Sadržaj

UVOD............................................................................................................................................................. 1
Historijski razvoj međunarodnog prava svemira .......................................................................................... 2
Ugovor o svemiru .......................................................................................................................................... 4
Ostali ugovori ................................................................................................................................................ 6
Ugovor o spašavanju astronaut i vraćanju asronauta i objekata lansiranih u svemir ............................. 6
Konevencija o međunarodnoj odgovornosti za štetu uzrokovanu svemirskim objetima ....................... 6
Konvencija o registraciji objekata lansiranih u svemir.............................................................................. 7
Ugovor o upravljanju i aktivnostima država na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima .............................. 7
Privatno vlasništvo u svemiru (pitanje pravnih praznina)............................................................................ 8
Ostala pitanja .............................................................................................................................................. 10
Međunarodna telekomunikacijska unija (Deklaracija iz Bogote) ............................................................... 12
ZAKLJUČAK .................................................................................................................................................. 14
LITERATURA ................................................................................................................................................ 15
 UVOD

Gregory W. Nemitz je 3. marta 2000 godine registrovao vlasništvo nad zemljištem koje u sebi
sadrži platinu u vrijednosti od 492 bilijarde dolara.Zemljište je bio asteroid koji se zvao 433
Eros.Godinu dana kasnije NASA je lansirala sondu na asteroid, što je bio prvi slučaj da
uspješnog spuštanja neke sonde na asteroid.Nemitz je mjesto na koje je sonda sletjela nazvao
‘parking mjesto 29’ te je poslao NASA-i kaznu za parkiranje od 20 dolara.NASA i američki
državni tužilac su odbili zahtjev za isplatom kazne, jer je Nemitzova tvrdnja da je vlasnik
asteroid bez pravnog osnova.Postavlja se pitanje zašto ?

Danas u svijetu imamo mnoštvo organizaccija koje će uzeti naš novac u zamjenu za parcelu na
Mjesecu, Veneri, Marsu…i ako bi pojedinac imao dovoljno novca da otputuje do navedenih
nebeskih tijela, ne postoji niti jedna pravna prepreka da na njemu izgradimo kuću i pretvorimo je
u dom.To ne bi bila krađa niti nedozvoljen ulazak na tuđi posjed.Međutim šta, bez podrške i
priznanja bar jedne suverene države, znači vlasništvo ? I ko bi ga u tom slučaju štitio ?
Praktično za bilo šta možemo da tvrdimo da je to naše vlasništvo, ali to ne znači da ćemo tom
tvrdnjom dobiti sva prava koja vlasnici inače uživaju ( korištenje, sprječavanje drugih da koriste,
prodaja i sl.) Dodatnu komplikaciju čini što je američki Senat krajem 2015. godine izglasao
zakon po kome je kompanijama dozvoljena rudarenje odnosno ekspolatacija asteroid ( i
zabranjeno porobljavanje izvanzamljaskih oblika života).Prijedlog je prošao zato što je donešen
Ugovor o svemiru nedovoljno jasan po pitanju samostalnog djelovanja fizičkih i pravnih lica u
svemiru.Ovim su kompanije htjele da osiguraju pravo vlasništva nad rudama prije nego što
investiraju sredstva u projekte.Ovaj zakon je naravno primjenjiv samo u SAD-u.Ova i slična
pitanja će biti tema ovog seminarskog rada.

1
 Historijski razvoj međunarodnog prava svemira

Smatra se uvriježenim mišljenje po kome je razvoj međunarodnog prava svemira započeo nakon
što je SSSR, oktobra 1957. godine lansirao svoj prvi umjetni satelit Sputnik 1.1 Tek nakon ovog
lansiranja otpočeo je rad na kreiranju međunarodnih pravnih dokumenata kojim bi se reguliralo
međunarodno pravo svemira; ali i prije prvog lansiranja postojao je određen broj pravnih
mišljenja i komentara na temu svemira.2Prvi prvni komentar na temu prava svemira objavio je
belgijski pravnik Emile Laude još 1910. godine; ali svakako prvi značajan korak je rezultat
djelovanja visokog dužnosnika sovjetskog Ministarstva zrakoplovstva V.A. Zarzara, koji je
istakao potrebu za regulacijom prava svemira, postavljajući pitanje da li se na sloj zraka koji
okružuje Zemlju može primjenjivati pravilo o suverenitetu države nad zračnim prostorom ili će u
budućnosti biti neophodno primijeniti drugačije propise. 3 4 Sledeće značajno ime je Vladimir
Mandl koji je kao i Zarzara utvrdio da je pravo svemira nezavisna pravna grna koja se bazira na
specifičnim instrumentima svemirskih letova, također ističući da svemirski prostor treba da bude
coelum liberum tj. izvan jurisdikcije bilo koje države.5Godine 1948. dolazi do objave amričkog
državnog odjela o Antraktiku, gdje se predlaže oblik internacionalizacije tog područja, što je
značajno za spomenuti jer je sličan pravni režim kasnije preuzet pri uređenju prava
svemira. 6 Godinu dana kasnije, u dopisu vladi SAD-a koju je uputio britanski inžinjer R.A.
Smith, on ističe da je Mjesec “zajedničko naslijeđe svih ljudi”, što je fraza koja se kasnije
upotrebljavala u međunarodnim ugovorima kojima se uređivao pravni režim svemira.Sljedeći
značajan događaj za razvoj međunrodnog prava svemira je osnivanje Međunarodne astronautičke
federacije 1949. godine, koja se uglavnom bavila naučnim dostignućima, ali je s pravnog aspekta
značajna jer je osnovala međunarodni forum za izmjenu znanja u pogledu razvoja prava svemire,

1
Pravnik : časopis za pravna i društvena pitanja, Vol. 49, No. 99, Mag. Iur. Ana Mikulec, Pravo svemira, str. 105.,
april 2016. godine

2
Ibid.
3
Ibid., str. 106.
4
Zarzar je inače predložio primjenu „teorije zona“ po kojoj bi atmosfera bila podijeljena u dva koncentrična sloja
od kojih bi donji bio, niži sloj, bio subjekt nacionalne kontrole, a viši sloj je internacionalni prostor po kome je
kretanje slobodno.Važnost njegovog djelovanja se ogleda u tome što je prepoznao da su zračni prostor i svemirski
prostor dva fizički odvojena prostora, te se prema tome svakom od njih treba pristupiti na drugačiji način.
5
Ibid.
6
Ibid.

2
te nakon toga sve veći broj pravnika objavljuje teze i članke na temu prava svemira. 7Godine
1952. na trećem kongresu Federacije prof.dr. Alex Meyer je iznio članak ( koji u tom trenutku i
nije dobio previše pažnje) koji je s stanovišta prava svemira veoma značajan jer se dotaknuo
važnih pitanja kao što su gornji limit suvereniteta države i mogućnost upotrebe svemira u vojne
svrhe.8Već sljedeće godine objavljen je i prvi dokorski rad na temu pravnih aspekata svemira u
kojem autor Welf Heinrich smatra da se cijelo područje iznad atmosfere treba smatrati
slobodnim teritorijem; izvlačeći analogije za zračnim i pomorskim pravom, pri čemu
ustanovljava da se neki elementi već razvijene legislative u tim granama mogu primjeniti i na
međunarodno pravo svemira.9”Shodno tome, on zaključuje da bi se za svemirske letjelice trebalo
primjenjivati načelo zastave; da bi se za pravnu regulaciju letova u atmosferi mogla primjenjivati
nacionalna, bilateralna i međunarodna pravila za aeronautičke letove kada svemirska letjelica
prelazi područje neke države, ali bi bilo bespredmetno primjenjivati ta pravila kada letjelica
pređe u područje iznad atmosfere; da svemirske postaje smještene u području iznad atmosfere ne
bi mogle imati status res communes već bi njihova pravna narav bila određena načinom njihove
gradnje; svemirske postaje bi trebale biti pod kontrolom države koja ih je izgradila ili pod
zaštitom organizacija za koju su sagrađene; ne bi postojala obaveza da se svemirske postaje
otvore za javnost, ali ako bi već bile otvorene ne bi smjelo biti diskiminacije ni po kojoj osnovi
za pristup njima te da područje iznad atmosfere treba biti slobodno područje na koje niti jedna
država ne može proširiti svoj suverenitet”.10Nakon što su 1955. godine SSSR i SAD objavile
namjeru da lansiraju umjetne satellite u Zemljinu orbitu, C.W. Jenks u svom članku iznosi
prijedloge za uređenje prava svemira s naglaskom na ulogu UN-a, pri čemu bi UN imao
jurisdikciju nad aktivnostima u svemiru, suverenitet nad teritorijem Mjeseca, drugih planeta i
satelita te pravo korištenja potencijalnih resursa na Mjesecu i drugim planetama i satelitima, a
zakonodavni autoritet u pogledu ovih pitanja i svih aktivnosti u svemiru treba da pripadne Općoj
skupštini UN-a.11

7
Ibid., str. 107.
8
Ibid.
9
Ibid.
10
Ibid.
11
Ibid., str. 108.

3
 Ugovor o svemiru

Obzirom da je UN jedina organizacija s kapacitetom da okupi (skoro) sve države logično je bilo
da upravo ova organizacija bude uporište saradnje između država. 12 Opća skupština Un- a je
1958. godine osnovala ad hoc odbor za miroljubivo korištenje svemira čiji je zadatak bio da
prouči tehničke i pravne aspekte čovjekovog prodora u svemir.13Godine 1959. odbor se prvi put
sastao i osnovao tehnički i pravni pododbor, a rezolucijom Opće skupštie 1472 (XIV) ad hoc
odbor je postao stalni odbor UN-a; i do danas ostao žila kucavica međunarodne saradnje u
području istraživanja i korištenja svemira. 14 Danas je to najveći odbor unutar UN-a, broji 77
članova, i do danas je izradio 5 međunarodnih ugovora koji se tiču prava svemira, a koje je
rezolucijama usvojila Opća skupština UN-a, od kojih je najznačajniji Ugovor o načelima kojima
se uređuju aktivnosti država u istraživanju i korištenju svemira, uključujući mjesec i druga
nebeska tijela ( ili kraće Ugovor o svemiru).15

Opća Skupština je usvojila ovaj ugovor rezolucijom 2222(XXI) 19. novembra 1966. godine, a
stupio je na snagu 10. oktobra 1967. godine.16Ugovor o svemiru (The Outer Space Treaty) se
smatra Magna Cartom za pravo svemira, i svi budući zakoni trebaju da vuku korijen iz ovog
ugovora. 17 Obzirom na spomenuto, i na sama načela u ugovoru, neki nazivaju ovaj ugovor
ustavom prava svemira.18Ukratko ćemo preći članke s najvažnijim načelima prava svemira.

“Članak 1. Ugovora o svemiru propisuje da se svemir, Mjesec i ostala nebeska tijela trebaju
iskorištavati na način koji će biti u interesu svih država bez obzira na njihov ekonomski i
znanstveni razvoj, trebaju biti “naslijeđe čitavog čovječanstva” te trebaju biti slobodna za
iskorištavanje i znanstvena istraživanja prema načelima jednakosti i suradnje.19Iako ovo načelo
pozitivno i cilja na ravnomijernu podjelu, između država, svih blagodati dobijenih istraživanjem

12
Ibid.
13
Ibid.
14
Ibid., str. 109.
15
Ibid.
16
Ibid.
17
Space property : who owns it ?, http://www.sciencefocus.com/feature/health/who-owns-space, stranici
pristupljeno 5. januara 2017. godine, str. 2.
18
Pravnik : časopis za pravna i društvena pitanja, Vol. 49, No. 99, Mag. Iur. Ana Mikulec, Pravo svemira, str. 109.,
april 2016. godine
19
Ibid.

4
svemira, ono je također problematično jer odredbe Ugovora o svemiru nisu kogentne prirode, te
stoga nema ni konkretne sankcije za države koje krše odredbe ugovora; također je iracionalno
očekivati da će tehnološki razvijena država, koja izdvoji značajna financijska sredstva iz svog
budžeta na istraživanje svemira, podijeliti svoja otkrića sa državama koje nisu sudjelovale u
projektu ili uopšte nemaju svemirski program.

Članak 2. je možda i najvažniji i on propisuje da svemir, Mjesec i druga nebeska tijela ne mogu
biti prisvojena proširenjem suvereniteta država, iskorištavanjem, zauzimanjem ili bilo kojim
drugim načinom; na taj način je ovim člankom definitivno usvojeno načelo slobode svemira,
čime je potvrđeno da svemir pripada cijelom čovječanstvu.20 21 Članak 4. uvodi načelo zabrane
postavljanja nuklearnog oružja i drugog oružja za masovno uništenje u orbitu ili na nebeska tijela
ili u svemir na bilo koji način; također se zabranjuje uspostavljanje vojnih baza, utvrda, testiranje
oružja i izvođenje vojnih manevara na nebeskim tijelima (no ugovor ne zabranjuje postavljanje
konvencionalnih oružja u orbitu, tako da je moguće držati u orbiti neka oružja koja imaju jako
destruktivnu moć). 22 Države ugovornice moraju pomoći astronautima koji su u nevolji, a
astronaut koji bi se prisilno spustio na teritoriju druge države mora biti vraćen svojoj državi(član
5.). 23 Države članice su odgovorne za nacionalne aktivnosti u svemiru bez obzira da li te
aktivnosti vrše vladine ili nevladine organizacije; u slučaju da aktivnost u svemiru vrši neka
nevladina organizacija ona mora dobiti odobrenje države članice ugovora, a u slučaju da
aktivnost provodi međunarodna organizacija tada odgovornost prelazi na međunarodnu
organizaciju i državu članicu ugovora koja kroz međunarodnu organizaciju učestvuje u
aktivnostima(član 6.).24Član 7. propisuje da je država koja lansira objekat u svemir međunarodno
odgovorna za štetu koju pričini drugim državama, a 8. član se tiče prava vlasništva u svemiru i
propisuje da se vlasništvo na objektu lansiranom u svemir neće promijniti, i ukoliko se kasnije
pronađe mora biti vraćen državi porijekla.25

20
Ibid.
21
Pojavili su se određeni problemi kada su 1976. godine ekvatorske države (Brazil, Kolumbija, Kongo, Indonezija,
Uganda i Zair) tvrdile da se na područje geostacionarne orbite proteže njihov suverenitet jer nije bilo jasno
utvrđeno gdje se nalazi donja svemira; to pšitanje je ostalo do danas neriješeno.
22
Ibid., str. 110.
23
S. Softić. Međunarodno pravo, DES doo – Sarajevo, 2012. godina, str. 275.
24
Ibid.
25
Ibid.

5
Član 12. određuje da se sve stanice, instalacije, oprama i svemirska vozila na Mjesecu i drugim
nebeskim tijelima mogu koristiti od strane astronaut drugih država članica, po načelu
reciprociteta; o svim takvim aktivnostima dužni su unaprijed obavijestiti kako bi se mole
poduzeti sve moguće mjere za zaštitu svemirskog osoblja.26

Ostali ugovori

Ugovor o spašavanju astronaut i vraćanju asronauta i objekata lansiranih u

svemir
Opća Skupština UN-a je usvojila ovaj ugovor 22. aprila 1968 godine, a stupiuo je na snagu u
novembru, iste godine, a on se temelji na člancima 5 i 8 Ugovora o svemiru.27Prva 4 članka
propisuju obavezu država članica da pruže pomoć i spase osoblje letjelice koja se zbog nesreće
nađe na području njihove jurisdikcije, te da zatim osoblje letjelice bude vraćeno zemlji
lansiranja. 28 Članak 5. Ugovora o spašavanju propisuje obavezu da se letjelice na području
jurisdikcije jedne države vrate državi koja je lansirala tu letjelicu.29

Konevencija o međunarodnoj odgovornosti za štetu uzrokovanu svemirskim

objetima
Konvencija se temelji na člancima 6. i 7. Ugovora u svemiru, a donijela ju je Opća Skupština
UN-a u martu 1972. godine, dok je na snagu stupila u septembru iste godine.30Pojam štete u ovoj
konvenciji uključuje 4 oblika – smrt, tjelesnu povredu, drugo narušavanje zdravlja ili oštećene
stvari; dok su ovom konvencijom usvojena i dva nečela odgovornosti – načelo objektivne
odgovornosti i načelo odgovornosti na temelju krivnje. 31 Načelo neograničene objektivne
odgovornosti nalazi primjenu samo onda kada je svemirskim objektom učinjena šteta na površini
zemlje ili na letjelicama u letu, dok se odgovornost na temelju krivnje primjenjuje kada štetu

26
Outer Space Treaty of 1967
27
Pravnik : časopis za pravna i društvena pitanja, Vol. 49, No. 99, Mag. Iur. Ana Mikulec, Pravo svemira, str. 111.,
april 2016. godine
28
Ibid.
29
Ibid.
30
Ibid.
31
Ibid.

6
uzrokuje svemirski objekat jedne zemlje lansiranja iznad površine Zemlje osobama ili stvarima
druge zemlje lansiranja. 32 ”Konvencija o odgovornosti prihvata načelo volenti fit injuria u
pogledu štete nastale stranim državljanima dok sudjeluju u operacijama svemirskog objekta od
njegovog lansiranja do njegovog slijetanja ili za vrijeme dok se nalaze u neposrednoj blizini
lansiranja po pozivu države lansiranja”.33 34

Konvencija o registraciji objekata lansiranih u svemir

Konvenciju je donijela opća Skupština UN-a 14. februara 1975. godine, a stupila je na snagu 15.
septembra 1976. godine. 35 Konevncija obvezuje države da poimenice svemirski objekat u
poseban registar, onda kada objekat lansira u Zemljinu orbitu ili dalje.36Glavni tajnik UN-a vodi
Registar UN-a, a glavne funkcije tog registra su da se uspostavi veza između države lansiranja i
svemirskog objekta te da služi kao glavni registar u kojem su upisani svi objekti lansirani u
svemir kako bi se olakšala identifikacija objekata u svemiru (u slučaju da objekat lansiraju dvije
ili više država zajednički , one se samostalno dogovaraju koja će od njih da registrira lansirani
objekat).37

Ugovor o upravljanju i aktivnostima država na Mjesecu i drugim nebeskim

tijelima
Ugovor o Mjesecu je donijela Opća Skupština UN-a 18. novembra 1979. godine, a stupio je na
snagu 18. jula 1984. godine.38Ugovor se sstoji od 21 članka koji se primjenjuje (prema članu 1.)
na Mjesec i druga nebeska tijela Sunčevog sistema isključujući Zemlju; a isti propisuje
miroljubivo korištenje mjeseca, zabranu postavljanja nuklernog oružja na Mjesec, zatim
ponovljeno je da je Mjesec zajedničko nasljeđe cijelog čovječanstva, da se pri istraživanju

32
Ibid.
33
Ibid., str. 112.
34
Prema ovoj konvenciji zahtjev za naknadu štete može postaviti samo država.Neophodno je da država prvo
postavi zahtjev državi lansiranja u roku od godine dana od nastanka štete ili identifikacije odgovorne države, čak i
ako u tom peroiddu ne bude utvrđen potpuni opseg štete.Ako države u roku od godine ne postignu dogovor o
naknadi štete, odluku donosi komisija sastavljena od jednog predstavnika države podnositelja zahtjeva, jednog
predstavnika države lansiranja, te jednog predstavnika koga države zajednički odaberu.
35
ibid.
36
Ibid.
37
Ibid.
38
Ibid., str. 113.

7
Mjeseca stranke trebaju voditi načelima suradnje i međusobne pomoći.39Za ove odredbe bi se
moglo reći da su ‘preslikane’ iz prijašnjih ugovora, međutim ono što ovaj ugovor čini drugačijim
jesu odredbe o prirodnim resursima na Mjesecu; po ovim odredbama bi se, po uzoru na morsko
dno i podzemlje izvan nacionalne jurisdikcije, Mjesec i prirodni resusrsi na njemu proglasili
općim dobrom, ted a iskorištavanje tih resursa bude dopušteno samo na način koji će se urediti
posebnim međunarodnim režimom. 40 Razvijene zemlje nisu prihvatile takve uslove jer su
smatrale da država koja uloži ogromna novčana i materijalna sredstva u omogućavanje
eksploatacije mjesečevih resursa ne treba da iste dijeli s drugima; shodno tome Ugovor o
Mjesecu nisu postpisale ni SSSR (Rusija) niti SAD, jer su smatrale da to nije pravedna pogodba,
a ostale države su slijedeći njihov primjer odbile da potpišu ovaj ugovor, tako da ga je do
potpisalo samo 11 država. 41 O posljedicama nepotpisivanja ovog ugovora govorit ćemo u
sljedećem poglavlju.

Privatno vlasništvo u svemiru

(pitanje pravnih praznina)

Google Lunar X PRIZE jeste “utrka” čiji je cilj da izazove inžinjere, poduzetnike i inovatore iz
cijelog svijeta, da za što nižu cijenu razviju metod istraživanja svemira robotom; da bi osvojio
ovo takmičenje, privatno sponzorisan tim mora prvi da uspješno spusti letjelicu na poršinu
Mjeseca, da proputuje s njom 500 metara i da pošalje video zapise i slike visoke definicije nazad
na Zemlju, a kao nagradu tom timu, isplatit će se 30 miliona dolara. 42 Amaterski klubovi,
univerziteti, i multimilionske kompanije su se prijavile da sudjeluju u ovoj “utrci” kako bi
osvojile nagrade, ali i tražile resurse na Mjesecu, što bi otvorilo prostor za eksploataciju tih
resursa.43Ovim je počela takozvana druga utka za Mjesec, ali ovaj put sami resursi su nagrada;

39
Ibid.
40
Ibid.
41
Ibid., str. 114.
42
Google Lunar X PRIZE, http://lunar.xprize.org/, stranici pristupljeno 5. januara 2017. godine, početna stranica
43
Space property : who owns it ?, http://www.sciencefocus.com/feature/health/who-owns-space, stranici
pristupljeno 5. januara 2017. godine, str. 1.

8
doći do njih, zahtijevati ih i zaraditi novac od njih.44Postoji samo jedan problem: niko danas nije
siguran da li je pravno moguće posjedovati bilo šta u svemiru ?

Vanzemaljska nekretnina je zemljište na drugom planet ili prirodnom satelitu ili dijelu svemira
koja se prodaje ili preko organizacije ili preko pojedinaca. 45 Vlasništvo nad vanzemaljskom
nekretninom ne prinzaje niti jedan autoritet (država, međunarodna organizacija), ali bez pbzira
na to, mnoge organizacije i pojedinci tvrde pravo nad nebeskim tijelima, kao što je npr. Mjesec, i
aktivno su uključeni u prodaju dijelova tih nebeskih tijela preko certifikata o vlasništvu koji su
nazvani ‘Lunarna djela’ ili ‘Marskovska djela’ (Lunar and Martian deeds) ; ova “djela” nemaju
nikakvog pravnog uporišta.46

Ugovor o svemiru donešen od strane UN-a 1967. godine ustanovljava da je svemir zajednička
baština cijelog čovječanstva,a u članu 2. se navodi da države ne mogu proširiti svoj suverenitet
na svemir, Mjesec i druga nebeska tijela.47Međutim, ovaj ugovor je upravo refleksija vremena u
kome je donešen, tako da nigdje nije spomenuto pitanje (suverenog) vlasništva u svemiru od
strane fizičkih lica i privatnih kompanija ( pravnih lica). 48ugovor o Mjesecu koji je završen
1979. godine, a stupio na snagu 1984. godine zabranjuje privatno vlasništvo nad vanzemljaskim
nekretninama.49Međutim, do danas taj ugovor je potpisalo samo 13 država, među kojima nije niti
jedna nacija s velikim svemirskim programom, što ostavlja mogućnost privatnog posjedovanja
nekretnine u svemiru, odnosno na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima.50Ovdje se može postaviti
fundamentalno pitanja, a to je: da li postoji pravna praznina koja bi omogućila privatni posjed u
svemiru ?

Američki poduzetnik Dennis Hope tvrdi da postoji pravna praznina koja omogućava privatno
vlasništvo, te je on zahtijevao pravo na cijeli Sunčev sistem 1980. godine, pokušavajući da
zaradi milione dolara prodajom posjeda na Mjesecu, Marsu i Veneri. 51 52Suprotno je stanovište

44
Ibid.
45
Extraterrestrial real estate, https://en.wikipedia.org/wiki/Extraterrestrial_real_estate
46
Ibid.
47
Ibid.
48
Space property : who owns it ?, http://www.sciencefocus.com/feature/health/who-owns-space, str. 2.

49
Extraterrestrial real estate, https://en.wikipedia.org/wiki/Extraterrestrial_real_estate,
50
Ibid.
51
Ibid.

9
po kome ne postoji pravna praznina, a zagovornici ove tvrdnje objašnjavaju da u članu 6.
Ugovora o svemiru stoji “ da će se za sve aktivnosti nevladinih entiteta u svemiru, uključujući
Mjesec i druga nebeska tijela, zahtijevati odobrenje i kontinuirano nadgledanje od strane
odgovarajuće države koja je potpisnica ugovora”, shodno tome, iako privatno posjedovanje
vanzemaljskog posjeda nije zabranjeno, ono je ipak vezano za državu.53Osim toga, da bi pravno
posjedovali nešto, samo izjvaiti da to posujeduje animus nije dovoljno; neophodno je stvarno
posjedovati tu stvar corpus.54

Ostala pitanja

Važno je reći da svi objekti koji ostanu u svemiru pripadaju onim državama koje su ih lansirale
u orbitu. 55 Postavlja se pitanje i šta ako neki od astronaut počini krivično djelo u svemiru ?
Ukoliko bi krivično djelo učinio u letjelici sudilo bi mu se po jurisdikciji države čija je zastava
na letjelici, pri čemu se uzima princip zastave broda, gdje se letjelica smatra proširenjem
suvereniteta te države. 56 Međutim, ukoliko bi astronaut počinio krivično djelo na mjesecu, a
obzirom da Ugovor o svemiru u članu 2. zabranjuje bilo kojoj državi da proširi svoj suverenitet
na Mjesec što bi načilo da se zakon niti jedne države ne može primijeniti na Mjesecu, to znači da
se astronaut ne bi mogao biti procesuirati ni po jednom zakonu.57U ovom slučaju dolazimo do
ideje ekstrateritorijalne jurisdikcije. 58 Građani svake države podliježu zakonima te države bez
obira da li se nalaze na njenom teritoriju ili ne, međutim ovo pravilo nema primjenu u slučaju
kada se nalaze na teritoriju države koja ne odobrava ekstrateritorijalnu jurisdikciju druge
države.59Međutim, kada se nalaze na teritoriju koji ne pripada ni jednoj državi, kao što je Mjesec,

52
Ovo nije prvi zabilježen slučaj zahtijevanja i tvrdnji privatnog vlasništva u svemiru.Čileanski advokat Jenaro
gajardo Vera je 1953. godine postao poznat tvvrdeći da je vlasnik Mjeseca, a nijemac Martin Juergens je tvrdio da
je Mjesec u vlasništvu njegove porodice još od 1756. godine kada je Pruski kralj Frederick veliki simbolički poklonio
Mjesec njegovim pretcima.
53
Extraterrestrial real estate, https://en.wikipedia.org/wiki/Extraterrestrial_real_estate, str. 3.
54
Space property : who owns it ?, http://www.sciencefocus.com/feature/health/who-owns-space, str. 4.
55
Outer Space Treaty of 1967, član 6.
56
Space jurisdiction, https://en.wikipedia.org/wiki/Space_jurisdiction, stranici Pristupljeno 6. januara 2017. godine
57
Ibid.
58
Extraterritorial jurisdiction, https://en.wikipedia.org/wiki/Extraterritorial_jurisdiction, stranici pristupljeno 6.
januara 2017. godine
59
Ibid.

10
pravilo o ekstraterirotijalnoj jurisdikciji se primjenjuje. 60 Ovo znači da je letjelica područje
jurisdikcije one države čija je zastava na njoj.Space Station Agreement ili Sporazumu o
svemirskoj stanici usvaja načelo ekstrateritorijalne jurisdikcije. 61 Ovo znači da ako u jednoj
letjelici imamo članove posade iz različitih država, tada se na svakog od njih primjenjuje zakon
njihove države.Ali, ukoliko bi recimo amerčki astronaut u letjelici nanio tešku tjelesnu povredu
francuskom astronaut, u tom slučaju Franscuska ima pravo da ga procesuira.Isto vrijedi i za
imovinu ili u konkretnom primjeru, u slučaju da američki astronaut uništi imovinu francuskog
astronaut, Francuska ima pravo da ga procesuira. 62 Ovaj sporazum je bitan jer omogućava
ekstradiciju bez obzira na prethodno postojanje ugovor o ekstradiciji između država.63Ovo je
veoma važno jer Rusija nema ugovor o ekstradiciji s SAD-om, ali u slučaju da ruski astronaut
nanese tešku tjelesnu povredu američkom, došlo bi do ekstradicije, i sudilo bi mu se po
zakonima SAD-a.64

U izuzetno hipotetičkom slučaju rođenja djeteta u svemiru postavlja se pitanje nacionalnosti te

djece obzirom da je svemir internacionalni prostor.Za ovaj slučaj imamo presedan, obzirom da je
13 beba rođeno na Antartiku, na koji se primjenju slični propisi kao i na svemir, po pitanju
proširenja suvereniteta.65Antratik je kao i svemir van nacionalni prostor ili zajednička baština
cijelog čovječanstva.66U ovim slučajevima djeca su dobijala državljanstvo svojih rodielja, a isto
pravilo se može primijeniti i u svemiru.67Međutim i tu imamo iznimke, jer imamo države koje ne
daju državljanstvo djeci koja nisu rođena na njihovom teritoriju, pa bi u tom slučaju takva djeca
dobila državljanstvo one države čija je zastava na svemirskoj letjelici ( isto se pravilo primjenjuje

60
Ibid.
61
International Space Station Legal framework,
http://www.esa.int/Our_Activities/Human_Spaceflight/International_Space_Station/International_Space_Station_
legal_framework, stranici pristupljeno 6. januara 2017. godine
62
Loose Space, Extradition , and Sovereign Exception,
http://citation.allacademic.com/meta/p_mla_apa_research_citation/4/9/8/1/7/p498178_index.html , stranici
pristupljeno 6. januara 2017. godine
63
Ibid
64
Ibid
65
Declaration of Antartic Place of Citizenship, http://aqamb.com/declaration.html, stranici pristupljeno 6. januara
2017. godine
66
Ibid.
67
Ibid.

11
i kada se dijete rodi u avionu).68Međutim, šta ako se dijete rodi na Mjesecu, Marsu ili na nekom
drugom mjestu u svemiru gdje se ne može protegnuti suverenitet države ?

Međunarodna telekomunikacijska unija

(Deklaracija iz Bogote)

Godine 1932. u Madridu je osnovana Međunarodna telekomunikacijska unija.69Na konferenciji

opunomoćenika 1989. godine, u svrhu revidiranja unije, osnovan je Visoki odbor koji će 1992.
godine u Ženevi donijeti statu unije koji je i danas na snazi.70”Važnost Unije za pravo svemira
jeste u tome što je Unija organizacij na univerzalnoj međunarodnoj razini koja svojim
instrumentima regulira svemirsku telekomunikaciju koja se odvija putem satelita, a koja je za
sada najvažniji rezultat čovjekovog prodora u svemir”. 71 Geostraciona orbita, iako ne jedina
orbita u koju se mogu postavljati sateliti, je najprikladnija jer sateliti postavljeni u njoj imaju
stalni pogled na velika područja Zemlje, što isključuje potrebu reorjentacije zamaljskih antena.72
Opći principi za upravljanje gostracionom orbitom sadržani su u Ugovoru o svemiru i
međunarodnoj telekomunikacijskoj konvenciji, te prihvatajući stajalište da je geostraciona sfera
dio svemira, tada se odredbe spomenutih ugovora o zabrani proširenja suvereniteta država na
svemirski prostor primjenjuju i na geostracionu sferu (konvencija se bavi pitanjima pravičnog
pristupa, registracije satelita, prava na jednokost pri registraciji, trajanja prava na poziciju u
geostacionarnoj orbiti i sl.). 73 Može se istaći više problema u vezi s pravom na pravičan
pristup.Prvi je što veliki broj država nema sredstava za izgradnju satelitai njegovo slanje u orbitu,
usljed čega države ne mogu da ostvare svoje pravo na jednaki pristup. 74Sljedeći problem je koji
se javlja kod prava na pravičan pristup jeste osiguranje efikasne upotrebe geostacionarne orbite,
gdje dolazi do potrebe registracije kod Unije kako bi se od njihovom koordinacijom izbjegle

68
Birth aboard aircraft and ships, https://en.wikipedia.org/wiki/Birth_aboard_aircraft_and_ships, stranici
pristupljeno 6. januara 2017. godine

69
Pravnik : časopis za pravna i društvena pitanja, Vol. 49, No. 99, Mag. Iur. Ana Mikulec, Pravo svemira, str. 114.,
april 2016. godine
70
Ibid., str. 115.
71
Ibid.
72
Ibid.
73
Ibid.
74
Ibid., str. 116.

12
smetnje i interferencije među signalima, što opet s druge strane ograničava slobodna upotreba i
pristup.75Sljedeći problem je ograničenost geostacionarne orbite kao resursa; prema tome na nju
je teško primijeniti pravilo o slobodi pristupa i korištenja od svih država jer postoji ograničenje
broja satelita koji se u nju mogu smjestiti (da bi satelit radio bez ometanja potreban je određeni
prazan prostor između njega i sljedećeg satelita).76Svi navedeni problem govore u prilog da je je
pravno pravilo prior in tempore prior in iure nepomirljivo sa osnovnim načelima prava svemirao
jednakom pristupu i korišenju svemira od svih država, te se ono jako negativno odražava na
zemlje u razvoju koje su ekonomski i tehnološki nedovoljno razvijene da bi ušle u satelitsku
utrku s ostalim državama.77Upravo zbog toga, ovo je pitanje bilo izuzetno značajno pitanje za
pravo svemira.Kolumbija je 1976. godine, na Općoj Skupštini UN-a, potegla pitanje suvereniteta
nad geostacionarnom orbitom, . 78 Kolumbiju su podržale i pridružile joj se druge ekvatorske
države te su na koferenciji u Bogoti 1976. donijele deklaraciju po kojoj geostacionarna orbita
teritorijalno potpada pod njihov suverenitet, opravdavajući svoj stav činjenicom da je samo
postojanje geostacionarne orbite povezano s gravitacionim fenomenom koji uzrokuje zemlja, te
se prema tome ona ne može gledati kao dio svemira.79Evo tvrdnje su odbile prihvatiti skoro sve
države, ali Bogotska deklaracija je ipak imala određene učinke, jer je 1982. godine u Nairobiju
na konferenciji opunomoćenika donesena odluka da se prilikom uređivanja pitanja pristupa
geostacionarnoj orbiti uzima u obzir geografska pozicija određenih zemalja.80

75
Ibid.
76
Ibid., str. 117.
77
Ibid.
78
Ibid.
79
Ibid.
80
Ibid.

13
 ZAKLJUČAK

Od čovjekovog prodora u svemir nije prošlo još ni jedno cijelo stoljeće, ali je napredak
tehnologije omogućio korištenje svemira na načine koji su stotinama godina bili nezamislivi.Kao
i u svakom drugom slučaju, promjene su praćene napretkom prava na tom polju.Spomenutih 5
ugovora postavili su dobru osnovu za daljnju legislative, koja će morati napredovati i mijenjati se
u korak s vremenom.S pojavom turističkih putovanja u svemir, regulacija pravnih pravila poput
pravnog statusa svemirskih turista ili kontrole svemirskih letova će morati biti
riješene.Čovječanstvo će samo dalje da napraduje, svemirska istraživanja će dnijeti i više koristi
nego što se očekuje, naročito djelovanjem privatnih kompanija, čije bi se djelovanje u
vanzemaljskom prostoru, prema mom mišljenju, trebalo ograničiti samo na ona ponašanja koja bi
štetila nekoj naciji ili pojedincu

14
LITERATURA
- S. Softić. Međunarodno pravo, DES doo – Sarajevo, 2012. godina
- Pravnik : časopis za pravna i društvena pitanja, Vol. 49, No. 99, Mag. Iur. Ana Mikulec, Pravo
svemira, april 2016. godine

- Outer Space Treaty of 1967

- Space property : who owns it ?, URL = http://www.sciencefocus.com/feature/health/who-owns-

space

- Google Lunar X PRIZE, URL = http://lunar.xprize.org/

- Extraterrestrial real estate, URL = https://en.wikipedia.org/wiki/Extraterrestrial_real_estate

- Space jurisdiction, URL = https://en.wikipedia.org/wiki/Space_jurisdiction

- Extraterritorial jurisdiction, URL = https://en.wikipedia.org/wiki/Extraterritorial_jurisdiction

- International Space Station Legal framework, URL =

http://www.esa.int/Our_Activities/Human_Spaceflight/International_Space_Station/Internation
al_Space_Station_legal_framework

- Declaration of Antartic Place of Citizenship, URL = http://aqamb.com/declaration.html

- Birth aboard aircraft and ships,URL =

https://en.wikipedia.org/wiki/Birth_aboard_aircraft_and_ships

15