Ante Pavelić je rođen 14. srpnja 1889. u hercegovačkom mjestu Bradina.

rođen je u maloj
obitelji, imao je samo jednog brata, Josipa, koji je bio profesor latinskog i grčkog jezika.
Pavelići su bili tipičan primjer hrvatske obitelji;pošteni, radišni. Budući da se rodio pod
seljačkim krovom i potomak je stare seljačke obitelji, još kao mladić je radio teške fizičke
poslove, te se tako upoznao sa životom radnika i seljaka, i to baš u onim krajevima u
kojima se živjelo vrlo oskudno. Odatle dolazi njegovo razumijevanje i poštovanje prema
seljacima, koje je smatrao temeljem naroda. Osnovnu školu je polazio u mnogim
bosanskohercegovačkim mjestima. Od 1902. do 1906. polazi Klasičnu isusovačku
gimnaziju u Travniku, 1906. je radio kao pružni radnik na željeznici Sarajevo-Višegrad,
1907. polazi gimnaziju u Senju, 1909. gimnaziju u Karlovcu, a zatim u Zagrebu. U
Zagrebu je maturirao 1910. godine, te se upisao na pravni fakultet zagrebačkog
Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa. Diplomirao je 1914. Tjedan dana po završetku
pravnog fakulteta na sveučilištu u Zagrebu, dobio je svoje prvo zaposlenje. Poslan je u
Šibenik da vodi gradnju zgrade dočasničke škole i stanova za osoblje krugovalne postaje
„Marconi“, na poluotoku Mandalini. Šef gradilišta zaprepašten kad je saznao da su mu za
voditelja gradilišta poslali pravnika, ali Pavelić ga je umirio rekavši Ja ću već udovoljiti
zahtjevima koji će na mene biti postavljeni i vi ćete biti zadovoljni. To je bio njegov prvi
susret s Dalmacijom, te je dobio zadaću da kao Hrvat koji poznaje zemlju i jezik nađe
zidare kojih je u Šibeniku bilo vrlo malo. U šibeniku je živio oko godinu i pol dana. 1915.
se vratio u Zagreb i stekao doktorat prava. Ante Pavelić je putovao po cijeloj Hrvatskoj i
upoznao je Hrvate iz svih krajeva, te je shvatio da regionalne podjele samo razdvajaju
Hrvate. Od 1915. do 1918. godine radio je kao odvjetnički perovodja u odvjetničkoj pisarnici predsjednika
Hrvatske Stranke Prava, dr. Aleksandra Horvata. a nakon završene prakse, od 1918. je odvjetnik
u Zagrebu. . Kao gimnazijalac pristupa Hrvatskoj stranci prava, Bio je vrlo inteligentan i
poduzetan, te se brzo uspeo do samoga vrha Hrvatske stranke prava. 1918. ulazi u
vodstvo stranke, postaje član Poslovnog odbora, zatim tajnik i potpredsjednik HSP-a.
Oženio se 1919. Godine, s Mariom Lovrenčević. S njom je imao troje djece Višnju, sina
Velimira, Mirjanu.