Professional Documents
Culture Documents
Social Medicine in Bosnia
Social Medicine in Bosnia
SKRIPTA
1
DEFINICIJA SOCIJALNE MEDICINE RAD U VELIKOJ GRUPI
APOTEKA MEĐUNARODNA ZDRAVSTVENA SARADNJA
RAD U VELIKOJ GRUPI SEKUNDARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
Pitanja su pisana po karticama, prepisano iz skripte pisane rukom radi lakšeg snalaženja. Na
kraju skripte su ostala pitanja kojih nema u karticama, a mogu se izvući. Neke riječi se nisu
vidjele prepisati pa su tu tačkice.
2
DEFINICIJA SOCIJALNE MEDICINE
Socijalna medicina je nauka koja se bavi ispitivanjem međusobnog uticaja socijalnih odnosa i patoloških
pojava u narodu i pronalaženjem ciljeva socijalnog karaktera za unapređenje narodnog zdravlja. (Andrija
Štampar 1923)
Prvu i nepreciznu definiciju dao je Grotjan. On kaže da je socijalna medicina sinteza između sociologije i
medicine.
Katedra za socijalnu medicinu u Novom Sadu dala je sledeću definiciju: Socijalna medicina je nauka koja
se bavi proučavanjem uticaja socijalnih faktora na zdravlje stanovništva pronalaženjem metoda za njegovo
unapređenje.
APOTEKA
Apoteka je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja snabdijevanje, davanje uputstva za primjenu i
informisanje o lijekovima i medicinskim sredstvima. Apoteka izađuje magistralne i galenske lijekove.
Predavanje treba da traje 15 minuta i da upozna grupu sa predmetom rasprave. Slušaoci treba da se
upoznaju sa problematikom kako bi se razvila diskusija.
Panel diskusija podrazumijeva raspravu između više stručnjaka različitih oblasti o nekom problemu.
Voditelj diskusije je modelator i on povezuje diskusiju između stručnjaka i slušaoca, odnosno auditorijuma.
Filips 66 prredstavlja metod gdje se slušaoci nakon predavanja dijele u grupe od po 6 članova, i nakon 6
minuta predstavnik svake grupe iznosi stavove i zaključke svoje grupe. Na taj način svi imaju priliku da
učestvuju.
Dramska predstava omogućava rad sa djecom. Putem predstave djeca se upoznaju sa problematikom.
(Zdravlje zuba uz pravilnu ishranu i oralnu higijenu uz upotrebu omiljenih dječijih junaka)
3
JAVNO ZDRAVLJE
Najnovija definicija javnog zdravlja (Japan 1991) – Javno zdravlje podrazumijeva mjere zdravstvenog
stanja stanovništva i evaluacija ulaganja u zdravstvenu službu u smislu doprinosa na stanje zdravlja.
Prema engleskoj školi javno zdravstvo je nauka koja se bavi prevencijom bolesti produženjem života,
unapređenjem zdravlja putem organizovanih mjera društva.
Prema američkim autorima javno zdravlje je aplikacija metoda preventive i medicine na stanovništvo.
Javno zdravstvo je poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva koji podrazumijeva organizovanu i
sveobuhvatnu aktivnost društva radi očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja, odnosno očuvanja životne
sredine, kao i suzbijanje faktora rizika za nastanak bolesti i povreda koja se ostvaruje primjenom
zdravstvenih tehnologija i mjera koje su namijenjene promociji zdravlja, prevenciji bolesti i poboljšanju
kvaliteta života. Javno zdravstvo obuhvata naučno polje preventivne medicinske nauke, uključujući:
higijenu, epidemiologiju, mikrobiologiju, socijalnu medicinu....
4
BOLESTI USTA I ZUBA – ZDRAVSTVENO VASPITNI ZNAČAJ
Bolesti usta i zuba među kojima dominiraju karijes, parodontopatije i nepravilnosti razvoja vilica i zuba
spadaju u najraširenije bolesti stanovništva. Oko 90% stanovništva boluje od ovih bolesti.
Velika je frekvencija ovih bolesti među odraslom populacijom, a posebno među djecom. Bolesti usta i zuba
imaju nagativan uticaj na kvalitet života, a mogu se vrlo lako, uspješno i efikasno prevenirati
sveobuhvatnim mjerama zaštite. Ove bolesti ne ugrožavaju direktno život oboljelog ali utiču nepovoljno
na opšte zdravsveno stanje i pogoršanje stanja zdravlja kod drugih zdravsvenih problema (kod djece češće
upale krajnika, bolesti GIT-a...) Ove bolesti takođe zahtijevaju značajane ekonomske izdatke za liječenje.
Lokalni – loša oralna higijena, ishrana mekom hranom, učestalo unošenje šećera...
Opšti – slaba genetska konstrukcija zuba, malnutricija, poremećaji u metabolizmu nekih minerala,
smanjenje imunoloških sposobnosti...
Dentalni plak je prozirna, meka, nekalcifikovana masa sastavljena od mikroorganizama usne duplje i
specifičnog matriksa, čvrsto pripojena za površinu zuba. Pljuvačkom se ne može ukloniti.
Glavni je etiološki faktor nastanka karijesa i parodontopatija.
Zubni karijes - Prema SZO karijes je lokalni patološki proces egzogenog porijekla, ireverzibilne prirode i
nedovoljno razjašnjene etiologije. Nastaje aktivacijom složenih mehanizama
demineralizacije gleđi do koje dolazi zbog uticaja kiselina, koje nastaju razlaganjem šećera
pod dejstvom bakterija iz zubnog plaka. Plak se uklanja četkicama za zube, interdentalnim
četkicama, zubnim koncem i drugim pomoćnim sredstvima.
Parodontopatije - Prema SZO parodontopatija je inflamatorni proces parodontalnog tkiva kao posljedica
infekcije izazvane lokalnim mikrobnim faktorima. Nastaju inflamacijom u mekim tkivima
i destrukcijom vezivno – tkivnog matriksa parodoncijuma.
5
Osnovni principi stomatološke zaštite
Početak novog vijeka donosi promjene koje se mogu smatrati pretečom moderne socijalne
medicine. Početkom 16. vijeka štampana je knjiga za suzbijanje veneričnih bolesti. U Engleskoj
se u 17. vijeku predlaže uvođene registra o rođenju i umiranju. U Njemačkoj, krajem 18. vijeka
pojavljuje se Peter Fraule sa djelom Sistem potpune medicinske policije. Glavna misao ovog djela
bila je da se veliki broj oboljenja može spriječiti energičnim mjerama države. Prema socijalno-
medicinskoj sferi koja je dominirala u 18.i 19. vijeku postoji jasna veza između zdravlja i prevencije
bolesti u stanovništvu i socijalno – ekonomskih i socijalno – kulturnih faktora.
Naš prostori su vijekovima bili pod uticajima zapadne i istočne kulture, pa se u tom smjeru i
razvijala medicina i zdravstvena zaštita. Prvu bolnicu za koju se zna podigao je car Dušan u okviru
crkve Sv. Arhanđela u Prizrenu. Prvi ljekari i apotekari pominju se početkom 14. vijeka u Kotoru.
Sredinom 19. vijeka, postojao je snažan pritisak od strane reformatora, administratora i liberalnih
ljekara da država treba da vodi brigu o zdravlju naroda, a da se medicina smatra sociološkom
naukom. U skladu sa ovim shvatanjima, medicinska sociologija je postala značajan predmet u
Njemačkoj i drugim evropskim zemljama ali i SAD-u.
Poslije 1. Svjetskog rata na značaju su dobile mjere za suzbijanje i sprječavanju zaraznih bolesti,
pa su tako one zajedno sa duševnim bolestima liječene besplatno. Moderna socijalna medicina
je vezana za imena Milan Jovanović i Andrija Štampar koji su dali veliki doprinos njenom razvoju
i koji su svojim idejama zaslužili mnoga međunarodna priznanja. Štampar je kasnije imao prilike
da neke svoje ideje i stavove o socijalnoj medicini implementira u najviše dokumente SZO, poput
Ustava.
6
Poslije 2. Svjetskog rata naš pristup socijalnoj medicini bio je pod uticajem Sovjetske medicine, a
u zapadnoevropskim zemljama socijalna medicina se vezuje za pojam javno zdravstvo.
Prema evropskom uzoru javno zdravstvo je nauka koja se bavi prevencijom bolesti, produženjem
života, unapređenjem zdravlja putem organizovanih mjera društva. Prema američkim autorima
javno zdravstvo je aplikovanje metoda preventivne medicine na stanovništvo.
Socijalna medicina se smatra granom preventivne medicine. Ona se kao nauka koncentriše na
socijalne faktore koji utiču na zdravlje i metodama unapređenja zdravlja.
Socijalni faktori su svi oni faktori koji su vezani za socijalne uslove i mjere uže i šire zajednice,
uključujući i sistem zdravsvene zaštite i njeno funkcionisanje. Na taj način se može doći do
zaključka da je djelovanje socijalne medicine šire od drugih grana medicine.
Socijalna medicina svojim istraživanjem služi svim granama medicine jer sve one zajedno
učestvuju u ostvarivanju zdravsvene zaštite koja je jedna od najbitnijih komponenti socijalne
zaštite i socijalne politike.
Bavi se unapređenjem zdravlja i prevencijom bolesti koje ugrožavaju ili mogu da ugroze cijelo
stanovništvo ili njegove dijelove, s ciljem da se nađu takve mjere društva kojima će se njihov
značaj dovesti na nivo na kome neće predstavljati opasnost za društvo.
Zadatak socijalne medicine je da istražuje koje grupacije stanovništva zahtijevaju posebne mjere
zdravstvene zaštite i kako takve mjere zdravstvene zaštite treba da se obezbjeđuju.
7
PREVENCIJA BOLESTI
Zdravstveno vaspitanje ima svoje mjesto u savremenoj zdravstvenoj zaštiti. To mjesto je
prvenstveno u okvirima primarne prevencije, ali je vrlo važno i u sekundarnoj i tercijarnoj
prevenciji. Zdravstveno – vaspitne metode se koriste ravnopravno u zdravstvenoj zaštiti sa svim
drugim metodama i sredstvima kojima se medicina služi da bi unaprijedila zdravlje.
Republika osniva: bolnicu, institut za javno zdravstvo, zavod za transfuzijsku medicinu, zavod za sudsku
medicinu, zavod za forenzičku psihijatriju, zavod za medicinu rada i sporta, zavod za fizikalnu medicinu i
rehabilitaciju, zavod za stomatologiju.
Lokalna samouprava osniva: dom zdravlja, a može osnovati ambulantu porodične medicine,
stomatološku ambulantu i apoteku.
Zdravstvena djelatnost se može obavljati ako ministarstvo utvrdi da ispunjava uslove za određenu vrstu
zdravstvene ustanove.
8
Ambulanta porodične medicine – je zdravstvena ustanova u kojoj se pruža primarna zdravstvena zaštita,
a više ambulanti porodične medicine sa najviše 10 timova može da se udruži u grupnu praksu.
Specijalistička ambulanta – zdravstvena ustanova koja putem jednog ili više specijalista iz jedne grane
medicine ili stomatologije obavlja promotivne, preventivne, dijagnostičke, terapijske, rehabilitacione i
druge aktivnosti iz oblasti medicine odnosno stomatologije, izuzev bolničkog liječenja. Specijalistička
ambulanta može organizovati posjete konsultanata.
Specijalistički centar – zdravstvena utanova koja putem više specijalista različitih grana medicine ili
stomatologije obavlja promotivne, preventivne, dijagnostičke, terapijske, rehabiliitacione i druge
aktivnosti iz oblasti medicine odnosno stomatologije, izuzev bolničkog liječenja.
Bolnica – je zdravstvena ustanova prvog, drugog, trećeg, četvrtog nivoa, koja obavlja konsultativno
specijalističku djelatnost i bolničko liječenje svih populacionih grupa i svih grupa bolesti. Prema namjeni
dijele se na opšte i specijalizovane.
Opšta bolnica ima službe za interne bolesti, dječije bolesti, opštu hirurgiju, akušerstvo i ginekologiju, za
kliničko - biohemijsku i radiološku dijagnostiku i fizikalnu medicinu.
Specijalizovana bolnica ima iste zadatke ali za određene bolesti ili određene grupacije stanovništva.
Dom za zdravstvenu njegu – zdravstvena ustanova koja provodi kontinuiranu uzdravstvenu i palijativnu
njegu u stacioniranim uslovima. Dom za zdravstvenu njegu može organizovati pružanje usluga u kućnim
uslovima.
Klinika je specijalizovana poliklinika ili bolnička ustanova koja ima obavezu da učestvuje u nastavi i naučno
istraživačkom radu.
Klinički centar objedinjuje djelatnost klinika i instituta koje su visokospecijalizovane zdravstvene ili
istovremeno nastavne i naučno istraživačke ustanove.
Klinička bolnica pored osnovnih zadataka obavlja dio nastavnih aktivnosti a potrebe odgovarajućih
fakulteta.
Banka matičnih ćelija je zdravstvena ustanova u kojoj se obavljaju poslovi obrade, testiranja,
konzerviranja, karantina i skladištenja, čuvanja i distribucije matičnih ćelija što je uređeno posebnim
zakonom.
Banka biološkog materijala – zdravstvena ustanova u kojoj se obavljaju poslovi obrade, testiranja,
konzerviranja, karantina, medicinskog čuvanja i distribucije ljudskih tkiva i ćelija, što je uređeno posebnim
zakonom.
9
MJERE ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA
1. Unapređenje zdravlja
Obuhvata mjere i metode za unapređenje zdravlja stanovništva kroz multisektorsku saradnju sa
oblastima čije aktivnosti su od značaja za zdravlje pojedinca, stanovništva(obrazovanje,
poljoprivreda, prehrambena industrija)
U ovoj grupi su sljedeće mjere i aktivnosti:
Zdravstveno vaspitanje koje treba da motiviše lkjude da mijenjaju nehigijenske uslove
života, navike i ponašanja koji su označeni kao doprinosni faktori u razvoju bolesti i
bolesnih stanja
Obezbjeđenje zdrave ishrane
Obezbjeđenje higijenskih uslova stanovanja
Snabdijevanje higijenski ispravnom vodom za piće i obezbjeđenje adekvatne dispozicije
otpadnih materija
Očuvanje zdrave životne sredine
Stvaranje uslova za fizičku aktivnost u smislu sporta i rekreacije
U ovu grupu spadaju mjere i metode specifične prevencije bolesti kroz aktivnosti usmjerenih na:
Imunizacija
Lična higijena
Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija
Zaštita od profesionalnih bolesti
Zaštita od kancerogenih materija, alergena i dr.
10
3. Rano otkrivanje bolesti
Uključuje mjere i metode kojima se utiče na bolesti, koja nije mogla da bude sprječena, da ne
dođe do teških posljedica uključujući invaliditet i .........
Cilj ranog otkrivanja je pronalaženje potencijalno oboljelih u što ranijoj fazi koja je najviše
podložna kurativnim procedurama omogućavajući sprječavanje razvoja bolesti i njenih
komplikacija.
Osnovne metode rada:
Skrining
Preventivni pregled
Skrining je preventivna procedura sa ciljem ranog otkrivanja faktora rizika ili bolesti. Cilj je da
bolest bude otkrivena što prije. To se postiže skriningom kojim se iz određene grupe stanovništva
izdvajaju osobe sa pozitivnim testom koji se dalje istražuje kako bi se utvrdili stvarni bolesnici.
Idealno je pozivati na skrining sve osobe pod rizikom. Frekvenca kojom će se obavljati skrining
zavisi od prirode bolesti (jedan ili više testova). Za razliku od pregleda koji je na zahtjev pacijenta
koji ima već ispoljene simptome, kod skrining se pozivaju zdravi ljudi na pregled. Da bi odziv bio
visok neophodno je koristiti propagandne i zdravsveno – vaspitne aktivnosti.
Preventivni pregledi - Za razliku od skrininga, gdje se korićenjem brzih i jednostavnih testova vrši
trijaža velikog broja osoba, preventivni pregledi (koji su najčešće tipa sistematskih pregleda)
sadrže pored anamneze i pregleda po organima i sistemima, a u zavisnosti od vrste pregleda, i
odgovarajuće laboratorijske pretrage.
5. Rehabilitacija
Podrazumijeva sprječavanje životne i radne sposobnosti do koje bi mogao da dovede tok bolesti,
tj. povrede. Njen cilj je da oboljela ili povređena osoba ponovo nađe svoje radno mjesto u
društvu. Da se to postigne rehabilitacija mora početi još u toku bolesti.
Rehabilitacija oboljelih se sastoji od:
Medicinske rehabilitacije
Psihičke reabilitacije
Profesionalne i socijalne rehabilitacije
Mjere rehabilitacije spadaju u domen tercijarne prevencije.
11
DOM ZDRAVLJA
Dom zdravlja je javna zdravstvena ustanova koja se osniva za potrebe jedne ili više opština. Putem
timova porodične medicine se obezbjeđuje zdravstvena zaštita. Ogranizuje se obavljanje poslova
imunizacije, higijensko – epidemioloških poslova, poslova laboratorijske dijagnostike. U cilju
obezbjeđivanja dostupnosti konsultativno specijalističkih usluga mogu se organizovati posjete
konsultanata – specijalista.
Može se obavljati naučno – istraživačka djelatnost za oblasti za koje je registrovan u skladu sa
zakonom.
Dom zdravlja je obavezan da planira, analizira, ocjenjuje i izvještava o zdravstvenom stanju
stanovništva koje pokriva.
PROMOCIJA ZDRAVLJA
Zdravstvena zaštita predstavlja sveobuhvatnu djelatnost na unapređenju zdravlja, prevenciji
bolesti, ranom otkrivanju, liječenju i rehabilitaciji.
Definicija promocije po SZO - To je interakcija ljudi i njihove životne sredine, kombinujući lični izbor sa
socijalnom odgovornošću u cilju kreiranja zdrave budućnosti.
Druga definicija po ..... rječniku - To je proces osposobljavanja ljudi da povećaju kontrolu nad svojim
zdravljem i unaprijede ga.
Zdravlje predstavlja indikator razvoja društva. I u zemljama razvoja i u razvijenim zemljama se susreće
pitanje kako da se obezbijede podjednake mogućnosti za dostizanje željenog nivoa zdravlja. SZO inicira
program promocija zdravlja i njegov razvoj je imao veliku podršku od strane zemalja članica. Unapređenje
zdravlja je izraz koji je kod nas privaćen još prilikom usvajanja Ustava SZO. Promocija zdravlja za cilj ima
njegovo unapređenje. Promocija ima ciljeve i metode za ostvarivanje tog cilja. Pojmovi unapređenje i
promocija se ne isključuju, ali nisu sinonimi.
Danas se zagovara ekološko – socijalni model zdravlja. Taj novi pogled je usmjeren na odnos individue ili
grupe i njihove fizičke i socijalne sredine kao i na uticaj koji taj odnos ima na zdravlje i blagostanje. Ovaj
model naglašava blagostanje, ostvarenje ciljeva, funkcionisanje u društvu i socijalne uloge. On je
sveobuhvatan i pozitivistički. Cilj ovog modela je da aktivnosti u vezi sa zdravljem posmatra u kontekstu
svakodnevnog života. Ljudi ne žive kao „pušači“ ili „alkoholičari“ ili „invalidi“ već kao kompletne oobe.
12
Činjenica je da se ljudi u životu izlažu brojnim rizicima posebno oni koji žive u ograničenim i
neodgovarajućim uslovima. Zdravlje se ne smije koristiti kao instrument za kontrolu socijalne komponente
života. Decenije istraživanja su dokazale da je briga za zdravlje i njegovo njegovanje u rukama samih ljudi,
a ne isključivo profesionalaca (medicinskog osoblja).
Rkološki pogled ne odvaja njegu od prevencije i unapređenja već traži da se razvije dinamička ravnoteža
izmešu komponenti zdravstvenog sistema. Kao krajnji cilj se ne ppostavlja „idealno zdravlje“ već zdravlje
kao izvor svakodnevnog života.
Socio – ekološki pristup ima cilj da otkrije načine interakcije između bioloških, personalnih faktora i faktora
okoline. Njegov cilj je prije svega nespecifična prevencija u situacijama svakodnevnog života.
Ograničenja i običaji stvaraju određeni red unutar zajednice i čine ponašanje unutar određenog konteksta
predvidljivim i pružaju sigurnost u svakodnevnim situacijama. Promjene u društvu donose krizu u oblasti
predvidljivosti i sigurnosti, a period tranzicije u društvu zahtjeva posebnu pažnju u vezi sa svojevrsnim
zdravstvenim posljedicama.
Promocija zdravlja posmatra opšte ponašanje u kontekstu zdravlja i specifično ponašanje vezano za
zdravlje u širem socijalnom kontekstu. Zdravlje predstavlja dio ljudskog života ali ono ne predstavlja za
čovjeka razlog za život. Vrijednost koja se pridaje zdravlju varira između i unutar različitih društava.
Istraživanja o ponašanju i aktivnosti u bezi sa zdravljem tek su počela sa identifikacijom pozitivnog i
negativnog ponašanja vezanog za zdravlje kao i da povezivanjem tog ponašanja s mjestom koje ima
pojedinac u određenom društvu kao i sa načinom života tog društva.
- Aktivnosti koje se svjesno preduzimaju da bi se zdravlje očuvalo ili unaprijedilo, ili da bi se spriječila
bolest
- Ponašanje u vezi sa zdravljem, čine ga aktivnosti koje su dio svakodnevnog života i koje direktno
ili indirektno utiču na stanje zdravlja pojedinca.
Promjenu načina ishrane, prestanak pušenja ili konzumacije alkohola, obezbjeđivanje svježeg vazduha,
tehnike relaksacije ili promjene dnevne rutine. Ljudi se susreću sa rizicima po zdravlje svakodnevno.
Rizično ponašanje se definiše kao „ponašanje koje vodi u rizik da se naruši sopstveno zdravlje“.
Mnogi oblici rizičnog ponašanja se nameću kroz mass medije, reklame, tradiciju....
O zdravstvenim rizicima se danas raspravlja svakodnevno i izgleda da njihov broj stalno raste. Promocija
zdravlja pomaže u ponalaženju što više opcija i mogućnosti za savladavanje teškoća kako kod individualaca
tako i kod grupa. Ona pomaže da se na drugi način gleda na ljude i njihove probleme. Tradicionalni pogled
javnog zdravstva rangira zdravstvene rizike na osnovu mortaliteta i morbiditeta statistike.
13
Promocija zdravlja se odnosi na stanovništvo u cjelini u kontekstu svakodnevnog života, a ne na
osobe sa visokim rizikom.
PZ zahtijeva blisku saradnju van zdravstvenog sektora
PZ se odnosi posebno na konkretno i efikasno učešće stanovništva.
Zdravstvo ima veliki značaj u promociji zdravlja i to posebno primarna zdravstvena zaštita.
Uspjeh u promjeni navika i stilova života i poboljšanje zdravlja stanovništva se može potkrijepiti saradnjom
zdravstvenog sektora koje imaju poseban uticaj na zdravlje.
Zdravstveni sektor ima ulogu inicijatora u akcijama promocije zdravlja, međutim izvršno tijelo u takvim
akcijama može da bude i neki medicinski sektor.
Promocija zdravlja nije zadatak samo zdravstvenih radnika, ali bez njih nikako ne bi mogla da uspije. Druge
obrazovne institucije pored medicinskih u svom dijelu opšteg obrazovanja bi trebalo da posvete zdravlju
dužnu pažnju, kako bi se kod ljudi razvio osjećaj odgovornosti za sopstveno zdravlje. Dobrovoljne
organizacije, razna društva i klubovi koji imaju svoju ulogu u organizovanju ljudi oko sopstvenih interesa
u slučaju da ti interesi mogu da doprinesu zdravlju treba da se uključe u proces promocije zdravlja.
Saradnja zdravstvene službe sa ovim organizacijama tome doprinosi.
Radi obezbjeđivanja boljeg prisupa zdravlju i ostvarenja da „zdrav izbor bude i lak izbor“ neophodno je da
se uključe i sektori poljoprivrede, industrije i trgovine. Marketing ima neposrednu ulogu za korišćenje
zdravlja kao argumenta u propagandi.
Obrazovanje
Društveni i kulturni sektor
Trgovina i poljoprivreda
Ekonomija i industrija
Sektor finansija
Razvoj grada i sela
Tehnologija
Stanovanje
Energija
Transport
Životna sredina
Zdravlje i socijalna zaštita
14
Prioriteti sektora:
Društveni i kulturni sektor – informisanje o stanju zdravlja stanovništva kroz komunikacione sisteme, mas
medije, obuka novinara
Trgovina i poljoprivreda – proizvodnja i promet određenih produkata, razvoj sela, bezbjednost hrane
Sektor finansija – redistribucija sredstava socijalnim grupama i regionima gdje nastaje prijetnja zdravlju,
zaštita osnovnih ljudnskih potreba kod osjetljivih kategorija kao što su žene, djeca, stariji radnici i drugo.
Razvoj grada i sela – ekološki izbalansiran rast i razvoj grada ili sela koji stvara jednu čvrstu zajednicu.
Transport – bezbjedan, efikasan, obezbjeđuje kretanje i osobama koje imaju poteškoća u kretanju
Životna sredina – kontrola zagađenosti zemlje, vode, vazduha, hrane, proizvoda, zaštita od kontaminacije
radijacijom
Zdravlje i socijalna zaštita – služba za prevenciju problema u vezi sa ishranom, pušenjem, alkoholom,
zaštita mentalnog zdravlja, zaštita od nesreća i nasilja, naglasak na primarnoj zdravstvenoj zaštiti i
dostupnosti
15
MJESTA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE
Zdravstvena zaštita se ostvaruje prvenstveno tamo gdje ljudi žive i rade. Zdravstvena služba ima
posebnu ulogu i značaj jer se kroz nju ostvaruje profesionalni medicinski odnos zdravstvenih
ustanova i zdravstvenih radnika.
Specijalizovane
bolnice, klinike i
instituti
Opšta bolnica
Zdravstvene potrebe treba da se smanjuju idući od dna ka vrhu piramide. Preko 70% potreba
može da se uspješno rješava u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Definicija WHO
Zdravstveno vaspitanje je ne samo informacija o zdravlju već i aktivni proces učenja kroz iskustvo.
Zadatak zdravstvenog vaspitanja je da razvije osjećaje odgovornosti za zdravlje, kako za
sopstveno tako za društvo u cjelini. U nastajanju bolesti i onesposobljavanju sve je očigledniji
uticaj ljudskog faktora koji je rezultanta niza tradicionalnih, naučenih tj. stečenih unutrašnjih i
spoljašnjih pokretača.
Definicija UNESCO-a
Vaspitanje treba da pomogne ljudima da žive ....... i srećnijim životom, da se prilagode
promjenama koje se stalno dešavaju i savremenom životu, da ih ohrabri da razviju vlastitiu
kulturu, omogući im da postignu ekonomski i socijalni napredak te da zauzmu svoje mjesto kao
ravnopravni članovi društva.
16
Zdravstveno vaspitanje je naučna disciplina koja kao i ostale nauke ima izgrađene principe, teoriju
i praksu. Kao medicinska disciplina zahtijeva visok stepen stručnosti da bi se mogla sa uspjehom
primjenjivati u svakodnevnom radu.
Opšti ciljevi zdravstvenog vaspitanja prema Komitetu eksperata SZO definisani su:
Učiniti zdravlje cijenjenom društvenom vrijednošću
Pomoći pojedincima da postanu odgovorni za svoje zdravlje i da sprovode one mjere koje
su potrebne da bi kao pojedinac ili grupa ostvarili puno zdravlje u smislu definicije koju je
dala SZO
Unapređenje razvitka i pravilno korišćenje zdravstvene službe
Posebni ciljevi se određuju problematikom koja treba da se rješava u nekoj zajednici i kod
pojedinca. Potreba za zdravstvenim vaspitanjem postoji kod svih kategorija stanovništva. Interes
svake sredine je da što veći broj ljudi očuva, unaprijedi ili vrati svoje narušeno zdravlje.
Kako zdravstveno vaspitanje čni sastavni dio primarne, sekundarne i tercijarne prevencije
subjekti njegovog djelovanja su pojedinci i grupe među zdravim stanovništvom i stanovništvo sa
različitim rizicima po zdravlje i među bolesnim stanovništvom.
Zdravstveno vaspitni program treba da bude dio programa zdravstvene zaštite tako da prolazi
kroz iste faze rada.
- Snimanje osnove
- Analiza podataka
- Izdvajanje prioriteta
- Izrada programa
17
- Izvođenje programa
- Evaluacija
- Zdravlje porodice
- Zdrava životna sredina
- Ishrana
- Humani (?) odnosi među polovima
- Međuljudski odnosi – mentalno zdravlje
- Povrede
- Različiti faktori rizika za pojavu bolesti
- Odnos zdravstvenih radnika i pacijenta
- Zaštita od bolesti.....
UNAPREĐENJE ZDRAVLJA
(u pitanju mjere zdravstvene zaštite)
FILIPS 66
(U sklopu rada u velikoj grupi)
SEKUNDARNA PREVENCIJA
Zdravstveno vaspitanje kao mjera sekundarne prevencije ima zadatak da postigne interes kod
stanovništva da redovno kontroliše svoje zdravlje i prepoznaje rane simptome bolesti.
18
MEĐUNARODNA ZDRAVSTVENA SARADNJA
Prvi pokušaji međunarodne zdravstvene saradnje vezuju se za Prvu međunarodnu sanitarnu
konferenciju koja je održana u Parizu 1851. godine sa ciljem da se usvoji Međunarodna sanitarna
konvencija, što se tom prilikom nije uspjelo.
1892. godine usvojena je Međunarodna sanitarna konvencija o mjerama suzbijanja i sprječavanja
kolere.
1907. godine u Parizu formiran je Međunarodni ured za javnu higijenu.
Ustav SZO je usvojen u Njujorku 7. Aprila 1948. godine, pa se 7. april obilježava kao Svjetski dan
zdravlja. Iste godine održana je i prva Skupština SZO.Tri godine kasnije Skupština SZO usvojila je
Međunardoni sanitarni pravilnik kojim su zamijenjene dotadašnje konvencije.
SZO je zdravstvena organizacija država članica i dio sistema Ujedinjenih nacija. U SZO 1993.
godine je bilo 183 zemlje.
SZO ima 2 osnovne funkcije:
Da usmjerava i koordinira međunarodne zdravstvene aktivnosti
Da stimuliše tehničku saradnju sa zemljama i između zemala članica
Najviši organ SZO je Skupština koju sačinjavaju predstavnici država članica. Sastaje se jednom
godišnje i razmatra stanje i probleme, i donosi odluke.
Izvršni odbor čini 31 član koje bira Skupština iz reda kandidata zemalja članica
Sekretarijat odnosno Glavni ured ima struču izvršnu funkciju. Na čelu sekretarijata je generalni
direktor koji je odgovoran za izvršenje odluka Skupštine i Izvršnog odbora i on predstavlja SZO.
Generalnog direktora bira Skupština na prijedlog Izvršnog odbora. Sjedište glavnom ureda je u
Ženevi.
SZO je decentralizovana na 6 regiona: Afrika, Amerika, Jugoistočna Azija, Evropa, Istočni
Mediteran, Zapadni Pacifik. Svaki region ima regionalni komitet koga čine predstavnici zemalja
članica tog regiona i Regionalni ured (stručno – izvršna služba) kojom rukovodi regionalni
direktor.
Osnovne funkcije SZO:
Pruži pomoć zemljama na njihov zahtjev u razvoju zdravstvene službe
Obezbjeđuje informacije i stručnu pomoć zemljama u oblasti zdravlja
Stimuliše eradikaciju endemskih i drugih bolesti
Promoviše unapređenje israne, stanovanja, sanacija, radnih uslova i drugo
Promoviše saradnju između naučnih i profesionalnih grupa koje doprinose razvoju nauke
i medicinske prakse
Predlaže međunarodne konvencije i sporazume u oblasti zdravlja
19
Promoviše i usmjerava naučno – istraživački rad u oblasti zdravlja
Usvaja međunarodne standarde u oblasti hrane, bioloških i farmaceutskih produkata
Pomaže u razvoju javnog informisanja stanovništva o zdravlju i mjerama zdravstvene
zaštite
SZO nema svoje stručne i naučne institucije. Ona koristi institucije u zemljama članicama i Komitet
eksperata čije članove bira iz redova najpoznatijih stručnjaka u određenim oblastima zdravstvene
zaštite. Izvještaj Komiteta eksperata nisu zvanični dokumenti SZO.
Glavne aktivnosti SZO su usmjerene na ostvarenju strategije zdravlje za sve. Poseban značaj se
daje razvoju zdravstvene službe na principima primarne zdravstvene zaštite.
U oblasti sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti SZO je 1974. godine usvojila proširen program
imunizacije zahvaljujući kome je procenat imunizovane djece porastao sa 5% na 60%.
Aktivnosti SZO su usmjerene na sprječavanje i suzbijanje malarije, tropskih bolesti, dijarealnih
bolesti, akutnih respiratornih infekcija, bolesti prenosive polnim putem, masovne nezarazne
bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti i maligne bolesti, mentalno zdravlje (alkoholizam i
narkomanija).
21
Propisi u zdravstvu
Svake godine se Službenim glasnikom donose propisi kao što su propisi o obaveznom vakcinisanju
u toj godini kao i bolesti od posebnog interesa za zemlju. Pored ovih propisa tu su i propisi
transporta i čuvanja lijekova i opojnih droga, propisi o otrovima, propisi o ispravnosti hrane,
propisi koje je Ministarstvo zdravlja dužno da donese u cilju zaštite zdravlja stanovništva.
Propisi o zaštiti od zaraznih i parazitarnih bolesti podrazumijeva kalendar obaveznih vakcinacija,
davanje vakcina licima koja putuju u zemlje u kojima postoje zarazne bolesti koje se trebaju
preduzimati u slučaju pojave zaraznih bolesti ili epidemije.
Propisi o ispravnosti hrane i predmeta opšte upotrebe donosi Ministarstvo zdravlja, a oni se
odnose na potrebe pregleda na zdravstvenu ispravnost domaćih i uveženih prehrambenih i
drugih artikala.
SEKUNDARNA PREVENCIJA
(ima)
PANEL DISKUSIJA
(pitanje rad u velikoj grupi)
22
ZAVOD
Zavod je zdravstvena ustanova koja se osniva za određenu populacionu grupu ili određenu grupu
bolesti i pruža stručno – metodološku pomoć drugim zdravstvenim ustanovama iz okvira svog
djelokruga rada.
Zavod za medicinu rada i sporta je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnosti u oblasti
medicine rada i sporta. Djelatnost medicine rada i sporta obuhvata zaštitu i očuvanje zdravlja
radnika i sportista u sigurnoj i zdravoj radnoj i sportskoj sredini.
Zavod za ortopediju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju je zdravstvena ustanova koja obavlja
djelatnosti u oblasti fizikalne medicine, ortopedijem habilitacije i rehabilitacije.
Zavod za stomatologiju je zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja djelatnost iz oblasti
stomatološke zdravstvene zaštite koja obuhvata preventivne, dijagnostičke, terapijske i
rehabilitacione zdravstvene aktivnosti. U zavodu za stomatologiju se može obavljati
specijalističko – konsultativna djelatnost iz oblasti stomatologije. Zavod za stomatologiju
organizuje edukaciju zdravstvenih radnika iz oblasti stomatologije.
PRIMARNA PREVENCIJA
Predstavlja unapređenje i suzbijanje odnosno sprječavanje razvoja bolesti.
U društvu su prisutni različiti oblici formalnih edukativnih situacija u kojima se sprovodi
zdravstveno vaspitanje u vezi sa primarnom prevencijom:
Porodica (u kojoj se formira odnos prema zdravlju i zdravstvene naike)
Škola (utiče na izgradnju stavova)
Radna sredina
Životna sredina
DOMAĆIN
SPOLJAŠNJA
UZROČNIK
SREDINA
Model trougla
Grupne metode
Rad u maloj grupi (obično 10 – 15 članova)
Rad u velikoj grupi (30 i više članova)
Predavanje
Konferencije
Diskusioni sastanak
Filips 66
Panel diskusija
Dramske predstave
Igranje uloge
Terenski frad i studijske posjete
Studija slučaja
24
Metod životne demonstracije
Podrazumijeva da se na licu mjesta demonstrira odnosno pokaže način upotrebe nekog sredstva.
Ovo je najbolji metod jer predstavlja učenje kroz iskustvo, ostaje u sjećanju i lako se pamti. Može
se primjenjivati u radu i sa velikom i malom grupom. Može se odvijati u porodici, školi,
zdravstvenoj ustanovi...
Primjeri
Obuka za:
- Mjerenje krvnog pritiska
- Davanje insulina, korištenje glukometra....
- Upotreba inhalatora, zauzimanje posebnog položaja prilikom napada (astmatičari)
- Kako se kupa i previja beba (patronažna sestra)
Moguća je i obuka zdravstvenih radnika, kad se obučavaju za davanje injekcija, infuzija, previjanje
i slično.
TERCIJARNA PREVENCIJA
Tercijarna prevencija treba da pomogne da se izbjegnu invaliditet, komplikacije ili recidivi bolesti.
STOMATOLOŠKA AMBULANTA
Stomatološka ambulanta je zdravstvena ustanova koja putem jednog ili više doktora
stomatologije obezbjeđuje i provodi promociju zdravlja, sprječavanje, suzbijanje, rano otkrivanje
i liječenje bolesti usta i zuba.
25
ZDRAVSTVENI RADNICI
Zdravstveni radnici su lica sa stečenim srednjim, višim ili visokim obrazovanjem medicinske
struke.
Zdravstveni saradnici su lica sa stečenim srednjim, višim ili visokim obrazovanjem druge struke
zaposleni u zdravstvu kao podrška rješavanju zdravstvenih problema – psiholozi, pedagozi,
socijalni radnici, biohemičari,...
Radnici zaposleni u zdravstvu su lica sa stečenim srednjim, višim ili visokim obrazovanjem druge
struke, zaposleni u zdravstvu – pravnici, ekonomisti, šoferi, čistačice...
1. Očigledna sredstva:
Izložbe
Pokretne slike (film, video...)
Nepokretne slike
Štampana sredstva (plakati, slikovnice, knjige i brošure, dječije knjige i brošure, letak...)
- Tema i sadržaj
- ........... zdravstvenog vaspitanja
- Karakteristike zdravstvenog vaspitača (stručnost, iskustvo)
- Karakteristike populacije
- Tehničke mogućnosti za primjenu određenih sredstava
26
Karakteristike zdravstveno vaspitnih sredstava:
- Uočljivo – atraktivno
- Kombinacija boja i oblika
- Kratko i jasno
- Primjereno uzrastu
- Treba da izaziva prijatne emocije
- Jeftin i dostupan
- Lak za ..............
Zdravstveno - vaspitna
sredstva
SZO
(ima gore)
27
TEORIJSKI KONCEPT ZDRAVLJA
Definicija zdravlja SZO je podvrgnuta kritikama brojnih autora najčešće zbog njene uopštenosti.
Držeći se ove definicije pri usvajanju globalne strategije „zdravlje za sve do 2000. god“ SZO je
indirektno prihvatila stav o zdravlju kao „sposobnosti za vođenje ekonomsko i socijalno
produktivnog života“.
Put od jedne uopštene definicije do operativne je veoma složen i podrazumijeva brojne teorijske
postavke i njihovu razradu. Jedna od takvih postavki je Milerova.
Prema Mileru životni sistem predstavlja oblik hijerarhijskih međusobno zavisnih dijelova u kojem
je viši nivo izgrađen od nižih podsistema.
Individua je dio porodice koja je dio lokalne zajednice, a ova šire zajednice itd...
Sa druge strane, individua je sačinjena od manjih komponenti koje su u međusobnoj interakciji,
a te komponente čine sistemi, a njih organi itd...
Unutar takve hijerarhije zdravlje može biti definisano kao stanje dinamičke ravnoteže ili proces
koji održava tu ravnotežu unutar bilo kog nivoa od pojedinih organa, individue, porodice,
zajednice.
Ta ravnoteža se može objasniti sposobnošću individue ili zajednice da putem automatskih
mehanizama da pozitivan ili negativan odgovor u smislu samoupravljanje, samoobnavljanja ili
samoorganizovanja.
Zdravlje se prema tome može posmatrati kao dinamična karakteristika individue, socijalne grupe
ili socioekološkog sistema, ako je jasno povezana sa aktivnostima takvog sistema kao cjeline ili
pojedinih njegovih dijelova.
Pod normalnim uslovima kada su individue adaptirane svojoj spoljnoj sredni i kada ona ne
prouzrokuje nikakav neuobičajeni rizik ili zahtjev one će biti u stanju da održe unutrašnju
dinamičku ravnotežu odnosno ostanu zdrave.
Međutim, promjena u spoljašnjoj sredini ili unutrašnje promjene iznad određenog nivoa i trajanja
mogu ugroziti ravnotežu, dovodeći do promjena određenih parametara podsistema. Ako ovi
parametri prođu svoj najviši limmit, nastaje stres koji ako duže traje dovodi do poremećaja. Iz
ovog mogu proizaći psihičke ili .............. promjene koje vode ili ka boljoj adaptaciji individue ka
spoljašnjoj sredini ili poremećaju sistema tj. Bolesti.
Na osnovu ovih stavova mogu se definisati dvije dimenzije zdravlja:
Zdravstvena ravnoteža
Zdravstveni potencijal
Period adolescencije je period fizičkog, psihičkog i socijalnog sazrijevanja u kome se usvajaju kako
pozitivne tako i po zdravlje žene negativne navike i ponašanja. Rani brakovi, trudnoće, porođaju,
prekidi trudnoće nisu rijetkost. U mnogim zemljama posebno u ruralnim sredinama postoje
običaji i tradicija ranog sklapanja brakova i velikog broja djece. Ovde je takođe problem edukacija
žene, čime je limitirano njeno obrazovanje.
Suočene sa neželjenim trudnoćama, žene izlaz traže u vještačkim prekidima trudnoće koje
nerijetko završavaju sterilitetom pa i smrću. Rizik je veći što je djevojčica mlađa.
29
U fertilnom periodu (15-49. godine) zdravlje žene je pod uticajem njene reproduktivne i
materinske uloge. U najvećem dijelu svijeta žena provodi najveći dio svog života u trudnoćama i
porođajima. Kao posljedica smrti majke godišnje 1 milion djece ostaje bez majki, a mnoga umiru
odmah za njom. Hemoragija, .........., abortus i sepsa su među vodećim uzrocima smrti. Porođaji
nose elemente rizika čak i kod žena bez vidljivih zdravstvenih problema. 5-10% žena razvija
komplikacije koje zahtijevaju pomoć specijaliste. U zemljama u razvoju prenatalna zaštita gotovo
i da ne postoji. Veliki problem kod žena je i mogućnost rađanja djece pa se danas sve veća pažnja
poklanja „in vitro“ fertilizaciji.
U procjeni zdravstvenog stanja žena sve više se govori o ............ stopi mortaliteta koja uključuje
smrt zbog komplikacija, upotrebe kontracepcijskih sredstava i ilegalnih abortusa. I pored porasta
prevalence korišćenja kontracepcijskih sredstava još uvijek je to za mnoge žene neostvarivo.
U razvijenim zemljama veliki broj žena se školuje kroz sve oblike i nivoe obrazovanja. To otvara
pitanje uticaja radnih uslova na zdravlje žene. Odgovorna radna mjesta sa sobom nose stres, a
dodatni problem je i što žena koja radi nije lišena i rada u domaćinstvu gdje provodi nedeljno 20-
40 sati. To vodi fizičkom iscrpljivanju.
Loše navike, pušenje i alkoholizam raste među ženama. Incidenca posljedičnih bolesti raste među
ženama zbog porasti ovih navika.
Najveći značaj u zaštiti i unapređenju reproduktivnih i produktivnih funkcija žena ima služba za
zdravstvenu zaštitu koja učestvuje u unapređenju zdravlja, sprječavanju i suzbijanju bolesti i
oštećenja, ranom otkrivanju i rehabilitaciji. Poseban značaj ima zdravstvena zaštita trudnica
(redovne kontrole, praćenje tjelesne mase, lab. Analize...)
Sveobuhvatna zdravstvena zaštita zdravlja žena uključuje aktivnost na ranom otkrivanju bolesti i
faktora rizika kao i tretman i rehabilitaciju oboljelih. Posebna pažnja se posvećuje ranom
otkrivanju karcinoma dojke i cerviksa.Široka politička, zakonska i društvena podrška je bitna u
promociji zdravlja žene kroz obezbjeđenje adekvatnih predškolskih ustanova i produženja
boravka za djecu zaposlenih roditelja, adekvatnu službu za obezbjeđenje osnovne pomoći
zaposlenih žena i ženama sa fizičkom ili mentalnom onesposobljenošću.
30
ZDRAVSTVENA ZAŠTITA DJECE, OMLADINE I ADOLESCENATA
Osnovna karakteristika djece i omladine je brz rast i fizički razvoj.
U periodu odojčadi dijete apsolutno zavisi od majke tj. sredine koja brine o njemu i u tome
biološki motiv i potree dominiraju. Ta zavisnost i potrebe se lagano smanjuju sa trećom godinom
života, psihičke funkcije se razvijaju do nivoa da se govori o djetetu kao ličnosti, jača socijalizacija.
U periodu socijalizacije dijete se uči da djeluje kao član društva i da živi u zajednici sa drugima.
Porodica, škola, drugovi, zajednica igraju značajnu ulogu u socijalizaciji djece starosti 10-13
godina a sa porodicom lagano slabe veze a raste značaj vršnjaka.
Period puberteta (10-13 godina) udružen je sa opštim fizičkim i seksualnim promjenama. Period
traganja za sopstvenim identitetom, traženje mjera u društvu. Ovu fazo nadomješta faza
adolescencije koja se karakteriše razvijenim apstraktnim mišljenjem, percepcijom o sebi kao
odrasloj osobi, stabilizacijom i težnjom za nezavisnošću, formiranjem identiteta. Bliži se ..............
zrelosti.
Period adolescencije je period gdje je rizik umiranja nizak, a stope mortaliteta su još uvijek
neprihvatljivo visoke. Vodeći uzroci su povrede i nasilne smrti, maligne bolesti, samoubistva.
Stabilnost je značajna za mlade osobe a migracija od grada do grada, sa sela u grad, iz jedne
zemlje u drugu je u rastu. Mladi migranti su primoreni da prihvataju nove kulturne običaje i
navike, da se suoče sa nizom problemabez roditeljske podrške s to vodi u porast mentalnih
problema. Posebno su vulnerabilni beskućnici, izbjeglice i žrtve rata.
Period djetinjstva do zrele dobi je kontinuiran proces što znači da problemi koji se javljaju za
vrijeme adolescencije i kod omladine vode svoje porijeklo iz djetinjstva mada se neki zdravstveni
problemi mogu primarno javiti u adolescentnoj dobi i ispoljiti se ........... ili kasnije.
31
Industrijalizacija je udružena sa aerorazgradnjom, aditivima u hrani koji su prekomjerno dozirani
i ima uticaj na povećanje prevalence hroičnih bolesti kao što su maligne bolesti, alrgije i hronične
respiratorne bolesti. Bolja dijagnostika i th povećava stopu preživljavanja i produžuje život.
Prekomjerna ishrana, posebno gojaznost, je sve veći problem razvijenih zemalja. Korjeni leže u
djetinjstvu a konsekvence se protežu do starosti. Količina i kvalitet hrane su bitni za pravilan rast
i razvoj.
Poseban problem je pušenje, alkoholizam i narkomanija, koji se usvajaju kao socijalno prihvatljivi.
Alkoholizam – godine kad mladi počinju da konzumiraju alkohol opada, a potrošnja alkohola
raste. Alkoholičari imaju veći rizik za bolesti srca, karcinoma, malnutricije i ciroze jetre. Trudnice
koje piju alkohol izlažu dijete oštećenjima mozga, zaostatku u razvoju, mentalnoj retardaciji.
Alkohol utiče i na odnose među ljudima, bračnu nestabilnost, neuspjeh u školi, na poslu i sportu.
Teška pijanstva i upotreba droga su udruženi sa antisocijalnim ponašanjem, učestvovanjem u
saobraćajnim nesrećama koje su uglavnom uzroci smrti i invaliditeta.
Stopa samoubistva mladih ljudi raste. Izraženija su kod muškog pola nego kod ženskog. Brojni
faktori dovode do toga, a neki od njih su: raspad porodice, socijalna izolacija, nezaposlenost i
drugo.
Faktori okoline i socijalni faktori su ključni za zdrav razvoj individue, informisanje, širenje znanja
i sticanje znanja o higijeni, fizičkoj aktivnosti, ishrani, odmoru, konzumaciji alkohola, seksualnosti,
rastu i razvoju, vezama sa drugim osobama. Ovi faktori su ključni u donošenju odluka koje su
bitne za dugoročno zdravstveno stanje.
32
Informisanje se može obezbijediti preko radija, televizije, štampe, filmova... edukativni program
treba realizovati kroz predškolskki i školski sistem i porodicu. Zdravstveni radnici su u posebnoj
poziciji da edukuju djecu i mlade osobe. Promocija zdravlja treba da bude dio njihovog rutinskog
rada. Trebaju se uključiti i drugi promoteri zdravlja, poput glumaca, pjevača, sportista.
Većina definicija starenja polazi od procesa starenja kao „progresivnog opadanja vitalnih funkcija
organizma“
Druga značajna karakteristika starenja je individualna razlika koja se lako zapaža u svakodnevnom
životu. Pojedinci sporije stare od drugih iste starosne dobi. Razlike u konstituciji, stilu života,
načinu ishrane, radnim i drugim uslovima imaju veliki značaj u odnosu na individualne razlike.
Starenje ima dva osnovna oblika: morfološko i funkcionalno. Ovo predstavlja tihi ali progresivni
proces koji postepeno dovodi do opadanja funkcije cijelog organizma.
Stil života, rad i bolest utiču na starenje, a rad, stil života i starenje utiču na bolest.
Postoji mnogo naučnih dokaza da bolest i onesposobljenost nisu automatski pratioci starosti.
Ogromna većina starih osoba u razvijenim zemljama je zdrava. Oni aktivno obavljaju socijalne i
druge funkcije i nezavisni su članovi društva.
33
Pored navedenih individualnih varijacija u odnosu na proces starenja postoje i velike razlike u
pogledu zdravstvenog stanja među tim starim osobama.
Većina tih starih osoba ima neki od hroničnih zdravstvenih problema, međutim kod većine ti
problemi ne prouzrokuju ili bar ne ograničavaju ozbiljnije obavljanje njihovih svakodnevnih
aktivnosti.
Postoje naučni dokazi o povezanosti docijalne sredine i dužine života kao dokazi da socijalna i
psihološka funkcija ima pozitivni uticaj na fizičku sposobnost. Istraživanja su ........... (dala?)
određene mjere zdravstvene zaštite u odnosu na zdravstveno stanje i funkcionalnu sposobnost
starih:
Fizička aktivnost – doprinosi prevenciji koštano – zglobnih komplikacija, povećava funckiju pluća,
doprinosi boljem mišićnom tonusu i opštoj funkcionalnoj sposobnosti.
Zdravstvena zaštita starih zasniva se na principu što dužeg očuvanja zdravlja i funkcionalne
sposobnosti u normalnim uslovima života starih osoba.
1. Državni budžet
2. Zdravstveno osiguranje
3. Privatni izvori sredstava
4. Inostrana pomoć
Državni budžet
Skoro u svim zemljama država putem budžeta obezbjeđuje sredstva za zdravstvenu zaštitu.
Prikupljena sredstva distribuiraju se na regione u opštine i koriste uz lokalna sredstva za
zdravstvenu zaštitu cjelokupnog stanovništva. U zemljama u razvoju takva sredstva se uglavnom
koriste za prevenciju i kontrolu zaraznih bolesti i za liječenje najsiromašnijih slojeva stanovništva.
34
Zdravstveno osiguranje
Jedan od razloga zašto se sve više zemalja odlučuju za sistem zdravstvenog osiguranja jeste što
to predstavlja značajna dodatna sredstva za zdravstveni sektor i što se sredstva iz zdravstvenog
osiguranja ne mogu koristiti u druge svrhe kao što je slučaj sa budžetom. Prednost proizilazi iz
vezivanja doprinosa sa zaradom u kome učestvuje i zaposleni i poslodavac. Ako realne zarade
rastu, onda su i veća sredstva u fondovima osiguranja.
U manjem broju zemalja postoji intenzivniji proces privatizacije koji ima za cilj da u zdravstvenom
sektoru održi uticaj države samo u sferi preventivne medicine, a sve drugo da bude u privatnom
sektoru uključujući i privatno zdravstveno osiguranje. Značajan problem je obezbjeđenje
jednakosti u korišćenju zdravstvene zaštite i njene pristupačnosti stanovništvu koje nema
mogućnost da neposredno plaća usluge ili da se osigurava kod privatnih agencija za zdravstveno
osiguranje.
Inostrana pomoć
35
Način plaćanja zdravstvenih usluga
Istorijat
U strukturi šifrarskog sistema X revizije MKB su 22 grupe bolesti poglavlja, označene rimskim
brojevima, kao i podgrupe unutar grupa.
U Međunarodnoj statističkoj klasifikaciji bolesti i .......... zdravstvenih problema glavnu MKB šifru
sa 3 mjesta imaju:
- Dg
- Simptomi
- Patološki laboratorijski nalazi
- Povrede i trovanja
- Spoljni uzroci oboljevanja i smrtnosti
- Faktori koji utiču na zdravstveno stanje
36
MKB uključuje i dodatne klasifikacije informacije o zdravstvenoj zaštiti, tzv. familije bolesti i
zdravstveno srodne klasifikacije.
Ljekar u svakoj prilici mora poštovati život, zdravlje i dostojanstvo ličnosti čovjeka. Ne smije
praviti razliku u odnosu na vjeru, naciju, rasu, imovinsko stanje, političku pripadnost. Mora
poznavati psihološke osobine bolesnika. Mora pružiti prvu pomoć osobi u životnoj opasnosti bez
obzira na vrijeme. Treba postupiti tako da ne povrijedi ničiju ličnost i lično dostojanstvo. Mora
poštovati psihološku intimnost pacijenta.
Uloga ljekara pred sudom je samo vještačenje. Obaveza čuvanja ljekarske tajne je obaveza ljekara
i drugih zdravstvenih radnika i saradnika. On je oslobođen čuvanja ljekarske tajne kada je to
suprotno interesima drugih osoba (zarazne bolesti) ili u slučaju sudskog spora. Bolesnik može
osloboditi ljekara čuvanja tajne. Ljekar nikad ne smije lagati o teškoj neizlječivoj bolesti ali može
prećutati istinu ili je iznijeti na način da ne obeshrabri pacijenta i slomi volju za život.
Najčešći prekršaj etike je nemarno i nesavjesno liječenje. To se može odnositi na izbor metoda i
sredstava zaa liječenje. Za dobru terapiju potrebna je dobra dijagnoza.
37
Za sve dijagnostičke i terapijske postupke potrebna je saglasnost bolesnika. Ako je životno
ugrožen, onda može i bez saglasnosti. Ljekar može napustiti započeto liječenje samo pod uslovom
da time ne bude ugroženo stanje bolesnika. Tada mora da obavijesti bolesnika i porodicu i da
ljekaru koji nastavlja liječenje da sve potrebne podatke.
Ljekarska etika i tradicija zabranjuje bilo koji oblik eutanazije, odnosno ubistvo iz samilosti. Ljekar
je dužan da ublaži muke bolesnika. Suprotno etici je da ljekar bude izvršitelj smrtne kazne ili bilo
koje kazne kojom bi se oštetio ljudski organizam.
Vještački prekid trudnoće ima svoje etičke aspekte iako je to pitanje zakonski regulisano (od
potpune zabrane do potpune liberalizacije). Postoje 4 indikacije za abortus:
- Medicinske (opravdane)
- Etičke (posljedica seksualnog delikta – opravdane)
- Eugeničke - malformacije ploda – opravdane
- Socijalne – neopravdane
U rijetkim slučajevima kada treba donijeti odluku treba li izabrati život majke ili dijeteta, ljekar
mora prvenstveno da zaštiti život majke.
Ljekar mora stalno pratiti dtručnu literaturu i svoja saznanja dijeliti sa kolegama.
38
Neke važnije definicije
Socijalna medicina je nauka koja se bavi ispitivanjem međusobnog uticaja socijalnih odnosa i
patoloških pojava u narodu i pronalaženjem ciljeva socijalnog karaktera za unapređenje
narodnog zdravlja.
Zdravstveno vaspitanje je ne samo informacija o zdravlju već i aktivni proces učenja kroz
iskustvo.
Definicija promocije zdravlja po SZO - To je interakcija ljudi i njihove životne sredine, kombinujući
lični izbor sa socijalnom odgovornošću u cilju kreiranja zdrave budućnosti.
Druga definicija po ..... rječniku - To je proces osposobljavanja ljudi da povećaju kontrolu nad
svojim zdravljem i unaprijede ga.
39