35. Što podrazumijevamo pod pojmom pravni pluralizam?

Pravni pluralizam označuje raznolikost izvora ili činitelja koji stvaraju pravo. To su običaji,
jurisprudencija, sudski precedenti, akti autonomnih i samoupravnih tijela, unutrašnja pravila
profesionalnih udruga i poduzeća itd. Prema Gierku pravo stvara svaka zajednica, a ne samo
država. Pravo bi, dakle, bio rezultat spontanog društvenog procesa u kojem sudjeluju autonomni
subjekti usporedno s državo ili neovisno o njoj.

36. Tri dimenzije važenja prava prema Kelsenu.

Za Kelsena nemaju važnosti ni elementi države, nego samo tri dimenzije važenja prava: s
obziroma na prostor (teritorijalno važenje), s obzirom na ljude (personalno važenje), te s
obzirom na vrijeme. Taj normativistički redukcionizam nije prihvatljiv jer je država pravna,
politička i kulturna pojava. Naime, specifičnost prava nije moguće objasniti bez postojanja
institutcionalizirane političke moći vezane uz aparat vlasti koja sadrži mogućnost primjene
prisile.

37. Objasnite pojmove pravna država i država prava.

Misao da javna vlast treba biti ograničena, a ne samovoljna ili slobodna, a što će se postići
njenom vezanošću pravom, izražava se u poznatom načelu pravne države. To je načelo bilo prvi
put formulirano u njemačkoj pravnoj teoriji na početku 19.stoljeća i otad je jedno od temeljnih
pojmova državnopravne misli. Engleska politička tradicija već mnogo prije ističe sličan zahtjev
koji ima nešto drukčiji opseg i značenje. To je vladavina prava koja se može označiti i kao
konstitutcionalizam. Ta razlika nije samo terminološke prirode. Naime, ideja vladavine prava
premašuje opseg pojma pravne države jer ne upućuje samo na potrebu poštovanja prava nego i
na neka dublja načela koja se nalaze izvan pozitivnog pravnog poretka. Pojam vladavine prava
bi se moglo najbolje protumačiti kao ideju ljudske slobode primjenjene na ustavno-pravni
poredak, a koja se odnosi na zaštitu osobne slobode, poštovanje neotuđivih ljudskih prava i
ulogu sudova pri tome.

38. Navedite neka načela i institute pomoću kojih se osigurava ograničavanje javne vlasti.

Javna vlast je ograničena kad je izbjegnuta samovolja (arbitrarnost) ili postupanje na štetu ili
korist pojedinca. Postoje razni načini da se to postigne, a navodimo sljedeća načela i institute:
podjelu vlasti, odgovornost vlade parlamentu i parlamentarnu kontrolu nad izvršnom vlasti,
ispitivanje ustavnosti koje provodi ustavni sud, lokalnu samoupravu i drugo.

39. Opišite razvoj ideje ograničenja vlasti.

Ideja ograničenja vlasti seže od antičkog doba. Grčka misao. Thomas Hobbes (Levijatan).
Benjamin Constant. Ideja državnog intervencionizma.

40. Što podrazumijeva politička odgovornost? Ukratko objasnite.

Politička odgovornost odnosi se na članove predstavničkih i vrhovnih izvršnih tijela (vlade).

Ona je individualna (ministar kao pojedinac) ili kolegijalna (vlada kao cjelina). Taj tip
odgovornosti proistječe i iz samog načela reprezentacije, tj. narodnog predstavništva, s tim da
se osim kod imperativnog mandata, ne primjenjuje neposredno na narodne zastupnike. U širem
smislu i oni podliježu političkoj odgovornosti, ali samo prilikom izjašnjavanja biračkog tijela.

41. Objasnite pojmove ustavnosti i zakonitosti.

Ustavnost je samo prošireno načelo zakonitosti koje se odnosi na usklađivanje cjelokupnoga

pravnog poretka prema temeljnom i najvišem aktu- ustavu. Ustav sadrži ona načela i opća
pravila pod koje se mogu svrstati sve pravne norme u jednoj državi te osigurava jedinstvenost
sustava prava. Ispitivanje sukladnosti zakona i drugih akata s ustavom provodi posebno tijelo
kao naočiti ogranak pravosudne funkcije- ustavni sud. Zakonitost ili legalnost može se
najsažetije definirati kao načelo koje zahtijeva da svi pravni akti u državi budu u skladu sa
zakonima kao općenormativnim aktima koje donosi predstavničko tijelo. Kao i ustavnost ona
je izraz strukture prava koje obilježava hijerarhija normi i akata. Ta premoć zakona od posebnog
je značenja za izvršnu vlast te se svaki akt uprave mora upravljati prema zakonskim odredbama
kako glede sadržaja, tako i glede postupaka. Naravno da to vrijedi i za sudsku djelatnost, uz
ogradu da se ona obavlja prema načelu neovisnosti.

42. Kojom deklaracijom i kada su ljudska prava prenesena u područje ustava i

zakonodavstva? Koje međunarodne norme danas nalažu poštivanje ljudskih prava?

Objavljivanjem Deklaracije o pravima čovjeka i građanima iz 1789.godine prava na život i

pravo vlasništva prenose se eksplicitno i u područje ustava i zakonodavstva. Danas su osobito
važne međunarodne norme koje nalažu poštovanje ljudskih prava. One se sastoje, osim od
poznatih Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata od 1949.godine i Univerzalne deklaracije o
ljudskim pravima iz 1948.godine, također i iz dvaju pakata koji su obavljeni kao dodatci
Rezoluciji Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 1966.godine: Međunarodnog pakta o
građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima. U okviru europskih integracija od posebnog su značenja akti koji se odnose na ljudska
prava. Među njima najvažnija je Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je
potpisana u Rimu 1950.godine.

43. Od kad možemo govoriti o modernoj državi? Što moderna država označava (objasnite
4 obilježja moderne države)?

Nakon 17.stoljeća možemo govoriti o modernoj državi. Moderna država znači konsolidiranu
strukturu moći. Za razliku od srednjeg vijeka gdje nasuprot knezu stoje vitezovi, Crkva i
gradovi, suvremena država raspolaže jedinstvenom vlašću, kojoj su podvrgnuti svi stanovnici i
institucije. Drugo se zapažanje odnosi na činjenicu da se poslušnost u modernoj državi ne
postiže više (ili rijetko) osobnim utjecajem nego počiva na općim pravilima. Pravna država
upućuje u jednoj ispravnoj interpretaciji na ustavna ograničenja vlasti i više principe, od kojih
su najvažniji oni koji se odnose na ljudska prava. Treće i možda najvažnije obilježje moderne
države jest njezin demokratski legitimitet. Četvrto i najspornije obilježje moderne države je
njezin problematičan odnos prema civilnom društvu. Moglo bi se reći da se država bavi
zaštitom i promicanjem javnih dobara, dok se sfera privatnosti i civilnog nalazi izvan nje.

44. Koje su posljedice (4) racionalnosti koju vežemo uz stvaranje moderne države?

Prva i najznačajnija posljedica okcidentalne racionalizacije je sekularizacija javnog života. To

se odnosi i na državu. Državna vlast više nije podređena ili povezana sa Crkvom, ona više ne
štiti i ne podupire vjerska uvjerenja. Druga je manifestacija tog procesa sve veća specijalizacija
i profesionalizacija državnih tijela. To znači da se državni službenici odabiru po kriteriju
stručnosti i osposobljavaju se za obavljanju svoje službene dužnosti. Treće, način rada državnih
tijela i ljudi u državnoj službi podvrgava se pravilima koja vrijede za sve. Njima se sprječava
samovolja, ali i vršenje vlasti za osobnu i obiteljsku korist. Vlast se općenito depersonalizira,
što je Weber isticao i kao karakteristiku birokratske organizacije. Četvrto, uređenje države na
novim osnovama čini i institutcionalizaciju političkog sustava. Odnosi moći u društvu tako
postaju vidljivi i vršenje vlasti odvija se preko trajnih mehanizama djelovanja. Oni počivaju na
institucijama kao ustaljenim i unaprijed utvrđenim oblicima kolektivnog djelovanja. Ta
značajka oštro odvaja modernu državu od starih oblika vladanja, pa i od države europskog
srednjeg vijeka.

45. Koja su uobičajena 3 elementa države? Ukratko objasnite svaki.

Elementi države su: teritorij, stanovništvo i vlast.

46. Što obuhvaća pojam državna granica i kakve one mogu biti? Koji kriteriji postoje za
utvrđivanje granica?

Državna granica nije samo linija na površini Zemlje; ona obuhvaća sve tri dimenzije prostora,
dakle, i zrak i unutrašnjost zemlje, što je u skladu s već istaknutom definicijom državnog
teritorija koji je trodimenzionalan. Ipak, za utvrđivanje granica obično je dovoljno samo utvrditi
liniju ili pojas koji prolazi Zemljinom površinom. Može biti prirodna ili postavljena granica.
Za utvrđivanje granica služe različiti kriteriji; osim prirodnog i povijesnog, odnosno
teritorijalno-historijskog kontinuiteta, u moderno doba se uvažava i etnička pripadnost te volja
stanovništva.

47. Objasnite pojmove: otvoreno more, obalno more i epikontinentalni pojas.

Otvoreno more je more koje ne pripada nijednoj državi nego svima, te nije ničija stvar, nego
opće dobro svih država. Na njemu vlada načelo slobode mora, što znači nesmetanu plovidbu i
korištenje pomorskih resursa. Onaj dio mora, uključivši morsko dno, koji je pod vlašću obalne
države, naziva se obalno more. Ono se, pak, dijeli na unutrašnje vode i na teritorijalno more.
Za mnoge pomorske države od posebnog je značenja i epikontinentalni pojas. On se nalazi
izvan teritorijalnog mora, ali na njemu postoji pravo korišenja prirodnih bogatstava od strane
obale države.

48. Definirajte pojmove narod i politički narod (nacija).

Narod je skup svih ljudi koji uživaju državljanska ili građanska prava. Politički narod (naciju)
čine svi državljani bez razlike, ali samo nositelji državljanskih i građanskih prava. Ostali
stanovnici, iako mogu biti stalno nastanjeni na državnom teritoriju, imaju položaj stranaca te
ne pripadaju narodu u gornjem smislu.

49. Opiši republikansku koncepciju naroda ili nacije.

Danas narod čine svi odrasli stanovnici neke države, bez obzira na spol, vjeru ili etničko
podrijetlo, odnosno imovinsko stanje. Jedini je uvjet posjedovanje državljanskih prava, koja su
u modernoj koncepciji ujedno i dio njihova državnopravnog ili građanskog statusa. Tu bismo
koncepciju mogli označiti kao republikansku jer potječe od Deklaracije o pravima i slobodama
čovjeka i građanina iz 1789.godine te iz specifično framcuske političke tradicije. Ta
republikanska tradicija ističe osim ideje prirodnog prava, neutuđivih ljudskih prava i političkih
sloboda, također i pravno-političku jednakost svih stanovnika.

50. Opišite tradicionalnu koncepciju naroda ili nacije.

U starom Rimu pučanstvo pokrajina i pokorenih područja ne uživa građanska prava, već postoji
razlika između rimskog građanina i peregrina (stranca). Osim toga, u antičkom su svijetu
građani samo slobodni ljudi, a ne robovi i osobe bez imovine i društvenog ugleda. U srednjem
vijeku nositelje građansko-političkih prava čine plemstvo i pripadnici slobodnih kraljevskih
gradova, ali ni oni nemaju jednaki utjecaj na državnu vlast. To je tradicionalna koncepcija
političkog naroda i državljanskih prava koja se u nas očituje i u terminima puk, pučani nasuprot
patricijima i plemićima kao pravom političkom narodu.

51. Opišite liberalnu koncepciju naroda ili nacije.

Liberalna misao temeljena je na pravima i slobodi pojedinca; država treba samo podupirati i
štititi njegovu slobodu jer o njegovoj sreći ovisi i blagostanje cijele zajednice. U koncepcijama
liberalizma od Lockea pa na dalje nema, zapravo, političkog naroda u Rousseauvu smislu; s
jedne strane stoje izolirane individue, a s druge strane postoji država. Tako je političko
područje, zapravo identično s privatnim, a građanin je prvotno privatna osoba.

52. Opišite mješovitu koncepciju te ekskluzivističku koncepciju naroda ili nacije.

Danas većina država s jedne strane usklađuje demokratsko načelo jednakosti i načelo slobode,
a s druge strane republikanska se ideja formalne jednakosti bez obzira na vjeru i etničko
podrijetlo kombinira i s narodnosnim načelom. Ta koncepcija, koju bismo mogli nazvati
mješoviton ili kombiniranom, na neki način usuglašava ideju etnosa i demosa. Ekskluzivističke
ili isključive koncepcije političkog naroda i građanskog statusa danas su rijetke, a možemo ih
svesti na pokušaje da se građanska prava ograniče na osobe istog etničkog ili socijalnog
podrijetla, odnosno na politički lojalne ili privilegirane skupine.