela Apatova~ka. Rad JAZU 55, 220, 1881.;
Urbani, M.: Prirodopisni izlet u kalni~ko gorje.
Izvje{}e o gospodarskom i {umarskom u~ili{tu i ratarnici u Krièvcima 1899/1900. (str.
29) i 1900/1901. (str. 41); Gundrum, F.: Na K.
HP 3, 49 i 67, 1900.; Pavuni}, S.: Sa piramide kalni~ke. Hrvatska, br. 7, 1902.; Hirc, D.:
Okolo kalni~ke gore. Prosvjeta 11, 222, 250 i 284, 1903.; Hirc, D.: Put na Ljubelj. HP 5, 65,
1902.; Ku~era, O.: ~lanovi HPD-a na K. HP 7, 57, 1904.; Hirc, D.: Prirodni zemljopis Hrvatske,
I, str. 235-248. Zagreb 1905.; Gundrum, F.: Iz krièva~kog kraja. HP 8, 49, 1905.; Koch, F.:
Serpentinsko kamenje zagr. i kalni~ke g. Nastavni vj. 13, 217, 1905.; Poljak, J.: Iz geologije
kalni~ke gore. Vijesti geol. povj. za Hrv. i Slav. III-IV, 93, 1912., 13; Horvat, J.: Na
Kalnik-gradu. Hrv. obitelj 1, 66, 1912.; Ki{pati}, M.: Kristalini~ko kamenje K. Rad JAZU 200,
161, 1913.; Hirc, D.: Prilozi fauni i flori kalni~ke gore. Gl. Hrv. prir. dr. 23, 46, 1911.; Kalni~ko
vinogorje. Jugosl. vinogradar i vo}ar 6, br. 11, 2, 1924.; Bu~ar, F.: Ljubelj. HP 21, 81, 1925.;
Pevalek, V.: Kalni~ka gora i Bilo gore. Dom i [kola 3, 73, 1933/4.; Zidari}, J.: K. i kalni~ki kraj.
Hrv. straà 2, br. 46, 5, 1930.; Sene~i}, G.: Po kalni~kim goricama. Kulisa 4, 26, 1930.; Praètina
P.: Na K. Omladina 11, 200, 1931.; Milkovi}, Z.: Na orlovu gnijezdu. Obitelj 3, 451, 1931.;
Lovrak, M.: Na vrh kalni~ke gore. Savremena {kola 5, 121, 1931.; Jedli~ka, M.: Izlet na K.
Lova~ko-ribar. vj. 41, 162, 1932.; Oblak, J. C.: K. Pl. vestnik 38, 329, 1936.; Dom na K.
Pl. vestnik 36, 329 i 331, 1936.; mtr.: Brdo K. je lijepo pl. izleti{te. Svijet 12, br. 13, 4, 1937.;
Bahlin, I.: Kroz domaju na{ih »{ljivara«. HP 36, 193, 1940.; Bosnar, B.: K. HP 37, 75, 1941.;
Poljak, J.: Prilog pozn. kalni~ke g. Vj. dr`. geol. muzeja, sv. 1. Zagreb 1942.; Neumann, Z.:
Sume u kalni~ko-krièva~kom kraju.
Gospodarstvo 3, 44, 1943.; Gudi}, I.: K. NP 3, 371, 1950.; Brunovi}, M.: K. u borbi.
Zagreb 1953.; Ben~i}, B.: Na{ izlet na K. NP 9, 139, 1957.; Jaga~i}, T.: S partizanskim
komandantom na K. NP 11, 197, 1959.; Zajc, D.: Povijesno-turist. vodi~ kroz krièva~ku okolinu.
PD
»Kalnik« 1960.; Husinec, @.: Velika vatra na K. NP 16, 114, 1964.; Sto{i}, I.: ^udesna
priroda Malog K. HP 85, 1993., 121; Kova~evi}
Vili~i}, M.: Flora i vegetacija glavnog Kalni~kog bila s posebnim osvrtom na vegetaciju
stijena (diplomski rad, Zagreb 1974.); ~i}, I.:
[umsko uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na K. Glas. {um. pokuse 25,1989., 161;
Sto{i}, I.: ^udesna priroda Malog K. NP 85, 1993., 5-6, 121; Rau{, , ~i}, T.: Prirodne osobine
specijalnog botani~kog rezervata Mali K. Simpozij Pevalek, Zagreb 1994.,101.
162
HRVATSKE PLANINE
Ivan{~ica
zemljovid 11, str. 164
Prirodne i dru{tvene zna~ajke
Poloàj. Ivan{~ica je najvi{a i najmarkantnija gora Hrvatskoga zagorja.
Gledana s j. strane, ~ini organsku cjelinu sa Zagorjem: valovi zagorskih
breùljaka i gorica blago se diù do planine i tu se zaustavljaju kao valovi
na obali mora. Ta povezanost sa Zagorjem daje j. padini veoma pitom i mi-
ran karakter. Bez Ivan{~ice Zagorje bi bilo jednoli~no i li{eno planinskog
~ara i ljepote. Izrazito planinsko obiljèje daje joj njezina s. padina, strma i
manje razgranata. Na tu se stranu gora spu{ta u {iroku zelenu dolinu Bed-
nje. Dolina je okruèna {umama iz kojih se planina diè poput visokog zida
{to pejzaù daje izvanrednu slikovitost.
Ime planine. U srednjemu se vijeku Ivan{~ica zvala O~ura (danas se tako
zove samo njezin najzapadniji ogranak), a svoje je sada{nje ime dobila, kao i
mjesto Ivanec, po katoli~kom redu ivanovcima koji su na s. podnòju imali
svoje posjede i utvr|ene samostane (Bela, Ivanec). Po~etkom 20. st. po~elo
se u imenu gore gubiti slovo { i prevladavati ime Ivan~ica, ali je ispravniji
stari narodni oblik Ivan{~ica (usporedi Budin{~ina, Juran{~ina).
Reljef. Ivan{~ica se nalazi u sredi{tu Zagorja i me|u zagorskim planinama
nosi prvenstvo po visini. Glavno joj bilo dominira nad ograncima i pravi je
tip ulan~ane planine. Razvodnicom je izme|u Save i Drave i prirodnom
granicom izme|u dviju zagorskih kotlina. Od njezina hrpta silaze kao od
okosnice brojne sporedne gorske grane, a me|u njima su duboko usje~ene
gorske doline. Pruà se u smjeru i.-z. u duìnu od 27 km. U naj{irem dijelu,
izme|u Belca i Ivanca, {iroka je 9 km. Njezin je najvi{i vrh potisnut na za-
pad, a u i. smjeru, udaljavaju}i se od Alpa, trup joj se postupno spu{ta i sve
vi{e razgranjuje. Od vrha prema z. glavno se bilo razdvaja u dvije uspored-
ne kose: sjevernu s vrhovima Ko{enica (715 m) i Kozjan ili O~ura (725 m),
te jùnu s vrhovima Pokojec (581 m) i Veterni~ka gora (460 m). Me|u nji-
ma je golubove~ka udolina, neko} poznata po ugljenokopima. U i. je dijelu
Ivan{~ica nià i razdvojena dolinama @eljeznice i Lojnice na nekoliko sku-
pina, me|u kojima se isti~u Ham (678 m), ^evo (564 m) i Lubenjak (591 m).
Cijela je gora ome|ena cestovnim krugom Novi Marof – Ma|arevo – Budin-
{~ina – Selnica – Belec – Zlatar – Ma~e – Golubovec – Lepoglava – Ivanec –
Novi Marof. Za razliku od drugih zagorskih planina, od toga cestovnoga
kruga samo jedan odvojak ulazi visoko u planinu, a samo u isto~nom, ni-
èm dijelu prelazi preko hrpta popre~na cesta (kod Podruta), koja na taj
Ivan{~ica sa s. strane (Cvjetko [o{tari})
Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja
163
Planinarski
put
Greben-
grad–^evo. PD »Grebengrad«
je 1976. prokr~io stazu od Gre-
bengrada na vrh ^evo u obliku
male obilaznice s 10 KT koja traje
oko 4 h hoda, ~ime je planinarima
omogu}en posjet tome zanimlji-
vom vrhu (»zagorski Klek«). S
druge strane ^eva markacija se
spu{ta na s. stranu u selo Podev-
~evo u dolini Bednje. Udaljenosti
izme|u pojedinih KT: Greben-
grada 15’, vrh Lubenjaka 20’,
napu{teno imanje Cecelja 20’, iz-
vor 20’, Prag 15’, Kameni stra-
àr 25’, Balkon 25’, vrh ^eva 15’,
Ru{evine Grebengrada Malo ^evo 15’, selo Podev~evo
20’. Iz Podev~eva se moè za 45’
dò. p. Kru{ljevec (11 km od Varàdina) pje{a~kom stazom ili cestom (v. 13).
Od pl. ku}e pod Grebengradom put strmo silazi u z. smjeru prema selu
Gornje Podrute. Za orijentaciju dobro moè posluìti velik i izdaleka vidljiv
kamenolom iza sela. Na dnu doline markacija prelazi kolnik i potok Lojni-
cu, mimo mlina [taba stiè u s. dio sela Kamena Gorica, penje se, prolazi
preko brojnih kriànja, kroz dolinu Runjevicu stiè u {umu na vrhu, 419 m,
i preko njega blago silazi u zaselak Gornje Podrute na cesti Podrute – Bela
(cesta upravo ovdje prelazi preko hrpta Ivan{~ice, a nekoliko min d. je seos-
ka prodavaonica mje{ovite robe). Markacija se preko ceste nastavlja me|u
ku}ama prema spomenutom kamenolomu, ali tik prije njega, iza izvora og-
ra|enog za vodovod, ostavlja bolji put i uspinje se d. strmo kroz {umu i zatim
blago skre}e l. na prijevoj s. od visinske to~ke 595 m (Podrutski Gubec),
odakle je blag silaz do pl. doma Pokojec. Podrutski Gubec se sastoji od dvije
nadaleko vidljive stijene (V. i M. Gubec) koje su postale popularne me|u
sportskim penja~ima jer je u njima ure|eno desetak smjerova. Kod stijena
ulazimo u dio Ivan{~ice koji je, sli~no kao i Lubenjak, pomalo izdvojena sku-
pina, s najvi{im vrhom Hamom, pa o njoj valja kazati nekoliko rije~i.
U toj skupini, kojih 7 km i. od najvi{ega vrha, str{i iz planinskog hrpta sto-
àst i markantan vrh Ham (679 m). Tjeme mu je pokriveno {umom pa ne-
ma vidika, ali lijepe cvjetne livade na njegovim j. i z. padinama pruàju oso-
bit ugo|aj tihe romantike koja o~arava prolaznika. Neko} je na tim livada-
ma bilo seoskih ku}a, ali su sedamdesetih godina zbog stalne emigracije za-
gorskih stanovnika nestale i posljednje od njih. Hamova je skupina plani-
narima prije bila samo prolazna to~ka na uzdùnom putu po planini. Godi-
ne 1977. sagradio je PD »Milengrad« iz Budin{~ine pl. ku}u na ji. podnòju
iznad zaselka Pokojca i otada je ovo podru~je veoma posje}eno. Zahvaljuju-
}i izgradnji {umske ceste dolinom potoka Belski dol i odvojka s ceste Podru-
te – Bela do pl. doma, danas se moè u neposrednu blizinu Hama sti}i i au-
tomobilom. Glavne su polazne to~ke pl. domu Budin{~ina (v. 8) i Podrute
(v. 7).
Pl. dom Pokojec ili Luj~ekova hià (434 m) nalazi se na malom travnatom prije-
voju zvanom Feren~evi kr~i, izme|u Hama (679 m) i Podrutskog Gupca (595 m). Sa-
gradio ga je PD »Milengrad« iz Budin{~ine (izgradnja je zapo~ela 1974., otvoren je 1.
10. 1977.). Po dugogodi{njem predsjedniku dru{tva Ljudevitu Hercegu (1903.), zas-
lùnom za izgradnju, ku}a se naziva Luj~ekovom hiòm. Zgrada je zidana jednokat-
nica s podrumom. U prizemlju su dobro opremljena kuhinja, prostorija za dnevni
boravak i sanitarni ~vor, na katu tri spavaonice s 10 kreveta, a u potkrovlju lijepo
ure|en prostor gdje na skupnom leàju moè preno}iti dvadesetak planinara. Dom je
elektrificiran, ima vodovod iz oblìnjeg izvora, a i ispod doma je izvor pitke vode. Oko
doma je prostor za rekreaciju i sportove (mali nogomet, odbojka, ko{arka, vise}a kug-
168
HRVATSKE PLANINE
poloàj Trako{}ana, ti{ina gorskoga kraja i prekrasna priroda u okolini pruàju neo-
bi~an sklad i romanti~an ugo|aj. Trako{}an je postojao kao utvr|en grad ve} 1334.
Prvi su mu poznati vlasnici grofovi Celjski, nakon njih Jan Vitovec, Ivani{ Korvin,
obitelj Gyulay, a od 1572. Dra{kovi}i. Tijekom stolje}a burg je nekoliko puta bio preg-
ra|ivan. Kad je ve} bio prili~no ru{evan, obnavlja ga 1853.–1862. u duhu pseudogoti-
ke Juraj Dra{kovi}, a u podnòju gradi branu i tako stvara Trako{}ansko jezero. U
posjedu Dra{kovi}a bio je sve do Drugoga svjetskog rata i u narodu jo{ kolaju pri~e o
rasko{nu ìvotu njegovih vlasnika. Danas je dvorac preure|en u muzej s oko 25 iz-
lòbenih prostorija, u kojima se ~uva neogoti~ki namje{taj, starinsko orùje i galerija
portreta od kraja 15. do kraja 19. st. Ure|eni su i autenti~ni ambijenti iz druge polovi-
ne 19. st.: vite{ka dvorana, knjìnica, lova~ka dvorana, muzi~ki salon, spavaonica,
blagovaonica s malim salonom i slikarski atelje Julijane Erdödy-Dra{kovi}. Posjeti
radnim danom 8-15 h, subotom i nedjeljom 8-16 h (ulaznica 20 kn, djeca i u~enici 10
kn). Za planinare je Trako{}an osobito privla~an jer je svojim smje{tajem izme|u
Ravne gore i Maclja, zajedno sa susjednim hotelom, polazna to~ka za uspone na obje
planine.
Markirani put iz Trako{}ana po~inje kod drvenih kamp-ku}ica iza hotela
»Trako{}an«, odakle se penje {umskim hrptom i padinama brda Domodilo-
vac (360 m) do njiva i vo}njaka zaseoka Vrbani}i (50’). Iza Vrbani}a penje
se u zaselak Kotar{}ak (10-15’), usred kojeg se ra~va: d. za pl. dom HPD-a
»Ravna gora« (1 h strmog uspona), a l. blaì za »Pusti duh« (45’-1 h). Ozna-
ka je na spremi{tu za kukuruz. Put prolazi mimo kapelice i penje se povrh
vinograda i klijeti prema zaseoku Paski (Begova ku}a). Tu skre}e l. 2-3’ do
izvora (u stijeni s druge strane). Dalje siparastom padinom i kroz grmlje
blagim usponom u {umu i zatim {irokim uhodanim putem. Nakon 30-40’
stiè na {umsku cestu, i njom l. za 1’ do doma.
Pl. dom »Pusti duh« (672 m) sagra|en je u {umarsko-lova~kom stilu kao prizemni-
ca s drvenim potkrovljem. Podigli su ga 1950. varàdinski planinari na ru{evinama
stare ku}e zvane »Pusti duh«, a kada su 1964. sagradili novi dom, stari su predali PD-
u »Trako{}an« iz Lepoglave i otada njim upravljaju lepoglavski planinari. Nakon ob-
nove 1987.–88., dobiva dana{nji izgled. U dvori{tu je loì{te za ro{tilj i kotlovinu, a od
sportskih sadràja tu su vise-
}a kuglana i tereni za basket,
nogomet, odbojku i pikado. U
prizemlju su blagovaonica s
kaminom, kuhinja, dvije jed-
nokrevetne sobe, ugostiteljska
soba sa {ankom (TV, radio i
mjesta za sjedenje) i WC. U
potkrovlju su po dvije 4-
krevetne i 6-krevetne sobe
(20+2 kreveta). Opskrbljen je
strujom, vodom i pi}ima, a hra-
na se priprema uz prethodnu
najavu. Otvoren je subotom,
nedjeljom i blagdanom od 1.3.
do 1.11., a u zimskom razdob-
lju uz prethodnu najavu. Ces-
tovnim je prilazom iz Lepogla- Pl. ku}a »Pusti duh« (Damir Kuìr)
ve preko starog doma 16 km.
£ 4. Trako{}an – Meljan 3,5 km – »Pusti duh« 1,10 h. Tko ima svoje
vozilo moè uspon znatno skratiti tako da krene najprije 1 km cestom pre-
ma Varàdinu te ovdje skrene l. asfaltiranim odvojkom 2,5 km u selo Me-
ljan, gdje se moè parkirati. S raskrìja u Meljanu, s velikim krièm (tzv.
Kriì{}e), l. za markacijom uz potok i umjetne slapove do vikend-ku}a, za-
tim l. na put i nakon nekoliko min. u zaselak Kotar{}ak. Dalje v. 3.
£ 5. Pl. dom »Pusti duh« – Velike pe~ine 45’. Od pl. doma »Pusti duh«
moè se si}i u Trako{}an malo duìm, ali zanimljivim putem preko Velikih
pe~ina. On vodi u sz. smjeru najprije blaìm, a zatim jo{ nekoliko minuta
Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja
183
u Podgoru (KT 5). Slijedi uspon na vrh Brezovice (KT 6), odakle silazi preko
Tri kralja (KT 7) do nalazi{ta pra~ovjeka u Hu{njakovu (KT 8). Dnevnik s
opisom puta moè se naru~iti pouze}em (uz otkupninu) od PD-a »Strahinj-
{~ica« u Krapini, koje nakon obilaska puta dodjeljuje zna~ku.
Prilazi
Najkra}i je i orijentacijski najlak{i prilaz iz Krapine preko Strahinja, prem-
da ni ostali ne ~ine te{ko}a. Do samoga pl. doma moè se sti}i i automobi-
lom preko @utnice. Budu}i da je zapravo rije~ o poludnevnom izletu, dan se
moè iskoristiti za put uzdù hrpta gore trasom Kajbum{~akova puta ili
tim putem nastaviti sa Strahinj{~ice na Brezovicu (3 h).
£ 1. Krapina – Krapinsko Strahinje – Rudnik – Pl. dom 1,45 h. Naj-
vànije polazi{te za uspon je Krapina ispod j. padine gore. U novije doba
najbolje je do}i u Krapinu èljeznicom jer je sve manje autobusnih linija.
Krapina (158 m) je slikovit zagorski gradi} koji je sjedi{te Krapinsko-zagorske ùpa-
nije. Smje{ten je u dolini Krapinice i okruèn {umovitim obroncima Kostelskoga gor-
ja i Strahinj{~ice. Poznat je i kao staro povijesno mjesto (pisani dokument iz g. 1193.),
s bogatom kulturnom tradicijom, te kao privla~no izleti{te koje u mnogome podsje}a
na Samobor. Ima dobre prometne veze. Nalazi se nà. pruzi Zagreb – –
Hromec – dràvna granica (56 km od Zagreba i na Zagorskoj magistrali (autocesta Zag-
reb – Macelj). Autobusni kolodvor je nasuprot `. postaje. Krapina je sjedi{te HPD-a
»Strahinj{~ica« (osn. 1899. kao podrùnica HPD-a). U gradu i okolini ima mnogo
ugodnih ugostiteljskih objekata i izleti{ta. Prije uspona na goru vrijedi obi}i ove zna-
menitosti: Muzej evolucije u Hu{njakovu gdje je geolog Dragutin Gorjanovi} Kram-
berger 1899. na{ao ostatke krapinskog pra~ovjeka i paleolitske rukotvorine, Stari
grad, Zavi~ajni muzej, rodnu ku}u dr. Ljudevita Gaja (Muzej hrv. narodnog preporo-
da), Galeriju grada Krapine, Sakralnu zbirku franjeva~kog samostana sv. Katarine iz
17. st. i zavjetnu crkvu Bl. Djevice Jeruzalemske na uzvisini Tr{ki Vrh (oko 1,2 km
cestom od sredi{ta).
Od `. p. Ulicom A. Star~evi}a preko mosta na Krapinici i odmah l. uz Krapi-
nicu [etali{tem hrv. narodnog preporoda do Trga Ljudevita Gaja u grad-
skom sredi{tu, zatim Magistratskom ulicom (iza ku}e br. 35 l. se odvaja
Krambergerova ul. kojom je 5’ do
paleolitskog nalazi{ta Hu{njakovo).
Dalje ravno Ulicom M. Gupca ispod
podvònjaka Zagorske magistrale
(20’ od `. p. Krapina). Ovamo se mo-
è brè sti}i ako se iz Krapine pro-
duì vlakom dò. p. Doli}i (2 km od
Krapine). Oko 300 m od postaje, u
malom boriku postrani od ceste, na-
lazi se Lova~ki dom u kojem je KT 1
Kajbum{~akova puta. Iza Lova~kog
doma ve} po~inje Krapinsko Strahi-
nje. Cestom kroz naselje 1 km do
kriànja (l. krak je za Podgoru),
odakle ravno blagim usponom uz
tvornicu TEP do novoga kriànja.
Tu l. asfaltiranom cestom {irine 3
m za Radobojsko Strahinje do tra-
fostanice kod starog rudnika (30’),
gdje se moè parkirati vozilo. Dalje
preko mosta o{tro uzbrdo kraj ras-
Su{ec, najvi{i vrh Strahinj{~ice pela i obiteljske ku}e do d. zavoja
186
HRVATSKE PLANINE
rade u {umu. Iza {ume stiè se do prvog kriànja gdje treba l. do idu}eg ras-
krìja s raspelom. Oko 50 m dalje je markirana makadamska cesta koja vo-
di kroz polja, livade i {umarke do skloni{ta. Skloni{te se nalazi u {umi na
breùljku Grabrovici (220 m).
Pl. skloni{te »Vagon« (220 m) zapravo je teretni èljezni~ki vagon koji je tu na ot-
kupljenoj parceli postavio HPD »Dugi vrh« 1981. i preuredio ga u pl. skloni{te. Tu se
za nevremena moè skloniti 25 ljudi. Raspolaè svime potrebnim za jednodnevni bo-
ravak, a ima i dva leàja. Ljeti su oko objekta klupe, stolovi, ro{tilj, suncobrani i sve
{to je potrebno za ugodan boravak ve}eg broja posjetitelja. »Vagon« je otvoren ljeti vi-
kendom, a u ostale dane po dogovoru. Tako|er je i opskrba po dogovoru. Objektom
upravlja HPD »Dugi vrh« iz Varàdina.
Oko 100 m od ku}e pruà se vidik na tipi~an zagorski pejzà s vinogradima
i vo}njacima, a u daljini se vide Ivan{~ica i Ravna gora. Oko 20’ {etnje je do
lijepog dvorca [aulovca iz 17. st. (danas ugostiteljski objekt).
Okolica Hra{}ine
Usred Hrvatskoga zagorja, izme|u Budin{~ine i Hra{}ine, diè se neveliko
brda{ce [ijan (351 m) s kojega bi se, zbog osamljena poloàja, pruào pri-
li~no dalekoseàn vidik da nema {ume. Tome su dosko~ili najprije ~lanovi
PD-a »Hra{}ina« 1954. g. drvenom piramidom na vrhu, a kad je ta dotraja-
la, na istome su mjestu lovci iz Hra{}ine 1980. podigli 15 m visoku èljeznu
piramidu s pedesetak stuba.
£ 1. @. p. Hra{}ina – Trgovi{}e – [ijan 1 h. Polazna
to~ka jè. p. na pruzi Zagreb – Varàdin (69 km od Zag-
reba, 35 km od Varàdina). Vlak vozi 8 puta na dan (br-
zi se vlakovi ovdje ne zaustavljaju), tako da se usput, s
prekidom vònje od 2-3 sata, moè poduzeti zanimljiv i
lak izlet. Od `. p. treba preko pruge 3 km i. smjerom as-
faltiranom cestom u nekoliko zavoja do crkve u Trgo-
vi{}u (ovdje }e parkirati izletnici koji stiù automobi-
lom). Odmah iza crkve, a prije vatrogasnog doma, treba
skrenuti l. uzbrdo asfaltiranom cesticom me|u seos-
kim ku}ama. Asfalt uskoro prestaje, a put se nastavlja
istim smjerom do osamljene ku}e na vrhu brijega.
Lijevo do ku}e i od nje l. u blagom silazu 3-4’ do pirami-
de. S nje se pruà vidik od Medvednice na jednoj do
Ivan{~ice i Strahinj{~ice na drugoj strani.
LITERATURA
Piramida na [ijanu (351 m)
Pipini}, B.: Piramida nad Hra{}inom. NP 1954., 8-9, 309.
Okolica ^akovca
Planinarstvo u Me|imurju. Planinarstvo sjeverno od Hrvatskoga za-
gorja vezano je uz HPD »@elezna Gora« u ^akovcu (osn. 1924. kao pod-
rùnica HPD-a). Godine 1987. dru{tvo je markiralo Me|imurski pl. put
(MPP) sa 6 KT od ^akovca do [trigove, koji obuhva}a najvi{e to~ke Me|i-
murja. Najvi{a je me|u njima Mohokos (344 m), otprilike na polovini toga
puta. Iako nije rije~ o gori, uvr{tavamo ga u ovaj vodi~ kao popularnu to~ku
~akove~kih planinara. Glavne su osobine kraja pitomost pejzaà i laka pro-
hodnost, tako da se put prolazi kao u {etnji, bez ve}ih napora.
£ 1. ^akovec – Lopatinec – Mohokos 3,30 h. Ishodi{na je to~ka Stari
grad u ^akovcu (KT 1), nekada vlasni{tvo Zrinskih, danas zavi~ajni muzej.
Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja
197
Odavle za markacijom 40’
do grobne kapelice Zrinskih,
Sv. Jelena, u [enkovcu (KT
2; zidne slike iz 15. st.). Sli-
jedi 20’ uspona do dvorca
Morandini u Ksajpi (lijep vi-
dik na ^akovec). Nakon
daljnjih 1,10 h put stiè se
do »Me|imurske hiè« u Ba-
logovcu (KT 3; restauracija
u borovoj {umi), a nakon
idu}ih 1,10 h do sela Lopa-
tinca (KT 4; dovle se moè
asfaltnom cestom iz ^akov-
Rekreacijski centar Vukanovec u Me|imurju ca). Od crkve sv. Jurja na
Bregu (oslikana je freskama Rangerovih u~enika) 20’ u {umu do zdenca
Margetica. Slijedi jo{ 50’ uspona na Mohokos (KT 5), najvi{u to~ku Me|i-
murja. Nalazi se tik uz cestu, a zauzeta je ogra|enim vodovodnim rezervoa-
rom; planinarsko joj obiljèje daje spomen-plo~a postavljena prigodom
proslave 75 godina planinarstva u ^akovcu. S Mohokosa se put nastavlja
na drugu stranu MPP-om 1,10 h do rekreacijskog centra u Vukanovcu (KT
6) i jo{ toliko do dvorca grofova Zichyja iz 19. st. u @eleznoj Gori (220 m; KT
7). Odavle }emo se spustiti za 1 h u [trigovu (KT 8). Prije povratka autobu-
som u ^akovec (3 puta na dan izravna linija i za Zagreb), tu valja razgledati
zidne slike u ùpnoj crkvi sv. Magdalene iz 15. st. i Rangerove slike u ba-
roknoj crkvi sv. Jeronima.
Bilogora
Priroda i planinarstvo
Poloàj i prirodne zna~ajke. Po svojoj visini Bilogora je najmanja, ali
prostranstvom jedna od na{ih najve}ih gora. Premda se u geografskom
smislu ubraja me|u humlje, zbog svoga je poloàja usred prostrane ravni-
ce, prili~no uo~ljiva. Pruà se u smjeru SZ-JI povezuju}i planine Hrvatsko-
ga zagorja i Poè{ko gorje. Unutar cestovnoga kruga Koprivnica – Viroviti-
ca – – Grubi{no Polje – Bjelovar – Krièvci – Koprivnica, proteè se
poput bila u duìnu od 80 km. Vrlo je pravilnoga reljefa. Njezino jasno izra-
èno bilo blago se spu{ta na j. stranu, a malo strmije na s. stranu. Razvod-
nica je izme|u savskoga i
dravskoga porje~ja i dijeli bi-
logorsku
Podravinu
od
Lonjsko-~azmanske zavale.
Najvi{i joj je vrh visok 309 m
(po novom premjeru). Plani-
nari su ga nazvali Stankov
vrh. Gra|ena je od praka-
menja, oko kojeg se nalaze
tercijarni slojevi. Na s. padi-
ni stere se {irok pojas prapo-
ra (tzv. pijesci), stvoren na-
nosom sjevernih vjetrova. U
gori su na|ene znatnije nas-
Podravkin rekreacijski centar lage lignita i nafte. Za potre-
198
HRVATSKE PLANINE
be bu{otina izme|u [androvca i Maglen~e sagra|en je u gori niz cesta. Cije-
la je pokrivena biljnim pla{tem. Niì su pristranci pod vinogradima, a iznad
njih je {uma, pretèno bjelogori~na. Po sastavu spada u nizinske hrastove
{ume. Uz manje komplekse hrasta kitnjaka i graba ima i ne{to hrasta
lùnjaka, a na s. padinama bukve. Ime Bilogore odgovara njezinu obliku
(bilo), ali je ono vjerojatno nastalo od ikavskog oblika pridjeva bijel (Bijela
gora, sli~no kao i Bjelovar).
Planinarstvo. Iako na Bilogori nema atraktivnih vrhova i pretèno za-
nima lovce i ljubitelje {umskih {etnji, postala je i podru~jem pl. djelovanja
zahvaljuju}i blizini gradskih naselja. Tako su ve} 1924. planinari u Bjelo-
varu osnovali podrùnicu HPD-a »Bilo-gora«, a prije pola stolje}a sagra-
dili pl. dom u svojoj gori. Godine 1928. osnovana je u Virovitici podrùnica
HPD-a, »Papuk«, koja je 1933. sagradila pl. ku}u na Vràjem vr{}u, sat i
pol od grada (danas vi{e ne postoji), a u Koprivnici je 1929. osnovana pod-
rùnica HPD-a, »Bilo«. Danas se u gori nalazi samo jedan pl. dom, na Ka-
menitovcu, ali se kao upori{ta za izlete mogu uporabiti i razni lova~ko-tu-
risti~ki objekti: Razboji{te 12 km od Virovitice, Lon~arica kod Grubi{nog
Polja, [ljukin Gon kod Bjelovara i rekreacijski centar »Podravke« iznad
Koprivnice (»[tagalj« i »Podravska klet«). Najvi{i vrh (309 m), koji je pok-
riven visokom {umom, obiljeìlo je PD »Bilo« iz Koprivnice 1975. kame-
nim humkom i nazvalo ga Stankovim vrhom. Gorom prolaze i dvije pl.
obilaznice.
Koprivni~ki pl. put prolazi sz. dijelom Bilogore i povezuje ju s i. obroncima Kalni-
ka. Markacija je ozna~ena slovom K. Otvorilo ga je PD »Bilo« iz Koprivnice 7. 11.
1976. Duìna mu je oko 40 km, a traje 8-9 h hoda. Zapo~inje kod pl. skloni{ta Pesek u
Kalni~kom gorju (v. Kalni~ku goru), gdje je KT 1, za kojom slijede izleti{te »^rna go-
ra« (2h), »[tagalj« (1h), visinska to~ka Bilo (2h), Stankov vrh (309 m; 1,30h) i selo
Glogovac (2h). Za popunjeni dnevnik dobiva se zna~ka.
Pl. put »Bilogorskim stazama« otvorio je PD »Bilogora« iz Bjelovara 3. 10. 1976.
Krùnog je oblika, ozna~en slovom B i ima 4 KT. Po~inje i zavr{ava u pl. domu Kame-
nitovac, a traje 3-4 h lagana hoda. Tiskan je dnevnik, koji se moè kupiti i u domu, a
za obilazak se dobiva spomen-zna~ka.
Izbor prilaza. Sjevernom dijelu, gdje je i najvi{i vrh, prilazi se iz Koprivni-
ce. Za pje{ake je najpovoljnije trasom Koprivni~kog pl. puta. Automobilom,
pa i autobusom, moè se preko Jagnjedovca gotovo do samoga vrha. Ju-
`nom dijelu i pl. domu Kamenitovac pje{acima je najbliè od `. p. Trojstvo,
a automobilom asfaltnom cestom iz Bjelovara do samoga doma.
Prilazi Stankovu vrhu
£ 1. Koprivnica – Jagnje-
dovac – Stankov vrh 12 km.
Od autobusne ilì. p. (jedna
su pored druge) d. u i. smjeru
u grad do velikog raskrìja,
odakle d. preko mosta na po-
toku Koprivnici. Dalje Starog-
radskom cestom j. do njezina
kraja preko pruge i Podravske
magistrale Koprivnica – Osi-
jek do raskrìja (tu je putokaz
za Podravkin objekt »[tagalj«
gdje je KT KPP). Dalje do sela
Jagnjedovca (8 km), odakle s Stankov vrh (309 m), najvi{a to~ka Bilogore
Planine Hrvatskoga zagorja i bilogorsko-moslava~kog podru~ja
199
kriànja kod crkve l. blagim usponom kroz {umu, u zavojima, na hrbat gore
do kriànja s grebenskom asfaltiranom cestom. Njome l. 2 km do raskrìja
kod drvene {umarske barake na Raj~evici (mjesto za parkiranje). D. kra-
kom 10' i zatim l. s ceste oko 100 m na Stankov vrh (309 m), najvi{i vrh Bi-
logore. Tu je HPD »Bilo« 29. 11. 1975. podigao kameni humak i postavio
spomen-plo~e o dru{tvenoj obljetnici i imenovanju vrha po zaslùnome po-
kojnom ~lanu Stanku [afaru. Vrh je sav u {umi i ne pruà vidika. U {um-
skom hladu su postavljene klupe i stolovi za odmor izletnika.
£ 2. Koprivnica – Stari Grad – Podravkina klet – Bilo – Stankov
vrh 5 h. Pje{a~ki prilaz po~inje tako|er kod `. ili a. postaje, odakle d. i uli-
com Dubovac do njezina kraja, zatim 50 m d. pa l. preko mosta i stazom uz
potok prema j. do prijelaza Podravske magistrale ì. pruge Koprivnica –
Osijek. Poljskom cestom dalje l. (markacijom KPP)
do kraja Starogradske ceste, zatim d. (trafostani-
ca), pa l. preko mosta do Podravkinih ugostitelj-
skih objekata »[tagalj« i »Podravska klet« (stalno
otvoreni i dobro opskrbljeni). Odavle 10' uspona do
drvenoga vidikovca od 21 m (panorama Koprivni-
ce, Podravine i obronaka Bilogore). Dalje j. za mar-
kacijom kroz {umu i grebenom iznad Jagnjedovca
do {umske ceste. Njom do izvora nafte JAG 3 i na
raskrìju d. 100 m odvojak do visinske to~ke Bilo
(KT 4 KPP). Natrag do raskrìja, pa dalje asfal-
tnom cestom na i. do ulaska u {umu, tu l. i iza {ume
d. prema naftnoj bu{otini i HPT tornju, na cestu
Koprivnica – Gornji Mosti (autobusna postaja). Sa-
da l. prema s. do raskrìja i tu d. {umskom cestom
do barake na Raj~evici. Dalje v. 1. Od barake je mo-
gu} silaz za 2,30 h {umskom cestom u selo Glogo-
vac na Podravskoj magistrali, odakle povratak au-
Vidikovac na Bilogori iznad tobusom l. u Koprivnicu 7 km.
Podravkinog centra (Z. Smerke)
Prilazi pl. domu na Kamenitovcu
£ 3. Bjelovar – Pl. dom Kamenitovac pje{ice 2 h. Od suda u sredi{tu
Bjelovara, gdje po~inje markacija, Jela~i}evom ulicom do Bilogorske ulice,
njom d. do pruge, pa uz prugu i kroz {umu Lug u selo Prokljuvane. S kraja
sela uspon obroncima Bilogore do sela Maglen~e i iz sela uspon do doma.
£ 4. Bjelovar – Maglen~a – Pl. dom Kamenitovac cestom 10 km. Iz
sredi{ta Bjelovara 3 km cestom prema |evcu do raskrìja iza benzinske
crpke u Markovcu Trojstvenom, iza koje d. (putokaz) {androva~kom ces-
tom 3 km u Grginac do ra~vanja pred `. prugom. Preko pruge jo{ 2 km u se-
lo Maglen~u. Iznad sela cesta se blago uspinje u zavojima jo{ 2 km do prije-
voja na vrhu gorske kose i spu{ta na drugu stranu kroz {umu u naftna pod-
ru~ja. S toga prijevoja treba d. hrptom 100 m do doma.
£ 5. @. p. Veliko Trojstvo – Pl. dom Kamenitovac 1 h. Iz Bjelovara do
V. Trojstva vlakom (7 puta na dan) ili autobusom (6 puta na dan; nedjeljom
2 puta). Za putnike iz Zagorja ili Slavonije prikladna jè. veza preko
Klo{tra Podravskog, tako da ne moraju preko Bjelovara. V. Trojstvo je sje-
di{te op}ine. U mjestu je muzej i etno-selo s objektima iz pro{log stolje}a.
Od `. p. za markacijom mimo crkve u selo Maglen~u i iznad sela u dom.
200
HRVATSKE PLANINE
Slijede opet dva odvojka, oba l. u Orahovicu: jedan preko Viljeva~ke kose i
drugi kroz Smrdljivi dol. Orijentacija nije uvijek laka, jer {uma spre~ava vi-
dik, a svaka nova {umska vlaka ili cesta o{te}uje markacije. Od spomenu-
tog raskrìja pod ^e{ljakova~kim visom, tura hrptom Papuka vodi oko 2,30
h trasom Slavonskoga planinarskog puta, u i. smjeru, preko niza popre~nih
staza i preko vrhova (Bazova glava 772 m, Kloko~ica 743 m itd.) do vrha
Trome|a (713 m; v. opis Krndije). Ispod Trome|e put skre}e l. u si. smjeru i
nakon 40’ uspinje se do nadaleko vidljive UKV stanice na Kapovcu (792 m).
S vrha je lijep vidik na {tinu, Podravinu i Poè{ku kotlinu. Pod vr-
hom, desetak metara ispod puta na podravskoj strani, ima izvor. Na drugu
stranu strm silaz l. 10’ do raskrìja: l. nizbrdo preko Staroga grada i grada
Ruìce u Orahovicu (v. Krndija, 1), a ravno dalje 30’ preko Dizdareva do
prijevoja na cesti Kutjevo – Orahovica. S prijevoja se moè preko ceste nas-
taviti hrptom Krndije markiranim putem preko Petrova vrha i Bedemgra-
da u Na{ice.
Usponi iz Velike
Velika. Glavna polazna to~ka za Papuk s j. strane je slikovito slavonsko mjesto Veli-
ka na sastavu potoka Veli~anke i Dubo~anke (Topli~kog potoka) i na sastavu cesta
koje izlaze iz njihovih planinskih gudura. Razvilo se na mjestu sredovjekovnoga
ka{tela plemi}ke obitelji Velyke (spominje se od 1435.). U sredi{tu je gotska ùpna cr-
kva sv. Augustina (273 m) s franjeva~kim samostanom iz 16. st. u kojemu je dijece-
zanski muzej s vrijednim povijesnim predmetima. Zahvaljuju}i razvijenom ugosti-
teljstvu i objektima hotelskog tipa, Omladinskom centru (200 kreveta) i pl. domu
»Lapjak« sagra|enom iznad termalnog izvora, Velika je postala vrlo popularno sla-
vonsko izleti{te i glavno rekreativno sredi{te poè{kih gra|ana. Ima dobre prometne
veze, pa sluì kao najprikladnija polazna to~ka za Papuk s j. strane. Zavr{na je to~kà.
pruge Pleternica – Poèga – Velika (12 km od Poège, 207 od Zagreba), a s Poègom je veè 15 km
asfaltne ceste (autobusna veza). God. 2000. osn.
je u Velikoj PD »Mali{~ak« koji
na Mali{~aku ima pl. skloni{te.
Pobliè o Velikoj u knjizi: Cve-
kan, P.: »Velika i njena bogata
pro{lost«. Dijecezanski muzej
Velika, 1982. (183 str.).
Od `. p. Velika do crkve u
sredi{tu ima 4 km cestom.
Od raskrìja kod crkve rav-
no dalje Cirakijevom ulicom
jo{ 600 m do termalnog ku-
pali{ta.
Termalno kupali{te »Topli-
ce« (296 m), ispod pl. doma
»Lapjak«, prava je blagodat za
umorne planinare na povratku
s izleta. U romanti~nom predje-
lu okruènom {umovitim padi-
nama, izviru iz vapnenca i pa-
leozojskih {arenih filita dva jaka
vrela (28°C) i slijevaju se u dva
lijepo ure|ena otvorena bazena,
od kojih je jedan olimpijskih
razmjera. Voda je bistra, bez
okusa, boje i mirisa. Pripada
magnezitnim vodama, a kemij-
ska analiza pokazuje najvi{e Sv. Andrija u Velikoj s Veli~kim gradom u pozadini
Poè{ko gorje
225
kroz lijepe {ume (2 h). Prilazi Jankovcu (pje{a~ki i cestovni) s poè{ke stra-
ne, koji su bliì i planinarima iz Poège i zagreba~ke regije, opisani su me|u
izletima iz Velike.
Jankovac je romanti~na gorska dolina smje{tena me|u s. obroncima Papuka na vi-
sini od 475 m, duga~ka oko 500, a {iroka do 200 m, okruèna sa svih strana {umovi-
tim obroncima. Krasne ravne livade, dva mala umjetna jezerca usred doline (ribnja-
ci), jak planinski izvor i iznad njega stijena sa {piljom, te 30 m visok slap Skakavac na
kraju doline, bio je ambijent kao stvoren za lokaciju pl. doma. Jankovac se zbog pri-
rodnih ljepota i okolnih stoljetnih {uma smatra jednim od najljep{ih prirodnih pred-
jela Slavonije, pa je zato kao rezervat stavljen pod za{titu dràve. Naàlost, taj se sta-
tus nedovoljno po{tuje pa se {uma u okolini Jankovca ~esto nesmiljeno sije~e, tako da
su neki obronci Kova~ice doslovno bili ogoljeni. Sre}om je neposredna blizina doma
po{te|ena takva pusto{enja. Jankova~ka su jezera umjetne tvorevine, ure|ene za ri-
bogojili{te (pastrve). U 18. st. Jankovac je bio naseobina njema~kih staklara i tvorni-
ca stakla poznata pod imenom »staklana na Skakavcu«. Posljednji put se spominje
1822., ali se ve} idu}e godine spominje staklana u Dubokoj, s druge strane Papuka,
vjerojatno zato jer su na jankova~koj strani bile iscrpljene {ume potrebne za dobiva-
nje pepela. Ime Jankovac prvi je put zabiljeèno 1801., a nastalo je
vjerojatno po imenu vlastelinske veleposjedni~ke obitelji Jankovi}
koja je bila njegov vlasnik. Ljepotu ove dolinice zapazio je vlaste-
lin Josip Jankovi} i na mjestu nekada{nje staklane uredio lo-
va~ki dvorac, dao iskopati tri jezerca, skrenuo vodu s izvora
preko stijene i tako stvorio lijep slap Skakavac visok 36 m
(2000. godine ostao je bez vode zbog betonske pregrade!), a
osim toga dao je sebi urediti grobnicu sa sarkofagom u jednoj
{pilji iznad izvora (umro je 1861. i sahranjen u sarkofagu
smje{tenom u toj {pilji). Jo{ u 19. stolje}u zapo~eo je pravi kult
Jankovca. Brojni posjetitelji veli~ali su ga u svojim putopisima i ri-
jetko se moè na}i primjera da je o tako malenu prirodnom pros-
Dr. Kamilo Firinger
toru napisano takvo obilje putopisa (v. lit.). Glas o njegovoj ljepo- (1893.–1984.),
osniva~
ti pro{irio se daleko izvan pl. krugova, pa i izvan Slavonije, pogo-
osje~kog »Jankovca« i
tovo kad su osje~ki planinari tu podigli pl. dom.
doma na Jankovcu
IZ LITERATURE O JANKOVCU
(J. - skr. Jankovac). Poga~nik, D.: J. und das Felsengrab weiland des k.k. Kammerers und
Gutbesitzers Josef Jankovi} de Pribert et Vo~in.
Agramer Zeitung 40, 1865., 56; Lichtenstein, A.: Ein Ausflug nach J. Essecker Lokalblatt
und Landbote II, 1865., 51, 205; Kova~i}, A.: Jankovcu (pjesma). Bunjeva~ka i {oka~ka vila 4,
1874., 19, 73; Pavlinovi}, M.: Iz Slavonije. Vienac Vll, 1875., 1, 11; 2, 27; 47, 763; Pukler, A.:
Izlet na J. Obzor 8, 1878., 122; Kempf, J.: J. Smilje 13, 1884-5., 10, 147; H-g A.: Nach J. Eine
Reiseerinnerung. Agramer Tagbl. 1, 1886., 159; Hirc, D.: Jankovac. Lijepa na{a domovina, II,
str. 12, Zagreb 1894. (po J. Kempfu); Roda-Roda: In J. Slavonische Presse 9, 1893., 101; Hirc,
D.: U Jankovcu. Pobratim 7, 1896-7., 17, 266; Rekettye, G.: Uspomene s velebnoga J. Vj.
ùpanije viroviti~ke 8, 1899., 10, 75; 11, 83; 12, 91; 13, 99; Ein Ausflug nach J. Slavonische
Presse 20, 1904., 131, 153 i 156; [enoa, M.: Srednjom Slavonijom. Danica, koledar za 1905.,
100; Hirc, D. Preko Velikog Papuka u J. Prirodni zemljopis Hrv. I, str. 307, Zagreb 1905.; - i}:
Jankovac (izleti{te u Slavoniji). Nar. novine 72, 1906., 89 i 90, 4; Kramberger, E.: Ein Ausflug
nach J. Agramer Tagbl. 23, 1908., 91, 9; Thaller, Z.: Izlet u J. Pobratim 22, 1911-12.,16, 251;
Ga{parovi}, N.: Na Jankovcu. Javor 1912., 36, 71 i 74; Kova~i}, M.: [kolski izlet na J. Gl.
ùpanije poè{ke 22, 1912., 28; Ga{parovi}, N.: Na Jankovcu. Prosvjeta 20, 1912., 3-4:132; 5-6,
215 i 218; B. [.: J. Hrvatska 1913., br. 581,1; Poljak, J.: Jankovac. HP 18, 1922., 52; Pipini}, F.:
J. Poè{ke novine 3, 1927., 53; Pasari}, J.: J. HP 23, 1927., 85; G.: Jedan veliki slap u Slavoniji.
Vodopad J. kod Poège. Grob J. Jankovi}a. Jut. list 20, 1931., 7030, 8; Pasari}, J.: Dvije nove pl.
ku}e HPD-a u gradnji. Jut. list 22, 1933., 7515, 25; ^ika Stipe: Izlet »Diljgore« na J. HP 29,
1933., 270; Kiraly, R.: Od Drenovca do J. HP 30, 1934., 210; Kiraly, R.: Gradnja pl. ku}e
HPD-a na J. HP 28, 1932., 367; Hafner, R.: Pastrve u slavonskim potocima. Ribarski vj. 13,
1935., 9-10, 234; Eger, D.: Planinarstvo u Slavoniji. Encijan i runolist na J. Hrv. Iist (Osijek) 20,
1939., 378, 41; Sablek, T.: Na Jankovac. NP 3, 1951., 110; Firinger, K.: Pro{lost J. Jankovac -
planinarsko sredi{te Slavonije, str. 1-7, Osijek 1954.; Eger, D.: J. kao planinarsko sredi{te
Slavonije. Okolica i putevi. Isto, str. 8-14; Vrba{ki, A.: J. kao sredi{te zimskog sporta Slavonije.
Isto, str. 15-17; Firinger, K.: Iz povijesti J.
na Papuku. NP 4, 11, 1952.; Za{tita park-{ume na J. NP 13, 53, 1961.; Dom na Jankovcu.
NP 21, 142, 1969.; Poljak, @.: J. opet u opasnosti. NP 25, 133, 1973.; Mato{evi}, M.:
Jankova~ki feniks. NP 41, 1989., 177.
Pl. dom na Jankovcu (475 m). Prvi dom podigla je ovdje 1934. osje~ka podrùnica
HPD-a »Jankovac« (1940. mu je prigra|eno novo krilo). Za vrijeme rata bio je spa-
ljen, ali je na njegovu mjestu ve} 1951. PD »Jankovac« iz Osijeka sagradio novi dom. I
taj je, naàlost, izgorio (1. 1. 1987.), ali je ve} tijekom 1987. sagra|en novi. To je danas
solidna jednokatna, zidana zgrada s mansardnim prostorijama, dvije terase i balko-
nom. Ima veliku blagovaonicu s priklju~enom staklenom verandom, stan za opskr-
bnika i potrebne nusprostorije. Elektrificiran je i ima vodovod. Na prvom katu je de-
vet soba (1x1, 4x2, 2x4, 1x6 i 1x8 kreveta), a u mansardi dva velika skupna leì{ta s
230
HRVATSKE PLANINE
DALJINAR OD DOMA NA JANKOVCU
Slap Skakavac
10'
Iva~ka glava (913 m)
2,15 h
Papuk (953 m)
12 km
^e{ljakova~ki vis (825 m)
2,30 h
Gradina Klak (305 m)
1h
Mreàrski rust (750 m)
1h
Kameniti vr{ak (664 m)
40'
Pl. dom "Lapjak"
16 km
Slatinski Drenovac
6 km
Zve~evo preko Papuka
6,30 h
Osijek preko ^a~inaca
100 km
Poèga preko Velike
30 km
Majerova livada (657 m)
30'
@i~ara na Jezercu
45'
Planinarski dom na Jankovcu (Ivan Jakovina)
40 leàja (ukupni kapacitet 75 osoba). Objektom upravlja PD »Jankovac«, Osijek. Ad-
resa doma je: Planinarski dom Jankovac, 33516 Slat. Drenovac. U okolini doma ima
slobodnog prostora za sportske igre, kampiranje i parkiranje, a umjetna jezera omo-
gu}uju i kupanje, tako da je dom prikladan ne samo za vikende nego i za duì bora-
vak. Zimi ima dobrih terena za sanjkanje, skijanje, pa i za slalom. Za vrijeme Domo-
vinskoga rata sluìo je za smje{taj vojske i sada je nùna obnova i nova oprema.
£12. [etnja oko Jankovca 40’. Od doma d. stranom jezera (ribnjaka)
10’ do tamne stijene iz koje snàno klju~a izvor Jankova~kog potoka. Spaja-
ju}i se s drugim potokom, protje~e kroz jezerca i iza doma se ru{i u Kova~i-
cu slapom Skakavcem. Iznad izvora uspinje se kratka strma staza, a zatim
stubi{te, do sarkofaga vo}inskog vlastelina Josipa Jankovi}a smje{tenog u
8 m dubokoj i 3 m {irokoj pe}ini. Uklesani natpis (usporedno na ma|ar-
skom i crkvenoslavenskom) jo{ je dobro ~itljiv, ali je sarkofag razbijen. Ma-
lo dalje, u strmoj stijeni iznad grobnice, nalazi se ulaz u Maksimovu {pilju.
Nazvana je po hajduku Maksimu Bojani}u koji je ~etovao Poè{kom kotli-
nom 12 godina (1850.–1862.), sklanjaju}i se u ovoj pe}ini pred potjerama.
[pilja je zapravo uzak hodnik, u koji se i bez svjetla moè prodrijeti 10 m u
dubinu. Na stropu ima stalaktita. Ispred pe}ine pruà se lijep vidik na jan-
kova~ku kotlinu s jezerima. Na povratku u dom moèmo se uputiti drugom
stranom jezera i {etnju zavr{iti posjetom Skakavcu, slapu Jankova~kog po-
toka, koji se iza doma ru{i preko stijene uz {um i prasak u 30 m dubok, mra-
~an tjesnac potoka Kova~ice. Iako je rije~ o umjetnom slapu, savr{eno je uk-
lopljen u prirodu. Kova~ica upravo ovdje prolazi kroz vrlo uzak kanjon du-
ga~ak 100, a dubok oko 30 m. Slap je, naàlost, 2000. godine poreme}en be-
tonskom pregradom.
£ 13. Jankovac – Majerova livada – Velika 2 h. Od doma preko livade i
odmah uzbrdo, najprije blagim, a onda prili~no o{trim usponom na prijevoj
Majerovu livadu (657 m) 40’, zatim strm silaz na cestu u Dubokoj i njom do
pl. doma »Lapjak«.
£ 14. Jankovac – Velika cestom 16 km. Od doma 200 m preko mosta na
Kova~ici do ceste za Veliku. Njom l. kroz {umovitu dolinu Kova~ice. Nakon
2 km je o{tar l. zavoj oko izvora Kova~ice, nakon jo{ 2 km uzbrdice u zavoji-
ma jest raskrìje (d. odvojak na vrh Papuka 7 km). Oko 300 m dalje cesta
prelazi preko prijevoja na Nevolja{u i s nekoliko velikih zavoja silazi u doli-
nu Veli~anke (v. 6).
£ 15. Jankovac – Iva~ka glava – Vrh Papuka 3 h. Od doma 200 m pre-
ko mosta na cestu za Veliku, njom oko 20 m l., zatim preko ceste o{tro uzbr-
do 45’ na vrh Sokoline (731 m). Odavle l. lak{e hrptom kose jo{ 45’ na cestu
koja d. vodi na vrh Papuka (v. 1). Preko ceste jo{ nekoliko minuta poloìto
Poè{ko gorje
231
na hrbat Papuka i d. markiranim nogostupom strmo na vrh Iva~ke glave
(v. 6).
£ 16. Jankovac – Trome|a – ^e{ljakova~ki vis – Kapovac 5-6 h. Od
doma kolnim putem do nasipa izme|u prvoga i drugoga jezera, odakle d.
uzbrdo 45’ kroz lijepu bukovu {umu do prijevoja na Trome|i (728 m) gdje je
kriànje: l. lagano uzbrdo moè se lijepom {etnjom za 15’ na Mreàrski rust
(740 m), obrastao crnim borom; d. uzbrdo vodi staza hrptom prema Kame-
nitom vr{ku (664 m) i dalje prema najvi{em vrhu Papuka; na drugu stranu
silazi put u Duboku i Veliku (v. 9); na{ put vodi l. poloìto jo{ 50’ hrptom
Papuka do raskrìja pod ^e{ljakova~kim visom. Dalje v. 2.
Uspon iz Zve~eva
Najbolji je prilaz Zve~evu od Kamenskog, zaselka opustjelog u Domovin-
skom ratu, na asfaltnoj cesti Poèga – Pakrac (od Poège do Zve~eva je 40
km, od Pakraca 40, od Zagreba 170). Cesta od Kamenskog do Zve~eva (15
km) prolazi romanti~nom dolinom Brzaje. Iza Vu~jaka penje se u nekoliko
o{trih zavoja (uspon do 20%) kroz zanimljiv klanac mimo stijene ^arugin
kamen, te preko prijevoja (524 m) stiè na zve~evsku visoravan gdje se
ra~va: d. 200 m do zgari{ta hotela (spalili su ga srpski pobunjenici 1991.),
ravno dolinom Brzaje do njezina izvora, l. preko u Vo}in.
Zve~evo (462 m) je prije Domovinskoga rata bilo planinarsko-turisti~ki centar izme-
|u sredi{njega i zapadnog Papuka, koji se razvio na mjestu staroga staklarskog isto-
imena naselja. Njegova je glavna jezgra bila velik hotelski kompleks usred zve~evskih
livada, pored ostataka sela Zve~eva, na {irokoj visoravni, 300 m d. od ceste Kamensko –
Vo}in. Neposredno prije rata sluìo je kao radni~ko odmarali{te zagreba~ke tvornice
»Rade Kon~ar«. Okruìvao ga je ure|en park, a iza hotela bio je zanimljiv 300 m duga-
~ak sokak medu seoskim ku}ama. Svjè gorski zrak, visinsko sunce, ugodna ljetna kli-
ma, prostrane cvjetne livade, nekoliko bistrih poto~i}a i prekrasne {ume u okolici ~ine
Zve~evo idealnim planinskim ljetovali{tem i zato prije ili kasnije valja o~ekivati njego-
vu obnovu. Osobito je lijepa {etnja {umskom cestom uz dolinu potoka Brzaje, koja vodi
kroz romanti~an klanac i zavr{ava u divljem kraju u blizini izvora (5 km).
£ 17. Zve~evo – Lom – Papuk 4 h. Od hotelskoga zgari{ta u si. smjeru
kroz ogradu pored bunara na {iroku seosku cestu. Njom 1300 m do ras-
krìja kod ostataka kapelice, odakle d. uzbrdo pored groblja u {umu i uz nju
o{trim usponom markiranom stazom 1 h na Poljanu (758 m). Dalje hrptom
u i. smjeru jo{ 1 h do Loma (887 m). Dvadesetak metara s. od Loma je trav-
njak s vidikom na Podravinu. Daljnji sat hoda hrptom, koji gubi na visini
oko 200 m, a zatim se opet diè na istu visinu do Visokog vrha (882 m). De-
setak minuta iza njega je izvor Kneèva voda (d. od staze), iza kojeg put
skre}e u j. smjeru i za 30’ stiè do ~istine na planinskom hrptu. Tu izlazi na
cestu kojom ima d. do vrha Papuka 500 m (l. cesta vodi u Veliku ili Janko-
vac). Sam vrh nalazi se u sporednoj kosi, oko 1 km od glavnoga bila. Zbog
ogra|enog objekta na vrhu nepristupa~an je posjetiteljima.
LITERATURA
Kempf, J.: Put na Papuk. Smilje 17, 11, 184 i 12, 181, 1888-9.; Hirc, D.: Put na Papuk
(po Kepmfu). Lijepa na{a, II, str. 12, 1893.; Ko~a,
: Prilog fauni gore Papuk i njegove okoline. Gl. Hrv. prir. dr. 12, 1-3, 100-134, 1900.;
Kempf, J.: Na Papuku. HP 4, 43, 1901.; [evi}, M.: Izlet u Papuk. Snaga 2, 10, 140, 1929.;
Drucalovi}, M.. Uskrs Osje~ana na Poganom vrhu. HP 30, 254, 1934.; Carotub, M. (pseud.
Butorac): Izlet na Stup~anicu i Dobru Ku}u. HP 31, 308, 1935.; Spodnjak, Lj.: Na
Vranom kamenu i Crnom vrhu. HP 32, 207, 1936.; Romano Mikulov, T.: Lova~ke uspomene sa
Papuka. Lov.-ribar. vjes. 51, 10, 226, 1941.; Romano Mikulov, T.: Sa Papuka. Lov.-ribar.
vjes. 51, 10, 270, 1942.; Boì~evi}, S.: Na Zve~evo. NP 2, 1950., 342, 195.; }, T.: Stari
gradovi i dvorci oko Papuka. NP 14, 175, 1962. i 15, 87, 1963.; Petkovi}, A.: Papuk-planinom s
poè{kim planinarima. PD »Sokolovac«, Poèga, 1965. (69 str., 33 sl.); Sablek, T.: Skija{ka staza
Jezerce, NP 32, 281, 1980.; Ci{per, R.: Na slavonskoj Ravnoj gori. NP 33, 114, 1981.; Jakovina,
I.: Izvori na Papuku.
NP 33, 152, 1981.; Lay, M.: Od Daruvara na Vrani kamen. NP 33, 181, 1981.; Sablek,
T.: Velika, pl.-turisti~ko sredi{te Slavonije. Poèga 1987. (90 str.); }, T.: Od Velike do Tri{njice.
NP 41, 1989., 263. Vidi i literaturu o Jankovcu.
232
HRVATSKE PLANINE
Krndija
zemljovid 15, str. 223
Prirodne zna~ajke. Krndija je {umovita, niska planina koja ~ini si. dio vi-
jenca oko Poè{ke kotline. Idu}i hrptom od i. prema z., redaju se vrhovi
Lon~arski vis (491 m), Kolari{te (513 m), Debelo brdo ili Dobra voda (602
m), Petrov vrh (700 m; treba ga razlikovati od daruvarskoga Petrova vrha,
615 m), Kapovac (792 m), Trome|a (713 m), Javor (710 m) i Kloko~ica (793
m), nakon koje je prijevoj Bisage (620 m) gdje je granica s Papukom. I ova
gora ima jasno izraèn hrbat smjera sz.-ji., koji se u ji. smjeru postupno
spu{ta i nakon 15 km prelazi u na{i~ko humlje. Vrlo je pristupa~na jer je
obuhva}ena cestovnim krugom Kutjevo – Na{ice – Orahovica – Kutjevo, a
usto presje~ena cestom Kutjevo – Na{ice – Orahovica koja prelazi izme|u
dva planinarski najzanimljivija vrha, Kapovca i Petrova vrha.
Planinarstvo na Krndiji zapo~inje osnivanjem, u Na{icama, podrùnice
HPD-a »Bedemgrad« (1923.; od 1936. »Petrov vrh«; od 1962. PD »Krndi-
ja«) i u Orahovici, na s. podnòju, HPD-a »Krndija« (1922.; od 1961. PD
»Orahovica«). Oba dru{tva imaju u planini lokalne obilaznice. Sada na pod-
ru~ju Krndije djeluje jo{ i HPD »Sokol« iz Feri~anaca.
Izbor prilaza. Najlak{i je i najkra}i prilaz s cestovnog prijevoja Me|a na
cesti Orahovica – Kutjevo, odakle je samo 15’ uspona na Petrov vrh i 30’ na
najvi{i vrh, Kapovac. Najzanimljiviji su usponi na Krndiju iz Orahovice
preko Ruìce i Staroga grada na Kapovac, te od Doma odmora »Gradac«
preko Bedemgrada. Postoji bogat izbor lokalnih putova, i na orahovi~koj i
na na{i~koj strani. U gori nema pl. ku}a. Staze su dobro markirane, osobito
trasa Slavonskoga pl. puta. Osim toga ure|ene su i tri sljede}e obilaznice.
Na{i~ki planinarski put 5-7 h. PD »Krndija« iz Na{ica vodi u svojoj orga-
nizaciji NPP. Otvoren je 30. 7. 1968. Zapo~inje u Na{icama nedaleko od `.
p. Na{ice Grad, nastavlja Matanova~kom ulicom sz. prema selu Zoljanu,
gdje se u predjelu Vranovi}, kod Lova~kog doma, nalazi KT 1. Dalje trasa
vodi prema na{i~kom vodovodu (ure|en 1904.) iza sela Seone, gdje je KT 2.
Odavle dalje put vodi {umskom cestom uz gorski potok, pored kamenolo-
ma, te izbija na Slavonski pl. put kod sela Kolari{ta (v. 3), izlazi na Lon~ar-
ski vis (491 m) i s vrha se vra}a do KT 3 u izleti{tu Paulinovcu. Zatim vodi
grebenom u i. smjeru starim »rimskim putem« kroz tipi~nu slavonsku {u-
mu do ru{evina Bedemgrada (KT 4). Odavle se blago spu{ta do KT 5 u spo-
men-domu »Gradac« ili se moè produìti u Na{ice (2 h). Duìna je trase
oko 20 km, a moè se pro}i za 5-7 h. Obuhva}a najzanimljivije predjele i. di-
jela Krndije. Za obilazak se
treba prijaviti PD-u »Krndi-
ja«. Skupine mogu dobiti vo-
di~a, jer na KT nema ìgova.
Tko pro|e cijeli put, dobiva
iskaznicu i zna~ku.
Planinarski put Tragom
prvog
izleta
na{i~kih
planinara (TPI) otvorio je
PD »Krndija« iz Na{ica 9. 6.
1985. u spomen na izlet koji
je odràn 10. 6. 1923. Traje
6-8 h, a vodi od Feri~anaca
kroz slikovite vinograde do
cestovnog kriànja »Razbije- Planinarsko skloni{te na jezeru Boroviku kod (Miro Lay)
Poè{ko gorje
233
no kolo«. Odavle se ra~va na teì put preko Vrletine i na lak{i, a oba se sas-
taju pod Petrovim vrhom. Iza Petrova vrha put ide do Dobre vode (v. 3), te
se spu{ta do izleti{ta Staklane grebenom tzv. Pijeskova, jednim od najljep-
{ih dijelova Krndije. Obilazak treba najaviti PD-u »Krndija« zbog vodi~a.
Na kraju puta dobiva se Dnevnik, prigodna zna~ka i znak dru{tva. Ovdje
treba spomenuti jo{ nekoliko pl. izleta u okolici Na{ica. Jedan je Pl. put
Londìca – Na{ice preko izleti{ta Crna Klada (30’) i {ume Pali}evac (jo{ 2
h), a drugi je akumulacijsko jezero Lapovac 10’ od `. p. Na{ice.
Krùni pl. put Kroz vinograde i {ume markirao je HPD »Sokol« iz Fe-
ri~anaca 13. 9. 1993. Do Feri~anaca se moè autobusom i èljeznicom. Put
vodi u krugu preko Prvi{a, Kalvarije, Boìlovca, Hrastovca, Kr~evine,
Srednjaka i Gove|e glave. Traje 4 h, a obilazi se skupno svake godine prve
jesenske nedjelje, u doba berbe grò|a.
£ 1. Orahovica – Grad Ruìca – Stari grad – Kapovac 2 h. Orahovica
je slikovito slavonsko izletni~ko mjesto na podravskoj cestovnoj magistrali
(73 km od Osijeka, 60 km od Virovitice). Najblià jè. p. Zdenci – Orahovica
(6 km), odakle je redovita autobusna veza na pojedine vlakove.
Orahovica (183 m) se razvila u privla~no izleti{te, ~emu osobito pridonose lijepa pri-
roda u okolici, stara srednjovjekovna gradina Ruìca i sportsko-turisti~ki kompleks na
umjetnom jezeru ispod Ruìce. U samome je mjestu razvijeno ugostiteljstvo. Osim ho-
tela, postoji i rekreativni centar Crvenog krià. PD »Orahovica« ima tradiciju od 1922.
g. U Krndiji je uredio tri puta lokalnog karaktera: Poljakov put, Orahova~ki put i Put
mladeì, prva dva s alpinisti~kom dionicom osiguranom klinovima i èljeznim uètom.
Iz sredi{ta Orahovice asfaltnom cestom prema Kutjevu 3 km u sredi{te sela
Duzluka i d. prema Jezeru. Na njegovim je obalama odmarali{te s ugosti-
teljskim objektom (restauracija) i mnogim privatnim ku}ama za odmor. Je-
zero je umjetno napravljeno radi turizma, te omogu}uje kupanje i sportove
na vodi. Od Jezera uzbrdo markiranom pje{a~kom stazom 15’ do ostataka
staroga grada Ruìce.
Grad Ruìca zapravo se zove Orahovica. To se ime prvi put spominje 1228. Zna se
da je Ivan Blagajski 1328. grad zaloìo i da ga je poslije od kralja dobio Nikola Kont u
zamjenu za Zrin, koji je prepu{ten [ubi}ima. Potom je u njemu boravio Lovro Ilo~ki,
zatim ga je dobio ènidbom Ladislav More (uhva}en od Turaka, pre{ao je na islam).
Godine 1685. razbijena je pod gradom turska vojska, a 1702. vi{e nije imao krova. Ci-
jelo je imanje 1723. kupio barun T. Fleischmann, a poslije su mu bili vlasnici grofovi
Peja~evi}i i Dimitrije Mihalovi}. Ruìca je bila grad, dvor i tvr|ava, imala je vlastitu
gotsku crkvicu, a pod gradom su bile plemi}ke kurije. Danas se ulazi kroz provaljenu
kulu, dok je prije ulaz bio preko mosta. Po svome prostranstvu jedna je od najve}ih
gradina u Hrvatskoj. Nalazi se na breùljku visokom oko 370 m, zidana je od kamena
Grad Ruìca (Ivica Krmpoti})
234
HRVATSKE PLANINE
Karta Dilj
LITERATURA
Pilar, Gj.: Podravina, {tina i Dilj. Rad JAZU 33, 1875., 38; Ili}, L.: Sovsko jezero ili
Soljansko jezero u Dilj-gori, pretiskano iz Danice: Vj. Klai}: Prirodni zemljopis Hrv. Zagreb
1878. (str. 297); Brli}, I.: Izlet na Sovsko jezero u Dil-gori iz Broda na Savi. Obzor 27, 1886.,
1-2, 169; Martinovi}, I.: Ne{to iz flore grada Broda i ogranka Dilj-gore. Napredak 31, 1890., 12,
86; 16, 248; 18, 282; 21, 327; 24, 379; Kempf, J.: [etnja Dilj-gorom. HP 1, 1898., 22 i 42;
Skloni{te Josipa Torbara na Lipovcu-Bozovcu. HP 31, 1935., 186 i 316; Slavi~ek, I.: Prvi
zabiljeèni izlet na Sovsko j. NP 22, 1970., 133; Trifunovi}, T.: Planinarstvo u Brodu. Sl. Brod
1985.; Republi~ki zavod za za{titu prirode: Prijedlog Skup{tini op}ine Poèga o progla{enju
Sovskog j. zna~ajnim krajolikom (elaborat). Zagreb 17. travnja 1989.; [i{ko, V.: Diljem Dilja.
HP 89,1997., 5; Tkalac, B.: @upanjski pl. put. HP 90,1998., 227; Brodski planinar. Glasilo PD-a
»Dilj gora«, Sl. Brod, 1/1998.–7/2000.
Poè{ko gorje
241
Poè{ka gora
Prirodne zna~ajke. Poè{ka gora je prostrana i niska planina koja ~ini j.
dio vijenca oko Poè{ke kotline. Najvi{i joj je vrh Maksimov hrast (615 m).
Poè{ka gora u {irem smislu obuhva}a na z. i Babju goru s najvi{ih vrhom
Kapavcem (637 m), pa se prema tome pruà od Pleternice na Orljavi prema
z. gotovo do Nove Gradi{ke u duìnu od 30 km. [irina joj je oko 10 km. Go-
ru okruùje cesta N. Gradi{ka – Poèga – Pleternica – N. Kapela – N. Gra-
di{ka, s koje se u goru grana velik broj seoskih i {umskih cesta. Samo manji
dio toga podru~ja ima planinski karakter, jer polja, vinogradi i naselja ~esto
dopiru do njezina hrpta. Zbog toga je i znatno siroma{nija {umom nego os-
tale slavonske planine. To se osobito opaà uzdù ceste Poèga – N. Kapela
koja prelazi preko sredi{ta planine i dijeli je na dva dijela, isto~ni i zapadni.
Planinarstvo. U z. dijelu pl. su najzanimljivije to~ke: tradicionalno po-
è{ko izleti{te Vrhova~ki grad, Maksimov hrast i gradina Gra~anica, a u i.
dijelu piramida na Klikunu i Vi{kova~ki grad. Z. dijelom prolazi Slavonski
pl. put, a staze u i. dijelu markirali su PD »Klikun« iz Pleternice i »Sokolo-
vac« iz Poège. U gori nema pl. ku}a ni skloni{ta.
Izbor prilaza. Najkra}i je uspon na Maksimov hrast markacijom SPP-a s
j. strane iz Staroga Petrovog Sela (odatle se na vrh moè i cestom), a sa s. od
Brestovca i Poège. Neusporedivo su duì prilazi iz Nove Gradi{ke sa z. i
Pleternice s i. strane.
£ 1. Staro Petrovo Selo – Vladisovo – Maksimov hrast 2,30 h (10
km). Od `. kolodvora Staro Petrovo Selo na pruzi Zagreb – Sl. Brod (151 km
od Zagreba; staju samo putni~ki vlakovi) Frankopanskom ul. do samopos-
luìvanja i ravno na s. Zvonimirovom ul. preko sela O{tri Vrh do raskrìja u
selu Vladisovu (tel. govornica). S kriànja d. mimo pilane 1,3 km do lo-
va~kog doma i od doma ravno dalje uz potok Ribnjak markacijom SPP-a na
Maksimov hrast 1,20 h. Na
vrh se moè i cestom dugom
5,5 km koja se odvaja 200 m
iza doma, a sagra|ena je
koncem 20. st. radi podiza-
nja telekomunikacijskog ob-
jekta na vrhu. Vrh je ne-
znatno uzvi{enje u {umovi-
tu hrptu koje se prepoznaje
po {iljastom zidanom geo-
detskom stupu visokom 7-8
m. Vidika nema. Silaz je mo-
gu} na drugu stranu za 2 h u
selo Brestovac na cesti Nova
Gradi{ka – Poèga (a. p.) ili
se moè produìti hrptom l.
trasom SPP-a prema Psu-
nju.
£ 2. Nova Gradi{ka – Ba-
~in Dol (8 km) – Kapovac –
Maksimov hrast 5,30 h. Iz
Nove Gradi{ke 8 km cestom
prema Poègi u selo Ba~in
Maksimov hrast na Poè{koj gori (Dragutin Kepi}) Dol (a. p. kod crkve). Od cr-
242
HRVATSKE PLANINE
kve najprije uz potok, zatim
bilom po markaciji SPP-a 1 h
do ru{evine staroga grada
Gra~anice.
Gra~anica (402 m). Podigli su
je cerni~ki plemi}i Desislavi}i
(Deèvi}i) krajem 15. st. Turci
su je osvojili 1536., a nakon nji-
hova izgona krajem 17. st. na-
pu{tena je i postaje ru{evinom.
Sa~uvani su zidovi 10 m visoke
kule, na kojoj su vrata s uklesa-
nim okvirom za pokretni most.
Markacija nastavlja 40’ pod
vrh Mladik (510 m; u narodu Spomen-plo~a u Vrhova~kom gradu
poznatiji kao Trome|a), za-
tim silazi 15’ na »lager pod Opr{incem«, cestovni prijevoj gdje je skladi{te
drva i 200 m l. izvor). Slijedi 1 h uspona na Kapovac (618 m), najvi{u to~ku
Babje gore (ili Poè{ke gore u {irem smislu). Vrh se prepoznaje po geodet-
skom kamenu. Idu}ih 1,45 h put vodi preko Lokve i niz kosu Ka~perovac u
dolinu potoka Pokotine do ru{evne {umarske ku}e na livadi Piljani (l. je
tvrda cesta za Staro Petrovo Selo). Slijedi o{tar uspon od 1 h (300 m vis.
razlike) do Maksimova hrasta.
£ 3. Poèga – Vrhova~ki grad – Maksimov hrast 3-4 h. Polazna to~ka
je glavni poè{ki Trg Sv. Trojstva.
Poèga (157 m) je grad na obali Orljave, podno vinorodnih breùljaka. Po svome po-
loàju, pejzaìma i parkovima jedan je od najljep{ih slavonskih gradova. Privredno je,
kulturno, prometno i politi~ko sredi{te Poè{ke kotline i ùpanije. Stara je oko 7 i pol
stolje}a. Sredi{te je barokni trg s kolonadama. Crkva sv. Lovre s freskama iz 14. sto-
lje}a jedinstven je spomenik gotike u Slavoniji. Franjeva~ki samostan potje~e iz 13.
st. God. 1899. osnovana je podrùnica HPD-a »Papuk«, koja od 1934. nosi ime »Soko-
lovac« po brijegu iznad grada. PD »Sokolovac« upravlja svojim domom u Velikoj i ku-
}om u Tri{njici.
Put vodi sa sz. strane Trga Sv. Trojstva pored Gradske tr`nice u Sokolovu
ulicu. Oko 20 m d. je uli~ica Kalvarija kojom vodi markacija na brijeg Soko-
lovac (379 m), gdje je po predaji Luka Ibri{imovi} na ~elu naroda 1689. po-
tukao Turke. Dalje {umskim kolnim putem po gorskom bilu mimo Sv. Jele-
ne (397 m) do ~istine ispred sela Gradski Vrhovci, 2 h. Iznad ~istine jo{ 20’
uspona na Vrhova~ku gradinu. Do Vrhovaca se moè iz Poège i autobu-
som. Iza}i treba iza Gradskih Vrhovaca na odvojku za selo [krabutnik.
Odavde je 5’ cestom do markacije Pleternica – Maksimov hrast.
Vrhova~ki grad (433 m) prvi se put spominje kao za{tita na putu za Poègu 1444.
Turci su ga osvojili 1537. U bitci 1566. izginula je ovdje hrabra ~eta Hrvata u borbi s
Turcima (»slavonski Siget«). God. 1702. opisuje se kao ru{evina. Gradina se nalazi na
istaknutom vrhu, odakle je vidik s jedne strane na Poè{ku kotlinu, a s druge na Po-
savinu sve do Motajice u Bosni. Sude}i po ostacima, imao je ~etverokutan oblik, s jed-
nom okruglom brani~-kulom. Sada su sa~uvani samo njezini ostaci do visine oko 8 m i
jedna topovska strijelnica.
Od Gradskih Vrhovaca d. preko vrhova~kih polja i livada pod @abarku (455
m), drè}i se i. ruba {ume. Na kraju polja, izme|u Bukova~e (317 m) na z. i
@abarke na ji. u {umu za markacijom na vrh Kamen (600 m), odakle {umo-
vitim hrptom brda jo{ 40’ na Maksimov hrast (614 m).
£ 4. Pleternica – Trome|a – Klikun 4 h. Od `. kolodvora Pleternica na
pruzi Nova Kapela – Batrina – Poèga (162 km od Zagreba), Ulicom V. Na-
zora do sredi{njeg trga u Pleternici. Mjesto je sjedi{te HPD-a »Klikun«.
Ima dobru autobusnu vezu s Poègom. Od trga u Vinogradsku ulicu i na-
Poè{ko gorje
243
kon zavr{etka asfalta dalje
kroz vinograde uspon do cr-
kve sv. Petra (lijep vidik) i
na vrh Starac (374 m), 1 h.
Dalje se ulazi u hrastovu {u-
mu i blagim usponom stiè
do Trome|e (385 m). Prije
vrha odvaja se d. markacija
od 20’ za Vi{kova~ki grad.
Vi{kova~ki grad (364 m) skri-
ven je u gustoj {umi. Njegova je
pro{lost slabo poznata. Spomi-
nje se 1400. g. kao imanje plemi-
}a Vrbovskih iz Poè{kih Sesve-
ta, a poslije je bio turska tvr|a-
va. Gra|en je od solidnog mate-
rijala, tako da je glavni dio grada
(tvr|ava) prili~no o~uvan. Ulazi-
lo se kroz ~etverokutno predvor-
je. Okruglog je oblika, 20 m vi-
sok, zidova debelih do 3 m.
Trome|a zbog {ume ne pru-
à vidika. Od Trome|e dalje
kroz zaselke Laze Vasine i
Laze ]osine do ceste za Po-
ègu. Tu se markacija ra~va:
Piramida na Klikunu (Dragutin Kepi}) d. u {umu, mimo lova~ke ku-
}e Pavlov dol, stiè se u selo Vrhovce na cestu Nova Kapela – Poèga, odak-
le se moè nastaviti na Maksimov hrast (v. 3). Lijevo, pored groblja, ima 50’
preko Antunovca (bunar s vodom) na vrh Klikun (50’), gdje se nalazi drve-
na piramida, jedini {iri vidikovac u cijeloj Poè{koj gori.
LITERATURA
Kempf, J.: Vrhova~ki grad. HP 2, 97 1899.; Kempf, J.: Dola~ki grad. HP 3, 17, 1900.;
Kempf, J.: U dolini Pukotine. HP 3, 17, 1900.; Jami~i}, A.: Maksimov hrast. HP 4, 65, 1901.;
Kauders, A.: Biljno-geografska skica Poè{ke okoline. Gl. Hrv. prir. dr. XVIII, 1906.; Tajder, M.:
Petrografsko prou~avanje Poè{ke g. Ljetopis JAZU 63, 383, 1959.; Radoni}, T.: Poè{ka gora
oìvjela planinarima. NP 40, 1988., 207.; Kau~i}, M.: [etnja uzdù Poè{ke gore. HP 84, 1992.,
199.
244
HRVATSKE PLANINE
PLANINE BANIJE I
KORDUNA
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
ZRINSKA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
1. Petrinja – ^avi}-brdo (Spomen-dom [amarica) . . . . . . . . . 248
2. Hrvatska Kostajnica – Djed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
HRASTOVI^KA GORA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
1. Hrastovica – Piramida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
2. Cepeli{ – Piramida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
PETROVA GORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
1. Vojni} – Muljava – Petrinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
MARTIN[^AK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252
1. Karlovac – Velemeri} – Martin{~ak . . . . . . . . . . . . . . . 252
VINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253
1. Duga Resa – Vinica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253
VODENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
1. Hra{}e – Vodenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
2. Ozalj – Vodenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
OKOLICA KARLOVCA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
1. Karlovac – Pl. izleti{te Kalvarija . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
2. Karlovac – Mala Jelsa – Pl. ku}a »Mont Zadobarje« . . . . . . . 255
Gradina Gvozdansko na Baniji
Planine Banije i Korduna
245
Restaurirana utvrda Dubovac
246
HRVATSKE PLANINE
biti obnovljeno. Stoga }emo ih samo ukratko obraditi kako ne bi bile zabo-
ravljene mogu}nosti {to ih pruàju. Karlova~ki planinari razvijaju plani-
narstvo u svojoj bliòj okolici. Tako se PD »Dubovac« brine za Karlova~ku
obilaznicu i dom na Vodicama u @umberku, te za Dubova~ki pl. put; PD
»Martin{~ak« ima pl. ku}u »Mont Zadobarje« na rijeci Dobri s 10 kreveta (1
h markacijom od Male Jelse, a dovle iz Karlovca autobusom), a PD »Vinica«
iz Duga Rese upravo gradi pl. ku}u na Vinici.
Zrinska gora
Najvi{a je gora u banijsko-kordunskoj regiji. Naziv je dobila po starom feu-
dalnom zamku Zrinu iz 14. st. koji je dao ime i velika{koj porodici Zrinskih
(prije [ubi}a), a ru{evine mu se nalaze na j. padini kod istoimenog sela. Go-
ra ima vrlo razgranat reljef, s brojnim i duga~kim {umovitim kosama koje
se ra~vaju na sve strane od najvi{ega vrha ([amarica je npr. duga~ka 10
km). Strme {umovite strane i duboko usje~ene poto~ne doline daju im pla-
ninski karakter. Glavno su prirodno bogatstvo visoke bjelogori~ne {ume
koje pokrivaju i najvi{a bila, ~ime posjetiteljima ograni~uju vidik. Planinar-
skih objekata ni markacija nema. Planina je neko} bila podru~je djelovanja
PD-a »Zrin« u Petrinji (osn. 1922.) i PD-a »Gvozd« u Sisku (osn. 1929.). Ka-
ko je, me|utim, »Zrin« pànju usmjerio na Hrastovi~ku goru, a »Gvozd« na
izgradnju piramide i paviljona na Viktorovcu iznad Siska, Zrinska gora je
ostala prili~no po strani, pogotovo otkad je njezin vrh postao nepristupa~an
zbog ogra|enoga vojnog objekta. Njezinoj izoliranosti od planinarskih kre-
tanja svakako pogoduje i udaljenost od prometnih veza. Godine 1987. mar-
kirao je PD »Gavrilovi}« iz Petrinje »Partizanski put Banijom« iz Komogo-
vine do Klasni}a, kojemu je Zrinska gora bila sredi{nja i najvi{a to~ka. U
sada{njim prilikama planinu }emo najlak{e obi}i drè}i se ceste Petrinja –
Dvor na Uni koja prelazi planinski hrbat u blizini najvi{ega vrha.
£ 1. Petrinja – ^avi} brdo (Spomen-dom [amarica) 42 km. Posjet
dolazi u obzir samo automobilom. Cesta je u cijelosti asfaltirana. Na 7. km
od Petrinje prolazi kroz selo Hrastovicu (v. Hrastovi~ku goru) i iza njega
kroz slikovit klanac Tje{njak jo{ 5 km do raskrìja: d. u Glinu, a l. u Zrinsku
goru. Sljede}ih 30 km asfaltirana cesta stalno vodi u j. smjeru uz rje~icu
Petrinjicu, trasom nekada{nje {umske èljeznice za [amaricu, potkraj u
zavojima, na prijevoj Kamenicu (467 m). Cesta se na drugu stranu spu{ta
prema Dvoru na Uni, a s prijevoja l. skre}e cestovni krak od 4 km {umovi-
tim hrptom gorske kose prema najvi{em vrhu. Na 3. km cesta se ra~va: d.
Djed iznad Une i Hrvatske Kostajnice
248
HRVATSKE PLANINE
na najvi{i vrh (Priseka, 616 m;
pristup je zabranjen), a l. je jo{ 1
km do ^avi}-brda gdje je 1980.
sagra|en na visini od 560 m mo-
numentalni spomen-dom »Brat-
stvo-jedinstvo«
(poznatiji
pod
imenom Dom na [amarici), zap-
ravo luksuzan hotel sa 65 kreve-
ta i kultiviranom okolicom. Sa
svoja dva krila {atorasta oblika i
bujnom prirodom u okolici bio je
to jedan od najljep{ih i najve}ih
planinskih objekata u Hrvatskoj. Biv{i spomen-dom na ^avi}-brdu
U Domovinskom je ratu spaljen i
njegova se obnova ne ~ini vjerojatnom. Preostala je samo orija{ka konstruk-
cija i oko nje lijepa crnogori~na {uma s nekoliko partizanskih spomenika,
me|u njima spomenik Prva zakletva (arh. Zdenko Kolacio).
£ 2. Hrvatska Kostajnica – Djed 20’. Na krajnjem i. Zrinska gora zavr-
{ava nad rijekom Unom kod Hrv. Kostajnice gorskim rebrom zvanim Djed
(216 m), koje je tijekom jednog stolje}a postalo simbolom kostajni~koga
planinarstva. Koncem 19. st.
tada{nji ravnatelj {kole Da-
vorin
Trstenjak
(1848.–
1921.) neobi~nom uporno{}u
zapo~inje razvijati kult Dje-
da ({kolski izleti, po{umlji-
vanje, izgradnja staza). Na-
kon Prvoga svjetskog rata
na Djedu je podignuta pl.
ku}a u obliku posavske br-
vnare i 1934. na njoj postav-
ljena spomen-plo~a Trste-
Ku}a na Djedu njaku. Ku}a je ponovno sag-
ra|ena nakon Drugoga svjetskog rata, a 1977. osn. je PD »Djed«. Nakon
Domovinskog rata ure|ena je na Djedu tre}a ku}a, koja je danas glavno iz-
leti{te gra|ana Kostajnice. U ku}i je restauracija s 50 mjesta; otvorena je
od 11 do 23 h (preno}i{ta nema, ali je u gradu otvoren novi hotel). Polazna
to~ka jè. p. (87 km od Zagreba preko Sunje i Siska; vònja traje 2 h), od ko-
je je 20’ uspona kroz {umarak nalik parku. Za Zagrep~ane je najbolje po}i
jutarnjim vlakom oko 7 h i vratiti se popodnevnim oko 14 h.
Hrastovi~ka gora
Jùno od Petrinje, povrh sela Hrastovice, diè se niska ali prili~no strma
gorska kosa {umovitih strana i zaravnjena bila. U zemljopisnom smislu
ona je sz. izdanak Zrinske gore, ali je od nje odvojena o{tro usje~enom doli-
nom Petrinjice. Zahvaljuju}i zanimljivu nekada{njemu Peckom jezeru 1
km j. od vrha, ve} je u 19. st. postala popularno izleti{te gra|ana Petrinje i
Siska. Po osnutku HPD-a »Zrin« u Petrinji (1922.), gora je, uglavnom nje-
govom zaslugom, u{la u krug pl. izleti{ta. ^lanovi su 1926. na vrhu podigli
piramidu, a kad ju je nadrasla {uma, povisili su je 1933. na 15 m. Godine
1939. sagradili su pored nje pl. dom i ve} idu}e godine izveli prigradnju
zbog velikog posjeta (u Drugomu svjetskom ratu objekt je uni{ten). Uo~i
Domovinskoga rata petrinjski su planinari markirali staze na gori i namje-
Planine Banije i Korduna
249
Vinica
U kutu izme|u Mrènice i Korane pruà se u duìnu od oko 3 km niska {u-
movita gorska kosa, okruèna pitomim breùljkastim pejzaòm. Sjeverna
joj je padina pokrivena bjelogori~nom {umom, a jùna u donjem dijelu vi-
nogradima sela Vinice i Belaja. Padine su prili~no strme, tako da Vinica
unato~ neznatnoj visini donekle ima gorsko obiljèje, ~emu pridonosi i nje-
zin osamljen poloàj. Ime je vjerojatno dobila po selu Vinici na j. podnòju.
Me|u pl. izleti{ta u{la je zahvaljuju}i aktivnosti planinara iz Duga Rese, in-
dustrijskog gradi}a na z. podnòju. Godine 1924. osnovana je podrùnica
HPD-a »Vinica« koja je markirala put na vrh, 1940. poduzela akciju za iz-
gradnju drvene piramide na vrhu i 1954. izdala vodi~ »Po Lici i Kordunu«.
Nakon rata je 1953. PD »Vinica« podigao novu piramidu, ali je danas i ona
dotrajala, tako da sada {uma i bujna vegetacija ograni~uju vidik. Godine
1995. zapo~eo je PD »Vinica« na vrhu izgradnju svog doma »Mladen Polo-
vi}« (ime mladog planinara koji je 1995. poginuo u operaciji »Oluja« kod
Barilovi}a). Uz gradili{te je ure|ena nadstre{nica za izletnike, a u blizini se
planira 14 m visok vidikovac (zapravo preure|en stup dalekovoda). Uspon
je kratka i orijentacijski laka {etnja.
£ 1. Duga Resa – Vinica 50'. Duga Resa je slikovit gradi} smje{ten na
obali Mrènice, dobro poznat po tekstilnoj industriji. Za Karlov~ane je naj-
bolja veza s Duga Resom gradski autobus (11 km) koji vozi svakih 20' (su-
botom i nedjeljom svaki puni sat, povratak iz Duge Rese na pola sata). Os-
talima je bolje do}i u Duga Resu vlakom jer tako izbjegavaju prelaènje u
Karlovcu i gubitak vremena
pje{a~enjem od `. do a. kolo-
dvora. Od `. p. u Dugoj Resi,
Jozefinskom cestom do kri-
ànja kod crkve sv. Antuna,
odakle l. preko mosta na
Mrènici, ravno uz stadion
Ulicom dr. Ivana Banjav~i}a
do njezina kraja, gdje pres-
taje asfalt. Dalje cestom uz-
brdo, trasom vodovoda u iz-
gradnji, te dalje istim smje-
rom {umskim kolnim putem
do gradili{ta nove ku}e na
vrhu Vinice (321 m). Na Nadstre{nica na Vinici (Alen ^aplar)
drugu stranu bit }e mogu}
silaz prema Karlovcu (kad se s puta uklone opasni ratni ostaci) mimo ru{e-
vina velike vojarne Logori{te (uni{tene u Domovinskom ratu). Tim smje-
rom ima 1,30 h do ceste Karlovac – Plitvice, odakle je do Karlovca gradskim
autobusom jo{ 3,5 km.
Planine Banije i Korduna
253
Vodenica
Vodenica dominira podru~jem izme|u donjeg toka Kupe i Dobre. Ne pripa-
da Baniji nego Pokuplju. Iako je vi{a od Petrove gore, manje je nalik na pla-
ninu. Tu nema onako prostranih {uma ni dubokih poto~nih dolina. Okru-
èna je obradivim poljima koja mjestimice seù gotovo do hrpta. Ipak je us-
pon ugodna {etnja. Na podnòju i obroncima nalazi se niz manjih seoskih
naselja, starih dvoraca i crkava (Ozalj, Rib-
nik, Ja{kovo, Svetice itd.). Unato~ svome ime-
nu posve je bezvodna, jer je to podru~je plitko-
ga krasa, s brojnim ponikvama i jamama.
Dubova~ki planinarski put. Tko èli dob-
ro upoznati ovaj kraj, moè se posluìti tra-
som DPP-a kojoj je Vodenica najvi{a to~ka.
Vodi kroz karlova~ko-ozaljsko podbrèje, po-
vezuju}i dva stara grada, Dubovac u Karlovcu
sa Starim gradom u Ozlju. Na tom putu, na Kalvariji, nalazi se i pl. ku}a.
Put je otvorio HPD »Dubovac« iz Karlovca 22. 10. 1983. Duga~ak je 27 km i
traje 7-8 h hoda, a na njemu su ove KT: Ozalj, Vodenica, Hra{}e, Grdun,
Zavr{je, Kalvarija i Dubovac. Tiskan je vodi~-dnevnik sa zemljovidom i
predvi|ena je zna~ka priznanja.
£ 1. Hra{}e – Vodenica 1 h. Iz Karlovca do Hra{}a autobusom od Auto-
busnog kolodvora (radnim danom). Od a. p. u Hra{}u cestom dalje uzbrdo
pored dvorca Hra{}e do raskrìja, gdje treba d. prema selu Vel. Erjavcu. Is-
pod borove {ume vodi na Vodenicu put u blagom usponu, ali razrovan od
ki{a. Prolazi uz lokvu Kalac na Vugrin~i, te kroz mladu brezovu {umu i po-
nikve obrasle paprati stiè na vrh (538 m). Iako nema markacija, orijenta-
cija je jednostavna zbog osamljenosti gore. S travnate zaravni na vrhu pru-
à se vidik na @umbera~ku goru, dok je na ostale strane zatvoren lijepom
brezovom {umom.
£ 2. Ozalj – Vodenica 2 h. Iz Karlovca za Ozalj autobusom ili vlakom.
Nemamo li namjeru posjetiti stari ozaljski grad, moèmo iza}i iz autobusa
ve} u Vel. Erjavcu, ~ime }emo skratiti put za 1 h. Od staroga grada u Ozlju
mimo crkve sv. Vida u selo Gor{~ake (20'). Na raskrìju kod sela Vel. Erja-
Stari grad Ozalj (Oliver Budimir)
254
HRVATSKE PLANINE
Pl. izleti{te »Zvonimir Plevnik« na Kalvariji
vec (40') vrijedi svratiti l. cestom u Svetice (15') do crkve i samostana. U
njemu su do 1627. bili glagolja{i, a zatim pavlini. Ima bogatu riznicu slika,
kipova, rezbarija u drvu i orgulje iz 1761. g. Od spomenutoga raskrìja va-
lja nastaviti u Breznik (10'), odakle slijedi uspon na Vodenicu.
Okolica Karlovca
Karlova~ki su planinari u okolici grada uredili nekoliko izleti{ta koja dodu{e
nemaju pl. karakter, ali se odlikuju pitomom prirodom i lakom pristupa-
~no{}u. To su Kalvarija i pl. ku}a »Mont Zadobarje« na obali rijeke Dobre.
£ 1. Karlovac – Kalvarija 1 h ili 5 km cestom. Od grada Dubovca ima 50’
markiranim putem. Najkra}i je prilaz gradskim autobusom sa Zrinskog tr-
ga (Korza) u Karlovcu za Malu Jelsu (vozi 10 puta na dan). Iza}i valja kod
»Licitara« (postaja prije Male Jelse). Od `. kolodvora do »Licitara« ima 1,20
h, a od »Licitara« je do Kalvarije 15' blagog uspona kroz kestenovu {umu na
blagu kosu Kalvariju gdje se nalazi pl. ku}a.
Pl. izleti{te »Zvonimir Plevnik« na Kalvariji (oko 300 m) je seoska ku}a preure|e-
na za pl. potrebe. Zbog lijepe i {umovite prirode u okolici postala je omiljeno izleti{te
karlova~kih planinara i ostalih gra|ana. Nazvana je po dugogodi{njem predsjedniku
Zvonimiru
Plevniku
(1901.–
1974.), osobito zaslùnom za ob-
novu ru{evnog Dubovca. Ku}om
upravlja HPD »Dubovac« iz Kar-
lovca, a redovito je otvorena vi-
kendom od travnja do konca lis-
topada. Do nje se moè automo-
bilom po asfaltiranoj cesti.
£ 2. Karlovac – Mala Jel-
sa 6 km – Pl. ku}a »Mont
Zadobarje« 50'. Iz Karlov-
ca autobusom sa Zrinskog
trga (Korza) u Malu Jelsu te
odavle za markacijom kroz
{umu Dren~ek i selo Fanjki
Pl. ku}a »Mont Zadobarje«
Planine Banije i Korduna
255
Karlova~ko Pokuplje 1:300 000 (Alen ^aplar)
50'. U blizini rijeke Dobre ovdje je HPD »Martin{~ak« iz Karlovca preure-
dio jednu seosku ku}u za pl. potrebe. Otvorena je vikendom i po dogovoru.
Opskrbljena je pi}ima, a raspolaè kuhinjom i s 10 kreveta. Parkirati se
moè uz cestu stotinjak m. niè. Osim spomenutoga, postoji jo{ nekoliko
prilaza koji su duì, a mogu posluìti za povratak.
LITERATURA
J. M.: Postanak Hrastovi~kog jezera. Pu~ka pri~a. Vienac 2, 1870., 392; Hirc, D.: Izlet
na Pecko jezero. Lijepa na{a domovina I. 1891. (str.
125); V. S.: Proslava nadogradnje piramide na Cepeli{u. HP 29, 1933., 188; Filjak, M.:
Hrastovi~ka gora. HP 33, 1937., 13; Filjak, M.: Prvi pl. dan na Zrinskim gorama. HP 36, 1940.,
55; Hirc, D.: Zrinska gora. Prirodni zemljopis Hrvatske, I. Zagreb 1905. (str. 370); Hirc, D.:
Petrova gora. Isto, str. 375; [enoa, M.: U Zrinjskoj gori. HP 33, 1937., 170; [tivi~evi}, N.:
Petrova gora kao pl. izleti{te. HP 31, 1935., 1; Mari}, L.: Rudarstvo i talioni{tvo u Petrovoj i
Zrinskoj gori. Priroda 27, 1937., 165; Kevo, R.: Petrova gora. Priroda 53, 1966., 177; Daki}, M.:
Petrova mi gora mati. Prosvjeta, Zagreb 1967.; Keler, Z.: Petrova gora. NP 22, 1970., 70; O{tri},
V.: Interes za pro{lost i sada{njost Petrove gore. NP 22, 1970., 91; [irola, S.: Na Martin{~aku.
HP 2, 1899., 149; Poljak, @.: Martin{~ak. NP 11, 1959., 171; Dvoràk, S.: llirkinja D. Jarnevi} iz
Karlovca. Povijest sporta 4, 1973., str.1173; Poljak, @.: Vinica. NP 11, 1959., 168; Ott, I.:
Vodenica; njena okolina. NP 18, 1966., 157; Mla|enovi}, M.: Partizanski put Banijom. NP 39,
1987., 226; Majeti}, G.: Slike s Vinice. NP 41, 1989., 62; Priljeva, : Hrastovi~ka gora nekad,
danas i...?. HP 84, 1992., 49; Star~evi}, A.: Staze oko Karlovca. HP 87, 1995., 115; Priljeva, i
Kova~evi}, M.: Hrastovi~ka gora. Petrinja 1998. (rukopis, 10 str.); ^aplar, A.: U Zagrljaju
karlova~kog Pokuplja. HP 91, 1999., 241; Poljak, @.: Djed nad Hrv. Kostajnicom. HP 92, 2000.,
88.
256
HRVATSKE PLANINE
GORSKI KOTAR
Prirodne i dru{tvene osobitosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259
RISNJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266
1. Gornje Jelenje – Vilje – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
2. Lepenice – Medvje|a vrata – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . 270
3. Crni Lug – Markov brlog – Medvje|a vrata – Risnjak. . . . . . . 271
4. Crni Lug – Smrekovac – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
5. Platak – Schlosserov dom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
6. Gerovo – Lazac – Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
BURNI BITORAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
1. @. p. Vrata – Pl. ku}a »Bitorajka« – Bitoraj . . . . . . . . . . . . 274
2. @. p. Vrata – Javorje – Bitoraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
VI[EVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
1. @. p. Li~ – Javorje – Vi{evica . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279
2. @. p. Vrata – Javorje – Bukova kosa – Vi{evica . . . . . . . . . . 279
3. Bribir – Ravno – Bukova kosa – Vi{evica . . . . . . . . . . . . . 280
SAMARSKE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
1. Jasenak – Mle~ikov lug – Ratkovo skloni{te . . . . . . . . . . . 281
2. Tuk – Mle~ikov lug – Ratkovo skloni{te . . . . . . . . . . . . . 283
BIJELE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283
Usponi do pl. ku}e. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
1. Jasenak – Rusov jarak – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . 285
2. Tuk – Vrata – Boce – Pl. ku}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
3. Jasenak – Boce – Pl. ku}a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
4. Samarske stijene – Pl. ku}a Vihora{kim putom. . . . . . . . . . 287
5. Vrelo – Gomirkovica – Pl. ku}a preko Boca . . . . . . . . . . . 287
Izleti od pl. ku}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
6. Vrh Bijelih stijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
7. Velika Javornica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
8. Samarske stijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
KOLOVRATSKE STIJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
1. Mo{une – Lugarnica »Ri~i~ko bilo« – Kolovratske stijene . . . . . 289
2. Stalak – Pl. skloni{te u Dulibi – Kolovratske stijene . . . . . . . . 290
3. Spojni put Velika Kapela – Velebit . . . . . . . . . . . . . . . . 291
BJELOLASICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292
1. Tuk – Janj~arica – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . 293
2. Begovo Razdolje – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . 296
3. Jasenak – Vrbovska poljana – Bjelolasica . . . . . . . . . . . . 297
4. Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama – Bjelolasica . . . . . 297
5. Vrelo – Gomirkovica (ì~arom) – Bjelolasica . . . . . . . . . . . 297
6. Vrelo – Gri~evite drage – Bjelolasica . . . . . . . . . . . . . . 298
KLEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
1. Ogulin – Bjelsko – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302
2. Ogulin – Kneja – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
3. Ogulin – Pu{kari}i – Ostrovica – Klek . . . . . . . . . . . . . . 305
4. Hreljin – Vitunj – Gradina – Klek . . . . . . . . . . . . . . . . 306
5. Bjelsko – Stoàc . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306
OKOLICA VRBOVSKOG. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307
1. Vrbovsko – Kama~nik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 307
2. Lovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 308
Gorski kotar
257
OKOLICA RAVNE GORE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 309
1. Ravna Gora – Pl. skloni{te na Javorovoj kosi . . . . . . . . . . 309
2. Ravna Gora – Pl. ku}a Lokanda – Velika Vi{njevica . . . . . . . 310
OKOLICA SKRADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
1. Skrad – Skradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
2. Skrad – Zeleni vir – Vràji prolaz – Skrad . . . . . . . . . . . . 312
OKOLICA DELNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314
1. Delnice – Veliki Drgomalj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314
2. Delnice – Petehovac pje{ice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
3. Delnice – Petehovac cestom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
OKOLICA BROD MORAVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
1. [pi~asti vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
2. Orlova stijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316
OKOLICA ^ABRA I TR[]A. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317
1. Goranska cesta Gerovo – ^abar – Prezid . . . . . . . . . . . . 317
258
HRVATSKE PLANINE
Prirodne i dru{tvene osobitosti
Poloàj i granice. Gorski kotar je kra{ka ravan izme|u Hrvatskog pri-
morja i pokupsko-karlova~koga panonskog ruba, {iroka oko 35 km, a viso-
ka prosje~no oko 800 m. Bogatstvom prirodnih ljepota i neiscrpnim pl. mo-
gu}nostima zauzima jedno od prvih mjesta u Hrvatskoj. Granice su mu sa-
mo djelomi~no jasne jer se u njihovoj definiciji preple}u administrativni,
morfolo{ki, gospodarski i etnografski elementi. Ona je najjasnija prema
moru, jer se tu njegova kra{ka plo~a spu{ta o{tro izraènom stepenicom u
Hrvatsko primorje. Planine na rubu te stepenice (Obru~, Snjènik, Tuho-
bi}, Medvi|ak, Zagradski vrh i dr.) zapravo pripadaju Hrvatskom primor-
ju, a ne Gorskom kotaru, pa su u ovom vodi~u prikazane u poglavlju Ri-
je~ko zale|e. Na suprotnoj strani granicom moèmo smatrati dolinu Kupe i
^abranke. Prema sz. granica se priblìno podudara s dràvnom granicom
prema Sloveniji (smjer ^abar – Prezid – ^abarska polica – Gumanac – Kla-
na); s. od te crte Gorski se kotar nastavlja u sli~no podru~je slovenskoga
Snènika.
Granica Gorskoga kotara i Like. O ji. granici stru~njaci dvoje. Osnovno je pitanje
koliki dio Kapele pripada Gorskom kotaru, a koliki Lici. Drìmo da ta granica jo{ nije
kona~na i da dio Kapele ~ini zasad »ni~iju zemlju«. U gospodarstvu je u tijeku proces
postupnog {irenja obiju regija. Tako je npr. Gorski kotar tijekom 20. st. obuhvatio s.
dio V. Kapele, a Lika se pro{irila na sjever sve do Drènice. Me|u njima ipak jo{ i da-
nas postoji prili~no {iroka grani~na zona (pripada joj npr. i Jasena~ko polje ~iji se sta-
novnici smatraju grani~arima).
Gra|a i reljef. Na gorskokotarskoj kra{koj ravni mogu se razabrati dva
planinska niza; sjeverni (Risnjak – Drgomalj – Skradski vrh – Litori} – Lov-
nik) i jùni koji pripada Velikoj Kapeli (Bitoraj – Vi{evica – Bjelolasica – Bi-
jele i Samarske stijene – Klek). Izme|u ta dva niza smje{tena su gotovo sva
ve}a polja i naselja, tu prolaze i glavne prometnice (autocesta ì. pruga
Zagreb – Rijeka), a tim su redom opisane i planine u ovome vodi~u.
Kapela je {iroko planinsko podru~je koje povezuje Gorski kotar s Velebitom i
Li~kom Plje{ivicom. Pruà se u duìnu oko 100 km (linija Fuìne – Korenica). Otpri-
like na polovici te duìne Jozefinska cesta Ogulin – Senj prelazi preko prijevoja Vrh
Kapele (884 m) i dijeli Kapelu na dva podjednaka dijela. Sjeverni se naziva Velika, a
jùni Mala Kapela. Kapela je nazvana po kapeli sv. Nikole na mjestu nekada{njega
pavlinsko-glagolja{kog samostana »Sv. Mikula na Gvozdu« (njegove su razvaline 2
km ssz. od prijevoja, na lokalitetu Klo{ter). Osnovao ga je An` Frankopan koji je sta-
novao u susjednom Modru{u, a u 16. je st. opustio zbog turskih provala. Obnovljen je
1708., ali kad je Josip II. zabranio samostanske redove, postaje po drugi put ru{evi-
nom. U starini je narod ovu planinu nazivao Gvozdom, ali se s vremenom ime prijevo-
ja protegnulo na ~itavo gorje (ime Kapela za prijevoj zabiljeèno je prvi put 1655., za
planinu 1692., a 1696. spominju se prvi put V. i M. Kapela). Planinarski je zanimljiv
Cestovni prijevoj Vrh Kapele (1092 m) koji dijeli Veliku od Male Kapele
Gorski kotar
259
Risnjak
zemljovid 20, str. 346
Nacionalni park Risnjak. Risnjak zauzima dominantan poloàj u Gor-
skom kotaru i sadrì sve ono {to moè pruìti priroda ove najgorovitije regi-
je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Njegov je vrh, uz Klek, bez sumnje na{ naj-
markantniji vrh. Tu je sa~uvano u iskonskom obliku toliko nedirnute veli-
~anstvene ljepote da ljubitelji prirode ve} vi{e od jednog stolje}a hodo~aste
u njegovo okrilje. Bogata flora, ti{ina bujnih {uma, zanimljiv ìvotinjski
svijet i rasko{ni kra{ki oblici na{li su u Gorskom kotaru posljednje sigurno
uto~i{te u okrilju Risnjaka jer je on, kao nacionalni park, pod za{titom dr-
àve. Na inicijativu istaknutog botani~ara Ive Horvata (1897.–1963.), Hr-
vatski je sabor g. 1953. odlu~io da se za{titi povr{ina od 3600 ha, s najvred-
nijim i najo~uvanijim dijelom risnja~kog masiva. Godine 1956. povr{ina je
smanjena na 3014 ha, od ~ega je 2104 ha uèga za{titnog podru~ja. Danas
obuhva}a i izvor rijeke Kupe te vrh Snjènika. Granicama parka obuhva}e-
ni su tipi~ni fenomeni geolo{ke, geomorfolo{ke, vegetacijske, {umarske i
zoolo{ke prirode, vode}i pri tome ra~una o estetskim vrijednostima. U pog-
ledu za{tite park je zami{ljen kao podru~je izuzeto od ljudskog utjecaja.
Njegova ìva i mrtva priroda mora ostati sa~uvana kako je na|ena, pre-
pu{tena sama sebi, da se razvija slobodno po prirodnim zakonima. Ne smije
tu biti nikakva trajnijeg boravka, zabranjeno je trganje i sabiranje bilja,
lov, hranjenje divlja~i, gra|enje novih putova. Dugogodi{nja nastojanja
poznavatelja i ljubitelja prirode urodila su plodom, ali je dùnost svih posje-
titelja da iskrenom suradnjom i po{tivanjem za{titnog reìma pridonesu
o~uvanju toga netaknutog kutka na{e domovine i tako ga sa~uvaju budu-
}im nara{tajima. Vi{e o Risnjaku u Zborniku radova (Crni Lug 1994.) koji
je objavila uprava NP-a Risnjak u povodu 40-godi{njice Parka, a sadrì re-
zultate vegetacijskih, faunisti~kih i drugih istraìvanja.
Smje{taj i gra|a. Risnjakova skupina prostire se u dinarskom smjeru, iz-
me|u skupine Snjènika i Drgomlja. Prema j. se spu{ta do prijevoja na G.
Jelenju, a prema s. u Gerovsko polje. Granica mu je o{tra i
jasna jedino prema Snjèniku, jer se tuda ru{i strmo, pa i
stjenovito, u dolinski niz Lazac – [egine. Na sve ostale
strane snizuje se postupno brojnim nepravilno razgra-
nanim ograncima. Ipak moèmo re}i da njegovu granicu
prili~no to~no obiljeàva cestovni krug G. Jelenje – La-
zac – [egine – Gerovo – Crni Lug – Mrzla Vodica – G. Je-
lenje, koji obuhva}a oko 100 km2 (od toga na park otpada
30 km2). U tome prostranom podru~ju nalazi se mno{tvo
vrhova i kosa, pravo carstvo kr{a i {ume, nad kojim do-
minira impozantan kamenit vrh Risnjaka, bacaju}i u
Botani~ar Ivo Horvat
zasjenak sve ostale dijelove. Osobitost su ovoga pod-
(1897.–1963.), zasluàn
za osnivanje NP-a
ru~ja krasne, travom obrasle doline Lazac, [egine, Suha
»Risnjak«
re~ina i, osobito, Leska iznad Crnog Luga, jer svojom pi-
tomo{}u pruàju snaàn kontrast okolnim stijenama i {umama. Risnjak je
gra|en od vapnena~kih i dolomitnih stijena jurske starosti, a povrh starih
silikatnih stijena i trijaskih naslaga, zbog ~ega je visinski pojas tipi~an bez-
vodan kras, s bogato ra{~lanjenim reljefom u vertikalnom smjeru: s jedne
strane str{e u vis stjenovite strane Velikog i, jo{ vi{e, Malog Risnjaka, a u
dubinu se pak ru{e jame, {krape i duboke ponikve. Neke su duboke i do 200
m, npr. si. od Viljske stijene, s. od V. Risnjaka i i. od Smrekovca. Kr{ je oso-
bito razvijen u te{ko pristupa~nim Bijelim stijenama (1151 m), 3 km i. od
vrha Risnjaka, koje se odlikuju vodoravnim slojevima i okomitim stijena-
266
HRVATSKE PLANINE
ma. Vodom je veoma siro-
ma{an, izvori se javljaju sa-
mo na podnòju, ali se u vi-
sinskom podru~ju mogu na-
}i jame s vje~nim snijegom.
Klima je planinska, sa svje-
ìm ljetima, obiljem padali-
na i dugotrajnim snijegom
unato~ blizini mora (zra~na
linija 15 km). Kod Schlosse-
rova doma snijeg se zadrà-
va 157 dana u godini, a mak-
simalna mu je visina izme|u
122 i 448 cm. Godi{nji pros-
jek temperature na Risnja-
ku je 2,5 °C, a godi{nja koli-
~ina oborina 3600 mm.
Flora i fauna. Biljni pok-
rov je bogat, a uz to i razno-
lik, zahvaljuju}i klimatskoj
granici i kontaktu ilirskoga i
alpskog vegetacijskog pod-
ru~ja (tzv. hrvatska vrata).
Svestrano je i temeljito is-
traèn. Na podru~ju Parka
ima 30 biljnih zajednica s Hrbat Risnjaka sa Schlosserovom livadom i pl. domom
brojnim endemi~nim i reliktnim elementima. Najve}u povr{inu zauzima
{uma jele i bukve, koja iznad 1200 m prelazi u pretplaninsku {umu bukve.
Naàlost, 93,4% stabala jele o{te}enije je od 25% (podatak iz 1988. g.) tzv.
kiselim ki{ama, to~nije te{kim metalima koji dolaze s ki{nim oblacima iz z.
inudstrijskih zemalja. Iznad 1400 m razvijen je pojas klekovine bora sa {a-
rolikim i bogatim elementima (runolist, rododendron, encijan). U podru~ju
risnja~kih Bijelih stijena, na povr{ini koja sluì [umarskom fakultetu iz
Zagreba za prou~avanja, nalazi se stablo tise staro vi{e od 1200 g. (prilaz od
Vr{i~ka na cesti Crni Lug – Gerovo). U fauni se bogatstvom vrsta isti~u
leptiri (90 vrsta), kornja{i (36) i ptice (60). U podru~ju Parka ìvi desetak
medvjeda, 30 divokoza, 40 tetrijeba, 35 jelena, 72 pti~je vrste itd. Ris je u
19. st. istrijebljen, ali se u posljednje vrijeme opet po~eo javljati {irenjem
iz Slovenije. Botani~ar Dragutin Hirc tvrdio je da je planina dobila ime po
toj ìvotinji, ali je njegov sin, zoolog Miroslav Hirtz, smatrao da ime potje-
~e od vrste trave koju narod naziva risje. Glavna je gospodarska vrijed-
nost masiva {umsko bogatstvo, ali je dio koji pripada Parku isklju~en iz
eksploatacije (ili bi to trebao biti). Na Smrekovcu, pod vrhom Risnjaka,
sagradila je u 19. st. {umska uprava veleposjeda Thurn-Taxis lugarnicu,
koja je sve do izgradnje doma 1932. g. bila glavno upori{te planinara i
znanstvenika.
Planinarstvo. Zanimanje za ljepote Risnjaka vrlo je starog datuma. Pos-
je}ivanje su zapo~eli strani botani~ari, ali su otprilike prije jednog stolje}a
inicijativu preuzeli doma}i botani~ari planinari. Nakon Prvoga svjetskog
rata HPD je u naseljima oko Risnjaka osnovao niz svojih podrùnica i pod
vrhom sagradio pl. dom. Bogatu pro{lost ilustriramo malom kronolo{kom
tablicom.
Gorski kotar
267
MALA KRONOLO[KA TABLICA
1825. posjet pe{tanskog botani~ara Josepha Sadlera (1791.–1849.)
1854. posljednjega risa ubio lugar Filip Òbolt
1870. na vrh se uspeo stolar Thomas Pichler, botani~ar-amater iz Lienza
1876. na Risnjaku je Vincze Borbas (1844.–1905.), profesor botanike iz Pe{te
1877. posje}uje ga Mihajlo Sto{i}, gimnazijski profesor iz Trsta
1878. HPD ima u Delnicama svog povjerenika
1879. Ljudevit Vukotinovi} na vrhu nalazi runolist, nakon ~ega dolaze istog ljeta J.
Schlosser i J. Torbar; D. Hirc po~inje seriju svojih mnogobrojnih uspona
1888. rije~ki CAF organizira svoj prvi slùbeni izlet (15 ~lanova)
1898. D. Hirc objavljuje nalaz nove biljne vrste Saussurea croatica
1906. rije~ki profesor G. Wanka biljeì prvi zimski uspon
1911. dr. Ivan Kraja~ biljeì prvi hrv. zimski uspon; sukob zagreba~kih i nekih
rije~kih planinara zbog talijanske zastave na vrhu
1922. ure|eno pl. skloni{te u biv{oj lugarnici na Smrekovcu
1925. zagreba~ki planinar Branimir Gu{i} biljeì prvi pohod na skijama
1926. HPD ure|uje pl. skloni{te u Mrzloj Vodici
1927. ~lan CAF-a A. Kolachevich registrira dva prvenstvena penja~ka uspona u si.
stijeni jùnog M. Risnjaka (16. rujna kroz `lijeb, 27. listopada direktni smjer),
te prvi zimski penja~ki uspon na Mali Risnjak (7. sije~nja) i kroz z. stijenu na
V. Risnjak
1929. HPD ure|uje pl. skloni{te na Gornjem Jelenju
1930. po~inje izgradnja pl. doma na Schlosserovoj livadi
1931. po~inje s radom podrùnica HPD-a »Jelenc« u Gerovu
1932. otvorenje Schlosserova pl. doma na Risnjaku; osnivanje podrùnice HPD-a
»Gor{tak« u Mrzloj Vodici
1933. uspinju se seljaci iz Mrzle Vodice skijama na Risnjak
1934. osnivanje podrùnice HPD-a »Rudnik« u ^abru
1948. Ivo Horvat po~inje botani~ko kartiranje s ekipom od 30 stru~njaka
1949. Ivo Horvat prvi put predlaè osnivanje nacionalnog parka
1953. Hrvatski sabor 15. studenoga progla{ava Risnjak nacionalnim parkom
1970. Jugoslavenska akademija tiskom objavljuje rezultate Horvatovih istraìvanja
1994. tiskan Zbornik stru~nih radova u povodu 40-godi{njice Parka
Danas je Risnjak vrlo pristupa~an zahvaljuju}i blizini cestovne magistrale
Zagreb – Rijeka, asfaltiranoj prometnici do Crnoga Luga i brojnim {umskim
stazama i cestama, a nadasve izgradnji pl. doma pod samim vrhom. Vrlo je li-
jepa i poznata panorama Risnjaka s vidikovca [pi~unak iznad Lokvarskog
jezera na cesti Zagreb – Rijeka. Unato~ svemu tome, posjetitelji su malobroj-
ni jer ljepote Risnjaka {iroj javnosti o~ito jo{ nisu poznate. No, mòda je i bo-
lje tako – najbolji je ~uvar risnja~koga blaga njegova anonimnost.
Raskrìje staza na Medvje|im vratima
268
HRVATSKE PLANINE
Vi{evica
zemljovid 23, str. 277
Prirodne zna~ajke. U nizu vrhova Kapele koji se pruàju u j. dijelu Gor-
skoga kotara od Hrv. primorja do Ogulinskoga polja, prvi je Vi{evica. Sto-
àst oblik, vr{ni {iljak koji slobodno str{i iz {umske vegetacije, kontrast str-
mih {umovitih padina i livada na Li~-polju, sve to ovome vrhu daje osobitu
slikovitost. Njegovo ime posve je u skladu s visinom i poloàjem sto{ca koji
nadaleko nadvisuje okolne vrhove. S pravom se ubraja me|u najljep{e vidi-
kovce u Gorskom kotaru, kako opsegom, tako i ljepotom vidika. Ipak je nje-
gova najzna~ajnija osobina bogatstvo {umskog pla{ta, koji zajedno sa sus-
jednim bitorajskim {umama ~ini jedinstveno podru~je. Unato~ stalnim sje-
~ama, tu je jo{ uvijek mnogo nedirnutih kutaka punih divljine i romantike.
Vi{evica i svojim oblikom ~ini sa susjednim Bitorajem (4 km zra~ne udalje-
nosti) zajedni~ku skupinu. Oni su zapravo jedinstvena cjelina koja je samo
donekle odijeljena {umovitom uvalom prili~no velike nadmorske visine.
Skupina se poput svih ostalih bregova Kapele pruà u dinarskom smjeru
sz.-ji., s uzdùnim bilom i dvije padine. Primorska padina strmo se spu{ta u
Li~-polje, a kontinentalna malo blaè u sungersko-mrkopaljsko podru~je,
dok se bilo bez o{tre granice postupno spu{ta na jednu stranu prema Ro-
goznu (1065 m), a na drugu prema V. Smolniku (1279 m). Najvi{i vrh Vi{e-
vice diè se sa {umovite i valovite kra{ke visoravni visoke oko 1200 m u vi-
sinu od 200 m. Vapnena~ka gra|a uvjetuje bezvodnost terena i kra{ke poja-
ve, no tlo je pokriveno humusom i bogatim biljnim pla{tem, tako da Vi{evi-
ca sve do najvi{eg vrha djeluje pitomo. Otkri}e Stupine jame g. 1995. (dubo-
ka je 413 m!) i jo{ ~etiriju jama dubljih od 200 m, u podru~ju izme|u Vi{evi-
ce i Bitoraja (sz. od vrha), dokaz je da planina jo{ uvijek krije razne nepoz-
nanice. Oskudicu vode ublaàvaju cisterne {to su ih {umarije sagradile uz
lugarnice na Lipova~i i Javorju, a za ki{nih godina i izvor pod vrhom Vi{evi-
ce zvan Plavu{-voda.
Planinarstvo. Premda na Vi{evici nema pl. objekata, uspon na njezin vrh
ima ve} stoljetnu tradiciju (J. Frischauf 1874., Lj. Vukotinovi} 1875., D.
Hirc 1882., prva markacija: HPD 1910.), a i danas ga rado posje}uju ljubite-
Pogled iz Fuìna na Vi{evicu (Branko Lon~ar)
278
HRVATSKE PLANINE
lji ljepote i romantike. Osim
klasi~nih prilaza od `. pruge
(`. p. Li~ i Vrata), danas se u
blizinu
vrha
uspinju
tri
{umske ceste i sastaju se na
visini od 1200 m. To su ceste
iz Vrata (14 km), Crikvenice
preko Lukova (30 km) i iz
Novoga preko Ravna (37,5
km). Na vrh vode markirani
pje{a~ki usponi od. `. p. Li~,
`. p. Vrata, Mrkoplja i Luko- Na vrhu Vi{evice (Branko [krobolnja)
va. Najljep{a je kombinacija
s posjetom nedalekom Bitoraju, {to moè biti jednodnevna tura, ali se moè
podijeliti na dva dana, npr. popodne uspon do pl. ku}e »Bitorajka« (v. Burni
Bitoraj) i drugi dan uspon na Vi{evicu sa silazom dò. p. Li~. Automobilom
je najbolje pri}i od izlaza Vrata na autocesti Zagreb – Rijeka, odakle se vrhu
moè pribliìti na samo 40’ hoda.
£ 1. @. p. Li~ – Javorje – Vi{evica 4 h. @. p. Li~ (765 m) nalazi se nà.
pruzi Zagreb – Rijeka (189 km od Zagreba, 40 km od Rijeke; brzi vlakovi se
ne zaustavljaju). Od `. p. si}i mimo crkve u selu Li~ (726 m) na Li~-polje i
njim krenuti 20’ prema istoku do asfaltirane ceste Fuìne – Ravno. Cestom
d. 10’ pa zatim l. bijelom cestom 10’ do kapelice sv. Marije Snjène (dovle
2,5 km). Dalje kolnim putem jo{ 10’ te prije ra~vanja d. uzbrdo jo{ 15’ do {u-
me (natrag je lijep vidik na Li~-polje i Fuìne). Kroz {umu 40’ uspona na
glavicu Planica (1083 m) i jo{ 10’ do okreti{ta {umske ceste. Nakon jo{ 30’
prolazi se veliki zavoj, iza kojega najprije {umskom vlakom, pa stazom do
po~etka livade Golac gdje se l. odvaja markacija za Bitoraj (dovle ima 2,30
h). Ravno dalje d. stranom livade u {umu. Nakon 10’ prelazi se {umska ces-
ta koja dolazi s Ravna i pravi zavoj oko Vi{evice. Nakon jo{ 45’ je spoj s mar-
kacijom od `. p. Vrata, odakle je l. jo{ 5’ na vrh, potkraj kroz gustu klekovi-
nu bukve. Sam vrh (1428 m) kamenita je glavica obrasla s pone{to trave i
posve slobodna od {ume, tako da omogu}uje vidik na sve strane i odmor na
mekoj travi. Tu je i metalna kutija s upisnom knjigom. Vidik je osobito lijep
na okolna polja, Risnjak i Rije~ki zaljev s otocima. Prijelaz na Bitoraj (3 h)
mogu} je tako da se na ra~vanju markacije, nakon nekoliko min silaza s vr-
ha, si|e strmo l. mimo Plavu{-vode do ceste, njom nastavi l. 3 km do Javor-
ja i tu skrene d. (v. Burni Bitoraj, 2). Taj je put dobro markiran kao trasa
GPP-a.
£ 2. @. p. Vrata – Javorje
– Bukova kosa 14 km – Vi-
{evica 40’. Ovo je ujedno i
najbliì prilaz automobilom.
@. p. Vrata nalazi se na pruzi
Zagreb – Rijeka (183 km od
Zagreba, 46 km od Rijeke).
Brzi se vlakovi ne zaustav-
ljaju (stoje u Fuìnama, 2
km prema Rijeci). Kod zad-
nje ku}e u smjeru Fuìna
(kbr. 66) l. se odvaja s glavne
ceste pod pravim kutom
{umska cesta koja odmah
prelazì. prugu, te preko li- Lugarnica Javorje na pola puta izme|u Vi{evice i Bitoraja
Gorski kotar
279
vade ulazi u {umu. Nakon 2,5 km je ra~vanje gdje treba d. (l. krak ide na Bi-
toraj). Na 5. km cesta prolazi mimo lova~ke ku}e Lipova~a, zatim vodi kroz
lijepu crnogori~nu {umu i slikovite slojeve stijena te na 10. km stiè do os-
tataka {umske manipulacije Javorje, gdje se l. odvaja krak prema Bitoraju
(1,30 h; v. Bitoraj, 2). Nakon jo{ 30’ kroz lijepu bukovu {umu, na 12. km,
stiè se do raskrìja pod Vi{evicom gdje treba l. (d. krak vodi prema Crikve-
nici; v. 3). Nakon 500 m cesta stiè do male livade zvane Bukova kosa, gdje
su ostaci {umske manipulacije. Na kraju livade odvaja se d. s ceste uzbrdo u
{umu markirana staza kojom se za 7-8’ stiè nad ove}u travnatu ponikvu s
meteorolo{kim instrumentom (totalizatorom) na sredini. Na suprotnoj
strani ponikve, u njezinu jz. kutu, pod kamenjem na rubu {ume, izvire Pla-
vu{-voda, jedini izvor u planini na toj visini (1260 m). Nije ure|en i ~esto je
zasut suhim li{}em. Planinari obi~no o~iste izvor od nanosa i po povratku s
vrha imaju ovdje razbistrenu vodu. Od izvora markacija vodi o{tro uzbrdo
jo{ pola sata, te izlazi na vrh j. grebenom, sastav{i se 5’ prije vrha s marka-
cijom iz Li~a (v. 1).
£ 3. Bribir – Ravno – Bukova kosa 30 km – Vi{evica 40’. Ovaj je prilaz
osobito prikladan za turiste na crikveni~ko-vinodolskoj rivijeri. Put vodi iz
Crikvenice ili Novoga do Bribira, a zatim na Ravno (v. Zagradski vrh). Od
Ravna dalje cestom prema Fuìnama do najvi{e to~ke prije silaza na Li~-
polje. Tu se d. odvaja {umska cesta kojom ima 4 km u zavojima do mjesta
gdje cestu sije~e markacija iz Li~a (dalje v. 1).
LITERATURA
Hirc, D.: Snjènik Vi{evica. Pozor 1883., br. 182; Langhoffer, A.: Izlet na Vi{evicu. HP
5, 1902., 49; Depoli, G.: Sulla Vi{evica. Liburnia 1, 1902., 49; Marcuzzi, E.: Vi{evica. Liburnia
3, 1904., 20; A. S. (A. Smokvina): Vi{evica. Liburnia 3, 1904., 84; Pasari}, J.: Vi{evica. Vienac
2, 1911., 156; Cveti{i}, V.: U praskozorje na Vi{evici. S planina i gora I. Zagreb 1925. (str. 41);
Izlet HPD-a na Vi{evicu i Zeleni vir. HP 33, 1937., 353; Brumec, V.: Vi{evica in Mali Bitoraj.
PV 48, 1948., 361; Kumi~i}, E.: Proljetni izlet na Vi{evicu. NP 3, 1951., 152; Erega, F.:
Vi{evica. NP 3, 1951., 312.
Samarske stijene
zemljovid 23, str. 277
Prirodne zna~ajke. U susjedstvu Bijelih stijena i donekle povezan s nji-
ma, pruà se te{ko prohodan labirint stijena i ponikava poznat pod ime-
nom Samarske stijene. Sastoji se od dvadesetak kamenitih skupina koje od-
vojeno str{e iznad {umskog pokriva~a. Za razliku od Bijelih stijena, ovdje
»Dvorac« u Samarskim stijenama (Stanislav Hora~ek)
280
HRVATSKE PLANINE
pona kroz {umu u zavojima. Oko 10’ prije ku}e, na hrptu, l. se odvaja mar-
kacija na V. Javornicu (1 h; 1375 m). [uma ima mjestimice osobine pra{u-
me, s prevaljenim trulim deblima. U ki{no doba je put do tog mjesta pri-
li~no sklizak. Oko 1’ prije pl. ku}e prolazimo mimo pl. skloni{ta.
Pl. ku}u na Bijelim stijenama sagradio je PD »Kapela« (prije PD »Kon~ar«) iz
Zagreba 1968. (otv. 4. srpnja) na si. rubu slikovita ravnog dolca promjera oko 50 m, a
okruènog stijenama i {umom. Ta originalno projektirana brvnara podignuta je,
zbog za{tite od vlage, na prili~no visokim stupovima. Ima dvije etaè. Donja se sastoji
od ove}e prostorije koja sluì kao kuhinja, blagovaonica i spavaonica (s 5 leàja). U
potkrovlju je spavaonica za 10
osoba. Kuhinja je dobro oprem-
ljena posu|em, a vodom se opskr-
bljuje iz cisterne povrh ku}e. Ob-
jekt je zatvoren, a klju~ se nalazi
kod HPD-a »Kapela« u Zagrebu.
Prije Domovinskoga rata ku}a je
bila otvorena od 1. 6. do 15. 10.
preko vikenda, ali deùrstva jo{
uvijek nisu ponovno uvedena.
Posjet ku}i zasad je mogu} samo
uz najavu i pratitelja kojeg odre-
|uje Dru{tvo. Ku}a je vrlo prik-
ladna kao polazi{te na brojne ku-
kove i vrti}e me|u njima. Pohod
Bijelih stijena moè se povezati s
usponom na Bjelolasicu, Veliku
Pl. skloni{te na Bijelim stijenama Javornicu (1,15 h) i Samarske
stijene Vihora{kim putem (v. 4). Radi planinara koji dolaze u vrijeme kad je ku}a zat-
vorena, PD »Kapela« je u jesen 1974. sagradio na prilazu u dolac, 1’ od ku}e, otvoreno
pl. skloni{te. Ono je, naàlost, izgorjelo 27. 1. 1975., ali je marom ~lanova na istom
mjestu sagra|eno 1976. novo (otvorenje 12. 9.), koje nosi ime Miroslava Hirca. Tako
posjetitelji uvijek imaju osiguran smje{taj. Skloni{te ima 20 leàja na kat i pe}, a voda
se uzima iz cisterne u dolcu ispred ku}e (zaostala je od stare Hir~eve ku}e).
Hir~eva je ku}a bila podignuta 1928. (otv. 27. svibnja) na poticaj I. Kraja~a, pred-
sjednika HPD-a u Zagrebu, i nazvana imenom Dragutina Hirca (1853.–1921.), zas-
lùnog za otkri}e Bijelih stijena. Bila je nekoliko puta temeljito renovirana i postala
vrlo popularnom me|u planinarima, ali je zbog dotrajalosti zamijenjena novim objek-
tom. Usred dolca jo{ uvijek postoji njezina cisterna.
Od ku}e do vrha ima 15' uspona kroz stijene. Nakon 5' l. varijanta je osigu-
rana klinovima, a 3-4' dalje, tako|er l., bez osiguranja.
£ 2. Tuk – Vrata 10 km – Boce – Pl. ku}a 1,30 h. Od pl. doma u Tuku
cestom na Mati}-poljanu (v. Bjelolasica, 1). Na 3. km, od ra~vi{ta za Janj~a-
ricu, nastavljamo cestom u {umu. Na 7. km prelazimo ~istinu sa {umskom
manipulacijom i cisternom (Plana, 1107 m) gdje se l. na o{trom zavoju od-
vaja markacija na Bjelolasicu (v. tamo 4). U Mle~ikovu lugu na 10. km (13.
km od Mrkoplja) skre}e d. u {umu cestovni odvojak u Samarske stijene, a 2
km dalje tako|er d. markacija na Bijele stijene (parkiranje mogu}e uz ces-
tu). Odvojak je lako previdjeti, a za orijentaciju moè posluìti slikovit ka-
meni tjesnac Vrata, 50 m iza odvojka (tako se naziva klisura kroz koju pro-
lazi cesta dalje prema Jasenku). Tom odvojku nakon 3’, u mra~noj {umskoj
guduri zvanoj Klanac kostura, prilazi s l. markirana staza iz Jasenka (v. 3).
Sljede}ih 30’ uspon vodi gra|enom stazom kroz zanimljivu visoku {umu,
obilaze}i ponikve, a zatim bez puta strmo jo{ 25’ na hrbat do prijevoja Boce,
koji dijeli Bijele stijene na dvije skupine i preko kojeg vodi markacija Bijele
stijene – Samarske stijene (v. 4). Boce su mali zaravanak me|u stijenama,
pokriven bujnom niskom vegetacijom (zanimljiva flora). Markacija do ku}e
vodi odavde l. stazom izvedenom kroz stijene i ponikve, za 20-40’, {to ovisi
o snalàljivosti i vje{tini putnika. To je ujedno najljep{i i najatraktivniji dio
286
HRVATSKE PLANINE
Bjelolasica
zemljovid 23, str. 277
Prirodne zna~ajke. Odlikuje ju ne samo najvi{i vrh u Gorskom kotaru i
~itavoj Kapeli (1534 m) ve} i osobito obli~je. Diè se poput 5-6 km duga~ko-
ga jednostavnog hrpta vrlo strmih strana s prostrane {umovite visoravni
visoke oko 1100 m {to se pruà od Jasena~koga do Mrkopaljskog polja.
Unato~ strmim stranama, visini i vapnena~koj gra|i, hrbat nije ni o{tar ni
kamenit, nego naprotiv, tjeme mu je prava mala visoravan duga~ka gotovo
1 km, {iroka stotinjak, i prosje~no visoka 1500 m. Time se razlikuje od svih
vrhova sz. Hrvatske. Po svome je biljnom sastavu visoravan Bjelolasice bu-
jan cvjetni i prirodni planinski botani~ki vrt. S njezinih se livada diù tri
humka, dva okruèna klekovinom, a tre}i, najvi{i (sz.), obrastao travom.
Strme planinske padine pokrivene su te{ko prohodnom {umom, ali je zato
visoravan na njihovu podnòju prava suprotnost. U prostranim {umama
mije{anog sastava niù se oko planine ravne poljane: Rapavica, Gomirkovi-
ca, Vrbovska, Duga, Mati}, Okruglica i @uta, jedna ljep{a od druge. Oko
Bjelolasice {umski putovi ~ine cestovni krug koji poljane povezuje poput
ogrlice u jedinstven kaleidoskop {uma i proplanaka. Uìtak je pje{a~iti tim
bujnim {umama gdje se ugodna hladovina izmjenjuje s cvjetnim livadama.
Jedini je nedostatak ovoga prirodnog parka nesta{ica pitke vode, jer su po-
ljane zapravo plitke kra{ke ponikve, pa vodu treba nositi sa sobom na put.
Zimski se snjèni pokriva~ na si. padini obi~no zadràva sve do prolje}a, {to
je uvjetovalo izgradnju SRC-a »Bjelolasica« u Vrelu i skija{kih ì~ara u oko-
lici. Na ~itavoj planini, a niti na spomenutim poljanama, nema stalnih na-
selja. U gospodarskom pogledu planina se jo{ uvijek rabi samo kao bogat iz-
vor drvne mase. Kad nema drvosje~a, ni reskoga zvuka motornih pila, sus-
re}u se srne i druga divlja~.
Ime Bjelolasica. Planina je svoje slikovito ime dobila bez sumnje po usko-
me svijetlom hrptu koji se isti~e iznad {umskog pojasa, osobito kad je pod
snijegom. Ali dok je prvi dio imena jasnog podrijetla, o drugom su dijelu
mi{ljenja bila podvojena. Geograf M. [enoa nazivao je planinu Bijela Lazi-
ca, smatraju}i da je osnova u rije~i laz, kako Gorani nazivaju visoke livade,
ali je M. Hirtz utvrdio, provjeravanjem u puku, da je ispravan naziv Bjelo-
lasica (lasast zna~i bijel), isto kao {to se ponegdje naziva i lasica s bijelim
zimskim krznom. Ako je to to~no, bilo bi ime Bjelolasica pleonazam jer i bi-
jel i lasast imaju isto zna~enje.
Vrh Bjelolasice s ji. strane (Stanislav Hora~ek)
292
HRVATSKE PLANINE
Mrkopalj (824 m) je ove}e planinsko selo, jedno od triju goranskih naselja s vi{e od
1000 st. Razvilo se usred prostranoga kra{koga Mrkopaljskog polja, izme|u {umovi-
tih obronaka Bitoraja i Vi{njevice (ne Vi{evice!), oko cestovnog ~vori{ta za Lokve,
Ravnu Goru, Begovo Razdolje, Jasenak i Novi. Ima dobre prometne veze (autobus iz
Delnica 5 put na dan, nedjeljom rje|e). U mjestu je po{ta, ambulanta, {umarija, pila-
na, gostionica i trgovina. Na j. rubu mjesta iza pilane, podno ^elimba{e (1085 m), na-
lazi se dom Hrvatskoga skija{kog saveza (jednokatna brvnara s potkrovljem, za 50
gostiju) ~ija je namjena sada
upitna. Smje{taj je mogu} i u
privatnim ku}ama. Na obronku
^elimba{e (1085 m; kutija sa ì-
gom), iza skija{koga doma, bila
je sagra|ena skija{ka vu~nica od
600 m. Okolina Mrkoplja, zajed-
no s Tukom, poznato je skija{ko
podru~je i kolijevka skijanja u
Hrvatskoj. Otkrili su ga rije~ki
skija{i po~etkom 20. st. Godine
1914. tu je odràno »prvo prven-
stvo na skijama za Hrvatsku i
Slavoniju«, a 1934. ure|ena ska-
Mrkopalj kaonica (rekordan skok jednog
Norveànina 40 m). Ljeti je Mrkopalj ugodno ljetovali{te koje se unato~ blizini mora
(20 km zra~ne linije) odlikuje svjeìnom i idilom mirisne {ume.
Od a. p. na raskrìju u sredi{tu Mrkoplja put za Tuk vodi kroz Varo{ do ras-
krìja kod kbr. 98, odakle je ravno jo{ 200 m do doma Skija{kog saveza pod
^elimba{om, a l. uska asfaltirana cesta kojom mimo pilane ima 3 km do pl.
doma u Tuku.
Pl. dom »Bijele stijene« u Tuku (875 m) zidana je jednokatnica d. uz cestu, pored
ostataka crkve. Uredio ga je HPS 1965. (otv. 30. svibnja) u zgradi nekada{njega zad-
rùnog doma, a nedavno je temeljito preure|en i osuvremenjen. Prizemno su jedna
ve}a i jedna manja blagovaonica (ukupno 50 mjesta), kuhinjski trakt, sanitarni ~vor i
predvorje, a na katu su spavaonice s ukupno 52 kreveta. Pred ku}om je prostor za
parkiranje, a na livadama iza doma {iroke su mogu}nosti za kampiranje i sportske ig-
re. Pored doma je stara {kolska zgrada koja sada sluì domu kao spremi{te, a u planu
je da se u njoj uredi depandansa. Dom je stalno otvoren i opskrbljen hranom (tel.
051/833-603). Objektom upravlja PD »Bijele stijene« iz Mrkoplja. Po svojoj lokaciji na
cesti Jasenak – Mrkopalj dom je vrlo prikladno polazi{te za uspone u V. Kapeli, a
smje{taj na podnòju Maj-vrha (1269 m), s kojega se sve do doma spu{ta ravnomjerna
padina s 400 m visinske razlike na udaljenosti od 1 km daje mu izglede da se zajedno
sa susjednim Mrkopljem razvije u sredi{te pl. i sportskog skijanja.
SATNICA OD DOMA U TUKU
Maj-vrh
1h
Petehovac
3h
Bitoraj
4h
Janj~arica
1,40 h
Bjelolasica
3,20 h
Bijele stijene
4,30 h
Samarske stijene
3h
Mrkopalj
3 km
@. p. Lokve
13 km
Delnice
19 km
Pl. dom »Bijele stijene« u Tuku
294
HRVATSKE PLANINE
Put od pl. doma vodi uzbrdo
cestom 5 km prema Jasenku
(u prvom dijelu kratica jed-
nog zavoja). Nakon 30’ iza
malog prijevoja po~inje Ma-
ti}-poljana.
Mati}-poljana (1030 m) jest
prostrana ljupka dolina okruè-
na {umama. [iroka je oko 300
m, a duga~ka gotovo 3 km. Ob-
rasla je bujnim livadama i okru-
èna lijepim crnogori~nim {u-
mama. Kroz nju prolazi cesta
Begova staza do Jasenka doli-
nom Begova~om. Na njezinoj je
s. strani originalan spomenik Spomenik smrznutim partizanima na Mati}-poljani
palim borcima: u pravilnom ni-
zu postavljeno je 26 vapnena~kih stijena, ve}inom monolitnih i visokih oko 2 m, koje
simboliziraju kolonu partizanskih boraca (Druga brigada XIII. primorsko-goranske
divizije) koji su se ovdje smrznuli prilikom mar{a kroz snjènu me}avu 24. 2. 1944.
kada je temperatura bila – 27 °C.
Cesta nastavlja l. rubom po-
ljane oko 2 km iza spomeni-
ka (5 km od Tuka). Prije ula-
za u {umu l. s ceste skre}e
kolni put uzbrdo kojim ima
30’ blagog uspona na prije-
voj Janj~aricu (1236 m; 1,45
h od Tuka). Tridesetak me-
tara d. iznad prijevoja na ma-
lom zaravanku je pl. ku}a.
Pl. ku}a »Janj~arica«. Ure-
dio ju je HPS u nekada{njoj {u-
marskoj ku}i koju je mrkopalj-
ska {umarija poklonila pl. orga-
Pl. ku}a »Janj~arica«
nizaciji. To je prizemna brvnara
lova~kog stila, s opremljenom kuhinjom i spavaonicom sa 7 leàja. Vodom se opskr-
bljuje iz cisterne. Nije opskrbljena i zatvorena je, a klju~ ~uva PD »Bijele stijene« u
Mrkoplju. Obavijesti kod toga dru{tva i kod HPS-a u Zagrebu. Ku}a moè posluìti
kao vi{ednevna baza za izlete na vrhove V. Kapele. Okruèna je pitomim {umovitim
breùljcima i lijepim livadama, te pruà sliku planinske idile. Zbog posjetitelja koji
do|u bez klju~a, 1980. je blizu ku}e na~injeno otvoreno drveno skloni{te s jednom ot-
vorenom prostorijom.
S prijevoja se kolni put blago spu{ta
600 m na Vrbovsku poljanu i na njoj
spaja s cestom Begovo Razdolje –
Jasenak. Tom cestom treba d. u {u-
mu 1 km i 150 m prije lugarnice
skrenuti l. uzbrdo za markacijom.
Nakon 10’ staza sije~e {umsku ces-
tu (do tog mjesta moè se automobi-
lom po 500 m dugom kraku koji se
odvaja 50 m prije lugarnice). Nakon
40’ o{rog uspona (putem se d. ra~va
markacija do pl. skloni{ta) izlazi se
na hrbat Bjelolasice, kojim je l. do
vrha jo{ 3’.
Kula na Bjelolasici (1534 m), najvi{i vrh Gorskoga kotara
Gorski kotar
295
Kula (1534 m). Na tjemenu Bjelolasice nalazi se stari zidani geodet-
ski znak, sada ve} u raspadanju, nalik kuli, pa odatle vrhu ime. Tu
se nalazi metalna kutija s upisnom knjigom. Vidik se pruà na
golemo {umsko prostranstvo Kapele, ~itav Gorski kotar, za lije-
pa vremena na slovenske Alpe, more s otocima i Velebit. Poseb-
no je zanimljiv pogled na oblìnje Bijele stijene i Klek. Odatle
prema ji. hrbat planine je unato~ visini veoma pitom, obrastao
bujnom travom, s nekoliko lijepih dolaca. U jednom je ~ak ure|e-
no nogometno igrali{te (!).
Nastavimo li tim hrptom sti}i }emo za 15’ do livade zvane
Kulske njivice, odakle je d. 2’ silaza do pl. skloni{ta.
Lugar Jakob Mihel~i}
(1858.–1932.), prvi
Pl. skloni{te »Jakob Mihel~i}« (1460 m) je drvena zgrada na
planinarski vodi~ u
kamenom postolju veli~ine 5x5 m, s dvije etaè. Gornja ima
Hrvatskoj
predvorje za smje{taj drva i jednu ve}u prostoriju sa 16 leàjeva
na kat i lijepim namje{tajem (dar Tvornice »Radin« iz Ravne Gore). Prostorija sluì
kao dnevni boravak, a u njoj je i
mala kuhinja. Na j. strani ima
malu istaku koja omogu}uje vi-
dik na tri strane svijeta, osobito
na Bijele i Samarske stijene. Vo-
da se nalazi u cisterni sa z. stra-
ne skloni{ta. Izgradnju je 1986.
organizirao Odbor KPP-a koji
se i danas brine o ku}i. U grad-
nji je sudjelovalo nekoliko stoti-
na ~lanova pl. dru{tava iz Zagre-
ba, Mrkoplja i Ravne Gore. Za-
nimljiva je {etnja od skloni{ta u
j. stjenoviti greben Bjelolasice
tzv. »Putem hrvatskih himala-
jaca«, koji je markiran i osigu-
ran ~eli~nom uàdi. Traje oko
Pl. skloni{te »Jakob Mihel~i}« na Bjelolasici 20’, a izveden je 1988. na poticaj
@elimira Kanture (1936.–1994.). Skloni{te je otvorenog tipa, a obavijesti o njemu da-
ju PD »Vihor« i »Kapela« iz Zagreba. Skloni{te je smje{teno j. od hrpta i zato pruà
dobru za{titu od bure. Nazvano je po lugaru koji je 1899. planinarima otkrio put na
Bijele stijene. Ovaj objekt na najvi{emu vrhu Gorskoga kotara pruà toliko potrebno
skloni{te na Bjelolasici, a uz to korisno sluì za ugodno planinarenje »od ku}e do ku-
}e« po Gorskom kotaru.
Od skloni{ta se ne treba vra}ati na vrh nego se moè za 25’ strmog silaza
opet sti}i na cestu, oko 1 km dalje od mjesta gdje smo je ostavili pri usponu.
Markacija ovdje sije~e cestu na putu za Samarske stijene (v. 4; prilaz sa Sa-
marskih stijena).
£ 2. Begovo Razdolje – Vrbovska poljana 6 km – Bjelolasica 1 h. Ovo
je najbolji prilaz za motorna vozila jer ima samo desetak km neasfaltirane
ceste. S raskrìja u sredi{tu Mrkoplja treba krenuti u si. smjeru 6 km ces-
tom u Begovo Razdolje.
Begovo Razdolje (1078 m) je najvi{e selo u Hrvatskoj. Stanovnici imaju razvijen
smisao za turisti~ku privredu, a klimatski uvjeti, duìna zime i skija{ka ì~ara dobra
su osnova za razvoj skija{kog sporta. Godine 1980. sagra|en je u selu hotel »Jastreb«
sa 100 kreveta u 50 soba, a pored njega je i ove}e odmarali{te nastalo adaptacijom
{kole i lugarnice.
Iz sela se moè do Vrbovske poljane na podnòju Bjelolasice cestom ili mar-
kacijom. Markacija vodi iz sela na s. preko @ute poljane i Podova. Uspon
cestom po~inje na ra~vanju na kraju sela, 1 km od hotela, gdje treba d. pod
pravim kutom. Cesta se uspinje kroz {umu povrh Okruglice i Duge poljane
(pje{a~ki put vodi preko tih poljana) na Vrbovsku poljanu (5,5 km), do mje-
sta kamo stiè put iz Tuka (dalje v. 1).
296
HRVATSKE PLANINE
£ 3. Jasenak – Vrbovska
poljana 12 km – Bjelolasi-
ca 1,20 h. I ovaj je prilaz,
zbog duljine, samo za izlet-
nike s automobilom. Za raz-
liku od prilaza iz Mrkoplja
preko Begova Razdolja koji
je bliì Rijeci, ovaj je bliì
Zagrebu, no cesta je u lo{i-
jem stanju. Prvih 7 km od
Jasenka v. Bijele stijene, 1.
Od ra~vanja ceste za Bijele
stijene jo{ 1,5 km do novog
ra~vanja gdje treba d. (l. je
cesta za Tuk). Na idu}em Hotel »Jastreb« u Begovu Razdolju
ra~vanju nakon 600 m treba l. (d. krak se penje na Gomirkovicu do g. posta-
je skija{ke ì~are iz Vrela). Posljednja 4 km cesta vodi poloìto {umom i pre-
ko poljane Radivojke do lugarnice (d. od ceste) iza koje skre}e d. krak {um-
ske ceste, a odmah zatim i markacija na vrh. Dalje kao pod 1.
£ 4. Ratkovo skloni{te na Samarskim stijenama – Bjelolasica 2,30
h. Od Ratkova skloni{ta silaz natrag na cestu do »Trinaestog kilometra«,
cestom l. 1 km do ra~vanja, odakle d. 15’ u {umu do {umske manipulacije.
Dalje uspon vododerinom zvanom Palirova (ili @iva) voda na prijevoj Buca-
la i silaz na drugu stranu do {umske ceste na Okruglici poljani. Na toj su
poljani planinari iz Mrkoplja i Zagreba 1991. na~inili drvenu nadstre{nicu
– ugodno odmori{te. Nakon 2–3’ je ra~vanje: d. krak zavr{ava uskoro na po-
ljani Rapavici, a mi }emo l. 800 m i tu skrenuti d. u {umu. Nakon 20’ prela-
zimo tre}u cestu (Begovo Razdolje – Jasenak) i o{trim se usponom penjemo
kroz {umu gotovo 1 h do skloni{ta na Bjelolasici. Od skloni{ta 3’ uspona na
hrbat, pa l. do Kule na vrhu jo{ 15–20’.
£ 5. Vrelo – Gomirkovica (ì~arom) – Bjelolasica 2,30 h. Zaselak Ja-
senka, Vrelo, koji se nalazi na podnòju Bjelolasice, otvara novu mogu}nost
uspona na vrh otkad je u njemu sagra|en novi sportsko-rekreacijski centar
sa skija{kom ì~arom povrh njega.
Sportsko-rekreacijski centar »Bjelolasica«. Hrvatski Sabor je 1978. odobrio iz-
gradnju ovog centra kao kapitalnog objekta u Hrvatskoj. Plan izgradnje izradio je Ur-
banisti~ki institut Hrvatske, naru~ilac je bio RSIZ za fizi~ku kulturu. Centar je otvo-
ren 19. prosinca 1986. Zami{ljen je ponajprije kao sredi{te zbivanja zimskih sportova
u Hrvatskoj zbog povoljnih snjènih uvjeta na si. padinama, a osim toga bi kao cjelina
trebao sluìti cijele godine u rekreativne svrhe. Dovr{ena je skija{ka ì~ara iz Vrela
do poljane Gomirkovice koja ima sve uvjete da postane jedno od glavnih pje{a~kih
Sportsko-rekreacijski centar »Bjelolasica« u Vrelu
Gorski kotar
297
Klek
zemljovid 21, str. 300
Prirodne zna~ajke. U ~itavoj Hrvatskoj nema vrha kojim bi se narodna
ma{ta toliko bavila koliko Klekom. Prema narodnoj predaji starosjedilaca,
tu je sijelo vje{tica za olujnih no}i. Hrbat planine nalik je golemu okamenje-
nom divu, kojemu se jasno razabiru glava, grudi, koljena i stopala. S koje li
se god strane pri|e, Klek svaki put pokazuje drugi oblik, ali pogled uvijek
privla~i njegova smjelo uzdignuta prevjesna stijena. Klek je sastavni dio
Kapele; gra|en je od jurskih i krednih vapnenaca pa obiluje kr{em. Ima ob-
lik 3-4 km dugog hrpta smjera sz.-ji., koji je od podnòja pa do bila pokriven
{umskim pla{tem. Jedino na dva mjesta {uma ne seè do grebena zbog oko-
mitih stijena. Ta su dva mjesta vrh Kleka s impozantnom stijenom visine
200 m, i Kle~ice, koje se tako lijepo vide iz Ogulina. S tih stijena splavljena
je zemlja i ostale su gole hridine. Ipak je me|u pukotinama ostalo malo hu-
musa i upravo to su stani{ta onih rijetkih biljaka {to su u pro{lom stolje}u
privla~ile pànju europskih botani~ara Klekovoj cvjeta-
ni (Pedicularis brachiodonta, Primula Kitaibeliana). Od
kra{kih pojava na}i }emo na Kleku {pilje i {krape, a u
okolici ponikve, ponore i osamljene kamenite obeliske,
tzv. visibabe. Oko podnòja planine prostiru se prostra-
ne livade s bogatom proljetnom florom.
Prilazi i promet. Masiv Kleka okruèn je seoskim nase-
ljima (Turkovi} selo, Bjelsko, Musulinski Potok, Vitunj),
odakle u planinu vode brojne staze, tako da je uzlaz lak i
Klek u grbu Hrvatskog
mogu} s raznih strana. Jedinu te{ko}u ~ini svladavanje
planinarskog saveza
vr{ne stijene zbog prili~ne strmine. Jùnim podnòjem
Kleka vodi Rudolfova cesta Ogulin – Novi Vinodolski, koja je 1977. asfaltira-
na. Tu se pod Klekom nalazi zaselak Bjelsko (12 km od Ogulina, 130 km od
Zagreba), tradicionalna prilazna to~ka za uspon na vrh (1 h).
Planinarstvo i alpinizam. Klek ve} stolje}ima privla~i putnike i istraì-
va~e svojim markantnim likom (v. Malu klekovsku kroniku). S usponom J.
Frischaufa na Klek povezan je osnutak HPD-a. Klekova ji. stijena bila je
prva {kola hrvatskih penja~a. U njoj je izveden velik broj prvenstvenih pe-
nja~kih uspona, ali je, naàlost, uzela i desetak ljudskih `rtava, vi{e nego
ijedan drugi na{ vrh. U stijeni Kleka izveden je i prvi ozbiljniji penja~ki us-
pon u Hrvatskoj. U »Viencu« od g. 1912. ~itamo da su neki zagreba~ki pla-
ninari povezani uètom »plazili od stijene do stijene i nakon vi{esatnog pe-
Klek sa si. strane; lijevo Glava Kleka, desno Kle~ice (Alan ^aplar)
Gorski kotar
299
njanja doplazili na vrh«. Klasi~ni penja~ki smjerovi sluè danas po~etnici-
ma kao vjèbali{te (glasovita »Hapedejka«). Klek je podru~je rada PD-a
»Klek« u Ogulinu (osn. 1926.), koje je u blizini vrha sagradilo pl. ku}u i bri-
ne se o markiranju prilaznih putova. Ogulin je i glavna prilazna to~ka za
uspon.
Iznad munja, oblaka i triesa
Orija{ki, poput kamen-diva,
Sanak vje~ni spokojno {to sniva,
Klek se gordi diè put nebesa.
Kr{na roda ponosita slika,
Alem kamen hrvatskijeh gora,
Ne ima mu ravna takva lika
Od Crnoga do Jadranskog mora.
Albert Weber, 1898.
MALA KRONOLO[KA TABLICA
1689. J. W. Valvasor objavljuje prvu poznatu sliku (crtè)
Kleka. 1782. B. Hacquet spominje biljke ubrane na
Kleku
1835. F. Fras objavljuje da se Klek vidi iz Gornjeg grada u
Zagrebu
1838. uspon saskoga kralja Friedricha Augusta II. u
dru{tvu s J. Jela~i}em
1842. O. Ostroìnski objavljuje prvi opis Kleka (na
njema~kom jeziku)
1852. J. Schlosser i Lj. Vukotinovi} zapo~inju seriju uspona
1865. J. Torbar objavljuje prvi hrvatski opis Kleka
1874. J. Frischauf prilikom uspona na Klek poti~e osnivanje
HPD-a
1877. J. Kugy, C. Marchesetti i M. Tommasini botaniziraju
na Kleku
1878. dovr{ena Rudolfova cesta preko Bjelskog podno Kleka
1882. Ante Kova~i} objavljuje u »Viencu« pjesmu o Kleku
1883. HPD iz Zagreba ima svog povjerenika u Ogulinu
1898. skupina hrv. znanstvenika posje}uje vrh Kleka;
putopisac A. Weber objavljuje zanosnu pjesmu o Kleku;
poku{aj osnivanja podrùnice HPD-a u Ogulinu
1899. HPD-ov povjerenik F. Fink probija put kroz stijenu
na vrh
1909. izvu~en top na vrh Kleka prilikom vojnih manevara
1912. prvi uspon uètom u Klekovoj stijeni (~lanovi HPD-a)
1917. D. Pauli} i M. Drobac svladavaju stijenu Kle~ice
1925. HTK »Sljeme« ure|uje pl. skloni{te u polu{pilji pod
vrhom
1927. prvàrtva Kleka (smrtonosan pad Etelke
Hagenreiter)
1928. Vlado Horvat otkriva i opisuje Klekovsku {pilju
1929. sabirna akcija za izgradnju pl. ku}e na Kleku
1935. po~etak hrv. modernog alpinizma (solo uspon M.
Dragmana)
1939. prvi zimski penja~ki uspon (E. Laszowski i I. Bumba)
1949. snimljen prvi film o Klekovoj stijeni
1953. smrtonosan pad zagreba~kog penja~a I. Babi}-
Gjalskoga
1954. smrtonosan pad D. Bela~i}a s vrha
1956. zapo~ela izgradnja pl. doma
1958. 12. listopada otvorenje pl. doma; smrtonosan pad
zagreba~kih penja~a B. Luk{i}a i Z. Lindenbacha
1963. poginuo penja~ki instruktor M. Frey zbog pada u
stijeni
Klekova stijena u slikarstvu:
1972. Klek progla{en prirodnim rezervatom
Valvasor 1689., Franz Jaschke oko
1975. asfaltirana Rudolfova cesta do Bjelskog
1800., Vladimir Varlaj 1926. i
1980. HPS objavljuje monografiju B. Aleraja »KIek, stijene,
penja~i«
Oton Postrùnik 1929.
Gorski kotar
301
Izbor prilaza. Najkra}i je pje{a~ki uspon na vrh iz zaselka
Bjelsko na podnòju, koje je nekoliko puta na dan povezano
autobusnom linijom s Ogulinom (nedjeljom ne vozi!).
Ovom }e se mogu}no{}u posluìti oni koji zbog oskudice
vremena planiraju samo jednodnevni izlet, a tako|er i oni
koji stiù vlastitim prijevozom, jer tu mogu parkirati (au-
tobusi tako|er). Budu}i da se vozni red autobusa ~esto mije-
nja, valja se pri planiranju puta raspitati za najpovoljniji Ognjeslav Utje{enovi}
polazak i povratak. Tradicionalan je uspon preko Pu{kari-
Ostroìnski
}a i Ostrovice, no budu}i da je prili~no dugotrajan, njime se (1817.–1890.) opisao
sluè uglavnom planinari koji }e preno}iti u domu na Kle-
je Klek 1842. g.
ku. Za povratak valja, radi raznolikosti, izabrati neki drugi
put, npr. dò. p. Hreljin preko Vitunja. Izletni~ki autobus koji je putnike
iskrcao u Bjelskom moè ih do~ekati na drugoj strani Kleka, u Vitunju, um-
jesto u Bjelskom. Postoje i novi pravci iz Ogulina koji tako|er mogu oboga-
titi izletni~ki itinerar.
£ 1. Ogulin – Bjelsko 12 km – Klek 1,10h. Polazna to~ka za Bjelsko je
Ogulin. Od `. p. Ogulin (109 km od Zagreba, 120 km od Rijeke, stanica br-
zih vlakova) [enoinom i Jela~i}evom ulicom te preko Zrinskog trga i Nazo-
rovom ulicom u sredi{te do trga pred Frankopanskom kulom. Autobusna
linija za Bjelsko vozi samo radnim danom s Trga hrvatskih rodoljuba pred
Frankopanskom kulom u 5,30, 6,30, 12,30 i 14,45. Svakim danom (i nedje-
ljom) u 6 i 14 h vozi autobus RO »Bjelolasice« svoje djelatnike iz Ogulina u
Jasenak preko Bjelskog.
Ogulin (323 m) je gradi} s 15.000 stanovnika smje{ten u dolini Dobre, upravo nad
njezinim ulazom u ponor. Staro je administrativno sredi{te, danas sjedi{te op-
}ine. Ima bolnicu, po{tu, benzinsku crpku, dobro razvijenu ugostiteljsku i trgova~ku
mreù, te turisti~ko i planinarsko dru{tvo (HPD »KIek«). Preno}i{te osigurava Tu-
risti~ko dru{tvo (hotela u Ogulinu nema). Nà. p. Ogulin zaustavljaju se i brzi vlako-
vi (Zagreb 109 km, Rijeka 120 km). Autobusni kolodvor je u sredi{tu. Glavna je grad-
ska znamenitost Frankopanska tvr|ava sagra|ena oko g. 1500. poslije istjerivanja
Turaka, oko koje se razvilo naselje
Ogulin. U tvr|avi je danas muzej, a u
njezinu dvori{tu gradska tr`nica. Is-
pod grada, preko ceste, ure|en je vidi-
kovac s pogledom na Klek i u 50 m du-
bok ponor u koji se, po predaji,
bacila k}i gradskoga kapetana (ili
Zulejka) zbog nesretne ljubavi. Nakon
izgradnje brane na Dobri za potrebe
hidroelektrane »Gojak«, speleolozi su
mogli u}i u ponor i oblìnju {pi-
lju Medvedicu i istraìti ogulinsko pod-
zemlje. Rezultat je bio senzacionalan:
otkrili su 16 km kanala, po ~emu je ovaj
{piljski kompleks danas prvi u Hrvat-
skoj. U sredi{tu se pred zgradom neka-
da{nje Modru{ko-rije~ke ùpanije (sa-
da poduze}e »Prevoz«) nalazi bista
knjièvnice Ivane Brli}-Maùrani},
ro|ene u Ogulinu 1874. (rad Vanje Ra-
dau{a postavljen 1974.), a na zgradi je
HPS 1994. postavio spomen-plo~u u
povodu
120-godi{njice
osnivanja
HPD-a. U Frankopanskoj tvr|avi je
zavi~ajni muzej u kojemu je 20. 5. 1984.
otvorena lijepa alpinisti~ka zbirka.
Frankopanski stari grad u Ogulinu s Ogulinskim muzejom
302
HRVATSKE PLANINE
Iz Ogulina Rudolfovom cestom preko Molina-
rijeva mosta do Pu{kari} sela (v. 3), zatim da-
lje cestom u Bjelsko jo{ 10 km u brojnim zavo-
jima uzbrdo izme|u Sovenice (850 m) i Sto{ca
(808 m), pa desno povrh velike ponikve Lug i
preko blagog prijevoja Sljeme na visoravan
pod Klekom do prvih seoskih ku}a. Cesta je u
cijelosti asfaltirana.
Bjelsko (625 m) je zaselak Musulinskog Potoka od
nekoliko ku}a, s lugarnicom, gostionicom i izvorom,
sve pored ceste, a vaàn je kao najbliì cestovni pri-
laz Kleku. Mogu}nost parkiranja i ~uvanja vozila.
Na ulazu u selo, lijevo od ceste, nalazi se zanimljiva Monolit Baba kod Bjelskog
prirodna kamenita tvorba nalik gljivi, tzv. Baba.
Uspon na vrh vodi iza lugarnice d. od ceste kolnim putem uzbrdo 30’, a na
hrptu planine sastaje se s markacijom od Ostrovice (v. 3). Slijedi uspon od
15’ {umovitim hrptom u nekoliko zavoja do pl. doma.
Pl. dom na Kleku (1000 m) zidana je zgrada s prizemljem i potkrovljem. Smje{tena
je na planinskom grebenu j. od vrha, na gornjem rubu {umskog pojasa, tako da omo-
gu}uje {irok vidik na Gorski kotar i ogulinsku ravan, a i sam je dom vidljiv izdaleka.
Sagra|en je zajedni~kim naporom HPS-a i PD-a »Klek« u Ogulinu (otv. 12. listopada
1958.), a 1984. je znatno pro{iren prigradnjom. U prizemlju su kuhinja i dva dnevna
boravka, a u gornjoj etaì i prigra|enom krilu spavaonice s 50 leàja (ima i desetak
rezervnih madraca). Vodom se opskrbljuje iz cisterne. Otvoren je obi~no ljeti preko
vikenda i djelomi~no je opskrbljen. Budu}i da se reìm ~esto mijenja, taj podatak valja
provjeriti prije uspona. O davnoj potrebi i koristi ovoga doma svjedo~i i podatak da je
ve} 1929. bilo poku{aja izgradnje (sabirna akcija); 1937. trebala je gradnja zapo~eti,
ali je odgo|ena zbog nesporazuma o lokaciji: HPD iz Zagreba èlio je objekt u visin-
skom pojasu, a njegova je podrùnica iz Ogulina predlagala livade kod Bjelskoga. Sa-
da{nja je lokacija osobito povoljna za penja~e zbog blizine stijene, ali su oteàni nad-
zor i opskrba.
Od doma na vrh staza vodi l. stranom
planine uz lijep vidik u dubinu na selo
Musulinski Potok. Nakon 10’ prolazi
mimo omanje {pilje (5x4x2,5 m) pod
mo}nom prevjesnom stijenom, a 2’
poslije ra~va se: ravno dalje 35’ na Kle-
~ice, a d. uzbrdo za 15’ na vrh Kleka.
Kle~ice (1062 m) su golema hridina s. od
vrha Kleka, malo po strani i niè od glavno-
ga hrpta planine. U njima se razabiru dva
kamenita kuka. S planinskim hrptom veè
ih uska gorska kosa, a svuda naokolo ru{e
se slikovite kamenite okomice. Od ra~vanja
staze do vrha Kle~ica ima oko 30’. Nakon
2–3’ put izlazi na {umovit prijevoj {irok oko
100 m, zatim se penje hrptom kojemu je l.
vrlo strma livada (vidik na selo Musulinski
Potok), a d. {uma. Na vrhu livade (vis.
to~ka 1098 m) staza ulazi u {umu i nastav-
lja prema Hreljinu, a d. vrlo strmo nizbrdo
skre}e slaba stazica pod vrhove Kle~ica
gdje treba oprezno izabrati put do vrha (sa-
mo za iskusnije planinare!).
Uspon na vrh Kleka kroz stijenu svla-
dan je stubi{tem koje je dao usje}i
HPD 1899. preko svoga ogulinskog
povjerenika F. Finki (obnovljeno je Pl. dom na Kleku (Jasna Bingula)
Gorski kotar
303
Kle~ice
to~no nakon sto godina – 1999.). Na vrhu stubi{ta put izlazi na greben. Na
drugu stranu spu{ta se staza kojom penja~i prilaze stijeni, a na{ put nas-
tavlja iz {ume l. kamenim grebenom i mimo spomen-plo~a poginulim alpi-
nistima penje se na vrh. Iako je zavr{ni dio uspona mala alpska tura, a pot-
rebno je tu i tamo penjati se i rukama, nema ve}ih pote{ko}a. Opasnost
postoji samo za ki{ovita vremena kada su stijene skliske. Na vrhu se ne va-
lja odvi{e pribliàvati rubu stijene. Vrh je kamena glavica promjera dese-
tak metara, na kojoj je sada TV repetitor (1181 m). Odavle se pruà {irok
vidik s jedne strane prema Gorskom kotaru, a s druge sve do Medvednice
nad Zagrebom. Tu treba paziti da se ne bi odronjavalo kamenje, {to moè
biti kobno za penja~e u stijeni ispod vrha.
VIDOKRUG S KLEKA (1181 m)
Ime vrha
m
km
0°
Gera
1178
70
20
Sljeme
1033
105
41
Vranilac
643
150
45
Hunka
489
140
68
Brezovo polje
984
180
86
Kozara
970
155
102
Grme~
1604
140
124
Klekova~a
1964
150
130
Ozeblin
1657
100
143
Seli{ki vrh
1280
50
150
Vaganski vrh
1758
100
161
[atorina
1624
70
182
M. Rajinac
1699
51
192
Bijele stijene
1334
15
260
Bjelolasica
1534
15
270
Bitoraj
1385
25
275
Risnjak
1528
48
299
Slov. Snènik
1796
70
305
Triglav
2863
168
320
Grintovec
2558
138
332
Ojstrica
2350
135
342
Stubi{te pod Klekom sagra|eno 1899., obnovljeno 1999.
Rog
1100
42
353
304
HRVATSKE PLANINE
£ 2. Ogulin – Kneja –
Klek 3 h. Sa zaravanka izà. p. Ogulin u z. smjeru za
strelicom kroz grad, na 2.
kriànju l., zatim ravno jo{
400 m preko kriànja sa se-
maforima do betonske ogra-
de iznad kanjona Dobre kroz
{etali{te Krlenac. Odavle l.
za novom markacijom iz
grada kroz predgra|e Krle-
nac do prodavaonice u Vu~i-
}ima (klupa sa stolovima).
Desetak m iza nje po~inje
uspon na prvi, zatim na dru- Klekova jz. stijena – »{kola« hrvatskog alpinizma
gi zaravanak Bukovnika. Oko 1 km dalje (putokazna plo~a) vrijedi sa staze
skrenuti d. odvojkom 3’ do Vidikovca na rubu vrha Pe~nika radi neobi~nog
vidika u dubinu od 150 m. Slijedi blagi uspon kroz mije{anu {umu, zatim
kroz sredinu pitomoga Malog polja (540 m) s nekoliko ku}a za odmor i izvo-
rom Franjkovcem na suprotnoj strani. Od izvora uspon kroz {umu do spor-
tsko-rekreacijskog centra Kneja (560 m), gdje je nekoliko igrali{ta i ku}ica
koje mogu posluìti kao skloni{te. Iznad Kneje izlazi se na cestu Ogulin –
Jasenak, njom l. 300 m, zatim d. uzbrdo kroz {umu na prijevoj Sovenicu
(700 m) izme|u vrha Sovenice (850 m) i Ostrovice (722 m); narod prijevoj
zove i Zakopa jer su tu, po predaji, zakopana tijela poginulih turskih voj-
nika. Ovdje je sa~uvana i zemunica 143. ogulinske brigade iz g. 1991.
Odavle se iznenada pruà lijep pogled izbliza na Klek. Desetak m dalje
put se spaja sa starom markacijom koja dolazi zdesna iz Ogulina preko
Pu{kari} Sela (v. 3). Blagim silazom stièmo do mirisnih livada s nekoliko
malih izvora na podnòju Kleka, gdje sije~emo stazu Bjelsko – Turkovi} Se-
lo, te se vrlo o{tro uspinjemo travnatom padinom 15’-20’ na hrbat Kleka
(dalje v. 1).
£ 3. Ogulin – Pu{kari}i – Ostrovica – Klek 3,30 h. Ovaj neko} tradicio-
nalni pje{a~ki prilaz prili~no je dug i izloèn suncu, pa se njegova markacija
vi{e ne obnavlja. Danas ga zamjenjuje autobus do Bjelskog (v. 1), a tim
smjerom uglavnom idu jo{ samo autostopisti. Vodi iz sredi{ta Ogulina mi-
mo Frankopanskoga grada i vidikovca nad ponorom 2 km Rudolf-
ovom cestom prema Novom Vinodolskom do raskrìja, odakle l. preko sta-
roga slikovitog Molinarijeva mosta na rijeci Dobri (sagr. 1878.) u selo
Pu{kari}e. Ve} na ulazu u
selo skre}emo l. s ceste seos-
kim markiranim putem ka-
ko bismo skratili njezin ve-
lik zavoj. Nakon 30’ blagog
uspona uz telefonske stupo-
ve, opet izlazimo na cestu
»na Smuti« (izvor Benasta
voda uz cestu nije za pi}e).
Cestom treba produìti l. sa-
mo 200 m, a zatim je prije}i
te ~itav sat pàljivo slijediti
markaciju kroz nisku {umu
Ostrovicu mimo brojnih po-
nikava i proplanaka.
Pogled na Klek sa Sto{ca (Jasna Bingula)
Gorski kotar
305
£ 4. Hreljin – Vitunj –
Gradina – Klek 5 h. Uspon
je dug i nije u cijelosti mar-
kiran, premda je vrlo zanim-
ljiv. Dolazi u obzir osobito
kao varijanta za silazak jer
je na kraju putà. p. sa si-
gurnim voznim redom. Put
po~inje nà. p. Ogulinski
Hreljin (6 km od Ogulina,
ne stoje brzi vlakovi!), spu-
{ta se preko sela Brestovca
do rje~ice Vitunj~ice, prelazi
je kod ribogojili{ta i seoskim
putem stiè u selo Vitunj (1
h). U selu je gostionica i tr-
govina, a pored sela je zani-
Pl. skloni{te na Sto{cu (Jasna Bingula) mljiv izvor Vitunj~ice. Iza
sela penje se {irok put l.
stranom stoàsta vrha (660 m) u njegovo zale|e, odakle se za 5’ moè sti}i
na vrh do Vitunjske gradine (prvi spomen 1449. kao posjed Frankopana,
ve} 1575. napu{tena), a ravno dalje uzbrdo za 20’ na prijevoj. Tu treba
skrenuti l. uzbrdo kroz {umu, prvih pola sata strmo, zatim 1,30 h slabo utr-
tom grebenskom stazom na visini ve}oj od 900 m preko Opaljenog i Glad-
nog vrha. Putem prelazimo preko poljane Sladivojke (956 m). Na vrhu idu-
}e strme poljane l. silazi stazica na Kle~ice. Odavle se spu{tamo pod Kleko-
ve stijene i njihovim d. podnòjem stièmo u dom.
£ 5. Bjelsko – Stoàc 1 h. Zasjenjen Klekovom visinom i tradicijom ostao
je s druge strane ceste Ogulin – Bjelsko gotovo nezapaèn istaknuti vrh
Stoàc (808 m). Dosad su ga posje}ivali samo planinarski sladokusci koji ci-
jene nove vidike i nove doìvljaje. Vrijedi ga posjetiti i stoga {to je na njemu
malo pl. skloni{te koje pruà romanti~an ugo|aj u planinskoj ti{ini i osam-
ljenosti. Od Bjelskog valja krenuti cestom 2,5 km prema Ogulinu do zavoja
gdje d. dolje silazi bijela cesta, a d. uzbrdo u {umu obi~an kolnik. Tim kolni-
kom, slijede}i markaciju, ima do vrha 20–30’, djelomi~no stubi{tem od 300
stuba, sli~no Horvatovima na Medvednici. Na vrhu je lijepo ure|eno jed-
nostavno skloni{te sagra|eno 1975. g. u obliku brvnare. U njemu su pe}, tri
leàja i stol, a naokolo izletni~ke klupe. Skloni{te dobrovoljno odràva pla-
ninar Mijo Stipeti} iz Ogulina, koji je uredio i 300 stuba. S druge strane vr-
ha mogu se posjetiti zanimljive stijene povrh [kurih draga, nalik kiklop-
skim tvorevinama. Do njih ima oko 1 km kroz {umu prastarih bukava.
LITERATURA
Ostroìnski, O.: Klek. Der Pilger, Karlovac 1842., br. 11, 12 i 13 (prijevod NP 5, 1953.,
256); Torbar, J.: Uzlaz na Klek i Plje{ivicu.
Knjièvnik 2, 1865., 121; Frischauf, J.: Kratak opis uspona na Klek (prijevod). Obzor
1874.; Ratkovi}, M.: Klek i Bjelolasica s turist.
gledi{ta. Primorac 1877., br. 38-41; Hirc, D.: Uzlaz na Klek. Lijepa na{a domovina, II.
1893. (str. 53); Planinar: Izlet na Klek. Obzor 1898., br. 129; Jemer{i}, I. N.: Pogled s Kleka.
Svjetlo 1899., br. 35; Langhoffer, A.: Put na Klek. HP 2, 1899., 101; Heinz, J.: U jeseni na
Kleku. HP 4, 1901., 8; Beck M., G.: Ein botan. Ausflug auf den Klek. Ung. bot. bl. 1906., 2/4;
Gaspari, M.: Na Klek. Dom in svet 22, 1909., 104; Haensler, K: U distanci modrog Kleka. Hrv.
sloboda 1910., 221-224; Morton, F.: Eine Besteigung des Mali Klek. Ungar. bot.
bl. 1911., 329; Zikmundovski, R.: Sa Kleka. Vienac 3, 1912., 159; Hirc, D.: Novi prilozi
hrv. flori, II. Klek. Gl. hrv. prir. dr. 1917., 29, 18 i 171; Vere{, S.: Jedan fantasti~ni put na Klek.
Zabavnik 1919., br. 36; Bo{njakovi}, S.: Kra{ki Marko Kraljevi}. PV 22, 1922., 5; Cveti{i}, V.:
Zimski uspon na Klek. HP 20, 1924., 106; Pauli}, D.: Mali Klek. HP 20, 1924., 88; K. C.: Teàk
uspon na Malu Kle~icu. Ve~er 1926., br.
1758, str. 5; Cveti{i}, V.: Strani turista o na{em Kleku. Ve~er 1927., br. 1974, str. 6; N.
].: Prvàrtva Kleka. HP 23, 1927., 70; Dva uspona na Klek. Jutarnji list 1929., br. 6175, str. 12;
Brezove~ki, S.: Uspon preko ji. stijene Kleka. HP 31, 1935., 203; Wester, J.: Na bajnem Kleku.
PV 35, 1935., 301; Janekovi}, Gj.: Na Kleku. HP 32, 1936., 18 i 39; Dragman, M.: Prvenstveni
uspon kroz ji. stijenu Kleka.
HP 32, 1936., 197; Horvat, V.: U potrazi za klekovskom {piljom. HP 33, 1937., 270;
Laszovski, E.: Prvi zimski penja~ki uspon preko ji.
stijene. HP 35, 1939., 289; Klek (1182 m), jugovzhodna stena. PV 39, 1939., 51;
Malneri~, M.: Klek. Na{ glas 1940., br. 4, str. 2; 306
HRVATSKE PLANINE
Praì}, B.: Jedna no} na Kleku. HP 36, 1940., 294; Brezove~ki, S.: Novi penj. uspon u ji.
stijeni Kleka. HP 37, 1941., 153; Bumba, I.: Klek, ji. stijena. HP 38, 1942., 131; Ceraj, Z.: Kleku
(pjesma). HP 38, 1942., 24; Prevendar, S.: Silaz ji. stijenom Kleka. HP 39, 1943., 93; Iz pl.
uspomena. Klek 28. VII 1939. HP 40, 1944., 40; Ku~an, N.: Tehni~ki opis penj. uspona u ji.
stijeni Kleka. NP 1, 1949., 218; Ledi}, G.: Crvena zastava na Kleku 1. maja 1943. NP 1, 1949.,
129; Gropuzzo, I.: S filmskom kamerom u stijeni Kleka. NP 1, 1949., 102; Kumi~i}, E.: Pismo o
Kleku. NP 3, 1951., 270; Bla{kovi}, V.: Jedan stari opis ogulinskog Kleka. NP 5, 1953., 253;
Poljak, @.: Vodi~ na Klek. PSH, Zagreb 1959.; Ribarovi}, D.: Sa Dedca na Klek. NP 12, 1960.,
198; [vob, G.: Perasov jarak. NP 14, 1962., 215; Ple{ko, M.: Moja prva »{estica«. NP 15, 1963.,
29; O{tri}, V.: Jz. greben Kleka. NP 17, 1965., 171; O{tri}, V.: Klekovo okno. NP 18, 1966., 40;
[afar, Z.: @eljezni~arski 20, vrhunski uspjeh. Planinar 1970., str. 50; O{tri}, V.: I. B. Maùrani} i
Klek. NP 23, 1971., 362; ^epelak, M.: Prometejska no}. NP 23, 1971., 43; Aleraj, B.: Kako smo
pekli kukuruz i {to se poslije dogodilo. NP 23, 1971., 41; O{tri}, V.: Crvena zastava na Kleku.
NP 24, 1972., 91; Pauli}, D.:.Mala Kle~ica. NP 25, 1973., 111; Aleraj, B.: Klek, stijene, penja~i.
PSH, Zagreb 1980.
(penja~ki vodi~; 87 str.); Pave{i}, M.: S Kleka drugom stazom. HP 84, 1992., 164;
Pave{i}, M.: Nova staza za uspon na Klek. HP 86, 1994., 117; Kranj~ev, R.: K. ogulinski
kameni div. Hrv. zemljopis. 1997., 28, 12-16; Dulibi}, F.: Planina K. u slikarstvu Vl. Varlaja.
Rad.
inst. povij. umjet. 22, 1998., 175-185; Aleraj, B.: Kako je nastala alpinisti~ka zbirka u
Ogulinskom muzeju. HP 91, 1999., 11-12, 306.
OKOLICA VRBOVSKOG
Vrbovsko je gradi} na pragu Gorskoga kotara, smje{ten na rijeci Dobri, na visini oko
500 m, s dobrim prometnim vezama. Jedan se dio mjesta nalazi u dolini, a drugi na
zelenom obronku. Poznat je po drvnoj industriji. Usred mjesta je romani~ka crkva sv.
Ivana Nepomuka iz 1895. g. U okolici su {umovite padine Gorskog kotara i Velike
Kapele, koje planinarima pruàju razne mogu}nosti izleta u zeleno prostranstvo nep-
reglednih {uma. Opisat }emo dva najpopularnija: Kama~nik i Lovnik.
£ 1. Vrbovsko – Kama~nik 1 h. Od `. p. Vrbovsko (130 km od Zagreba,
100 km od Rijeke) 500 m prema Zagrebu do mjesta gdje cesta prelazi prugu.
Preko mosta na Dobri skre}e put s ceste d. kod Ribarskog doma (mrijesti-
li{te) u kanjon potoka Kama~nika.
Kama~nik. Od Ribarskog doma na Kama~nikovu u{}u u Dobru idemo uzvodno i za
~as prolazimo mimo ru{evina napu{tene pilane (mogu}nost parkiranja). Iza nje ula-
zimo u sutjesku. Posebna je turisti~ka atrakcija kanjona put koji je proveden 1961.
godine divlje romanti~nom prirodom donekle nalik Vràjem prolazu ispod Skrada.
Put ide ~as rubom stijene, ~as galerijama koje su sagra|ene iznad {umovita potoka.
Nakon 1 km puta {iri se lijepa zelena dolina, a 1 km iza nje je me|u {umovitim obron-
cima kotao s dubokim tamnim jezercem, kra{kim vrelom Kama~nika (410 m). Lijevo
iznad izvora, na {umovitom humku, nalazi se lijep lova~ki dom. Duìna Kama~nika
od izvora do u{}a je 3 km. Ljepotu Kama~nika zapazili su ve} u 19. st. ~lanovi HPD-a
»Lovnik« iz Vrbovskog (osn. 1898.). Oni su 1899. poku{ali zainteresirati javnost i na-
maknuti sredstva za ure|enje, ali je to ostvareno tek nakon Drugoga svjetskog rata.
Kanjon Kama~nik
Gorski kotar
307
Vrbovsko
£ 2. Lovnik. Spu{taju}i se postupno od Risnjaka prema istoku u Pokuplje,
goranska visoravan zavr{ava u tom smjeru desetak km duga~kom gorskom
kosom Lovnik – Litori}, jedinom skupinom u Gorskom kotaru koja ne dose-
è 1000 m visine. Prostire se izme|u Dobre i Kupe, a okruèna je naseljima
Lukovdol, Vrbovsko, Moravice, Razdrto i Plemenita{. Pruà se kao i sve
druge skupine smjerom sz.-ji. Po~inje iznad Vrbovskog sa svojim najvi{im
vrhom Lovnikom (902 m), ~iju j. padinu sije~e stara cesta Zagreb – Rijeka, i
nastavlja se u s. smjeru rastrganim {umovitim kompleksom do Litori}a
(873 m). U skupini ima nekoliko to~aka vrijednih posjeta; me|u njima su
lova~ka ku}a pod Litori}em te vrh Lovnik (902 m) koji je bio dobar vidiko-
vac sve dok nije dotrajala drvena piramida na njegovu vrhu.
Markacija vodi od `. p. uzbrdo stubi{tem do glavne ulice, zatim njom d. do
po{te i starim kestenovim drvoredom kroz Dobru ulicu do Ul. I. G. Kova~i-
}a. Dalje d. mimo crkve i lova~ke restauracije do kapelice i od nje Ulicom
Blaèv brijeg uzbrdo 15’ do betonskog puta i njim d. preko asfaltne ceste do
motela »Selja~ka ku}a« u Hajdinima na cesti Zagreb – Rijeka (50’ od `. p.).
Tko dolazi automobilom, parkirat }e kod motela. Od motela cestom 30 m l.
Prije druge ku}e o{tro d. na makadamsku cestu koja vodi do releja. Dalje
uspon l. smrekovom {umom do {umske ceste i njom l. do ra~vanja, gdje tre-
ba d. 15’ do raskrìja markacija na Goranskom pl. putu (45’ od motela).
Ravno je put za Orlovu stijenu (v. Okolicu Brod Moravica) i Lukovdol, a na{
put vodi l. preko livade na vrh (jo{ 25’; od motela 1,15 h). Vrh je obrastao
{umom i nema vidika, a posje}uju ga planinari na trasi GPP-a.
LITERATURA
}, T.: Kama~nik, hrv. Vintgar. NP 30, 1978., 249.
308
HRVATSKE PLANINE
OKOLICA RAVNE GORE
zemljovid 22, str. 276
Ravna Gora (796 m) tipi~no je goransko mjesto ~iji su stanovnici poznati kao
stru~njaci u obradi drva. Ve} je 1830. imala {est pilana, a nakon Drugoga svjetskog
rata afirmirala se izradom drvenog namje{taja (tvornica »Radin«). Mjesto je razvije-
no uzdù poduga~ke Ulice I. G. Kova~i}a. Tu su u sredi{tu autobusna postaja, po{ta,
banka, restauracija »Bjelolasica« i razne prodavaonice. Mjesto je sjedi{te PD-a
»Vi{njevica« koje ima dugu tradiciju (podrùnica HPD-a »Bjelolasica« osn. je 1933.).
Dru{tvo je uredilo dvije pl. ku}e, obilaznicu Ravnogorski pl.
put i èljeznu piramidu iznad mjesta. Oko 30’ od sredi{ta je
zanimljiv ponor pod Kosicom dubok 207 m sa 737 m istraè-
nih {piljskih kanala. Zanimljiv je i uspon na vrh Turmin
(1085 m) 1 h ji. od mjesta. Markacija skre}e d. s glavne ceste
na i. kraju mjesta cestovnim odvojkom izme|u kbr. 41 i 39, a
nakon prvoga lijevog zavoja, kod jakog izvora, skre}e d. o{tro
uzbrdo (na vrhu je kutija sa ìgom RGPP-a). Do Ravne Gore
moè se autobusom iz Delnica koji radnim danom vozi ~etiri
puta.
Ravnogorski pl. put (RGPP) uredio je i 2. 7. 1989. otvorio PD »Vi{njevi-
ca« iz Ravne Gore. Ima 12 KT i moè se obi}i za 4 dana lagana hoda (ukup-
no 24 h). Obuhva}a Kicljev vrh, Ruda~, Javorovu Kosu i Turmin, a uz to i
udaljenu Vi{njevicu (1376 m), Bjelolasicu i Samarske stijene. Dnevnik s
putopisom i kartom naru~uje se u dru{tvu. Za ispunjeni dnevnik organiza-
tor dodjeljuje zna~ku.
£ 1. Ravna Gora – Pl. skloni{te na Javorovoj kosi 1,30 h. Iz sredi{ta
mjesta Ulicom I. G. Kova~i}a do crkve sv. Terezije. Oko 100 m iza nje odva-
ja se l. Ulica Vrh. Na njezinu kraju treba opet l. (putokazna plo~a) i jo{ 25’
do skloni{ta.
Pl. skloni{te na Javorovoj kosi (oko 1000 m) sagradio je PD »Vi{njevica«
1987.–89. To je ukusna brvnara s 10 leàja i {tednjakom. Voda se donosi iz oblìnjeg
izvora Bòji studenac (10’). Oko 150 m j. od skloni{ta Dru{tvo je podiglo na samom
vrhu Javorove kose (1016 m) èljeznu piramidu-vidikovac visoku 13 m. Istodobno se
Pl. skloni{te na Javorovoj kosi (J. Radoj~i})
Piramida na Javorovoj kosi
Gorski kotar
309
na nju mogu popeti tri osobe. Vi-
dik je na Gorski kotar i Sloveni-
ju sve do Karavanka. Ku}a je
zatvorena, a za posjet se treba
javiti Dru{tvu. Od Javorove ko-
se moè se, uz dobar zemljovid,
nastaviti put na drugu stranu,
sve dò. p. Skrad, ovim smje-
rom: lova~ka ~eka pod vrhom
Vijencem 1 h, Kicljeve jame 1 h,
Kicljev vrh 30’, Skrad 1,30 h,
ukupno 4 h.
£ 2. Ravna Gora – Pl. ku-
}a Lokanda 8 km – Velika
Vi{njevica 1,30 h. Na dru-
Pl. skloni{te Lokanda goj strani Ravne Gore moè
se posjetiti Vi{njevicu, koja
zapravo pripada {irem podru~ju Bjelolasice. Iz Ravne Gore s kriànja u
glavnoj ulici u j. smjeru 8 km cestom (od toga 5 asfaltirano) u {umsko pod-
ru~je do pl. skloni{ta.
Pl. skloni{te Lokanda (963 m) je biv{a lugarnica koju je PD »Vi{njevica« 1980.–83.
uz pomo} tvornice »Radin« preuredilo za pl. potrebe. Ima kuhinju, dnevnu sobu i pot-
krovlje s 20 leàja. Cesta vodi do same ku}e. Ku}a je zatvorena, a obavijesti se mogu
dobiti u Dru{tvu.
Od ku}e na z. preko ceste, kratiti zavoj ceste, njom 100 m i zatim d. uz {um-
sku vlaku do izlaska na {umsku cestu. Cestom opet 100 m d., zatim s nje l.
uzbrdo 15’ do spomenika gdje treba l. uz i. rub grebena kroz kameni teren
jo{ 20’ na kamenu plo~u (vidikovac). Odavle se ve} vidi vrh do kojega je 20’
te{ko prohodnim terenom.
LITERATURA
Ivan~i}, A.: Planinarstvo u Ravnoj Gori. NP 41, 1989., 215; Petanjek, B.: Ravnogorski
pl. put. NP 41, 1989., 217; Acinger, N.: 60 g.
planinarstva u Ravnoj Gori. Ravna Gora 1993. (151 str.); Mahovi}, D. i [ibl, B.:
Ravnogorski pl. put. HP 85, 1993., 76.
Ravna Gora
310
HRVATSKE PLANINE
OKOLICA SKRADA
zemljovid 22, str. 276
Skrad (700 m) je izrazito planinsko i turisti~ko mjesto, koje se od drugih naselja u
Gorskom kotaru razlikuje poloàjem na strmome obronku Skradskog vrha. Ispod
Skrada, na dnu doline stije{njene Skradskim i Kupja~kim vrhom, jedan je od najza-
nimljivijih krajeva u na{oj zemlji. Na tom malom prostoru nalaze se glasoviti Vràji
prolaz sa {piljom Muèva hiìca i Zeleni vir. Zbog odli~ne klime i svjeìne u ljetnim
mjesecima, Skrad je odavna na glasu kao klimatsko oporavili{te i ugodno ljetovali{te.
Razvijeno je ugostiteljstvo (nekoliko gostionica). Hotel »Zeleni vir«, kod autobusne
postaje i benzinske crpke, ima nekoliko soba, apartman i skupnu sobu s desetak leà-
ja za planinare. U zgradi Op}ine Skrad sjedi{te je Turisti~ke zajednice gdje se mogu
dobiti sve turisti~ke informacije. Nova je mogu}nost u Skradu Dje~ji dom ratne siro-
~adi »Kardinal Alojzije Stepinac«, ve}ih smje{tajnih mogu}nosti. Na a. kolodvoru
postavljena je orijentacijska plo~a pl. putova. Turisti~ku plo~u nà. kolodvoru posta-
vila je jo{ 1934. podrùnica HPD-a »Skradski vrh«. Iznad ceste prema Rijeci ure|en
je {umski park s klupama. Skradska okolina odavna ve} ima tradiciju kao vàna pl.
regija (podrùnica HPD-a »Skradski vrh« osn. 1928.). Tome osobito pridonose razvi-
jen smisao stanovni{tva za turisti~ku privredu i dobre prometne veze. Od brojnih iz-
leta koji se mogu poduzeti iz Skrada najljep{i su svakako do Zelenog vira, Vràjeg
prolaza i Skradskog vrha, te }emo ih ovdje posebno opisati. Osim toga, moè se preko
sela Hribca i Hlevci na Ravnogorski pl. put, te njime dalje preko Kicljevih jama do pl.
ku}e na Javorovoj kosi iznad Ravne Gore (v. Okolica Ravne Gore).
Podru~je Skradski vrh – Javorova kosa. Izme|u Skrada i Ravne Gore
diè se gorska kosa duga~ka oko 5 km, dinarskog smjera pruànja. Na sva-
kome njezinu kraju diè se jedan vrh vi{i od 1000 m. Na sz. kraju to je
Skradski vrh, a na jz. Javorova kosa. Izme|u njih je zanimljivo visinsko
podru~je u kome dolazi do izraàja vertikalna razvedenost reljefa, s kanjo-
nima, stijenama i ponorima (najdublji je Kicljeva jama), tako da ovaj dio
Gorskog kotara nema oblik visoravni. Zahvaljuju}i toj ~injenici, ovdje se na
malom podru~ju nalazi ve}i broj at-
raktivnih prirodnih fenomena, a uz to
je to idili~an kraj breùljkasta izgleda
gdje se izmjenjuju livade i lijepe {ume.
Skradski vrh se diè kao prili~no
osamljen, istaknut i {umovit stoàc
koji dominira nad onim dijelom Gor-
skog kotara koji se pruà oko Skrada,
dok se Javorov vrh diè iznad Ravne
Gore (v. Okolicu Ravne Gore). Pod-
ru~je je vrlo pristupa~no zahvaljuju}i
dobrim cestama.
£ 1. Skrad – Skradski vrh 1,20 h.
Glavno je polazi{te za uspon na vrh
mjesto Skrad koje se nalazi nà. pruzi
Zagreb – Rijeka i na cesti Zagreb – Ri-
jeka (Zagreb 124 km, Rijeka 60 km) s
dobrim `. i a. prometom.
Skradski se vrh diè iznad gornjih ku-
}a u Skradu kao osamljen, sa svih
strana po{umljen i vrlo strm brijeg. Iz
Skrada postoji nekoliko mogu}nosti
uspona. Najkra}i po~inje na autobus-
nom kolodvoru, odakle se penje staza-
ma mimo crkve do cestovnog raskrìja
gdje treba l. ispod vatrogasnog doma Skradski vrh s ji. strane (Jasna Bingula)
Gorski kotar
311
10’ do drugog raskrìja. U
Velikom Selcu kod ku}e br.
22 skre}e se d. na asfaltirani
{umski put koji prelazi pre-
ko dvije livade, a zatim se
padinom
brijega
uspinje
prema vrhu. Tek na vrhu
prestaje {uma i tu se pruà
mala zaravan obrasla tra-
vom na kojoj je zidana kape-
la Marijina uznesenja na ne-
bo (sagra|ena je 1994. na
mjestu stare drvene kapele).
S humka d. od kapele, na ko-
[pilja pod Zelenim virom jemu je geodetski znak
(1043 m), vidik je slobodan samo prema jugu, jer ga na s. strani zatvara {u-
ma. S vrha se preporu~a silaz na drugu stranu u selo Hribac (15’), odakle l.
vodi u Skrad planinska cesta (4 km) ovijaju}i Skradski vrh sa s. strane i us-
put pruàju}i lijepe vidike na okolna sela. Desno od Hribca moè se poduze-
ti i zanimljiv izlet u selo Hlevce (1 h), odakle se, obilaze}i j. stranom vrh V.
Kiclja (901 m; do njega je 1,15 h), stiè do Kicljevih jama (ogra|ene su ~e-
li~nim uètom). To su tri duboka ponora u koje se slijeva gorski poto~i} i
gubi u podzemlju (koncem ljeta presu{i). Najdublji je Mala Kicljeva jama.
Ulaz joj je na 800 m, istraèna je do dubine od 285 m i vi{e od 1000 m duì-
ne. Rastrgane stijene ìljebovi u okolici doimlju se posjetitelja svojom div-
ljom romantikom.
£ 2. Skrad – Zeleni vir 30’ – Vràji prolaz – Skrad 1 h. Pje{a~ki prilaz
vodi od autobusnog kolodvora 500 m cestom prema Rijeci do odvojka zà.
kolodvor. Tu silazi staza d. do pruge, sije~e je 100 m od kolodvora prema
Zagrebu i odmah se mimo ograde vrlo strmo spu{ta u brojnim zavojima
preko livade u {umu, te kroz nju silazi 400 m duboko do Zelenog vira (pov-
ratak 1 h). Cestovni prilaz po~inje
kod {kole odvojkom od ceste Zagreb
– Rijeka, 100 m od autobusnog ko-
lodvora prema Zagrebu. Prelazì.
prugu i strmo silazi u nekoliko za-
voja kroz selo Planinu do »Izletni-
~kog doma« kod munjare »Zeleni
vir« (6 km od Skrada). Dom je otvo-
ren ljeti, opskrbljen je i u njemu se
moè prespavati po pristupa~noj ci-
jeni. Pred domom je parkirali{te i
ulaz u Vràji prolaz (pla}a se ulaz-
nica).
Zeleni vir i okolica. Ve} s parkirali{ta
pred domom pada pogled preko potoka
na 70 m visoku stijenu koja se osovila iz-
me|u dva strma {umovita obronka. S
njezina se vrha prelijeva u dubinu poto-
~i} koji se, raspr{en u tisu}e kapljica, ru-
{i do podnòja stijene pred {piljski otvor.
Neobi~no slikovit prizor! Od doma l. do
{pilje s izvorom potoka Curka ima sta-
zom i stubama 6-7’. Kroz golemi {piljski
portal ulazi se najprije u predvorje viso-
ko i {iroko oko 30 metara. U drugom di- »Izletni~ki dom« pod Zelenim virom
312
HRVATSKE PLANINE
Zeleni vir
Vràji prolaz
jelu {pilje razlilo se malo jezero zelene boje. Prirodnom ugo|aju podzemlja smeta je-
dino betonska brana jezera, sagra|ena 1922. zbog opskrbe munjare (hidroelektrane)
vodom. Munjara se nalazi stotinjak metara niè, a u njezinoj je blizini »Izletni~ki
dom«. Poto~i} koji izvire u {piljskom jezeru zove se Curak. Ispod munjare sastaje se s
potokom Jasle i zajedno s njim tvori I{evnicu.
Izlet na Zeleni vir obi~no se povezuje s izletom u Vràji prolaz. Od munjare
»Zeleni vir« put vodi uzvodno preko mosti}a i mimo »Izletni~kog doma«
stazom koja za 5’ stiè do ulaza u kanjon Vràji prolaz, kojemu po divljoj ro-
mantici nema premca u na{oj zemlji (pla}a se ulaznica).
Vràji prolaz. Staza vodi od ulaza u kamenitu guduru, postaje sve uà, dok kona~no
ne zavr{i na umjetno podignutim galerijama i mostovima, jer vi{e nema mjesta za
stazu. Naokolo su raskidane stijene, a u dubini pod nogama {umni tok brzoga planin-
skog potoka Jasle. Prizori ljepote i ujedno strahote surove kra{ke prirode! Put prelazi
7–8 puta s mosta na most, mjestimice preko uzdùne galerije ispod koje se pjeni divlja
bujica. Stijene su s obje strane tako stisnute da se od neba vidi samo uzak trak. Put
kroz taj polumra~ni pakao stijena i vodene stihije zavr{ava nakon ~etvrt sata kod
nadstre{nice ispod ulaza u {pilju Muèva hià. Ulaz joj je 15 m iznad razine potoka
(320 m iznad mora). Za posjet je potrebno ponijeti svjetlo. Kroz velik portal vijugavim
podzemnim hodnikom stiè se u dvoranu, u kojoj ima zanimljivih kamenica. Neke su
pune vode.
Od {pilje nije nùno vra}ati se do Zelenog vira, ve} se odavle moè uspeti
stazom {to sije~e zavoje {umskog puta i penje se do {umske ceste pod. `.
prugom. Cestom lijevo mimò. p. 1,5 km u Skrad.
LITERATURA
Ma{ek, H. B.: Skradski vrh. HP 5, 1902., 19; Pany, J.: Zeleni vir. Vienac 4, 1913., 351;
[enoa, M.: Skrad. HP 17, 1914., 23; Poljak, J.: Skrad i okolica. HP 22, 1926., 8; Horvat, L.: Vràji
prolaz. HP 31, 1935., 359; Kvaternik, J.: Skrad i okolica. Zagreb 1953. (30 str.); Majnari}, M.:
Jo{ o Zelenom viru. HP 91, 1999., 253; Majnari}, M.: Kicljev vrh. HP 91, 1999., 20.
Gorski kotar
313
OKOLICA DELNICA
zemljovid 22, str. 276
Delnice (698 m) jesu administrativno, privredno i prometno sredi{te Gorskoga ko-
tara. Gradi} je smje{ten na cesti i pruzi Zagreb – Rijeka (130 km od Zagreba, 45 km od
Rijeke) i ima vrlo dobre prometne veze. Lokalne autobusne linije voze u Mrkopalj,
Crni Lug, Gerovo, ^abar, Prezid, Brod na Kupi, Ravnu Goru i Lokve. Delnice su sta-
nica brzih vlakova. Smje{taj je mogu} u pansionu »Risnjak« (36 kreveta u 16 soba),
hotelu »Delnice« (44 dvokrevetnih soba) i Lova~kom domu pod Japlen{kim vrhom
(24 kreveta u 12 soba). Pored Lova~kog doma, na obroncima Japlen{kog vrha koji je
zbog ljepote svojih {uma za{ti}en kao rezervat prirodnog predjela, ure|ena je ski-
ja{ka skakaonica. U mjestu je trgova~ki opskrbni centar, niz ugostiteljskih i uslùnih
radnji, po{ta, zdravstvena stanica, ljekarna i benzinska crpka. Planinarska tradicija
seè u 1878. g. kad je tu HPD imao svoga povjerenika. Delnice su sjedi{te PD-a »Pete-
hovac«. Zbog obilja snijega Delnice su prikladne za zimske {portove. Od pl. izleta naj-
zanimljiviji su na Drgomalj s. i na Petehovac j. od grada.
Drgomalj je najvi{i vrh u onome prostranom dijelu goranske plo~e {to se pruà od
podnòja Risnjaka na istok do kanjona rijeke Kupe. Kupa ga o{tro dijeli od sloven-
skog nastavka goranske visoravni i sa svojom pritokom Kupicom polukrùno ovija sa
s. i i. strane. Prema jugu se blago spu{ta u delni~ko polje. ^itavo je podru~je pod boga-
tim {umskim pokriva~em, osim hrpta s tri najvi{a vrha, koji se pruà u smjeru sz.-ji.
u duìni od 3 km (Mali Drgomalj, 1153 m, Veliki Drgomalj, 1154 m i Stari Drgomalj,
1051 m). Glavna su zna~ajka ovog hrpta pitome livade iznad {umskog pojasa, s kojih
se na obje strane pruà lijep vidik: na jednu stranu prema Risnjaku, a na drugu, pre-
ko kanjona Kupe, na slovenske planine. Pitoma idili~na priroda i lak prilaz iz Delnica
(5 km zra~ne linije) ~ine posjet vrhu ugodnom planinarskom {etnjom.
£ 1. Delnice – Veliki Drgomalj 2 h. Put zapo~inje nà. ili autobusnom
kolodvoru u Delnicama (postaja svih `. i a. pruga). Put vodi najprije 1 km
Supilovom ulicom prema crkvi. Prije nje skre}e l. Ulicom Z. Jastreba; 1 km
dalje, pro{av{i ispod vojarne, dolazi na raskrìje gdje treba d. Nakon jo{ 1
km treba s ceste skrenuti l. odvojkom u {umu. Krenemo li ravno, stigli bis-
mo nakon 4 km do ostataka nekada{njega velikog planinskog objekta »Vi-
dikovac«, odakle se moè strmom vratolomnom stazom si}i za 30’ do ulaza
u {pilju Hajdova hià (duìna 1188 m). Spomenutim odvojkom ima oko 1
km do raspu}a kod cisterne i lova~ke ku}e Raven (sada zapu{tene). Ispred
ku}e skre}emo d. krakom uzbrdo i poslije 3 km uspona (7 km od Delnica)
izlazimo iz {umskog pojasa do livada. Dovde je mogu}e automobilom samo
za suha vremena. Od {ume ima 10-15’ blagog uspona na hrbat i njim d. do
najvi{eg vrha (1154 m). U visinskom podru~ju mogu}e su ugodne {etnje.
Petehovac. Jugoisto~no od delni~kog polja, nasuprot Drgomlju i povrh `. pruge, str-
mo se diè 300 m visoka {umovita padina iza koje se, prema Mrkoplju, nastavlja valo-
Delnice i Drgomalj
314
HRVATSKE PLANINE
vita visoravan pokrivena lijepim
mozaikom {uma i livada. Na
gornjem rubu te padine, na
[tim~evu vrhu (1024 m), sagra-
dio je PD »Delnice« g. 1948. pl.
dom i nazvao ga imenom ob-
lìnjeg vrha Petehovca (1008 m;
naglasak na predzadnjem slogu;
peteh je lokalni naziv za pijetla,
tetrijeba). Nakon izgradnje ces-
te i skija{ke ì~are s delni~kog
polja do samoga doma, po~eli su
u blizini nicati i drugi objekti
(ugostiteljski, lova~ki i ku}e za
odmor), tako da je Petehovac s
vremenom postao poznato ski-
ja{ko sredi{te gdje su se odrà- Prema vrhu Drgomlja (Jasna Bingula)
vala i skija{ka natjecanja. U ne-
posrednoj blizini doma postoji 600 m duga staza za slalom i prostrani tereni, zimi
pokriveni snijegom odli~ne kvalitete. Ljeti su osobito lijepe {etnje po visoravni. Za vri-
jeme Domovinskoga rata u objektima je boravila vojska; nakon njezina odlaska objekti
su ostali bez nadzora i opusto{eni su. Danas ne postoji nikakva mogu}nost za smje{taj
gostiju i bit }e potrebno mnogo vremena i novaca za obnovu. Uspon na Petehovac ipak
}emo opisati po{tuju}i tradiciju i, mòda, radi ponekog planinara koji poèli iza Pete-
hovca nastaviti {etnju preko visoravni prema Mrkoplju ili Tuku.
£ 2. Delnice – Petehovac pje{ice 1,20 h. Od a. ilì. kolodvora put vodi
najprije 1 km cestom prema Zagrebu. Iza benzinske crpke, a tik prije hotela
»Delnice« (86 kreveta), skre}e d. cesta prema podnòju Petehovca. Orijen-
tacija je laka jer je nadaleko vidljiv {umski prosjek ì~are. Pre{av{ì. prugu
cesta vodi preko polja u {umu i nakon 1 km zavr{ava parkirali{tem kod do-
nje postaje ì~are (ì~ara je izvan pogona i potrebna joj je obnova). Odavle
vode dva pje{a~ka prilaza. Lijevo od ì~are vodi uzbrdo {umski kolnik, koji
se iznad {ume uspinje preko strmih livada na hrbat gorske kose i dalje hr-
ptom na vrh (40’). Drugi put skre}e s ceste d. prije parkirali{ta, vodi tako-
|er kroz {umu, a prolazi mimo zanimljivog ponora Gerovska rebar. Otvor
{irine 1 m pored samog je puta, a zimi se iz njega diè magla.
£ 3. Delnice – Petehovac cestom 6 km. Od cestovnog kriànja u sre-
di{tu 1 km prema Zagrebu do hotela »Delnice«, gdje treba skrenuti l. do
benzinske crpke. Od nje podvònjakom ispod glavne ceste i zatim 5 km as-
faltiranom brdskom cestom u zavojima, koja stiè na Petehovac iz zale|a
mimo biv{eg lova~kog doma i niza ku}a za odmor.
LITERATURA
Skrad, 26. kolovoza (znanstveno putovanje). Galeb 2, 1879., 3; Majnari}, J.: Drgomlju.
Smilje 23, 1894/5., 145; Hirc, D.: Veliki Drgomalj. Hajdova hià. Gorski kotar, Zagreb 1898.;
Majnari}, J.: Delnice. HP 2, 1899., 117 i 138; Majnari}, J.: Drgomlju (pjesma). HP 4, 1901., 7;
Majnari}, J.: Na Zrinjskom vrhu. HP 4,
1901., 59; Intihar, G.: Cogli ski da Delnice a
Mrkopalj oltre il Petehovski. Liburnia 13, 1914., 75;
Malnar, M.: Drgomalj. HP 20, 1924., 78; Bla{kovi},
V.: Hajdova hià, jedna malo poznata i zanemarena
spilja Gorskog kotara. Jutarnji list, Zagreb 30. V.
1924.; Pl. dom na Petehovcu. NP 1, 1949., 320; 2,
1950., 165; 8, 1956., 70; Malez, M.: Hajdova hià.
NP 7, 1955., 10; Boì~evi}, S.: Nova otkri}a u
Hajdovoj hiì. NP 8, 1956., 197; Ko{ir, R.:
Novoletni obisk Petehovca. PV 57, 1957., 664;
Markulin, M.: Gornja Hajdova hià. NP 10, 1958.,
271; Klobu~ar, G. Na Drgomlju iznad Delnica. NP
41, 1989., 18.
Pl. ku}a na Petehovcu (Kre{imir Kedmenec)
Gorski kotar
315
OKOLICA BROD MORAVICA
U Brod Moravice (609 m) moè se sti}i vlakom od istoimenè. p. (506 m) odakle je
800 m (15’ lakog uspona cestom) ili od a. p. Donja Dobra (460 m) na staroj cesti Zag-
reb – Rijeka odakle uzbrdo cestom 1,5 km (25’ hoda) ili automobilom s ceste Zagreb –
Rijeka (odvojkom d. od Motike za one koji dolaze iz Zagreba, a za one koji dolaze iz Ri-
jeke iz Donje Dobre l. prije podvònjaka. Mjesto je sjedi{te PD-a »Vr{ak« koje je mar-
kiralo nekoliko puteva u okolicu, a 1990. i Pl. put dolinom Kupe s 9 KT .U okolici su
najzanimljivije to~ke [pi~asti vrh, Leve{ni vrh i Orlova stijena, koje se nalaze i na tra-
si Goranskog pl. puta.
£ 1. [pi~asti vrh 1,30 h. Iz sredi{ta Brod Moravica u s. smjeru cestom 1
km (od `. p. 45’) do kriànja u zaselku Gornji Kuti, odakle l. cestom prema
lugarnici »Lazica« na brdu Vr{ku. Oko 400 m dalje kod kapelice l. kolnim
putem po obronku Vr{ka
10’ do zaselka Maklena i
dalje cestom kroz selo Dela-
~e (tu je najstarija ku}a u
Gorskom kotaru, iz 1644.
g.) i kroz Morava~ka Sela
jo{ 15’. Tamo gdje prestaje
asfalt dalje {umskim putem
do ra~vi{ta markacije, za-
tim 30’ l., gdje treba opet l. s
puta preko livade pa po gre-
benu na vrh (702 m; kutija
sa ìgom GPP-a). S vrha se
u s. smjeru moè za 2 h sti}i
Goranskim pl. putem na
[pi~asti vrh (Jasna Bingula) Leve{ni vrh (735 m) iznad
Kupe (kutija sa ìgom).
£ 2. Orlova stijena 2 h. S kriànja u Brod Moravicama na i. cestom preko
zaselaka Vele Drage i Razdrtog do kriànja: d. Litori} (lova~ka ku}a), l. Ple-
menita{. Cestom l. samo 30 m i zatim l. s nje 300 m za markacijom blagim
silazom od 300 m. Stièmo do ruba strme stijene (502 m) koja se ru{i u du-
binu od 300 m prema rijeci Kupi. S nje je lijep vidik na Kupin kanjon i preko
njega na Ko~evske planine u Sloveniji. Na rubu stijene ure|en je ve} prije
Drugoga svjetskog rata vidikovac (obnovila ga je [umarija Vrbovsko
1957.). Betonska terasa i ograda omogu}uju siguran i ugodan boravak. Bu-
du}i da put od Brod Moravi-
ca vodi uglavnom cestom (9
km), pje{aci }e radije i}i tra-
som Goranskog pl. puta ko-
jim je 4 h hoda. Taj put vodi
preko vrha Okrugljaka (886
m; 2,30 h; kutija sa ìgom;
vidika nema). Povratak je
mogu} u suprotnom smjeru,
pje{ice markacijom GPP-a
preko Lovnika, a automobi-
lom {umskom cestom preko
lova~ke ku}e Litori} do Pri-
sike na cesti Zagreb – Rijeka Vidikovac na Orlovoj stijeni iznad Kupe
(12 km).
LITERATURA
Kedmenec, K.: Orlove stijene. HP 86, 1994., 196.
316
HRVATSKE PLANINE
OKOLICA ^ABRA I TR[]A
U najsjevernijem kutku Gorskoga kotara, od Gerova do Prezida na dràv-
noj granici, pruàju se brojne mogu}nosti za lake uspone na nekoliko vrho-
va tisu}njaka i za idili~ne {umske {etnje u bujnoj planinskoj prirodi gdje se
{ume izmjenjuju s cvjetnim proplancima. Trasiranjem Goranskog pl. puta
(GPP), koji u tom podru~ju ima nekoliko KT, omogu}en je pje{acima posjet
brojnim zanimljivostima toga dosada malo poznatog kraja. Put olak{avaju
i seoski pansioni gdje se moè preno}iti, te redovita autobusna linija iz Del-
nica (naàlost, samo radnim danom). Okosnica toga kraja je tzv. Goranska
cesta Gerovo – Prezid s odvojkom za ^abar koja kao panoramska cesta ima
izrazitu turisti~ku vrijednost. Na toj brdskoj cesti moè se s a. p. skrenuti l.
i d. do raznih zanimljivih to~aka, od kojih je
ve}ina pristupa~na i automobilom.
£ 1. Goranska cesta Gerovo – ^abar –
Prezid 20 km. Do Gerova (583 m) je 28 km
od Delnica (a. p.; pansion Lipovac). Iz Gero-
va se moè na izvor Kupe cestom koja se od-
vaja d. na 2. km prema ^abru. Njom treba
si}i 2 km prema Zamostu do kriànja, zatim
d. vrlo strmom i uskom cestom 4,5 km do
ulaza »Podgri~« u NP Risnjak (parkirali{te,
kona~i{te sa 6 kreveta i kuhinjom, telefon;
pla}a se ulaznica) i jo{ 1,20 h pje{ice uz Ku-
pu (o izvoru v. Risnjak, 6). Na 8. km od Gero-
va je selo Tr{}e (824 m), koje je sjedi{te PD-a
»Rudnik« (osn. 1977.). Tu ima trgovina, po-
{ta, banka, nekoliko gostionica i jedan pan-
sion (v. tel. brojeve). Prije izlaza iz Tr{}a, kod
kbr. 16 u [kolskoj ul., skre}e l. asfaltirani od-
vojak od 600 m do pl. ku}e.
Na vrhu Rudnika (Jasna Bingula)
Pl. ku}a u Frbeàrima (825 m) nalazi se u zaselku Frbeàrima d. uz cestu (Ul. I. G.
Kova~i}a br. 30). Sagra|ena je 1969., ima 2 sobe s 15 leàja, kuhinju, podrum i potkrov-
lje. Elektrificirana je, ima vodovod, krov je od salonita. Objektom upravlja PD »Kame-
njak« iz Rijeke gdje se nalazi klju~. ^lanovi se ku}om sluè najvi{e zimi, zbog skijanja.
Oko 500 m dalje od ku}e (do kriànja pa desno) nalazi se na podnòju Rudni-
ka (1011 m) skija{ka vu~nica Ski kluba iz Rijeke i restauracija »Brvnara«.
Tu markacija ostavlja cestu i penje se l. 30’ na vrh Rudnika (1052 m; 1 h od
Frbeàri s pl. ku}om rije~kih planinara
Gorski kotar
317
Tr{}a). Na vrhu je livada s koje se
pruà {irok vidik na sve strane. Pet
km dalje od Tr{}a d. je odvojak ceste
od 4 km koji se spu{ta u ^abar.
^abar (524 m) je pograni~ni gradi} u
kojemu su grofovi Zrinski u 17. st. talili
èljezo. Njihov utvr|eni dvor pregra|en
je u 19. st., a danas su u njemu op}inska
uprava, muzej i galerija Vilima Sve~nja-
ka. Na glavnom trgu je ~esma s lavom iz
1911. g. kada je ^abar dobio vodovod.
Odavle se cestom na s. stiè za 10’ do res-
tauracije pod izvorom rijeke ^abranke u
kojoj je ìg GPP-a (KT 17; paziti na blizi-
nu dràvne granice).
Iz ^abra natrag na Goransku cestu
(ili izravno markacijom GPP-a pre-
ko izvora ^abranke) u selo Kozji
Vrh. U selu je gostionica »Taj~i«, a
d. iznad sela moè se za 10’ na Kozji
vrh (916 m), odakle je od releja lijep
vidik, osobito na gradi} Prezid. Na
Kozji vrh (Jasna Bingula) suprotnoj strani ceste moè se as-
faltiranom cestom od 5 km na Mila-
nov vrh (1011 m), zapravo valovitu visoravan s lova~kom ku}om, ogra|e-
nim prostorom za uzgoj srna i dva spomenika NOB-a. Planinarski ìg je
kod lova~ke ku}e. GPP vodi dalje u j. smjeru preko Paravi}eve Mize, [verde
i Guslice prema Snjèniku i Risnjaku. Od Kozjeg Vrha cestom je jo{ 4–5 km
do krajnje to~ke, Prezida, iza kojeg je dràvna granica. U Prezidu je zavi~aj-
na zbirka u kojoj se nalaze i drvene vodovodne cijevi stare 150 g., a iznad
mjesta stiè se za 30’ na vrh Vràji vrtec (904 m; kutija sa ìgom). Od Prezi-
da se moè markacijom za 2 h do prije spomenutoga Milanova vrha.
LITERATURA
Bingula, J.: Goranski pl. put. Dnevnik i vodi~ (sa zemljovidom). HPD »Zagreb -
Matica«, Zagreb 2001.
TELEFONSKI BROJEVI
Vidi i tel. brojeve u adresaru pl. dru{tava i popisu pl. ku}a
Brod Moravice
Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te Crnkovi} (2x 2 kreveta) 817 274;
preno}i{te Golik (6 leàja) 817-175
Bijele stijene
Pl. ku}a 01/3702 546 (Zvonko Kren)
Bjelolasica
Pl. skloni{te v. Kapelski pl. put Sportsko-rekreacijski centar 047/532 278
^abar
051/822 244 (inf. Marta Pavli}); Turisti~ka zajednica i muzej 051/821 042
Delnice
[umarija 051/812 151; autobusna postaja 051/812 060
Fuìne
Pansion Arnika 051/835 287; pansion Ela 835 142; sobe 835 163
Gerovo
Pansion Lipovac 051/823 185
Hrib Skednari
Gostionica Malnar (3x2 leàja) 051/825 601
Janj~arica
Pl. ku}a 051/833 248 (Stanislav Hora~ek)
Kapelski pl. put
01/3834 269 (Milovan Dlouhi) i 4597 105 (Zoran Gomzi)
Klek
Pl. dom 047/522 384 (Miljenko Pave{i}); 531 206 (Franjo Petru{i});
tel. u. domu 099/442 087
Kozji Vrh
Gostionica »Marta« 051/822 244
Nacionalni park »Risnjak«
051/836 133 (recepcija)
Ogulin
Turisti~ki ured 047/532 278
Pl. dom na Snjèniku
051/516 597 (Branko [krobonja)
Prezid
[umarija 051/822 105
Skrad
Hotel »Zeleni vir« 051/810 635
Tr{}e
Pl. ku}a u Frbeàrima, inf. 051/446 226 (Ivica Richter); pansion Jurkovi} 824 201
Tuk
Pl. dom »Bijele stijene« 051/833 603 (Mario Bandi})
Vrbovsko
Turisti~ka zajednica 051/817 180; preno}i{te i restauracija 875 277;
privatne sobe 875 984; [umarija 875 202
318
HRVATSKE PLANINE
PLANINE RIJE^KOG ZALE
Prirodne i dru{tvene zna~ajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321
OBRU^ I HAHLI]I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322
Prilazi ku}i na Hahli}ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
1. Podkilavac – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
2. Podkilavac – Mudna dol – Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . 328
3. Platak – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
4. Suho – Previjak – Pl. ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . 329
5. Kamenjak – Kripan – Nebesa – Gorni~ko – Pl. ku}a Hahli}i . . 329
6. Trstenik – Obru~ – Pl. ku}a Hahli}i. . . . . . . . . . . . . . . 329
7. Planinarski putovi Hahli}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
Izleti od pl. ku}e na Hahli}ima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
8. Obru~ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
9. Suhi vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
10. Fratar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
11. Pakleno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330
12. ]unina glava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
13. Dnji} ili Dni} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
SNJE@NIK I PLATAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332
Planinarsko-skija{ko sredi{te Platak . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334
Prilazi Platku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336
1. Cestom od Kamenjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337
2. Cestom od Gornjeg Jelenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337
3. Cestom preko Klane i Gomanca . . . . . . . . . . . . . . . . 337
4. Pje{a~ki prilaz s Kamenjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338
5. Pje{a~ki prilaz iz Podkilavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338
Izleti s Platka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
6. Snjènik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
7. Guslica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340
8. Jelenc. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
9. Gornji Medvejci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
10. Planinarska ku}a Hahli}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
11. Primorski Klek. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
12. Crni vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
13. Jasenovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
14. Sleme. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
15. Risnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
Prilazi Snjèniku sa sjeverne strane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
16. Gornje Jelenje – Cajtige – Snjènik . . . . . . . . . . . . . . 342
17. Gerovo – Lazac – Snjènik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
Izleti sa Snjènika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
18. Guslica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
19. Planina Vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
20. Risnjak preko Cajtiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
21. Risnjak preko Lasca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
TUHOBI]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
1. Gornje Jelenje – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344
2. Fuìne – Benkovac – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
3. Zlobin – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
4. Plase – Tuhobi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
Planine rije~kog zale|a
319
MEDVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
1. @. p. Drivenik – Medvi|ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
2. @. p. Li~ – Medvi|ak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
3. Crikvenica – Griàne – Medvi|ak . . . . . . . . . . . . . . . 349
KOBILJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
1. @. p. Drivenik – Veliki Kobiljak . . . . . . . . . . . . . . . . . 349
2. Crikvenica – Griàne – Kobiljak . . . . . . . . . . . . . . . . 350
KAMENJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
1. Uspon na Kamenjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351
OSTALI VRHOVI U RIJE^KOM ZALE. . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
1. Luban . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
2. Suhi vrh. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
3. Svib i V. Lakovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
4. Ljubibelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
5. Vela Pli{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
6. Pli{ nad Klanom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
7. [etnica uz Rje~inu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
PLANINSKO ZALECRIKVENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354
Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 354
1. Bribir – Ravno – Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . 355
2. @. p. Li~ – Zagradski vrh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
Ostali izleti iz Crikvenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
1. Bribir – Pl. skloni{te Kurin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
2. Drenin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
Izvadak iz autobusnog voznog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358
Obru~eva skupina sa staroga grada Grobnika
320
HRVATSKE PLANINE
ceste, nepresu{an izvor vode gdje zapo~inje markirani put. Uspon vodi u jz.
smjeru nekada{njim grani~arskim stazama (u podru~ju tzv. Rupnikove li-
nije) o{tro uzbrdo, obronkom vrha Trstenika (1240 m) na @elezna vrata
(1247 m), gdje izlazi na {umsku cestu koja dolazi zdesna od Gomanca. Ces-
tom se, lagano se penju}i, ide skoro cijeli sat. Usput je zanimljiv uspon za
15’ na vrh [tulac (1212 m) s tunelima i fortifikacijskim objektima. Cesta
nastavlja jo{ 2 km do ruba Paklena, a markirana staza skre}e d. jo{ 30’ ka-
menim obroncima na vrh Obru~a; 15’ prije vrha zdesna prilazi markirani
uspon trasom RT iz Studene. Silaz s Obru~a na j. stranu do ku}e markira-
nim nogostupom kamenitim grebenom za 1 h.
£ 7. Planinarski putovi Hahli}a (kroz Pakleno do Nebesa) je tzv. mre-
àsta obilaznica koju je osnovao PD »Kamenjak« iz Rijeke 1987. g. (v. 7).
Tada su prvi put markirani prilazi nekim vrhovima Obru~ke skupine, a
provedena je i staza kroz Pakleno. Markacije obuhva}aju okolicu ku}e na
Hahli}ima, te uz nju ima jo{ 17 KT, od ~ega 14 vrhova, dva lokaliteta u Pak-
lenom i Mudnu dolu. Put se moè obi}i za 2–3 dana sa smje{tajem u ku}i na
Hahli}ima.
Izleti od pl. ku}e na Hahli}ima
£ 8. Obru~ 1,30 h. Od ku}e preko travnate uvale i putem kroz visoku kle-
kovinu pod stoàstu ]uninu glavu i d. od nje na prijevoj Vrh planine 10’.
Odavle d. uzbrdo hrptom, dijelom po travnatu kamenjaru, dijelom kroz
klekovinu, a potkraj kroz velike kamene blokove, te preko nekoliko niìh
na najvi{i vrh (1376 m). Usput je mogu} susret sa srnama i divokozama.
Obru~ je najvi{i vrh ~itave skupine i pruà osobit vidik na sjeverni Jadran,
Kastav{tinu, Grobin{tinu, U~ku i u Pakleno.
£ 9. Suhi vrh 40’. To je stoàst, posve kamenit i bijel vrh (1280 m) koji str-
{i iz {umske vegetacije povrh livada s. od ku}e. Markiranom stazom iza pl.
ku}e 20’ do sedla izme|u Fratra i Suhog, tu. l. se uskoro izlazi iz {ume. Sli-
jedi jo{ 20’ slobodnog uspona, bez puta, izme|u ~istih bijelih kamenih blo-
kova i preko stijenja do vrha. S druge strane vrha zanimljiv je vidik u Pak-
leno, odakle {umska vegetacija dopire gotovo do vrha.
£ 10. Fratar 1 h. Taj se vrh nalazi si. od Suhoga vrha. Vi{i je od njega
(1353 m), tako|er je kamenit, ali vegetacija s j. strane dopire u znatno ve}u
visinu nego na Suhom vrhu. Najlak{i je prilaz sa sedla izme|u Suhoga vrha
i Fratra, od kuda d. vodi o{trim usponom kroz {umu, a posljednjih 20’ kroz
bespu}e (naporno!) mimo brojnih ponikava i stijena. Fratar je najmarkant-
niji vrh ~itavoga sklopa. Ima
oblik pravilnoga bijelog ~u-
nja, s tamnim pojasom kle-
kovine. Na njemu je na|en
runolist. Kako je po visini
odmah iza Obru~a, a znatno
bliè moru, omogu}uje vrlo
{irok vidik.
£ 11. Pakleno 1 h. Od ku}e
treba najprije 10’ prema pri-
jevoju pod Obru~em. Ispod
njega skre}e d. kroz uvalu
izme|u Obru~a i Suhoga vr-
ha stazica koja uskoro ulazi
Fratar s Dni}a (Jasna Bingula) u {umu. Tu se l. pored puta
330
HRVATSKE PLANINE
Snjènik i Platak
zemljovid 18-19, str. 324-325
Poloàj, granice i reljef. Snjènik i njegova skupina pruàju se izme|u
Obru~a i Risnjaka poput 10 km duga~kog hrpta u smjeru sz.-ji. Taj hrbat
nigdje nije niì od 1300 m, a u njemu se isti~e pet vrhova vi{ih od 1400 m.
Po~ev{i od sjevera, to su Jelenc (1442 m), Planina (1426 m), Guslica (ili
Gu{lica; 1490 m), Me|uvrhi (1462 m) i, jedini koji prelazi visinu od 1500 m,
Snjènik (1505 m). Skupina je jasno ome|ena na obim padinama jer se hr-
bat na stranama strmo ru{i u duboke doline: prema i. u Lazac i Lividragu
koji skupinu dijele od Risnjaka, a prema z. u niz ponikava Platak – Snje-
`ni~ko – Ka~je – Re~ice – Suho koji je dijeli od Obru~a. Skupinu nije te{ko
ome|iti ni prema ji. Snjènik se u tom smjeru postupno spu{ta preko Rade-
{eva (1364 m) prema prijevoju na G. Jelenju. Gra|en je pretèno od mezo-
zojskih {kriljaca, a u vi{im dijelovima od trijaskih dolomita i jurskih vapne-
naca, zbog ~ega je posve bezvodan.
Snjènik i Snènik. Granica izme|u hrvatskoga Snjènika i slovensko-
ga Snènika (vrhovi su me|usobno udaljeni to~no 20 km) nije o{tra jer se
me|u njima stere {iroko planinsko podru~je s najvi{im vrhovima G. Med-
vejci (1481 m) i [kurina (1470 m). Prema tome, oba Snjènika ~ine stano-
vitu cjelinu koja je samo donekle razdvojena prijevojem (1225 m kod ^a-
barske police blizu granice sa Slovenijom). To je i bila prirodna podloga
trasiranju pl. puta Snènik – Snjènik koji su 1975. uspostavili planinari
iz Rijeke i Ilirske Bistrice u Sloveniji, u znak me|unarodnog prijateljstva
(11–12 h hoda). Danas je trasa toga puta prekinuta dràvnom granicom
na mjestu na kojemu nema slùbenog prijelaza. Hrvatskim dijelom puta
^abarska polica – Jelenc – Guslica – Snjènik prolazi trasa Goranskoga
planinarskog puta.
Klima. Poloàj Snjènika na klimatskoj granici ima za posljedicu ~este i
nagle vremenske promjene u hladnijoj polovini godine. Na hrptu je osobito
neugodna bura zbog izvanredno snànih naleta, te obilja vlage {to se taloì
u visini. Zna~ajna je i golema koli~ina snijega koji se unato~ blizini mora
~esto zadràva sve do sredine prolje}a. Zbog te neobi~ne pojave i dugotraj-
na snjènog pokriva~a, koji se lako moè zapaziti iz Rije~kog zaljeva,
Snjènik je dobio svoje ime. On je zajedno s Platkom glavno sredi{te zim-
skih sportova u {irem priobalnom podru~ju sj. Jadrana.
Flora. Padine su strme i vrletne, a bilo, nasuprot, oblo i obraslo travom. Je-
dino je najvi{i vrh gola stijena. Podnòja su pokrivena bukvom, a vi{i dijelovi
mije{anom {umom. U znanstvenom je svije-
tu osobitu pànju privukla visinska vegeta-
cija, jedinstvena po svom sastavu ne samo u
Hrvatskoj nego i u ji. Europi. Tu se na gra-
ni~nom podru~ju izme|u alpske i ilirske ve-
getacije, a na su~eljavanju kontinentalne i
mediteranske oblasti, razvio mnogolik biljni
pokrov s vi{e od stotinu biljnih zajednica,
{to se rijetko nalazi na tako malom prosto-
ru. Zbog toga bi dio planinskog bila, osobito
oko Guslice, trebalo za{tititi od pa{e i o{te}i-
vanja vegetacije kao prirodnu rijetkost. Bilje
toga najvi{ega planinskog podru~ja prilago-
|eno je najteìm klimatskim prilikama i
podnosi bez te{ko}a ljetnu ègu, veliku stu- Encijan na Snjèniku (Branko [krobonja)
332
HRVATSKE PLANINE
den i buru. Ovo je bilje ne sa-
mo najljep{i ures planine,
ve} i najjasniji izraz prilago-
|ivanja ìve prirode na te{ke
uvjete (runolist, encijan, sr-
~anik, kamenika, zvon~i}, si-
ri{tara, narcis, planin~ica,
ljiljan itd.). U {irem podru~ju
Snjènika (j. od vrha [kuri-
ne) zanimljiva je i lijepa du-
boka ponikva Ceclje (1289
m). Na njezinu je dnu, unu-
tar subalpske {ume bukve,
razvijena klekovina bora s Guslica, Snjènik i Risnjak s Planine (Branko [krobonja)
visokoplaninskom vegetaci-
jom, a okruèna smrekovim {umama.
Gospodarstvo. Podru~je Snjènika posve je nenaseljeno. Prije Drugoga
svjetskog rata tu su se mogli susretati ugljenari i pastiri, a danas je glavna
gospodarska vrijednost planine {uma. Posljednjih godina ponovno su se na
obronke Snjènika i u dolinu Pribini{ vratili grobni~ki ov~ari s velikim sta-
dima, a glavni im je proizvod nadaleko poznati tvrdi i slani ov~ji »grobni~ki
sir« i skuta. U novije doba u stalnom je usponu razvoj planinskog turizma,
osobito skijanje, manje lovni turizam. Sredi{te je tih zbivanja Platak.
Premda sz. nastavak skupine obiluje ne samo prirodnim ljepotama i dob-
rim vidikovcima nego i dobrim {umskim putovima, ostao je nekako po stra-
ni od pl. kretanja, zasjenjen vrhom Snjènika. Unato~ velikom i lijepom ob-
jektu na Trsteniku u sz. dijelu (danas prepu{ten uru{avanju), Platak je
prevagnuo.
Planinarstvo. Posje}ivanje je zapo~elo veoma davno, zahvaljuju}i istak-
nutom poloàju vrha Snjènika i njegovoj znatnoj visini. Me|u prvim posje-
titeljima zabiljeèni su strani botani~ari (u 18. st. vjerojatno Hacquet i
Wulfen, a sigurno V. Borbas g. 1876.). Godine 1882. bio je na njemu na{
planinar D. Hirc, a koncem 19. st. po~inju i redoviti izleti ~lanova Cluba Al-
pino Fiumano (g. 1902. opisali su uspon na Jelenc, 1907. na Guslicu), a
1908. je zabiljeèn prvi uspon skijama na Snjènik. Ipak je sve do 1937.
Snjènik zapostavljen zbog U~ke i Obru~a. Tada je su{a~ka podrùnica
HPD-a »Velebit« sagradila na Platku svoj veliki pl. dom, ~ime je preusmje-
ren razvoj za idu}ih pola stolje}a. Kad je nakon Drugoga svjetskog rata nes-
tala dràvna granica u zale|u Rijeke, postao je Snjènik s Platkom glavnim
pl. podru~jem rije~kih gra|ana. Na Platku je ponovno sagra|en pl. dom, a u
vr{noj stijeni Snjènika pl.
ku}a. Mnogo je pridonijela i
dobra cesta do dva stalno ot-
vorena pl. doma na Platku.
Danas su glavne pl. osobine
podru~ja lak prilaz, pl. do-
movi na Platku, skija{ke ì-
~are i mogu}nost lakih izle-
ta kroz {umska podru~ja do
travom pokrivenih vrhova.
Vrhovi ljeti pruàju mo-
gu}nosti za ugodne {etnje s
divnim vidicima, a zimi za
planinarsko skijanje.
Pl. dom na Platku sagra|en 1937. g. (izgorio 1938.)
Planine rije~kog zale|a
333
Gorska staza Branka Lon~ara (skr. Lon~arova staza). Udruga »Rije~ki
planinari seniori« je na inicijativu svog utemeljitelja Branka Lon~ara
(1909.–1999.) trasirala i ozna~ila gotovo 50 km dugu stazu koja grebenom,
gotovo u krugu, povezuje brojne vrhove u snjèni~koj skupini. Neki su od
njih prvi put markirani. Staza je otvorena u rujnu 2000. i tom je prilikom u
stijeni kod doma na Snjèniku postavljena spomen-plo~a B. Lon~aru. Tis-
kan je i letak sa zemljovidom u mjerilu 1:30 000. Staza zapo~inje na Platku,
i preko Snjènika nastavlja grebenom za Guslicu, s time da je sa sedla ispod
Me|uvrha probijen i obiljeèn novi prilaz do Laza~ke glavice (ili Mirnjaka,
1426 m). S Guslice put ide novim smjerom po hrptu (1425 m) 1,40 h i jo{ 3 h
na Jelenc (1442 m) kroz gustu klekovinu i {umu, ~esto s vidikom na Rije~ki
zaljev, otoke, U~ku i na cijelu skupinu. Od Jelenca, najsjevernije to~ke pu-
ta, staza vodi na sedlo prema Gornjim Medvejcima. Na sedlu (oko 1350 m)
staza sije~e novopro{irenu {umsku cestu koja se prije Velikog Snènog na
d. odvaja od ceste Platak – Trstenik. Staza se sa sedla uspinje na vrh Gornje
Medvejce (1461 m), s kojega se novoprokr~enom stazom kroz klekovinu sti-
è za manje od sata na Donje Medvejce (1395 m). Zatim se spu{ta na prije
spomenutu cestu i na nju izlazi na po~etku udoline Veliko Snèno, otkuda
je oko 4,5 km cestom do Platka. Put traje najmanje 12 h (13 h s usponom na
Mirnjak). Staza dakle povezuje dva grebena, Snjènik – Jelenc i Medvejce,
no sa spomenute su ceste koja prolazi izme|u njih mogu}i i usponi od sat-
dva na pojedine od spomenutih vrhova.
Goranski pl. put. Dio njegove II. dionice ([verda – Jelenc – Guslica –
Snjènik – Platak – Risnjak) znatnim dijelom prolazi ovom skupinom (v.
Gorski kotar).
Planinarsko-skija{ko sredi{te Platak
Platak ljeti. Platak je prostrana ovalna ravna livada (1111 m) duga~ka
oko 300 m, okruèna obroncima Jasenovice, Sljemena, Rade{eva i V.
Te{nja. Na kraju livade, kod cisterne d. od ceste, vide se ostaci predratnog
pl. »Ruì}eva doma«, velike drvene dvokatne zgrade s potkrovljem (doma s
najkra}om planinarskom povije{}u u Hrvatskoj: dovr{en je 1937., ali je ve}
16. 1. 1938. izgorio). Tu je sada velika zaravan koja zimi skija{ima sluì za
parkiranje automobila i autobusa. Drveni »Sokolski dom«, Sokolske orga-
nizacije iz Su{aka, sagra|en 1939. izgorio je 1942. Kod cisterne se odvaja d.
od glavne asfaltirane ceste {umska cesta, poznata kao Rimska cesta, koja
preko prijevoja na 1352 m (Rimska vrata) pod Snjènikom vodi na Lazac
pod Risnjakom (zimi je to »turisti~ka skija{ka staza« koja vodi s vrha Rade-
{eva, a kada nema snijega,
prohodna je za automobile
do Rimskih vrata).
Glavna
asfaltirana
cesta,
pre{av{i preko Platka, ulazi
u {umu i nakon 300 m, na 9.
km stiè do doma »Platak«
(26 km od Rijeke; asfaltira-
na je dalje jo{ 1,5 km prema
Trsteniku). Tu se nalaze jo{
dvije livade, zapravo ponik-
ve: Mali Pribini{ dug oko
400 m i Veliki Pribini{ dug
Planinari na livadi Mali Pribini{ oko 1200 m (po nekima Pre-
334
HRVATSKE PLANINE
beni{, Pribeni{ pa i Pribi-
ni}). Zajedno s Platkom i s
obroncima Rade{eva i V.
Te{nja ~ine podru~je zim-
sko-sportskog rekreacijskog
centra »Platak«. Zbog ugod-
ne klime i stalno otvorenih
domova, Platak je postao
ugodno ljetovali{te i popu-
larno izleti{te Primoraca i
Istrana.
Platak zimi. Zbog smje{ta-
ja na granici primorske i
kontinentalne klime, Platak
zimi obiluje snijegom dobre Skija{ka ì~ara na Platku pod Rade{evom (Jasna Bingula)
kvalitete, koji se na s. strani Rade{eva zadràva do svibnja. Zato je postao i
zimsko-sportskim sredi{tem Rijeke. Njegova je osobita turisti~ka vrijed-
nost u lakoj mogu}nosti povezivanja jadranskog i planinskog turizma te u
atraktivnoj kombinaciji skijanja i kupanja u jednom danu. Prema vi{ego-
di{njim mjerenjima (do 1984.) srednji datum prvoga snijega je 1. studeno-
ga, posljednji put pada 24. travnja, a srednja maksimalna visina snijega je
168 cm; zna se zadràti do svibnja (posljednjeg desetlje}a snijega je mnogo
manje). Prvo skija{ko natjecanje i zimski kamp odràni su na Platku 1913.
godine, 1933. po~eo se odràvati Jadranski slalom, a 1936. odràno je prvo
hrv. natjecanje u spustu. Izgradnjom novoga pl. doma 1951. zapo~eo je na-
gli razvoj skijanja. Prva je vu~nica podignuta 1966., a nakon izgradnje
Platak s okolicom 1:18 000 (prema Pa{ku Lovri}u)
Planine rije~kog zale|a
335
Medvi|ak
zemljovid 20, str. 346
Prirodne zna~ajke. Po svom obliku Medvi|ak je najmarkantniji vrh u
primorskom rubu goranske visoravni. To je kameniti raspucani stoàc koji
se diè s te{ko prohodne gorske visoravni {to se pruà izme|u Li~-polja i Vi-
nodola. Iako nije visok, vidljiv je nadaleko, i s kopna i s mora. Svojom ose-
bujnom prirodom, kontrastom bijeloga vapnenca i crnogori~ne {ume te li-
jepim vidicima privla~i planinarske sladokusce, osobito one koji s malo tru-
da èle doìvjeti netaknutu i divlju kra{ku prirodu. Sa s. strane mu je te{ko
prohodan labirint {ume i kr{a, neko} dobro stani{te medvjeda, te mu je vje-
rojatno odatle i ime (na vojnoj karti je ubiljeèn kao Medvje|ak, narod ga
na ikavskom zove Medvi|ak). Prvi je uo~io pl. vrijednost Medvi|aka prof.
J. Frischauf iz Graza i registrirao svoj uspon 1874. u djelu »Gebirgsfueh-
rer«, ali je kao izleti{te postao popularnim tek od 1911. kad su zagreba~ki
planinari izveli prvu markaciju. Sude}i po tada objavljenim putopisima, os-
tavljao je dubok estetski dojam svojim alpskim oblicima, planinskom ti{i-
nom i {irokim vidikom s vr{ne stijene. Njegova su prirodna svojstva uvjeto-
vana vapnena~kom gra|om i poloàjem na klimatskoj granici. Sjeverna mu
je strana pokrivena gustom {umom, dok na primorskoj strani vegetacija ne-
ma izrazit planinski karakter zbog male visine i toplinskog utjecaja mora. Ta
je padina prili~no gola i izloèna suncu, pa ljeti treba silaz prema moru podu-
zeti tek kasno poslije podne. Oko 20’ jz. od vrha nalazi se lova~ka ku}a.
£ 1. @. p. Drivenik – Medvi|ak 1,15 h. Najblià je polazna to~ka za us-
pon `. p. Drivenik (nije stanica brzih vlakova) na pruzi Zagreb – Rijeka (36
km od Rijeke, 193 km od Zagreba). Postaja se nalazi usred nenaseljenoga
kra{kog kraja, na visini od 811 m, a razlozi su tome tehni~ke prirode. Vrh
se nalazi samo 1,5 km jz. od pruge i lijepo se vidi s postaje, no prilaz je pri-
li~no zaobilazan. Od `. p. treba nekoliko minuta prugom u smjeru Zagreba
prema tunelu do ceste Fuìne – Zlobin koja prolazi iznad tunela. Njom d.
oko 400 m do ra~vanja (l. na Kobiljak i na Zagradski vrh), odakle d. krakom
najprije malo nizbrdo, a zatim usponom u zavojima (na najve}em zavoju l.
kratica) sve do o{troga zavoja gdje naglo skre}e d. u {umu markirana staza.
Medvi|ak (Marijan Wilhelm)
348
HRVATSKE PLANINE
Do toga mjesta moè se sti}i cestom iz Fuìna, ~ime se uspon moè skratiti
na samo 40’ (v. 2). Pod samim vrhom izlazi se iz {ume odakle ima jo{ 15’
o{trog uspona za markacijama po kamenom bespu}u (mjestimice se treba
ispomagati i rukama). Na kraju se stiè grebenom na vrh (1027 m). Trud
nagra|uje vidik na Rije~ki zaljev, a osobito je lijep pogled na Krk, koji se iz
ove visine vidi kao na dlanu.
£ 2. Li~ – Medvi|ak 2,30 h. Od `. p. Li~ v. Vi{evica, 1. Od Fuìna do Li~a
ima cestom 4 km. Iz sredi{ta Li~a ulicom d. (jz.) 15’ do zadnjih ku}a. Prije
ra~vanja asfaltirane ceste skrenuti d. na makadamsku cestu za Zlobin i
njom 45’ do prvog kriànja (tu je d. krak zà. p. Drivenik), pa jo{ 10’ do dru-
goga kriànja (l. je cesta prema Kobiljaku, v. Kobiljak). Dalje v. 1.
£ 3. Crikvenica – Griàne 4 km – Medvi|ak 3 h. Ovaj je prilaz dug i na-
poran jer svladava veliku visinu, a za ljetne je vru}ine osobito teàk budu}i
da je najve}im dijelom izloèn suncu. Iz sredi{ta Crikvenice u s. smjeru 2
km Vinodolskom ulicom do raspu}a, gdje treba d. preko mosta na Dubra~i-
ni, a na raskrìju odmah iza mosta lijevo. Dalje uskom asfaltiranom cestom
(na raskrìju nakon 600 m d.). Cesta se kroz zaselak Dolinci blago uspinje
do trga u vinodolskom selu Griàne (248 m), 1 h od Crikvenice (autobusna
veza). Iznad sela su slikovite ru{evine istoimenoga starog Frankopanova
grada. Od mjesnog ureda na trgu l. 1 km poloìtom cestom u selo Belgrad.
Dovle se moè automobilom. Na raskrìju 1,5 km iza Belgrada l. malo niz-
brdo lo{ijim putem, zatim uspon u zavojima kroz zaselke Bareti}e, Antovo i
Cvitkovi}e do slikovitih kamenitih vrata na rubu goranske plo~e. Tu izlazi-
mo na prostrane livade s lijepim vidicima na Razromir i Veliki Ti} (924 m).
Radi lijepa vidika V. Ti} zavre|uje poseban uspon. Visoravan kriàju na-
pu{teni putovi koji su bili probijeni prilikom izgradnje HE Vinodol. Nas-
tavljamo preko visoravni drè}i se markacije. Orijentacija nije te{ka jer se
Medvi|ak vidi izdaleka poput stjenovita sto{ca. Nakon jednog zavoja, koji
sije~emo kraticom, stièmo do mjesta gdje skre}emo l. prema vrhu marka-
cijom koja dolazi sa suprotne strane iz Li~a i Drivenika (v. 1 i 2).
LITERATURA
Cveti{i}, V.: Medve|ak. Vienac 2, 1911., 189; Malnar, M.: Izlet na Medvedjak HPD
»Runolist«. HP 19, 1923., 76; Kucel, Z: Medvedjak.
HP 20, 1924., 97; Cveti{i}, V.: Zimi na vrhu Medvedjaka. S planina i gora I, Zagreb
1925. (str. 14); Petru{i}: Preko Medvedjaka na more.
HP 36, 1940., prilog br. 5. str. 28; Sirnik, D.: Na Medve|aku. NP 28, 1976., 212.
Kobiljak
zemljovid 20, str. 346
Prirodne zna~ajke. Kobiljak je, poput Medvi|aka, kamenito brdo obras-
lo {umom i {ikarom, diù}i se s one te{ko prohodne visoravni izme|u Vino-
dola i Li~-polja, oko 3 km i. od Medvi|aka. Premda je od njega vi{i gotovo
100 m, planinarski nije toliko zanimljiv jer nema niti tako skladno i smjelo
oblikovan vrh, niti tako {irok vidik, a i prilaz mu je dvostruko duì. Njegova
je osobitost u divljoj kra{koj prirodi i u visokoj {umi gotovo pra{umskoga ti-
pa koja pokriva kamenite i razjedene obronke dvaju glavnih vrhova: Malo-
ga i Velikoga Kobiljaka. Vi{i je i zanimljiviji isto~ni, V. Kobiljak. Vidik se
razlikuje od Medvi|aka po tome {to je vi{e orijentiran prema Li~-polju.
Kroz V. Kobiljak probijen je tunel Li~ – Tribalj koji odvodi vodu iz jezera
Bajer do hidroelektrane u Triblju. Kroz z. rebro M. Kobiljaka prolazì.
pruga Zagreb – Rijeka tunelom poznatim pod imenom Kobiljak (duìna
522 m). Prilazi Kobiljaku prvim su dijelom isti kao i za Medvi|ak.
£ 1. @. p. Drivenik – Veliki Kobiljak 2 h. Od `. p. do odvojka za Kobiljak
v. Medvi|ak, 1. Tim odvojkom, koji vodi na Lukovo pod Zagradskim vrhom,
Planine rije~kog zale|a
349
3 km do ra~vi{ta kod ostatka cisterne (871 m) gdje treba l. (d. je silaz u
Crikvenicu). Nakon 500 m skre}e l. s ceste markacija (dugo nije obnavlja-
na) kojom ima kroz {umu i kr{ do vrha (1115 m; po novijemu mjerenju
1119 m) dobar sat uspona. Tek na samome vrhu put izlazi iz {ume na ka-
menitu glavicu i iznenada pruà vidik. S vrha se moè produìti na oblìnji
kameniti Krajnji vrh i Kanculovu glavicu radi ljep{eg vidika. Povratak is-
tim putem, ili silaz bez markacija na s. stranu dò. p. Li~ (orijentacija je la-
ka). Mogu} je i silaz na j. stranu kroz gustu mije{anu {umu, u po~etku kroz
{ikaru, potom gra|enom stazom do ceste, koja d. vodi do polazne to~ke, dò. p. Drivenik.
£ 2. Crikvenica – Griàne 4 km – Kobiljak 3 h. Do kamenitih vrata na
rubu goranske plo~e (v. Medvi|ak, 2), odakle l. ispod Ti}a vodi put na Med-
vi|ak, a d. izme|u Ti}a i Martinja na{ put. Prelazi preko visoravni kroz Za-
ti~e, Korita (bunar sagra|en 1936.), Felj~e Drage (cisterna sagra|ena
1947.) i kolnim se putem penje na cestu Li~ – Lukovo do ostatka cisterne na
visinskoj to~ki 871 m. Dalje v. 1.
Kamenjak
zemljovid 19, str. 325
Prirodne zna~ajke. Kamenjak je mala osamljena skupina strmih vapne-
na~kih litica {to se diù s i. strane Grobni~koga polja. Stara Lujzinska cesta
Zagreb – Rijeka ~ini oko nje polukrug sa s. strane (autocesta prolazi s j.
strane). Njezine tri glavice koje str{e iz {umske vegetacije lijepo se vide s
ceste na silazu iz G. Jelenja, ali je pogled na njihove gole i strme stijene naj-
dojmljiviji pri usponu s Grobni~koga polja. Premda je relativno nizak, vrije-
dan je pànje zbog slikovitosti svojih stijena. Ime Kamenjak odgovara nje-
govu izgledu, ali ga neki zovu i Kami~ina. Gra|en je od vapnenca koji je tu
razvio svo bogatstvo kra{kih oblika, po~ev{i od ponikava i {krapa, pa do
okomitih litica s o{trim bridovima i raspucanim stijenama. U Kamenjako-
vu hrptu koji se pruà u duìnu od 600 m u dinarskom smjeru sz.-ji., isti~u
se tri glavna vrha kao vrlo skladna cjelina. Najvi{i je srednji vrh (837 m),
najniì z. (685 m), a ji. (771 m) je najljep{i, najslikovitiji i uz to zanimljiv i u
Kamenjak s Lujzinske ceste
350
HRVATSKE PLANINE
penja~kom
pogledu
zbog
okomite razvedene stijene
visoke tridesetak metara. U
ponikvi sz. od najvi{ega vrha
sa~uvan je fragment reliktne
{ume crnoga graba vrlo bo-
gatoga i zanimljivoga biljnog
sastava, a na samome se vr-
hu nalazi {umarak lipovih
stabala. U donjem su dijelu
Kamenjakove padine pokri-
vene bujnim pla{tem niske
vegetacije, a na podnòju su
prostrane ravne livade koje
pruàju
snaàn
kontrast
stjenovitim vrhovima.
Na vrhu Kamenjaka (Jasna Bingula)
Planinarstvo. Prvi dosad poznati uspon na Kamenjak opisali su ~lanovi
CAF-a 1897., a 1922. opisan je i penja~ki uspon u njegovim stijenama. Na-
kon Drugoga svjetskog rata stijena u vrhu od 771 m sluì povremeno ri-
je~kim penja~ima kao vjèbali{te, a sedamdesetih godina oni su j. pod vr-
hom uredili u nekada{njem vojnom bunkeru alpinisti~ki bivak za 6-8 oso-
ba. Uspon na vrhove sa stare ceste Zagreb – Rijeka laka je planinarska {et-
nja zahvaljuju}i mreì dobrih staza i solidnim putovima koji izlaze na oba
glavna vrha. Sagra|eni su izme|u dva rata za vojne potrebe u okviru tzv.
Rupnikove linije. Na nju jo{ i danas podsje}aju ostaci bunkera i postolja za
topove na vrhovima. Na Kamenjak se moè i mnogo duìm prilazima s
Grobni~koga polja i iz [krljeva. Najprikladnije je doba za uspon prolje}e ili
jesen (ljeto se ne preporu~a zbog vru}ine i zmija).
£ 1. Uspon na Kamenjak 1 h. Najbliì je prilaz raseljeni zaselak Kame-
njak (570 m) na staroj cesti Zagreb – Rijeka (15 km od Rijeke). Ovdje je pos-
taja autobusa, ali kod voza~a treba provjeriti ide li linija starom cestom. U
19. stolje}u ovdje je bila vàna karavanska postaja; danas su sa~uvane tek
dvije ku}e (gostionica i jedna vikendica). Od gostionice treba krenuti 100 m
cestom prema Zagrebu gdje kod biv{e gostionice (kbr. 55; putokaz na stab-
lu) skre}e d. preko livada markacija prema stupovima dalekovoda. Preko li-
vade se za 10’ stiè do po~etka gra|enoga puta (vojna mulatijera) kojim tre-
ba uz brijeg 5’ do raskrìja: d. je uspon na z., a l. na ji. i glavni vrh. Nakon
15’, na o{trom zavoju opet je ra~vanje: l. prema ji. je put za [krljevo, a d. je
jo{ 20’ na glavni vrh. Nakon izlaska iz {ume mulatijera je usje~ena u ìvu
stijenu ili prokopana kroz nju. Ve}im dijelom je podgra|ivana i jo{ je i da-
nas u vrlo dobru stanju. Vrh potkraj zaobilazi s l. i uspinje se na tjeme s j.
strane. S vrha je lijep vidik na more, Grobni~ko polje s aerodromom i auto-
cestom te na okolne vrhove. S ji. vrha je ljep{i vidik, jer je gol, ali je njegov
prirodni izgled izmijenjen umjetnim podzidima i topovskim gnijezdima. Si-
}i se moè dò. p. [krljevo za 3 h ili na Grobni~ko polje do postaje busa u
Sobolima za 2,30 h (nedjeljom ne vozi).
LITERATURA
Intihar, G.: Variante d’ascessa della Cima Petrosa e le »Giulie« a sud della stessa.
Liburnia 16, 1922., 2; Hofer, V.: Kamenjak. NP 21, 1969., 157; Pave{i}, P.: Kamenjak. PL 3,
1972., 54.
Planine rije~kog zale|a
351
Ostali vrhovi u rije~kom zale|u
£ 1. Luban (499 m). [umovit greben Lubana najvi{i je na podru~ju grada
Rijeke. Proteè se izme|u samoga grada (naselje Drenova) i doline Rje~ine.
Na njegovu su vrhu rije~ki planinari ve} 25. 9. 1887. postavili kamen teme-
ljac za toranj-vidikovac kakav sada postoji na vrhu U~ke. Pruào je vidik na
Grobni~ko polje, U~ku i Velebit (sru{en je 1901. jer je zbog dotrajalosti pos-
tao opasan). Osim najvi{ega vrha Lubana (499 m), u njemu je jo{ nekoliko
vrhova sa {irokim i zanimljivim vidikom, koji se
mogu obi}i polukrùnom turom od 4-5 h. Mar-
kacija vodi s Kozale (dio grada s. od sredi{ta;
gradski autobus br. 4) Vali}evom ulicom, penje
se l. uz vojarnu i kroz naselje Bra{~ine stiè do
bunkera na brdu Sv. Katarini (nazvanom po is-
toimenoj crkvi), odakle se ve} otvara vidik (d. je
kanjon Rje~ine). Staza nastavlja l. lakim uspon
kroz rijetku {umu mimo brojnih ostataka tali-
janskih vojnih utvrda iz 1927.–41. g. (ulazi u
podzemne tunele su zabetonirani) i za 1 h izlazi
na greben do dva bunkera. Dalje golim grebe-
nom, gotovo ravno i uz lijepe vidike, jo{ 20’ do
kapelice na Velom vrhu (432 m). Pod njom je al-
Kameni toranj vidikovac na Lubanu
pinisti~ko vjèbali{te s nekoliko 20-metarskih
(sru{en 1901.)
smjerova. Idu}ih pola sata prolazimo kroz boro-
vu {umu i sije~emo »petrolejsku« cestu Orehovica – Rupa. Potkraj je 500 m
uspona asfaltnom cestom do spomenika u obliku piramide. Od spomenika
d. asfaltiranim kolnim putem u {umu 10’ do lova~kog doma i jo{ 10’ na
Ple{, najvi{u to~ku Lubana (vidik na sve strane). Dalje grebenom na sz. 45’
do ceste iznad Sar{ona i iznad nje na vrh Kopicu (532 m). Silaz d. do Zoreti-
}a na Rje~ini (autobus br. 12 za Rijeku) ili l. u Ronjge (popularno izleti{te i
muzej u rodnoj ku}i skladatelja Ivana Mateti}a Ronjgova) i jo{ 2 km do
Vi{kova (linija br. 20 za Rijeku).
£ 2. Suhi vrh (547 m) je osamljen kameni vrh na ji. rubu Grobni~kog po-
lja, z. od Kamenjaka. Rije~ki su planinari uredili »seniorski put« preko toga
vrha koji vodi od [krljeva do Cernika. Zapo~inje nà. p. [krljevo (tu je i
postaja autobusa iz Rijeke, linija 26), vodi d. 3 km u zaselak Plosnu te kod
prvih ku}a skre}e l. usponom na Ki~erinu (492 m). Uz bunker za 5’ preko
prijevoja na s. stranu, zatim poloìtim vojnim putem po s. pobo~ju Drenova
vrha (544 m) pod Suhi vrh (547 m). Na raskrìju je, na zavoju, putokaz za
vrh. Povratak s vrha na stazu i njom oko vrha na jz. kroz Topolovo i Seli{}e
dragu u Cernik na cesti [krljevo – ^avle (prigradski autobus za Rijeku, li-
nija 14). Put traje 4-5 h.
£ 3. Svib (613 m) i V. Lakovica (654 m) vrhovi su i. iznad [krljeva i iznad
`. pruge, a uz cestu Meja – G. Jelenje. Od `. p. Meja (ili od a. p. u Krasici,
prigradska linija 26) putem prema s., ali uskoro skre}emo l. prema Svibu
(d. je Ljubibelj), najprije vlakom a zatim starom, dobro gra|enom vojnom
mulatijerom (1 h). S vrha 40’ na s. do nove ceste koja se spaja s asfaltnom
cestom za G. Jelenje, cestom 500 m na s. do kriànja s kolnim putem. Njim
l. 20’ do i. padine Lakovice tzv. Hermanovim putem (v. 4). Tu Hermanov put
skre}e d., a na{ na sz. prema golome kamenitom vrhu (lijep vidik). Silaz na sed-
lo prema M. Lakovici (560 m) na z. do negda{njega vojnog objekta (vlaka i cis-
terna). Osim na V. Lakovicu, prate}i markaciju i putokaze mogu} je uspon i na
oblìnje kamenite vrhove Malu Lakovicu, Matusajnu (610 m) i Trebestin (542
352
HRVATSKE PLANINE
m), a s Trebestina novom po-
àrnom cestom do podzidà.
pruge. Uz podzid na cestu iz
Plosne za [krljevo, odakle u
Rijeku vlakom ili autobusom
(6-7 h).
£ 4. Ljubibelj (704 m; ze-
mljovid 20, Ljubelj!) nalazi
se 1 km i. od Sviba, pa se nji-
hov posjet moè povezati.
Od `. p. Meja 30’ prema Hre-
ljinskom polju, ovdje l. s kol-
nog puta 45’ uspona, u po-
~etku prate}i vojni put a za-
tim kroz kr{ na vrh. Povra- Kapelica na Velom vrhu (Branko [krobonja)
tak istim putem ili silaz na drugu stranu preko doline Koritnjak na cestu za
G. Jelenje. Jo{ 10’ Hermanovim putem (v. 3) te povratak l. u Krasicu ili da-
lje za G. Jelenje.
£ 5. Vela Pli{ (1141 m) je istaknuti vrh 3,5 km sz. od G. Jelenja (zemljovid
19 desno i 20 lijevo). Pokriven je travom i bez {ume, pa omogu}uje {irok vi-
dik, sve do Velebita. Najlak{e mu se prilazi s ceste Gornje Jelenje – Platak.
Nakon 1,5 km l. skre}e markacija u {umu, kojom ima do vrha oko 1 h. Ljep-
{i je uspon s primorske strane, od ceste koja se odvaja za Platak 5 km niè
od G. Jelenja prema Rijeci. Ve} nakon 100 m odvaja se d. s ceste za Platak,
kod [taba (ostataka biv{ih vojnih zgrada), put koji nakon 40’ izlazi iz {ume.
Nakon o{trog l. zavoja prolazi mimo cisterne s velikom nakapnicom, a 300
m dalje zavija d. u podru~je Mli~noga vrha (1234 m). Odmah iza zavoja spa-
ja se s prvo opisanim putem i za 15’ izlazi na vrh.
£ 6. Pli{ nad Klanom (933 m) 2 h. Do rije~koga predgra|a Klane autobu-
som na liniji 19 ili 20. Dalje asfaltiranom cestom za Lisac, i nakon 30’ skre-
nuti d. u zaselak Laze. Odavle 10’ o{trog uspona kroz {umu do poàrne ces-
te i jo{ 40’ grebenom, najprije {umom, a zatim travnatim obroncima do ka-
menog stupa na vrhu Pli{a. Vrh se nalazi uza samu dràvnu granicu, a pru-
à neobi~an vidik na more, U~ku i Obru~. S Pli{a se moè nastaviti put. Sa-
mo 700 m sz. je malo vi{i vrh Grmada (940 m) pod kojim je napu{tena vojna
zgrada. Do njega treba 10’ silaza i jo{ toliko uspona. S Grmade, a i s Pli{a,
moè se d. za 1,45 h prema Gomancu. Oko 30’ prije Gomanca, na s. dijelu
Mlake, PD »Pli{« iz Klane preure|uje staru kamenu seosku ku}icu »Re-
bar« za skloni{te. Dru{tvo je tiskalo letak sa zemljovidom u kojemu su ucr-
tane markacije iz Klane na Pli{, Obru~ i do ku}ice »Rebar«.
£ 7. [etnica uz Rje~inu 5 h. PD HPT-a »U~ka« iz Rijeke ozna~ilo je i 22.
listopada 2000. otvorilo lijepu izletni~ku stazu kanjonom Rje~ine. Osim to-
ga je tiskao mali vodi~ sa zemljovidom, a kod {pilje na izvoru Rje~ine posta-
vio upisnu knjigu sa ìgom. Markacija po~inje na Frankopanskom trgu kod
Trsata, a put se moè zapo~eti i na a. p. Orehovica (linije 12, 14 i 16), pa
odatle si}i u @akalj. Na putu do izvora {etnica obilazi mlin @akalj, Mate{i-
}ev mlin, Gornju Orehovicu, mlin Bynovski, Pa{ac, Drastin, Martinovo Se-
lo, Trnovicu i Kukuljane. Putem se izmjenjuju raznoliki pejzaì, po~ev{i od
pitomih obala do kanjonskih usjeka, a posebna su atrakcija stari mlinovi i
{pilja-izvor Rje~ine.
Planine rije~kog zale|a
353
Planinsko zale|e Crikvenice
Planine rije~koga zale|a nastavljaju se bez o{tre granice prema ji. u zale|e
Crikvenice. Planinski niz od Obru~a pa sve do Vratnika iznad Senja pripa-
da Hrvatskom primorju. Neki od vrhova tvore granicu prema Gorskom ko-
taru, npr. vrhovi Vi{evica i Kolovratske stijene, pa ih opisujemo u poglavlju
Gorski kotar odakle su uobi~ajeni prilazi. Zagradski vrh je podalje od ruba
Gorskoga kotara te ga stoga opisujemo ovdje.
Zagradski vrh
Prirodne zna~ajke. Zagradski vrh je posljednji i ujedno najvi{i vrh u opi-
sanom pojasu uzdù primorskoga ruba goranske visoravni. On je od vino-
dolske stepenice udaljen oko 5 km i posve se pribliìo Vi{evici, tako da ~ini
prijelaz prema znatno vi{oj Velikoj Kapeli. Zbog tih je razloga teè uo~ljiv i
planinarima manje poznat, iako je po svom poloàju i obliku vrijedan
pànje. Diè se poput prili~no pravilnog sto{ca visokog 300 m s visoravni
gdje ga okruùju lijepa i slikovita polja Ravno, Lukovo i, malo podalje, Li~-
polje. Sjeverna je strana vrha pod bukovom {umom, a primorska gola. Vrh
je slobodan i omogu}uje vidik na okolicu. Na njegovu i. podnòju, na visini
od 950 m, pruà se podru~je lijepih livada gdje su prije Drugoga svjetskog
rata Vinodolci imali svoje ljetne pastirske stanove zvane Zagradi (naziv po
ogra|enim parcelama), a po njima je vrh vjerojatno i dobio ime. Visoravan
oko vrha ispresijecana je putovima i cestama koje povezuju brojna mala po-
lja i {umske komplekse. Neko} je bilo na tim poljima na stotine ljetnih sta-
nova vinodolskih stanovnika koji su ovdje obra|ivali polja (krumpir i zelje),
pasli blago i kosili travu. Danas je takav na~in gospodarenja zamro, ali se
tradicija ljetovanja dobrim dijelom zadràla, pa su preostali ljetni stanovi
obnovljeni kao ku}e za odmor.
Planinarstvo. Tradicija pl. posje}ivanja vezana je uz podrùnicu HPD-a
»Zagradski vrh« iz Bribira (osn. 1940.). Godine 1940. HPD je kupio od ad-
vokata Ante Kuntari}a njegovu vilu na Lukovu, s 1500 ~hv zemlji{ta i preu-
redio je u pl. dom. Ku}a danas vi{e ne postoji, ali se u arhivu HPS-a ~uva
Visoravan Lukovo i Vi{evica s Du{evlake (Damir Margan)
354
HRVATSKE PLANINE
originalan
kupoprodajni
ugovor i sudski zaklju~ak o
uknjìbi (z. k. uloàk broj
3231, sreski sud u Novom).
Danas je jedini pl. objekt u
okolici
gostionica
»Vaga-
bund« na Ravnom, gdje je i
raskrìje putova. Uspon je
osobito privla~an za turiste
iz Crikvenice i Novoga jer
ovdje za vru}ih ljetnih dana
nalaze planinsko osvjeènje,
ali zbog dugoga cestovnog
prilaza dolazi u obzir samo
automobilom (parkirati kod
»Vagabunda«). Za pje{ake je
najblià javna prometnica
èljeznica (`. p. Li~ ili Fuì-
ne), ali zbog udaljenosti i
duge cestovne dionice taj
put nije uobi~ajen iako je
markiran.
Kurinska
staza.
HPD
»Strilè« iz Crikvenice mar-
kirao je 2000. g. stazu u pla-
ninskom zale|u Vinodola Zagradski vrh (Jasna Bingula)
koja povezuje nekoliko lije-
pih lokacija i dvije pl. ku}e. Ukupno traje 3,10 h hoda, a po~inje u glavnom
vinodolskom mjestu Bribiru (9 km autobusom iz Crikvenice). Vodi ovim
smjerom: Bribir, Slipica (30’), Rampa (15’), vlaka (40’), prijevoj Prag (10’),
pl. skloni{te Kurin (5’), prijevoj Du{evlaka (850 m; 15’), Straà (20’), Marin
vjetar (15’), raskrìje kod bora (40’). Sa staze su i tri odvojka: vidikovac kod
Slipice (5’), Zagradski vrh (30’) i pl. dom »Vagabund« (30’).
£ 1. Bribir – Ravno 18 km – Zagradski vrh 1 h. Iz Crikvenice 9 km do
Bribira, zatim u i. smjeru cestom prema Ogulinu 3,5 km do ra~vanja, gdje l.
uzbrdo skre}e brdska cesta koja se kroz kra{ki kamenjar postupno uspinje
u {umu. Na 12. km od Bribira d. je odvojak od 500 m do pl. skloni{ta Kurin
(v. Okolica Crikvenice), na 14. km l. se odvaja krak premà. p. Drivenik i
Fuìne (s nje je mogu} uspon na Kobiljak i Medvi|ak); 600 m dalje odvaja se
l. krak u {umu Treskavac
(ostaci partizanskog logora),
na 16. km cesta silazi na lije-
pu visoravan Lukovo (800
m), pokrivenu bujnim liva-
dama, gdje su planinari uo~i
Drugoga svjetskog rata imali
pl. ku}u. Na 18. km stiè na
Ravno do gostionice »Vaga-
bund«.
»Vagabund« (868 m) je privat-
na pl. ku}a koja se nalazi usred
lijepih livada okruènih {umovi-
tim obroncima Zagradskog vrha
i Vi{evice. Doma}in je crikve-
ni~ki planinar Vladimir Savi} Planinarska ku}a »Vagabund« na Ravnom (Branko
[krobonja)
Planine rije~kog zale|a
355
(v. tel. brojeve). Ku}a je kompletno opskrbljena, a raspolaè i s 26 pl. leàja i parkira-
li{tem. Ima centralno grijanje i topli tu{; nema elektrike. Moè se donijeti vlastita
posteljina ili je unajmiti kod doma}ina. Od ku}e je mogu} i uspon na Vi{evicu za 2,30
h (v. Gorski kotar). Markacija se za Vi{evicu odvaja s ceste 1 km dalje d. na {umsku
cestu.
Uspon na Zagradski vrh po~inje iza gostionice, vodi preko livade Stankove
lazi i Zagradi (ku}e za odmor), potkraj prili~no strmo i bez puta, a traje 1 h.
S vrha (1187 m) lijep je vidik na niz okolnih polja, na Vi{evicu i Bitoraj, te
na Rije~ki zaljev. Zbog duìne ceste ovaj prilaz dolazi u obzir za izletnike
koji imaju vozilo. Ravno je baza i za uspon na Vi{evicu (2,30 h).
£ 2. @. p. Li~ – Zagradski vrh 3,30 h. Najkra}i i najlak{i pje{a~ki prilaz
vodi od `. p. Li~ (v. Gorski kotar, Vi{evica, 1). Od `. p. (763 m) treba se naj-
prije spustiti kroz selo Li~ na Li~-polje i za 20’ sti}i do asfaltirane ceste Fu-
ìne – Ravno. Tom cestom d. u ji. smjeru preko Li~-polja u njegov ji. kut oko
1 h. Jùno od Strmca odvaja se d. od ceste kolnik prema Planjavi (cesta pro-
duàva do pl. ku}e »Vagabund« na Ravnom, 9 km od Li~a; v. 1), te z. od
Zaplanjave vodi prema vrhu. Neposredno prije uspona ure|en je d. od staze
na rubu livade nepresu{an izvor pitke vode.
Ostali izleti iz Crikvenice
£ 1. Bribir – Pl. skloni{te Kurin 15 km ili 1,40 h. U {umovitu planin-
skom zale|u crikveni~ko-vinodolske rivijere, iza stijene koja ogra|uje Vi-
nodol, ustupile su Hrvatske {ume planinarima na uporabu dvije lugarske
brvnare u {umi Kurin na 10 godina; tako je Kurin postao omiljeno izleti{te
crikveni~kih planinara. Do skloni{ta se moè cestom ili pje{a~kom stazom.
Automobilom se prilazi asfaltiranom cestom preko Bribira prema Lukovu
(v. Zagradski vrh, 1). Na 15. km, na ra~vanju, skre}e se 550 m d. bijelom
cestom. Pje{aci mogu sti}i u Bribir autobusom iz Crikvenice (9 km) i Novo-
ga Vinodolskog (15 km) koji vozi nekoliko puta na dan. Od a. p. na raskrìju
u Bribiru najbolje je krenuti uvodno spomenutom Kurinskom stazom i us-
put posjetiti Slipi~ki vidikovac (446 m). Do njega je od a. p. najprije 30’ ces-
tom na si., zatim odvojkom od 5’ (vidik na Vinodol, Krk, U~ku i Velebit).
Planinarsko skloni{te Kurin
356
HRVATSKE PLANINE
DALJINAR OD POKLONA
1,15 h,
Vojak
cestom 7 km
Brlònik
2h
Crkveni vrh
0,30 h
Planik
2,30 h
Korita
4h
Lisina
5,30 h
Grnja~
1h
1,15 h,
Veprinac
cestom 8 km
Opatija
2,15 h
Lovran
2,30 h
Ika (I~i}i)
2,15 h
Vranja
6 km
Lupoglav
2,30 h
Pansion »U~ka« na Poklonu
»Opatija« koji ga je sagradio 1965. Ima kuhinju, blagovaonicu, 14 kreveta u dvije so-
be, teku}u vodu i elektriku. Otvoren je i opskrbljen vikendom. Poklon ima redovitu
autobusnu vezu samo nedjeljom i blagdanom (v. vozni red na kraju poglavlja). Oko
1 km od Poklona u smjeru Istre, l. uz cestu i na njezinoj najvi{oj to~ki, nalazi se pri-
vatna gostionica »Dopolavoro« s gotovo stoljetnom tradicijom.
Pansion i restauracija »U~ka« je na samom Poklonu, na mjestu nekada{nje vo-
jarne. Nudi puni pansion, 20 kreveta u 1-krevetnim, 2-krevetnim i 3-krevetnim luk-
suzno ure|enim sobama, restauraciju sa stotinjak mjesta i divlja~ kao kuhinjski spe-
cijalitet. Primaju se tel. rezervacije (v. tel. brojeve na kraju poglavlja). U privatnom je
zakupu. Na zgradi su rije~ki planinari 1958. postavili spomen-plo~u u povodu 80. ob-
ljetnice planinarstva u Rijeci (pogre{no odre|ena godina!).
Hotel »INA« nalazi se 10’ si. ispod Poklona (staza se odvaja od ceste 100 m prema
Rijeci, a cestovni prilaz je jo{ 1 km niè). Tu je prije Drugoga svjetskog rata bilo
dje~je odmarali{te, nakon rata sanatorij za plu}ne bolesti, a 1987. ga je INA Rafine-
rija nafte Rijeka preuredila u hotel B kategorije sa 72 kreveta u 27 soba (od jedno-
krevetnih do ~etverokrevetnih). Okruèn je lijepim livadama na kojima su ure|eni
sportski tereni (tenis, natkriveno bo}ali{te, minigolf). Od 1996. je zbog nerentabil-
nosti zatvoren.
Prilazi Poklonu
£ 1. Iz Veprinca. Do Veprinca se moè na razne na~ine, javnim prijevo-
zom, svojim automobilom ili pje{ice.
¡ Autobusom. Veza gradskim autobusom br. 34 s Opatijom 9 puta na dan (li-
nija Opatija – Matulji – Veprinac), a veza s Rijekom uz presjedanje u Matu-
ljima (v. vozni red na kraju poglavlja).
¡ Iz Matulja starom cestom za Veprinac (8 km) koja se odvaja l. 200 m od sre-
di{njeg trga i crkve u pravcu Ljubljane. Matulji su op}insko mjesto 12 km
od Rijeke i sjedi{te PD-a »Lisina«. Cesta je uska, prolazi kroz brojna nase-
lja, a njom prometuje autobus br. 34 na liniji Opatija – Veprinac (nedjeljom
i blagdanom produùje za Poklon).
¡ Iz Matulja novom cestom (10 km) prema Tunelu »U~ka« koja se odvaja d.
500 m u pravcu Rijeke. Na 8. km te ceste je jedino raskrìje, gdje treba
skrenuti d. do Veprinca (2 km). Taj se prilaz preporu~uje onima koji dolaze
iz Rijeke i Zagreba rije~kom zaobilaznicom (s nje se skre}e l. prije Matulja
kod plo~e s oznakom za tunel).
¡ Iz Opatije pje{ice od kupali{ta Slatine (1,30 h). Put po~inje izme|u hotela
»Palace« i »Bellevue«, odakle vodi stubi{tem Veprina~ki put do Nove ceste,
njom l. 200 m, dalje stubi{tem Put za Slavi}i, mostom preko ceste koja ide
prema tunelu, te kroz zaselak Travi~i}e u selo Tumpi}e pod Veprincem
(1,30 h).
Istarske planine
367
¡ Iz Opatije pje{ice od tr`nice (1,30 h). Put iza po{te skre}e l. Kumi~i}evom
ul. do Nove ceste, njom l. 50 m i zatim uspon d. stubi{tem do naselja Zora.
Dalje kroz hrastovu i kestenovu {umu zavojitim stubi{tem (950 stuba!) do
sela Zatke na cesti Matulji – Veprinac, 50’.
Veprinac (izvorno Leprinac, po biljci leprini koja tu raste) slikovito je naselje
smje{teno na obroncima U~ke iznad Opatije poput grada na stoàstu vrhu (517 m),
sa {irokim vidikom na Rije~ki zaljev. Razvilo se na temeljima prapovijesnog kastelije-
ra. Godine 1507. Veprinac je imao vlastiti gradski statut pisan glagoljicom. Od starih
gradskih utvrda sa~uvana su samo neobi~na gradska vrata s tri otvora i dijelovi zida
u zgradi »komuna«. Pod bedemom je gradska loà i goti~ka kapela sv. Ane (1442. g.)
neznatno barokizirana zidnim slikarijama. Veprinac se sastoji od gornjeg dijela akro-
polskog tipa, uz stari ka{tel i ùpnu crkvu sv. Marka (izvanredan vidikovac!), te do-
njeg uz cestu Rijeka – U~ka (18 km od Rijeke). Ima oko 800 st. ~akavaca.
Od cestovnog kriànja pod Veprincem je do Poklona 7 km cestom (1,30 h
pje{a~kim kraticama). Cesta ubrzo, iza zaselka Tumpi}a, poprima brdski
karakter (uspon do 14%) i pruà lijep vidik na more. Nakon 3,5 km d. se od-
vaja krak u istarsko selo Ra~ju Vas, a nakon jo{ 1,5 km skre}e s ceste d. pje-
{a~ka kratica. Oko 1 km dalje, iza o{trog zavoja, odvaja se l. krak 500 m do
hotela »INA« pod Poklonom. Pje{a~ka kratica vra}a se na cestu malo iznad
odvojka za hotel, a prolazi mimo ponora Jame i malog izvora s mlakom. Je-
dan km nakon odvojka za ININ hotel cesta stiè na Poklon. Zimi na strmim
dijelovima ceste ponekad ima poledice.
£ 2. Iz I~i}a (Opatije) 3 h. I~i}i su turisti~ko mjesto 2 km od Opatije (au-
tobusom ili pje{ice uz more putem zvanim lungo mare). Iz I~i}a se moè na
Poklon cestom mimo Veprinca (15 km). Markirani pje{a~ki uspon po~inje j.
od kriànja za Veprinac i vodi uz po{tu stubi{tem do crkve sv. Petra u Po-
ljanama (45’), tu skre}e l. i uz groblje stubi{tem izlazi na cestu. Njom l. do
zaselka Strmice, odakle d. u
{umu. Putem je uz stazu li-
jep vidikovac. Kod vodos-
premnika (voda iz Tunela
»U~ka«) prilazi slijeva staza
iz Ike (v. 3). Nakon jo{ 30’
uspona nastavljaju se dvije
varijante: izravna i preko
Re~ine. Izravna vodi d. kroz
lijepu mije{anu {umu, na-
kon 30’ prelazi potok Bani-
nu, zatim ja~im usponom od
1 h stiè do hotela »INA«,
odakle je jo{ 15’ uspona kroz
Liburnijska rivijera na podnòju U~ke (Branko Lon~ar) {umu na Poklon. Lijevim
putem se za1 h stiè do oznake »Slap« (d. je odvojak od 10’ do vrlo lijepog
slapa na potoku Banini). Dalje preko potoka Banine do lova~ke ku}e. Pet
min dalje slijeva prilazi markacija iz Lovrana (v. 4). Dalje lijepim krajem do
{umske ceste i njom jo{ 15’ d. do Poklona.
£ 3. Iz Ike 3 h. Ika je turisti~ko mjesto 1 km j. od I~i}a. Markacija vodi iz
sredi{ta stubi{tem Put za vrh Ike do ceste i njom d. do vodospremnika. Na-
kon 5’ opet d. te mimo zanimljive {esterokutne vile do ceste. Preko ceste u
{umu te lo{im kamenim stubi{tem prema zaselku Mandi}i. Prolazimo mi-
mo jo{ dva vodospremnika, a kod naselja Dobre~a skre}emo u kestenovu
{umu gdje zdesna prilazi markacija iz I~i}a (dalje v. 2).
£ 4. Iz Lovrana 3,30 h. Prilaz autobusom iz Rijeke 19 km (linija 132; v.
vozni red), iz Opatije 6 km.
368
HRVATSKE PLANINE
Lovran je prastari primorski gradi} (3000 st.), turisti~ko mjesto i sjedi{te op}ine s
jasno formiranom gradskom jezgrom. Niz baroknih ku}a zbijen je na malom prosto-
ru koji je bio okruèn bedemima i kulama. Prema luci su stara gradska vrata »Stubi-
ca«. Prvi se put spominje u 7. st. kao Lauriana ravenatskoga kozmografa. U srednjem
vijeku je hrv. op}ina, a u 15. st. pod pazinskom grofovijom. Danas je poznat kao ljeto-
vali{te s brojnim hotelima, trgova~kim i ugostiteljskim objektima, lijepim plaàma i
{etali{tem uz more sve do Opatije (lungo mare). Za promet stranaca brine se Turis-
ti~ko dru{tvo, a za planinarstvo PD »Knezgrad«. Na Trgu slobode, na ogradi kbr. 15
(Vila Istria) ugra|ena je plo~a s natpisom na tal. jeziku u spomen uspona na U~ku
saskoga kralja Friedricha Augusta II. god. 1838.
Put polazi sa sredi{njeg Trga slobode, 100 m iznad a. p., uz zgradu kina,
ulicom Brajdice do stubi{ta i njim 30’ do ceste Lovran – Lovranska Draga.
Na vrhu stubi{ta, kod crkvice sv. Roka, cestom desno, pa kratkim l. zavo-
jem u selo Liganj i za nekoliko min do a. p. Dovde se moè i autobusom iz
Lovrana za Lovransku Dragu (linija br. 36, desetak puta na dan) i tako us-
pon skratiti za 45’. Tu put ostavlja cestu, uspinje se me|u vrtovima i za 10’
stiè kroz zaselak Dindi}e u Ivuli}e. Iz sela l. uzbrdo 30’ do maloga zara-
vanka Kaluè (oko 500 m), gdje se put ra~va: l. Vojak (v. 14), d. Poklon. Da-
lje izme|u {umaraka i ogra|enih dolaca podno Luìnskog brega (624 m) i z.
podnòjem Gorice (710 m), pa usponom kroz bukovu {umu. Nakon malo
strmijeg silaza na livade u dolini Re~ine, preko potoka, pa opet uzbrdo u {u-
mu i mimo ogra|enog izvora na {umsku cestu. Njom d. do Poklona jo{ 15’.
Prije izlaska na cestu s d. prilazi markacija iz Ike i I}i}a.
£ 5. Iz Medveje 4 h. Medveja je malo kupali{no mjesto s velikom lijepom
plaòm 2 km j. od Lovrana. Nasuprot plaì je autokamp. Markacija po~inje
na malom parkirali{tu 100 m od ulaza u pravcu Rijeke i vodi uz ogradu au-
tokampa do kraja doline. Oko 150 m od kampa skre}e d. uzbrdo markacija
koja najprije vodi prili~no kr{evitom stazom a zatim kroz livade i vrtove do
Lovranske Drage (1,15 h). To je lijep zaselak na visini od 359 m okruèn
kestenovim i borovim {umama. Staza izlazi na cestu koja dolazi iz Lovrana
kod prve ku}e (kbr. 2), vodovoda i mosta. Dovle se moè autobusom iz Lov-
rana (8,5 km; linija 36) te tako skratiti uspon za 1 h. Od vodovoda preko
ceste stubi{tem i zatim stazicom me|u ku}ama do gornje ceste. Cestom ili
kraticom do posljednje ku}e, gdje l. po~inje o{tar uspon stazom kroz {umu
koja nakon 1 h izlazi do dolaca na ravnijem terenu. Nakon jo{ 30’ lak{eg us-
pona, kod lova~ke ~eke u dolini Laz, ispod vrha Grnja~a (850 m), put izlazi
na novu poàrnu cestu, a s
d. prilazi markacija iz Lov-
rana (v. 14). Slijedi 20’ us-
pona u Dol i zatim do neka-
da{nje ku}ice lovranskih iz-
vi|a~a (blizu je izvor), gdje
je ra~vanje: l. Vojak, d. Pok-
lon. Dalje d. kroz {umu i
preko lijepih livada, ispod
Bijelih stijena pod Grdim
bregom, na {umsku cestu te
njom d. 15’ do Poklona.
Istarsko govedo bo{karin u sivoj Istri
Istarske planine
369
£ 6. Iz Lupoglava 3,30 h. Do Lupoglava v. ]i}arija, 11. Markacija vodi od
`. p. uz prugu 100 m na z. do odvojka pruge za Ra{u. Tu stazicom na asfalti-
ranu cestu i njom d., ne prelaze}i prugu, prema Brestu pod U~kom (treba
ga razlikovati od Bresta pod @bevnicom). Nakon 500 m ra~vaju se dvije va-
rijante: d. preko Bresta, l. preko »Tenkovskog polja« (tuda se ide i za Pla-
nik). D. varijantom je najprije 4 km u seoce Brest (547 m). Iza sela i ispod
groblja 30’ dobrom {umskom cestom ispod borove {ume na visoravan Vra-
ta. Dalje 10’ uspona stazom do napu{tene staje Borisovi dvori, gdje kod kes-
tena s d. prilazi druga varijanta. Dalje 8’ do napu{tenih Belasi}evih dvora,
zatim blag uspon dobrom stazom kroz {umu jo{ 1,30 h do Poklona. Druga
varijanta za 10’ stiè do crkve sv. Marije u Gornjoj Vasi, odakle vodi ravno
uzbrdo {iroka staza 45’ na visoravan do »Tenkovskog polja« (vojni poli-
gon). Tu se markacija ra~va: l. preko visoravni za Planik, d. blagim spus-
tom d. rubom visoravni do »Tenkovskog puta« koji dolazi iz Brgudca. Iz ku-
ta visoravni l. uz livadu 1 h uspona kroz {umu do ogra|enog izvora (100 m
od staze, putokaz). Nakon 20’ je l. od staze (200 m) drugi izvor, a nakon jo{
30’ preko livada put se kod Borisovih dvora sastaje s prvom varijantom.
Izleti s Poklona
£ 7. Vojak preko Topola 1,15 h. Najkra}i uspon od Poklona na vrh U~ke
po~inje iza pansiona »U~ka« i vodi o{tro uzbrdo kroz {umu gra|enom sta-
zom u 25 zavoja koja tri puta sije~e asfaltiranu cestu za vrh (v. 9). Prolazi
mimo izvora Topol (30’ od Poklona), a pola sata poslije opet izlazi na cestu
na velikom l. zavoju. Cestom l. 800 m do njezina kraja i mimo RTV tornja,
te jo{ 100 m pje{a~kom stazom po golom grebenu do vrha. Put sije~e razne
{umske ceste i putove, ali je dobro markiran.
Vojak (1396 m; na novijim kartama 1401 m) najvi{i je vrh U~ke i istarskog poluoto-
ka. Njegovo je tjeme gola kamenita glavica, na kojoj je razgledni toranj – vidikovac,
gra|en od kamena, visok desetak metara. Sagra|en je g. 1911., o ~emu svjedo~i nat-
pis ugra|en u prag. Unutra{njost tornja sluì radioamaterima i zatvorena je metal-
nim vratima. Ogra|ena terasa na vrhu tornja, do koje vodi 30 stuba, jedan je od naj-
ljep{ih, a mòda i najljep{i vidikovac u cijeloj Hrvatskoj. Kao na dlanu vide se Istra,
VIDOKRUG S VOJAKA NA U^KI
Ime vrha
m
km
0°
Grintovec
2558
12
113
Slov. Snènik
1796
39
29
Obru~
1376
25
43
Risnjak
1528
36
62
Bjelolasica
1534
49
91
Vi{evica
1428
47
94
Mali Rajinac
1699
84
131
Televrin (o. Lo{inj)
589
71
169
Sisol
833
13
182
Slavnik
1029
33
328
Triglav
2863
125
348
Nanos
1313
65
348
Planik
1273
8
354
Vidikovac na Vojaku
370
HRVATSKE PLANINE
Rije~ki zaljev, sjeverni Jadran s otocima,
Gorski kotar, Velebit i ]i}arija, a nakon
bure, kad je zrak ~ist, Tr{}anski zaljev,
Julijske Alpe i Dolomiti u Italiji.
£ 8. Vojak preko Dola 2,30 h. S
Poklona ispod ogra|enog vodo-
spremnika markacijom za Lovran
ili Medveju najprije cestom, a zatim
kroz lijepu {umu do biv{e Izvi|a~ke
ku}ice u Dolu (1,15 h). Odavle d. na
vrh po trasi Rije~ke transverzale iz
Lovrana (v. 14).
£ 9. Cestovni uspon do RTV tor-
nja na vrhu U~ke po~inje oko 1 km
cestom od pl. doma u z. smjeru kod
gostionice »Dopolavoro«. Odmah iza
gostionice skre}e l. pod o{trim ku-
tom prema vrhu zavojit odvojak od 6
km. Cesta je namijenjena slùbenim
potrebama, ali nije zaprije~ena ram-
pom i ~esto se njome sluè izletnici s
automobilom. Parkirati treba 800 m Mala U~ka i Vojak
prije RTV tornja na cestovnom pro-
{irenju kod o{trog l. zavoja.
£ 10. Vojak (i Suhi vrh) preko Plasa 1,45 h. S Poklona cestom na z.
prema Istri 20’ do njezina odvojka za Vojak, dalje jo{ 300 m gdje se l. odvaja
markirani put za sedlo izme|u Vojaka i Suhog vrha. Prije uspona vrijedi
svratiti d. s ceste 5’ na vrh Krog (1001 m) radi lijepa vidika na Istru. Put
prema Vojaku blago se uspinje kroz {umu z. obronkom Plasa (1288 m). Na-
kon 1 h stiè se u zale|e Vojaka do kriànja na prijevoju pod Suhim vrhom:
l. o{tar uspon od 30’ na Vojak, ravno dalje silaz preko Dola u Lovran, d. do-
lje silaz u Malu U~ku, a d. gore hrptom 25’ na Suhi vrh (1333 m; lijep vidik
na more i U~ku).
£ 11. Vojak preko Vele i Male U~ke 2,45. Ovo je zaobilazan put koji ve-
likim dijelom (6 km) ide cestom, ali je zanimljiv zbog vidika i sela Male
U~ke. S Poklona cestom na z. prema Istri 30’ do kriànja u selu Veloj U~ki,
gdje se l. odvaja cesta od 4 km u selo Malu U~ku (980 m). Prije toga moèmo
desno, na mjestu gdje cesta izlazi iz {ume, za nekoliko minuta na vrh Krog
(1001 m), s izvanrednim vidikom na Istru i preko nje na Tr{}anski zaljev.
Oko 500 m prije Male U~ke s d. prilazi nova poàrna cesta iz Mo{}enica koja
prolazi ispod Osrinja (736 m), Brguda i Podmaja (nije ucrtana u zemljovid).
Mala U~ka (980 m) najvi{e je selo u Istri. Njegovi su se stanovnici, poznati pod ime-
nom U~kari, bavili sto~arstvom i bili poznati po dobrom siru. U Drugom svjetskom
ratu su, 30. 4. 1944., Talijani i Nijemci selo do temelja spalili (22 ku}e i 45 gospodar-
skih zgrada). Nakon rata U~kari su se raselili zbog te{kih gospodarskih prilika. Neke
su ku}e preure|ene u vikendice, tako da u selu uvijek nekoga ima. Ljeti tu borave ov-
~ari kod kojih se moè kupiti dobroga sira. Mala U~ka bila je ve}a od Vele U~ke (ovdje
ovi pridjevi ozna~uju starost: mala zna~i nova, vela zna~i stara; usp. Mali i Veli Lo-
{inj). Selo je smje{teno uz planinski potok Studenu koji ga dijeli na dva dijela. Zbog
nepropusne fli{ne podloge razvilo se bujno raslinstvo. Osobito je zanimljiva proljetna
flora. Ispod crkvice Blaène Djevice Marije, na ulazu u selo, lijepe su livade i vo}njaci
(tre{nje po~etkom srpnja). Sa suprotne strane prilaze selu markacije iz Medveje i
Mo{}enica.
Na po~etku sela, uz veliko vodospremi{te, uspinje se l. u {umu strma staza
kojom u brojnim zavojima ima 50’ na sedlo (1250 m) izme|u Suhog vrha i
Istarske planine
371
Vojaka gdje je kriànje: d. Suhi vrh 25’ (v. 10; drugi vrh po visini na U~ki),
ravno Lovran i Medveja, l. o{trim usponom 30’ kr{evitim grebenom na Vo-
jak.
£ 12. Planik 2,30 h. Planik (1272 m) je najvi{i vrh ]i}arije, a prilaz s Pok-
lona je me|u najlak{ima. Od pl. doma 100 m cestom prema Istri, odakle d.
iza biv{e peradarske farme uzbrdo {umskom cestom po trasi Rije~ke pl.
transverzale. Nakon 500 m s nje se d. odvaja krak prema Brlòniku (v.13).
Nastavljamo poloìtim {irokim {umskim kolnikom (gra|enim zbog daleko-
voda) jo{ 40’ blagim silazom bukovom {umom do livada. Livadama i kame-
njarom 50’ do {ume. Uspon kroz {umu 40’ do sedla izme|u V. i M. Planika
gdje je kriànje: preko prijevoja u Lisinu, d. preko Veprinca u Opatiju, l. jo{
15’ na vrh Planika. Najprije uz nizak kameni zid kroz prosjek u borovoj {u-
mi i zatim travnatom padinom te na kraju kroz pojas stijena na Veliki Pla-
nik (1272 m). S toga ~unjastog vrha vidik seè na U~ku, ]i}ariju, Rije~ki za-
ljev i rije~ko planinsko zale|e.
£ 13. Brlònik 2 h. S Poklona do kriànja za Brlònik (v. 12), odakle d. do
novog kriànja, gdje treba ravno (ne d.). Na kraju ceste nastaviti d. za mar-
kacijom u {umu mimo nekada{nje nastambe karbunara (ugljenari, koji su
tu neko} imali pe}i za dobivanje drvenog ugljena). Silaz na {umsku cestu i
uskoro s nje l. o{trim usponom kroz {umu pod Orlove stijene (nisu marki-
rane i obilazak zahtijeva istraìva~ke ambicije). Lijevo od njih na prijevoj i
preko jednog dolca do stijena kroz koje je opatijski planinar Tihoraj Jelu{i}
(1909.–1984.) na zanimljiv na~in proveo markaciju labirintom dubokih ja-
ma i stijena. Iza njih 10’ uspona na {umoviti vrh Brlònik (1093 m). Vidik
prema moru. Silaz je mogu} na drugu stranu u Veprinac (v. ]i}arija, 15).
Ostali usponi na Vojak
£ 14. Iz Lovrana 4 h. Od Lovrana do ra~vanja kod Kaluè (1,30 h) v. 4.
Odavle l. put prolazi starom {umom 20’ do Oplovca gdje se d. odvaja marki-
rani uspon od 30’ na vrh Knezgrad.
Knezgrad (612 m) je unato~ relativno maloj visini izvanredno lijep vidikovac i zbog
toga rado posje}ivan. Uz to su na njemu lovranski planinari podigli 12 m visok metal-
ni toranj s vidikovcem na vrhu. Si}i se moè na j. stranu u zaseoke Marovi} ili Tuli{e-
vicu na cesti Lovran – Lovranska Draga (a. p.).
Od Oplovca je jo{ 10’ do gornjeg ruba Lovranske drage, gdje se izlazi na no-
vu poàrnu cestu koja pristiè s l. iz Marovi}a i d. nastavlja pod Grnja~ i Su-
hi vrh. Lijepo gra|ena staza nastavlja s. rubom Lovranske drage kroz buj-
nu crnogori~nu {umu, zatim povrh nje u blagom usponu prema njezinu vr-
hu, odakle se staza o{tro penje u z. smjeru izme|u ograda u {umu do donjeg
pojasa livada. Putem je odvojak od 20’ na goli stjenoviti vrh Grnja~ (866 m)
s lijepim vidikom (povratak na stazu s druge strane, oko 1 km dalje), a s l.
prilazi markacija iz Medveje i Lovranske Drage (v. 5). Iznad livada, opet us-
ponom kroz {umu, stiè se za 20’ do gornjeg pojasa livada (oko 1000 m) koje
pruàju nezaboravan doìvljaj svojom kasnom proljetnom florom i lijepim
vidikom. Uskoro stièmo na Dol do biv{e ku}ice lovranskih izvi|a~a, gdje
se d. odvaja staza za Poklon, a l. je zapu{teni izvor Tisva. Slijedi najstrmiji
dio puta, u zavojima kroz {umu, na kraju me|u stijenama, na prijevoj Vra-
ta ili Prohod (1216 m). Preko njega i zatim preko {umske ceste u Veli dol. L.
rubom dola do {ume i kroz nju d. rubom Malog dola do Sedla (1250 m) iz-
me|u Suhog vrha i Vojaka gdje je vàno kriànje: l. 20’ na Suhi vrh, preko
sedla u selo M. U~ku (polulijevo) i V. U~ku (poludesno), a d. o{tro uzbrdo
372
HRVATSKE PLANINE
Plomin s posljednjeg izdanka U~ke
hrptom U~ke jo{ 30’ u zavojima na Vojak. Uspon je vrlo naporan jer svlada-
va visinsku razliku od oko 1400 m.
£ 15. Iz Medveje 5,30 h. Iz Medveje, maloga kupali{nog mjesta 2,5 km
jùno od Lovrana, stubi{tem l. od kbr. 10 (Vila Paulina) 10’ kroz vrtove do
zaselka Kali, zatim 50’ o{trog uspona u selo Viso~e, a iza sela mimo dolca do
cisterne. Odavle d. uz ogradu kroz {umarke do lijepih livada Javor{ci (2 h
od Medveje), zatim 5’ do Pajinog dolca, pa 45’ o{trim usponom kroz kr{evit
kraj do malog slapa na poto~i}u i jo{ 15’ kroz {umu do izvora [en~itve vode.
Iznad izvora izlazi se na prostranu i kosu Velu ravan bogatu vodom (izvori
ogra|eni za mo{}eni~ki vodovod). Dalje l. obronkom Arguna kroz lijepu bo-
rovu {umu na planinski hrbat i preko malog prijevoja za Malu U~ku (dalje
v. 11). Zbog mnogih kriànja i rijetkih markacija put je orijentacijski teàk.
£ 16. Iz Mo{}eni~ke Drage 5 h. Mo{}eni~ka Draga je malo ribarsko i ku-
pali{no mjesto i sjedi{te op}ine, 7 km j. od Lovrana. Iz Rijeke gradskim au-
tobusom (v. vozni red). Uspon vodi s raskrìja na glavnoj cesti, 30 m od
kioska za informacije cestom koja se odvaja u planinsku dragu i vodi njezi-
nom j. stranom (impresivan vidik na duboku sutjesku s vrhovima U~ke
povrh nje). Cesta je asfaltirana, ali vrlo strma i uska (2 m!), a zavr{ava na-
kon 2,5 km okreti{tem u terasastom selu Potoki (1944. su fa{isti spalili 15
ku}a). Selo je ispod brda Peruna (881 m) ~ije ime potje~e iz staroslavenske
mitologije (bog gromovnik). Iz sela (ili 400 m prije njega markacijom l. s
ceste) uzbrdo u zavr{etak U~karske drage do zaselka Trebi{}a (spominje se
ve} u 12. st. zbog svojih mlinova). Slijedi uspon u o{trim zavojima kroz {u-
mu do puta iz Mo{}enica na mjesto gdje je hidrant mo{}eni~kog vodovoda.
Tim putem d. 20’ do mjesta gdje s l. prilazi {irok put iz Mo{}enica i dalje jo{
25’ me|u ogra|enim livadama do napu{tenog sela Male U~ke (dalje v. 11).
£ 17. Iz Mo{}enica 4,30 h. Iz Mo{}enica su tri varijante uspona na Vojak:
preko Grabrove (najkra}a), preko Peruna i preko Kremenjaka (najduà).
Opisat }emo najkra}u.
Mo{}enice (180 m) su prastari gradi} akropolskog tipa smje{ten na istaknutom ob-
ronku U~ke 4 km od Mo{}eni~ke Drage (a. p.; v. vozni red). Vanjski zidovi perifernih
ku}a su zapravo bedemi koji polukrùno zatvaraju zbijenu gradsku jezgru. U grad se
ulazi kroz gradska vrata mimo ka{tela i gradske loè (»straàrnice«), a u kuli d. iza
gradskih vrata je zanimljiv etnografski muzej. Uli~ice gradi}a su isprepletene, dije-
Istarske planine
373
SATNICA OD LISINE
Zvone}a
1h
Rukavac
3h
Matulji
11 km
Ju{i}i
1,45 h
[ija
2h
Vodi~ka grià
2h
Vodice
1,30 h
Crni vrh
1h
Planik
4h
Poklon (mimo Planika)
5,30 h
Zvoncev vrh
1,30 h
Orljak (opatijski)
2h
Orljak (munski)
4h
Pl. ku}a na Koritima
4h
Pl. ku}a na Lisini
Od brojnih prilaza opisujemo ~etiri: najkra}i cestovni i pje{a~ki te prilaze iz
Ju{i}a i Rukavca. Zanimljiv je, ali i najdulji (3,30 h), prilaz iz Veprinca.
Prilazi Lisini
£ 1. Iz Matulja cestom 11 km. Cestovni prilaz mogu} je s nekoliko stra-
na. Glavna prilazna cesta skre}e s ceste Matulji – Veprinac na 3. km u
Fran~i}ima i vodi iznad sela Rukavca (dovle je asfalt) te dalje i. obroncima
Bela~a i Crnog vrha kroz guste {ume, bez ve}eg uspona. Na raskrìju za
Zvone}e treba skrenuti l. do ku}e 200 m, a cesta koja se nastavlja dalje za
@ejane u vrlo je lo{em stanju.
£ 2. Iz Zvone}e1,15 h. Glavni i najkra}i pje{a~ki prilaz zapo~inje u selu
Zvone}i (437 m), na cesti za Mune, koja se u Permanima odvaja s ceste Rije-
ka – Ljubljana. Do Zvone}e vozi prigradski autobus iz Rijeke (v. vozni red).
Kod a. p. u Zvone}i prije}i cestu i omanjim stubi{tem kroz {umu 10’ do za-
selka Ga{para. Iza Ga{para strmije kroz {umu 15’ dobro markiranim no-
gostupom u zaselak [krapnu, do ceste koja zaobilazno dolazi s l. iz Zvone}e.
Nakon 800 m se s l. priklju~uje cesta iz Ju{i}a (v. 3). Nastaviti cestom goto-
vo ravno jo{ 45’ do Lisine.
£ 3. Iz Rukavca 3 h. Do Rukavca vlakom iz Rijeke ili autobusom ili Vep-
rinca. Od a. p. l. iza zgrade marketa cestom 400 m do ceste Fran~i}i – Lisi-
na. Preko nje do zadnjih ku}a zaselka Kuki}i gdje prestaje asfalt. Dalje us-
pon {umskim putem u zavojima do raskrìja gdje treba d. u {umu stazom
20’ na prijevoj Pelinovo izme|u Orljaka (706 m) i Belja~a (791 m); dovle 1
h. S prijevoja se moè za 10’ o{trog uspona na Orljak (v. U~ka, 20). S prije-
voja d. poloìtom stazom, pa {umovitim j. obronkom Belja~a 45’ na kra{ku
zavalu Mala sapca koja se sastoji od tri ponikve. D. rubom zavale 15’ do
{umske ceste, odakle za markacijom do Lisine jo{ 45’. Putem se l. odvaja
najprije put za Zvoncev vrh, a zatim za Crni vrh.
£ 4. Iz Ju{i}a 1,45. Ovaj prilaz navodimo jer je markiran kao dio Rije~ke pl.
transverzale. Do Ju{i}a iz Rijeke 15 km vlakom ili prigradskim autobusom
(linije 22, 23, 28 i 30). Prije}i prugu i cestom nastaviti do tvornice poku}stva i
kriànja s cestom Jurdani – Rukavac, gdje treba nastaviti ravno. Nakon 2
km cesta prolazi uz Osojnicu (opatijsko smeti{te), a nakon jo{ 1 km stiè do
kriànja na Zdemeru (526 m). Markacijom ravno jo{ 2 km kroz {umu lakim
usponom do ceste iz [krapne i njom jo{ 20’ do Lisine. Iza Osojnice prilazi s
l. put od `. p. Rukavac koji je zanimljiv kao varijanta, a traje 3 h.
Istarske planine
379
Usponi s Lisine
£ 5. Crni vrh (1031) 1 h. Od ku}e {umskom cestom na z. (ne cestom ispod
ku}e) oko 100 m i tu l. 10’ stazom u {umu do ceste koja dolazi l. s Lisine u
velikom zavoju. Tu je kriànje: d. nastavlja cesta za Vodice (v. 5), a preko
ceste i dalje {umskom cestom 15’ na j. do zavoja gdje treba skrenuti d. {um-
skom stazom (cesta nastavlja za Zvoncev vrh), jo{ 30’ o{trim usponom na
vrh, potkraj kroz stijene. Vidik je ograni~en {umom.
£ 6. Planik preko Vodica 4 h. Do kriànja za Crni vrh v. 4. Cestom dalje
samo jo{ 50 m, zatim l. strmom stazom koja kroz borovu {umu krati velik
zavoj i izlazi na kolni put. Njime 500 m do kriànja. Prije}i cestu i dalje rav-
no cestom uzbrdo 500 m. Tu skrenuti d. kolnim putem i nakon {irokog za-
voja d. strmo kroz {umu opet kratiti cestu. Dalje l. cestom za Vodice. Na 5.
km moè se d. za 30’ na vrh Lisinu (1185 m), s vidikom na U~ku. Oko 5’ da-
lje od zavoja odvaja se d. u {umu markacija od 45’ na vrh [iju, koji je tako-
|er {umovit. Na 3. km od zavoja d. se odvaja cesta za Korita i Orljak, a 100
m dalje l. je {umska ~istina Vodice (1,30 h od Lisine).
Vodice (1050 m) su ozidani izvor pod kro{njama l. od ceste, 8 km od pl. ku}e (mo-
gu}nost prilaza motornim vozilima za suha vremena). Vodice su me|u planinarima
popularne kao mjesto ugodna odmora. Odavde je vrlo lak i zahvalan uspon od 10-15’
l. kroz borovu {umu, a zatim preko livade i kamenjara na vrh Vodi~ku griù (1144 m)
s vidikom u dubinu na Veprina~ku {umu, a preko nje na U~ku i Planik.
Od Vodica dalje sve lo{ijom ces-
tom na z., ali je uskoro ostavljamo
i silazimo l. markiranom stazom
za 25’ na cestu Veprinac – Ra~ja
Vas. Prelazimo cestu i po {um-
skom kolniku, koji tu izlazi na
cestu, jo{ se malo spu{tamo u dno
{umovite ponikve. Iz nje d. krat-
kim usponom po kolnom putu 800
m do skretanja u d. kroz gustu bu-
kovu {umu, i dalje se uspinju}i.
Ku}a Bon~i} (Branko [krobonja) Pàljivo prate}i markaciju na kri-
ànjima, {to kolnih putova, {to {umskih staza, o{tro se uspinjemo i za 20’
stazom izlazimo iz {ume na kolni put. Tu s d. prilazi markacija od pl. ku}e na
Koritima. Dalje l. jo{ 100 m do {umske ceste i jo{ 15’ do »ku}e Bon~i}« (1002
m). Sagra|ena je 1929. i u njoj je CAF imao skloni{te (rifugio Paulovatz). Uz
ku}u 100 m i onda d. {irokom stazom koja nakon 5’ obilazi {irok travnati do-
lac, zatim se postupno uspinje zavojitim kolnim putem 45’ kroz {umu do ~is-
tine na prijevoju izme|u M. i V. Planika. Do vrha jo{ 15’ (v. U~ka, 12).
£ 7. Pl. ku}a na Koritima 4 h. S Lisine za Vodice (v. 5). Stotinjak m. prije
izvora Vodice cestom d. i dalje kolnim putem kroz {umu 30’ spu{tanja do
mjesta gdje cesta Veprinac – Ra~ja Vas prelazi veliku travnatu udolinu Dol.
Prije}i cestu, si}i u Dol travnatom kosinom jo{ 30’ do izvora. Od izvora d. u
{umu 40’ o{trom uzbrdicom do uzdùne staze koja ide s Korita za Planik.
Tom stazom d. kroz {umu gotovo ravno. Nakon 15’ d. se odvaja markirani
uspon na @upanj vrh, a nakon jo{ 5’ stièmo do pl. ku}e na Koritima.
£ 8. Orljak (munski) 4 h. Od Lisine do Vodica v. 6. Stotinjak m prije Vo-
dica d. cestom prate}i markacije za Korita. Kolni put nakon 30’ izlazi na
cestu Veprinac – Ra~ja Vas. Cestom d. 5 km do trase Istarskog pl. puta koja
l. skre}e za Korita. Dalje cestom 20’ za markacijama IPP-a mimo spomeni-
ka podlomskim `rtvama, pa s ceste d. u nisku {umu 30‘ do njezina gornjeg
ruba i jo{ nekoliko min na vrh.
380
HRVATSKE PLANINE
Planik
Planik (1272 m) je najvi{i vrh ]i}arije. Nalazi se u planinskom hrptu koji se od U~ke
nastavlja na sz. u smjeru Trsta. Njegov gol i kamenit vrh dominira cijelom ]i}arijom i
s njega se pruàju {iroki vidici na sve strane. Prilaze mu mnoge pje{a~ke staze koje se
spajaju 15’ ispod vrha, na {irokom sedlu izme|u V. i M. Planika; jedino mu izravno
prilazi staza od Korita. Planiku se najlak{e moè pri}i s Poklona (v. U~ka 7), teì je s
Lisine (v. 5), a ovdje }emo dodati i uspone iz Veprinca i Korita. Prilazi iz Lupoglava (3
h) i Brgudca (3 h) manje su uobi~ajeni i teè pristupa~ni.
£ 9. Iz Veprinca 3 h. Iz Opatije do zaselka Tumpi}a pod Veprincem (v.
U~ka, 1). Kroz Tumpi}e cestom prema U~ki do posljednje ku}e, iza koje d. uz-
brdo skre}e {umska staza. Ona se penje j. obronkom Budi{ina vrha (948 m),
mjestimice prili~no o{tro. U gornjem dijelu prelazi u kolni put. Nakon 1 h na
Brdu kod lova~ke ku}ice izlazi na cestu Veprinac – Ra~ja Vas. Tu se d. odvaja
staza na Zvoncev vrh i dalje za Lisinu. Prelazimo cestu i na raskrìju idemo
ravno cestom uz ku}icu, blaè se uspinju}i. Oko 15’ od ceste skre}e l. od na{eg
puta markacija kojom je 40’ uspona na Brlònik (1095 m; v. U~ka, 8), a nakon
daljnjih 10’, kod kriànja na Javoru, ostavljamo cestu (ona ide d.), te produù-
jemo l. kolnim putem s. obroncima vrha Makljena (1144 m), a zatim sve polo-
ìtije do idu}eg kriànja na maloj ~istini. Tu skre}emo d. slabijom stazom
preko valovitog terena i jednog prijevoja, a nakon 20’ ostavljamo i nju, te
skre}emo l. uzbrdo u {umu. Pàljivo prate}i markaciju s. pobo~jem M. Pla-
nika (1259 m) izlazimo do kriànja na livadi izme|u M. i V. Planika. Dalje
kao od Lisine (v. 5). Put je posve bezvodan i orijentacijski prili~no teàk.
£ 10. Od pl. ku}e na Koritima 1,30 h. Zapravo postoje tri puta, dva po
sz. obronku, a tre}i, najduì, preko ku}e Bon~i} (2,30 h). Najkra}i po~inje
200 m ispod ku}e, u pravcu Brgudca. Na raskrìju l., malo zatim opet l. pre-
ma golom breùljku i dalje j. golim grebenom do bukove {ume. Kroz nju 10’
do raskrìja s »Bon~i}evim putem« koji vodi iz Brgudca za ku}u Bon~i}.
Prije}i taj put i dalje grebenom, u {umu prema vrhu. Nakon 1,15 h uspona,
kod visokih jela, prilazi nam s d. duì prilaz. Jo{ 20’ grebenom kroz klekovi-
nu do vrha.
Planik
Istarske planine
381
Brajkov vrh i Korita
Brajkov vrh (1092 m) je zanimljiv zbog svoje slikovite stijene koja se diè nad jakim,
nepresu{nim izvorom Koritima, {to je rijetkost za ina~e bezvodnu ]i}ariju. Izvor je
tako nazvan po drvenim (danas betonskim) koritima gdje se voda prelijeva iz korita
u korito, te na kraju svr{ava 50 m niè u jezercu (lokvi). Korita su sluìla kao pojili{te
za blago oblìnjem, danas raseljenom, Brgudcu. Zanimanju planinara mnogo je pri-
donijela pl. ku}a samo stotinjak m od Korita. Prilaz Koritima od Lisine v. 7.
£ 11. @. p. Lupoglav – Brgudac – Korita 2,30 h. Lupoglav je èljezni~ko
i cestovno ~vori{te u sredi{njoj Istri. Kroz mjesto nekoliko puta na dan pro-
laze autobusi iz Rijeke za Buzet, Pore~ i Umag. Nekoliko puta na dan pola-
zi s glavnog `. kolodvora u Rijeci i èljezni~ki autobus H@-a, koji povezujè.
prugu Zagreb – Rijeka s prugom Lupoglav – Pula. Polazak autobusa iz Rije-
ke vezan je za dolazak vlakova iz Zagreba i zbog toga je ovo najbolja prilaz-
na mogu}nost iz unutra{njosti Hrvatske. Staza polazi od `. p., prelazi pru-
gu i seoskim putem ide do zaselka iz kojeg vode stube do ceste Lupoglav –
Brgudac. Preko ceste i putem kroz oranice uzbrdo u selo Semi}. Iza sela
uspon kroz borovu {umu do stijena iznad sela, zatim ravnim putem preko
velike ravni do Brgudca (dovde 1,45 h). U Brgudac se moè i asfaltnom
cestom iz Lupoglava (10 km; vozna je i za autobuse) i Lani{}a (8 km), a ta-
ko|er pje{ice od `. p. Ro~ko Polje (3–3,30 h).
Brgudac (750 m) je seoce duboko uvu~eno u masiv ]i}arije, u podnòju Planika. Pri-
je Drugoga svjetskog rata imalo je vi{e od 500 stanovnika, koji su se bavili sto~ar-
stvom, sje~om {ume i proizvodnjom drvenog ugljena. Za vrijeme rata selo je bilo sje-
di{te antifa{isti~ke borbe Istrana i zato je te{ko stradalo. Na te doga|aje podsje}aju
Spomen-dom ure|en u biv{oj {koli i spomen-plo~a. Danas je u selu samo desetak sta-
novnika, ali se i druge ku}e odràvaju kao vikendice.
Iz sela je najkra}i prilaz Koritima od spremi{ta za vodu, 50 m od Spomen-
doma. Odavde l. kolnim putem 400 m, pa tu skrenuti l. markiranim nogos-
tupom kroz borovu {umu, jednoli~nim usponom 40’ do izvora Korita i jo{
100 m do pl. ku}e. Oko 10’ je duì prilaz »konjskom stazom« koja se od kol-
nog puta odvaja l. 15’ nakon gore opisane staze. Na Korita se moè i kolnim
putem uz kamenolom, a traje 2 h.
Korita
Brajkov vrh nad Koritima (Branko [krobonja)
382
HRVATSKE PLANINE
Pl. ku}a na Koritima (1010
m) otvorena je 4. 6. 1989. podno
Brajkova vrha (1092 m). Ku}a je
100 m ji. u {umi. Sagradili su je
dobrovoljnim
radom
~lanovi
PD-a »Glas Istre« iz Pule od
montànih elemenata. Izvana je
obloèna preklopljenim daska-
ma, a iznutra lamperijom. Ima
dnevni boravak, kuhinju i skup-
no leì{te za tridesetak ljudi,
ukupno oko 60 m2 korisne povr-
{ine. Ispred ku}e, u hladovini
borove {ume, nalaze se stolovi i
klupe, a iza ku}e otvoreno og-
nji{te. Za posjetitelje koji do|u
radnim danom prigra|ena je Pl. ku}a na Koritima
1992. tzv. zimska soba koja pru-
à nùni smje{taj. Vikendom i blagdanom u ku}i deùraju ~lanovi dru{tva. Upravlja~
je PD »Glas Istre«. Ku}a je zgodno smje{tena na pola puta od ku}e na Poklonu do
Ra~je Vasi. Do ku}e je markiran i prilaz od pl. ku}e na Lisini (4 h; v. 7). Izleti: Orljak
munski (1106 m) 2 h, @upanj vrh (1141 m) 45’, Planik (1273 m) 1,30 – 2 h, Lisina 4 h,
Poklon 4 h, U~ka (1396 m) 5,30 h.
£ 12. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Korita 5 h. Od `. p. Buzet preko pruge
kraj ku}a, d. gore pod stijene i dalje d. od njih stazom, najprije kroz nisku
{umu, potom kroz borovu {umu na visoravan. Silaz kolnim putem u selo
Slum (1 h). U Slumu vrijedi pogledati prastaru {uplju lipu u koju stane ne-
koliko ljudi. Iza zadnjih ku}a l. lak uspon {umskim putem do kriànja sa
stazom od `. p. iz Nugla za @bevnicu. U prolje}e je taj kraj pun boùra pa je
putu odatle naziv »Put boùra«. Ravno dalje kroz selo Klenov{}ak, iz sela
uz groblje do borove {ume. Markacijom dalje na greben iznad sela Prapo~e,
koje ostaje 200 m niè u kotlini, te rubom iznad kotline do crkve u Ra~joj
Vasi (3 h od `. p.). Kod crkve je dugo bila gostionica koja je sluìla kao pl.
skloni{te. Od crkve u selu veprina~kom cestom uzbrdo do strme strane Or-
ljaka, do raskrìja za spomenik Podlomskèrtve. Dalje veprina~kom ces-
tom do livade s lokvama (Ladanjske livade), odakle d. preko livada na ji.
pokraj lova~ke promatra~nice, uzbrdo, kroz malinjak, do Korita.
@bevnica
@bevnica je najzapadniji hrv. tisu}njak (1014 m). Nalazi se svega dva km od
slovenske granice. Prekrasan vidik s toga vrha planinarima je postao poz-
nat tek nakon uspostave IPP-
a koji vodi preko njega. Vrh je
pokriven pitomim livadama i
ne daje dojam visine. Na vrh
vodi nekoliko markacija (od `.
p. Nugla 2,15 h, iz Ra~je Vasi
preko Trstenika 2,30 h i iz
Buzeta). Planinari iz Umaga
ozna~ili su obilaznicu BBB
(Buje, Buzet, Brest) koja zav-
r{ava na @bevnici. Put traje
oko 13 h i valja ga podijeliti na
dva dana. Na putu je 6 KT:
Buje, Grònjan (2 h od Buja),
Sv. Lucija (2,30), Mali Mlun Vrh @bevnice (Branko [krobonja)
Istarske planine
383
(2,30), `. p. Buzet (3,30) i
@bevnica (2,30). Na @bevni-
ci se taj put priklju~uje IPP-
u. Dostupan je za sve dobi.
£ 13. @. p. Buzet – Pl. ku-
}a pod @bevnicom – @be-
vnica 3–3,30 h. Od `. p. Bu-
zet (ne iz grada Buzeta!)
prekò. pruge i l. do ku}e
Po~ekaj (mogu}nost okre-
pe). Uspon od 15’ na bijelu
cestu i dalje do Sluma (v.
12). Iz Sluma markacija vodi
preko polja, pa u {umu, za-
Pl. ku}a pod @bevnicom tim opet l. po {irokom putu.
Nakon 400 m skre}e d. i tu po~inje uspon. Prije novog skretanja u l., oko
100 m l. od staze, nalazi se Bogdanova pe}ina duga~ka 40–50 m (40’ od Slu-
ma). Slijedi uspon kroz {umu na asfaltnu cestu Buzet – Brest. Krate}i tu
cestu opet je dohva}amo kod kapele, odakle je cestom jo{ 200 m u Brest do
zgrade biv{eg doma i trgovine (posljednja ku}a u selu u i. smjeru). Nekoliko
m od ogra|enog izvora l. za putokazom u {umu i uskoro zatim o{trim uspo-
nom, uz trasu vodovoda. Posljednjih 15' u pravom alpskom stilu kroz stije-
nu do ku}e. Tko dolazi automobilom, produìt }e od izvora jo{ 1,5 km i tu
skrenuti l. 100 m do okreti{ta pod kamenolomom, odakle je 400 m lo{e ces-
te do ku}e. Iz Bresta se moè izravno na vrh od izvora na suprotnom kraju
sela (varijanta za povratak).
Pl. ku}u pod @bevnicom (851 m) sagradio je PD "Planik" iz Umaga 1996. g. iznad
Bresta, pokraj izda{nog izvora, na stjenovitom rubu, na manjem proplanku okruè-
nom borovima. Napravljena je od brvana i montànih dijelova, a ima opremljenu ku-
hinju i 16 kreveta. U neposrednoj blizini zapo~ela je gradnja zidanog dvokatnog pla-
ninarskog doma s 40-ak kreveta. Ku}a je ljeti otvorena vikendom i blagdanom, a zimi
samo nedjeljom (poèljna je tel. najava).
Od ku}e dalje uzbrdo, uz izvor, zavojitim putem kroz {umu, pa kroz stijenu
na travnatu visoravan (20’), zatim l. travnatim grebenom prate}i zabijene
kolce jo{ 10' na vrh (kutija sa ìgom). Vidik na ]i}ariju, genetski centar
Klenov{}ak, selo Dane i, za bistra vremena, do Alpa.
Pogled sa @bevnice na ]i}ariju (u podnòju selo Dane)
384
HRVATSKE PLANINE
£ 14. @. p. Nugla – @bevnica 2,5 h. Od `. p. Nugla (izme|u Buzeta i Ro~a)
markacijom uz trasu novog vodovoda, uz kozju farmu i kroz rijetku {umu
na visoravan s koje se l. vidi vrh. Nakon 40’ sije~e se »Put boùra« (v. 12) i
nastavlja ravno starim putem uz trasu vodovoda do borove {ume oko vodo-
spremnika. Prelazi se cesta iz Bresta za Klenov{}ak i nakon 15’ cesta Brest
– Dane. S ceste po staroj stazi ravno gore preko goleti i travom do TV releja.
Dalje l. uspon na visoravan do trase IPP-a i njom jo{ 10’ na vrh.
Ostali usponi na ]i}ariju
£ 15. @. p. Buzet – Ra~ja Vas – Orljak (munski) 5,30 h. Orljak je jedan
od najvi{ih vrhova u sz. dijelu ]i}arije, a budu}i da je gol, pruà {irok vidik i
zahvalno je izleti{te. Moè mu se pri}i i s i. strane od Korita, te sa s. strane
iz Muna. Od `. p. do Ra~je Vasi v. 12. Dalje na Orljak moè se izravno strmi-
jim »Munskim putem« kojim ima 45’ do prijevoja i od prijevoja d. jo{ 45’.
Lak{e je cestom 500 m na i. do raskrìja: l. cestom uzbrdo 1 h do malog pri-
jevoja. Tu se cesta nastavlja prema Koritima (IPP-om), a l. se odvaja staza
kojom ima jo{ 30’ kroz {umu u zavojima do vrha (1106 m; valja ga razliko-
vati od Orljaka opatijskog; v. U~ka 20).
£ 16. Veprinac – Brlònik 2,15 h. Iz Veprinca do raskrìja na cesti iznad
lova~ke ku}ice na Brdu v. 9. Odavle l. o{trim usponom kroz {umu 1 h na hr-
bat Brlònika koji nas vodi na sam vrh. Silaz je mogu} na drugu stranu na
Poklon (v. U~ka, 13).
£ 17. Lome – Jelenjak. HPD »U~ka« HPT-a iz Rijeke ozna~io je 1994.
krùnu stazu koja vodi iz V. Brguda. U V. Brgud iz Rijeke prigradskim au-
tobusom s Trga bana Jela~i}a (v. vozni red). Od a. p. pored crkve cestom 1 h
u selo Zvone}u (ovdje je tako|er a. p. iste linije). Od a. p. za markacijom na
kolni put (l. markacija za Lisinu) pa zatim kroz {umarak, vo}njake i vinog-
rad 50’ na vrh Lome (622 m; upisna knjiga). Slijedi 40’ mimo ru{evne vojar-
ne, grebenom, oko ponikava (usput odvojak 2’ do izvora Fontana pod stije-
nom), preko sjenoko{a i opet {umom na Jelenjak (668 m; upisna knjiga). Za
silaz u V. Brgud nude se dvije varijante, jedna od 1,30 i druga od 2,30 h ho-
da.
LITERATURA
]epuli}, A..: Zora na U~ki. Neven 1, 1852., 472; Depoli, G.: Monte Maggiore, Liburnia 4,
1905., 88; Zanutel, A.: Un uragano sull’ Alpe Grande. Liburnia 4, 1905., 36; Smokvina, A.:
Planik. Liburnia 6, 1907., 70; Roessler: Ein Ausflug auf den Monte Maggiore. Adria 301, 1909.;
Pfreibtner: Die Ostseite des Monte Maggiore. Adria 143, 1910.; Intihar, G.: Sul Planik
d’inverno. Liburnia 11, 1912., 44; Depoli, G.: I nostri monti. Liburnia 10, 1911., 106, 12, 1913.,
24, 37 i 211; Hirc, D.: U~ka gora i njena okolina. Rad JAZU 210, 1915.; Cveti{i}, V.: U~ka. S
planina i gora, I. Zagreb 1925. (str. 23); Provay, G.: Ii tesoro dell Sisol. Carsia 17-18, 1927-8., 1;
Cumin, G.: L’Istria montana.
Studio geografico. L’Universo, Firenze 1927.; Bertarelli, L. V. i Boegan, E.: Duemila
grotte. Milano 1926.; I{tvanovi}, I.: Tri Boì}a na U~ki.
S planinskih zati{ja, Zagreb 1933. (str. 9); Gravisi, G.: Il M. Maggiore d’Istria. Bol. della
Soc. geogr. Ital. XXI, Firenze 1934.; Premuda: Il M. Maggiore ed i suoi boschi. L’Alpe XXI,
Firenze 1934.; Vrdoljak, S.: Moj posljednji uspon na U~ku. HP 32, 1936., 181; Tom{i}, E.:
Vranjska draga. NP 2, 1950., 80; Lipov{}ak, I.: Razgledi s U~ke. NP 3, 1951., 83; Malez, M.: Po
U~ki uzduì poprijeko. NP 4, 1952., 93; Wester, J.: Na U~ko, kvarnerski Rigi. PL 52, 1952., 105 i
151; Malez, M.: Geolo{ke bilje{ke s U~ke. NP5, 1953., 121; Salopek, M.: Osnovne crte
geologije ]i}arije i U~ke. Prir. istraìvanja JAZU 1954.; Malez, M.: Pe}ine ]i}arije i U~ke. Acta
geologica 11, 1956., 163; Praì}, M.: Nepoznata U~ka. NP 12, 1960., 50; Jardas, F.: Ov~arstvo u
Lisini. Zbornik za narodni ìvot JAZU. 40, 1963.; Poljak, @.: Koji je prvi pl. putopis u na{oj
literaturi. NP 15, 1963., 121; Poljak, @.: U~ka i istarske planine. PSH Zagreb 1967.; Poljak, @.:
U~ka i istraìva~i njene prirode. Priroda 55, 1968., 225; O{tri}, V.: Glagoljaski zapis o U~ki. NP
22, 1970., 201; O{tri}, V.: Frano Supilo i U~ka. NP 23, 1971., 143; Vrdoljak, S.: Izlet na U~ku
1917. g. PL 2, 1971., 11; Ruì}, V.: Rije~ke ~akule o U~ki. NP 30, 1978., 28; Ruì}, V.: O imenu
U~ka. NP 28, 1976., 223; Ekl, B.: Turisti~ka ì~ara na U~ku. Liburnijske teme knj. 2., Opatija
1977.; Ga{parac, D.: Brlònik na U~ki, NP
31, 1979., 87; Glogovi}, M.: Nekoliko natuknica o imenu U~ke. NP 38, 1984., 84;
Luk{i}, D.: Nova pl. ku}a na ]i}ariji. NP 41, 1989., 219; [ugar, I.: Runolist nad morem. Jurina i
Franina 1992., br. 51, str. 48; Poljak, @.: ]i}arija. Jurina i Franina 1993., 53, 74; Poljak, @.:
Hrptom U~ke od Planika do Plomina. Jurina i Franina 1992., 71, 42; Poljak, @.: Hrptom
istarskog gorja. U: Istra. Pula 1994., 8 str. 125; Poljak, @.: 120 godina istarskog planinarstva.
HP 88, 1996., 305; Feresini, N.: La societa alpina dell’Istria 1876-1885. Famiglia Pisinoto,
Trieste 1976.; Poljak, @.: @bevnica, najzapadniji hrv. tisu}njak. HP 90, 1998., 245; Siroti}, M. :
Na @bevnici poslije 80 godina.
HP 91,1999., 108.
Istarske planine
385
SJEVERNI VELEBIT
Poloàj i ra{~lanjenost. Sjeverni Velebit je planinsko podru~je izme|u
Jadranskog mora i Li~ko-gackoga polja. Proteè se od prijevoja Vratnika
na cesti Senj – Oto~ac, na sjeveru, do prijevoja Veliki Alan na cesti Jablanac
– Kosinj, na jugu, u duìni od 30 km. [kolska predod`ba o Velebitu kao o
jednostavnu grebenu koji poput zida dijeli Liku od mora pogre{na je, pogo-
tovo u sjevernom Velebitu, jer je to zapravo prostrano planinsko podru~je
koje je u visinskom pojasu iznad 1000 m {iroko koliko i duga~ko. Sadrì ve-
lik broj vrhova razli~itog oblika i smjera pruànja, me|u kojima su brojne
dulibe i kra{ka polja, tako da ih je te{ko svrsishodno sistematizirati. Me|u
njima prikazat }emo tri najzna~ajnije skupine: Senjsko bilo, skupinu Zavi-
àn – Rajinac, Roànske kukove i Kozjak. Ovdje osobito upozoravamo na
mogu}nost uzdùnog puta zanimljivom visinskom terasom na primorskoj
padini (v. 9 u glavi o Zaviànu). Ona se vi{e-manje cjelovito nastavlja u
srednji i jùni Velebit u duìni od gotovo 100 km i jedna je od bitnih zna~aj-
ki Velebita kao cjeline.
Senjsko bilo
zemljovid 26, str. 405
Pruà se od ceste Senj – Vratnik – Oto~ac u ji. smjeru do ceste
Sv. Juraj – Oltari – Krasno. Ve}ina stru~njaka slaè se da
pripada Velebitu, ali ga s pravom moèmo smatrati tek
predgorjem Velebita zbog niske visine i siroma{nije mor-
fologije. Okosnicu mu ~ini glavno gorsko bilo duga~ko 15
km, s najvi{im vrhovima Jadi}eva plan (1416 m), Kona-
~i{te (1404 m) i Ke~ina greda (1492 m). Vrlo strmo se ru-
{i u Gacku dolinu, a prema moru se postupno spu{ta u
brojnim terasama. Primorska padina je travnati kame-
njar, koji s porastom visine postaje sve pitomiji, pogotovo
Josip Kajetan Kneì}
na visinskim terasama i dolcima, gdje je i niz stalno na-
(1786.–1848.),
seljenih zaselaka. Najvi{i vrhovi i kopnena padina pokri-
graditelj velebitskih
veni su velikim gustim {umama.
cesta
Izbor prilaza. Najlak{i je pristup od cestovnog prijevoja na Vratniku s
jedne, i prijevoja na Oltarima (v. Skupina Zaviàn – Rajinac) s druge stra-
ne, kamo se moè sti}i autobusom i s primorske i s kopnene strane. Od uz-
dùnih pje{a~kih putova najvàniji je Vratnik – Oltare koji povezuje visin-
ska naselja Alan (Biondi}),
Jakovljevi} (Neki}i), @ukalj,
Batinovicu, Tuèvac i Raki-
tu. S toga se puta od Alana
(Biondi}) odvaja duà vari-
janta na vrh Jadi}evu plan i
preko nje na Hodìn grob,
odakle silazi preko Kraja~e-
ve ku}e natrag do Jakovlje-
vi}a na prvu varijantu. Osim
toga postoji i usporedna uz-
dùna cesta koja vodi li~kom
stranom vrhova. I ona po~i-
nje na Vratniku, te zavr{ava
Tvr|ava Nehaj na krajnjemu sjevernom izdanku Velebita nedaleko od Oltara.
402
HRVATSKE PLANINE
£ 1. Vratnik – Oltare 4,30-5 h. Od Senja do Vrat-
nika (14 km) moè se autobusom iz Senja i Zagre-
ba, ili pje{ice kroz Senjsku Dragu kraticama 2,30 h.
Cestom iz Senja na isto~na vrata Kranj~evi}evom
ulicom i dalje u smjeru Oto~ca kroz Senjsku Dragu,
zatim asfaltiranom brdskom cestom u zavojima do
zaselka Perdas, {umskog rasadnika i lugarnice
»Kesteni« (tu se d. odvaja brdska cesta u zaselak
Stolac, 5 km). Oko 2 km dalje cesta se uspinje do
Majorije (grob majora Kajetana Kneì}a, gradite-
lja velebitskih cesta; kapelica sv. Mihovila; zde- Kneì}ev zdenac
nac s pitkom vodom). Dalje u velikom zavoju is-
pod Orlova gnijezda (783 m) do motela na Vratniku (14 km od Senja). S
Vratnika u Senjsko bilo uzdùnom pje{a~kom stazom (v. 3) ili cestom
kroz {ume (v. 4).
Vratnik (698 m) je jedan od najvànijih cestovnih pri-
jevoja izme|u Hrvatskog primorja i unutra{njosti Hr-
vatske, sa stoljetnom prometnom tradicijom. Ujedno je
i prirodna granica izme|u Velebita i ogranaka Kapele,
koja pripada Gorskom kotaru. ^uven je i zbog vjetra
koji pod imenom senjske bure zna ovdje zimi dosegnuti
orkansku ja~inu. Preko Vratnika voze redovite auto-
busne linije, pa i izravna linija iz Zagreba, zbog ~ega je
dobra polazna to~ka. Godine 1973. tu je otvoren motel
»Vratnik« s 10 dvokrevetnih soba. Prekrasan vidik,
restauracija, parkirali{te. Otvoren je od 7 do 22 h. Na
Vratniku se cesta krià s uzdùnim spojnim pl. putom
koji povezuje Gorski kotar s Velebitom. Tim putem ima
od Vratnika na s. 3 h do pl. skloni{ta u Krivom Putu, a
Kneì}ev epitaf na Majoriji na jug do Oltara oko 5 h hoda.
£ 2. Senj – Pl. ku}a u Sijasetu – @ukalj 3,30-4 h. Iz Senja se moè ces-
tom ili stazom. Cestom prema Vratniku do Sv. Krià 5 km. Od gostionice
»Stric Luka« preko ceste, mimo ure|enog izvora i. u borovu {umu na kolni
put kroz Sijasetsku dragu. To je sutjeska strmih strana s torentom (buji~nja-
kom, suhim poto~nim koritom) na dnu, po{umljena lijepom borovom {u-
mom. Nakon 1,5 km (20’ ho-
da), put prestaje i preko malog
stubi{ta stiè se do pl. ku}e u
Sijasetskoj dragi. Pje{aci mo-
gu iz Senja Ulicom M. C. Ne-
hajeva, odakle treba produìti
do novog naselja na Trbu{nja-
ku. Od zadnjih ku}a stazom na
i. iznad ceste za Vratnik Kau-
dersovim putem (sagradio ga je
Alfons Kauders oko 1930.), us-
pon kroz borovu {umu do za-
selka Ron~evi} Dolac (1,30 h).
Prije ku}e kod suhozida l. kroz Motel »Vratnik«
{umu 30’ do ku}e.
Pl. ku}a u Sijasetskoj dragi. Sagradio ju je PD »Zaviàn« iz Senja 1965. na mjestu
nekada{nje lugarnice. To je prizemna zgrada u kojoj su blagovaonica, kuhinja i spavao-
nica s 4 leàja. Opremljena je gravitacijskim vodovodom iz betonske cisterne. Nalazi se
na dnu sutjeske, okruèna {umom crnoga bora. Zbog neznatne nadmorske visine (oko
400 m) i blizine Senja, ku}a ima pretèno lokalno zna~enje kao izleti{te senjskih gra|a-
na, ali moè dobro posluìti i kao polazi{te za uspone na Senjsko bilo jer se nalazi na
putu iz Senja u planinsko naselje Stolac. Objektom upravlja PD »Zaviàn« iz Senja.
Velebit
403
Od ku}e o{trim usponom
kroz borovu {umu do asfal-
tne ceste Perdasi – @ukalj.
Dalje cestom (tri kratice) do
cisterne. Zatim cestom kroz
zaselak V. Stolac iznad sela
Liskovca do prijevoja iznad
@uklja na uzdùnu stazu
Vratnik – Oltare (2 h od ku-
}e). Odatle je l. za Vratnik 2
h, d. za Oltare 2,30 h (v. 3).
£ 3. Uzdùna staza Vrat-
nik – Oltare 4,30 h. Marka-
Planinarska ku}a u Sijasetskoj dragi cija na tom putu je spojnica
Kapelskoga planinarskog puta koji je na taj na~in povezan s VPP-om. Spoj-
nica se od KPP-a odvaja prije uspona na Kolovratske stijene. Vratnik prela-
zi na hrptu iznad motela i vodi u zaselak Stolac. U Stolac se moè sti}i i as-
faltiranim odvojkom l. na 4. km ceste od Vratnika za Senj. Dalje na Oltare
seoskom cestom najprije u Liskovac (velika napu{tena {kola). Oko 6–7’ od
{kole cesta se pretvara u stazu. Njom d. preko kame-
njara uzbrdo 50 m, pa l. putem mimo zadnje ku}e (na-
pu{tena) i lijepe cisterne. Odmah zatim d. uzbrdo lije-
pom bukovom {umom. Na izlazu l. kroz kamenjar i na-
pu{teni zaselak Butinova~u, te preko visoravni do pri-
jevoja (vidik na selo Tuèvac). Tu ni l. ni d., nego silaz
ravno i zatim l. stranom si}i u selo. Iza sela seoskim
kolnikom uzbrdo do po~etka ceste (kratice uz elek-
tri~ne stupove). Cestom (ili markacijom l. uz nju) pre-
ko visoravni. Na kraju s l. prilazi cesta iz sela Rakite. Kraja~eva ku}a na Rujicama
Od spoja jo{ 1400 m asfalta do Oltara. Od zaseoka @u-
danas
kalj na tom se uzdùnom putu moè l. na proplanak Rujice (1175 m; Kraja-
~eva ku}a iz 1912., prvo pl. skloni{te na Velebitu), odakle je 50’ bez marka-
cije uspon na Jadi}evu plan (1416 m), najistaknutiji vrh skupine.
£ 4. Uzdùna cesta Vratnik – Oltare 20 km. Postoje zapravo dvije tak-
ve ceste. [umska cesta uzdù Senjskoga bila odvaja se od asfaltirane ceste
Senj – Oto~ac na 14. km od Senja, desetak metara iza prijevoja Vratnika na
li~koj strani. Na cijeloj svojoj duìni prolazi gustim {umama. U prvoj polo-
vini postupno se diè, usje~ena u strm i. obronak Senjskoga bila. Dosegav{i
visinu oko 1300 m, prelazi na drugu stranu bila i spu{ta se kroz prostrano
{umsko podru~je Jelovac do popre~ne ceste Oltari – Krasno (2,5 km isto~no
od Oltara). Usput su tri na-
pu{tene lugarnice s cisternama.
Druga polovina te ceste je asfal-
tirana. Za posjetitelje iz unutra-
{njosti (Zagreba) to je najkra}i
cestovni prilaz prema Zaviànu.
Druga cesta vodi jùnom padi-
nom. Zapo~inje na parkirali{tu
motela »Vratnik« i povezuje pla-
ninske zaselke Biondi} (3 km),
Liskovac (6 km), @ukalj (ras-
krìje), odakle je jo{ 6 km do Tu-
èvca i 3 km do Oltara (zasad je
Utvrda na Vratniku prohodna za terenska vozila).
404
HRVATSKE PLANINE
Senjsko bilo, KARTA br 26 gornja
FILM 10,4x12,3
Skupina Zaviàn – Rajinac
zemljovid 24-25, str. 406-407
Poloàj i ra{~lanjenost. Skupina zauzima sredi{nji poloàj u s. Velebitu,
a pruà se od sz. prema ji., {to zna~i da je njezin smjer sukladan s dinarskim
smjerom i linijom morske obale. Skupina je sa s. o{tro ome|ena 700 m du-
bokom Krasanskom dulibom i Krasanskim poljem, a s j. Lomskom duli-
bom. Skupina ima oblik visoravni ome|ene s dva niza istaknutih vrhova.
Iznad Krasanske dulibe redaju se Snjènik (1610 m), Plje{ivica (1620 m),
Kre~elj (1518 m) i Nadàk-bilo (1432 m), a s druge strane, na udaljenosti od
2–3 km, niù se Markov vrh (1385 m), zaviànska skupina vrhova, Mali Ra-
jinac (1699 m), Veliki Rajinac (1667 m) i Lomski vrh (1464 m). Izme|u njih
je uzdùna depresija podijeljena pregradama na Blatnu dolinu, Jezera i
Apati{ansku dulibu. Posebnu pànju zavre|uju vrhovi obuhva}eni ime-
nom zaviànske skupine koji poput vijenca zatvaraju Zaviànsku kotlinu.
To su Veliki Zaviàn (1676 m), Balinovac (1601 m), Zaviànska kosa (oko
1620 m), Vu~jak (1644 m), Zalova~ko bilo (1630 m) i Piv~evac (1676 m). Na
Velebit
405
Vu~jaku je pl. dom »Zaviàn«, najve}i pl. objekt na Velebitu. Zbog visinske
ceste koja seè do njega, vrlo je prikladan za brojne lake izlete i uspone. Vr-
hovi u toj skupini obrasli su {umom, osim samoga tjemena, zbog ~ega su od-
reda dobri vidikovci. Skupina je lako pristupa~na jer je sa svih strana okru-
èna cestom, a dvije ceste dopiru ~ak i do najvi{ih vrhova (zaviànska i apa-
ti{anska).
Izbor prilaza. Najbliè javno prijevozno sredstvo je autobus (postaja Ol-
tare na liniji Senj – Krasno). Prilazi s primorske strane (od G. Klade i G.
Starigrada) dugotrajni su i naporni, ali vrlo zanimljivi. Li~ki su prilazi,
zbog duìne, rezervirani samo za one koji imaju vlastito vozilo. Najbolji je
cestovni prilaz zaviànskom cestom iz Oltara, kojom mogu i autobusi goto-
vo do doma na Zaviànu. Iz Zagreba se do Oltara stiè preko Oto~ca, a iz Ri-
jeke preko Sv. Jurja. Pobliè o tim prilazima u njihovim opisima. Posebno
su zanimljivi uzdùni putovi. Me|u njima je na prvom mjestu Premuì}eva
turisti~ka staza od Zaviàna kroz Roànske kukove do V. Alana kojoj u Hr-
vatskoj nema premca. Tu se nudi idealna mogu}nost uporabe autobusa: us-
pon autobusom do doma na Zaviànu, no}enje u domu, drugi dan 6 h {etnje
Premuì}evom stazom kroz Roànske kukove do skloni{ta pod prijevojem
V. Alan, gdje autobus treba do~ekati izletnike.
Prilazi
£ 1. Sv. Juraj – Oltare – Dom na Zaviànu cestom 31 km (5,30 h pje{i-
ce). I pje{a~ki i cestovni uspon polaze od Sv. Jurja na Jadranskoj magistra-
li. Pje{a~ki po~inje kod crkve, sije~e Jadransku magistralu i uspinje se me-
|u ogradama po kr{evitu kamenjaru. Krate}i cestovne zavoje, stiè za 3 h
na Oltare (dalje v. 2). Put stalno vodi golim kr{em i kroz posve bezvodan
kraj pa uspon treba poduzeti rano ujutro. Orijentacija je laka drìmo li se
ceste ili telefonskih stupova. Cestom radnim danom vozi autobus na liniji
Senj – Oltare – Krasno. Vozni red: polazak u 5 i 14,20 h, povratak u 6,30 i
15,30 h. Obavijesti na tel. Autobusnog kolodvora u Senju (053/881-235).
Oltare (940 m) su zaselak od svega nekoliko ku}a. Sredi{te mu je biv{a {kola gdje je
sada u prvom katu pl. skloni{te s desetak leàja koje je 1991. uredio PD »Sisak«. Klju~
se nalazi kod g. Nike u oblìnjem zaselku Markovi}i (200 m dalje u ku}i l. iznad ces-
te). Skloni{te ima struju, voda je iz cisterne. Ku}a }e dobro do}i onima koji stignu
kasnim autobusom, a pogotovo pje{acima koji stignu s Vratnika nakon ture uzdù
Senjskoga bila. Tu je i kriànje cesta: ravno dalje cesta za Krasno (8 km), a l. odvojak
od 3 km do sela Rakite u podru~ju Senjskoga bila. Oko 200 m iza Oltara odvaja se d.
dolje zaviànska cesta kojom ima do Doma na Zaviànu 17 km. Autobus iz Senja do
Oltara vozi dva puta na dan (osim nedjelje).
Cestovni prilaz iz Sv. Jurja zapo~inje na
Jadranskoj magistrali oko 200 m j. od
mjesta gdje se l. uzbrdo odvaja asfaltira-
na planinska cesta (Oltare 14 km, Kras-
no 22 km, Oto~ac 43 km). Od Oltara dalje
pje{a~kom stazom ili cestom. Zaviànska
cesta se odvaja oko 200 m iznad Oltara
gdje s asfalta skre}e d. nizbrdo na livade
Ugljevarice. Nakon 1800 m s nje skre}e d.
u {umu pje{a~ka markirana staza na Za-
viàn (v. 2). Cesta zatim ulazi u {umovitu
Krasansku dulibu i nakon 4 km se ra~va:
ravno je jo{ 4 km u Krasno, a d. o{trim za-
vojem uzbrdo na Zaviàn. [est km dalje
Planinarska ku}a na Oltarima
408
HRVATSKE PLANINE
1. Jamski sustav Lukina jama – Trojama (–1392 m); 2. Slova~ka jama (–1268 m); 3.
Patkov gu{t (–553 m); 4. Ledena jama
u Lomskoj dulibi (–514 m) (D. Bak{i} i V. Ku{an)
ra visokim bregovima, a polazna su to~ka za lake izlete na M. Rajinac, Hajdu~ke ku-
kove i Rossijevo skloni{te u Roànskim kukovima. Prostor kod lugarnice moè poslu-
ìti kao parkirali{te. To je mjesto postalo tradicionalnim speleolo{kim kampom,
odakle se istraùju okolne jame. Lom je bio i baza za istraìvanje Lukine jame (1 h us-
pona kroz {umu i kamenjar).
Lukina jama (ulaz je na 1436 m, a dosegnuto dno samo 81 m nad morem) jedno je od
najve}ih otkri}a u hrvatskomu krasu. Od Loma do njezina ulaza ima oko 1 h uspona,
u po~etku kroz {umu, a zatim o{trim usponom kroz kra{ki kamenjar najprije u ji.
smjeru i, nakon obilaska velike ponikve s ji. strane, silaz u ponikvu do ulaza u jamu.
Dimenzije su ulaza 8x20 m (ne ubacivati kamenje!). Tu su planinari speleolozi 1994. i
1995. prona{li i istraìli jamu koja je danas najdublja poznata jama u Hrvatskoj i de-
veta po dubini na svijetu. Ronjenjem na dnu postigli su rekordnu dubinu od 1392 m.
U jezercu je na dnu prona|ena posve nova, endemi~na vrsta pijavice (Croatobran-
chus me{trovi). Jama je nazvana po speleologu Ozrenu Luki}u kojeg su na Velebitu
iz zasjede ubili ~etnici tijekom Domovinskoga rata. Vi{e o tome v. Jalì}, B.: Ekspedi-
cije Lukina jama 1994-95., Speleolog 1994-95., str. 8-12.
Iza V. Loma cesta opet ulazi u {umu, nakon 1,2 km krià se na Trome|i s
Jezerskim putem Lubenovac – Jezera – Krasno, a zatim se uspinje jo{ oko 6
km do livada pod Domom na Zaviànu, gdje se kod kapelice l. odvaja cestov-
ni krak do Doma duìne 800 m (asfalta). Taj prilaz Domu na Zaviànu omo-
gu}en je 1963. probijanjem ceste kroz Lomsku dulibu. Zbog svoje duìne,
dolazi u obzir samo za posjetitelje s automobilom (nagib do 15%).
£ 6. Krasno – Jezera – Zaviàn 3,30 h. Do Krasna v. 5. Pje{a~ki put iz
Krasna vodi od cestovnog kriànja j. cestom za [tirova~u oko 100 m (do
po{te), odakle poludesno (d. je cesta za Krasansku dulibu!) seoskim putem
u zaselak Ani}e. Iza zadnjih ku}a penje se prili~no {irok markiran put, naj-
prije uvalom, a onda o{tro bokom Nadàk-bila do prijevoja Zarez i preko
njega na prostranu travnatu planinsku visoravan Jezera.
Jezera (1500 m) su najprostranija i najzna~ajnija visoka kra{ka ravan sj. Velebita.
Zapravo je rije~ o valovitoj travnatoj visoravni koja je dobila ime po nekoliko planin-
skih lokava {to se do kasna ljeta odrè na dnu ponikava (ona usred Jezera ne presu{u-
je). U blizini stalne lokve nalazi se ru{evina zvana Crkvina (pu~ki naziv za ostatak
negda{njega sakralnog objekta). Mimo nje prolazi hodo~asni~ki Jezerski put za Gos-
pu od Krasna. Jezera se prostiru izme|u dva grebena, a nastala su usjedanjem terena
me|u njima uzdù tektonskih pukotina Zemljine kore. Prema ji. postupno se spu{ta-
ju u {umovitu Apati{ansku dulibu, odakle je mogu} prilaz {umskom cestom do samog
ruba Jezera, a prema sz. postupno se diù sve do Zalova~kog bila (oko 1550 m). Povr-
{ina Jezera je valovita, sredinom malo uleknuta. Dno ravni puno je ponikava i manjih
dolaca koji su odijeljeni grebenima. Staze koje vode na Jezera nastale su sto~arskim
412
HRVATSKE PLANINE
£ 18. Gromova~a 2,30 h. Putem prema Rossijevu skloni{tu 2 h (v. 8). Ot-
prilike 1,5 km prije skloni{ta odvaja se d. od Premuì}eve staze uzbrdo
markiran nogostup, kroz gustu klekovinu, na vrh za 15-20’. Pri traènju
odvojka treba obratiti pànju na kamen s natpisom d. od Premuì}eve sta-
ze. Gromova~a je markantna kamenita gromada divovskih dimenzija
(1675 m), koja omogu}uje lijep vidik na more i velik dio Velebita. Vrlo zah-
valna usputna {etnja na putu do Rossijeva skloni{ta.
£ 19. Rossijevo skloni{te i Crikvena u Roànskim kukovima 3 h.
Ovaj je pohod bez sumnje najljep{i izlet od Doma na Zaviànu, a mòda i
najljep{i u Velebitu. Vodi dijelom Premuì}eve staze koji je opisan kao uz-
dùni put kroz skupinu (v. 8).
£ 20. Hajdu~ki kukovi 5 h. Silaz na cestu i njome d. do Trome|e (v. 10).
Na Trome|i d. s ceste silaz markiranom stazom u Duboku dolinu gdje se
sastaje s kolnikom od lugarnice na V. Lomu. Njime d. kroz {umu Leden|u i
l. povrh travnate [krbine drage za 20-30’ do odvojka za Rossijevo skloni{te
(d. natpis na kamenu). Do toga se mjesta moè sa Zaviàna i markiranim
silazom koji se odvaja s Premuì}eve staze malo prije Rossijeva skloni{ta.
Na{ put nastavlja ravno dalje uzbrdo kroz smrekovu {umu podnòjem Ma-
tinog vrha i nakon 20’ stiè na Lubenova~ka vrata (1474 m), prijevoj izme-
|u Roànskih i Hajdu~kih kukova. Malo prije prijevoja d. se odvaja marka-
cija na Vratarski kuk (natpis na kamenu). Slijedi 1 h silaza na drugu stranu
kroz Plan~ice, gdje se izmjenjuju cvjetne livade i skupine krasnih omorika,
do ceste koja silazi na Lubenovac. Njome do mjesta gdje se l. odvaja marka-
cija na vrh (dalje v. Roànski i Hajdu~ki kukovi, 8).
£ 21. Pl. skloni{te na Lubenovcu. Do odvojka za Hajdu~ke kukove v.
20. Silaz cestom na Veliki Lubenovac i preko livade na drugu stranu do pl.
skloni{ta (dalje v. Veliki Kozjak, 2).
£ 22. Veliki Kozjak 5,30–6 h. Do pl. skloni{ta na Velikom Lubenovcu (v.
21). Uspon na vrh v. Veliki Kozjak, 1.
LITERATURA
(V. – skr. Velebit). Hirtz, M.: Kroz Veliku Kapelu i V. do mora. HP 19, 1923., 125 i 149;
Poljak, J.: Lubenovac. HP 21, 1925., 93; Hirtz, M.: Od Apati{ana do Lubenovca. HP 21, 1925.,
114; Gu{i}, B.: Dù sj. i srednjeg V. HP 22, 1926., 71; Kraja~, I.: Zimi na sj. V. i Senjskom bilu.
HP 23, 1927., 39; Premuì}, A.: Novi visinski put u sj. V. HP 28, 1932., 18; Kraja~, I.: Novi
visinski putovi na V. HP 29, 1933., 143; Modri}, B.: Na Zaviànu. NP 3, 1951., 260; Modri}, B.:
Kroz Smr~eve doline. NP 4, 1952., 303; Modri}, B.: Zimi na Vu~jaku. NP 4, 1952., 159;
Modri}, I.: Opustjele plane, dulibe i doci. NP 7, 1955., 1; Kostovi}, J.: Sjeverni V. NP 7, 1955.,
235; Severinski, V.: Senjske {ume i njihova eksploatacija. Senjski zbornik 1, 1956., 232;
Modri}, I.: Kroz borove gajeve V. NP 9, 1957., 65; Modri}, B.: Opustjelim klancima i gudurama
V. NP 13, 1961., 264; Ku{an, F.: Botani~ki vrt na V. Priroda 53, 1966., 164; Kirigin, B.: Deset
god. rada plan. meteorol.
stanice Zaviàn. NP 16, 1964., 33; Markovi}, M.: Susret pod V. NP 16, 1964., 195;
Ku{an, Z.: Stazama sj. V. NP 17, 1965., 71; Be{irovi}, U.: Dojmovi s V. NP 17, 1965., 241;
Poljak, @.: Sjeverni V. Planine Jugoslavije. Zagreb 1967.; Ku{an, F.: Velebitski botani~ki vrt.
Stru~ni vodi~. Senj 1971.; Glavna meteorolo{ka stanica Zaviàn 1953-1973. Republ. HMZ,
Zagreb 1973.; Bertovi}, S.: Ekolo{ko vegetacijske zna~ajke okoli{a Zaviàna - Anali za
eksploataciju {uma 18, 1975., 5; Velebitski botani~ki vrt i rezervat. Povodom 10-g. NP 29,
1977., 193; Pave{i}, M.: Borovi vrh na s. V. NP 42, 1990., 121; Kantura, @.: Od Oltara do
Budima. HP 84, 1992., 203; Ivan~evi}, V.: Velebitski botani~ki vrt. Uprava {uma Senj 1997.
Velebit
419
Roànski i Hajdu~ki kukovi
zemljovid 24-25, str. 406-407
Strogi prirodni rezervat. Roànski i Hajdu~ki kukovi s pl. su gledi{ta
najzanimljiviji dio s. Velebita. Neobi~no, gotovo fantasti~no carstvo kr{a
{to ga je priroda ovdje stvorila, rijetko se gdje javlja na jednomu mjestu, u
takvoj koncentraciji i veli~ajnosti. Skupina sadrì pedesetak kamenitih vr-
hova visokih preko 1600 metara koji bogatstvom oblika ve} odavna privla-
~e planinare i alpiniste. Glavne su prirodne karakteristike divlje, rastrga-
ne, okomite i odlomljene litice od gromadastih vapnenjaka, zatim jame, po-
nori, strmoglavnice, velike razderane ponikve, kameniti kolosi u obliku {i-
ljaka, tornjeva, kukova, obeliska, razlomljenih i nazubljenih glava, prirod-
nih vrata i prijevoja. Sve to, i uz to iskonski vegetacijski pokrov, bili su raz-
logom da su Roànski kukovi, zajedno s Hajdu~kima, od sije~nja 1960. pod
zakonskom za{titom kao strogi prirodni rezervat. U ovome bi kaosu stijena
i ponora uzaludno bilo traìti neku pravilnost, smjer ili niz. Taj neobi~ni la-
birint pruà {iroko polje djelovanja planinarima, alpinistima, speleolozi-
ma, botani~arima, geolozima, meteorolozima i drugim istraìva~ima priro-
de. Podru~je jo{ uvijek pruà ~ar neistraènoga, jo{ uvijek tu ima mjesta na
koja sigurno nije stupila ljudska noga.
Planinarstvo. Planinari su najprije po~eli prodirati u Roànske kukove.
^lanovi HPD-a podigli su u njima 1929. Rossijevo skloni{te i pojedine ku-
kove nazvali imenima zaslùnih
planinara i istraìva~a. Tako su na-
stala imena Pasari}ev, Hir~ev, Ros-
sijev, Novotnijev i Kraja~ev kuk, te
Poljakov i Premuì}ev toranj. Kad
je 1930.–33. probijena i Premuì}e-
va turisti~ka staza upravo kroz naj-
neprohodnije podru~je, postao je
posjet Roànskim kukovima lakom
{etnjom. S turisti~ke staze moè se
bez ikakve muke i opasnosti, kao u
kakvu muzeju, promatrati bogat-
stvo oblika {to ga je ovdje nagomi-
lala kra{ka priroda. Godine 1995.
kona~no su markacije prodrle s
U Roànskim kukovima (N. Marcutti) Premuì}eve staze i do najnepris-
tupa~nijega, Vratarskog kuka, a ure|en je i osiguran silaz do dna neko}
nepristupa~ne jame Varnja~e. Kod Vratarskog kuka otkrivena je i 1998. is-
traèna Slova~ka jama duboka 1301 m(!). Posljednji su svladani Hajdu~ki
kukovi. Markirani su usponi na dva najvi{a vrha, a 1995. su se u njima spe-
leolozi spustili u Lukinu jamu, najdublju u na{oj domovini (v. 5 u Skupini
Zaviàn).
Prilazi Rossijevu skloni{tu
£ 1. Jablanac – V. Alan 21 km – Rossijevo skloni{te 4 h. Uspon se mo-
è zapo~eti od pl. doma »M. Hirtz« u Jablancu ili 4 km iznad njega na Jad-
ranskoj magistrali pored benzinske crpke (stajali{te autobusa na zahtjev),
na mjestu gdje se cesta Jablanac – Alan krià s Jadranskom magistralom,
ili pak s Magistrale 1 km jùnije gdje se ona krià s pl. stazom Jablanac – V.
Alan.
420
HRVATSKE PLANINE
Jablanac je turisti~ko mjesto s
lu~icom na obali Velebitskog ka-
nala, 4 km ispod Jadranske ma-
gistrale, povezano s njom asfal-
tiranim krakom (Senj 45 km,
Karlobag 36 km). Ima oko 150
stalnih stanovnika (ljeti dvos-
truko), hotel, parkirali{te, trgo-
vinu, po{tu i ure|eno kupali{te.
U blizini je novo naselje i auto-
kamp Stinica. Veza trajektom
za Rab (50’) i autobusna veza s
Rijekom (115 km) i Zagrebom
(220 km). Cesta preko V. Alana
veè Jablanac s li~kom cestov-
nom magistralom. U mjestu je i
pl. dom »Miroslav Hirtz«. Ben- Planinarski dom u Jablancu (desno gore)
zinska crpka je iznad mjesta na Jadranskoj magistrali. U povodu 800. godine osnutka
Jablanca objavio je [. Balen 1979. povijesnu studiju »Jablanac« (fotokopija se moè
naru~iti kod HPD-a »MIV« koje upravlja pl. domom).
Polazna je to~ka i baza za uspon na Velebit pl. dom u samom Jablancu koji,
osim toga, sluì za odmor planinarima nakon silaska s Velebita k moru.
Pl. dom »Miroslav Hirtz« nalazi se na vidljivu mjestu povrh Jablanca, na kameni-
toj litici, oko 20 m iznad mora (najniì pl. dom u Hrvatskoj, a mòda i na svijetu). Ima
40 leàja (25 u sobama i 15 u skupnoj spavaonici), blagovaonicu, dvije opremljene ku-
hinje, terasu, vise}u kuglanu, vodovod, elektriku, TV. Sagradio ga je prije Drugoga
svjetskog rata dr. Miroslav Hirtz (1878.–1944.) na dominantnom poloàju iznad sa-
me luke. HPS ga je 1955. otkupio od Hirtzovih nasljednika, elektrificirao, uredio cis-
ternu velikog kapaciteta, prigradio depandansu i nazvao ga »Hirtzovim domom« Go-
dine 1962. predao ga je na upravljanje PD-u »Japeti}« u Samoboru, a 1980. PD-u
»MIV« iz Varàdina koje ga je obnovilo i 1994. uvelo vodovod. Dom je otvoren od 1. 5.
do 30. 9. (izvan sezone uz najavu), a skloni{te je stalno otvoreno. Objektom danas up-
ravlja HPD »MIV« (biv{e PD »LTA«) iz Varàdina. Odmah iznad doma je glavica
Kla{nica s predrimskom, ilirskom gradinom. Od doma se mogu poduzimati usponi u
Velebit i lijepe {etnje u okolicu Jablanca, me|u kojima je najatraktivnija u Zavratni-
cu, te trajektom na Rab radi uspona na njegov najvi{i vrh Kamenjak (v. Planine hrv.
oto~ja).
Zavratnica je potopljena draga (nije fjord, jer nije ledenja~kog postanka) roman-
ti~nog, ali i divljeg izgleda zbog golih stijena ruì~aste boje i tamnomodrog mora. Du-
ìna drage je oko 800 m. Do nje i njezinom zapadnom stranom sve do kraja drage pro-
bijena je lijepa turisti~ka staza s nekoliko vidikovaca, jednim tunelom i po~ivali{tem
na kraju puta.
Pje{a~ki put do Alana (4 h) vodi iz Jablanca uzbrdo kraticama do Jadran-
ske magistrale, njom d. 200 m, zatim preko ceste mimo zaseoka Donji Bari-
~evi}i uzbrdo kr{evitim nogostupom do brdske ceste Jablanac – Alan – [ti-
rova~a. Cestom 200 m na jug, zatim preko nje o{tro uzbrdo kamenitom dra-
gom koja se penje izme|u Dundovi}a kose i Velike gore na Turska vrata. To
je prirodan prolaz izme|u
gole pe}ine l. i velikoga ka-
menog obeliska d. Na krià-
nju iza Vrata l., pa ispod im-
pozantnoga kamenog kuka
Strogira do {umovite Peki-
nice. Dalje si. uz kamenu og-
radu branjevine, pa preko
Lamnice ponovo na cestu
kod Tomljen-brijega, upra-
vo na mjestu gdje se l. odvaja
njezin krak na Dundovi}a
Zavratnica kod Jablanca
Velebit
421
do prvih stanova na Mlini{tu gdje je nepresu{no Donje korito (oko 1100 m). Od Gor-
njega korita postoji markirana kratica na vrh [atorine preko Matijevi}-brijega, pa
tko dolazi od O{tarija, moè ve} ovdje skrenuti s Premuì}eve staze na [atorinu.
Od Gornjega korita staza nastavlja 15’ do prijevoja Stràbenice izme|u Vi-
sibabe i Kurozeba, iza kojeg stiè nad polje Radlovac, gdje je otprilike pola
puta od Alana do O{tarija (silaz markiranom stazom do biv{eg pl. sklo-
ni{ta).
Radlovac (960 m) je prostrano kra{ko polje pro{arano livadama i {umarcima, du-
ga~ko gotovo 2 km. Tu se neko} ljeti odvijao sto~arski ìvot. Na nekada{nja vremena
podsje}aju ru{evni ostaci. Sa~uvano je tek nekoliko ku}a, cisterna s vodom i kapela
sv. Roka (pro{tenje prve nedjelje poslije 18. kolovoza).
£ 5. Dionica Radlovac – Dabarska kosa 4,30 h. Premuì}eva staza go-
tovo 45’ obilazi Radlovac, postupno silaze}i. Povrh sredine Radlovca sije~e
popre~nu stazu (koja iz Radlovca vodi preko Smojverskih duliba i za 1,30 h
stiè do uzdùne velebitske ceste), a zatim, obilaze}i Radlova~ko brdo
(1251 m) i Ljulja~ku (1279 m), stiè za 25’ kroz ljuti kr{ do doca Splovine.
Ovdje d. silazi jo{ jedna markirana staza na Radlovac. Sada staza napu{ta
primorsku padinu Velebita i kroz rijetku bukovu {umu nastavlja 20’ i. ob-
ronkom Litava~ke kose blagim silazom prema napu{tenom selu Vrbanskoj
dulibi. D. iznad dulibe staza se blago penje u {umu. Tu se odmah u po~etku
odvaja d. dolje staza od 20’ u napu{teni planinski zaselak Pejaku{u (oko
800 m) na primorskoj padini Velebita. Oko 1 km iza odvojka, nakon prije-
voja Kose, l. se odvaja staza preko podnòja Lisca (v. 18) do lugarnice Kugi-
na ku}a na uzdùnoj velebitskoj cesti za 1,15 h (v. 13). ^etvrt sata dalje sta-
za se iz {ume spu{ta u napu{teno selo Skorpovac (960 m) upravo do njegove
javne cisterne.
Oko 3’ iza Skorpovca l. uzbrdo po-
red ograde odvaja se od Premuì}e-
ve staze markacija na Budakovo br-
do i preko njega na Ba~i}-kosu i Ba-
~i}-kuk (v. 11). Sljede}i sat hoda sta-
za nastavlja ravno, jo{ uvijek unut-
ra{njom stranom planine, odijelje-
na od mora nizom vrhova. Najprije
prolazi podno Meralovca i Vr{eljka,
zatim kod Jatare d. ostavlja Vrban-
sko ku}i{te i nastavlja z. padinom
Budakova brda (1317 m) povi{e Bri-
zovca i Ba~i}-stanova. Stigav{i pre-
ko Greze na Jelini} plan, nastavlja
jo{ 45’ najprije z. padinom Solina
(1267 m), ostavljaju}i s d. strane Ba~i}-kuk s Budakova brda
Ple}e (1124 m), travnati Sinokos i kameniti kuk Velinac (961 m) poznat po
zna~ajnom endemu hrvatske flore sibireji kroatici (2000. g. markiran je na
Velinac odvojak preko Sini{ta od 30’ i na vrhu postavljen ìg, a tako|er je
markiran i uspon iz sela Ledenika). Zatim neprimjetno prelazi sa z. obron-
ka Solina na z. obronak ^opina vrha (1186 m), s kojeg se opet otvara vidik
na more i Pag. Sljede}ih 30’ prelazi na padinu Visibabe (1160 m) kroz nisku
ali bujnu vegetaciju koja se tu, na nekad pustom kamenjaru, razvila zahva-
ljuju}i zakonskoj zabrani kozarenja. Ispod Visibabe, na jednome neupadlji-
vu mjestu, odvaja se l. uzbrdo u gu{taru ogranak na Ba~i}-kosu i Ba~i}-kuk
(v. 12). Od ovoga mjesta ima jo{ oko 20’ blagog silaza pored Kapljuva, puko-
tine l. u stijeni iz koje se cijele godine cijedi voda, do Dabarske kose (9 km od
Skorpovca), gdje se staza krià s uzdùnom velebitskom cestom.
Velebit
435
£ 6. Dionica Dabarska kosa – O{tarije. Ova dionica zapravo ve} vodi
skupinom Dabarskih kukova (v. idu}u glavu). Dabarska kosa je prijevoj vi-
sok oko 900 m koji dijeli Dumboku od Ravnog Dabra i pruà krasan vidik
na obje doline. U Ravnom Dabru vidi se velika zgrada s novim krovom, ne-
kada{nja {kola, danas pl. dom. Do njega se moè si}i strmim putem za 40’
(v. Dabarski kukovi, 6 i 8). S Dabarske kose do O{tarija ima jo{ 2,30 h hoda.
Pre{av{i cestu Karlobag – [tirova~a, staza nastavlja j. padinom Butinova~e
(1128 m) i preko Prìna prelazi u uvalu Papratnjak. Obi{av{i je u velikom
luku s d. strane, izlazi kod Klada na Prpi} kosicu, prijevoj izme|u Badnja i
Kize. Ovdje zavr{ava turisti~ka staza i nastavlja se {umski kolni put koji si-
lazi prema napu{tenom selu Stupa~inovu, gdje su neko} ìvjeli Prpi}i i Ba-
buri}i. Putem lijep vidik l. na tornjeve Dabarskih kukova Kizu (1274 m), na
koju je markiran uspon, i na Grabar. Do Stupa~inova stièmo me|u ogra-
dama od suhozida. Pro{av{i kroz selo, stièmo na cestu Kalanjeva ruja –
O{tarije na mjestu gdje je ispod ceste ozidano snàno vrelo Petrovac. Ces-
tom d. do O{tarija ima jo{ 2,5 km kroz {umu. Na asfaltiranu cestu stiè se
kod nekada{nje o{tarijske {kole, odakle je cestom l. jo{ 500 m u sredi{te
mjesta do stanice busa kod hotela »Velebno«.
Izleti s Premuì}eve staze u srednji Velebit
£ 7. Ze~jak (1623 m) 1 h. Oko 15’ od V. Alana skre}e l. s Premuì}eve sta-
ze markacija u i. smjeru, te preko Bilenskog padeà (livade) ulazi u {umu.
Dalje uspon kamenitom kosom obraslom bukvom i borom najprije do pr-
vog, a zatim hrptom kroz klekovinu jo{ 300 m do drugoga, najvi{eg vrha.
Ze~jak je drugi vrh po visini u srednjem Velebitu (samo je 2 m niì od [ato-
rine). Uspon je prili~no lak, a vrh je vrlo zahvalan vidikovac.
£ 8. [atorina preko Ogra|enice 1,40 h. Od odvojka za [atorinu pod
Ogra|enikom (v. 4) izlazi se u nekoliko zavoja za 10’ iz {ume na prijevoj iz-
me|u Ogra|enika (1604 m) i Ogra|enice (1614 m).
Ogra|enica. S prijevoja se d. odvaja staza kojom ima 100 m do ru{evine neka-
da{njeg ~kog pl. doma Higijenskoga zavoda iz Zagreba. Ku}a je podignuta 1935. na
visini oko 1400 m, sredstvima fonda za zdravstvenu za{titu u~enika. Za vrijeme Dru-
goga svjetskog rata posve je propala, ali je me|u ru{evinama ostala cisterna. U doba
dok je ku}a postojala, planinari su se za uspon na [atorinu obi~no koristili nogostu-
pom koji je odavde vodio najkra}im putem preko Matijevi}-brijega (1614 m) i [atorin-
ske vodice, malog izvora u blizini vrha [atorine.
Sljede}ih 30’ staza vodi preko livada i {umaraka, najprije ravno, a iza prije-
voja Ripi{ta blagim silazom, obilaze}i velike ponikve, mjestimice usje~ena
u stijene (prizori divlje romantike). Kroz gustu {umu stiè do ra~vanja: l.
pod o{trim kutom silazi jedan krak u [tirova~u (v. 10), a ravno se nastavlja
lak uspon na vrh [atorine. Sljede}ih 45’ blag uspon u brojnim zavojima vo-
di iz {ume u pojas klekovine, nakon ~ega izlazi na strme livade {to pokriva-
ju zavr{ni stoàc. Kroz travnjak ima jo{ 10’ zavojem u obliku spirale, koja
ovija [atorinu s d. strane.
[atorina je najvi{i vrh srednjega Velebita (1624 m). Ima izgled sto{ca koji se nadale-
ko isti~e vr{nom piramidom. Sam vrh sastoji se od dvije male glavice, a me|u njima je
dolac koji moè posluìti kao zaklon od bure. S vrha (triangulacijska to~ka) pruà se
{iroki vidik na more i Velebit, osobito na V. Kozjak i Ba~i}-kuk, koji str{e iz mra~nih
{uma i pruàju kontrast bjelinom svojih stijena i kukova. Prema putopisu D. Hirca iz
pro{loga stolje}a, vrh je dobio ime po drvenom {atoru koji su ovdje podigli geodeti ra-
di mjerenja, ali je ipak vjerojatnije da je ime dobio zbog pravilna stoàstog oblika na-
lik {atoru. Put na [atorinu je odvojak Premuì}eve staze, gra|en istodobno s njom,
pa iako je pone{to zaobilazan, tako je dobro trasiran da je uspon gotovo neprimjetan.
Po svojim je rje{enjima na te{kim mjestima, u stijenama i ponikvama, prava egzibici-
436
HRVATSKE PLANINE
ja graditelja i primjer kako treba
izvoditi pl. putove. Taj je prilaz
zgodan za planinare koji dolaze
s Alana, dok je idu}i pristupa-
~niji onima iz suprotnog smjera,
od O{tarija.
£ 9. [atorina preko
Matijevi}-brijega 1,40 h.
Kod izvora Gornje korito (v.
4) odvaja se markacija koja
vodi o{tro uzbrdo u brojnim
zavojima, najprije kroz {u-
mu, zatim kamenim grebe-
nom na vrh Matijevi}-brije-
ga (1611 m; na stijeni ispod [atorina s Dokozine plani; sprijeda odvojak Premuì}eve staze
vrha je kutija s pe~atom).
Slijedi uspon preko kamenjara i livada na vrh [atorine, potkraj stazom ko-
ja dolazi od Ogra|enice (v. 8).
£ 10. [tirova~a 2,30 h. Putem kao na [atorinu preko Ogra|enika i Ri-
pi{ta do ra~vanja u {umi (v. 8), odakle o{tro l. nizbrdo 15’ na livadu Dokozi-
nu plan. Preko livade na drugu stranu kroz klanac Grlo u {umu i njom 30’
silaza u brojnim zavojima do dna {tirova~ke kotline. Na kraju jo{ oko 15’
{umskom cestom ravnim terenom kroz visoku crnogori~nu {umu do ra~va-
nja, odakle l. 2 km do lugarnice na [tirova~i (v. 13 i 16).
£ 11. Budakovo brdo – Ba~i}-kuk 3 h. Od Skorpovca Premuì}evom
stazom 3’ na j. Tu se l. odvaja uz kamenu ogradu put (v. 5), koji se penje
kroz {umu prili~no o{tro u zavojima i. padinom Budakova brda prema nje-
govu grebenu. Iza{av{i nakon 1 h iz {ume na gorske livade, prolazi d. ispod
njegova vrha (1317 m). Obi{av{i Budakovo brdo po livadama s primorske
strane, staza izbija na prijevoj izme|u Budakova brda i Solina (1267 m); tu
odmah prelazi na l. stranu Solina u {umu i za 15’ izlazi na prijevoj (1130 m)
pod Ba~i}-kukom (dalje v. Dabarski kukovi, 6). Put vodi uglavnom po pla-
ninskim livadama, uz krasne vidike na more i Ba~i}-kuk. Moè dobro pos-
luìti kao varijanta umjesto Premuì}eve staze, koja je u ovom dijelu Vele-
bita prili~no jednoli~na, a osobito je prikladna za one planinare koji èle
posjetiti Ba~i}-kuk.
£ 12. Ba~i}-kosa – Ba~i}-kuk 1,40 h. Ispod Visibabe, oko 20’ prije Da-
barske kose, na neupadljivu mjestu odvaja se l. uzbrdo markacija koja pre-
ko Ba~i}-kose vodi na Ba~i}-kuk (v. Dabarski kukovi, 6).
Uzdùna cesta kroz srednji Velebit
£ 13. Dionica Mrkvi{te – Poloìne. Cesta vodi smjerom Mrkvi{te – [ti-
rova~a – Klepina duliba – Barice – Kugina ku}a – Poloìne, gdje se ra~va: d.
u Karlobag (45 km od Mrkvi{ta; v. 15) ili l. u Gospi} (52 km; v. 14). Za posje-
titelje Velebita koji stiù motornim vozilima bit }e koristan opis te ceste s
najvànijim kriànjima i detaljima uz nju. Cesta po~inje na ra~vanju kod
lugarnice na Mrkvi{tu (1276 m) i zapravo je nastavak uzdùne ceste iz sje-
vernog Velebita. Odmah od lugarnice spu{ta se u brojnim zavojima 3,5 km
do lugarnice u [tirova~i, iza koje je nepresu{an izvor.
[tirova~a u {irem smislu. Izme|u sredi{njeg i isto~nog grebena srednjeg Velebita,
u njegovoj s. polovini, nalazi se golema udolina koritasta oblika, koja po~inje ispod
Mrkvi{ta i pruà se na j. sve do Sun|era u duìni od priblìno 8 km. Ova uzdùna
kra{ka dolina, zatvorena sa svih strana strmim {umovitim gorskim kosama, posebna
Velebit
437
je regija kojoj nema sli~ne na ci-
jelom Velebitu. Na njezinu rav-
nom dnu, {to se mjestimice {iri
vi{e od 1 km, nalazi se jedna od
na{ih najljep{ih crnogori~nih
{uma, kako po rasprostranje-
nosti, tako i po razvijenosti poje-
dinih stabala. Nekoliko je njezi-
nih odjela zakonski za{ti}eno.
Usred tih gustih {uma nekoliko
je ve}ih proplanaka pokrivenih
bujnom travom, koji svojom
osamom, ti{inom i posebnim
ugo|ajem ~ine zaseban svijet
ovijen romantikom planinske
prirode. Udolina se sastoji od
Godine 1928. nacionalni park [tirova~a, danas… pet dijelova, od kojih svaki ima
posebno ime. Najsjeverniji dio zove se [tirova~a, slijede Jovanovi} padè, Crni (ili Bo-
rovac) padeì {umovita Klepina duliba, koja se na kraju postupno diè prema pos-
ljednjoj depresiji, Sun|eru. Padè je specifi~no ime koje u ovom dijelu Velebita ozna-
~uje dolac obrastao travom i okruèn crnogori~nom {umom. U svakom od spomenu-
tih pet dijelova ima i izvora ìve vode, koji se u ki{no doba pretvaraju u poto~i}e. Svi
su oni odreda ponornice, jer je kotlina sa svih strana zatvorena. Premda je [tirova~a
ogra|ena vijencem vrhova vi{ih od 1500 m, prilaz nije teàk, jer se na njezino dno s
~etiriju strana spu{taju ceste. Osim toga, kroz cijelu kotlinu prolazi uzdùna velebit-
ska cesta koja sve njezine dijelove povezuje u jedinstven niz. Prilaz [tirova~i teàk je
jedino za pje{ake zbog udaljenosti javnog prijevoza. U [tirova~i je boravak osobito
ugodan ljeti zbog ti{ine, svjeìne i ugodnog mirisa crnogori~ne {ume. Niz udolina u
[tirova~i zapo~inje dolcem [tirova~om.
[tirova~a u uèm smislu je travnati dolac (1102 m), promjera oko 300-400 m, po
kojemu smo nazvali cijelu uzdùnu dolinu. Odavna je poznata i izvan granica Vele-
bita zahvaljuju}i eksploataciji {ume. Ve} 1870. godine nalazila se ovdje parna pila-
na oko koje se odvijao ìvot drvosje~a vezan uz gostionicu dru{tva »Velebit« i lugar-
nicu tada{nje kosinjske {umarije. Misao o potrebi za{tite [tirova~e javila se prili~no
kasno i mòda je za ove divne {ume bilo korisno {to je pilana izgorjela. Tek nakon
Prvoga svjetskog rata u~injen je prvi korak na njezinoj za{titi. [tirova~a je zahva-
ljuju}i tada{njemu ministru financija i predsjedniku HPD-a dr. Ivanu Kraja~u, fi-
nancijskim zakonom za 1928.–1929. godinu progla{ena nacionalnim parkom, ali je
taj zakon ve} idu}e godine prestao vrijediti. Za posjetitelje je vàno da tu iza da-
na{nje lugarnice postoji nepresu{no vrelo izvrsne vode, koja ljeti ima temperaturu
od 5°C, pa je prema tome jedno od najhladnijih vrela na Velebitu. Poto~i} koji se
stvara od vrela na [tirova~i nestaje u ponoru u susjednoj {umi. Neke od ponora is-
traìli su speleolozi, spustiv{i se u velike dubine. U lugarnici je mogu} smje{taj uz
dopu{tenje {umarije.
Lugarnica i izvor u
[tirova~i
438
HRVATSKE PLANINE
Uzdùna se cesta nastavlja od
lugarnice u [tirova~i na jug u
{umu, 2 km do mjesta gdje se
d. odvaja {umska cesta kojom
vodi put na [atorinu, najvi{i
vrh srednjega Velebita (v. 16).
Malo dalje nazire se d. od ces-
te prostran i ravan travnjak
Jovanovi}a padè, gdje sada
na mjestu negda{njih ljetnih
pastirskih stanova ni~u ku}e
za odmor. Na 6. km od [tiro- Kugina ku}a (Ante Pelivan)
va~e odvaja se l. cesta u Pazari{te i dalje za Peru{i} (42 km) ili Gospi} (48
km), s odvojcima za Sun|ersku lokvu i Debeljak (v. 3). Na 7. km prolazi mi-
mo Crnoga ili Borovac padeà, najniè to~ke u podru~ju [tirova~e, a zatim
ulazi u {umovitu Klepinu dulibu. Na 8,5 km d. se odvaja krak {umske ceste
od 1,5 km, a na njegovu se kraju nastavlja markirani uspon od 15’ do Doko-
zine plani (1259 m), odakle je na vrh [atorine jo{ 1 h uspona (najbliì pje-
{a~ki pristup [atorini s ceste). Na ra~vanju 1,5 km dalje od ovog odvojka
treba d. Cesta sada u nekoliko o{trih zavoja (jako o{te}enih od ki{a) izlazi iz
Klepine dulibe i nakon 2 km stiè na zaravanak Barice u podru~ju Sun|era
(v. 17). Na 15. km d. je odvojak 1,5 km do izvora Korito iznad Teàkovca, a
100 m dalje od odvojka je Kugina ku}a.
Pl. skloni{te Kugina ku}a (1173 m). Sagra|ena je 1975. kao lugarnica. Godine
2000. dobio ju je na uporabu PD »@eljezni~ar« iz Gospi}a i preuredio u planinarsku
ku}u. Ima kuhinju i spavaonice s 16 leàja, a pred ku}om je cisterna s pitkom vodom.
Ljeti ovdje deùraju ~lanovi dru{tva, a jedna je soba stalno otvorena i sluì kao sklo-
ni{te. Ku}a je polazi{te za uspone na [atorinu (1,45 h), Laktin vrh (v. 19) i Lisac (v.
18). Povezana je s Premuì}evom stazom odvojkom od 1 h (v. 18). Do Gospi|a je 32
km, [tirova~e 15 km, Ravnog Dabra 3h.
Na 19. km cesta je usje~ena u slikovite Bijele stijene, odakle je lijep vidik na
Ba~i}-kuk i Dabarske kukove. Na 20. km, kod ostatka zidane cisterne, na-
lazi se ra~vi{te zvano Poloìne: d. se krak spu{ta kroz skupinu Dabarskih
kukova u Karlobag (27 km; v. 15), a l. preko Jadovna (tamo je drvena lugar-
nica) u Liku do Gospi}a (32 km; v. 14).
£ 14. Poloìne – Jadovno – Gospi}. Od Poloìna l. prema istoku u broj-
nim zavojima kroz nepregledne {ume bez osobita vidika. Na 22. km od Mr-
kvi{ta d. ispod puta, pod obronkom Jasenova~kog brda (1363 m), nalazi se
jama Snjènica s vje~nim snijegom na dnu (silaz po sru{enom stablu). Na
24. km je odvojak l. 1 km do visinske to~ke 1155 m s lijepim vidikom u doli-
nu Pazari{te. Na 29. km l. ispod ceste je lugarnica Kalanjeva ruja (1131 m).
U lugarnici ima nekoliko putni~kih soba, a ispod nje je izvor Kalanjeva ru-
ja. Na Blatinama, 1,5 km dalje, odvaja se d. kolni put preko Jasenove kose i
Karlove plane, podno Metle i Alaginca, u O{tarije (15 km). Na{a cesta nas-
tavlja dalje kroz {umu i pre{av{i zeleni Okrugli dolac, spu{ta se mimo [ara-
nove jame (l. od ceste) postupno u Jadovno (38 km). To je planinski zaselak
(805 m), smje{ten na slikovitu kra{kom polju, s izvorom ìve vode. Slijedi
strm silaz do sela Trnovca na rubu Li~koga polja (43. km). Odavle je cesta
asfaltirana, a tu je i postaja autobusa za Gospi}. Preko Li~koga polja do ces-
te Gospi} – Karlobag (46,5 km) i njom l. u Gospi} (52 km od Mrkvi{ta).
£ 15. Poloìne – Dabarska kosa – Karlobag. Ovaj d. krak neusporedi-
vo je zanimljiviji zbog Dabara i njihovih kukova. S ra~vanja skre}e d. u
o{trom kutu. Na Bulanoj kosici (24. km od Mrkvi{ta) odvaja se d. {umski
put u Tominu dulibu, a na 25. km cesta silazi u krasnu Ba~i}-dulibu, odakle
je lak uspon na Ba~i}-kuk (v. Dabarski kukovi, 7). Sljede}a 4 km cesta je us-
Velebit
439
kojemu su terasasto smje{tena Jezera. To se znalo ve} koncem 19. st. i zato
je dràvni erar na zamolbu »Dru{tva za ure|enje i poljep{avanje Plitvi~kih
jezera i okolice« 1900. g. sagradio {umski put od plitvi~kog hotela na O{tri
Medvje|ak u duìni od 5,5 km (tada nazvan Blankinim putem po jednom
~lanu vladaju}e dinastije). Put je lijepo izveden i jo{ sada upotrebljiv, a pos-
ljednji je put markiran 1980. g. Vodi ugodnom hladovinom bukove {ume i
bila bi dùnost uprave Parka obnoviti markaciju i uspon ponuditi posjetite-
ljima ve}ih kulturnih zahtjeva.
£ 1. Plitvi~ka jezera (ulaz 2) – O{tri Medvje|ak 1,15 h. Put zapo~inje
na velikom autoparkingu kod ulaza broj 2 s i. strane ceste Zagreb – Gra~ac.
Od hotelskog kompleksa na Poljani dolazi se do toga mjesta mimo zgrade
ureda HP-a i pje{a~kim mostom preko ceste Zagreb – Split, odakle jo{ 4'
najprije pje{a~kom asfaltiranom stazom, a zatim u istom smjeru parkira-
li{nom cestom do blagog l. zavoja gdje se d. u {umu odvaja pje{a~ki put (na
stablu provizorna markacija). Od nadstre{nice na a. p. stiè se do toga
mjesta stubi{tem koje izlazi na asfaltiranu stazu kod gore spomenutog
mosta. U po~etku se staza malo spu{ta i krià s nekoliko {umskih kolnika,
a zatim slijedi lijepo gra|ena staza koja se blagim zavojima me|u ponikva-
ma penje 40' do Hrnjaku{e, ove}ega kosog paprati{ta (vidik na Plje{ivicu).
Staza je ovdje stotinjak m obrasla gustom paprati. Hrnjaku{u valja prije}i j.
rubom i odmah iza nje u {umi skrenuti o{tro l. u nekoliko o{trih zavoja do
mjesta gdje nam ususret dolazi druga varijanta puta (v. 2). Ovo }emo mjes-
to prepoznati po tome {to tu prestaje uspon. Odavle d. odvojkom preko ma-
log prijevoja visokog svega oko 1 m, a iza njega najprije l. rubom duboke {u-
movite ponikve, te usponom po zavojitoj {umskoj stazi na prijevoj izmedu
O{trog i Tupog Medvje|aka, odakle na vrh u nekoliko o{trih zavoja. Prije
samoga vrha staza je prili~no zarasla. Vrh je umjetno na~injeni zaravanak
od naslagana kamenja, velik 4x20 m. Vidik se pruà na Li~ku Plje{ivicu i na
uvalu s Jezerima, a seè sve do Velebita i Gorskoga kotara.
£ 2. Plitvi~ka jezera (ulaz 1) – O{tri Medvje|ak 1,20 h. Od ulaza broj
1 (u blizini »Li~ke ku}e« i campinga) cestom Zagreb – Gra~ac desetak min
prema Splitu. Prije benzinske crpke zapo~inje l. iznad ceste na neupadljivu
mjestu lijepo gra|ena staza na Medvje|ak, koja je na tome mjestu bila pre-
sje~ena izgradnjom ceste. Staza se stalno uspinje u ji. smjeru. Najljep{i je nje-
zin dio u prvoj tre}ini gdje prolazi bukovom {umom (specijalni {umski rezer-
vat). Zatim prolazi gornjim rubom male strme livade, a 5' iza nje, na mjestu
gdje se po~inje spu{tati, stiè do maloga prijevoja spomenutog pod 1.
Kremen
Kremen se pruà j. od Plje{ivice kao njezin nastavak u onom planinskom
nizu koji se na granici Dalmacije posve pribliàva Velebitu. Po svojim je
prirodnim svojstvima vrlo sli~an Ozeblinu. Od njega je udaljen samo 15 km
zra~ne linije. Odvaja ih
prijevoj Kuk preko kojega
prelazi cesta Udbina –
Bruvno – Mazin – Lapac.
Diè se nad li~ku visora-
van oko 1000 m visoko, ali
prilaz znatno olak{ava
{umska cesta koja se na
prijevoju ispod Kremena
pribliàva vrhu na samo 1
h hoda. Najljep{i je pogled
Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci
485
Kremen s jùne strane
na Kremen s ceste Udbina – Gra~ac kod Bruvna: iznad prostranoga kra-
{kog polja diè se kao {iroka i lijepa planina sa stjenovitim vrhuncima nad
{umskim pojasom. Taj je {umski pojas ispod vrha popre~no presje~en trav-
natom policom zvanom Ledina, koja se nazire izdaleka. Na njoj su dva jaka
nepresu{na izvora. Iako je Kremen planinarima malo poznat, ima sve ~ime
planina moè privu}i: lake prilaze, {umovite padine, osamljen vrh slobodan
od {ume, lijepe travnate proplanke i bogate izvore pitke vode. Nema mar-
kacija, ni pl. objekata. Prije uspona valja se propitati u policiji o sigurnos-
nom stanju na prilaznim putovima.
£ 1. Bruvno – Mazinski prijevoj 6 km – Kremen 2,30 h. Od Bruvna na
cesti Plitvice – Gra~ac (oko 21 km j. od Udbine) l. kroz selo cestom prema
Mazinu (cesta je ve}im dijelom asfaltirana). Nakon 6 km, na Mazinskom
prijevoju (818 m) treba skrenuti l. lo{ijom {umskom cestom koja se uspinje
d. obronkom brda [olobanice, a povrh sela Kova~evi}a. Na 5. km zavojem
sije~e pitomu, ali strmu travnatu dragu kod mjesta gdje izvire snaàn izvor
zvan Luka. Pje{aci }e ovdje skrenu-
ti l. uzbrdo i za 40' usponom kroz
{umu sti}i na i. rub Ledine. Ledina
je vrlo lijepa, blago nagnuta travna-
ta poljana {iroka oko 200 m, a du-
ga~ka gotovo 1 km. Otprilike na nje-
zinoj sredini izviru dva vrlo snàna
izvora. Prvi je od njih bio u davnini
vodovodom odveden u selo Klapavi-
cu (jo{ se vide ostaci kaptaè) i odat-
le mu ime Klapavica. Ledini daje
osobitu slikovitost stjenovita barije-
ra iznad uskoga {umskog pojasa sa
s. strane. Na samome po~etku Ledi-
ne odvaja se d. kroz {umski pojas
jedva vidljiva staza koja se penje na
stjenovit hrbat na mjestu gdje mu
se {uma najvi{e pribliàva (postoji i
lak{a zaobilazna varijanta d. kroz
{umu, ali je nije lako na}i). Stigav{i
na hrbat, treba njime l. jo{ 20' do vr-
ha (1591 m). Vrh je travnata glavica
Ledina pod vrhom Kremena
486
HRVATSKE PLANINE
koja str{i kao kruna povrh stijena i {umskog pojasa, s betonskim geodet-
skim stupom. Vidik je vrlo {irok. Osobito je lijep na Velebit, li~ko sredogor-
je i Ozeblin, a vide se i bosanske planine. Varijanta za one koji imaju teren-
sko vozilo: od izvora na cesti gdje je pje{aci ostavljaju, valja produìti jo{ 1
km do prijevoja Banovo, odakle l. kroz {umu bez puta drè}i se d. ruba hr-
pta. Cesta se na drugu stranu spu{ta kroz duboke {ume i spaja s cestom
Udbina – Lapac.
LITERATURA
Poljak, @.: Kremen. NP 32, 1980., 63; Rukavina, A.: Usamljeniku u pohode. NP 32,
1980., 66.
Po{tak
U najjùnijem izdanku Plje{ivice, stisnutom izme|u Velebita i Dinare, na-
lazi se zanimljiv stoàst vrh Po{tak (1425 m) koji se lijepo vidi iz vlaka na
li~koj `. pruzi kod postaje Zrmanja. Ovdje, u blizini trome|e Like, Bosne i
Dalmacije, ve} se pomalo osje}a mediteranski utjecaj u klimi i vegetaciji ko-
ji prodire uzvodno dolinom Zrmanje. Sa si. strane, odakle je glavni pristup,
Po{tak izgleda poput stjenovita sto{ca koji se diè iz prostranoga kra{kog
kamenjara. Na podnòju njegovih stijena je mali {umski pojas koji slici daje
osobit sklad. Zbog toga privla~i ve}u pànju od svoga vi{eg susjeda u Ke~i-
noj kosi (1443 m). Po{tak je u stru~noj literaturi poznat po bizarnim kame-
nim oblicima na z. podnòju vrha, na visini od oko 1200 m. Na Po{taku ne-
ma pl. objekata, a ni markacije nisu obnovljene, no kako su padine od `. p.
Zrmanja pa gotovo do vrha bez {ume vidici su nesmetani i orijentacija laka.
Od `. p. vodi preko kamenjara i podno vrha {umska cesta kojom se moè us-
pon skratiti na samo 1 h, ali je cesta zasad vozna samo za terenska vozila.
£ 1. @. p. Zrmanja (Otri}) – Po{tak 2,30 h. Prije}i prugu 10 m l. od ru{e-
vinà. p. i kroz borik sti}i na cestu. Kratko zatim skrenuti d. na kr{evitu
padinu kojom treba dalje bez puta ravno do stijena (1,40 h), odakle d. na
vrh jo{ 1 h. @elimo li usput posjetiti Po{takove kamene stupove, dràt }emo
se {to vi{e l. od najve}e {umske plohe na Po{takovoj padini. Penju}i se pre-
ma vrhu, z. od njega, na mjestu gdje staza prilazi prijevoju izme|u Po{taka
i maloga kamenog kuka, vidi se d. u dubini od 200 m travnata poljana s
Po{takovim kukovima (silaz bez puta10’).
Po{tak s jùne strane
Li~ka Plje{ivica i njezini ogranci
487
Promina
KARTA, film
Pogled na Prominu sa stare drni{ke tvr|ave
zì. pruga Zagreb – Split. Godine 1971. probijena je rudarska cesta pod vrh
planine, a desetak godina poslije i na sam vrh zbog repetitora. Planinari su
Prominu po~eli ~e{}e posje}ivati od 1959. kad je na njoj PD »Promina« iz
Drni{a uredio pl. skloni{te, a pogotovo od 1977. kad je po~eo graditi lijep pl.
dom. PD »Promina« (osn. 1938. kao podrùnica HPD-a »Mose}«) okuplja
planinare Drni{a i Siveri}a. Za vrijeme Domovinskoga rata i prognani{tva
privremeno je sjedi{te bilo u Une{i}u. Sre}om, dom na Promini za vrijeme
rata nije razoren.
Izbor prilaza. Iz Drni{a se moè do pl. doma iz samoga grada preko sela
Li{njaka (na z. strani planine) ili od `. p. preko Kuline kapele (uspon s i.
strane). Udaljenost od grada dò. p. je 2,5 km. Jednako tako postoje i dvije
mogu}nosti cestovnog prilaza do pl. doma, jedan s i., drugi sa z. strane. Prvi
je identi~an s pje{a~kim putem preko Li{njaka, a drugi se odvaja s ceste Dr-
ni{ – Knin u Siveri}u (4 km od Drni{a) i nakon 3,5 km spaja se s cestom pre-
ko Li{njaka oko 500 m ispod doma. Markacija iz napu{tenog sela Tepljuha
vi{e se ne obnavlja. Posjet Promini atraktivan je za turiste koji ljetuju na {i-
benskom podru~ju.
£ 1. @. p. Drni{ – Kulina kapela – Pl. dom – ^avnovka 2,30 h. Polazna
to~ka za pje{a~ki prilaz jè. p. Drni{ nà. pruzi Zagreb – Split (343 km od
Zagreba, 81 km od Splita), gdje stoje i brzi vlakovi. Desetak je minuta kra}i
uspon od `. p. Siveri}, ali se tu zaustavljaju samo putni~ki vlakovi. Od `. p.
Drni{ treba najprije 500 m cestom u smjeru Knina, do straàrske ku}ice i
rampe na kriànju ceste s prugom. Tu se l. uzbrdo odvaja asfaltna cesta u
gornji dio rudarskog naselja Siveri}. Nakon 2 km, na vrhu Siveri}a, kod
zadnje ku}e po~inje pje{a~ki uspon. Pje{aci }e do toga mjesta do}i od `. p.
Planine Dalmacije
513
dubini ili po snijegu usred ljeta: Javorska II (215 m), ^evrljanka (202), Veli-
ka Mlado{evica (202), Podledenica (185), Veliga Gajna (170), Mosora{ka
(161), Vicka (140), Jama na stazi (131), Milova{~ica (105), Snìnica (90) itd.
Najvànije su {pilje Vranja~a (360 m), (192 m), Trojama (115 m),
Kraljeva (110), Mili~evi}a (110) itd. U jami istraèno je 450 m i
prona|eno stani{te ~ovje~je ribice. Kroz i. dio Mosora probijen je popre~an
tunel kojim se voda Cetine usmjerava u HE »Zaku~ac« kod Omi{a.
Ime Mosor. Rudnoga blaga u Mosoru nema, a niti je to~no mi{ljenje da se
zbog zlatne rude zvao u rimsko doba Mons aureus (Zlatno brdo) i da je saì-
manjem tog naziva nastalo dana{nje ime. Vjerojatnije je mi{ljenje P. Skoka
da je rije~ o ilirskoj osnovici sa zna~enjem osamljena gora. Ime Mosor javlja
se ve} 852. u darovnici kneza Trpimira u obliku Masarum, zatim 1080. u
darovnici kralja Zvonimira kao Massarum, 1078. kao Montes Massari,
1185. i 1207. kao Mazarum, a tek se od 1689. pretvara u Monte Mossore.
Biljni svijet dijeli se u nekoliko pojasa. Na podnòju nalazimo mediteran-
ske kulture i zimzelenu vegetaciju (zelenika, tr{lja, ùka, mirta, smrika,
bu{inj). Do visine 1000 m prostire se pojas bijeloga graba, u kojemu rastu i
hrast medunac, crni jasen, maklen, ra{eljka, smrdljika i drijen. Najvi{i je po-
jas crnog graba koji seè do vrhova Mosora, a sadrì i bijeli jasen, tisu, gorski
javor, mu{mulicu, mokljavi likovac, planinski brijest. Biljni pla{t je kr`ljav, a
u vi{im predjelima vide se tek ostaci {uma. Po goletima rastu kadulja, vrije-
sak, smilje i pelin daju}i svojim mirisom poseban ~ar planini. Uni{tenjem {u-
me stvoren je pejzà nalik kamenitu moru, {to ga sva po{umljavanja u pos-
ljednje stolje}e nisu mogla vidnije popraviti. Drveni ostaci sojenica iskopani
kod Dugopolja dokazuju da je Mosor u davnini bio {umovit.
Fauna. Na vlànijim mjestima oko Giromettina doma na Ljuva~u ìvi pje-
gavi dàdevnjak (Salamandra salamandra). Od vodozemaca mogu se jo{
na}i siva gubavica (Bufo bufo), zelena gubavica (Bufo viridis) i ùti muka~
(Bombina variegata). Iznad 700 m obitava endemi~na mosorska gu{terica
(Lacerta mosorensis Kolombatovi}). Od gu{tera su jo{ zastupljeni o{trogla-
va gu{terica, primorska gu{terica, obi~ni zelemba} i zidna tarantela, a na j.
padinama sme|i blavor (majur ili babor). Zmija otrovnica pepeljasti poskok
(Vipera ammodytes) pojavljuje se u dva oblika: pepeljastosivom (mùjak) i
sme|eùtom (ènka). Od otrovnica tu su jo{ ri|ovka, ljuta crnokrpica i
modra{, a od neotrovnih pjegava crvenkrpica, {ara poljarica i bjelou{ka.
Glodavci su mi{ stjenjar, {umski mi{, puh, sme|a rovka, lasica, kuna i vje-
verica. U jamama ìve divlji golubovi (columba livia) i velika jata galica-~o-
lica. Od ptica spomenimo jo{ jarebicu kamenjarku, fazana, gavrana, sovu-
ljagu buljinu, sokola, jastreba i, rijetkog, surog orla (Aquila chrysaetos). Od
niske divlja~i ima ze~eva, jazavaca, lisica itd., a od visoke je ~esta divlja svi-
nja. Na i. obroncima primije}eni su mufloni i divokoze.
Klima. Zbog blizine mora, ljeti u
Mosoru nema one svjeìne kao u
vi{im planinama, zato treba iz-
bjegavati uspone u srpnju i kolo-
vozu. Zimski snjèni pla{t, zbog
istog uzroka, ne pruà mogu-
}nosti za skijanje. Jugo donosi ki-
{u i maglu iznad visine od 700–
800 m. Bura je neugodna zbog
hladno}e i opasna zbog naleta.
Zato valja pàljivo odabrati vrije-
me uspona.
Me{trovi}ev spomenik Mili Gojsali} kod Gata
528
HRVATSKE PLANINE
Biokovo
zemljovid 39, str. 547
Divovski planinski lanac Dinarida nigdje nije tako blizu moru, a tako visok
kao u Biokovu. Vidik s mora na njegovu impozantnu fasadu sa stijenama,
to~ilima, procjepima i tornjevima duboko se doima svakoga. U jednom tre-
nu pogled obuhva}a vru} pijesak plaà, zelenilo primorskog ruba, tisu}u
metara visok pojas stijena, a povrh svega bijele vapnena~ke vrhove najljep-
{e planine u Dalmaciji. Bogatstvo pejzaà, po~ev{i od plavog mora pa do vr-
hova {to se danju naziru kroz veo sivih i ljubi~astih nijansi, o zalazu sunca
kroz rumenilo, a no}u kao tamna kulisa {to str{i u zvjezdano nebo, u mno-
go~emu nadma{uje ljepotu Alpa. No uza sve dimenzije i nagibe, Biokovo je
pristupa~na planina. Na njezino tjeme vodi niz staza {to se probijaju kroz
stijene na prvi pogled neprohodne, a na sam vrh vodi dobra, asfaltirana ces-
ta, najvi{a cesta u Hrvatskoj. Svaki posjet ovom divu me|u na{im planina-
ma pruà izvanredan doìvljaj jer su tu na malom prostoru sabrani neo-
bi~ni kontrasti prirode, oboga}eni vidicima na more.
Smje{taj i gra|a. Biokovo u uèm smislu jest masiv {to se pruà od prije-
voja Dubci (288 m) na cesti Brela – Zadvarje do prijevoja Staza (897 m) na
cesti Tu~epi – Kozica u duìnu od po prilici 25 km, a u {irem smislu pruà
se sve do Neretve u duìnu od preko 60 km, obuhva}aju}i i Rili}-planinu. U
popre~nom smjeru planina je vrlo uska. U svom najvi{emu dijelu, izme|u
V. Brda i Turije, {iroka je samo 7 km. U pejzaù je osobito zna~ajno da je
greben s najvi{im stijenama samo 3 km zra~ne linije od mora. Te su stijene
gra|ene od jurskih vapnenjaka, zbog ~ega je u njima izraèna sva kra{ka
grubost i plastika, za razliku od blaè svedenih kupolastih vrhova gra|enih
od slojeva gornje jure.
Tri regije. Profil Biokova, osobito u sredi{njem dijelu, vrlo je karakteristi-
~an. Podnòje mu je blago nagnuta zaravan, {to se od mora diè do visine
od 300 m, gra|ena od fli{a i zbog toga plodna i zelena. To je pojas bujne zim-
zelene vegetacije s mediteranskim kulturama masline, loze i smokava. Na-
jimpresivniji je pojas stijena visok oko 1000 m koji djeluje istodobno lijepo i
stra{no. I u tim golim stijenama ima vegetacije: to je pojas hrasta medunca
i crnoga graba s primjesama crnoga bora. Povrh stijena pruà se tre}a regi-
ja koja ima oblik valovite visoravni {iroke 3–4 km, s bogato razvijenim
kra{kim reljefom. Visoravan je s obje strane ome|ena nizom vrhova kupo-
lasta oblika. Zanimljiviji su oni s primorske strane: [ibenik, Stropac, Vo-
{ac, Sinjal, jer se prema mo-
ru ru{e strmim stijenama.
Kopneni niz, u kojemu je i
najvi{i vrh Biokova, spu{ta
se prema zale|u blaè i pos-
tupnije.
Reljef visinske regije. Vi-
soravan je carstvo krasa, u
kome osobitu pànju zaslu-
ùju tri pojave. Jedna je neo-
bi~an sustav ponikava nalik
kraterima Mjese~eve povr{i-
ne, tzv. mreàsti kras. Neki
stru~njaci smatraju da su
ovdje u kra{kom procesu
postojale dvije faze, tako da Makarsko primorje s Biokovom u pozadini
Planine Dalmacije
545
Boginjavi ili mreàsti kras na biokovskoj visoravni
su nastale ponikve u ponikvama. Promjer im je prosje~no 150 m, a dubina
60–80 m. U njima su oaze lijepih bukovih {uma, ostatak nekada{njega
kompaktnog pojasa, degradiranog zajedni~kim djelovanjem ~ovjeka i kli-
me. U oblikovanju reljefa zna~ajan su ~initelj bili ledenjaci, ali kako glacija-
cija nije bila snàna, njihove }e tragove prepoznati samo stru~njak. Sve ove
pojave karakteriziraju sredi{nji, najvi{i dio Biokova. U ji. dijelu reljef je bla-
ì zbog manje visine. Sz. dio, oko vrha Sv. Ilije, izdvaja se posebnim izgle-
dom poput jednostavnog hrpta s dvije padine. Njegova primorska padina
~ini oko sela Basta golem amfiteatar stijena visokih oko 1000 m (osobit pej-
zàni doìvljaj!).
[pilje i jame. Bogatstvom i raznoliko{}u svoga podzemlja Biokovo je pra-
vi hrvatski biser. Prema speleolo{kom katastru SO HPD-a »Biokovo« (Ma-
karska, Dalmatinska 5), dosad je poznato oko 600 spel. objekata, od kojih je
istraèno 400, ali se istraìvanja nastavljaju. Tri su jame dublje od 500 m:
Stara {kola, Vilimova i Pod Kamenitim vratima. Mnoge su po obliku sli~ne
bunarima. Ulaz im je obi~no na dnu ponikava, a nastale su okomitim djelo-
vanjem vode. Zahvaljuju}i uskom otvoru, na njihovu se dnu ~esto nalazi
vje~ni snijeg {to ga je jo{ do sredine 20. st. siroma{an svijet vadio uz ìvotnu
opasnost i snosio na magarcima u primorje za turisti~ke potrebe. Silaz u
takve jame bio je prava vratolomija, jer se trebalo koristiti granama uba~e-
nih stabala ili primitivnim ljestvama. Mnoge se jame na dnu granaju u labi-
rint podzemnih {upljina, katkada i u nekoliko etaà.
Flora i fauna. Visinski pojas Biokova vrlo je zanimljiv s botani~koga gle-
di{ta. Njegova bogata flora, osobito tercijarni relikti, odavno
privla~e brojne stru~njake. Evo nekih uglednijih imena: J.
Host 1802., F. Portenschlag 1818., R. Visiani 1824., M.
Tomasini 1827., Lj. Welden 1829., B. Biasoletto 1832.,
saski kralj Friedrich August II. 1838., G. Clementi
1846., A. Alschinger 1859., M. Sardagna 1860., T. Pic-
hler 1870., C. Studniczka 1880., I. Baumgartner 1906.,
A. Teyber 1909., a u novije doba na{i botani~ari I. Hor-
vat, F. Ku{an i J. Radi}. Od biljaka spominjemo ende-
mi~nu ze~inu (Centaurea biokovensis) i biokovsko
zvonce (Edraianthus pumilio), zatim rijetke biljke kao [iben~anin Robert Visiani
(1800.–1878.) opisao je u
{to su zimski kravljak, rumena vodoljenka, polegla »Flori Dalmatici« i biljke s
Biokova
546
HRVATSKE PLANINE
karta 39
Biokovo
(ima rupu)
Planine Dalmacije
547
tre{njica, velika kositernica i hrvat-
ska trpkovina, te za planinare osobi-
to zanimljivu narcisu koja pokriva
~itave livade. Plodne zemlje na Bio-
kovu ima u pojedinim dolcima, gdje
je brìno ogra|ena suhozidom. U na-
{e doba, istodobno s razvojem turiz-
ma u Podbiokovlju, ispa{a i obra|i-
vanje dolaca gotovo su posve zamrli.
Zahvaljuju}i prestanku kozarenja,
biljni se pla{t postupno obnavlja.
Biokovsko zvonce, za{ti}eni endem Biokovska priroda formalno je za{ti-
}ena odlukom Hrvatskog sabora od 1981. g. kojom je 19.550 ha planine
progla{eno parkom prirode, a sa svrhom dugoro~ne za{tite pejzànih i
znanstvenih vrijednosti. U novije je doba u planini uspje{no naseljeno ne-
koliko stotina divokoza i muflona.
Klimatski tako|er treba razlikovati nekoliko pojasa. U visinskom pojasu
mnogo je oborina (na Vo{cu 1845 mm), obla~nih dana i magle, a na stijena-
ma bura zna od sije~nja do oùjka puhati tolikom silinom da je pogibeljna
za ìvot (1927. poginuo planinar-botani~ar Maks Mandl). U planini su na-
jugodniji ljetni mjeseci, ali uspon kroz stijene treba poduzeti zarana zbog
àrkog sunca.
Povijesna zbivanja vezana su uglavnom za Makarsko primorje. Rimski
trag sa~uvan je u imenima Brela (Berulia), Bast (Bisto) i Makar (Mucu-
rum). U 6. st. Makar je bio sjedi{te biskupa. U znak toga u Makarskoj pos-
toji Trg 4. svibnja 533. U doba antike Biokovo se zvalo Adrion. Za vrijeme
srednjovjekovne Hrvatske Biokovo je bilo uto~i{te znamenitih neretljan-
skih gusara, a u 16. st. sluìlo je stanovni{tvu kao zbjeg pred turskim nale-
tima. Na biokovskom podnòju nastao je Ka~i}ev »Razgovor ugodni«. Po is-
tjerivanju Turaka 1646., do{lo je na pustu zemlju novo stanovni{tvo iz
unutra{njosti, ali kako je zaziralo od mora, naselilo se podalje od obale pod
samim stijenama. Tek u 18. st. zapo~elo je silaènje na obalu. Tako je npr.
Makarska nastala od pristani{ta sela Makar. Ime Biokovo potje~e, prema
Biokovske stijene iznad Basta
548
HRVATSKE PLANINE
noga tla i velika oskudica vode, zbog ~ega je ìvot vrlo teàk. Obradive par-
cele ~esto su minijaturne, 5–6 m u promjeru, i terasasto poredane. Nastale
su stoljetnim mukotrpnim radom: kamen je skupljan i slagan oko dolaca u
suhozidine, groma~e. Otoci su u 16. st. bili gusto naseljeni izbjeglicama
pred turskim osvajanjem. Dana{nje je stanovni{tvo nastalo stapanjem triju
glavnih slojeva: ostataka staroga romanskog stanovni{tva, prvoga hrvat-
skog naseljenja i izbjeglica pred turskom najezdom. Posljedice migracija su
vrlo razli~iti tipovi govora, obi~aja i na~ina ìvota. Posljedica stoljetne izoli-
ranosti otoka, osobito za mleta~ke vladavine, jest da gotovo svaki otok da-
nas ima svoje vlastito narje~je, ~esto vrlo te{ko razumljivo ljudima s kopna.
Osobito su zanimljivi geografski nazivi. Uz stare romanske i ~akavske, s
priljevom dinarskog stanovni{tva pojavila se i {tokav{tina. Redovito su
imena otoka i ve}ih naselja predslavenskog podrijetla, a seoskih naselja i
obradivih parcela hrvatskog. Imena su ~esto toliko pohrva}ena da je nes-
tru~njacima te{ko otkriti njihov izvor. Npr. imena Marjan, Pa{man, Ugljan
nastala su po imenima nekada{njih posjednika Romana.
Marjan se jo{ u pro{lom stolje}u zvao Mrljan po prvobit-
nome vlasniku Marulianusu. Vrhovi gotovo svih veli-
kih otoka stara su kultna mjesta jo{ iz pretkr{}an-
ske ere. Takvi su ostali i po dolasku kr{}anstva, je-
dino {to su preimenovani po kr{}anskim svecima, a
na vrhovima im se nalaze kapelice tih svetaca (Vi-
dova gora na Bra~u, Sv. Nikola na Hvaru, Sv. Mi-
hovil na Ugljanu, Sv. Vid na Pagu, Sv. Mikul na Osor-
{}ici itd.).
Planinarstvo. U pl. pogledu oto~ne planine nisu jo{ dobile mjesto koje
zasluùju u na{em turizmu. Iznimka su Lo{inj, Pag, Rab i Bra~. Bra~ je ste-
kao popularnost kao najvi{i otok; Kamenjak na Rabu i Sv. Vid na Pagu zah-
valjuju}i djelatnosti planinara u Rabu i Novalji, a Osor{}ica, iznimno, shva-
}anju turisti~kih organizacija. Popularizaciji oto~noga planinarstva mnogo
su 1984. pridonijeli PD »INA OKI« iz Zagreba otvaranjem Pl. puta »Vis« (3
KT, 25 km, 1 dan hoda), PD PTT »Marjan« iz Splita trasiranjem Planinar-
sko-partizanske transverzale Bra~ – Hvar – Vis (23 KT, 80 km, 4 dana ho-
da) i PD »Kamenjak« (Pl. aktiv INA-Rafinerija) s Pl. putem »Oko rije~kih
baklji« koji, me|u ostalim, ima 3 KT na otocima (Sis na Cresu, Obzovu na
Krku i Televrin na Lo{inju). Ovim je vodi~em obuhva}eno deset planina-
rima najzanimljivijih otoka.
MALA KRONOLO[KA TABLICA
1885. CAF iz Rijeke kupuje kod Omi{lja na Krku parcelu i na njoj ure|uje »belvedere«
1887. Turisti~ko dru{tvo u M. Lo{inju gradi stazu na Osor{}icu
1900. »Liburnia« iz Zadra istraùje {pilju Stra{nu pe} na Dugom otoku i ure|uje ju
za posjet
1907. »Liburnia« unajmljuje na o. Pa{manu kod Tkona samostan sv. Benedikta, a
na Ugljanu Ka{tel sv. Mihovila radi ure|enja pl. baza
1931. osnovan HPD »Borovik« u Starom Gradu na Hvaru
1932. osnovan HPD »Kamenjak« na Rabu koji gradi stazu na najvi{i vrh otoka
1936. osnovan HPD »Spivnik« u Blatu na Kor~uli
1936. HPD »Mosor« gradi ku}u na Vidovoj gori na Bra~u
1954. Speleolo{ko dru{tvo Hrvatske (SDH) zapo~inje sustavno istraìvati {pilje i ja-
me na otocima, u ~emu sudjeluje mnogo planinara
1955. obnovljena pl. ku}a na Vidovoj gori
1956. osnovana spel. sekcija PD-a »Mosor« koja istraùje objekte na Hvaru, ^iovu i
Visu
1957. SDH i SO PD-a »@eljezni~ar« iz Zagreba istraùju na Bra~u 176 objekata
568
HRVATSKE PLANINE
Kornatsko oto~je
Planinarstvo. Iste godine kada je Sabor zakonom Kornate proglasio na-
cionalnim parkom (1980.), osnovao je PD »OKI« iz Zagreba Planinarski
put »Kornati« radi promicanja pje{a~kog posje}ivanja vrhova na Kornat-
skim otocima, jednoj od najljep{ih oto~nih skupina na Mediteranu (150 oto-
ka, oto~i}a i hridi s ukupnom povr{inom od 320 km2). Put je imao 12 KT:
Metline (237 m) i [krile s
Velom plo~om na otoku Kor-
natu, Veli vrh (117 m) na
otoku
Levrnaki,
Katina
(117 m) na Katini, Mana (72
m) na Mani, Pi{kera (126 m)
na Pi{keri, Gubavac (174 m)
na @utu, Vela straà (337 m)
i Muravnjak (148 m) na Du-
gom otoku, Korinjak (168
m) i jama Jezero na Iù i
oto~i} Rutnjak kod Ià. Pu-
tovi su bili markirani i na
KT postavljeni ìgovi, ali na-
kon
Domovinskoga
rata Planinari na Kornatima
markacije nisu bile obnav-
ljane jer uprava Parka vi{e ne dopu{ta planinarenje, osim s posebnom doz-
volom. Oto~ni strmci (klifovi) bili bi vrlo zanimljivi za sportske penja~e
(»primorski alpinizam«). Oto~ju se prilazi iz [ibenika preko Murtera, iz
Biograda i Zadra, a tako|er i s otoka Ià i Dugog otoka, kroz Velu Proversu.
Redovita brodska linija: Zadar – Ì – Dugi otok (Sali, @man, Luka).
LITERATURA
Sliep~evi}, Z.: Pl. put »Kornati«. NP 42, 1990., 14; Munjko, I.: Na najvi{em vrhu
Kornatskog oto~ja. NP 71, 1979., 212; Munjko, I.: Od Kornata do Brusnika. NP 74, 1982., 214;
Munjko, I.: Planinarski put Kornat. Zbornik radova »Simpozij NP Kornati«, 1995., str. 557.
Otok Bra~
zemljovid na str. 578
Prirodne zna~ajke. Od svih oto~nih vrhova planinarima je Vidova gora
najmilija. Na njoj je najvi{i vrh hrvatskog arhipelaga, uspon je lak, vidik iz-
vanredan, a vrh tradicionalna izletni~ka to~ka. Ima oblik neznatne glavice
koja se diè s najvi{e to~ke gorskoga hrpta uz j. obalu otoka. Stranice su to-
ga hrpta posve razli~ite. Jùna se ru{i stijenama u more, a sjeverna silazi
postupno poput blago nagnute terasaste kra{ke visoravni {iroke desetak
kilometara. Debeli slojevi krednoga vapnenca uvjetuju pun razvoj kra{kih
oblika, od sitnih {krapa, pa do {irokih ponikava i dubokih jama. Bezvodna
visoravan ve}im je dijelom kamenjar obrastao oskudnom travom i medite-
ranskom makijom. Tek tu i tamo crni se poneki ostatak nekada{njih {uma
crnog bora.
Iz povijesti. Blià okolica vrha prastaro je kultno mjesto, a u ostacima
dvostrukoga obrambenog zida naslu}uje se stara ilirska gradina. Vrh se na-
ziva jo{ i Vidovica, Sveti Vid, Sutvid po starohrvatskoj kapelici ~iji se ostaci
nalaze stotinjak metara od vrha. Po analogiji se zaklju~uje da je tu prije
pokr{tavanja Hrvata moralo biti sveti{te boga Svetovida.
Planinarstvo. HPD »Mosor« iz Splita je 1936. sagradio na vrhu pl. ku}u s
cisternom i u blizini uredio skloni{te za ~uvara. Ku}a je 1955. obnovljena, a
Planine hrvatskog oto~ja
577
1958. je dobila ime po bra-
~kom alpinistu Branku Luk-
{i}u koji je te godine pogi-
nuo u Klekovoj stijeni. Pos-
lije je, naàlost, zapu{tena,
a 1972. je na njezinu mjestu
podignut
telekomunikacij-
ski objekt s antenom, koji se
nadaleko isti~e svojim obli-
kom poput igle, a pored nje-
ga je mali ugostiteljski ob-
jekt. Posje}ivanju vrha oso-
bito je pogodovala izgradnja
ceste do samog tjemena i
ure|enje planinskoga hotel-
skog objekta u borovoj {umi
na Kneèvravni (na{ najvi{i
oto~ni ugostiteljski objekt).
HPD »Priroda – PBZ« iz Za-
greba ozna~io je 1990. na
Bra~u svoj Planinarski put
koji povezuje najvi{i vrh, Pustinju Blacu i Bol. Glavne su polazne to~ke na
vrh Supetar na s. i Bol na j. obali otoka.
£ 1. Supetar – Nereì{}e – Vidova gora 18 km. Lu~ko mjesto Supetar
(2568 st.) danas je administrativno sredi{te otoka. Ima brodsku i trajektnu
vezu sa Splitom i autobusnu vezu s oto~nim naseljima, prili~no velike ugos-
titeljske kapacitete (hoteli »Jadran«, »Tamaris«, »Plaà« i »Palma«), turis-
ti~ko dru{tvo, mogu}nosti privatnog smje{taja i lijepe morske plaè. Od Su-
petra se cesta penje u zavojima u unutra{njost otoka. Od pristani{ta ima
pje{a~ka kratica strmim putem uz crkvicu sv. Roka do posljednje serpenti-
ne. Nakon 10 km cesta stiè u Nereì{}e (382 m, 720 st.), danas vàno ces-
tovno ~vori{te, a neko} glavno mjesto Bra~a (sa~uvana upravna pala~a iz
venecijanskog doba). Cesta se iznad sela penje u zavojima (pje{a~ka kratica
od autobusne postaje uz crkvu) prema Prànicama. Na kriànju nakon 2
km, na visini od 550 m, treba skre-
nuti d. krakom (dovle se moè auto-
busom na liniji Supetar – Bol; veza
3 puta na dan, nedj. 2 puta; postaja
na zahtjev). Na tom se kraku nakon
800 m d. odvaja lo{a cesta prema
glasovitu samostanu Pustinja Bla-
ca (posjeti od 8 do 17 h), nakon jo{ 2
km d. je 200 m do napu{tenoga ho-
telskog objekta na Kneèvravni koji
se nalazi usred krasne prostrane
{ume crnoga (alepskog) bora. Do
vrha ima jo{ 3,6 km blagog uspona
kroz borovu {umu. Usput je, 5’ l. od
ceste, golema ponikva Duboki dol, a
20’ d. 80 m je Vi~ja jama duboka go-
tovo 100 m. Bra~ je bogato speleo-
lo{ko podru~je; dosad je istraèno
oko 300 objekata, me|u njima i ja-
ma Podgra~i{}e II. duboka 363 m.
Vidova gora
578
HRVATSKE PLANINE
Cesta
napokon
zavr{ava
parkirali{tem pod samim
vrhom.
Vidova gora (780 m). Izlazak
na vrh, nakon dugog puta preko
visoravni, pruà poseban doìv-
ljaj jer visoravan tu prestaje kao
odsje~ena, padaju}i u dubinu
okomitim stijenama. U dubini
pod nama pruà se j. obala otoka
sa zelenim pojasom oko Bola.
Pogled osobito privla~i Zlatni
rat, uzak bijeli sprud {to se po-
put {iljka dugog 634 m usijeca u
morsko plavetnilo. Pored objek-
ta na vrhu nalazi se turisti~ka Vidikovac na Vidovoj gori
ku}a »Vladimir Nazor« sagra|e-
na 1973. na mjestu nekada{nje pl. ku}e. Otvorena je od svibnja do konca rujna. U pri-
vatnom je najmu, a nudi razna jela i pi}a (mogu}nosti za no}enje nema). Pred ku}om je
ure|en vidikovac s kamenim klupama (najvi{a to~ka na jadranskim otocima!). U blizi-
ni se raspoznaju tragovi prastare kapele sv. Vida, a o{tro oko razabrat }e u okolini i
tragove krùnoga obrambenog zida, vjerojatno ilirskog podrijetla. Tu se nalazi i 12 m
visoki kameni kriòd bra~kog mramora postavljen na Vidovdan 1998., na mjestu
gdje je prvi takav krì podignut 1934. (sru{en 1944.). Oko vrha je kamenjar u kojemu
rastu kadulja, bijeli pelin, razne mirisave mediteranske mlje~ike i dra~evi.
£ 2. Bol – Vidova gora 2 h. Bol je turisti~ko mjesto na j. obali Bra~a, s ne-
koliko hotela, turisti~kim dru{tvom, mogu}nostima privatnog smje{taja, li-
jepim plaàma (glasoviti Zlatni rat) i dominikanskim samostanom s vrijed-
nom zbirkom kulturno-umjetni~kih predmeta. Ima brodsku vezu sa Spli-
tom, a ljeti i s drugim turisti~kim mjestima. Za uspon postoje dva smjera.
Stari put kroz Podborje vodi mimo crkve Gospe od Karmela, sije~e cestu G.
Humac – Bol i kroz opustjeli zaselak Podborje penje se do ra~vanja staza: l.
se uspinje novi, a d. stari »rimski« put u G. Humac. Iznad pojasa bjelobora i
pinija put prolazi kroz vinograde i vo}njake, zatim ulazi u kr{evitu dragu
nad kojom su vrhovi Bukanj i Utinja savili amfiteatar stijena zvan Bolska
kruna. Dobro gra|ena staza, s ostacima markacija, penje se u zavojima kroz
kamenjar, sve vi{e {ire}i vidik na more. Uz put rastu kadulja, vrijesak i
rùmarin, a iznad 500 m prevladava makija. Tu se sa zaravanka Gornja
Pristava odvaja l. staza na Ko{tilo (610 m), do slikovito poloènih ru{evina
prastare tvr|ave (lijep vidik!). Slijedi 30’ uspona u zavojima me|u stijenama
sve do izlaska na rub bra~ke visoravni, odakle je od parkirali{ta l. do vrha 5’.
Novi put kroz Crnicu (markiran 1995.) vodi od Pjace u Bolu na suprotnu
stranu, ide ulicama Bodlovi-
ca, Uz Loù i David cestom,
krià Ul. hrv. domobrana i
penje se do glavne oto~ne
ceste (dovle se moè auto-
mobilom skratiti uspon za
40’). Cestom d. desetak m do
zavoja, pa tu s ceste na dru-
gu stranu u {umu za marka-
cijom (pàljivo je potraìti).
Put se uspinje dolinom Cr-
nice na planinski hrbat i nji-
me se nastavlja l. 30’ do vr-
ha uzduògrade i uz lijepe
vidike.
Turisti~ka ku}a »V. Nazor« na vrhu Vidove gore
Planine hrvatskog oto~ja
579
LITERATURA
Nièti}, J. B.: Po kozjim stazama. Novo doba 1927., br. 203; Rubi}, I.: Vidova gora na
Bra~u. Jadranski dnevnik 1935., br. 143; Girometta, U.: Vidova gora na otoku Bra~u, HP 32,
1936., 129; Girometta, U.: Ljepote otoka Bra~a. HP 32, 1936., 267; Kova~i}, A.: Preko Uskrsa
na Vidovoj gori. HP 33, 1937., 134; Vrsalovi}, M.: Iz Bola na Vidovu goru. HP 33, 1937., 299;
Margeti}, A.: Smrka na Bra~u. HP
35, 1939., 331; Bra~ki zbornik l-VI, 1940–1988.; Jutroni}, A.: Prilog poznavanju
sto~arstva na Bra~u. Geogr. gl. 11/12, 1949/50., 117; Poljak, @.: Vidova gora. NP 11, 1959.,
128; O{tri}, V.: Kroz bra~ki planinski krajolik. NP 22, 1970., 202; Rukavina, A.: Na Vidovoj
gori uzalud. NP 24, 1972., 203; Gara{i}, M.: Gra~i{}e II, najdublja jama u Hrvatskoj. NP 26,
1974., 127; ]osi}, P. i Fliss, M.: Ekspedicija »Bra~
1995.« HP 87, 1995., 318.
Otok Hvar
Planinarstvo. Najvi{i vrh otoka nalazi se 5 km j. od Staroga Grada i tre}i je
po visini me|u oto~nim vrhovima. Iako nije markiran, uspon je laka {etnja
od 2,10 h sata kroz vrtove, pitoma polja i borove {ume, a ni orijentacija nije
te{ka jer se najve}im dijelom ide cestom. Na put treba krenuti iz Staroga
Grada autobusom 6 km na i. u selo Svir~e (od Jelse je 4 km). Od autobusne
stanice, kod crkve sv. Magdalene, 200 m cestom prema Vrisniku i pri kraju
sela skrenuti na sporednu cestu koja vijuga 30’ kroz plodni Dra~ev dolac do
kapelice sv. Benedikta. Slijedi jo{ 15’ kroz borovu {umu do druge kapelice,
zatim nekoliko zavoja na prijevoj izme|u Vrha i Sv. Nikole, iza kojeg cesta
zavr{ava na visoravni Poljica, me|u vrtovima i obnovljenim ku}ama (1,40 h
od Svir~a). Prije kraja ceste treba o{tro l. stazom izme|u dva suhozida u za-
vojima jo{ 30’ do geodetskog stupa i kapelice sv. Nikole na vrhu (626 m). Ka-
pelica je mala gotska gra|evina koja je ve} pola tisu}lje}a hodo~asni~ki cilj.
Vidik je neobi~no {irok, na velik broj otoka, dalmatinske planine i na otok
Hvar, zbog ~ega je tu ljeti protupoàrna promatra~nica. Na Hvaru se usput
mogu vidjeti lijepi primjerci bunja, kamenitih poljskih ku}ica polukuglasta
oblika gra|enih bez veziva, a i. od vrha pànju privla~i polje Za~arbina {to se
proteè izme|u dva usporedna grebena u duljinu od oko 3 km.
LITERATURA
Vrdoljak, S.: Po visinama i nizinama otoka Hvara. NP 2, 1950., 190; Tadi}, A.: Najvi{i
vrh otoka Hvara. Priroda 45, 1958., 192; Lu~i}
Roki, P.: Bespu}ima otoka Hvara. NP 17, 1965., 153; Cvitanovi}, S.: Po Hvaru na pl.
na~in. NP 40, 1988., 57; Mil~i}, N.: Na Sv. Nikoli, najvi{em vrhu o. Hvara HP 88, 1996., 285;
[a{ko, V.: Za~arbina – skrivena du{a otoka Hvara. HP 90, 1998., 7-8, 197.
Sv. Nikola na Hvaru s Poljica (Neven Mil~i})
580
HRVATSKE PLANINE
Otok Mljet
Planinarstvo. Planinari su odavna zapazili planine na otoku Mljetu. Prvi
pl. putopis objavljen je 1950., a istaknuti planinar akademik Branimir
Gu{i} postigao je da je z. dio otoka progla{en nacionalnim parkom. U pl.
pogledu najzanimljiviji su Veliki vrh, najvi{i na otoku (514 m), te Monto-
kuc i V. Planjak na podru~ju Nacionalnog parka. Godine 1996. osnovano
je u glavnom oto~nom mjestu, Babinom Polju, PD »Planika«, a 1999. je
uprava Parka pozvala skupinu zagreba~kih planinara koji su markirali
najvi{e oto~ne vrhove, nekoliko uzdùnih staza te jednu krùnu stazu
(Magdalenin put). Orijentacija je vrlo laka uz izletni~ku kartu »NP Mljet«
1:14.000 iz 1989., koja se moè nabaviti na recepciji Parka. Od svih puto-
va najvàniji je uspon na najvi{i oto~ni vrh i uzdùna staza preko vrhova
u podru~ju Parka.
£ 1. Babino Polje – Veli-
ki vrh 1 h. Babino Polje je
najve}e oto~no naselje i op-
}insko sjedi{te. Nalazi se u
sredi{tu otoka, kamo se stiè
redovitom autobusnom lini-
jom iz pristani{ta u Sobri (7
km; brodska veza s Dubrov-
nikom). Iz sredi{ta, gdje se
nalazi po{ta, {kola i crkva sv.
Pavla, treba glavnom ces-
tom na istok 150 m do ku}e
Sr{enovi}i br. 30. Odmah
iza ku}e l. se upinje staza
kroz kr{ u brojnim zavojima
na sedlo pod vrhom, gdje
ugaèna staza prestaje. Sa
sedla d. jo{ 20’ bez staze na
Veliki vrh (513 m; na vojnoj
karti Velji grad), koji je izda-
leka prepoznatljiv po metal-
nom tornju releja. Vrh je
osamljen, pa se vidik pruà
na cijeli Mljet i susjedne oto-
ke, a na kopnu do Biokova i
Snjènice. Za ljetne pripeke
uspon valja izbjegavati jer je Veliki vrh i Babino Polje pod njim (Nikola Aleksi})
izloèn jugu. U Babinom je
Polju mogu} smje{taj u privatnim sobama.
£ 2. Montokuc 1 h i Put po vrsima jo{ 2,30 h. Ovaj put obuhva}a najvi{e
vrhove na podru~ju Parka i jedan je od najljep{ih na otoku.
Nacionalni park »Mljet« osnovan je 1960. godine. Njegove granice obuhva}aju i
planinski dio z. dijela otoka, s drugim oto~nim vrhom po visini (V. Planjak, 340 m).
Nekoliko markiranih, dobro trasiranih staza vodi do najljep{ih vrhova u Parku, a uz to
postoji i nekoliko uzdùnih markacija uz obalu i u unutra{njosti. U Parku vrijede uobi-
~ajena ograni~enja glede kretanja i pona{anja. Uprava Parka nalazi se na obali V. jeze-
ra, na pristani{tu. Adresa je [etali{te Branimira Gu{i}a, 20226 Gove|ari. Smje{taj u
Parku mogu} je u hotelu »Odisej« i u privatnim sobama. Postoji svakodnevna auto-
busna veza s lukom u Sobri (kamo vozi trajekt iz Dubrovnika), a po dogovoru s Upra-
vom mogu} je i prijevoz kombijem.
Planine hrvatskog oto~ja
581
Uspon po~inje na pristani{tu
kod recepcije Parka (pla}a se
ulaznica; djeci ulaz bespla-
tan), vodi 50 m cestom do
po{te i du}ana, iza kojeg os-
tavlja cestu i uspinje se d. 3’
do vrta s autohtonim biljem,
zatim jo{ 3’ do zaravanka s
malim geolo{kim muzejom
na otvorenom. Dalje uspon
kroz mije{anu {umu ~esvine
i planike (jestivi plod naziva
se maginja). Nakon 3’ l. je
orija{ki bor, a 2’ dalje d. je
Na vrhu V. Planjka odvojak do vidikovca Mali
Sladin gradac. Slijedi silaz mimo groblja na cestu, 50 m d. i uspon d. V. Sla-
dna gradca (157 m; do vidikovca odvojak l. 1–2’). Slijedi uspon, uglavnom
uz {umsku prosjeku, na Montokuc (253 m), gdje je s protupoàrne straàr-
nice vidik na najve}i dio Parka iz »pti~je perspektive«. Tko ne èli dalje,
moè se d. spustiti u zavojima na lijepo gra|eni »[vicarski put« te se njime
vratiti na polaznu to~ku. S Montokuca (ime nastalo u davnini saìmanjem
lat. imena Mons acuta, {iljasto brdo) nastavlja se dalje hrptom kroz prosje-
ke lijepa pl. tura »Po vrsima,« kojom se za 1,30 h kroz {umu stiè pod Veli-
ki Planjak (340 m). Vrijedi skrenuti l. gore prosjekom 12’ radi lijepa vi-
dika. Na vrhu je napu{teni vojni objekt koji bi se s malo truda mogao ure-
diti kao pl. dom. Nakon Planjaka stiè se za 40’ na uzdùnu oto~nu cestu,
odakle se moè stazom 5’ do [pile (velika {pilja koja je sluìla kao sklo-
ni{te za blago). Povratak do pristani{ta autobusom ili, jo{ bolje, markira-
nim »Putem preko Solina«, u blagom spustu, kroz mirisavu borovu {umu
i s lijepim vidicima.
LITERATURA
Poljak, @.: Otok Mljet. 42, NP 1951., 7-8, 187; Gu{i}, B. i Fiskovi}, C.: Otok Mljet na{
novi nacionalni park. Predavanja odràna u JAZU, sv.
17 (pretisak 1980., Gove|ari); Munjko, I.: Pl. {etnje po otoku Mljetu. HP 88, 1996., 4,
108; France{ko, K.: Planinarstvo na o. Mljetu. HP
90, 1998., 9, 241; Aleksi}, N.: Mljet u rije~i i slici. HP 91, 1999., 7-8, 215.
Put na Montokuc s Velikog jezera
582
HRVATSKE PLANINE
Dodatak
VISOKE PLANINE ZAPADNE
BOSNE I HERCEGOVINE
Pro{lost i sada{njost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 585
OSJE^ENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587
1. Koluni} – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587
2. O{trelj – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589
3. Martin Brod – O~ijevo – [iljak – Osje~enica . . . . . . . . . . . 589
4. Pasjak – Bastaski dol – Osje~enica . . . . . . . . . . . . . . . 589
KLEKOVA^A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589
1. O{trelj – Gorana – Lom – Velika Klekova~a . . . . . . . . . . . 590
2. O{trelj – Bunari} – V. Klekova~a . . . . . . . . . . . . . . . . 591
[ATOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 591
1. Peulje – [atorsko jezero – Vrh [atora . . . . . . . . . . . . . . 591
CINCAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 592
1. Livno – Ba{ajkovac – Begovac – Cincar . . . . . . . . . . . . . 593
2. Livno – Ba{ajkovac – Begovac cestom . . . . . . . . . . . . . . 594
TROGLAV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 595
1. Koljane – Bra~ev dol – Veliki Troglav . . . . . . . . . . . . . . 597
2. Sajkovi}i – Troglav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 598
3. Sajkovi}i – Troglavska vrata – Troglav . . . . . . . . . . . . . . 599
TU[NICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 599
1. Golinjevo – Crne njive – Tu{nica . . . . . . . . . . . . . . . . 600
2. Stipani}i – Vu~ipolje – Tu{nica . . . . . . . . . . . . . . . . . 600
^VRSNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 600
1. Cesta uzdù Parka prirode Blidinje . . . . . . . . . . . . . . . 605
2. Risovac – V. Vilinac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 606
3. Jablanica na Neretvi – Doljani – Risovac – V. Vilinac. . . . . . . 607
4. @. p. Grabovica – @lijeb – V. Vilinac . . . . . . . . . . . . . . . 608
5. Posu{je – Pokle~ani – Plo~no . . . . . . . . . . . . . . . . . . 608
VRAN PLANINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609
1. Dugo polje – Veliki Vran . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609
^ABULJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609
1. Mostar – Bogodol – Koliba A|onti} – V. Vlajna . . . . . . . . . 610
2. Blidinje jezero – Bogodol – Koliba A|onti} – V. Vlajna . . . . . . 610
Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine
583
Hajdu~ka (Hercegova~ka) vrata na ^vrsnici
584
HRVATSKE PLANINE
Pro{lost i sada{njost
Nekoliko je razloga {to ovdje dodajemo i opis planina u z. dijelu susjedne
dràve. Jedan je {to su planinari Republike Hrvatske za vrijeme biv{e dr-
àve stekli naviku da ih redovito posje}uju, a to se nastavilo do na{ih dana
unato~ me|udràvnoj granici uspostavljenoj nakon osamostaljenja Hr-
vatske i BiH. Drugi je razlog {to ove planine velikim dijelom pripadaju hr-
vatskom etni~kom podru~ju, tako da ih Hrvati u BiH drè hrv. planina-
ma, isti~u}i da je najvi{a hrv. planina (tj. planina na hrv. etni~kom pod-
ru~ju) ^vrsnica u Hercegovini. ^injenica je da u Hrvatskoj nema nijednog
vrha dvotisu}aka i da su planinarima iz Hrvatske najbliì oni u z. dijelu
BiH. Na kraju treba spomenuti da su hrvatske pl. organizacije u BiH, iako
je planinarstvo kozmopolitsko, odigrale povijesnu ulogu u o~uvanju hr-
vatstva.
VISOKE PLANINE ZAPADNE BOSNE I HERCEGOVINE
^vrsnica (Plo~no, 2225 m)
Vitorog (1906 m)
Prenj (Zelena glava, 2103 m)
[ator (1873 m)
Vran (Veliki Vran, 2074 m)
Kame{nica (Konj, 1855 m)
Cincar (2005 m)
Osje~enica (1795 m)
Klekova~a (V. Klekova~a, 1961 m)
^abulja (V. Vlajna, 1776 m)
Troglav (V. Troglav, 1912 m)
Tu{nica (1697 m)
Hrvatsko planinarstvo u BiH. Za vrijeme kraljevske Jugoslavije HPD je
u BiH osnovao ove podrùnice: »Bjela{nica« u Sarajevu (osn. 1923.), »Lju-
to~« u Biha}u (1929.), »Cincar« u Livnu (1929.), »Prenj« u Mostaru (1933.),
»Stoèr« u Bugojnu (1935.), »Bitovnja« u Kre{evu (1937.), »Koprivnica« u
Kupresu (1938.), »Vla{i}« u Travniku (1941.), »Svatovac« u
Tuzli (1941.), »Tajan« u Zavidovi}ima (1941.) i podrùnicu u
Vare{u (1941.). Nakon sjedinjenja s Dru{tvom planinara u
BiH g. 1940., HPD je imao u BiH ovih dvadesetak ku}a:
Koprivnica kod Bugojna, Kre{evo u Kre{evu, Bukovik nad
Sarajevom, Krug-planina na Cincaru, Veliki Vilinac na
^vrsnici, Hrasni~ki stan i Stini do na Bjela{nici, Jablan do i
Trnovo na Treskavici, Vukelina voda na Jahorini, Bitovnja,
Svatovac (kod Tuzle), Deve~ani i Kraljica na Vla{i}u, Tre-
bevi}, Pogorelica, Konjuh, Seme} (kod Rogatice), Tajan Prof. dr. Josip Fleger
(1896.–1966.),
(kod Zavidovi}a), Proko{ko jezero na Vranici i Papratine
utemeljitelj HPD-a
na Prenju. Najpopularnije ku}e bile su Bukovik iznad Sa- »Bjela{nica« i pl. ku}e
rajeva i pl. ku}a na V. Vilincu u ^vrsnici (pl. ku}a na najve-
na Vilincu
}oj visini u povijesti hrv. planinarstva). Godine 1945. vlast
je raspustila HPD, oduzela mu cijelu imovinu te zabranila osnivanje nacio-
nalnih pl. dru{tava. Nakon raspada Jugoslavije, ponovno se osnivaju hrv.
pl. dru{tva, a 19. prosinca 1995. utemeljen je u Mostaru Planinarski savez
Herceg Bosne u koji su koncem 2000. bila u~lanjena ova dru{tva:
• »Prenj 1933«, 88000 Mostar, Ul. S. Radi}a 76 b, tel. 036/323 272 i 320 156
• »Jabuka«, 88220 [iroki Brijeg, Ul. R. Bo{kovi}a 3, tel. 039/704 281 (Vinko
Naletili})
• »Radu{a«, 88460 Uskoplje – Gornji Vakuf, Fra G. Marti}a 8, tel. 030/494 151
• »Cincar«, 80101 Livno, Zrinsko-Frankopanska 25, tel 030/710 700 i 716 778
• »Vitez«, 72250 Vitez, Ivo Bagara, Kralja Zvonimira b. b., tel 030/710 700; tajnik
716 778
• »Tisovac«, 77260 Busova~a, Robert Tisovac, Kralja Tomislava b.b.,
tel. 030/733 151; tajnik 732 399
Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine
585
• »Kuk«, 72290 Novi Travnik, Bali}i
47, tel. 030/790 990; tajnik 791 517
• »Bitovnja«, 71260 Kre{evo,
Mandalina Cigalj, Fra Grge Marti}a
85, tel. 030/806 873; tajnik 806 835
• »Orlova stina«, 80240 Tomislavgrad,
Stipo Toki} Kongora, tel. 034/365 627
• »Vis«, 72230 @ep~e, Mirko Matijevi},
O[ »@ep~e«, mob. 098/395 209
• »Zvijezda grad«, 71335 Prì}i Vare{,
predsjednik Zdravko Prajo, tajnik
Petar Mir~i}
• »Bjela{nica 1923« (nije ~lan PS-a
Herceg Bosne), 71000 Sarajevo Ul.
mar{ala Tita 56, tel/faks 387 71 206
505 i 441 287; e-mail: napredak@
bh.net.ba; predsjednik prof.
Pl. ku}a Bukovik iznad Sarajeva 1939. g.
Tomislav Batini}
Adresa Pl. saveza Herceg Bosne je: 88000 Mostar, Ul. S. Radi}a 76 b, tel.
036/323 372 (~etvrtkom od 19 h).
Pl. dru{tva s bo{nja~kom (muslimanskom) ve}inom u~lanjena su u PS BiH,
71000 Sarajevo, Radni~ka 14, tel. 217 515; tajnik [efko Hadìali}, tel. 527
874.
LITERATURA
Fleger, J.: Prilozi za povijest planinarstva u BiH. HP 36, 1940., 331 i 37, 1941., 25;
Guber, M.: Pusto{enje pl. objekata u jùnoj Hrvatskoj.
HP 39, 1943., 85; Poljak, @.: HPD i Dru{tvo planinara u BiH. Slike iz povijesti hrv.
planinarstva, str. 61-69. Zagreb 1987.; Poljak, @.: Planinarsto u Herceg-Bosni. HP 89, 1997.,
258.
Sada{nje stanje. Planine o kojima je ovdje rije~ opet su pristupa~ne pla-
ninarima, ali danas na njima nema nijedne pl. ku}e. U planinama s. od Liv-
na ne smije se skretati s cesta i markiranih staza zbog opasnosti od mina.
Za vrijeme nedavnog rata u BiH probijeno je mnogo planinskih cesta (npr.
na Troglavu, Cincaru, ^vrsnici) i sagra|eno vojni~kih nastambi koje danas
planinarima olak{avaju prilaz i boravak u visinskom podru~ju. No istodob-
no su opustjela planinska naselja tako da sa sobom treba nositi hranu i op-
remu za kampiranje. Zajedni~ka su obiljèja planina koje ovdje opisujemo
pripadnost dinarskom sustavu, vapnena~ka gra|a i ulan~anost, s jasno iz-
raènim gorskim hrptovima. Osobitu im pejzànu vrijednost daje {umsko
bogatstvo s golim vrhovima {to str{e iznad {umskoga pojasa, zbog ~ega su
mahom prvorazredni vidikovci. Njihovim uvr{tavanjem u svoje planove,
planinari iz Hrvatske mogu pro{iriti program svojih pohoda i s nekoliko vi-
sokih planina kakvih nema u Republici Hrvatskoj.
Vàno upozorenje! Nakon nedavnih ratnih zbivanja, neka su podru~ja
jo{ uvijek nepristupa~na zbog raznih sigurnosnih mjera. U vrijeme tiska-
nja ovoga vodi~a planinarstvo na njima jo{ uvijek nije obnovljeno i prije po-
laska na put valja se u policiji raspitati o trenuta~nim prilikama. Putovi u
onim dijelovima planina koji su zbog ratnih posljedica jo{ uvijek nepristu-
pa~ni, opisani su na temelju predratnih podataka.
586
HRVATSKE PLANINE
Osje~enica
zemljovid na str. 588
Prirodne zna~ajke. Ji. od Li~ke Plje{ivice, na suprotnoj obali Une, pruà
se tridesetak kilometara duga~ak planinski hrbat Osje~enice. Kao i u ve}i-
ne dinarskih planina, strane su joj strme i o{tro ome|ene, dok se u uz-
dùnom smjeru bez jasnog prijelaza povezuje sa susjednim planinama. Na
njezinoj ji. padini duboko je usje~ena dolina Une i njezina kanjonskog pri-
toka Unca, a na si. strani kao odsje~ena zavr{ava nad ravnim kra{kim polji-
ma (Bjelajsko, Medeno, Petrova~ko). U sz. smjeru njezini se ogranci pove-
zuju s Grme~om, jedino je u ji. smjeru usko povezana s Klekova~om, od koje
je dijeli prili~no visok O{treljski prijevoj (1033 m). Prijevoj O{trelj je vàna
prometna to~ka jer preko njega prelazi cesta Bosanski Petrovac – Drvar –
Bos. Grahovo. U reljefu Osje~enice postoji zanimljiva morfolo{ka osobitost.
Njezin najvi{i dio, {to str{i iznad {umskog pojasa, sastoji se od debelih i
pravilno uslojenih vapnena~kih stijena, naslaganih poput blago oblikovane
piramide stepeni~asta izgleda. Tjeme Osje~enice je kao odsje~eno, pa se to
odraàva i u njezinu imenu. Na vrhu je uska, ali gotovo 1 km duga~ka ka-
menita visoravan koja se na obje strane ru{i golim stijenama, pruàju}i ta-
ko lijepe i {iroke vidike.
Planinarstvo. Prvi pl. opis objavljen je 1965., a prva markacija na vrh iz-
vedena 1969. g. Glavne su polazne to~ke za uspon Koluni} i O{trelj. Zanim-
ljiv je, ali i duga~ak, uspon iz Martin Broda. Svi usponi sastaju se na cesti
1,30 h j. od vrha. Izbor puta ovisi o prijevoznom sredstvu do planine: najbli-
à `. p. je Martin Brod, autobusna Koluni}, a dobro je markiran i prilaz od
O{trelja. Automobilom se moè najvi{e pribliìti s ceste Drvar – Petrovac
preko Bastaskog dola.
£ 1. Koluni} – Osje~enica 4,30 h. Koluni} je selo na jz. rubu Petrova~kog
polja, na samom podnòju planine. Nalazi se na cesti Bos. Petrovac – Drvar
(5 km od Petrovca). Iza Koluni}a (660 m) ostavljamo glavnu cestu i skre}e-
mo d. seoskom cestom. Oko 100 m dalje, l. od glavne ceste, nalaze se ru{evi-
ne prastare crkve. Seoskom cestom nastavljamo oko pola sata uzbrdo u {u-
mu, do mjesta gdje se skre}e l. s ceste. Nastavljamo uspon na hrbat do ma-
loga travnatog prijevoja (1202 m), gdje izlazimo na {umsku cestu iz Drvara.
Cestom l. 5' do mjesta gdje se d. odvaja markirana staza prema vrhu. Uspon
odavle traje 1,30 h'. U po~etku prili~no blago, a zatim sve strmije, vodi {u-
movitom uvalom u zavojima do gornjeg ruba {ume (1 h) i tu izlazi na pros-
trane livade izme|u Male i Velike Osje~enice. Lakim usponom preko livada
primakne se d. pod stijene najvi{ega vrha, koje na prvi pogled djeluju kao
neprohodne. Gra|ene su od gornjokrednih vapnenaca koji su uvjetovali
razvoj zanimljivih kamenih oblika. Kroz stijene i klekovinu izlazi se bez
puta do betonskoga geodetskog stupa na vrhu (1796 m). Vidik: Plje{ivica,
Velebit, Klekova~a, Grme~,
[ator, Cincar, Dinara itd. Na
kamenitim je plo~ama vrha
zanimljiva cvjetna flora, a
me|u stijenama na|e se i ru-
nolista. S druge strane vrha,
20 m ispod hrpta, ove}a je
polupe}ina koja dobro moè
posluìti kao zaklon u slu~a-
ju nevremena.
Osje~enica sa si. strane iz Medenog polja
Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine
587
£ 2. O{trelj – Osje~enica 5 h. O{trelj je prijevoj visok 1033 m, na asfal-
tnoj cesti Biha} – Drvar, 11 km j. od Bosanskog Petrovca. Kod ru{evine ho-
tela »O{trelj« na prijevoju zapo~inje markacija koja s ceste odmah ulazi d. u
{umu, u z. smjeru (markaciju je prvi put proveo 1978. PD »Planinar« iz Vo-
go{}e kod Sarajeva). Vodi najprije oko 3 h kroz {umovito podru~je, s blagim
usponima i silazima, uglavnom istom visinom (nakon 1 h hoda slijedi dioni-
ca uz nekada{nju uskotra~nu èljeznicu). Potkraj stiè na {umsku cestu,
odakle dalje v. 1.
588
HRVATSKE PLANINE
Vran planina
zemljovid na str. 602
Vran planina je tre}i dvotisu}ak opisan u ovom vodi~u. Diè se iznad Bli-
dinjsko-risova~ke udoline, na suprotnu (sz.) stranu od ^vrsnice. I visinom i
razvedeno{}u zaostaje za njom pa stoga planinare manje privla~i. Za razli-
ku od bogato razvedenog reljefa ^vrsnice, Vran ima oblik jednostavnog ~u-
nja koji se diè ravno iznad Dugoga polja. Vrh ipak nije jednostavan {iljak
kao {to se ~ini iz doline i ima ~ak ~etiri vrha vi{a od 2000 m na udaljenosti
od 3 km. Po prilici na sredini te linije je najvi{i vrh, Veliki Vran (2074 m).
Na padini iznad Dugoga polja nema {ume i zato je orijentacija na usponu
laka premda markacija nije obnavljana od 1990. g. Tek je pri vrhu malo te-
è kroz pojas klekovine jer je staza zarasla otkad je rat prekinuo planinar-
ske uspone. Na usponu se prelazi preko nekoliko koso poloènih travnatih
visoravni koje narod naziva plesno. U zale|u Vran obiluje {umama.
£ 1. Dugo polje – Veliki
Vran 3 h. Na vrh se moè
skrenuti s ceste koja okru-
ùje planinu s j. strane na
nekoliko mjesta, pa tako s
Kedàre nemarkiranim sta-
zama preko Velikog (2023
m) i Malog visa (2017 m).
Uobi~ajen je prilaz s ceste po
prilici na sredini Dugog po-
lja, 7 km od Barzanje. S ces-
te treba skrenuti kod puto-
kaza s natpisom »Pe}ina
hajduka Mijata Tomi}a« (v.
^vrsnica, 1) u blizini {ljun- Vran planina od bogumilskih ste}aka na Dugom polju
~are. Put vodi prili~no jed-
noli~nom padinom, ve}inom bez puta. Iznad majdana prolazi kroz pojas
klekovine, zatim preko plesna Stekovo do prijevoja, gdje treba kod konjske
staze d. kroz rijetku klekovinu na vrh. Put vodi prili~no jednoli~nom padi-
nom, dijelom stazama, dijelom bez puta. S vrha se moè si}i na suprotnu
stranu po strmom kamenjaru bez markacije do konjske staze, koja d. vodi
do mjesta gdje smo po~eli uspon.
LITERATURA
Mari}, P.: Vran planina: HP 90, 1998., 111.
^abulja
Smje{taj i reljef. ^abulja (izgovara se i ^abolja) tipi~na je kra{ka planina
dinarskog smjera pruànja (sz.-ji.). Duìna joj je oko 30 km, a pruà se od
rijeke Neretve sve do blizine Blidinjeg jezera, gdje se veè za ^vrsnicu. Ima
dvije vrlo karakteristi~ne padine: kratku, sjevernu, koja se ru{i u dolinu
Neretvine pritoke Dreànke barijerom stijena visokih preko 1000 m, i ju-
`nu, blago poloènu podgorinu koja se postupno spu{ta gotovo 15 km sve
do Mostarskog blata. Ova padina sluì za ispa{u i na njoj je velik broj ljetnih
stanova stanovnika zapadne Hercegovine. Najvi{a stalna naselja doseù vi-
sinu oko 900 m. Gra|ena je od mezozojskih vapnenaca, a ima i dolomita. U
jz. dijelu ima morenskih nanosa koji su ostatak pleistocenske glacijacije.
Planina je uglavnom gola i kr{evita. Bezvodna je i vode se moè na}i samo u
Visoke planine zapadne Bosne i Hercegovine
609
~atrnjama (najvi{e ih je u Bogodolu i Donjim Docima) ili se vadi snijeg iz ja-
ma ledenja~a (npr. u Dolovima). Malo {ume, uglavnom bukove, ima na z. i
sz. strani. Floristi~ki je vrlo zanimljiva. Godine 1905. na{ao je na njoj O.
Reiser iz sarajevskoga Narodnog muzeja endem sibireju kroatiku.
Planinarstvo. Po~etak planinarstva vezan je za osnivanje podrùnice
HPD-a »Prenj« u Mostaru (osn. 19. 11. 1933.). Prvi planinarski putopis ob-
javljen je 1935. u »Hrvatskom planinaru«, a nakon toga je markiran i prilaz
na najvi{i vrh Veliku Vlajnu (ime nastalo saìmanjem od Vlahinja). Sredi-
nom sedamdesetih godina preko ^abulje je provedena dionica Hercegova-
~ke pl. transverzale. Na vrhu su mostarski planinari 1985. ugradili plo~u s
natpisom i postavili metalnu piramidu.
Izbor prilaza. Do najzanimljivije to~ke u planini, V. Vlajne, najlak{i je
prilaz iz Bogodola (800 m), odakle treba j. padinom svladati gotovo 1000 m
vis. razlike (ljeti nesnosna èga). Taj se uspon moè automobilom skratiti
na pola brdskom cestom iz Bogodola. Tradicionalni prilaz iz Drènice da-
nas je zapu{ten jer ga je dugo spre~avala armija BiH. Novija je cestovna mo-
gu}nost prilaz od Blidinjeg jezera pod ^vrsnicom. Markacije su posljednji
put obnovljene g. 1989.
£ 1. Mostar – Bogodol – Koliba A|onti} 40 km – V. Vlajna 2 h. Iz Mos-
tara asfaltnom cestom u Gorance, dalje makadamskom cestom u Bogodol
(28 km; a. p.). Iz Bogodola produìti 10' vònje prema Ladini i Blidinju do
ra~vanja, odakle d. brdskom cestom (samo za terenska vozila) jo{ oko 30'
vònje (na ra~vanju nakon 10' treba d. krakom) mimo Gali}a kolibe do kolibe
i vikendice A|onti}a. Odavle pje{ice stazom koja prelazi brijeg, nakon 30' na
drugoj strani sije~e markaciju Bogodol – Pavlova Jela (markacije dugo nisu
obnavljane) i nakon jo{ 10' stiè na okruglu lokvu Kondù{u na podnòju vr-
ha. Slijedi jo{ 1 h vrlo o{tra uspona na vrh Velike Vlajne (1780 m). Na drugu
stranu iznenada se pruà gotovo nestvaran pogled u tisu}umetarsku dubinu
do dna kanjona Dreànke i preko njega, u daljini od 3–4 km na ^vrsnicu.
£ 2. Blidinje jezero – Bogodol – Koliba A|onti} oko 35 km – V. Vlaj-
na 2 h. Od naselja Barzanja na Blidinjem jezeru (v. ^vrsnica, 1) cestom 6,5
km na jug z. podnòjem oko Jelenka (1806 m) do izlaza iz Parka prirode
Blidinje gdje s l. odvaja brdska cesta za Klance (putokaz). Slijedi jo{ 1 h
vònje mimo gostionice Mihalj i Karamanovih klanaca (1292 m) na vrhu
kanjona Dreànke (vidik u dubinu). Nastavljamo cestom i za~as se d. odva-
ja krak u Rakitno, malo dalje jo{ jedan krak, tako|er d. Prolazimo uz grob-
nicu Ante i Mate Loza (d. od ceste) i nakon 45' vònje od Karamanovih kla-
naca stièmo do baraka drvosje~a u {umi Pavlova jela. Tu na raskrìju l. jo{
40' vònje u Ladinu do ceste koja se odvaja l. uzbrdo za A|onti}e (samo za
terenska vozila). Dalje v. 1.
LITERATURA
Bo{njak, K.: ^abulja planina. HP 31, 1935., 76 i 99; Pla~ek, J.: Uspon na ^abulju planinu
HP 38, 1942., 121; ^au{evi}, H.: Iznena|enja na ^abulji. NP 15, 1963., 149; [ehi}, M.: ^abulja.
NP 24, 1972., 123; }, M.: Na ^abulju zimi. NP 27, 1975., 119; Ku}an, I.: Sje}anja na ^abulju.
NP 37, 1985., 79.
610
HRVATSKE PLANINE
KAZALO
(kosa slova zna~e stranicu na kojoj je slika)
Adolfovac 72, 72
Crni Lug 271, 271
Gromova~a 419
Ani}a kuk 466, 466
Crni vrh (Obru~) 341, 342
Guslica 333, 340, 340, 343
Anindol 102
Gvozdansko 245
^abar 318
Babi}a jezero 495
^abulja 609
Hahli}i 327, 322
Babin vrh 463, 463
^ardak, Dilj-gora 237
Hajdu~ka vrata 584
Babino jezero 463
^avi} brdo 249, 248
Hajdu~ki kukovi 420, 427
Babino Polje, Mljet 581
^elina kuk 448
Ham 168
Babja~a nad Prikom 540
^e{ljakova~ki vis 224
Hrastovi~ka gora 250, 249
Babrova~a 409
^evo 176, 176
Hra{}ina 197
Ba~i}-duliba 449, 448
^inovni~ka livada 61, 61
Humka 204
Ba~i}-kuk 435, 449, 447
^orina Prosina 459
Hunjka 63
Badanj 492
^u~erje 76, 76
Hvar 580
Bajer jezero 347
^vrsnica 601
Barzanja 605
I~i}i 368
Ba{ke O{tarije 444
]i}arija 376, 384, 376
Ika 368
Bat 503
Ilica 495, 494
Bedemgrad 235, 235
Dabarska kosa 449
Iva~ka glava 228
Begova~a pod Bjelolasicom
Dabarski kukovi 441, 441
Ivanec 176
293
Daruvar 219
Ivan{~ica 163, 177, 163
Begova~a, Velebit 413
Debelo brdo 535
Ivine vodice 468
Begovo Razdolje 297, 296
Debeljak 432
Izvor Cetine 497
Belec 174, 174
Delnice 314, 314
Izvor Kupe 272, 272
Belecgrad 174
Dilj-gora 236
Beànec 153
Dinara 491, 499, 501, 496
Jablanac 421, 421
Bijele stijene 283, 284, 287,
Diva Grabovica 603, 608
Jankovac 229
288, 283
Djed 249, 249
Japeti} 111, 115, 111
Bilogora 198, 200, 198
Doljani 607
Jasenovica 342
Biokovo 545, 548, 554, 545
Donja Korita 510, 510
Jastrebarsko 115
Bitoraj 274, 274
Drenin 357
Javorje, Vi{evica 279
Bjelolasica 292,293, 295,
Drgomalj 315, 314
Javorova kosa 309, 309
292
Drni{ 513, 514
Jazovka 139, 139
Bjelsko 303, 303
Duboka, Papuk 227
Je~mi{te 139
Blagu{a 91
Duboke Jasle 475
Jelenc 341
Blidinje 605, 603
Dubovac 246
Jelengrad 303, 205
Blidinje jezero 604
Dugi otok 566
Jelenjak 385
Bliznec 51, 51
Dugo polje, ^vrsnica 606
Jezera 412
Bojinac 470, 471
Jezerce, Papuk 226
Bol 579
221
Bra~ 577
Kalni~ka gora 155
Bra~ev dolac 597
Francuski rudnici 79, 79
Kalnik 156, 158, 160
Brajkov vrh 382, 382
Fratar 330, 330
Kalvarija 255
Brestovac 71, 71
Frbeàri 317, 317
Kama~nik 307, 307
Brezovac 501
Fuìne 278, 345
Kamanje 138
Brezovica 188, 188
Kameni svati 85, 85
Brezovo polje 212, 215, 215
Gari}-grad 203, 204, 204
Kamenitovac 200
Brgudac 382
Gata 528, 537, 538, 537
Kamenjak 350, 351, 350
Brlònik 385
Gerovo 317
Kamenjak, otok Rab 571,
Brod Moravice 316
Glava{ 502, 502
572, 571
Brse~ 375
Glavica 86
Kame{nica 507, 507
Brundo 464
Gola Plje{ivica 482
Kapela 259
Budakovo brdo 435, 437
Gornja Bistra 78, 78
Kapel{~ak 79, 80, 79
Budin{~ina 173
Gornja Stubica 82, 82
Kapovac 235
Buljma 462
Gornji Medvejci 341
Kijevo 502, 502
Burni Bitoraj 274
Gorski kotar 257
Kiza 11, 447, 446
Bursa} 495
Gorsko zrcalo 74, 74
Klade{~ica 93
Gor{~ica 66, 66
Klanjec 194
Cerinski vir 112
Gospa na Krugu 521
Kle~ice 304, 303
Cerova~ke pe}ine 475, 476,
Gospodska pe}ina 497
Klek 299, 304, 305, 299
476
Gotalovec 172
Klek, primorski 341
Cesargrad 195, 195
Grabar 446
Klekova~a 589, 590, 589
Cesargradska gora 194
Gra~anica 243
Klikun 244
Cincar 593, 594, 592
Grdanjci 122
Knezgrad 372
Cres 573
Grebengrad 168, 167
Kobiljak 349
Crikvena 425, 425
Grgosova {pilja 103
Kolovratske stijene 289
Crni Dabar 447
Grohot 91, 91
Koludar, Kozjak 518
Kazalo
611
Konj 509, 511, 509
Maksimov hrast 242, 242
O{tarije 444
Koreti}i 142, 143, 143
Mala Paklenica 469, 471
O{trc 106, 109, 106
Korita, ]i}arija 382, 382
Mala U~ka 371, 371
O{trcgrad 175, 175
Kornatsko oto~je 577, 577
Mali Platak 338
O{trica 78, 78
Kostel-grad 193, 192
Mali Rajinac 418, 418
Ozalj 254
Kostelsko gorje 191
Mali{~ak 209, 228
Ozeblin 477, 483, 483
Koti{ina 550, 550
Malovan 464
Kozelin 92, 89, 92
Malovansko jezero 465
Pag 572
Kozik 524, 534, 536
Manita pe} 467, 467
Paklenica, nacionalni park
Kozjak 517, 517
Marija Gorska 174
458
Kozji vrh 318
Marija Snjèna 75
Pakleno 331, 330
Kraja~ev kuk 425, 426
Marin Vijenac 563
Pakrac 213
Kraljev hrast 89
Martin{~ak 252, 252
Pala~nik 110
Kralji~in zdenac 70, 70
Masna luka 605
Papuk 218
Krapina 151, 186
Mati}-poljana 295, 295
Pasari}ev kuk 424, 424
Krasno 410, 411, 410
Medvedgrad 68, 68
Paunovac 506
Kr~i}, mlinice 504
Medvednica 37, 35
Pej{in put 523
Kremen 485, 486, 485
Medveja 369
Pelje{ac 560
Krièvci 157
Medvi|ak 348, 348
Pesek 161
Krk 569
Medvje|a vrata 269
Petehovac 314
Krndija 233
Medvje|ak, O{tri 484
Petnja, jezero 238
Krtolin 516
Mezi}a kuk 603
Petrov vrh 218
Kubus 445, 445
Mihanovi}ev dol 176, 196
Petrov vrh, Krndija 235
Ku}a Bon~i} 381
Mikleu{ka jezero 202
Petrova gora 250
Kuna gora 191, 191
Mikuli}i 67
Petrovac 251, 251
Kuna, Konavoska 563, 564,
Milanov vrh 318, 318
Petsto stuba 65, 66, 64
564
Milanovo skloni{te 75
Pisani kamen 413, 413
Kunjevod 536
Milengrad 173, 173
Planik 372
Kurin 357, 356
Mili~evi}a {pilja 535
Planik 381, 381
Kutinica 206
Mirevo 434
Planinarska ku}a
Mlini{te 434
- Alan 422, 422
Laktin vrh 440
Mljet 581
- Begova~a 430, 429
Laz 77, 77, 89
Mohokos 197
- Belec 174
Lepenice 345
Montokuc 582, 581
- Bijele stijene 285, 286
Lepeni~ko jezero 347
Moslava~ka gora 201, 201
- Bitorajka 275, 275
Lepoglava 177, 181
Moslava~ka Slatina 205
- Bjelolasica 296, 296
Leska 271, 272, 271
Mosor 525
- Boris Farka{ 136, 136
Leustekova staza 72
Mo{}enice 373
- Borovik 233
Liburnija 464, 469
Mo{}eni~ka Draga 373
- Brezovac 501, 501
Li~ka Plje{ivica 481, 482,
Mrkopalj 294
- Bukovik 586, 585
477
Mrkvi{te 437
- Cesargrad 195, 195
Lije~ni~ka staza 71
Mudna dol 328, 328
- ^esmina 524, 524
Lipa 66, 66
Muljava, motel 251, 251
- ^vrsnica 600
Lipovec 110, 109
- Dilj-gora 238, 238
Lisac 440
Nehaj 402
- Dom HPS, Zagreb 24, 24
Lisina 377
Nevolja{ 227
- Dom izvi|a~a, Sljeme 62,
Livno 593
Nor{i}ka Ple{ivica 121, 120
62
Lobor 175
Nor{i} Selo 121
- Donja Korita 510, 510
Lobor{~ak 190, 190
- Frbeàri 317, 317
Lokvarsko jezero 261
Obru~ 322, 323, 322
- Giromettin dom 530, 531
Lomska duliba 411
Obzova 570
- Glavica 87, 86
Lo{inj 574
Ogra|enica 436
- Grafi~ar 59, 59
Lovnik 308
Ogulin 302, 302
- Grebengrad 167, 167
Lovran 369
Oki} 98, 119, 122, 123, 118
- Grohot 91, 91
Luban 352, 352
Oltare 408
- Hahli}i 327, 327
Lubenjak 167
Omanovac 215
- Hunjka, hotel 63, 63
Lukina jama 412
Omi{ 543
- Hunjka, pl. ku}a 63, 64
Lukovo 354
Omi{ka Dinara 542, 543,
- Ivine vodice 469, 468
Lupoglav 360
544, 542
- Jablanac 421, 421
Orahovica 234
- Jakob Mihel~i} 296, 296
Ljeskove vode, Dilj 208
Orebi} 560, 560
- Jankovac 231, 230
Ljubibelj 353
Orlice 516, 516
- Janj~arica 295, 295
Ljubi~ki kuk 446
Orlova stijena 316, 316
- Javorova kosa 309, 309
Ljubi~ko brdo 446
Orljak, munski 380, 385
- Jelova ruja 455, 455
Ljubljan 536
Orljak, opatijski 375, 375
- Kalnik 159, 158
Osi~ine 556
- Kalvarija 255, 255
Maceljska gora 189
Osje~enica 587
- Kameni svati 85, 85
Majka Bòja Snijèna 75
Osje~enica 587
- Kamenitovac 201, 201
Majorija 403
Osor{}ica 575, 576, 575
- Kame{nica 510, 510
Makarska 545, 546, 551
Osredek 142
- Klade{~ica 94, 94
612
HRVATSKE PLANINE
- Klek 303, 303
- Snijènica 564, 564
Rab 571
- Kolovratske stijene 289
- Snjènik 340, 340
Radlovac 435
- Kontejner, Mosor 533, 534
- Stap 456, 456
Rakovnik 472
- Koreti}i 143, 143
- Stoàc 306, 306
Rami}a ku}e 469
- Korita 383, 383
- Strahinj{~ica 187, 187
Ravna gora 178
- Krivi put 290, 291
- Strmac 216, 216
Ravna Gora 310, 309
- Kugina ku}a 439, 439
- Struge 462
Ravni Dabar 448, 447
- Kuna 564, 564
- Su{ak 336, 336
Ravno 355, 355
- Kuna gora 192, 192
- Sv. Bernard 113, 113
Risnjak 267, 270, 266
- Kurin 356, 357
- Sv. Gaudent, Lo{inj 576,
Risovac 606, 606
- Kutinica 204, 206
576
Rje~ina 353
- Lapjak 226, 226
- Sv. Jure, Biokovo 552, 553
Roànski kukovi 420, 420
- Lipa 66, 66
- [oi}eva ku}a 109, 109
Rude 106
- Lisina 379, 377
- [ugarska duliba 455, 454
Rudnici Zrinskih 60, 59
- Lojzekov izvor 81, 81
- Tomislavov dom, novi 58,
Rudnik 317, 317
- Lokanda 310, 310
58
Rujice 404
- Lokva, Biokovo 555,555
- Tomislavov dom, stari 43,
Rupi}i 515
- Lubenovac 429, 429
44
Ruìca grad 234, 234
- Lugarnica, Mosor 535, 535
- Tri{njica 228, 228
Rì{}a, Zabiokovlje 557
- Majer 175, 175
- Tropo{nik 537, 537
- Mala~ka, dom 524, 523
- Trtar 515, 515
Sadikovac 445
- Mala~ka, ku}a 524, 524
- Tuk 294, 294
Samar 501, 503
- Mont Zadobarje 255, 255
- U~ka 366, 366
Samarske stijene 280, 282,
- Moslava~ka Slatina 206,
- Uni{ta 503, 503
280
205
- Vagabund 355, 355
Samobor 102, 103, 101
- Mosor, dom 530, 531
- Vagon 196, 195
Samoborsko gorje 97
- Mosor, Kontejner 534
- Velebno, hotel 445, 444
Sekuli}i 136
- Nevolja{ 227, 227
- Veliki dol 108, 108
Senjsko bilo 402
- Oki} 119, 119
- Veliki Lubenovac 429, 429
Sijasetska draga 403
- Oltare 408, 408
- Veliki Vilinac 607, 607
Sis, otok Cres 574, 573
- Omanovac 215, 215
- Vini{te 290, 290
Sisol 375, 374
- Omi{ka Dinara 543, 543
- Viso~ica 453, 453
Sitno Gornje 529, 530
- Orlovo gnijezdo 522, 522
- Vodice 140, 139
Skrad 311
- O{tarije, Ba{ke 444, 444
- Vo{ac, Biokovo 552, 552
Skradski vrh 311, 311
- O{trc 107, 107
- Vratnik, motel 403, 403
Slani Dol 112
- Paklenica 468, 467
- Vugrovec 77, 76
Slapnica 133, 133
- Pasari}eva ku}a 170, 169
- Zaviàn 416, 416
Sljeme 50, 50
- Paunovac 506, 507
- Zavrata 456, 457
Sljemenska cesta 51
- Pelisac, Pelje{ac 562
- Zeleni vir 312, 312
Sljemenska kapelica 62, 62
- Pesek 162, 162
- @bevnica 384, 384
Sljemenska ì~ara 36, 57,
- Petehovac 315, 314
- @eljezni~ar, Sljeme 61, 61
55
- Petrov vrh 220, 219
- @itnica 114, 114
Smerovi{}e 108
- Platak 337, 336
Platak 334, 335, 332
Smr~eve doline 422
- Pljuskara 239, 239
Ple{ivica 116, 122, 115
Smrekovac 262
- Pod koludrom, Kozjak
Plije{ 139
Snijènica 564, 563
522, 522
Pli{ nad Klanom 353
Snjènik 339, 340, 343, 332
- Podglogovik 559, 559
Plo~no 608
Sopot, @umberak 138, 139
- Poklon 366, 366
Plomin 373
Sopot, Medvednica 60, 60
- Pokojec 169, 168
Pljuskara 239, 238
So{ice 134, 134
- Prezdanak 237, 238
Podgari} 205, 204
Sovsko jezero 240, 239
- Promina 514, 514
Podglogovik 558
Split 525
- Puntijarka 63, 63
Podrute 172
Srnec 65, 65
- Pusti duh 183, 183
Poklon 366, 366
Stankov vrh 199, 199
- Putalj 521, 520
Pokojec 168
Stap 456
- Ra{eljka 536, 537
Poloìne 439
Stapina 456
- Ratkovo skloni{te 282,
Poljanice 117, 117
Starigrad Paklenica 466
282
Polji~ka kneìja 529
Sta{evica 558
- Ravna gora 181, 181
Polji~ka planina 539, 541,
Stojdraga 144, 144
- Ravni Dabar 448, 448
542, 539
Stoàc 305, 306, 306
- Ri~i}ka ku}a 289
Ponikve 88, 87
Strahinj{~ica 185, 186, 184
- Risnjak 269, 269
Po{tak 487, 488, 486
Strmac 216, 216
- Risnjak, Sljeme 67, 67
Poè{ka gora 242
Struge 462, 462
- Risovac 606, 606
Poè{ko gorje 207
Stubi~ke Toplice 79
- Rossijevo skloni{te 424,
Pregrada 192
Stup~anica 221
424
Premuì}ev toranj 426
Suhi vrh 352
- Runolist 72, 73
Premuì}eva staza 414,
Sun|er 440
- Rupi}i 515, 515
415, 427, 413, 423, 434
Sun|erac 432
- Samarske stijene 282, 282
Promina 512, 513, 512
Sungerski lug 263
- Sijaset 404, 403
Prosenjak 475
Susedgrad 83
- Slobodan Ravli} 555, 555
Putalj 520
Sutla, izvor 190
Kazalo
613
Document Outline
[TO PRU@AJU NA[E PLANINE 3 Planine Republike Hrvatske 3 Pri rod ne i dru{ tve
ne zna ~aj ke 37 Pla ni nar stvo 43 Ka ko sti }i na Med ved ni cu 48 Ka ko se slu ì ti ovim vo di
~em 49 SLJEME I SREDI[NJI DIO MEDVEDNICE 50 Pri laz Sljemenskom ces tom iz Zag re
ba (18 km od sre di{ ta) 51 Pri laz Sljemenskom ì ~a rom 55 Uzdùni put sa Sljemena na zapad 58
Uzdùni put sa Sljemena na istok 61 Pje{a~ki prilazi sa zagreba~ke strane 67 Prilazi iz Hrvatskog
zagorja 44 ISTO^NA MEDVEDNICA 89 Izvadak iz autobusnoga voznog reda 95 Prirodne i
dru{tvene zna~ajke 99 Pri la zi Sa mo bo ru iz Zag re ba 102 [et nje po Sa mo bo ru i bli òj oko li
ci 102 O[ TRC 106 JA PE TI] 111 PLE [I VI CA 115 OKI] 118 NOR [I] KA PLE [I VI CA 120
Izvadak iz au to bus nog voz nog reda 123
Prirodne i dru{tvene zna~ajke 151 Planinarstvo i putovi 153 KAL NI^ KA GO RA 155
Prirodne i dru{tvene zna~ajke 155
Pri la zi do mu na Kal ni ku 157
Iz le ti iz do ma na Kal ni ku 160
Pri la zi Pes ku 161 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 163
Uz dù ni put hr ptom Ivan {~i ce (od is to ka na za pad) 166
Jù ni pri la zi Ivan {~i ci (s is to ka na za pad) 171
Sje ver ni pri la zi Ivan {~i ci (s is to ka na za pad) 176 Prirodne i dru{tvene zna~ajke 178
Prilazi Ravnoj gori 181 STRA HINJ [^I CA 184
Prirodne zna~ajke i planinarstvo 184 BRE ZO VI CA 188 MA CELJ SKA GO RA 189
Priroda i planinarstvo 189
Prilazi 190 KOS TEL SKO GOR JE I KU NA GO RA 191
Priroda i planinarstvo 191
Prilazi 192 CE SAR GRAD SKA GO RA 194 OKO LI CA VA RA@ DI NA 196 OKO
LI CA HRA[]I NE 197 OKO LI CA ^A KOV CA 197 BILOGORA 198
Priroda i planinarstvo 198
Prilazi Stankovu vrhu 199
Prilazi pl. domu na Kamenitovcu 200 MOSLAVA^KA GORA 201
Prirodne i dru{tvene zna~ajke 201
Prilazi 203
VELEBIT Pri rod ne i dru{ tve ne zna ~aj ke 399 Pla ni nar stvo i tu ri zam 406
SJEVERNI VELEBIT 410 Senj sko bi lo 410 Sku pi na Za vi àn Œ Ra ji nac 413 Pr ila zi 416
Uz dù ni pu te vi kroz sku pi nu 421 Iz le ti od Do ma na Za vi à nu 424 Ro àn ski i Haj du~ ki ku
ko vi 428 Pri la zi Ros si je vu sklo ni{ tu 428 Uz dù ni put kroz Ro àn ske ku ko ve 431 Iz le ti
od Ros si je va sklo ni{ ta i Pre mu ì }e ve sta ze 432 Ve li ki Koz jak 436 SREDNJI VELEBIT
439 Sku pi na [a to ri ne 439 Pri la zi Ve li kom Ala nu 440 Uz dù na Pre mu ì }e va sta za kroz
sred nji Ve le bit 442 Iz le ti od Pre mu ì }e ve sta ze u sred nji Ve le bit 444 Uz dù na ces ta kroz
sred nji Ve le bit 445 Iz le ti s uz dù ne ces te 448 Da bar ski ku ko vi 449 Ba{ ke O{ ta ri je i oko
li ca 452 Pri la zi O{ ta ri ja ma 453 Iz le ti u bli ù oko li cu O{ ta ri ja 453 Iz le ti u Da bar ske ku
ko ve 454 JU@NI VELEBIT 458 Sku pi na Vi so ~i ca Œ Ba danj 458 Pri mor ski pri la zi 459
Li~ ki pri la zi 461 Uz dù na sta za (Ve le bit ski pla ni nar ski put) 462 Sku pi na Va gan ski vrh
Œ Sv. br do i Na cio nal ni pa rk Pak le ni ca 466 Uz dù ni put sku pi nom Va gan ski vrh Œ Sv.
br do 470 Pri la zi sku pi ni Va gan ski vrh Œ Sv. br do 474 Us po ni od Do ma PD-a »Pak le ni
ca« 476 Os ta li iz le ti od Do ma u Pak le ni ci 477 Os ta li pri laz sku pi ni 479 JU GOIS TO^
NI VE LE BIT 480
Prirodne i dru{tvene zna~ajke 567 OTOK KRK 569 OTOK RAB 571 1. Rab Œ Ka me
njak 571 1. Pag Œ Sv. Vid 572 1. Po ro zi ne Œ Kri ì }i Œ Sis 573 1. Ne re zi ne Œ Sv. Mi kul Œ
Televrin 575 KOR NAT SKO OTO^JE 577 OTOK BRA^ 577 1. Su pe tar Œ Ne re ì{ }e Œ Vi
do va go ra 578 OTOK MLJET 581