Professional Documents
Culture Documents
Jeromonah Pantelejmon Zamke Zlih Duhova PDF
Jeromonah Pantelejmon Zamke Zlih Duhova PDF
SADRZAJ:
• PREDGO
VOR
• OD IZDA
VACA
• UPO
ZNAVANJE SA OCEM
• NEV
OLJE I ISKUSENJA
• NA
MOLITVI ZA POSEDNUTE
• ST
• POSEDNUT
• LAKO
BREME
• OS
• IZ
GUBLJENA HARMONIJA
• IZ
A OGLEDALA
• ZAST
•V
• SA
VETI POSEDNUTOM
•O
“ISCELJENJU” GATANJEM
• STR
AH GOSPODNJI
• KRSN
I ZNAK
• POST
I MOLITVA
•V
ODOOSVECENI MOLEBAN
• PO
KLONICKA PUTOVANJA
• PORED CU
DOTVORNE IKONE
•O
KORISTI ZAKLINJUCE MOLITVE
•D
VE JUTARNJE MOLITVE
• PO
GOVOR
PREDGOVOR
Egzorcizmi (isterivanje zlih duhova) nisu vise u praksi, bar nase Srpske
pravoslavne crkve, kao sto se to opisuje u ovoj knjizi. To ipak znaci da svaki
svestenik, a ne samo poneki, moze citati molitvu protiv zlih duhova.
Ne bi se moglo reci da zli duhovi narocito deluju preko televizora. Nema razlike ni
u kakvom pronalasku ako se ne zloupotrebljava. Istina, televizor oduzima vreme
svima, a narocito deci i tacno je da je prokleto imati televizor u svakoj sobi, ali ne i
ikonu.
Ima tu protivurecnosti.
Prevodi "iz belezaka" najcesce izgledaju protivurecni samoj logici stvari, ali nas
ipak uce da nista ne treba pocinjati bez molitve i Bozijeg Blagoslova. Tako je
molitva potrebna coveku, stvari, stoci. "Oni koji se boje Boga, ne boje se napada
zlih duhova" (Sveti Simeon Novi Bogoslov).
Ruski pisac i duhovnik propisuje za ruskog coveka i sta treba ne jesti ako si
bolestan, cak iako nije post. Takodje govori kada treba ili kada ne treba jesti jabuke
ili drugo voce.
Citajuci ovu knjigu citalac moze doci do zakljucka da je vlast demona nad ljudima
bezgranicna. Ali to nije tako. Njihova vlast nad ljudima je samo onoliko koliko Bog
dopusti. Zato je i najvaznije upamtiti reci Gospodnje: "Ovaj se rod (demoni) izgoni
samo molitvom i postom". Znaci, iskrenom molitvom i postom fizickim i duhovnim.
spasao svoga coveka od muka. Ako nema djavola, onda nema hriscanstva, onda
od nas, i zdrav razum, Zitija Svetih i istorija svih naroda nas uveravaju u postojanje
zlih duhova…Ja sam video i prave posednute ljude, u koje su se uselili zli duhovi,
po
hule i gadosti; video sam kako su jednog nesrecnog coveka bacali iz ugla u ugao,
kako
su ga primoravali da se uspinje uza zid i slicno. Takve je, kako kaze Apostol, Bog
Od izdavaca
Knjiga na koju skrecemo vasu paznju je posvecena najdelikatnijem problemu
danasnjice – velikom porastu duhovnih bolesti medju ljudima. Njen autor,
Odnos nase Crkve prema egzorcizmu, koliko je poznato, nije jednoznacan. Neki
smatraju da je egzorcizam – udeo izabranih, koji zahteva poseban dar. Drugi, – pa i
sam otac Pantelejmon, koji je bez sumnje ovladao zadivljujucom sposobnscu da u
ljudima raspoznaje duhovne nedostatke, – se pridrzavaju potpuno suprotnog
pogleda. Oni smatraju da te molitve za posednute moze i treba da cita svaki
svestenik. Posebno u nase vreme, kada duhovno zdravlje (a samim tim i fizicko),
predstavlja muzejsku retkost.
Da, evo sta je poziv koji odzvanja sa svake stranice ove knjige: probuditi se iz
pogubnog zimskog sna, urazumiti se! Probuditi se i sagledati u pravom svetlu sebe
i okolni svet - prihvatiti, konacno, da iskonski neprijatelj roda ljudskog, djavo, za
razliku od nas ne samo da ne spava vec i ne drema. I svu svoju ogromnu silu
(setimo se kako je rekao prepodobni Siluan Atonski: najmanji od njih bi mogao, ako
bi samo Gospod dopustio, snagom svoje kandze prevrnuti celu zemlju), sav svoj
izostren um usmerava na jedno: da bi nas pogubio. A mi, cesto nemajuci ni
elementarna znanja o duhovnom svetu, liseni pokrova Blagodati - postajemo njihov
lagan plen. “Jer nase neznanje ili stidljivo precutkivanje, ili cak odricanje
postojanja te strasne sile nas pred njom cini potpuno razoruzanima, i ona nas
moze odvesti, kao ovce na zaklanje, u pogibiju”. Tako govori poznati propovednik
nase Crkve, starac Pskovo-pecerskog manastira, otac Jovan Krestjankin.
Nadamo se da ce izdanje koje je pred vama, mnogima otvoriti oci za ono sto se
desava, da ce dati orjentire, naoruzati neophodnim znanjima i sto je najvaznije –
A znaci onima koji vjeruju bice ovi: imenom mojim izgonice djavole … (Mk. 16, 17)
Ko ima zapovijesti moje i drzi ih on je onaj sto ima ljubav k meni; a koji ima ljubav
k
meni imace k njemu ljubav otac moj; i ja cu imati ljubav k njemu, i javicu mu se
sam.
• A zasto?
• Hocu li se zbuniti?
• Ti? – odgovorila je starica – naprotiv. Mozda ces cak nekako i pomoci. I starac je
veoma dobar tamo. Ides?
Sreli smo se u dogovoreno vreme, i poluprazan autobus nas je dovezao u mali grad
sa predivnom okolinom. Nedaleko od stanice se nalazi hram u cast Presvete
Bogorodice. Sluzba se odrzavala u prijatnom donjem delu sa mnogo ikona, koje su
prekrivale sve zidove do plafona. Starac je, sagnuvsi se nad analojem, ispovedao. I
odjednom, samo sto smo usli, ostar muski glas je progovorio tako da je ceo hram
odjekivao:
Glas je izlazio – ne mogu da nadjem bolju rec – iz starice, koja je stajala pored
same soleje, uhvativsi se rukama za ogradu. Ona se nije okretala i nije mogla da
vidi ko ulazi u hram.
Pokazalo se da je ona putem nekog osudila, i zli duhovi su odmah pokazali svoju
obavestenost i “principijelnost”.
Taj dan je ostavio veoma snazan utisak na mene! Prvi put sam prisustvovao sluzbi
za bolesne. Bilo je oko 40 ljudi, ali cinilo mi se da ih je bilo i vise zbog
mnogobrojnih glasova koji su se razlegali sa svih strana. Bio sam potresen svime
sto se desilo. Sa klirosa je govorio zli duh-prorok, kako je on sam sebe hvalio,
neprekidno napominjuci:”Ja sam – zli duh-prorok, proricac!” On je govorio iz jedne
naizgled prijatne zene srednjih godina. Kada je ona pevala, ni po cemu se nije
razlikovala od drugih, ali cim je pocinjala ispovest ili propoved, zli duh je pocinjao
glasno da predskazuje buducnost, smetajuci starcu:
Tako je poceo da se hvali, da zna sve o buducnosti, ali ne zeli da govori kako se mi
ne bi pripremili… Prvi put sam se licem u lice susreo sa zlobnom silom duhova
tame. Uverio sam se u istinitost njihovog postojanja, uvideo njihovo opasno nasilje
na konkretnim ljudima, i cini se u potpunosti razumeo reci Apostola: “Jer ne
ratujemo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame
ovoga svijeta, protiv duhova zlobe u podnebesju” (Ef. 6, 12).
Od tada sam poceo drukcije da gledam na duhovni zivot Crkve, kao i na svet koji
nas okruzuje uopste. Tako surova slika, koja otvara poglede, nije ostavila mucan
utisak jer sam nasao ucitelja, za kim je zudelo moj srce. Susret sa starcem sam
primio kao neprocenjivi dar, i sve sto se dalje desavalo je potvrdilo da je to bio
Boziji Promisao
NEVOLJE I ISKUSENJA
Starac: Prelest je povreda ljudske prirode lazju. Prelest je stanje svih ljudi, bez
izuzetka, kao posledica pada nasih praotaca. Svi smo mi – u prelesti. Spoznaja toga
je
najveca zastita od prelesti. Najveca prelest je – smatrati sebe slobodnim od
prelesti. Svi
smo mi obmanuti, svi smo bolesni, svi se nalazimo u lazi, imajuci potrebu za
oslobadjanjem istinom.
Vrtelo mi se u glavi. Ali po starcevim molitvama, sve zamke zlih duhova su bile
razbijene, ne nanoseci mi stetu, vec mi cak donoseci korist – da spoznam svoje
nesavrsenstvo. Zasipajuci ucitelja pitanjima, ja sam sa divljenjem primecivao, kako
se u dusu useljava mir. Otac je sa velikim strpljenjem resavao sve moje
nedoumice, objasnjavao, navodio citate iz Svetog Pisma i od Svetih Otaca. Preda
mnom se otkrivao tajanstven svet! Zivot Crkve je dobijao svoju jasnocu, punocu,
Poceo sam da citam zitija blagocestivih podviznika i Zitija Svetih. Lepota i velicina
njihovih podviga su obradovali dusu. Sveti Oci su izasli kao pobednici iz veoma
teske duhovne borbe s nevidljivim protivnikom, borbe na koju je prizvan svako od
nas. Njihovi mudri saveti su za mene bili slatka mana, i neizreciva uteha.
Moj dobar poznanik je bio ocevidac jos upecatljivijeg isterivanja zlih duhova. U
pocetku citanja molitve bolesnica se valjala po podu, a zli duh je vikao da nece da
izadje ni po koju cenu iz coveka koji njemu - zlom duhu pijanstva - sluzi. Zatim je
zena promuklo progovorila, pocela grcevito da se bori, i izasla su tri zla duha: jedan
veliki, visi od dva metra, i dva manja. Oni su bili crni, imajuci iz nekog razloga uze
na vratu. Svi prisutni su jasno videli kako su otisli kroz otvoren prozor na Crkvi…
Avaj, to se opet desilo kad ja nisam bio tu. Meni su, razume se, objasnili da
isceljenje moze da nastupi postepeno, da neprijatelj moze da izadje kasnije…
mnogo gore nego ranije. Isceljenje bolesnika se uslovno govoreci moze podeliti na
dva perioda. Prvi je – ucenje osnovama duhovnog zivota, privikavanje na ritam
Bogosluzenja i usvajanje pravila ponasanja u hramu i van njega. I drugo - sopstveni
trud na izgnanju zlog duha. Poslednje ukljucuje cestu ispovest i Pricesce, celivanje
Svetinja, hodocasca.
“Sluzba je pocela. Ljudi su se skupili u gomili, kako bi bolje culi oca Josifa. Bilo je
na tako viskom tonu, da se cinilo da zivo bice ne moze ispustati takve krike. “Moze,
to
je sirena?” – pomislila sam i okrenula se. Iza mojih ledja je stajala zena u crnoj
haljini. Njeno lice je bilo bezizrazajno, nije treptala… I tad je pocelo! Nasla sam se u
samom epicentru dejstva zlih duhova. Sa svih strana su se culi krici. Zena pored
mene
Starija, nezgrapna zena je imala napad: njene ruke i noge je bacala neka strasna
sila –
niko nije mogao da je zaustavi. Ona je rikala i branila se od nekog nevidljivog, a lice
sumnje nije moglo biti – videla sam istinska ljudska stradanja. Zlim duhovima se
nije
svidjalo u tom hramu. “Opet se dovukla”, - zacuo se iz zene promukli glas. Ja sam
vec
pocela da shvatam da to nije ona, vec da je to zli duh koji je u njoj i koji je vredja.
Na
kraju Sluzbe zli duhovi su potpuno “pobesneli”. “Ne zaklinji, Oska, ne zaklinji!” –
vikali su oni. Promukli glasovi su se culi iz svih uglova crkve. Otac Josif je poceo
da
kropi Svetom vodom vernike i bolesne. Kada je ona prsnula na lice posednute zene,
koja je stajala pored mene, ona se oduzela i pala na ledja… Jedna devojka nikako
nije
mogla da dodje k sebi, i pomocnici oca Josifa su ga molili da joj procita dodatnu
su svi osetili jak smrad zapaljenog sumpora. “Pogledajte, iz njenih nozdrva izlazi
dim!”
– uzviknuo je neko. Zaista smo videli mali crni oblak. “Zli duh izlazi!” – prosaputao
je
neko…
STA ZLI DUHOVI VOLE I CEGA SE BOJE
Tada zatrudnjevsi slast radja grijeh; a grijeh ucinjen radja smrt. (Jak. 1, 15)
Zla volja me navodi na greh, a kada zgresim onda prebacujem krivicu na satanu. Ali
tesko meni! Jer je uzrok u meni! Ja gresim po svojoj volji i zasto onda okrivljujem
satanu?
Djavo se ne brine samo o tome da nas navodi na greh, vec i da ne vidimo svoj greh
i da
ostanemo gresnici.
Saznao sam da zli duhovi imaju svoje pristrasnosti, naklonosti, navike, to jest svoje
“ukuse”, kao i ljudi. Naravno, svi oni imaju nesto zajednicko, ali ima i mnogo toga
individulanog, u zavisnosti od strasti koju podrazavaju. Nemam zelju da podsecam
na mitarstva, koja su opisana u svetootackoj literaturi: jedno je izvesno – zli duhovi
su grupisani u legione prema gresima.
Apsolutno svi zli duhovi ne vole ispovest. Slicno tome oni ne trpe ni propoved, koja
nas uci pravilnom pravoslavnom duhovnom zivotu. To se cak vidi po njima, tacnije
po bolesnima: ako je propoved opsirna – opsta, i pri tom napisana lepim stilom i
razvodnjena, ona mnogo ne uznemirava zle duhove. Tada oni u njoj pocinju da
pronalaze interes, razmisljajuci, kako da preko pohvale uvedu propovednika u
tastinu. Oci nekih bolesnika tada pocinju veoma specificno da blistaju: zli duh je
zainteresovan i razmislja. Kratke, jednostavne, korisne propovedi, koje uce
duhovnosti po Svetim Ocima i prizivaju na pokajanje objasnjavajuci sta predstavlja
greh i kako ga izbeci, izazivaju gnev zlih duhova. Tada u hramu pocinje njihova
buka: kijanje, kasalj, krici, jauci…
Zli duhovi narocito ne vole pouke o smirenju i trpljenju. Cak jednostavni iskreni
opisi stradanja za veru, za Hrista za njih su nepodnosljivi.
Secam se, bila je u nasem hramu jedna veoma dobra baka – jednostavna, skromna,
tiha starica. Gajila je nelicemernu ljubav prema hramu, prema sluziteljima
Hristovog oltara, i bliznjima i bila je veoma skromna i neprimetna. Umrla je
hriscanski, samo se malo razbolevsi…Napisao sam listice sa njenim imenom i
razdelio bolesnima, zamolivsi ih da se pomole za pokoj njene duse. Zli duhovi su
tada pokazali svoju zavist: nisu dali da se izgovori njeno ime, nazivajuci je
Covek koji zeli da se isceli ne sme da zivi u kuci u kojoj se sve to desava!
Stvaranje potrebne duhovne klime je prvi i neophodan uslov isceljenja.
(iz zapisa)
razgovora sa Bogom! Mi vas cak mozemo razdraziti nekom dlacicom ili bubicom.
toga ubacili smo i vracanja crnom magijom! Tako da ljudi stavljaju lonce i tome
slicno
oni prave svoj dosije o nama) po tackama. Zapisujemo svaku vasu rec. Kada se
molite
• Gresi na nasim hartijama se brisu pokajanjem, ali oni krupni se oprastaju samo
pokajanjem sa suzama.
• Sad smo potpuno zaplasili verne magijom, kako bi zaboravili da sve biva po
Bozijoj
Volji!
• Volim kada verni pricaju cime ih je duhovnik utesio. Prosto je zadivljujuce kada
svoju iskrenost prema duhovniku ne taje ni od drugih.
se ne bi kajalo.
• Narocito se bojim onih koji rade dobra dela tajno – ja ucim sve da iznose pred
drugima.
ne znaju.
• Ne volim kada se troje zajedno mole. Jer je Bog rekao: “Gde su dvoje ili troje
reci i pomisli…
• Volim kada svestenici skracuju sluzbe iTrebnik i kada sluze radi slave, nagrada i
novca.
proskomidiji)
• Volim lakome za svete knjige: sami ne citaju, a drugima ne daju. Takve veoma
volim!
popadijama
• Svidja mise kada se ne postuju Svetinje i kada se prema njima ne odnosi pazljivo
• Volim one koji idu na Pricest bez krstova, ne procitavsi molitveno pravilo, ne
oprostivsi uvrede
za velike grehe kao sto je prolivanje Svete Tajne se ne kaju pred arhijerejem(?)
• Mislite da mi se svidjaju oni koji Boga radi piju prokuvanu vodu ili poparenu
travu,
• Ne volim vodu sa Svetih izvora i ne volim kada sa njom spremaju jelo ili kuvaju
caj.
• Volim kada se dobro cini tako da svi znaju za to. Niko ne zeli da dobije nagradu
Svako je svezan uzama svoga greha. Uzama nas veze obolela plot, zatim postoje
uze
srebroljublja, pijanstva, pohote, gordosti. Postoje i uze kojima nas djavo vezuje –
uze
bezakonja, uze bluda i preljubocinstva, uze izdaje, kada se odvajamo od Hrista, uze
nevernosti, kada predajemo i brata, uze surovosti, kada ubijamo slicnog sebi.
usmeri ka nebu, ukoliko nam Gospod ne oprosti grehe i ne podigne nas darom
Svog
Blagoslova.
Jedna od njih je prica o posednutom, koga je zli duh, zeleci da ga pogubi, bacao
cas u oganj, cas u vodu; zatim o zeni koja se 18 godina nalazila u djavolovim uzama
(pogrbljena); o dvojici posednutih koji su ziveli u grobovima (kamenim pesterama) i
strasnom besovskom silom kidali lance kojima su pokusavali da ih vezu.
Sta je to posednutost? Kako zli duh ulazi u coveka? Navescu reci svestenika
Rodiona: “Demoni ulaze u unutrasnjost ljudskog tela svojom plinovitom prirodom,
slicno kako u njega ulazi vazduh… Demon, usavsi u coveka, ne sjedinjuje se sa
dusom ali prebiva u telu, nasilno ovladavajuci dusom i telom. Takve bolesti se
isceljuju jedino Silom Bozijom, isterivanjem duha zlobe”.
Svest se u takvim momentima cesto gubi, i nesrecnik cak i ne zna, sta od njega
radi zli duh. U drugim slucajevima, covek je svestan za vreme napada, i cuje kako
iz njega vice zli duh, ali ne moze nista da uradi. Kod nekih dolazi do promene ne
samo u glasu, vec i u ocima.
Zli duh ima narocito vlast nad nevernicima, ali i vernicima moze da dosadjuje.
Evo jednog slucaja useljavanja zlog duha iz knjige poznatog duhovnog pisca S.
I ja sam pomislio: to ne moze biti! Video bih ja kako bi zli duh smeo da se useli u
mene, ukoliko bih ja cesto pribegavao Tajni Svetog Pricesca!” I tog trenutka ga je
okruzio strasan, hladan, zlokoban oblak i poceo da ulazi u njegova stegnuta usta.
Kako se sve nije borio nesrecni Motovilov, sta sve nije radio kako bi se zastitio od
hladnoce i smrada oblaka koji je ulazio u njega – ali je on usao, bez obzira na sve
njegove natcovecanske napore. Ruke su mu bile potpuno paralizovane i nije mogao
da nacini Krsni znak, a um, blokiran svim tim uzasom, nije mogao da se seti
spasonosnog Imena Isusovog. Ono najstrasnije se desilo i za Nikolaja
“dedi”, koji “pomaze”, kako mi je objasnjeno. A mene je bolelo crevo, ali lekari nisu
nista uspeli da nadju sem velike kolicine sluzi u njemu. Dolazila sam kod dede
jednom nedeljno, donosila flasu vode i paklicu masla, nad kojima je on nesto
saptao.
Zatim mi je sipao u casu 150 grama te vode, i ja sam je pila, a maslac sam jela
kasikom, posle cega sam legala na klupu i odmarala to jest osecala sam se kao
pijana. Deda je zajedno s babom pio ostatak. Jednom baba nije bila tu, pa je deda
preostalu vodu popio sam. Baba, dosavasi kuci, je shvatila da je prevarena i veoma
se naljutila zbog toga. Sipavsi vodu u solju, ona je dugo saptala nad njom, a zatim
je prisla meni koja sam lezala na klupi, i privukavsi solju, naredila da popijem, sto
sam ja i uradila. Na staricinom licu se pojavio zluradi osmeh “Od sad ces me se
dugo secati”. Vrativsi se kuci, ja sam se veoma lose osecala – boleo me je zeludac,
u njemu je nesto sustalo, i odjednom sam bez moje volje pocela da lajem, i to
prilicno glasno. Susedi su pozvonili i uctivo upitali: “Da li ste vi kupili psa?” Meni je
bilo strasno. Neko mi je rekao da odem u Pecoru kod oca Adrijana. Tek tamo sam
shvatila sta mi se u stvari desilo”.
Kod jednog oca je dosla grupa vernika radi duhovnog saveta i molitve.
(Iz belezaka)
Jedna zena me je zamolila da joj dam moju svesku sa citatima Svetih Otaca o
smirenju,
obecavsi da ce iz nje prepisati nekoliko primera. Kada je dosla sledeci put, iz nje se
projavio zli duh, koji je zalajao kao pas. Otkrilo ga je njeno smirenje.
***
***
Jedna zena je lezala u bolnici i jednom ju je posetila jedna vernica, koja je uvek sa
sobom nosila u torbi Svetu Vodu, Jevandjelje, prosforu, Psalitr i molitvenik. Zli duh
je
odmah osetio Svetinju i povikao kroz bolesnicu”Oruzje je u tasni! Ona ima oruzje!”
***
Jednom je kod mene dosao neki vernik sa svojom zenom i pricao sledece “Otisli
smo
kod prepodobnog Serafima Sarovskog u Divjejevo. I posle celivanja mostiju, zli duh
se
***
***
Iz Moskve je dosla jedna pevacica. Kada je na nju stavljen svestenicki pojas, iz nje
se
projavio zli duh. Pokazalo se da je ona ranije radila u lutkarskom pozoristu, i kada
je
***
Na drugu zenu je takodje bio stavljen svestenicki pojas. Posednuta je pala. Tada je
***
Kada je svestenik poceo da cita zaklinjanja, dete je pocelo da grimasira i place, ali
se desilo i nesto potpuno neocekivano – zli duh je odjednom progovorio i iz majke.
***
• Imao sam brata, koji je ziveo u Petrogradu, imao je traktor, trgovao je dobro, a ja
sam u to vreme ziveo u gostoprimnici Valaamskog manastira. Jednom je brat dosao
kod mene. Kada je usao u keliju zbog necega se strasno uznemirio. Seo je na
stolicu,
sam ja otisao da ga posetim, i njegova zena kaze:”Kada je dosao kuci bio je veoma
uznemiren, i poceo je da vice da vise nikad nece doci kod vas jer se tamo nalaze
Ako pokropim hranu Svetom vodom, on vec nece jesti iako nije video da je
pokropljena”.
***
Dosla je u hram upravnica zeleznicke stanice. Kada smo poceli da se molimo, zli
duh
• Da. Jednom sam dosla kod popadije, supruge jednog naseg parohijskog
svestenika.
Bonifaciju. Za vreme molitve kod jedne vernice je otkriven zli duh, koji je iz nje
progovorio.
***
Bio je i ovakav slucaj. Skupili smo se na zajednicku molitvu, koja je inace jaca od
cestica Svetih mostiju. Zli duh se otkrio rekavsi da oseca Svetinju u kuci.
***
Kod nas u hramu se nalazio krst sa cesticom Zivotvornog krsta. U hram su jednom
dosle 4 vernice da se pomole. Kada sam izneo Krst za celivanje, prva koja ga je
celivala
je pala. Prineo sam zatim Krst drugoj – i ona je pala na prvu. Treca je pala na drugu,
a
***
rasirile. To je jasno pokazalo da je ona bolesna. Bilo je mnogo i onih koji nisu mogli
ni
***
***
Vozac “hitne pomoci”, muskarac od svojih 40 godina, pun snage i zivotne radosti,
je
sve je bilo bez rezultata. Dosao je u hram i zagroktao. Tada je mnogo toga shvatio.
***
***
Svetinja. Svi su prilazili i celivali ga, ali kada je prisla jedna zena, zli duh je iz nje
progovorio raznim glasovima i nije joj dozvolio da celiva Krst. Tako je i otisla, ne
celivavsi Krst.
***
Pre cetiri godine su kod nas dosle majka i cerka odnekud izdaleka. Razgovarajuci s
leti. Sedeli smo na klupi nasuprot hrama. Kada sam otvorio clanak “O Starcu
Serafimu Virickom”, gde je bio na slici u shimi, cerka je zasiktala na starca, kao
zmija.
***
Jednom, sad vec davno, je kod mene dosla jedna devojka, zaleci se: roditelji kazu
da je
• Dodji sutra, imacemo specijalnu sluzbu za bolesnike, ne bi li se tako otkrio zli duh
ukoliko je u tebi.
I sta mislite? Sledeceg dana za vreme sluzbe zli duh se projavio u njoj. Trebalo je
videti
kako joj cas nadima grudi, cas probada stomak. Ali ju je odmah “poveo sa sobom”,
Lako breme
Onima koji vole Boga ugodan je i prijatan trud pri ispunjavanju Njegovih zapovesti,
U Tajni krstenja smo se odrekli satane i svih njegovih dela, i obecali Gospodu da
cemo ispunjavati samo Njegovu volju. Obecali smo da cemo odbaciti svoju volju i
svaki korak, svaki postupak ciniti u ime Hrista, po kanonima i pravilima Svete
Pravoslavne Crkve. A u stvarnosti uopste nije tako. Postoje molitve za osvecenje
svake stvari i u svakoj prilici – mi ih prenebregavamo; postoje Tajinstva Crkve – mi
im ne pristupamo; postoje Bogosluzenja i molitvena pravila – mi u njima ne
ucestvujemo; postoji post i uzdrzanje – mi to ne postujemo. Zapustamo sebe do
tog stepena, da neprijateljstvo prema svemu crkvenom postaje normom naseg
zivota.
Cesto pitaju:
• Ispravite svoj zivot, postanite pravi hriscani kako bi zlom duhu bilo nemoguce da
bude u vama.
• Odakle poceti?
Ne mogu da nadjem prave reci, da bih izrazio cudjenje radi takve apatije, i nemanja
zelje za znanjima koja su jedino potrebna. Zasto se sve to tako desava? Gde je
uzrok takve strasne duhovne anemije?
Kako biste vi postupili ako biste, vrativsi se kuci, ugledali strane ljude u njoj koji su
tu usli bez ikakvog pitanja? A kako tek treba da postupi Tvorac i Vladika kosmosa i
zemlje, kada vidi kako mi gazimo sve duhovne zakone i pravila?! On i dozvoljava da
se necisti duh useli u nas, nase kuce, stanove, zivotinje da bismo uvidevsi to,
razmislili i popravili se. Samo umesto placa i pokajanja, mi svestenici cesto cujemo
ropot i zbunjenost: “Pa nismo znali!” Nije tacno, nisu hteli da znaju, bojali su se da
saznaju, da ne bi morali da ispunjavaju.
Mi na kraju treba da shvatimo, da ne samo da je svaki nas korak, i svako nase delo
poznato Bogu, vec ni jedna misao, ni jedan pokret duse, ni jedno raspolozenje srca
–
nista nije sakriveno od Njega. Gospod zna sve i vidi sve; angeli Boziji, nasi
hranitelji, su otisli od nas zbog nasih grehova; zli duhovi su zapisali sva nasa dela i
propuste na svoje hartije… Sta cekamo, zasto ne zurimo Gospodu sa pokajanjem,
zasto se ne trudimo da ocistimo svoju dusu u Tajni ispovesti?
Bez ikakvog opravdavanja, skrusena srca, sa suzama treba da prinesemo taj divni
Bozanstveni dar, to Boznastveno cudo, koje moze da nas vaskrsne, preporodi i
ispravi.
Za pocetak cu dati dva primera kako ne treba raditi. Jedan covjek je sa porodicom
presao da zivi u Lenjngradsku oblast, kupivsi bivsu finsku farmu. Poceo je da gradi,
kako to inace biva u nase vreme, bez molitvi i blagoslova, a pored toga je za temelj
kuce uzeo kamenje i ploce sa grobova na zapustenom lokalnom groblju. Izgradio je
kucu, jos malo je ziveo i umro, ostavivsi kucu deci. Ali ta kuca ni njima nije donela
srecu. Ona su se neprekidno zalila da ne mogu u njoj da zive, da im je tesko i
neudobno. I posle svega, neki huligani su raskopali starcev grob trazeci frontovske
nagrade…
• Za pocetak treba sina zakodirati – rekao je muz, - tada ce sve biti reseno.
Sin je pozvao svoga prijatelja Zoru, koji je smislio nesto u vezi “biopolja”. On je
okacio veridbeni prsten i poceo da proverava stan. Prsten se cas ljuljao, cas se
klimao pred zacudjenim pogledima ukucana.
Sacekavsi ogroman red, domacini su bili primljeni, dobivsi instrukcije: sta i gde
posipati, sta i kako kropiti, i kakve vradzbine procitati. Sve su izvrsili, pri cemu je
deda sve nadgledao. Kroz pola godine je umro domacin od raka, a za njim i –zena.
Pravoslavne Crkve je jasno ukazana doslednost onoga sto treba da se uradi: najpre
se cita “Molitva za temelj kuce”, zatim “Molitva ako u kucu ulazi neko nov”, a onda
potom, ukoliko je to potrebno, “Molitva za zastitu od zlih duhova”. Postoji cin za
osnivanje grada, za osvecenje mesta na kojem se planira da bude groblje i tako
dalje
– prakticno za sve zivotne potrebe. Sve su to nasi preci znali i ispunjavali, i zato se
retko desavalo useljavanje necistih sila u kuce i parna kupatila, gumna. A kod nas
se ne desava osvecenje stanova, niti njihovo ociscenje od nepozeljnih “stanara”, i
od svake duhovne prljavstine.
Zasto su se zli duhovi uselili u nase kuce? Pa prosto zato, sto smo im stvorili
predivne uslove. Pogledajmo duhovnim ocima na nas stan. Cime smo privukli sebi
neprijatelja? Mozda smo radili u stanu ili gradili svoju kucu nedeljom i praznicima,
kada smo po pravilima Crkve duzni da budemo na Bogosluzenjima? I jos smo se
pored toga pravdali, drsko odgovarajuci onima koji su nas odvracali od takvog
bezumlja?
Vikali na roditelje, zahtevali za sebe najbolju sobu, a pritom druge sabijali u mali
prostor vredjajuci ih? Pri dobijanju stana ili pri izgradnji kuce smo obmanjivali
nekoga, isplacivali radnike votkom?
Proveravali biopolja stana, gatali, igrali karte, bavili se spiritizmom, vodili u kuci
antireligioznu propagandu?
Sve sto je gore nabrojano privlaci kao magnet zle duhove u stan, i zato ispovedivsi
to sto smo cinili moramo nadalje da izbegavamo takve postupke.
Ali to je samo pola od svega. Pogledajmo sada kako izgleda interijer naseg stana.
Na policama su knjige jeretickog sadrzaja, astrologijske prognoze, udzbenici
bezkontaktne masaze, magije itd. Na zidovima su plakati erotskog sadrzaja, ritualne
maske, zli duhovi, strasila … Prosto zaprepascuje cinjenica kako se ljudi ne boje
Boga, kako su zavoleli gadosti! U kuhinji, a i u sobi se nalazi kolekcija pivskih flasa,
kutija sibica, paklica od cigareta. U kadi slojevi sampona i krema. Sve govori o
tome da se ovde vodi racuna o telu, i da se zadovoljavaju njegove pohote. Sve je to
samoobmana. Podstaknuta strastima, groznicava briga o telu nikada ne vodi
zdravlju.
Televizor nam oduzima vreme – najdragoceniji talant koji nam je darovao Gospod.
To nije ni za koga tajna da nas preko njega kodiraju, namecu misljenje po ovom ili
onom pitanju, oducavaju da mislimo samostalno i analiziramo dogadjaje i cinjenice.
Savremen covek, koji toliko cepidlaci po pitanjima spoljasnje cistoce svog stana,
pokazuje porazavajucu ravnodusnost po pitanju duhovne prljavstine – ne
Mi treba da izmenimo svoj zivot. Niko ne kaze da je to lako: promeniti svoj odnos
prema svetu i ljudima koji nas okruzuju je tesko, ali smo duzni da to ucinimo.
IZ BELEZAKA
Razgovor o duhovnom
Jednom je duhovno bolesna zena dosla kod svoje poznanice. Starica je u to vreme
porazgovaramo o Gospodu”.
Na posletku je bolesnica pricala: Mojem zlom duhu se uopste nije svidelo sto je
starica
Po Crkvi je isla starica, jako udarajuci stapom o pod. Zli duh je povikao “Tamo ce te
za
to tuci stapom!”
Na groblju
krstu.
Zli duh, koji je obitavao u toj zeni, se veoma radovao sto ljudi stavljaju svece na
O televizoru
vasoj kuci?” Pokazalo se da su “mir” predstavljala dva televizora, koja su kod njih
bila
Poklonici
Jednom su kod nas dosle izdaleka dve rodjene sestre, od kojih je jedna bila
duhovno
To me je podestilo na reci druge bolesnice: “Kad god nekome kazem nesto lepo, zli
duh
ugodan Bogu.
O “hitnoj pomoci”
• Kako vi?- zbunio se svestenik. – Ona postoji radi ukazivanja pomoci bolesnima!
• Sad cu da ti objasnim kako: ranije, kada je coveku bilo lose, pozivao se svestenik
sa
Svetim darovima radi ispoveti i pricescivanja, a danas ljudi zovu “hitnu”, koja
odvozi
bolesnika u takvu sredinu, gde nema ni ikona, ni drugih svetinja. On umire bez
Fotografisanje u manastiru
manastirski zivot. Zli duh je tada zaurlao ustima posednute koja je sedela u
uglu:”Eto,
molitve!”
Molitva za pokazivnaje
otac se juce molio od devet do devet!”Kasnije, za vreme napada, zli duh se setio
tog
slucaja i radovao se: “To je po nasem! (Imajuci u vidu pokazivanje svojih podviga).
Dobro bi bilo kad bi se jos pozalio da je Sluzba duga, i da mu je tesko da stoji jer je
–
umoran, toboze”.
Jos se secam kako je zli duh vikao: “Zasto ucis da skrivas molitvu? Kako mi se
svidja
Svako vidno ispoljavanje svojih trudova bez preke potrebe, cini ih besplodnim.
O Svetom Pismu
Zli duh je rekao: “ Ne volim Psaltir – jer se njime oprastaju gresi”. A onda su ga
upitali: “ A Jevandjelje?” – “Sam Gospod govori…Ne mogu da izdrzim!”
Izgubljena harmonija
Tri kazne su odredjene Bozijim pravednim sudom celom covecanstvu radi njegovih
grehova. Prva kazna je bila vecna smrt, kojoj je podlegalo celo covecanstvo od
praotaca radi neposlusnosti Bogu u raju. Druga kazna je bio svetski potop, jer je
Covek strada zbog greha, i sva Bozija tvorevina zbog bezduhovnosti nase.
Promasaji u duhovnom zivotu, nasa bezbriznost i neobrazovanost, prouzrokuju bol i
stradanja nimalo krivih zivotinja.
Ako otvorimo svestenicki Trebnik, postace nam jasno s kakvom paznjom i brigom
treba da vodimo racuna o okolnoj prirodi i svemu sto nas okruzuje. U Trebniku se
nalazi veliki spisak molitvi za sve moguce zivotne situacije (za Blagoslov stada, za
kopanje bunara, molitve nad gumnom itd.).
• Problemi, oce! Isterali smo kravu u polje, i kroz dva dana se razbolela. Lezi i ne
daje mleko. Veterinar ju je pregledao, i ne shvata o cemu se radi… Savetovao nas
je da odustanemo od nje, a zao mu je.
• Pozuri u hram, uzmi vodicu, pokropi je i poji je nekoliko dana tom vodom. Zatim
cu da dodjem i odsluzim moleban.
Kroz dva dana krava je vec mogla da stoji. Odsluzili smo moleban sa zaklinjucim
molitvama, pokropili celu stalu, i zivotinja se potpuno oporavila…
Medjutim, na nas se odnose Spasiteljeve reci: “ Vi ste oni koji se pravite pravedni
pred ljudima, ali Bog zna srca vasa; jer sto je u ljudi visoko, gadost je pred Bogom”
(Lk. 16, 15). Ali kako propovedati beslovesnoj tvari? Tome su nas ucili Sveti
Serafim Sarovski, Sveti Sergej Radonjeski i drugi Boziji ugodnici. Njegovom
Blagodacu…
Preko nas Blagodat treba da se izliva na sve sto nas okruzuje. A ako mi to ne
shvatamo? Tada dolazi neprijatelj i cini svoje.
Neverje je ispunilo srca, nema u njima Duha Svetoga, vec samo sumnja i pustos,
odnosno djavo sa strastima. Zato se sve i djubri herbicidima, ubijajuci otrovom sve
zivo i sebe, priblizavajuci kraj vidljivog sveta.
- Koliko se secam, -pricala je majka, - u njemu je bilo mnogo jabuka. One su bile u
vrtu u ogromnim pletenim korpama, a ograda je bila niska, toliko da stoka ne moze
da predje. Deca preskoce da uberu jabuke, a deda izadje, nasmeje se i kaze: "
Berite deco koliko hocete, samo nemojte da lomite grane”. I u vrtu nikada nije bilo
ni gusenica, ni biljnih vasi.
Jer kada se prema bliznjem odnosimo s ljubavlju i molitvom onda nije cudo da se
tako desava… Pradeda je umro blagocestivo. Pred smrt mu je u snu dosao Sveti
Nikolaj i rekao:”Spremaj se Nikolaje, kroz tri dana ces doci kod mene”. Starac je
obavestio svoje, ali mu nisu poverovali. Ispovedio se, pricestio i treceg dana su ga
ukucani, probudivsi se, ugledali na klupi u uglu vec odevenog i sa svecom u
rukama…
Danas nije tako. Bez molebana, bez svestenika, s grdnjom se tera poludela stoka
na pusta polja, cesto jos do Djurdjevdana… Rezultat je ocigledan.
Kako se brzo desio ljudski pad! Sedamdeset godina bez vere – i mi vec ne
razumemo ni svet koji nas okruzuje. Nista ne raste, sve pada i rusi se, umire, u
punom smislu reci, unakazuje. Nema vise Bozijeg Lika u svetu. Svuda je satansko
unistavanje –
mrtvilo u celoj Rusiji. Mogu se cuti price cas o pobesnelim konjima, cas o psima
koji su napali ljude – njih samo krsno znamenje moze zaustaviti.
Iza ogledala
Djavo nas uci da izvrcemo reci, da ne bismo kada nas pitaju, sebe okrivili vec da
Laz uvek izoblicava sama sebe time sto misli da povredi istinu, koju medjutim
jasnije
istice.
Koliko cesto samo cujemo: ”Pomozite, smucen sam potpuno, ne shvatam nista u
svom zivotu, nista mi ne ide!” Cemu da se cudimo ukoliko je ceo zivot zasnovan na
lazi, na obmani samoga sebe, Boga i bliznjih? Ljudi ne zive kako treba, a “cini im
se” da treba sve da podnose, daju drugima pouke…To je samoobmana koja se
Prelazimo u iracionalni svet, “Iza ogledala”, u kome vladaju sasvim drugi zakoni i
poredak, i u kome ne vlada Bog, vec Njegov protivnik, otac lazi i prevare. Ako smo
se obratili Bogu, i ako zelimo da ispravimo sebe i pripremimo se za blazenu
vecnost, onda treba ozbiljno da se zamislimo. Laz, obmana, koketiranje i
izvestacenost, praznoslovlje i smejanje – sve to treba da nestane iz naseg zivota.
Mnogo sam slusao o Blazenim starcima Ignjasi i Vanjecki, koji su bili poznati u
Peterburgu, Novgorodu i Pskovu, 40-ih i 50-ih godina. U narodu su s ljubavlju
prepricavani slucajevi njihove prozorljivosti i zadivljujucih predskazanja. Narocito
sam mnogo slusao o Ignjasi. Njega je jos kao malog decaka od slepila iscelio Sveti
pravedni Jovan Kronstatski i blagoslovio ga za podvig jurodstva Hrista radi.
A majka Marija Staroruskaja? Ceo svoj zivot je prozivela nemajuci svog kutka, ni
pasosa, ni penzije, ali su mnogi bili srecni da je prihvate u svoju kucu.
A nas sve odvlaci od Boga, svaka glupost nas dovodi u ushicenje. Sve nesto
skupljamo, pravimo kolekcije, nabavljamo… A kada se molimo? Stani bezumni
covece, pomisli na Carstvo Nebesko, udahni malo vazduha za svoju dusu.
(Iz beleski)
- Bojim se onih sa niskim cinom, a uzvisenog duha. A onih sa visokim cinom, ali
- Cim nam nas knez da zadatak mi odmah idemo da ga ispunjavamo, a vi ste lenji
na
papirima…
svestenika i monaha). I ima mnogo onih koji ugadjaju stomaku: svi vole ukusno da
• Roditelji ne oducavaju decu od losih stvari, tako da ona do starosti zadrzavaju zle
navike
ponasaju se kao na pijaci. Kod tebe sam na drugom stepeniku i ne mogu dalje. Kod
oca
u drugu parohiju.
udovica:”Pomeni mog Ivana”. A njen Ivan se ili obesio, ili opijao votkom, ili je umro
kao nevernik.
- Zeleo bih da svi vernici govore: “Nemam vremena da se molim…U crkvu idem
- Ne volim knjige o Svetim Ocima. U njima je sve napisano protiv nas. Mi dan i noc
- Tesim se time da necu samo ja stradati, vec cu za sobom povuci jos more ljudi.
grehe.
nevolje.
- Kada nastane Strasni sud, svi ce stati, uzeti svoje Krstove s grobova i poci na
Sud. A
• Radostan sam ako uspem samo jednog coveka da rastuzim, kako bi otisao
rastrojen!
- Veoma mi se svidja opsta ispovest! Tad bih samo setao 24 casa! Nikakav greh ne
Jevandjelje, kasnije cete otici u crkvu, a kasnije cete i dobro delo uciniti. Ako
uspete!
• Ne volim one koji su zadovoljni bilo kakvom hranom. To vas ja ucim da probirate i
da se inatite.
• Volim kada vernici idu za savet prvo kod jednog svestenika,pa zatim kod drugog,
narocito ukoliko je taj drugi neiskusan, i koji cak ponekad skrece sa istinskog puta.
• Volim one vernike, koje se danas mole usrdno, iscitavaju celo svoje molitveno
• Mislis da se bojim onih koji znaju mnogo o duhovnim stvarima? Ne, meni su
strasniji oni koji mnogo rade na tome, koji ispunjavaju ono sto znaju!
• Da, pise se o Crkvi, ali samo o spoljasnjim, ovozemaljskim stvarima! Nema niceg
duhovnog!
• Svi negovani, nafrizirani, obrijani, razgoliceni – svi su moji! Volim kad se neko
• Izljubio bih ti i ruke i noge, kad bi se slikao zajedno sa katolicima, ili luteranima,
ili
• Narocito mrzim Svete, koji su dostigli ljubav i trpeli iskusenja i nevolje u zivotu.
• Ne trpim smirenje.
• Moze li covek koji je umro pred televizorom proci mitarstva? Mozda da je citao
novine – mozda bi i prosao, ali ako je gledao televizor: klovnove, magove, razvrat –
• Cim pomislis: "Ona vraca” – ja zapisujem greh. Vracara ne moze nista da ucini
bez
Bozijeg dopustenja.
• Vise se bojim vase osvecene vode nego manastirske jer je ona sa izvora ili iz
oltara s
Zivot gresnika je smrt, jer ih muci prolaznost i smrt, i zive da bi umrli za vecne
muke.
Jedna zena uopste nije mogla da jede zelen. Od "zelenog duha" je trenutno
dobijala jake bolove u zelucu. Provodila je vise vremena na gastroenteroloskom
odeljenju nego kuci, "hitna" je dezurala pored njenih vrata, ali sem ove narocite
pomoci, medicina nista drugo nije mogla da ucini. Ta zena je bolovala, kako se to
kaze u narodu, - od uroka. Tek posle toga, kad je pocela da posecuje sluzbe za
bolesne u nasem hramu, nastupilo je olaksanje, ona je zaboravila na bolnicu, na
tablete, na svoje "nepodnosenje" zelenisa…
Paradoksalno, ali je cinjenica: lekar, ciji je poziv da leci, u nase vreme cesto samo
pogorsava bolest. To se u prvom redu tice bolesti, koje su izazvane neposrednim
delovanjem duhova zlobe. Nekoliko desetina godina "progresa" su nas dovele na
kraju do potpune duhovne neobrazovanosti. Zaboravili smo i ono sto smo nedavno
znali. Na primer, pre revolucije nasi lekari su bez posebnih teskoca razlikovali
duhovne bolesti od prirodnih. Danas pak, imajuci teskoca u postavljanju dijagnoze,
lekar svoje pacijente salje "babama", vracarama, ekstrasensima, magovima…A pre
mnogo godina, prica se, lekar je docekivao bolesnika recima:"Jeste li se davno
pricestili?"- I nije zapocinjao lecenje dok se bolesnik ne bi ispovedio i pricestio.
Zasto zli duhovi ulaze u coveka? Zasto je to moguce? Zasto Bog tako nesto
dopusta?
Prve odgovore na ova pitanja sam dobio na sluzbama svog duhovnog oca, kada je
on zaklinjuci necistog duha, pitao:"Kad i zasto si usao?" - I zli duh je pri pomenu
Gospoda nasega Isusa Hrista morao da odgovara. Najcesce su razlozi bili abortusi i
preventivna trudnoca. Zatim - blud i preljubocinstva, a narocito rukoblud i promena
polova. Dalje - stomakougadjanje, nepostovanje postova. Zatim uvrede nanosene
roditeljima.
ona to ne moze da gleda, a i neprijatno joj je zbog drugih ljudi…Sve sto sam ja dalje
rekao je bilo bez rezultata - majka nije zelela da se uznemirava. Sve se zavrsilo
tragicno: kroz pola godine mladic je otisao na zeleznicku prugu i bacio se pod voz…
Evo jos jednog slucaja. Jedna majka je dovela kod nas u hram svoje sinove.
Obojica joj se "nisu svidjala", a jedan je pored toga imao neku (po medicinskim
pokazateljima) neizlecivu koznu bolest. Ja sam proverio i saopstio majci da su oni
duhovno bolesni. Pri osvecivanju stana sam obratio paznju na fotografiju jednog
muskarca.
- Vas muz?
"narodnog iscelitelja"…
zivimo.Ne samo da nasi stanovi, vec i nasa tela postaju stanista zlih duhova. Sve u
nasem savremenom zivotu vodi unistavanju duhovnosti, i njenog izopacivanja.
Tako se cesto moze cuti:"Oce, u meni tacno neko sedi…"Ili:"Ja sve vreme osecam
da ovde nesto susti…" Desava se da neki ljudi shvataju da su i zasluzili kaznu zbog
necega, ali se i dalje opravdavaju.
Zli duhovi sve cesce ulaze u nekoga ne samo zbog jednog greha vec zbog
grehovne sveukupnosti. Neprijatelj voli da se sakriva iza bolesti, trauma i posledica
havarija.
Zato se cesto mogu cuti izjave tipa:"To je kod mene komplikacija posle angine".
spasenju duse. Kazna za grehe se onda pretvara u Bozije milosrdje prema ljudima
Svojim. Neispitljivi su putevi Tvoji, Gospode!
Saveti posednutom
Uzimati pomalo i mazati bolna mesta osvecenim uljem: iz oltara, od sluzbe na litiji,
od mostiju, od Cudotvornih ikona.
O “isceljenju” vracanjem
Ako se pred tobom pojavi prorok ili poznavalac snova, i ucini neko cudo, i zaista se
Djavo nas sablaznjava kako bismo se protivili Bozijem zakonu, sto se projavljuje i u
zelji za dobijanje isceljenja magijskim, vracarskim delima. Ti, koji “isceljuju” na taj
nacin – paganski zreci, magovi, samani – su uvek izazivali prirodan strah. Za njih se
u Starozavetnom zakonu kaze: “Ne treba da imas proricaca, gatara, vracara, bajaca,
prizivaca duhova, madjionicara i pitaca mrtvih, jer je pred Gospodom mrzak svaki
onaj koji to radi” (Utor. 18:10-12). Kazna za takva dela je ista kao za lopove i ubice. I
to nije slucajno.
Covek je po zamisli Tvorcevoj, bio tacka koja spaja gornji svet svetlih duhova i
materijalni kosmos. Raskinuvsi savez sa Bogom, covek je odlucen od opstenja sa
svetom svetlih duhova. “Svetli duhovi su se uklonili od opstenja sa covekom, kao
nedostojnim takvog, a pali duhovi, ubacivsi u nas svoj pad su se pomesali s nama, i
kako bi nas sto sigurnije drzali u zarobljenistvu, trude se da prikriju i sebe i svoje
ciljeve” (Sveti Ignjatije Brjancaninov)
Teznja da se u sebi razviju bilo koje prirodne sposobnosti mimo Hrista, i ne radi
sluzenja Crkvi, vec radi “prosirivanja” svog saznanja, izrazavanja svoje sujete – je
skupljanje drva i suvih grana za vecni geenski oganj, u koji ce biti baceno “svaka
loza, koju Otac (Nebeski) nije nasadio” (Jn. 15:5). “Ko nije sa mnom, protiv mene je;
i koji ne sabira sa mnom, rasipa” ( ? t. 12:30). To je pravedno u odnosu na telesne i
dusevne covekove sposobnosti.
direktno sluzenje satani. To delo je pogubno za onoga ko se njime bavi; ono daje
izvanredan pristup dusi onih, koji lakomisleno ili zlomisleno pribegavaju magijskim
metodama. To se odnosi i na isceljenje.
Demon i njegov sluga – vracar (ili kako se jos naziva mag, ekstrasens, narodni
iscelitelj) ne moze, buduci covekoubica i lisen zivota, pomagati ljudima. “Lopov ne
dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti” (Jn. 10:10). Nasi preci su
zadivljujuce tacno nazivali tu tamu zlih duhova recju “nezivot”. Djavo ne zeli i ne
moze da umanji kolicinu zla u tom svetu – on, lopov celog sveta, “zivi” samo za laz i
unistenje Bozijeg sveta. A najvise od svega za – unistenje ljudske duse. Njegova
vlast je – vlast manipulacije i razdvajanja, cime imitira njemu nedostupnu bozansku
sposobnost za stvaranje.
(Nama, koji zivimo u zemlji, u kojoj je Boziji zakon odbacen bezmalo ceo vek i
izabran zakon zlih duhova, vidimo u potpunosti plodove tog izbora – potpuno
nestajanje zivota.)
Demoni u nama seju mnogobrojne strasti, koje nas cine mrskim Bogu, a zatim se
hrane zivotnom energijom svojih zrtava. Na to je upozoravao Sveti apostol Petar:
“Budite trezveni i bdite, jer suparnik vas, djavo, kao lav ricuci hodi i trazi koga da
prozdere” (1 Petr. 5:8).
Jedna vracara, kojoj je taj “dar” dobila kao nasledje od majke, je pricala da su je
jednom zamolili da skine bradavice jednom coveku. Ona je to lako uradila. Ali
sledeceg dana je kod nje dosla zena “isceljenog” – sada su njene ruke bile sve u
bradavicama. Pokazalo se da je posle odlaska “isceliteljke” ta zena pomela pod, i to
je bilo dovoljno da bolest – koja nije bila unistena, vec ostala u svetu i umnozena
od magijskih zaklinjanja – predje na nju.
Satanine sluge nam ne mogu pomoci. To, sto svi ti “trudbenici nevidljivog fronta”:
profesionalni gatari, astrolozi, hiromanti, numerolozi, teosofi iz drustva Blavatske,
kabalisti, antroposofi, spiritisti, astralni putnici i misticari, medijumi, jogini,
sledbenici Rerihova, lekari bioenergeticari, ritualni koderi, samani, magovi,
predstavnici bele, crne i drugih magija – “jedne gore list”, oni sami potvrdjuju u
svojim mnogobrojnim javnim nastupima.
Tako, poznati Jurij Tarasov u clanku naslovljenom “Ja – “mag cetvrtog pokolenja”,
je u potpunosti objasnio:
Receno je potpuno otvoreno: vrh ledenog brega, cija je osnova u preispodnji . Ali
mi ne zelimo tamo, mi zelimo da dospemo u raj…
IZ BELEZAKA
Besovske smicalice
Posmatrao sam jednom kako se pre pocetka Bogosluzenja oko jedne posednute
zene skupila grupa vernika. Prisao sam im. Pokazalo se da vernici postavljaju
pitanja zlom duhu, i on im je sa zadovoljstvom odgovarao, pri cemu dovoljno tiho i
brzo. Ja sam prekinuo tu “predstavu”, objasnjavajuci vernicima da se zlom duhu
kao prvom klevetniku ne sme verovati, i samo ga iskusni svestenik moze ispitivati i
davati tacnu ocenu njegovih reci. U datom slucaju cilj svih odgovora neprijatelja se
svodio na to da:1) izazove neprijateljstvo; 2) okleveta nevine; 3) okrivi magove za
sve, a ne sebe, zaboravljajuci da nista ne biva bez Bozijeg dopustenja za nase
grehe; 4) unese strah da je beskorisno kajati se, jer se i tako i tako nece dobiti
oprostaj grehova; 5) navede na roptanje, kako bi ljude lisili vecne nagrade za
prterpljene nevolje i bolesti.
Svetlo lice
Jednom svesteniku je zli duh kroz posednutu zenu rekao sa mrznjom:”Ja sam
odavno
prestao da se druzim s tobom. Ti, ako i pogresis – kajes se, i tvoje lice opet postaje
svetlo”.
O automobilima
auto da mu koristi)
Osveceni pojas
Dosao sam u oltar gde je bio jedan svestenik, ciji je oltarnik bio posednut (Ja ne
verujem da djavo uopste moze da udje u oltar – Svetinju nad svetinjama – to bog ne
osveceni"”
Drugi put sam, u prisustvu jedne druge duhovno bolesne osobe rekao da pojas
treba da
stavim na Presto, i osvetim po cinu osvecenja svake stvari. “Ja necu nositi taj
pojas i ne
novac, ja je nisam blagoslovio. Tada je zli duh povikao kroz nju:”Blagoslovi je,
blagoslovi je da otputuje! Neka izgubi vreme, novac i neka ucini jos grehova na
putu”.
“Samo se nadaj…”
“Zeleo bih da imam takav televizor, na kome bi se prikazivale samo svete stvari:
emisije
kako treba ziveti po volji Bozijoj, kako se spasti, kako ugoditi BOGU, kako pobediti
svoje grehovne navike”. Necisti duh, koji se nalazio u posednutoj, nije mogao da
izdrzi
Duhovno bolesna zena se oko dva sata kajala na ispovesti. Duhovnik je sedeo i
se trudio i pisao njene grehe ceo zivot, a ti si za jedan sat obrisao celu moju
hartiju!”
O osvecenju stana
Jurevskog rejona, Ivanovske oblasti. Kod nas u kuhinji je radila jedna zena – Raisa
iz
Alatora. Ona je pricala da joj je muz bio pijanica, da je vikao i pravio izgrede. Raisa
je
nema. I tako je proteklo skoro 15 minuta. Otvorila je vrata, i ugledala ga gde lezi u
senu. Nije bio pijan, vec – trezan! “Sta tu radis? Ulazi u kucu!” – A on je
O duhovnim plocama
Ovo mi je ispricala jedna duhovno bolesna zena. Ona je u manastiru kupila plocu sa
zvukom crkvenih zvona, dosla kuci i pocela da slusa. Samo sto je zli duh cuo zvuk
zvona, ona vise nije imala snage da stoji na nogama, tako da se valjala po podu sve
(kaseta ima u ovom slucaju moc da pomogne, i ona je kao TV). Dala sam joj, a zli
duh
govori:”Ti si joj dala oruzje protiv mene. Sada se vise nece dosadjivati i tugovati”.
Bio je slucaj, kada se duhovno bolesna zena nalazila u sobi, u koju tek sto su doneli
prosforu. Poznato je koliko se necisti duhovi boje Svetinje, ali se ovog puta desilo
nesto
lose. I kao nemusti odgovor, zli duh se napokon projavio:”Ja se tih prosfora uopste
ne
120 pitanja
pitanja. Pogledavsi ih, osmehnuo sam se:”Potpuna glupost”. Tada zli duh nije
mogao
“Samo se ti moli…”
- Ako se budes samo molio – neces znati Boziji Zakon, a ako budes samo citao –
neces
Strah Gospodnji
Strah Boziji je – cvrst stub pred licem neprijateljskim, ne rusi taj stub i neces biti
zarobljen.
Jedna zena je posle muzevljeve smrti vodila nacin zivota koji nije bio u potpunosti
hriscanski: opijala se, dovodila muskarce kod sebe. I nesto cudno je pocelo da se
desava u njenom stanu.
• A on ima kljuceve?
Odmah se otreznivsi sta se desilo, otrcala je u Crkvu, i zamolila zenu koja tu radi da
joj da tri litra Krstovdanske vodice. Vrativsi se kuci isprskala je ceo stan.
- Kolja, pogledaj…
• Ja? Iz susednog stana? Ona je tamo sve pokropila vodom, i isterala me. Hteo sam
da ostanem kod Nadke, kod nje je tako prljavo…mozda cu ostati kod vas?
Ova prica nije izmisljena. Cuo sam je prilikom osvecenja tog stana.
Ne imati straha Bozijeg – znaci ne bojati se kazne. Treba nauciti ziveti tako, kao da
se sve vreme ide pred Licem Bozijim. Ko se zbog ljubavi boji da rastuzi Tvorca i
pritom neprekidno u srcu nosi secanje na Milosti Bozije, tome nije strasan ni djavo,
ni covek, on se ne boji smrti. Covek koji se nada u vecni zivot njemu Strah Boziji
otkriva duhovnme oci, i on gleda puteve Gospodnje, vidi njhovu Blagost i Ljubav
Boziju prema nama, gresnima. On shvata, koliko Gospod zeli da nas spase. Kakav
porazavajuci osecaj je tada u nasoj dusi! Mucimo se, stradamo, vidimo zbog cega
nas kaznjava Gospod, ali nas ispunjavaju blagodarnost i ljubav. Tada shvatamo, da
nas Otac Nebeski tako spasava od vecne pogibije. I ljubav prema Tvorcu nam daje
snage ne samo da prezivimo muke i bol, nego i da idemo dalje za Njim,
…U mestascu Mali pod Starim Izborskom, na groblju pored Crkve, nalazi se grob,
koji poklonici veoma postuju. Veliki beli Krst, i kandilo koje pred njim gori. Ovde
pociva upokojen u Gospodu veliki podviznik blagocesca – Matej Malskij. Gospod
mu je kao mladom poslao bolest, tako da nije ustajao sa kreveta. Smrad, koji je
izlazio iz rana i rana od lezanja na telu, je uzasavao rodbinu koja ga je negovala. Ali
sam bolesnik je bio radostan i svetao, i sa njegovih usta nije silazila blagodarna
molitva Gospodu, i tvorio je on cudesa silom Bozijom, isceljujuci bolesne, koji su
mu dolazili, i zadivljujuci svojom prozorljivoscu i urazumljivanju tuznih.
Slicni podviznici postoje i u nase vreme. Proslo je svega nekoliko meseci, kako je
otisao Gospodu bolesni Mitenjka. On je ziveo na obali jezera Iljmenj pod Starom
Rusijom. Imao je nesto manje od 90 godina, a razboleo se kad mu je bilo sest.
A starica Marija? U pustom selu pod Novgorodom, u jednoj razrusenoj kuci, lezi
starica od 89 godina. Ona ne moze da pokrece ni ruke ni noge. Ne moze da se
okrene sa jednog na drugi bok, a svojom molitvom izgoni neciste duhove iz ljudi. I
kakvu zahvalnost prema Bogu ima za sve!
Kada posmatras te ljude, razgovaras sa njima, sreca ispunjava srce. Kako je velik
nas Gospod, kako je mnogomilostiv! Pretvara bolesti i nevolje u radost, dajuci silu
nemocnima! Samo dragi moji imajte strah Boziji, volite Boga i ne ropcite.
IZ BELEZAKA
Voda se pokvarila
Jednom sam blagoslovio dve duhovno bolesne, koje su, primecujem, s neverjem
mislile
o Pravoslavlju, da pretacu osvecenu vodu. Kroz neko vreme je pritrcala zena koja
radi
u Crkvi, govoreci da se osvecena voda pokvarila. Kada sam prisao, uvideo sam da
je
sva voda postala gusta I zuta, I cak je neprijatno mirisala.
Molitva sa greskama
Za vreme molitve za bolesne, zamolio sam jednu vernicu da procita molitvu. Ona je
da pre toga njemu uopste nije padalo na pamet da se oni koji gledaju televizor
besovima poznati.
Posto je molitva citana dva puta nedeljno, bolesnica je iznajmila sobu u gradu. Kroz
neko vreme posle toga, kako je Raisa pocela da ide na molitvu I prisustvuje
Sluzbama
u manastiru, iz njenih usta je siknula pena. “Izlazim preko vazduha I pene!” – vikao
je
ispovedala se, pricescivala I drzala Svete ikone.samo sto je Raisa presla na novo
mesto,
bojim, ja sam domacin u kuci!” do promene je doslo kako se posle pokazalo samo
zbog
“Gresi se oprastaju…”
Jedne veceri, kad smo zajedno citali vecernje pravilo i kada je ctec dosao do
poslednje
na molitvi.
Blagodat svestenstva
U jednoj parohiji je ziveo muskarac, bivsi rejonski milicioner, covek koji se cesto
grdio, sta joj sve nije govorio bez razmisljanja I na kraju ju je potpuno isterao iz
kuce.
On je umro veoma lose. Doziveo je u pijanom stanju udar u staji, gde su ga posle
O sili posta
ode kod poznatog starca, koji bi nad njom procitao zaklinjanja. Ja sam je
blagoslovio.
• I kako je bilo?
Tada je bes iznutra zlobno rekao: "Hteo je da istera mene, a sam se najeo kobasice!
Jerusalim, Jerusalim…
Nedostojno pricescivanje
govorili svesteniku, koji je stajao pored: "Oce, kako je to moguce? Pa ona dolazi u
crkvu, i cesto se pricescuje, kako je onda bes u njoj?” Bes je, cuvsi te reci,
povikao:
Zahvalni moleban
kako bi Bogu zahvalila za nevolje. Samo sto se saglasila, njen bes je zavapio: "Sta
to
Sestopsalmije
uznemirio: "Uh, kako je strasno! Kao u stara vremena!” A kroz neko vreme je
dodao:
Zooloski vrt
• Zveri su takodje Bozija tvorevina, - zacudio sam se. – kako to da hoces da ides u
zooloski vrt?
Krsni znak
Krst Tvoj Gospode, osvecuje: Njime se isceljuju gresi raslabljenih: Tebi pripadamo,
pomiluj nas.
?ktoih
Koliko mnogo citamo o strasnom nasem oruzju – Casnom Krstu! Prisustvujemo
sluzbama, koje su posvecene Njemu, proslavljamo ga, ali dok iz svog iskustva ne
osetimo svu njegovu vlast i silu, nase znanje ostaje povrsno. Samo sa
ukrepljenjem i ociscenjem duse pocinje da se otkriva znacenje Krsta u nasem
zivotu. To je pravo Pravoslavlje: samo uz duhovna iskustva pocinjemo da shvatamo
duhovne stvari.
Upravo je tako. Jer onda ona ne prilaze, vec potpuno ulaze u nas zivot, postajuci
deo nase prirode.
savladjujemo!
Ali greske nas cesto skupo kostaju, pa je bolje uciti se na tudjim, nego na svojim.
Pre svega treba usvojiti pravilo: svaki dan se osenjivati krsnim znakom i
zahvaljivati Bogu. Cim ujutru otvorite oci, odmah na sebe stavite pravilan krsni
znak, pravilno i bez zurbe, a umom uznesite zahvalnost Tvorcu za to, sto vam je
darovao jos jedan dan za spasenje. Cak iako ste bolesni, stradate i mucite se, to
pravilo treba obavezno ispunjavati. Dobro je ukoliko blagodarnost Bogu postoji i u
srcu a ne samo na recima. Treba vaspitati sebe, razmisljajuci neprekidno o
vaznosti blagodusnog nosenja Krsta. Sveti Jovan Zlatoust kaze: ”Nije dovoljno
izobrazavati Krst samo prstima, vec tome treba da prethodi srdacno raspolozenje i
cvrsta vera.
Ako ga tako izobrazis na svom licu, onda nijedan od necistih duhova nece moci da
ti se priblizi, videci taj mac kojim je on porazen, videci to oruzje od kojeg je on
dobio smrtonosnu ranu. Pa ako i mi sa trepetom posmatramo mesta na kojima se
Krsnim znakom se treba osenjivati pre umivanja, pre izlaska iz kuce, pre pocetka
svakog posla – u toku celog dana, do odlaska na spavanje. Ukoliko to ne radimo,
treba da se kajemo zbog svoje nemarnosti. Takva nemarnost je nedopustiva, jer je
to velika stvar u ova nasa vremena u kojima vladaju zli duhovi.
proisticu iz toga.
- Posao sam da posetim prijatelja, ali on nije bio kod kuce. Izlazeci iz voza video
sam ga kako ide ulicom. Posao sam za njim, a on kao da me ne primecuje, skrece
za ugao. Kad ja tamo – a ono nema nikoga. Tek tad sam se setio da se nisam
prekrstio izlazeci iz kuce I da mi se bes smejao zbog toga.
bezopasnosti”.
- Rano ujutru sam usao u vrt i pojeo jagode ne prekrstivsi ih – pricao mi je jedan
vernik. – Samo sto sam poceo da ih jedem, osetio sam da i nesto grebe grlo – kao
da su mi mravi usli u usta. Pogledao sam ruke i one su bile sve u plikovima…Posle
toga nekoliko godina nisam mogao da se resim groznice. Svako leto sam imao
Post i molitva
Trudite da se da vise citate o molitvi, pravite beleske za sebe onoga sto vam je
blisko srcu. Skupljajte duhovni biser u svoju riznicu: on ce u potrebno vreme
doneti svoj plod.
“svako voce ima svoje vreme”. Vernici koji su nedavno poceli da dolaze u Crkvu
pocinju da upraznjavaju nesto sto je svojstveno monasima ili iskusnim ljudima u
duhovnom zivotu. Treba se uzdrzavati, i truditi se da se sve osvaja postepeno, ali
temeljno.
Molitva treba da postane nasa nasusna potreba, neprekidno delanje. Cim osetimo
da nas Gospod cuje, i da nasa molitva ne ostaje uzalud – ona za nas postaje radost
i uteha.
Ne treba da zaboravimo da je molitva – nase oruzje. Ali je ono samo tad opasno za
besove kad umemo da ga koristimo. Zato obratimo posebnu paznju na
usredsredjenost, nerasejanost nase molitve. Ne zurite! Neka nas uzdah Bogu bude
kratak ali s paznjom.
• A od cega?
• Ne znam…
Post nije samo uzdrzavanje od hrane, niti ogranicavanje kolicine hrane koju
uzimamo. Post je ritam zivota nase duse, njeno disanje. Kada narusavamo post,
nasa dusa ogrubljuje i nije sposobna da se moli, niti da savlada bilo kakvu tugu.
Covek koji nije drzao post se smatrao kao jeretik, otpadnik, neprijatelj Crkve. Pa
tako u stvari i jeste! Godisnji ritam postova i posnih dana u nedelji nam je predat
genetski, i njegovo narusavanje vodi narusavanju funkcionisanja celog organizma.
A da ne govorimo o dusi. Nikakva dijeta nece pomoci, gladovanje niti polivanja nas
nece spasti, ako se ne vratimo na svoje iskonsko, ako ne budemo strogo postovali
Svete Postove Pravoslavne Crkve.
Teskoce drzanja posta su izmisljotina. One bi bile zelja da postoji odlucnost… jedna
bolesnica mi je sa odusevljenjem ispricala da joj je stitna zlezda postala normalna
posle nekoliko meseci strogog posta. Ali sta je tu zacudjujuce? Jer mi mnoge
bolesti i dobijamo upravo “kao nagradu” za nepostovanje posta…
Necu govoriti o tome cime se savremeni covek hrani. O tome pisu lekari, a ja sam
hteo da skrenem paznju bolesnima na to sta ne smeju da upotrebljavaju. Narocito
ukoliko su duhovno bolesni i u njima “zivi” bes.
Za one ljude koji stradaju od zelje za vinom, pitanje njegove upotrebe potpuno
otpada. Odgovor je jednoznacan – ne sme se piti!
4. Torte, sladoled, zvake, pepsi, koka-kola i slicni gazirani napici su takodje pod
zabranom.
6. Savetujem da se manje upotrebljava beli hleb, krompir, kolaci, narocito oni ljudi
kojima oticu grudi, ili koji imaju cistu ili polipe. Odrasli ne treba da piju mleko, a
narocito kravljeg. Bolje je uzimati kiselo mleko, kefir i sir.
Vodoosveceni moleban
Kod nas izvora, Slava Bogu, ima dosta. Mnogi od njih su zadivljujuci.
Drugo, pripremljena voda ostaje u hramu nekoliko dana, I mi se molimo nad njom.
To je prvo osvecenje vode. (“Sta je to? U Trebniku toga nema!” – slusam ponekad
svestenosluzitelje. Odgovram pitanjem:”A zar veliki broj bolesnika nije dovoljan za
pojacanje nasih molitvi?) Mi se molimo nad vodom, obracajuci se Svetim Bozijim
Ugodnicima, moleci ih za pomoc za “sve koji piju vodu I krope se njome”. Te reci
mi stavljamo nam mestu, gde je u molitvi imjarek. Na primer:”O Sveti
Voda sa tih molebana se neko vreme cuva kod nas u hramu. Mesamo I vodu sa
raznih molebana (koji se sluze cesto), I upotrebljavamo je za zaklinjuce
IZ BELESKI
Sila Krsta
Pre nego sto sam seo na krevet, ja sam ga kao i obicno prekrstio. Necisti duh, koji
se
• A sta bi bilo?
• Video bi sta – odgovorio je on.- u glavu bi pocele da ulaze lose misli, zelje…
O strasnoj otvorenosti
Desilo se da je kod jedne vernice, koja samo sto se vratila iz hrama, dosla u goste
samo sto sam dosla sa Sluzbe; pricestila sam se i sad citam zahvalne molitve".
Kroz
neko vreme bes je spomenuo taj slucaj: "Eto! Nista ne drze za zubima – sve
izbrbljaju!"
Nasladjivanje i mir tela bez potrebe je greh. U potvrdu toga cu da ispricam sledeci
slucaj. Dolazi jednom posednuti i govori:
• Da, ali ljudi to rade ne radi potrebe vec radi nasladjivanja. Tako se i u kadi kupaju,
i
A kada su jednog bolesnog pozvali pre nekog vrekmena da sedne na mek krevet,
bes je
O zabranjenim knjigama
crkveno-religioznih romana, kao “Izgubljen i povracen raj”. Kada sam joj objasnio
da
je gresno citati tako nesto, bes je njenim ustima uzviknuo: "To sam je ja
smucivao!"
Blizio se praznik.
dopusti!
“Hocu jabuku…”
Kod nas je cesto dolazila jedna posednuta, iz koje je bes povikao: "Sta vi mene
samo
kupusom hranite? Hocu kobasice! Meso hocu!" Koliko je bilo nase cudjenje, kada je
ishrani upotrebljavaju jabuke iz nove berbe, bes povikao: "Necu kobasice! Hocu
jabuke!"
Jednom je bes ustima jedne bolesnice ispricao, kako je neki svestenik ispovedao
narod:
epitrahiljem".
Strah za nepriajtelje
podviznika. Kada je u sobu usla duhovno bolesna, ugledavsi ih, izgubila je svest.
O domacim zivotinjama
Jedna vernica mi je u prisustvu jedne posednute zene pricala kako joj je uginula
stara
macka:
Slucaj s mackom
Ne zelim nista da komentarisem samo pisem cinjenice. Jos dok sam bio mirjanin
posetio sam sa svojim drugom, djakonom V., majku Mariju Starorusku. Ne secam
se da
li je to bio prvi ili drugi put. Razgovarali smo s majkom u njenoj maloj, samo
obicno molila, i iscedio kao tubu! Zivotinja je odmah pobegla, a na cilimu je ostala
gomilica…)
Da su to duhovi zlobe, bilo je jasno cak i nama koji imamo malo iskustva u
duhovnom
zivotu.
Presedan
• Prija nam, - radovali su se oni, - sto ste posetili nase staniste, i svu nasu
prljavstinu
Besima se svidja kada crkvena uprava organizuje bankete. Jednom svesteniku koji
je
• Podji i samo malo posedi. Ti ne pijes i ne jedes, samo malo ostani – mi cemo se i
tome radovati!
Iako se ucesnici tih skupova i krste i mole, neprijatelj se ipak raduje: svojim
O ikonama
Razgledajuci ikone Svetitelja, koje su naslikali slikari, rekao sam: "Slava Bogu!
Sada
ne bi svoje ikone prodavali skupo, vec kad bi naplacivali samo trud, tada bi se svi
Sveti
molili za njih".
Drugi put sam jednom posednutom pokazivao fotografiju ikona, na sta je bes rekao:
Poklonicka putovanja
Raduj se, jer olaksavas nase teskoce na putu spasenja. Raduj se, brza pomocnice
onih
Neprijatelj, prirodno, ometa hodocasca. Ona ne prolaze bez iskusenja. Evo samo
jednog primera. Bolesnica je resila da poseti Pjuhotnicu, i okupa na izvoru Majke
Bozije, i na sred puta ju je zaboleo stomak, i ona se, uplasivsi se, vratila nazad. Bes
je rekao: "Ih, umislila je pa sam joj ja to poslao!" - vidimo da joj je to iskusenje bilo
pusteno zbog toga sto je posla bez Blagoslova i molitve svestenika.
Zelim da ispricam jos jedan slucaj iz svog zivota, u nadi da ce doneti koristi
drugima. Kao sto sam vec rekao, ja sam u veru usao kasno, kada mi je bilo 30
godina . U to vreme sam imao jaku naviku za cigare. Pusio sam davno i mnogo.
Posle obracenja Bogu ta strast je nestala: nisam pusio, a nisam ni zeleo, sto mi je
veoma pomoglo, - pocni i sam baci duvan, potrudi se u borbi sa strascu i u njoj ces
steci iskustvo. Predajuci se neprijateljskom savetu, ja sam skoro na silu zabranio
sebi da zapalim cigaretu… Rezultat je bio neocekivan: bez cigaretnog papira vise
nisam mogao ni da se krecem, ni da radim. Iako nikada nisam pusio! Kako sam se
samo mucio i sta sve nisam preduzimao – ali je sve bilo beskorisno. Uninije je
obuzelo moju dusu, savest me je strasno uznemiravala, a ja nisam nalazio izlaz.
“Jednom si poceo, i sad ne mozes da ostavis!” – cuo sam od svoje sestre. Od tih
reci sam osetio takve adske dubine, da sam strmoglavce otisao u Lavru. Tamo sam
pavsi na kolena pored groba Prepodobnog, zavapio celim svojim bicem. I osetio
sam: moja molitva je uslisena! Zatim sam stajao na molebanu i suze radosnice i
zahvalnosti su kao potoci isticale iz ociju.
Od tada vise ne pusim, ali zaista shvatam da sam slab i nemocan, i da sam po sebi
ne mogu nista…
Godine, kada je otac Sava (atinski jeromonah, koji je citao molitve za posednute)
doveo u hram te ljude: muskarce, zene, devojke, decu – da bi se poklonili ikoni.
Prisao je otac Sava, celivao Lik, zamolili su i policiju za pomoc, a narod su zamolili
da priceka da bi se bolesni poklonili. Oni su poceli da prilaze, ali ne prisavsi ni na
7-8 metara, pocinjali bi da vicu i da se grce, potpuno menjajuci svoj lik – lice im je
dobijalo strasan izraz i glas im je bio promenjen. Nekoliko tesko bolesnih ni petoro
policajaca nisu mogli da dovuku do ikone, jer su dobijali snagu i lako su se otimali,
razbijajuci policajce, kao decu. Cela crkva se molila videvsi to. Besi su vapili: "Ni za
sto ka Mariji! Pre zelim da odem u ad nego Njoj da se poklonim!" - psovali su Je,
pljuvali na ikonu, proklinjuci taj dan kad je Ona zacela Plod u Svojoj Utrobi. A jedan
od njih je vikao: "Marija! Tvog Sina sam ja mucio! Ja sam ga zakucao klincima! Ja
sam uzbunio sve protiv Njega!" - ulozili smo ogromne napore kako bi oni celivali
ikonu. Ali najsurovija od bolesnica se otela i trcala prema mojoj strani ispustajuci
divlje krike, spremna, cini se da rastrgne sve sto bi joj se naslo na putu.
Malo sam razmislio i ogradih je krsnim znakom – ona je stala kao ukopana, i pocela
da me moli da je ponovo osenim krsnim znakom sto sam i ucinio, pritom sve
vreme citajuci molitve. Tada je ona pocela da me vredja da je nisam osenio kako
treba i uhvatila je moju ruku s Krstom, prigovarajuci: "Zar ne vidis rogove? Udaraj
po rogovima! Evo ovako!" – i pocela je iz sve snage da se udara po glavi. A druga
je zatim uzela Krst u zube i pocela kao ranjena zver da grize metal. Medju njima je
bilo i dece, pri cemu je svako od njih drzalo po nekoliko ljudi. Posle molitvi i suza
sve se utisalo i zahvaljivali su Presvetoj.
12. novembra je otac Sava ponovo doveo bolesne. Ali sam mu ja ovoga puta
predlozio da ih pre svega odvede do ikone i procita nad njima zaklinjuce molitve, s
cim se on slozio. Tada su zamolili jeromonaha oca D. , Svetogorca, da on procita te
molitve. On je uzeo Trebnik s molitvama, epitrahilj i Krst, kao i ja, a bolesne, kojih
je bilo 15, su zamolili da predju na sredinu crkve. Otac D. nije uspeo ni usta da
otvori kako bi rekao: "Blagosloven Bog nas…", kada je pocelo nesto uzasno nalik
riku mnogih divljih zveri, kojem je odjednom prikljucena elektricna struja, ili bolje
je reci poceo je rat izmedju Carstva Bozijeg i carstva tame i zla. Posednuti su se
valjali, grcevito se previjali, vikali iz sveg glasa. Nad svakim od njih je bilo po
nekoliko ljudi koji su ih drzali. Svi ljudi koji su se tada nalazili u hramu su klekli na
kolena, videci mucenja sebi slicnih, usrdno se molili, i ne zaleci suza pevali:
Nismo jos uspeli da umirimo decu, kad dovode mladu devojku, koja sva drhti,
skrguce zubima. Pitao sam njene rodjake za njeno ime, prekrio je epitrahiljem i
citajuci molitve krstio nju i decu redom. Kad su se deca umirila, utisala se i
devojka.
Devojcini rodjaci su bili u nedoumici, jer se to njoj desilo prvi put prilikom
poklonjenja ikoni, a ona je udata i njen muz je bio sa njom, ali su uzroci
posednutosti nepoznati. Medjutim tada je jedna od posednutih pocela da vice da se
ta devojka nikada nije ispovedila pa je zato bes usao u nju. Posle se pokazalo da se
ona zaista nikada nije kajala, a bavila se gatanjem sa gledanjem u ogledalo. O.D.
Postoji jos jedno cudno pitanje, koje mi cesto postavljaju:”Da li ima mnogo koristi
od vasih molebana za bolesne?” ja ne znam koji jedinicama da izmerim molitveno
opstenje sa Gospodom, Majkom Bozijom, Svetima, ali shvatam sta oni ocekuju od
mene: konkretan odgovor – da li skuplja “dara nego maslo”? da li treba drzati te
molebane?
• Kako da ne! samo da ste me videli pre nekoliko godina! Nisam mogla da stojim u
hramu, padala sam I veliki deo Sluzbe sam provodila na podu. Gospod bi mi
pomogao da se u potpunosti iscelim! Dao bi mi trpljenje I smirenje!
Nedavno su kod mene u hram doveli mladu zenu – nju su, kako sada kazu, “unistili”
na pijaci, gde ona sad trguje. Nije mogla da stoji u hramu, potpuno je bila
iscrpljena, I ona je histericno ridala. Pravovremena “obrada” (prinosenje Svetih
Mostiju, pomazivanje osvecenim jelejem I kropljenje Svetom vodom) je u zeni
izazvalo veoma snazno povracanje, neki crni ugrusak, velicine nevelike loptice je
izasao iz njenih usta. Posle molitve je iskocila jos jedna mala zmija, duga 15cm. Ali
posle ovog olaksanja bolesnica je prestala da odlazi u hram, ponovo se u
potpunosti okrenuvsi trgovini. To se nece dobro zavrsiti…
Druga je stvar kada bolesni upornim trudom, uz Boziju pomoc, postizu odredjene
rezultate. Koliko onda biva radosti! Jednom sam ukoravao jednu bolesnicu, a ona
se cudila:”Zar vi oce ozbiljno ne vidite kako smo se mi izmenili? Niko ne moze da
nas prepozna!” ta saradnja coveka I Boga nad gresnom dusom je tako
interesantna!
Mama je u internatu pod strogim rezimom, a otac je sebi nasao drugu zenu.
Kod dece su primeceni veoma dobri rezultati posle molebana. Samo mi je zao sto
roditelji ne shvataju uvek da je deci u porodici potrebna posebna duhovna
situacija, I posebno pravoslavno vaspitanje uz cvrsto uveravanje u ispravnost nase
vere, u njenu lepotu I istinitost.
• A sta vi mislite?
• Sta je to?
• Kakav je?
• Sutra cu videti. I sta je “otcitka”, I ko sedi…
Najvaznije cudo je – naravno, covekov prilaz Gospodu. Covek, koji cak nije mislio o
Bogu dok nije prestupio prag hrama, I koji je imao potpuno nejasnu predstavu o
veri, cesto je sa uverenoscu mogao da kaze samo jedno:”Ja sam krsten”. Ali
odjednom mu se lice ozaruje: dolazim u hram ne samo zato da upalim svecu… I evo
vec – prva ispovest, prve suze ciscenja, prvo Pricesce… “I radost, sto si sad
takodje Bozija”, kako se izrazila jedna zena.
Misli s povodom
(Iz belezaka)
***
Obicno bolest postepeno, s vremenom slabi u coveku. Treba samo izmeniti zivot po
veri
“Braco! Budite uvek na strazi svojih misli I svog srca; djavo I danas iskusava
svakog
coveka, koji se trudi da zivi blagocetsivo, bogougodno, narocito kada covek radi
Jovan Kronstatski)
***
govorio, da duhovi tame drhcu od tih antifona, da su oni za njih – ostri mac I da je
on
***
Pad zlih duhova je tako veliki I strasan, njihova zla dela u Carstvu Bozijem su tako
kaze, da ce im Gospod Bog suditi u veliki dan Svog Drugog I Slavnog Dolaska,
posle
***
Ona ima veliki znacaj, ali nema svoju snagu bez ispravljanja nacina zivota. Kako
kaze
Jevandjelje, jedan zli duh moze da izadje, a sedam, da udju (Mt.12, 43-45). To se
desava onda kada covek nastavlja da bez straha narusava zapovesti, kad ne ide u
***
Medju samim svestenicima koji citaju zaklinjuce molitve postoji razlika: onu strast
***
Da li je vlast zlih duhova na ljudima bezgranicna? Ne. zli duhovi mogu da nanose
stete
ljudima samo onoliko koliko Gospod dopusti. I nad zivotinjama nemaju nikakvu
vlast,
***
Besi bi, po njima svojstvenoj zlobi, mogli za nekoliko minuta da pogube ceo ljudski
rod, ali im Gospod ne dopusta. Njegovoj Drzavi se, kako je pisao Sveti Pravedni
Jovan
***
nikada nece pitati, niti saznati, sta treba raditi da bi se izbavilo od ove ili one
napasti.
drugom – drugi. Bio je u pravu mudri starac – svestenik, koji je prosao logor i
***
• Sve sam pitao, birao korisno – i eto tako sam skupio, - odgovorio je starac.
I mi treba tako da radimo. Covek radi korisno saobrazno Ocima Crkve? – Primi.
Zbunjen si – pitaj starce, pomoli se, obrati se Gospodu i ako ne nadjes utehu,
odbaci.
Do dobrog se ne dolazi lako, narocito kada se treba moliti i truditi. Gde treba
smanjiti,
***
Iskustvo pokazuje, da postoje tri vrste napada na svestenika koji cita zaklinjucu
• Raspaljivanjem strasti
***
Broj duhovno bolesnih ce se svake godine povecavati, kao sto su predskazali Sveti
Oci.
Tebi, Bogu i Tvorcu mome, u Trojici Svetoj proslavljenom Ocu i Sinu, i Svetom
Duhu, klanjam se i predajem dusu i telo moje i molim se: Ti me blagoslovi, Ti me
pomiluj, i od svakog ovozemaljskog, djavolskog i telesnog zla izbavi. I daj mi da u
miru, bez greha prozivim ovaj dan, u Slavu Tvoju, a na spasenje duse moje. Amin.
U ruku Tvog prevelikog milosrdja, o Boze moj, predajem dusu i telo moje, osecanja
i reci, savete i misli moje, dela moja i sva kretanja moje duse i tela. Moj pocetak i
kraj, veru i zivot moj, tok i kraj zivota mojega, dan i cas izdisanja mog, prestavljenje
moje, upokojenje duse i tela moga. Ti, o Svemilostivi Boze, ciju Blagost i
Nezlobivost ne mogu da prevazidju ni svi gresi sveta, primi mene, od svih ljudi
najgresnijeg, u ruku zastite Tvoje i izbavi od svakog zla, ocisti mnogobrojna
bezakonja moja, podaj ispravljenje zlom i okajanom mojemu zivljenju i izbavljaj me
od buducih teskih grehova, kako nicim ne bih povredio Tvoje covekoljublje.
Njime pokrivaj moju nemoc od besova, strasti i zlih ljudi. Neprijateljima vidljivim i
nevidljivim zapreti, rukovodeci me putem spasenja, dovedi me k Tebi, pristanistu
mojem i zavrsetku zelja mojih. Daj mi koncinu hriscansku, mirnu, sacuvaj me od
duhova zlobe, i na Strasnom Tvom Sudu, budi milostiv rabu Tvojem i prisajedini
me sa desne strane zajedno sa Tvojim blagoslovenim ovcama, da zajedno s njima
slavim Tebe, Tvorca moga, u vekove. Amin.
Pogovor
I tako, dotakli smo se problema, koji je jos sasvim nedavno bio precutkivan od
strane vlasti. Svestenike, koji su se usudjivali da stupe u otvorenu borbu sa
necistim duhovima, su narocito zestoko progonili: “ne diraj nase”. Peterburski
protojerej Vasilije Lesnjak (sada vec pokojni) je pricao, kako je stari i iskusniji
sasluzitelj, saznavsi za njegova prva iskustva po pitanju egzorcizma, uplaseno
uzviknuo: "Oce Vasilije, sta to radis, ne uznemiravaj besa, imaces problema sa
sovjetskom vlasti!" I zaista… sredinom sedamdesetih godina zalaganjem
opunomocenika za pitanja
Bes se zestoko sveti za izgnanje: I bolesti salje egzorcisti, ako Gospod dopusti, i
zle ljude. Zivotni tok egzorciste kao da se “raspaljuje”. Nevidljiva borba se
mnogostruko pojacava. Ne moguci da naudi svesteniku, necisti duh cesto trazi
kompenzaciju nanoseci stetu njegovim bliznjima. “Tebi ne mogu nista da uradim,
ali cu se okomiti na tvoju decu” – rekao je bes direktno ocu Vailiju iz Vasknarve.
“Bilo je momenata, kada sam zeleo da napustim sve, da na miru sluzim Liturgiju, i
nasladjujem se molitvenim opstenjem s Bogom, i razgovaram sa normalnim
ljudima
– zeleo sam da zaboravim odvratne besove i direktnu borbu sa njima. Ali dolazili su
nesrecni ljudi, prolivali suze i molili za pomoc svoje majke, rodjake, prijatelje. I nije
srce moglo da izdrzi toliku ljudsku tugu, i ponovo sam pocinjao sa citanjem
egzorcistickih molitvi. Jednom sam odlucio da sa svim prekinem. – Sa svim. Nisam
imao vise snage. Samo sto sam doneo tu odluku, odmah sam se jako razboleo.
Lezao sam u krevetu dan, dva, celu nedelju. Nisam mogao uopste da ustanem. I
molio sam se Gospodu: "Gospode, ako je to Volja Tvoja, idem ka posednutim". Tog
trenutka sam ustao i posao da sluzim Liturgiju. I sve se ponovilo, ukljucujuci i
progonstvo lokalnih vlasti, koje su periodicno organizovali potere u
gostoprijemnici, slali poreske, pozarne, sanitarno-epidemioloske i slicne
inspekcije…
“Jednom sam dosao da posetim svog duhovnika, koji je ziveo u Ukrajini. On nije
bio kuci. Saznao sam od vernika da je otisao u Moskvu na nekoliko dana.
Istovremeno sa mnom je u crkvu dosla i jedna zena iz dalekog Sibira. S njom je bio
i posednuti decak. Nesrecna majka je to sve prezivljavala, zeleci da neko pomogne
njenom sinu. Ja sam se sazalio na njenu tugu i pomislio: on je svestenik, i ja sam
svestenik – Blagodat je jedna te ista, pokusacu ja da mu ocitam molitvu. Uzeo sam
i poceo da citam cin egzorcizma nad bolesnim decakom. Molitva je proticala mirno.
Necisti duh nije davao nikakve znake svog prisustva u detetu. Ali, kada smo se vec
priblizavali kraju cina, decak je pognuo glavu, pogledao me strasnim, hladnim,
pronicljivim pogledom i rekao tonom koji je mene protresao kao mraz: "A ko si ti?".
Na tome se zavrsio moj pokusaj citanja molitve.
U borbi sa demonima sem posta i molitve je neophodno veliko smirenje, jaka vera i
predanost Volji Bozijoj. Jer inace moze da se desi isto sto i sa sinovima nekog
judejskog svestenika. U Apostolskim Delima citamo:… "A pokusase i neki od
Judejaca zaklinjaca, koji se skitahu, da nad onima u kojima bijahu zli diuhovi
spominju Ime Gospoda Isusa, govoreci: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle
propovijeda. A bijahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosvestenika, koji ovo
cinjahu. A zli duh odgovarajuci rece: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? I
skocivsi na njih covjek u kome bese zli duh nadjaca ih i savlada, tako da goli i
izranjavljeni utekose iz one kuce” (Dela 19:13-16).
Ponavljam: danas ima mnogo duhovno bolesnih ljudi, koji toga nisu ni svesni.
Posto zive u tami i s tamom, ne uznemiravaju svoga besa, pokorno ispunjavajuci
njegovu volju, koja se slaze sa zeljama onoga koji gine. Takav covek mora da dodje
u dodir sa Svetinjom, na primer da dodje u hram, gde pocinje da se oseca
nelagodno –
Da li je izlaz u molitvi? Cini se veoma prosto – ocitana molitva i sve postaje u redu.
I trud egzorciste ce biti uzaludan, ako se bolesnik sam ne izmeni. Jedan svestenik
mi je pricao, da je jednom video kako je za vreme Sluzbe iz usta jedne zene, kojoj
je citao molitvu za posednute, sporo izasao taman oblak, i ona se iscelila. Ali u to
vreme ju je neko slucajno dotakao, ona se okrenula i zlobno psovala “krivca” –
U danasnje vreme nije lako naci pravog egzorcistu. Njih ima malo, a svaka
zaklinjuca molitva predstavlja ogroman napor svih duhovnih i fizickih snaga. I
osveta, bezgranicna osveta necistih duhova. Zapamtite: obracajuci se egzorcisti, vi
ga molite da prolije krv za vas. Zivite tako, da njegova zrtva bude korisna.
Svestenik RODION
Document Outline
ZAMKE ZLIH DUHOVA
ZAMKE ZLIH DUHOVA
Od izdavaca
POZNANSTVO SA STARCEM
NEVOLJE I ISKUSENJA
Sveti Ignjatije Brjancaninov – “Rec o prelesti”
Na molitvi za izgonjenje zlih duhova
STA ZLI DUHOVI VOLE I CEGA SE BOJE
POSEDNUTOST – BOLEST VEKA
Lako breme
Osvecenje “nespokojnih” kuca
Izgubljena harmonija
Iza ogledala
Zasto zli duhovi ulaze u coveka?
Saveti posednutom
O “isceljenju” vracanjem
Strah Gospodnji
Prica jeromonaha Nikolaja o boravku ikone “Dostojno jest”u Atini