Integrali po putovima

« Napredna kvantna mehanika »

Ivo Batistić

Fizički odsjek, PMF

Sveučilište u Zagrebu

predavanja 2011
Pregled predavanja

Greenova funkcija

Integrali po putovima

Schrödingerova jednadžba

Primjeri

Račun smetnje

Dodatak: Varijacijski račun

Greenova funkcija

Ako je poznata valna funkcija u nekom trenutku t = t, čemu je

jednaka funkcija u trenutku t = t ′ (> t)?

Z
ϕ(~r , t) = d~r ′ G (~r ,~r ′ , t − t ′ ) ϕ(~r ′ , t ′ )

gdje je:
X ′
G (~r ,~r ′ , t − t ′ ) = ϕn (~r ) e − ~ en (t−t ) ϕn (~r ′ )⋆
ı

Greenova funkcija.
Greenova funkcija
Npr. Greenova funkcija za slobodnu česticu u 1d:
r  
m ı m (x1 − x2 )2
G (x1 , x2 , t1 − t2 ) = exp
2π~ı(t1 − t2 ) ~ 2 (t1 − t2 )

Greenova funkcija se može promatrati kao amplituda (čiji je

kvadrat vjerojatnost) da čestica koja se u trenutku t nalazi u
točki x u trenutku t ′ bude u točki x ′ .
Valna funkcija čestica koja se nalazi u točki x1 :
< x|ϕ(t = t1 ) > = δ(x − x1 ) (razvoj valne funkcije po
X
= ϕn (x1 )⋆ ϕn (x) vlastitim valnim funkcijama)
n
U trenutku t = t2 , valna funkcija bit će jednaka:
X
ϕn (x1 )⋆ ϕn (x) e − ~ en (t2 −t1 )
ı
< x|ϕ(t = t2 ) > =
n
što je izraz za Greenovu funkciju.
Kako Greenova funkcija izgleda

1.0
Greenova funkcija
real
imag

0.5

0.0

−0.5

−1.0−8 −6 −4 −2 0 2 4 6 8
prostorna ovisnost

Slika: Greenova funkcija, realni i imaginarni dio, za različite vrijednosti

udaljenosti među prostornim točkama (xk − xp ).
Kako Greenova funkcija izgleda

10
Greenova funkcija
real
imag

−5

−10
0.00 0.05 0.10 0.15 0.20
vremenska ovisnost

Slika: Greenova funkcija, realni i imaginarni dio, za različite vrijednosti

vremenskog intervala (tk − tp ).
Greenova funkcija za slobodnu česticu u 1d
Za Greenove funkcije vrijedi:
Z
G (x1 , x3 , t1 − t3 ) = dx2 G (x1 , x2 , t1 − t2 ) G (x2 , x3 , t2 − t3 )

Izvod:
s +∞
Z  
m2 ı m (x1 − x2 )2 ı m (x2 − x3 )2
dx2 exp + =
(2π~ı)2 (t1 − t2 )(t2 − t3 ) ~ 2 (t1 − t2 ) ~ 2 (t2 − t3 )
−∞
s s  
m2 2π~ 1 ı m 1
− exp  (x1 − x3 )2 
(2π~ı)2 (t1 − t2 )(t2 − t3 ) ım t −t1
+ t
1
−t
2~ 11 + 11
1 2 2 3
t1 −t2 t2 −t3

gdje smo se poslužili:

+∞
Z r  
2 2 π ab
dx2 e −a (x1 −x2 ) e −b (x2 −x3 ) = exp − (x1 − x2 )2
a+b a+b
−∞

koji vrijedi i kada je a i b imaginarni.

Neki integrali

+∞
Z r
2 π −b2
dx e −a x +b x = e 4a
a
−∞
+∞
Z r  
2 2 π ab
dx e −a (x1 −x) e −b (x−x2 ) = exp − (x1 − x2 )2
a+b a+b
−∞
+∞
Z r
1 π
dx cos (ax 2 ) =
2 2a
0
+∞
Z r
2 1 π
dx sin (ax ) =
2 2a
0
Interpretacija

x1 x2 x3

t1 t2 t3

Slika: Amplituda vjerojatnosti da čestica dođe u točku x3 iz točke x1 je

zbroj amplituda vjerojatnosti svih mogućih procesa u kojima čestica iz
točke x1 dolazi u točku x2 , a iz točke x2 u točku x3 .
Interpretacija

x1 x2 x3

t1 t2 t3

Slika: Naravno ako na putu stoji prepreka zastor koji ne dopušta sve
moguće položaje, uračunati treba samo one dopuštene.
Pokus s difrakcijom ravnog vala

x
a

Amplituda vjerojatnosti na zastoru je dana sa

Z +a  m   
i m 2 2


Ad (x) ∼ dx1 exp (x − x1 ) + L ϕ~k (~r )
−a 2πı~τ ~ 2τ

(samo se integrira preko otvora na pregradi)

Difrakcijska slika

0.45
Difrakcijska slika

0.40

0.35

0.30

0.25

0.20

0.15

0.10

0.05

0.00−10 −5 0 5 10
vertikalni polozaj na zaslonu

Slika: Apsolutna vrijednost amplitude vjerojatnosti na zastoru iza

jednostruke pukotine na koju pada ravni val.
Pokus s interferencijom

b x

Amplituda vjerojatnosti na zastoru je dana sa

Z −b+a Z b+a !  m   
i m

Ai (x) ∼ + dx1 exp (x − x1 )2 + L2 ϕ~k (~r )
−b−a b−a 2πı~τ ~ 2τ

(samo se integrira preko otvora na pregradi)

Difrakcija s interferencijom

Interferencijska slika
0.9

0.8

0.7

0.6

0.5

0.4

0.3

0.2

0.1

0.0
−10 −5 0 5 10

vertikalni polozaj na zaslonu

Slika: Apsolutna vrijednost amplitude vjerojatnosti na zastoru iza

dvostruke pukotine na koju pada ravni val. (Udaljenost rupica/dijametar
rupica = 6.)
Greenova funkcija

Vremenski interval između početnog (tp ) i konačnog trenutka (tk )

možemo razdijeliti na N malih vremenskih intervala veličine:

(tk − tp )
∆t =
N
te napisati:
Z
G (xp , xk , tp − tk ) = dx1 dx2 . . . dxN−1 G (xp , x1 , ∆t) G (x1 , x2 , ∆t) . .
. . . G (xN−2 , xN−1 , ∆t)G (xN−1 , xk , ∆t)
Greenova funkcija
Promatramo li samo slučaj slobodne čestice, eksponencijalni dijelovi
Greenove funkcije se mogu objediniti u jedan izraz:
  
ım (xp − x1 )2 (x1 − x2 )2 (x2 − x3 )2
exp + + + ...
2~ ∆t ∆t ∆t
 ım  
2 2 2
= exp ∆t · vp1 + ∆t · v12 + ∆t · v23 + ...
2~ 
Ztk
 ım
= exp  dt v 2 

2~
tp

Tako da je:
 
  N Z N−1 Ztk
m 2 Y ı mẋ 2
dxi exp 

G (xp , xk , tp − tk ) = dt 
2π~ı∆t) ~ 2
i =1 tp
Greenova funkcija

Z hı i
G (xp , xk , tp − tk ) = Dx exp S(xp , xk , tk − tp )
~

gdje smo uveli oznaku:

  N Z N−1 Z
m 2 Y
dxi → Dx
2π~ı∆t)
i =1

za višestruke integrale, te gdje je:

Ztk
mẋ 2
S(xp , xk , tk − tp ) = dt
2
tp

oznaka za funkciju djelovanja. Pod integralom je Lagrangian za

slobodnu česticu.
Greenova funkcija
Višestruki integrali: Z
Dx

brinu se da svaka moguća putanja daje doprinos ukupnoj amplitudi

vjerojatnost da čestica koja je u trenutku t = tp bila u točki
prostora xp se nalazi u trenutku t = tk u točki prostora xk .

xk

xp

tp t1 t2 t3 tN−1tk
Integrali po putovima

◮ Greenova funkcija sadrži doprinose svih mogućih putanja.

◮ Sumacija po putovima zapisana je u formi višestrukog integrala

u koji smo uveli posebnu oznaku.

◮ Takovi integrali nazivaju se integrali po putovima.

◮ Pod višestrukim integralom se nalazi funkcional putanje

čestice.

◮ Taj funkcional je brzo-oscilirajuća funkcija potanje: glavni

doprinos integralu dolazi od putanje minimalnog djelovanja:

m (xk − xp )2
Smin =
2 tk − tp
Integrali po putovima za česticu u vanjskom polju

Integrali po putovima postoje i za čestice koje se gibaju u vanjskom

polju. Sve što je potrebno koristiti odgovarajuću funkciju djelovanja:

Ztk  
mẋ 2
S(xp , xk , tk − tp ) = dt − V (x)
2
tp

pri čemu putanja čestice počinje i završava redom u xp i xk .

Veza s Schrödingerovom jednadžbom
Znamo da se valna funkcija u trenutku t + ∆t može prikazati pomoću
valne funkcije u prethodnom vremenskom trenutku t pomoću GF:
 1 Z +∞
m 2
ϕ(x, t + ∆t) = dy
2π~ı∆t)
−∞
  
ı m (x − y )2 x +y
exp − ∆t V ( ) ϕ(y , t)
~ 2 ∆t 2

Na lijevoj strani razvijamo valnu funkciju po ∆t:

∂ϕ(x, t)
ϕ(x, t + ∆t) ≈ ϕ(x, t) + ∆t + ...
∂t
dok na desnoj strani razvijamo valnu funkciju po razlici (x − y ):

∂ϕ(x, t) (y − x)2 ∂ 2 ϕ(x, t)

ϕ(y , t) ≈ ϕ(x, t) + (y − x) +
∂x 2 ∂x 2
Veza s Schrödingerovom jednadžbom

 1 Z +∞  
∂ϕ(x, t) m 2 ım (x − y )2
ϕ(x, t) + ∆t = dy exp
∂t 2π~ı∆t) 2~ ∆t
−∞
  
ı∆t x +y ∂ϕ(x, t) (y − x)2 ∂ 2 ϕ(x, t)
1− V( ) ϕ(x, t) + (y − x) +
~ 2 ∂x 2 ∂x 2
 +∞
  1   Z  
m 2 ı∆t ım (x − y )2
= 1− V (x) ϕ(x, t) · dy exp +
2π~ı∆t)  ~ 2~ ∆t
−∞
+∞

Z  
∂ 2 ϕ(x, t) (y − x)2 ım (x − y )2 
· dy exp
∂x 2 2 2~ ∆t 
−∞

odakle slijedi SCH.DJ:

 
∂ϕ(x, t) ı ~2 ∂ 2 ϕ(x, t)
∆t = − ∆t − + V (x) ϕ(x, t)
∂t ~ 2 m ∂x 2
Primjeri: Harmonički oscilator

r
mω
G (x1 , x2 , t2 − t1 ) =
2πı~ sin ωT
n ı m ω   o
· exp (x12 + x22 ) cos ωT − 2 x1 x2
2~ sin ωT
gdje je
T = t2 − t1
Napomena: Djelovanje za harmonički oscilator je:
mω  2 
S(x1 , x2 , t2 −t1 ) = (x1 + x22 ) cos ω(t2 − t1 ) − 2 x1 x2
2 sin ω(t2 − t1 )
Primjeri: Harmonički oscilator
Za rastegnuti HO čiji je Lagrangian:

m 2 m ω2 2
L= ẋ − x + f (t) x
2 2
Greenova funkcija je:
hı i
HO
Gras (x1 , x2 , t2 − t1 ) = G HO (x1 , x2 , t2 − t1 ) · exp δS
~
gdje je:

Zt2 Zt2
 m ω   2 x2 2 x1
δS = dt f (t) sin ω(t − t1 ) + dt f (t) sin ω(t2 − t)
2 sin ωT mω mω
t1 t1

Zt2 Zt
2
− 2 2 dt ds f (t) f (s) sin ω(t2 − t) sin ω(s − t1 )
m ω
t1 t1
Primjeri: Polaron
Elektron koji se nalazi u elastičnom mediju kojeg polarizira ima
Lagrangian:
√ !1/2
m X1 2 2πα X1 ~
L = ~r˙ 2 + (u̇ 2 − u~k2 ) + u~k e ık·~r
2 2 ~k V k
~k ~k

Ako se provede integracija po fononskim stupnjevima slobode dolazi

se do djelovanja koji sadrži samo elektronske stupnjeve slobode:
Z √ Z
m ˙ 2 d 3k ~ ~
S = dt ~r + 2πα dt ds e ık·~r (t) e −ık·~r (s) e −ı|t−s|
2 (2π) 2
Z Z
m αı e −ı|t−s|
= dt ~r˙ 2 + √ dt ds
2 8 |~r (t) − ~r (s)|

Zadnji član predstavlja efektivno međudjelovanje elektrona sa

samim sobom u nekom drugom trenutku. Kažemo da
međudjelovanje prenose fononska titranja.
Račun smetnje

Vanjsko polje ponekad se može tretirati kao smetnja. Amplitudu

vjerojatnosti (Greenovu funkciju) razvijamo po smetnji:
 
Z Ztk  
ı m 2
Dx exp 

G = dt ẋ − V (x, t) 
~ 2
tp
 
Z Ztk Ztk
ı m  ı
= Dx exp  dt ẋ 2  1 − dt1 V (x1 , t1 )+
~ 2 ~
tp tp

Ztk Ztk
1 
− dt1 V (x1 , t1 ) dt2 V (x2 , t2 ) . . . 
2~2
tp tp
Račun smetnje

Prvi član u razvoju je nesmetana Greenova funkcija, koju možemo

označiti:
G0 (xa , xb , tb − ta )
Drugi član može se preurediti u ovaj oblik:
 
Z Ztk Ztk
(1) ı ı m 2
δG = − Dx exp  dt ẋ  dt1 V (x1 , t1 )
~ ~ 2
tp tp

Ztk
ı
= − dt1 dx1 G0 (xa , x1 , t1 − ta ) V (x1 , t1 ) G0 (x1 , xb , tb − t1 )
~
tp
Račun smetnje
Slično tome slijedeći član u razvoju može se preurediti u:

Ztk Ztk
(2) 1
δG = − 2 dt1 dx1 dt2 dx2 G0 (xa , x1 , t1 − ta ) V (x1 , t1 )
2~
tp tp
G0 (x1 , x2 , t2 − t1 )V (x2 , t2 ) G0 (x2 , xk , tk − t2 )

Članovi imaju jasnu fizikalnu interpretaciju:

◮ Prvi član je propagacija čestice bez raspršenja.

◮ Drugi član opisuje jednostruko raspršenje koje se je dogodilo u

trenutku t = t1 i u točki prostora x1 .

◮ Treći član dvostruko raspršenje.

◮ Daljnji članovi opisuju višestruka raspršenja na prostorno i

vremensko lokaliziranoj smetnji.
Dodatak - Funkcionali
◮ Funkcionali se mogu promatrati kao funkcije čiji su argumenti
funkcije: svakoj funkciji pridružuje se određeni broj.
◮ Kako je funkcija zadana s mnoštvom vrijednosti koju ona ima
u pojedinim točkama prostora (područje vrijednosti argumenta
funkcije), onda je funkcional funkcija beskonačnog broja
varijabli.
Tako naprimjer funkcional:
Z
1 ~ 2
E [ϕ] = dV (∇ϕ)
2
proizvoljnoj funkciji (svom argumentu) pridružuje neki pozitivni
broj. Drugi primjer - djelovanje je funkcional trajektorije čestice
x(t): Z hm i
S[x] = dt ẋ 2 − V (x)
|2 {z }
=L(x,ẋ,... )
Dodatak - Funkcionali
Često se traži ona funkcija koja minimizira vrijednost funkcionala.
Kod običnih funkcija minimum/maksimum se dobiva iz uvjeta da je
derivacija funkcije jednaka nuli. Kod funkcionala je također moguće
definirati derivaciju:
* +
E [ϕ + τ δϕ] − E [ϕ] δE [ϕ]
DE [ϕ] = lim = , δϕ
τ →0 τ δϕ
| {z }
varijacija

(Gâteaux-ova derivacija)
Naprimjer: Z
δS[x]
DS[x] = dt · δx
δx
gdje je varijacija funkcionala trajektorije čestice:
 
δS[x] dL d dL dV
= − =− + mẍ
δx dx dt d ẋ dx
Dodatak - Funkcionali
Izvod Gâteauxove derivacije za funkcional djelovanja:
Z
L(x + τ δx, ẋ + τ δẋ ) − L(x, ẋ )
DS[x] = dt lim
τ →0 τ
Z  
∂L ∂L
= dt δx + δẋ
∂x ∂ ẋ
Z    
∂L ∂ ∂L ∂ ∂L
= dt δx + δx − δx
∂x ∂t ∂ ẋ ∂t ∂ ẋ
 Z  
∂L tb ∂L ∂ ∂L
= δx  + dt δx −
∂ ẋ ta ∂x ∂t ∂ ẋ

Pretpostavka je da nepoznata funkcija x(t) zadovoljava početne uvjete:

x(ta ) = xa i x(tb ) = xb

te da to isto vrijedi i za cijelu klasu funkcija:

(x + τ δx)(ta/b ) = xa/b

što znači da je:

δx(ta/b ) = 0.
Dodatak - Funkcionali

Stoga prvi član kod izvoda Gâteauxove derivacije dobiven

parcijalnom integracijom je jednak nuli. Dakle:
Z  
∂L ∂ ∂L
DS[x] = dt δx −
∂x ∂t ∂ ẋ

Ako se traži ona trajektorija za koju je funkcional djelovanja

minimalan, onda Gâteauxova derivacija za tu trajektoriju treba biti
jednaka nuli za proizvoljni δx(t). Dakle tražena trajektorija treba
zadovoljavati uvjet:
∂L ∂ ∂L
− =0
∂x ∂t ∂ ẋ
Dodatak - Funkcionali - Drugi primjer

Odredimo kompleksnu funkciju ϕ takvu da funkcional energije:

Z  2   
~  ~ 2 2
E [ϕ] = d~r ∇ϕ + U(~r ) |ϕ|
2m

ima minimalnu vrijednost te da bude zadovoljen uvjet:

Z
d~r |ϕ|2 = 1

Za određivanje minimuma koji zadovoljava određeni uvjet koristi se

metoda Lagrangeovih multiplikatora. U ovom slučaju to znači da se
traži minimum ovog funkcionala:
Z 
2
E [ϕ] − λ · d~r |ϕ| − 1
Dodatak - Funkcionali - Drugi primjer
Gâteauxova derivacija funkcionala energije:
Z  2
~ ~ ⋆ ~ ~2 ~ ~ ⋆
DE [ϕ] = d~r ∇ϕ · ∇δϕ + ∇ϕ · ∇δϕ
2m 2m
+U(~r ) ϕ⋆ δϕ + U(~r ) ϕ δϕ⋆ ]
Z   Z  
~2 ~ 2 2
~ δϕ⋆ ~ ∇ϕ
~
= d~r δϕ⋆ − ∇ ϕ + U(~r ) ϕ + d~r ∇
2m 2m
Z  2
 Z  2

~ ~2 ⋆ ~ δϕ ~ ∇ϕ
~ ⋆
+ d~r δϕ − ∇ ϕ + U(~r ) ϕ⋆ + d~r ∇
2m 2m

Integrali:
Z  2  Z  
~ δϕ⋆ ~ ∇ϕ ~2 ~
d~r ∇ ~ = d ~S · δϕ⋆ ∇ϕ = 0
2m rub 2m

jer sve funkcije zadovoljavaju iste rubne uvjete, pa su razlike među

funkcijama:
δϕ⋆ |rub = 0 i δϕ|rub = 0
na rubu jednake nuli.
Dodatak - Funkcionali - Drugi primjer

Iz uvjeta da je:
 Z 
2
D E [ϕ] − λ d~r |ϕ| − 1 =0

izlaze dvije jednadžbe:

 
~2 ~ 2
− ∇ + U(~r ) ϕ − λϕ = 0
2m

i
 
~2 ~ 2
− ∇ + U(~r ) ϕ⋆ − λϕ⋆ = 0
2m

Tražena kompleksna funkcija zadovoljava Schödingerovu

stacionarnu jednadžbu s vlastitom energijom λ.