Koncept, tekst & vizualno oblikovanje: Josip Vrančić

Izdavač: Gradski muzej Karlovac

Za izdavača: Hrvojka Božić
www.gmk.hr

Lektura: Tihana Lešić

Prosinac 2016.

E-knjiga / izdanje za besplatno preuzimanje *

[ * odnosi se na osobnu uporabu; svako neovlašteno preuzimanje dijela ili cjeline
te korištenje u profesionalne svrhe bez pismene dozvole autora,
bit će smatrano povredom autorskog prava ]

Nositelj autorskih prava na djela Miroslava Krleže

[ Glavni vizual projekta: fotomozaik / osnova: detalj fotografskog portreta ( Enes Čengić (?)_
Snimka s Tržiča _ 1970. _ objavljeno u izdanjima Enesa Čengića (Krleža; S Krležom iz dana u
dan ) / fragmenti: fotoportreti M.K. ]

Izdavač i autor preporučuju da iznos prvotno namjenjen za nabavu publikacije, usmjerite

prema domovima za brigu o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Hvala!
Pokušaj je ovim izložbeno-izdavačkim projektom pojedinoj misli, ma koliko
krležijanski duga i 'teška' bila, priznati status samostalnoga djela,
kojoj se promatrač može posvetiti bez 'tereta' okolnih slova, riječi,
rečenica, odlomaka, stranica, knjiga, polica, biblioteka...
I to uz napor da se uspije izbjeći uobičajenu zamku da citatno izdvajanje
postane mač u službi seciranja, da rečenica izvađena iz konteksta
ostane kadaverskim batrljkom... Nebitni postaju portreti što su na
hektare producirani valjda zbog vizualne izdvojivosti te skulpturalnosti
samog lika Miroslava Krleže, a on iskorištavan u te svrhe kao jabuka
ili stolac na provincijalnim tečajevima crtanja. Važno je ne
postavljati se na mjesto ekskluzivnog tumača Krležine misli, kakvih po
vojarnama naše javne riječi marširaju cijele satnije, nego prepustiti
mu da i na temi likovnosti bude predstavljen – njim samim.
"Blesava i blagoglagoljiva pisanija oko umjetnosti kreće se u okviru
konvencionalnog brbljanja o pomodnim ključevima današnjeg jalovog ukusa.
Taj je kao muha. Na historijskim cestama umjetnosti nema leša ni balege, gdje
ti strvinari ne bi okupali svoja rila."
[ Miroslav Krleža o likovnoj kritici > Varijacije na temu umjetničkog stvaranja, Eseji VI,
Sabrana djela MK, sv. 24, Zora, Zagreb, (1959) 1967, str. 151 - 152 ]
Ne samo kroz tematske eseje, nego i kroz drame, dnevnike, romane, pa i
poeziju, Krleža je pastozno i dubokoreljefno oblikovao svoj odnos prema
likovnosti i vizualnome.

U osvrtima ili segmentima beletrističkih djela, Krleža vlastitom

enciklopedičnošću široko obuhvaća nacionalne umjetnike (Josip Račić,
Vladimir Becić, Miroslav Kraljević, Ivan Meštrović, Marin Studin,
Jerolim Miše, Krsto Hegedušić, Antun Augustinčić, Viktor Kovačić, Drago
Ibler, Miljenko Stančić, Vilim Svečnjak...), kao i izvangranične
(Michelangelo Bounarroti, Francisco Goya, Pieter Brueghel, Jacques
Callot, Paul Cézanne, Camille Corot, Vincent Van Gogh, George Braque,
Pablo Picasso, Vasilij Kandinski, George Grosz, Adolf Loos, Piet
Mondrian, Salvador Dalí...), zatim povijesno-umjetničke epohe/pravce
(srednjovjekovna umjetnost, impresionizam, secesija, ekspresionizam,
apstrakcija, eksperimentalna umjetnost...) te pojave, fenomene i sinteze
(pećinske slikarije, stećci, bizantsko slikarstvo, srpske i makedonske
freske, zadarske riznice, kič, likovna kritika, artizam...).

Njegovi opisi su slikarski, gotovo kiparski opipljivi, fotografski i

filmski detaljni, scenografski jasni do najmanje metričke pojedinosti,
a rasvjetom i zvučnom podlogom finalizirane su atmosfere. Likovi su
likovnjaci ('Povratak Filipa Latinovicza', 'Leda', 'Gospoda Glembajevi',
'Michelangelo Bounarroti'...), njihove misli i dijalozi često su artistički
artikulirani patosi, dvojbe o smislu stvaranja, o egzistenciji i neuklapanju
samog umjetnika, o nepriznavanju i zaboravu, gotovo njegove dileme
autoportretnog određenja: o tome kako umjetnost 'nije šivanje postole po
mjeri', o smjerovima i trendovima, o portretnim ikonografijama i pristupu
samome modelu, o duševnome utapanju u provincijskoj sredini dok se sanja o
svjetlu Pariza... Pa na kraju i o životnoj ugrozi, kao pri krležijanski
brutalno iskrenoj situaciji Georga Grosza koji je 'pobjegao pravovremeno
preko Oceana i tako izvukao živu glavu. Da nije, bila bi ga ta suvremena
stvarnost, koju je optuživao svojim slikama, dotukla kao bijesno pseto'.
U beletrističkim opisima i izjavama česte su likovne poredbe, s primjerice
antičkim hramom Böcklinovih slika, za jasniju viziju nekoga tu je
Holbeinova glava i tome slično. Tema apstraktne umjetnosti nije obrađena
esejski, nego formom dramskoga dijaloga likova A i B. I san u pjesmi postaje
uspoređen s užasom i nesigurnošću breughelovski oslikanoga Brabanta; na
drugome pak mjestu, nizozemska pokrajina pod kistom genijalnoga slikara u
putopisno-esejskoj formi postat će nalik 'gornjohrvatskom kraju na
historijskoj protuturskoj strateškoj bazi između Karlovca i Koprivnice'.

Iznoseći brutalno kritiku općih društvenih devijacija kroz svoja djela, kao
i u primjeru 'hrvatske laži' književnoga određenja, tako Krleža ogoljuje laž i
maske nacionalne i svjetske likovnosti, i to po onoj 'bobu-bob-popu-pop', što
je upravo s Krležom doživjela zenit. Jer treba 'glupanima reći da su glupi'!
I ako se nekritički i samo na formalnoj razini preuzimaju likovne formule
pod utjecajem stranih kulturnih centara, onda to treba nazvati npr.
'majmunisanjem Zapada'! A gaženje na kulturnom polju treba imenovati
imperijalizmom (germanskim, venecijanskim...), upravo terminom političke
odrednice jer to i jest na stvari. Utjecaje böcklinovsko-simbolističkog ili
pak secesijsko-bečkog žarišta, čije su kreature na domaćem tlu i nakon
stoljeća vrh nacionalnog ponosa, Krleža je pravodobno imenovao i
monstruoznim, i gnjilim... U toj misiji nije moglo biti mjesta ni za 'velike
muže' iz likovnog i javnog života, pa je Kršnjavi počašćen apozicijom
'lešinar', a dubrovački nadbiskup zbog 'Tizijanovog portreta' prizemljen
ironijom kako taj portret sam 'Tizian nije ni vidio'. Olakšicu se nije moglo
udijeliti ni baš svim epohama domovinske umjetnosti (devetnaesto stoljeće
'nije dalo' nekih posebnih 'događaja, uzbuđenih životnih masa, svijetlih i
romantičnih izgleda, bitaka i monumentalnih pothvata'), kao ni
prijateljskome krugu (Babić, Dobrović...), bar ne kada su u pitanju sve faze i
ciklusi. Poštedu zaslužiti nisu mogla ni neka još i danas 'antologijska' djela
po mišljenju struke/'struke' ('precrtavanje minhenskih plakata' u slučaju
Krizman-Delvard).

U osvrtima za prigodne publikacije, predgovorima za različita monografska

izdanja i izložbe, statistički zanemarivo pada Krleža u ambise lirskih opisa
oblikovnih strana likovnoga djela. Onaj čija je rečenica brendirana
terminom 'krležijanska' te je odavno postala nacionalna mjerna jedinica za
duljinu, navedene je priloge više koristio u službi rasvjetljavanja fenomena
oko predmeta, nego predmet sam. Najbolji primjeri za to svakako su o
zadarskim zlatarima i podravskim motivima. Ovaj drugi, nakon što ih je
lijeva inteligencija žigosala napadnim manifestom kontra socijalne
umjetnosti (Hermanov 'Quo vadis, Krleža?'), označili su početak
višedesetljetnoga sukoba na ljevici. Za razliku od uobičajenoga
nazdravičarskoga tona takvih tekstova, znao je kititi rečenice polemičkim
ukrasima, kao što su 'uprljano', 'nevješto', 'diletantsko', 'barbarsko',
'tobožnje', 'unakaženo'... Dakle, prigoda nije mogla niti smjela biti kočnicom
slobode mišljenja. Krleža je u ulozi svog Petrice dijelio prodike društvima
kojima je razlog postojanja potpora umjetnika, a to ne čine, slikarima koji
'škrabaju ili mažu', likovnjacima koji 'nevješto barataju bojom, kistom i
perom', 'prepisivačima i preslikačima', izlagačima na 'mrtvorođenim'
salonima, 'likovnim kosturnicama'... Zalagao se gotovo doslovno za pisanje
'metlom, a ne perom' kao primjerenijoj metodi za aktualno stanje. Uz navedenu
naglašenu kritičnost, nikako ne treba zanemariti ni Krležine brojne
afirmativne tekstove o domaćoj i stranoj likovnosti.

U slučaju rasprava o tendencioznom u umjetnosti, pri uvriježenom

kontriranju larpurlartističkim polom, Krleža proširuje termin
tendencioznosti. Osim npr. Grünewaldu ('velik propagandist kršćanstva'),
Daumieru, Groszu i drugim umjetnicima, epohama i pravcima koji su već
etiketirani tendencijom i angažiranošću, Krleža istu karakteristiku
pridaje i npr. Toulouse-Lautrecu jer 'propagira građansku erotiku',
Gauguinu jer 'propovijedaše rezignaciju spram Evrope' i tako dalje. Dakle, ne
smatra nužno da su umjetnici u službi neke veće ideje, unutar pokreta, već da
se i samostalno mogu (iz)boriti za neke nove, kako bi Krležini likovi
izrekli, weltanschauunge, nametanjem vrijednosti više ili manje direktno.
Vezano uz to pogrešnim ističe 'kad ljudi principijelno odbacuju neku
umjetninu zbog njene tendencije', ne uzimajući u obzir njenu samostalnu
vrijednost.
Očekivano je od 'pravih' likovnih kritičara žigosan 'apotekarom', 'čovjekom
koji piše radi redaka i stupaca', 'neznalicom i zadirkivačem po uputama Ljube
Babića', da u 'prah baca talente' s nacionalne scene, a koje ti kritičari,
recimo, uspoređuju sa samim Rembrandtom (!). Naravno, dobro je pri takvome
žigu došla, uz onu 'on-je-protiv-socijalarta', i brnjica sročena u paroli
'on-je-protiv-modernog'. Sve vezano uz to skovano je oko teze o apstrakciji i
Kandinskome, mada je tu samo 'izumitelj apstraktne likovnosti' više
kritiziran zbog hinjenoga inovatorstva i ukoričenoga programa, a najviše
svi oni kopiranti koji su povučeni za njim. Krleža, bolno svjestan kako se
njegovi 'tekstovi čitaju po pravilu naopako', ne samo da u tom slučaju navodi
protuargumente primata u vidu ruske avangarde i Braquea, nego ističe
pozitivne modernosti kod Mondriana, Braquea, Picassa, Loosa, Kovačića,
Iblera... A po priznanju vlastite pogreške u prethodnim ocjenama nečijeg
djela, kao npr. u slučaju Svečnjakovih Balada, ostaje rijetkim perom koje se
usudilo oduprijeti egu.

Važnost Krleže, osim u stvaranju podija za drugačije mišljenje, u imenovanju

pojava zasluženim imenom, u pokušaju pročišćenja ustajalih odnosa na
likovnoj sceni, svakako je i edukativna, kroz bilježenje fusnota i pojmovnih
rječnika (ma koliko ponekad osobnih) u vlastitim publikacijama, svakako je i
na enciklopedijskom polju. I to ne samo kao autora i organizatora pojedinih
izdanja, nego isto tako i kao voditelja koji je bez obzira na političke
pritiske, pri različitim projektima Leksikografskoga zavoda priliku davao
i stručnjacima koji su u ratu bili na ideološkoj i vojnoj strani suprotnoj od
aktualno vladajuće.

Upravo kao u dnevničkome zapisu s početka Drugoga svjetskog rata, na

vlastiti vapaj za onim koji ima smionosti izgovoriti 'sve što bi trebalo da se
kaže bezobzirno istinito, do posljednje konzekvencije, bez obzira na
momentalne posljedice, lijevo i desno podjednako', Krleža praksom nudi
samoga sebe na tu barikadu protiv PR-ovski usmjerene likovne kritike, što
se kao takva kritikom ne može nazvati, nego tek agenturom. U njegovu
'obračunu s njima' svima, i s maniristima, i s kopirantima, i s 'kritičarima'
koji pr-išu po narudžbi, i s 'biblijskim farizejima, carinicima i butigarima
po predvorjima slikarskih dućana', i s industrijalcima slikarstva i
hiperproducentima, dakle, sa svim karikama lanca zadovoljenja potrošača
koji 'traže blef-robu, iz prostoga razloga što su i ti potrošači sami blef'.
/// GOSPODA GLEMBAJEVI
"LEONE promatrajući je, tiho i egzaltirano: Tvoje lice sjeća me jedne
Holbeinove glave: mislim da sam je vidio u Baselu. Lice ovalno, lice jedne
gracilne gejše, dječje, nasmijano, boja mliječna s prozirnim pastelnim
preljevom! Oči holbeinske, inteligentne, svijetle, negdje duboko u jednoj
transcendentalnoj nijansi sa jedva primjetljivim fosfornim svijetlom
erotike.
(...)
LEONE: Ja ne mislim o tom portretu ništa, dragi Fabriczy! To uopće nije
nikakav portret, to mislim ja! I meni je sasvim jasno da Beatrix samu sebe ne
prepoznaje: takav je to portret! "
[ Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi, Svjetlost, Sarajevo, 1966, str. 15 - 24 ]

/// Glembajevi / igrani film / kadrovi / produkcija: Jadran film d.d. /

www.jadran-film.com / 1988 ///
/// POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
"'Počeo je misliti o tome kako se suvišnost svake prigodničarske umjetnosti,
a naročito kiparstva, vidi osobito dobro po provincijalnim šetalištima,
gdje stoje postolja raznih oborenih spomenika, podignutih u čast tome tako
glasnom vremenu, a danas je skinuto s njih sve što je bilo oko njih prividno
veliko, i tako su ostali još samo mali i slabi kipovi (više oprani mokrom
kiparskom spužvom nego izvajani rukom), zapravo obična cehovska prevara i
loša roba! Svi ti orlovi i natpisi, sve to glasno i nametljivo zveketanje
broncom spomenika kao mačem, i kipom kao ratnim uvodnikom, sve bi to
trebalo gledati iz deset-petnaestogodišnje retrospektive: kako malen
razmak, a kako su se perspektive izmijenile.' (...) 'Sjedi masa slikara po
velegradovima te razapinju svoja platna u gradskim gungulama, kao pauci
mreže: hvataju dolare u metežu novca i robe. ...'"
[ Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza, Svjetlost, Sarajevo, 1989 ]
/// MICHELANGELO BOUNARROTI
"MICHELANGELO BOUNARROTI (op. ur. rasprava s Papom): Malo je to, Presveti
Oče, od Uskrsa do Uskrsa! Premalo da bi moglo dozreti sjeme dubokih misli.
Jer sjeme u brazdama moždanim polagano zrije, Presveti Oče. A plod mudrosti
Gospodnje ne sazrijeva kao kajsija svakog ljeta! Polagano zrije mudrost
saznavanja, Bezgrešni. I nisam ja kriv što je Gospodin tako uredio! (...) Nisam
ja nikakav zidar niti postolar! Ne šijem ja postolu po mjeri, Presveti Oče! Ja
ne mogu da radim po uzoru niti na rok. Ne mogu! Razumijete li vi?"
[ Miroslav Krleža: Michelangelo Bounarroti, Legende, Oslobođenje, Sarajevo, 1973,
str. 93 - 94 ]

/// Michelangelo Bounarroti / Miroslav Krleža / predstava / Kazalište lutaka Zadar /

foto: Iva Perinčić / 2011 ///
/// KRIZA U SLIKARSTVU
"Slikarstvo, kao i sve vrste umjetničkih vještina i zanata, nalazi se danas u
krizi. (...) I slika je danas roba kao kefice za zube i čokolada, te se u prometu
pokorava ustaljenim trgovačkim zakonima. Slikarstvo se industrijaliziralo
i beskrajne gomile slikarskoga proleterijata natjerale su stvar u
hiperprodukciju, zastoj i nezaposlenost. Roba koju današnji potrošači traže
je blef, iz prostoga razloga što su i ti potrošači sami blef. (...) Ja ne mogu da
shvatim kako ti mladi ljudi (...), koji svaki za sebe lažno tvrdi da
kolumbovski dnevno otkriva u sebi nove svjetove, kako mogu da sa tim
cinizmom idu na tržište i u duševnu prostituciju..."
[ Miroslav Krleža: Kriza u slikarstvu, Svijet, knj. 2, br. 22, Zagreb, 1926 ]

/// IMITATORI
"U samome faktu da se oko jednog individualnog artističkog otkrića javlja
istoga trenutka gomila racionalnih imitatora koji se bezidejno bave
zanatskim preslikavanjem jedne slobodne inspiracije, u tome i leži kobna
rak-rana današnjih, suvremenih likovnih škola. One predstavljaju ubitačno
dosađujuću količinu likovnog besmisla i bezidejnih kopija. One su prema
tome, epigonska gnjavaža koja se pretvara u unosnu robu na evropskom sajmu
slika, sa kog je već davno nestao dobar ukus, kao jedini savjetnik neukih
kupaca kojih ima sve više. (...) Do koje se kolorističke čarolije potencirao
ekspedicioni marš slikarskih rulja, govore jasno piramide fabriciranih
kubističkih, dadaističkih i neodadaističkih platnenih prostora. A svako
platno imalo je izrazitu tendenciju da tjera još dalje, i tako se dotjeralo u
ekstrem, u materiju samu, do njenog identiteta i preko identiteta u blef."
[ Miroslav Krleža: Marginalije uz slike Petra Dobrovića, Savremenik, Zagreb, 1921 ]
/// KIČ
"U prenesenom smislu znači slabu ili krivu primjenu umjetničkog izražajnog
sredstva. (...) ... licitarsko srce (Vanka) je 'kič', jer nije ni kolač ni ogledalo.
(...) Kič dolazi od njemačke riječi Kitsch, a ova od Padelkirsche ili
Kitschbaum, Prunus padus, tj. pados, tj. trešnjino drvo (patos), ... 'Sremza
grozdasta kao uresno drvo u vrtovima je od sumnjive vrijednosti, jer je rado
pohađa svakojaka gamad (osobito moljci) koja je nagrdi.' (Pokorny-Fritsch-
Gjurašin: Prirodopis bilja). Kič je kao ures sumnjive vrijednosti, jer se oko
kiča rado kupe književni moljci i svakojaka gamad, kakve u umjetnosti kao i
u prirodopisu bilja ima bezbroj."
[ Miroslav Krleža: Tumač (...), Evropa danas (1935), Oslobođenje, Sarajevo, 1973, str. 240 ]

/// Licitarska srca / Svjećarsko-medičarski obrt Prstec / Gradski muzej Karlovac / foto:
Goran Vranić ///
/// ZLATO I SREBRO ZADRA
"Ovo je zlato nošeno u trijumfu, kada je puk klečao pred zlatnim nosilima
providura, i kada se sa mirisom tamjana miješao vonj svježe ispečenog
ljudskog mesa, pod gorućim još glavnjama spaljenih domova, uz urlik
pobjedonosnih zvona i srebrnih truba (...). Ovo blago zadarskih riznica
sakrivalo se vjekovima po rupama i po jamama pred uznemirenim okom
legitimnih provalnika, pak nema tome ni pet godina što se ponovno vratilo
na sunce iz jame kamo su ga sakrile zaslužne benediktinske duvne, godine
1941. (...) Po zlatnim pločicama tih kaleža punih božanske krvi ima još daha
čitavih pokoljenja koja su klečala pred tim svetinjama, u demonskoj
autosugestiji zadimljenih i narkotičkih stanja zavjeta, kletve, bajanja,
čaranja i molitve. /... / U srednjovječnom nokturnu pameti ljudske ove munje
svijetlih inspiracija obasjavaju krvave periode mraka i mi se u tom
podzemlju historije, pod olujnim i mračnim nebom stvarnosti, ne bismo mogli
snaći bez ovih fluorescentnih signala duha. "
[ Miroslav Krleža: Povodom izložbe jugoslavenskog srednjovjekovnog slikarstva i plastike u
Parizu 1950. godine, Republika, br. 6, Zagreb, 1950, str. 329 - 347 ] / [ Miroslav Krleža: Zlato
i srebro Zadra (Predgovor), JAZU - Izdavački zavod, Zagreb, 1951, str. 5- 40 ]

/// ilustracija po: Zadar / Konrad von Grünenberg / Beschreibung der Reise von Konstanz
nach Jerusalem / 1486 ///
/// LIKOVNA KOLONIZACIJA / NACIONALNA GALERIJA / BARBARI STRUKE
"U svijetu zadimljenih pojmova i nezdravog osjećaja vlastite političke manje
vrijednosti zaboravilo se na slavne datume naše vlastite umjetnosti.
(...) O jednom ili o dva mletačka platna po našim jadranskim crkvama govorilo
se patetično kao o kulturnom trijumfu, kao da ta platna nijesu doplivala k
nama pod barjakom krilatog Evanđelista, i kao da te mletačke sile nisu
ovdje, kod nas, na istočnoj obali, bile misionari jedne civilizacije koja je
topovima ušutkala naše vlastito slikarstvo..." (...) U Galeriji Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti nas, nažalost, nema. Tu nema gotovo ni
jednog jedinog likovnog dokaza o onom bogatstvu kakvo predstavlja naše
slikarstvo kroz vjekove. (...) Oprane i osvježene vještom rukom restauratora,
koji je često stajao pred delikatnim zadatkom da ih očisti od namaza kojim ih
je uprljala nevješta, diletantska, upravo barbarska ruka, mnoge od tih slika
vraćene su u predstanje u kakvom su bile prije nego su ih tobožnji
restauratori iznakazili."
[ Miroslav Krleža: Katalog Galerije slika JAZU -a (Predgovor), JAZU - Izdavački zavod,
Zagreb, 1947, str. 5 - 40 ]

/// Glembajevi / igrani film / kadrovi / produkcija: Jadran film d.d. /

www.jadran -film.com / 1988 ///
/// FRANCISCO GOYA
"Osjećao je Goya taj duboki kontrast između svoga života plaćene dvorske
lude i lakaja, koga suvereni žovijalno tuckaju po ramenu kožnatim
rukavicama (kao psa ili konja), i onog bistrog gledanja u svojoj intimnoj
samoći sa bakroreznom iglom u ruci, u noćnoj tišini, kada se stvari gledaju
istinito, jasno i konačno neopozivo."
[ Miroslav Krleža: Francisco José Goya y Lucientes, Književna republika,
knj. 4, br. 2, Zagreb, 1927, str. 95 - 103 ]
JEAN-BAPTISTE-CAMILLE COROT
"U dilemi Corot ili Kandinski, ja sam za Corota! To je, dakako, stvar potpuno
pristrana. A, eto, i danas sam uvjeren da Corotov 'Le Beffroi de Douai' nitko
nije u stanju preslikati s pastelnoprozirnim corotovskim muzikalnim velom,
koje zvoni zaista kao i pianissimo 'čarobnih violina' Kandinskoga, usprkos
tome što Corot nije nikada objavio ni jedne propagandističke knjige kako bi
slikarstvo trebalo biti muzika."
[ Miroslav Krleža: Razgovor o pedesetogodišnjici apstraktnog slikarstva ( 1911 - 1961 ),
Likovne studije, Oslobođenje, Sarajevo, 1985, str. 299 ]

/// Jean-Baptiste-Camille Corot (Paris, 1796 - Paris, 1875) / Fontainebleau - Orage sur
les plaines / Huile sur papier marouflé sur toile / 20 x 33 cm / 1822 / Musée cantonal
des Beaux-Arts de Lausanne / Acquisition _ 1997 / Inv. 1997-011 / foto: J. - C. Ducret _
Musée cantonal des Beaux-Arts de Lausanne ///
/// PAUL CÉZANNE / VINCENT VAN GOGH
"Jabuke jede čitavo čovječanstvo još od Evinih dana, a Cézanne je,
fasciniravši evropski likovni cirkus magijom jedne jedine svoje jabuke,
izvrnuo na glavu cjelokupno suvremeno slikarstvo.
(...) Van Goghova vještina, koju preslikavaju mnogi, često savršeni imitatori,
a da ni jednom nije uspjelo da dosegne potencijal originala upravo u 'onom
nečem', što i jeste tajna prave umjetnosti: u otkriću ljepote cvijeta, koju su
prije artista primijetili mnogi, ali koje do njega u svojoj veličanstvenosti
objavljenja nije otkrio nitko."
[ Miroslav Krleža: Varijacije na temu o umjetničkom stvaranju, Eseji VI, str. 147,
Sabrana djela MK, sv. 24, Zora, Zagreb, (1959) 1967, str. 148 ]

/// Vincent Van Gogh / Irises / ulje na platnu / 92,7 x 73,9 cm / 1890 / Van Gogh Museum
Amsterdam (Vincent van Gogh Foundation) / www.vangoghmuseum.nl / www.pictoright.nl ///
/// IZIDOR KRŠNJAVI
"... glavni predstavnik te barbarske destrukcije, čovjek uz čije je ime
povezano sve razaraštvo posljednjih decenija i pod čijom je erom srušeno
gotovo sve što je davalo ovome gradu neku izvjesnu tipičnu gradsku oznaku, da
se taj nesretni lešinar Isidor Kršnjavi još uvijek javlja u javnosti, kao neki
mjerodavni arbiter ukusa i kulture. (Vidi hijenski članak ovoga starca
povodom Kovačićeve smrti. 'Der Morgen', 4. oktobra 1924., II. g. br. 400.).
/.../ To zrno mozga i pedalj brade naše estetike, fresko-slikar i člankopisac,
znameniti rušigrad našeg baroka, koji je oborio sve naše zvonike, taj
graditelj bogoštovnog Panteona u Opatičkoj ulici, perpetuum mobile našeg
javnog života (...), obradovao se Svjetskom ratu u dubokom uvjerenju, da je sad
konačno odzvonilo Ivanu Meštroviću i onim strašnim vidovdanskim kipovima."
[ Miroslav Krleža: Slučaj arhitekta Iblera, Likovne studije, Oslobođenje, Sarajevo, 1985,
str. 336 ] / [ Miroslav Krleža: Prvi dani Apokalipse, panika i politika puna
rodoljubnih nada, Deset krvavih godina i drugi politički eseji, Sabrana
djela MK, sv. 14 - 15, Zora, Zagreb, (1924) 1971, str. 27 - 28 ]

/// Kršnjavi prikazan kao Don Kihot dok juriša na vjetrenjaču (Bakačeva kula) i
kaptolske zidine / karikatura / časopis Satir / 1901 / via: kgalovic.blogspot.hr ///
/// Izidor Kršnjavi / bista / Braća hrvatskog zmaja i Škola primijenjene umjetnosti i
dizajna / Zagreb / 1993 / foto: Josip Vrančić ///
/// ŠESTA IZLOŽBA HRVATSKOG PROLJETNOG SALONA
"Kao svaki naš lažni i papirnati pokret, eto i pokret Proljetnog salona nakon
tri godine pokazuje jasno kako je taj Salon bio mrtvorođenče. Sve one fraze u
predgovoru prvog kataloga o proljeću, o krčenju staza, o disanju, o snazi i
volji, skvrčile su se kao popareno i poprženo lišće, te samo čekaju vjetar da
ih bolesne, mrtve i lažne oduhne. (...) Ta platna što vise u Proljetnom salonu
nisu umjetnost, niti imadu s Umjetnošću bilo što zajedničko. To što tamo u
Urlichovom dućanu visi, to nije niti valjana roba! To nije ništa! To je
hrvatski kulturni skandal svoje vrste! To su diletantski crteži, nemoćno
baratanje bojom, kistom i perom, to je eklekticizam najgore i najpovršnije
vrste. To je prepisivanje tuđih stihova vrlo lošim rukopisom i s
ortografskim pogreškama."
[ Miroslav Krleža: VI izložba Hrvatskog proljetnog salona, Plamen, Zagreb, 1919, str. 12 ]

/// VLAHO BUKOVAC

"Bukovac, jedini naš slikar
velikih kompozicija u
devetnaestom stoljeću, bio
je savršeno točno to što je
doista i bio: slikar
kazališnih zavjesa u
Fellner-Helmerovu teatru."
[ Miroslav Krleža: Predgovor
'Podravskim motivima' Krste
Hegedušića, Minerva, Zagreb, 1933 ]

/// Vlaho Bukovac / Hrvatski preporod (svečani zastor HNK Zagreb) / Zagreb / 1896 /
foto: Saša Novković ///
/// SECESIJA
"To vrijeme liberalne građanske Austrije, bečkog Ringa sa grčkom
literaturom i Meinlovom kavom, Altenbergovih šala i Klimtovih bakroreza,
vrijeme Bahrovih komedija i 'svetoga' secesionističkog 'proljeća' uvenulo je
kao gnjila visibaba i tako je nestalo da danas ne izgleda vjerojatnim da je
uopće jedamput i cvjetalo." /.../ Likovni pokret koji je počeo u Münchenu oko
časopisa 'Jugend' pod konac prošlog stoljeća, a koji je preko Beča djelovao na
zagrebačku likovnu i književnu Modernu presudno i negativno. Velik dio
naše domaće književne i likovne suvremene zbrke još uvijek je samo
posljedica te nesretne Secesije, pokreta neoromantičnog, idealističkog i
malograđanski reakcionarnog."
[ Miroslav Krleža: Herman Bahr, Evropa danas (1935), Oslobođenje, Sarajevo, 1973, str. 143 ] /
[ Miroslav Krleža: Tumač (...), Evropa danas (1935), Oslobođenje, Sarajevo, 1973, str. 260 ]

/// ilustracija po: Ver Sacrum / Wiener Secessionsgebäude (detalj pročelja) / projekt:
Joseph Maria Olbrich / 1897 / Beč ///
/// GRADITELJSKA EPOHA / VIKTOR KOVAČIĆ
"Ove bezbrojne novosagrađene gotske katedrale, ove deplasirane
srednjovjekovne čađave građanske vjećnice u gradovima industrijskim, ove
bankovne zgradurine sa helenističkim, antičkim kolonadama, ove
berzijanske renesansne varijante iskvarene najsmješnijim zahvatima
suludih i suvišnih tzv. secesija, sve to govori nepobitno i jasno o tome da su
se tendence razvojne toliko izdiferencirale da se danas isprepliću i,
osuđene na propast, pogibaju. Posljednja naša epoha graditeljska mogla bi se
nazvati epohom destrukcije i divljaštva.
(...) Jedini čovjek koji je imao smisla za stiliziranu arhitektonsku
jedinstvenost i čije regulatorne osnove daleko nadmašuju samu ličnu
stvaralačku originalnost, bio je pokojni Kovačić. Njegova graditeljska
reminiscenca na kaptolski trg imade toliko mnogo iživljajnog smisla i
stilske ljubavi za kulturno historijski materijal, da se u svom temeljnom
štimungu doima gotovo sentimentalno."
[ Miroslav Krleža: Slučaj arhitekta Iblera, Književna republika, br. 110, knj. 2, br. 4,
Zagreb, 1924, str. 170 - 173 ]

/// Viktor Kovačić / Natječajna studija za regulatornu osnovu Kaptola i okolice

(prostor pred Katedralom) / 1908 / izvor: MK-UZKB-OVK ///
/// Viktor Kovačić / Natječajna studija za regulatornu osnovu Kaptola i okolice
(pogled iz Bakačeve ulice) / 1908 / izvor: MK-UZKB-OVK ///
ADOLF LOOS
"Značenje arhitekta Adolfa Loosa jeste u tome, što se pojavio u centru
podunavske civilizacije u vrijeme, kada je ukus tog ogromnog kompleksa za
probleme materijalne kulture pao duboko ispod ništice; on je imao snage,
zdrave pameti i uravnoteženog ukusa, da se suprostavi jednoj čitavoj
graditeljskj epohi, koja je smetnula s uma dva osnovna principa, da se
ljudski stanovi grade da bi se u njima stanovalo, i drugi, da je svrha ona
koja rađa oblik i da su forme u obrtu, kao i u arhitekturi suvišne, nemaju li
svoje osnovne svrhe."
[ Miroslav Krleža: U spomen Adolfa Loosa , Evropa danas (1935), Oslobođenje, Sarajevo,
1973, str. 153 - 154 ]
/// DRAGO IBLER
"Konstrukcije Iblerove sagrađene su pod elementarnim imperativima našega
vremena: brzinom, praktičnom jednostavnošću, svrsishodnošću, sve svedeno
na sistematičan i puritanski minimum oblika. Goleme monumentalne kocke
što nose u sebi neke sličnosti sa dalekim asirskim građevinama,
veličanstveno zaobljeni ovali rimskog koloseuma preudešeni i prilagođeni
novom vremenu i novim potrebama."
[ Miroslav Krleža: Slučaj arhitekta Iblera, Književna republika, br. 110, knj. 2, br. 4,
Zagreb, 1924, str. 170 - 173 ]

/// ilustracija po: Banska Palača / Split / Drago Ibler (zamisao: Ivan Meštrović) / 1930 ///
/// ...

/// Crkva sv. Nikole Tavelića / Zagreb (Kustošija) / idejni nacrt: Miroslav Krleža /
projekt: Jaromir Dubsky / 1941 / foto: Josip Vrančić ///
/// "Račić, Kraljević, Becić zaboli su svoja koplja u impresionizam i tako
markirali novu etapu u našem slikarstvu."
[ Miroslav Krleža: Marginalije uz slike Petra Dobrovića, Savremenik, Zagreb 1921, str. 4 ]
/// JOSIP RAČIĆ
"On je sanjao o Parizu kao o pozlaćenim i tapetiranim vratima, iza kojih stoji
tajanstvena Dama iz Renoirove Lože. Za njega je Pariz bio svečani lirski
prostor u tihom sunčanom bukviku, gdje se kupaju gole Manetove žene i sjede
slikari kao u zelenilu slike 'Le Déjeuner sur l'herbe', a kada je otvorio ta
vrata i stupio u te zlatnouokvirene prostore, što je mogao da vidi tako crno,
da se s tog našeg zemaljskog plein aira strovalio u prazninu? Njegov grob su
sigurno već prekopali, a njegova platna govore govorom dvadeset i
trogodišnjeg groba kako je teško živjeti u zabitoj krčmi."
[ Miroslav Krleža: O smrti slikara Josipa Račića, Književnik, br. 8, Zagreb, 1928,
str. 273 - 281 ]

/// Josip Račić / Ponts des Arts Paris / ulje na platnu / 24 x 34 cm / sign. d. d. Jos. Račić /
1908 / Zbirka Bauer (Gradski muzej Vukovar) ///
/// MIROSLAV KRALJEVIĆ
"Kako bi se bio razvio Kraljević, teško je danas odrediti: vrlo je vjerojatno,
da bi njegova ingenioznost, njegova bolećiva prenabujalost fantazije, njegov
gospodski šik i snobizam bili prevagnuli u mondeno, a možda bi se iz
pomodnog kakvog hira bio bacio i u apstraktno..."
[ Miroslav Krleža: O Vladimiru Beciću, Eseji III, Sabrana djela MK, sv. 20, Zora, Zagreb,
(1931) 1963, str. 268 ]

/// Miroslav Kraljević / Mrtva priroda s narančama i limunom / ulje na platnu / 25 x 44,2 cm /
sign. g. l. M. Kraljević, Paris 1912. / 1912 / Zbirka Bauer (Gradski muzej Vukovar) ///
/// VLADIMIR BECIĆ
"Becić je konzervativan u plemenitom smislu te riječi. On modelira tvrdo,
materijalistički, moglo bi se reći euklidovski. (...) ... osjeća se tvrda, mirna
i pouzdana ruka i mozak kome nije stalo do blefa nego do ostvarenja. (...)
Becić je potpuno u sebi zaokružen, izoliran od svake slikarske hirovitosti.
Ne svija se pred posljednjim uzorcima mode niti se prilagođuje mondenom
ukusu. (...) Poslije njega slikali su već mnogi i fantastičnije nego on i
literarnije, dinamičnije i simboličnije i dekorativnije. Ali bolje, jedva
itko."
[ Miroslav Krleža: O Vladimiru Beciću, Hrvatska revija, br. 3, Zagreb, 1931, str. 70 - 73 ]

/// Vladimir Becić / Blažujski pejzaž / ulje na platnu / 60 x 80 cm / sign. d. l. Becić

923. / 1923 / Gradski muzej Karlovac / foto: Goran Vranić ///
/// Vladimir Becić / Djevojka s vrčem / ulje na platnu / 100 x 80 cm / sign. d. d.
Vladimir Becić 926. / 1926 / Zbirka Bauer (Gradski muzej Vukovar) ///
/// IVAN MEŠTROVIĆ
"Meštrović se u svojoj najranijoj
mladosti strovalio u secesiju,
čitave grupe mladih talenata u
razne evropske slikarske 'izme', i
to zbivanje nosi na sebi tragičan
pečat periferičnosti malenog
naroda koji nije ni u Centralnoj
Evropi ni na Balkanu. /.../
... Meštrović je kao anatom i kao
pjesnički modelator ljepote tijela
svojom virtuoznošću pokazao kako
izvanredno razvijen osjećaj
plastike može da razastre
impozantno bogat raspon čiste
ljepote u beskrajnim varijacijama
i kako je pravo umjetničko
nadahnuće uzvišeno iznad svih
eksperimentalnih prolaznosti
stila, mode ili bilo kakvih
teorema o svrsi ili osmislu
umjetnosti."
[ Miroslav Krleža: Marginalije uz slike
Petra Dobrovića, Savremenik, Zagreb ,
1921 ] / [ Miroslav Krleža: Meštrović,
Republika, 80/XX, Zagreb, 1964 ]

/// Ivan Meštrović izrađuje Veliko Raspeće, u Ženevi, 1916. / fotografija / 1916 / © Muzeji
Ivana Meštrovića (Fototeka Galerije Meštrović, inv. br. FGM-1179/01) ///
/// MARIN STUDIN
"Laž je i fraza da je mizerija faktor dubljine. (...) Dajte talentima da
sazrijevaju u toplini enciklopedijskoga vaspitanja, a ne u kavanskim
maglama, ortopedijskim bolnicama i pučkim kuhinjama. (...) A slavni žiri
društva Umjetnosti nije kupio ni jedne skulpture, te se dapače za jednu
pjevajuću žensku glavu izrazio da je to zebra. Tu izjavu slavnog žirija
pribijam eto ovdje, neka ostane za vječnost!"
[ Miroslav Krleža: Slučaj kipara Studina, Riječ SHS, br. 110, Zagreb, 1919, str. 2 - 3 ]

/// Marin Studin / Akt / bronca / 78 x 30,5 x 2 cm / 1918-19 / Muzej grada Kaštela ///
/// Marin Studin / Čežnja / 1918-19 / Muzej grada Kaštela / fotografija iz časopisa Plamen ///
/// APSTRAKTNA UMJETNOST
"Njegova (op. ur. Kandinski) apstraktna shematika pretvorila se danas u
najbanalnije soboslikarstvo! U mandarinsko umrtvljenje svake žive
slikarske misli, u novo neobizantsku ikonoklastičnu modu, u isprazno
podražavanje, u okviru serijskih dosadnih improvizacija, i tako dalje, i
tako dalje. (...) Kada se neki stil ili neka moda (u ovom slučaju apstraktnog
slikarstva) prometne u slaboumno pojanje estetskih derviša, i kada se od
jednoglasnog urlanja korova glupana ne razabire više ni jedna iskrena i
tiha riječ, kada se u ime estetskih i socijalnih laži skandiraju likovne
parole u ime kojih se poriče individualno pravo ličnog ukusa, onda neka se
pjesnici i umjetnici klone takvih predjela, gdje se u ime 'slobode
umjetničkog stvaranja' zapovijeda i naređuje slikati, pjevati, pa čak i
sanjati na jedan jedini i jedinospasavajući način."
[ Miroslav Krleža: Razgovor o pedesetogodišnjici apstraktnog slikarstva (1911-1961),
Vjesnik, br. 5022, 5029 i 5036, Zagreb, 1961, sve str. 6 ]
/// LJUBO BABIĆ
"On se želi posvetiti čistom slikarstvu (bez narativnih motiva), a suviše je
nervozan i suviše eklektik a da ne bi znao što se oko njega slikarski,
kulturno i politički zbiva. Bude li pao žrtvom pariske mode, odnijet će ga
vihor u nepovrat, jer će zatajiti sebe, a to je za umjetnika smrtni grijeh. (...)
Babić simulira i religiozne motive: Krist na odru, Sveti Franjo propovijeda
pticama, iz merkantilnih razloga, za biskupe. Jalova nada, uzme li se nivo
naših crkvenih knezova kao mjera ukusa eventualnih kupaca."
[ Miroslav Krleža: Slikar Ljubo Babić, Likovne studije, Oslobođenje, Sarajevo,
(1917; 1924) 1985, str. 222 - 225 ]

/// Ljubo Babić / Portret Miroslava Krleže / ulje na drvu / 44 x 33,5 cm / 1918 / sign.
nema / vlasnik: Moderna galerija Zagreb / foto: Goran Vranić ///
/// Ljubo Babić / Crvene zastave / tempera na drvu / 35,6 x 21,7 cm / 1921 / sign. d. l.:
LJB / HPM -C-3094 / Hrvatski povijesni muzej Zagreb ///
/// JEROLIM MIŠE
"Miše je škrt u vanjskim, slikarskim sredstvima; nedekorativan, upravo
protudekorativan, bez naročitog smisla i pažnje za aranžman, no pokraj svega
ispod te nedekorativne kore prodire na površinu nadarena pronicavost,
javlja se indiskretno, moglo bi se reći gotovo literarno ulaženje u potkožno,
u skriveno, u krvavo, u intimno, u frojdovsko tih modela i njinih osobina."
[ Miroslav Krleža: Jerolim Miše, Hrvatska revija, br. 3, Zagreb, 1931, str. 178 - 179 ]

/// Jerolim Miše / Siroče (Portret djevojčice) / ulje na platnu / 64,8 x 49,8 cm / 1929 /
sign. d. d. : J Miše 20 / vlasnik: Moderna Galerija Zagreb / foto: Goran Vranić ///
/// ANTUN AUGUSTINČIĆ
"Biti kipar znači šegrtovati kod velikih majstora i svladavajući tako
naporan zanat razviti se do kalfe, a to je posao, a to je posao mnogo teži nego
pisati lirske feljtone o apstraktnoj umjetnosti. (...) Našao se na Mont
Parnasseu kad je tamo, po kavanama, nevine duše koje stižu kao hodočasnici
iz dalekih zemalja, davila pikasovska neman kao legendarna zmija Laokoona i
njegove sinove..."
[ Miroslav Krleža: Augustinčić (monografija; predgovor), Republika, Zagreb, 1968 ]

/// Antun Augustinčić / Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu (detalji) / Gornja Stubica /
1973 / Fototeka Muzeja seljačkih buna / foto: Goran Vranić ///
/// KRSTO HEGEDUŠIĆ
"Žalosti podravskih daljina, gdje na drugoj obali dravske blatne vode stoje
'madžarski čempresi' - jablanovi, tuga razlivenih voda po kojima plivaju
strvine, zelena štacunska vrata s reklamama za Albus-sapun, cimeri, ptice,
smrdljice krčme i krvavi mesarski fertuni, to srdito isticanje nakaznih
detalja, ta Hegedušićeva grafička dijagnoza naše stvarnosti nije samo
ekonomski i kulturni dokumenat vremena nego istodobno i dobar crtež..."
[ Miroslav Krleža: Krsto Hegedušić - Podravski motivi - 34 crteža (Predgovor), Minerva,
Zagreb, 1933 ]

/// Krsto Hegedušić / Rekvizicija / ulje na platnu / 75 x 104,5 cm / 1929 / MMSU-145 /

fotografije: zahvaljujući Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka /
foto: Goran Vranić ///
/// Krsto Hegedušić / Zadušnice / ulje na platnu / 79,3 x 91,7 cm / 1933 / MMSU-136 /
fotografije: zahvaljujući Muzeju moderne i suvremene umjetnosti Rijeka /
foto: Goran Vranić ///
/// MILJENKO STANČIĆ
"Po svojim sklonostima pasivnog lirskog sanjara, on ništa manje nije
uznemiren motivima svojih kompozicija koliko pitanjima slikarske tehnike.
Svjesno ili nesvjesno, svejedno, Stančić slika u opoziciji spram svih
suvremenih apstraktnih principa. Njegov kist nastoji da postigne
prividnost postojećih stvarnih pojava i odnosa, a njegovo slikarstvo postaje
sve literarnije i sve narativnije. To slikarstvo hoće da bude literatura."
[ Miroslav Krleža: Miljenko Stančić (mapa reprodukcija; predgovor), vlastito izdanje
Miljenka Stančića, Zagreb, 1964 ]

/// Miljenko Stančić / Sveti Florijan / ulje na platnu / 76 x 112 cm / 1951 / GMV-GS
751 / Gradski muzej Varaždin - Galerija starih i novih majstora /
foto: Andrej Švoger ///
/// Miljenko Stančić / Varaždinsko Korzo / ulje na platnu / 140 x 223 cm / 1973 /
GMV-GS 612 / Gradski muzej Varaždin - Galerija starih i novih majstora
/ foto: Andrej Švoger ///
/// Miljenko Stančić / Sjemenišna ulica (Sjenke) / ulje na platnu / 81 x 99 cm /
2.pol. 20.st. / GMV-GS 752 / Gradski muzej Varaždin - Galerija starih i novih
majstora / foto: Andrej Švoger ///
/// VILIM SVEČNJAK
"Spram Svečnjakovih Balada, kad bih se od vremena na vrijeme s njima sreo u
stanu Vasekovom, osjećao sam se godinama nelagodno, i to podjednako
ustrajno nesvijesno odbojno. Danas, međutim, poslije dugogodišnjeg susreta
s tim Baladama, priznajem da iz njih progovara nešto što mi se godinama
pričinjalo kao gruba demagogija, a danas vidim da nisam gledao dobro."
[ Miroslav Krleža: Iz socijalno angažiranog umjetnika progovara njegovo srce, Borba,
br. 98, Beograd, 1977 ]

/// Vilim Svečnjak / Nedjeljno jutro / linorez / 27,5 x 20,2 cm / 1930 / sign. g . l. SV /
vlasnik: Grad Zagreb / Strossmayerova galerija starih majstora HAZU ///
/// Vilim Svečnjak / Petričina prodika / tuš na papiru / 27,5 x 20,2 cm / 1937 / sign. d. d.
Svečnjak / vlasnik: Grad Zagreb / Strossmayerova galerija starih majstora HAZU ///
/// PETAR DOBROVIĆ
"Dobrovićeve su najjače slike moždano sazdane i u tvrdoj intelektualnoj
arhitektonici konstruisane. One nisu kao alge što plivaju, kada je bonaca, u
svom violetnom tkivu kao čipke i halucinantne fantazije, a kada ih taknete
rukom, nestaju u modrini vode kao fantomi. (...) Dobrovićeve su konstrukcije
euklidovski tvrde (...) Da. Dobrovićeve su slike skulpture i odatle
monokromija njegovih platna."
[ Miroslav Krleža: Marginalije uz slike Petra Dobrovića, Savremenik, Zagreb, 1921 ]

/// Petar Dobrović / Studija glave (Studija glave II, 1918., reg. br. OD1367, kat. br. 17,
Izložba Crteži Petra Dobrovića) / 1915 / Galerija Petra Dobrovića Beograd /
Muzej savremene umetnosti Beograd ///
/// Petar Dobrović / Studija akta (Stojeći ženski akt sprijeda, glava podignuta,
1918., reg. br. OD 1470, kat. br. 29, Izložba Crteži Petra Dobrovića) / 1918 /
Galerija Petra Dobrovića Beograd / Muzej savremene umetnosti Beograd ///
/// Petar Dobrović / Masline sa morem (Masline i more, reg. br. OD 732, kat. br. 7,
Izložba Pejzaži Petra Dobrovića) / oko 1931-33 / Galerija Petra Dobrovića
Beograd / Muzej savremene umetnosti Beograd ///
/// SALVADOR DALÍ
"Davno već uveli zastavnik anarhoindividualnog i magičnog nadrealizma,
koji danas kao katolički preobraćenik u kostrijeti oslikava božje hramove
sa isto tako bestidnom intelektualnom amoralnošću... (...) Što preostaje danas
od jednog Savadora Dalija, koji iz svoje paranoidne orlujske visine
beskompromisno poriče čitav ekspresionizam, a sam slika isto tako flaše,
čaše, klavire, krepane ribe, uvelo cvijeće i porculan, u jednu riječ, razne
varijacije 'mrtve prirode'..."
[ Miroslav Krleža: Ettore e Andromaca, Forum, Zagreb, (1962; 1967) 1971,
knj. XXI, br. 1 - 2, str. 5 - 16, str. 11 ]
/// EKSPERIMENTALNA UMJETNOST
"Sve što se danas škraba ili maže, s neprikrivenom namjerom da opsjeni
lakovjernu svjetinu, prodaje se kao 'božansko poremećenje uma, od čega će
buduća pokoljenja ostati zaslijepljena, kao što je danas zatravljena rulja
snobova, koja upravo ovo poremećenje ukusa smatra 'eksperimentalnom
umjetnošću'."
[ Miroslav Krleža: Ettore e Andromaca, Forum, Zagreb, (1967) 1971, knj. XXI, br. 1 - 2, str. 5 ]
/// LIKOVNA KRITIKA

I. Pasarić: "... Krleža je apotekar, čovjek koji piše radi redaka i stupaca,
neznalica i zadirkivač po uputama Ljube Babića, zavađač publike na
stranputicu, neoprostivo jeftin dijalektik, čovjek koji iskrivljuje i
podmeće, ... (...) Tabaković je svoj Eiffelov toranj deset puta skidao i nanovo
donosio."
[ Novosti, god. XX, br. 82, Zagreb, 1926 ]

M.Krleža: "... a ja držim da je Tabaković mogao svoj crtež skidati i nanovo

donositi i pune tri godine, ne samo deset puta, a da to ipak ne bi ni
povisilo ni smanjilo likovnu vrijednost tog crteža."
[ Miroslav Krleža: Kako se kod nas piše o slikarstvu, Književna republika, knj. 3, br. 2,
Zagreb, 1926, str. 80 - 81 ]

L. Žimbrek: "... neki (op. ur. Krleža) se bune i obaraju u prah talente."
[ Izložba grafičkih radova Augustinčića, Grdana, Pećnika, Mujadžića... , Hrvat, Zagreb, 1926 ]

J. Draganić: "... Krleža pripada po svom kritičnom kriteriju u staru

generaciju. (...) ... započeo je borbu s mladima zbog jedinog razloga što nisu
donijeli nešto što bi odgovaralo starim pojmovima."
[ J. Draganić, Izložba mladih grafičara, Jugoslavenska njiva, 1926, str. 6 ]

/// ilustracija po: naslovnica časopisa Jugoslavenska

njiva (detalj) / br. 5 / Zagreb / 1919 / +
/ plakat Odbora zagrebačkog građanstva / 1933 ///
/// ...

"Miroslav Krleža, koji je bio veliki dramski pisac, koji je bio veliki
romanopisac, veliki pjesnik, ali o likovnosti je znao k'o Marica o krivom
kurcu. Niš' nije, niš' nije znao. I on je napisao jedan tekst koji se zove
Podravski motivi i tu je jedan poluslikar uzeo to i napravio je od toga Grupu
Zemlja. I sad, možeš si zamislit, Komunistička partija Jugoslavije tuca
likovnost. Šta, kakve veze ima komunistička partija sa likovnošću!? U pizdu
materinu! Kakve veze ima!? Nikakve! Ali to poslije '45. postaje doktrina, i sad
Miroslav Krleža kara likovnost. (...) ... on dela Likovnu enciklopediju, jednu
tako stupidnu pizdariju!"
[ Tomislav Gotovac: citat iz emisije Noćna mora, OTV, 2005 ]

/// Tomislav Gotovac / performance Mannequin Piss / 2005 / Osječko ljeto kulture / foto:
Marin Franov / Institut Tomislav Gotovac ///
/// LAIK
"Ja lično (kao subjekt koji prikazuje prosto stanje fakata) htio bih da
naglasim da se ovi moji reci nemaju da shvate kao neka ocjena i kritika
samoga stanja stvari. To su jednostavne i skromne primjedbe jednog laika
koji osjeća u sebi vrlo neznatnu sposobnost da razlikuje plus od minusa i
ukusno od neukusnog."
[ Miroslav Krleža: Slučaj arhitekta Iblera, Književna republika, br. 110, knj. 2, br. 4,
Zagreb, 1924, str. 170 - 173 ]
/// ...

/// Vanja Radauš / Petrica Kerempuh / Trg Petrice Kerempuha - Zagreb / 270 x 130 cm /
1943 (postavljeno 1955) / foto: Josip Vrančić ///
/// ...

/// Kristofor Kolumbo / scenografija (adaptacija prostora): Miše Račić / 1973 /

Dubrovačke ljetne igre / foto: Arhiva Dubrovačkih ljetnih igara ///
/// ...

/// Mirko Ilić (dizajn) i Željko Stojanović (fotografija) / Miroslav Krleža - Adam i Eva
(kazališna predstava) / plakat / SKUC Zagreb / 1980 / www.mirkoilic.com ///
/// ...

/// Nedjeljko Špoljar / Miroslav Krleža - Hiljadu i jedna smrt / naslovnica knjige / 2011 /
© Nedjeljko Špoljar _ Sensus Design Factory Zagreb / www.sensusdesignfactory.com ///
/// Nedjeljko Špoljar / Miroslav Krleža - Balade Petrice Kerempuha / naslovnica knjige /
2013 / © Nedjeljko Špoljar _ Sensus Design Factory Zagreb /
www.sensusdesignfactory.com ///
/// ...

/// Vanja Cuculić _ Studio Cuculić / Miroslav Krleža - Leda (kazališna predstava) /
plakat / GDK Gavella / 2011 / www.studio-cuculic.hr ///
/// Vanja Cuculić _ Studio Cuculić / Miroslav Krleža - Hrvatski bog Mars (kazališna
predstava) / plakat / GDK Gavella / 2014 / www.studiocuculic.hr ///
/// ...

/// Šesnić&Turković (dizajn) / Tomislav Tomić (ilustracija) / Miroslav Krleža - Gospoda

Glembajevi (kazališna predstava) / plakat / HNK Zagreb / 2011 / www.sesnicturkovic.com ///
/// ...

/// Leonard Lesić / Miroslav Krleža / mural / Karlovac / u sklopu projekta Udruge Polka:
Krleža u Karlovcu / 2014 / foto: Leonard Lesić ///
Zahvaljujemo svima koji su pomogli ostvarenju projekta.

Dejan Kršić
Dubrovačke ljetne igre
Galerija Antuna Augustinčića Klanjec
Galerija Meštrović Split
Grad Karlovac
Grad Zagreb
Gradski muzej Varaždin / Galerija starih i novih majstora
Gradski muzej Vukovar
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Hrvatski povijesni muzej Zagreb
Hrvatsko narodno kazalište Zagreb
Institut Tomislav Gotovac
Jadran film d.d. Zagreb
Kazalište lutaka Zadar
Krešimir Galović
Leonard Lesić
Marin Franov
Ministarstvo kulture RH
Mirko Ilić
Moderna galerija Zagreb
Musée cantonal des Beaux-Arts de Lausanne
Muzej grada Kaštela
Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka
Muzej seljačkih buna Gornja Stubica
Muzej savremene umetnosti Beograd
Van Gogh Museum Amsterdam / Pictoright Amsterdam
Sensus Design Factory / Nedjeljko Špoljar
Strossmayerova galerija starih majstora HAZU
Šesnić&Turković
Udruga POLKA
Vanja Cuculić
ISBN 978-953-7510-66-4